Romantizam u Hrvatskoj književnosti

Romantizam u Hrvatskoj književnosti

Autor Kristina Utorak, 24 Srpanj 2012 15:55 - Ažurirano Ponedjeljak, 30 Srpanj 2012 17:06

Romantizam slovi kao jedan od stilski najkompleksnijih i najprotuslovnijih književnih pokretai teorijsko-estetskih pravaca koji se javlja u doba velikih, prevratničkih društvenih i nacionalnihgibanja i promjena. Tijesno je vezan s pojmom slobode, bilo umjetničke bilo političke, a značioslobođenje umjetničkog stvaranja od krutih formalističkih okova. U tom je razdoblju pojačanozanimanje za jezik i folklor, pravim kultom narodnog stvaralaštva, a potiče se proces narodnogbuđenja i osvješćivanja, te izgradnje nacionalne svijesti i oblikovanja modernih nacija.

U Hrvatskoj se javlja u prvoj polovici 19.stoljeća potaknut političkim i kulturnim potrebama kaoizraz društvenih i književnih težnji i prvim svojim razdobljem podudara se s razdobljemhrvatskog narodnog i književnog preporoda.

HRVATSKI NARODNI PREPOROD

Pokret koji se digao da ostvari težnje o političkom i kulturnom ujedinjenju na temeljunacionalnog jedinstva. Dogodilo se izbijanje nagomilane osjećajnosti i silna intelektualnaenergija s otvorenom težnjom da mijenja dotrajali oblik života što ukazuje na romantičarskoizvorište. Karakterizira ga ispreplitanje dvaju komponenti, kulturne i političke.

Gaj je unio pojam naroda koji se ne zasniva na staleškim kategorijama nego na jeziku,običajima i vjerovanju. Cilj je konstituiranje jedinstvene hrvatske kulture i demokratizacijapolitike. Često se naziva i ilirskim pokretom, u političkoj povijesti, i ilirizmom, u književnojpovijesti. U književnim okvirima pokret je trajao od 1836. – 1842. godine.

KORIJENI I PRETEČE

1 / 28



Preporod nije započeo odjednom niti preko noći. Pojava Gajevih Novina Horvatzkih i DaniczeHorvatzke, Slavonzke y Dalmatinzke(1835.) bio je prvi znamen preporodne stvarnosti. Draškovićeva Disertacija(1832.), Gajeva Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja (1830.) i Vrhovčev Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije(1813.) su pretpreporodne i predromantične pojave s korijenima u dalekoj političkoj i književnojpovijesti

PODRIJETLO I SMISAO ILIRSKOG IMENA

Pavao Riter Vitezović (1652.-1713.) bio je prvi nosilac hrvatske nacionalne misli i prvizagovornik sjedinjenja svih naših zemalja, te prvi koji imena ilirski, slovinski i hrvatski smatrasinonimima. Gaj je u svojoj studiji Tko su bili Iliri (1839.) izgradio koncepciju ilirstva kao vraćanjeiskonu našeg etničkog bića.

TIJEK DOGAĐAJA I RAZVOJ PREPORODNE MISLI

2 / 28



Preporod je nastajao tijekom punih stotinu godina, a najtočnije datiranje je početak

30-ih godina 19. stoljeća da bi se 1835. godine objavio i nastupio kao već donekle organizirani iosmišljeni politički i kulturni pokret.

Vođa je bio Ljudevit Gaj, a ostali prvaci i graditelji našeg modernog preporodno-romantičnogknjiževnog izraza su: Ivan Derkos, Pavao Štoos, Matija Smodek, Dragutin Rakavac, JosipKundek, Vjekoslav Babukić, Dimitrija Demeter, Stanko Vraz, Ivan Kukuljević, Antun Mihanović,Mirko Bogović, Antun Nemčić...

Jezik je postao središnja tema općeg zanimanja, pitanje u kome se najintimnije zbližuju politika ikultura: jezik kao osnovica kulturnog napretka naroda i preduvijet političkog otpora isamoodržanja nacije pred tuđinskim (mađarskim) nasrtajima.

Osnovna vrijednost Gajeve Kratke osnove horvatsko-slavenskoga pravopisanja je ta štoupozorava na temeljna pitanja što ih je valjalo razjasniti da bi se moglo doći do pravih rješenja.Gaj smatra da postoji jedan veliki slavenski jezik koji se dijeli na četiri glavna narječja, rusko,češko, poljsko i ilirsko (hrvatsko/srpsko). Također je pokrenuo pitanje pravopisne reforme ipredlaže uvođenje dijakritičkih znakova po uzoru na čehe. Važno je reći da Gaj nije bio filolog,već vođa jednoga nacionalnog pokreta, jezik mu nije bio cilj nego samo sredstvo.

6. 11. 1831. godine Matija Smodek održao je predavanje o hrvatskom jeziku na Zagrebačkojkraljevskoj akademiji na kajkavskom dijalektu. Romantičarsko svojstvo preporodne književnostibilo je skrb za jezik.

Važnija djela: Preradović: Rodu o jeziku, Nemčić: Putositnice, Babukić: Osnova slovniceslavjanske narečja ilirskoga, Mihanović: Reč domovini.

3 / 28



Zadatak preporoditelja bio je izbor jednog od triju hrvatskih narječja za zajednički književni jeziksvih Hrvata.

Počinju izlaziti i novine, Novine Horvatzke 6.1. i Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka 10.1. 1835. godine. Pisane su kajkavskim dok Daniczausporedno tiska i štokavske priloge, a zadnji put su izašle 18.1. 1843. godine.

Dogodile su su i promjene imena Danicze u Ilirske narodne novine i Danica Ilirska.

1836. godine Gaj osniva Društvo prijatelja narodne izobraženosti ilirske.

1838. godine Ilirska narodna čitaonica (Janko Drašković).

1842. godine Matica ilirska (1874. godine mijenja ime u Matica hrvatska).

1842. godine Vraz, Vukotinović i Rakovac pokreću prvi književni časopis Kolo.

Ilirsku misao također propovijeda i Kukuljevićeva drama Juran i Sofija izvedena 2.10. 1839.godine.

Brzom širenju ilirske ideje pridonijela je i magična moć Gajeve riječi. U početku su protivnicihrvatstva bili tolerantni prema ilirstvu, no kad su shvatili da ilirska ideja ne slabi otpornu svijestHrvata, poduzeli su sve što su mogli da ga suzbiju. Tako su Mađari nasilno uveli mađarski jeziku urede i škole. Janko Drašković je 12.12.1839. godine podnio zahtjev u skupštini Zagrebačkežupanije da se Hrvatska odcijepi od Ugarske, te je zajedno sa Gajem osnovao Ilirsku strankukako bi se suprotstavili Mađarima.

4 / 28



1843. godine stigla je Kraljevska zabrana ilirskog imena, pa su se Ilirske narodne novine od21.1. zvale samo Narodne novines prilogom Danica Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska, a Ilirska narodna strankapostala je Narodna stranka.

1846. godine je Vjekoslav Babukić postao prvi profesor narodnog jezika na Kraljevskojakademiji.

Kukuljevićev povijesni čin dogodio se 2.5.1843. godine kada je u Saboru održao prvi zastupničkigovor na hrvatskom jeziku.

Gundulićev Osman bio je prvo beletrističko izdanje Matice ilirske i to iz dva razloga, zato što jeono vanjski znak unutarnjeg procesa u kome se ogleda kontinuitet hrvatske književnosti starijegi novijeg vremena, te zbog kongenijalne Mažuranićeve dopune (XIV. i XV. pjevanje)

DOGAĐAJI TEKU DALJE

Ugarski sabor obnavlja zahtjev za uvođenjem mađarskog jezika u hrvatske urede. 3.siječnja1845. kralj je dopustio upotrebu ilirskog imena samo u književnosti i jezikoslovlju. Ilirstvo je kaokulturni pojam koristilo tuđinu, dok je kao politički pojam bilo opasno jer je radilo na združenju

5 / 28



svih hrvatskih i južnoslavenskih zemalja.

Osnovana je katedra za narodni jezik i književnost na kraljevskoj akademiji. Ublaženi su icenzoralni propisi i izvršene personalne promjene. Prilikom restauracije zagrebačke županije,28. i 29. srpnja, većinu je dobila mađaronska stranka. Došlo je do masovnog nezadovoljstva iteških krvoprolića u sukobu razjarenoga naroda i vojske na Markovu trgu. Ban Haller pobjegaoje iz Zagreba skriven u vozu sijena. "Srpanjskim žrtvama" su Antun Nemčić i Mirko Bogovićodali počast svojim stihovima.

5.listopada 1846. Vjekoslav Babukić je održao prvo javno predavnje kao profesor hrvatskogjezika u kraljevskoj akademiji. Zgrada je postala Narodni dom: središte okupljanja hrvatskihintelektualaca.

23. listopada 1847. Sabor uvodi služenje hrvatskim jezikom u politički život i zakonodavstvo.Pod predsjedanjem ideologa mađarskog nacionalnog pokreta Lajosa Kossutha, padaju izjave omađarskom jeziku i narodnosti u Hrvatskoj.

23. ožujka 1848. novim hrvatskim banom imenovan je barun Josip Jelačić.

U hrvatskom narodnom preporodu sadržano je dvojstvo. To je istovremeno književni i političkipokret. 10. lipnja, Mađari su uspjeli u naumu da kralj skine Jelačića s banske časti, ali je kraljipak 4. rujna obnovio njegovo imenovanje.

4. ožujka 1849. Franjo Josip I. uvodi oktroirani ustav koji gazi sva ustavna prava Ugarske iHrvatske te stvara centralističku "nerazdjeljivu i nerazrušivu ustavnu nasljednu monarhijuaustrijsku. Hrvatska vlada odbija proglasiti novi ustav. Donedavne pokušaje mađarizacijezamjenjuje sada nasilna, oružništvom nametana germanizacija. Od 1845. njemački jezik postajeslužbenim jezikom u Hrvatskoj. Škole se germaniziraju, ali đaci se svim srcem opiru novomeduhu, o čemu je također pisao Šenoa. Sloboda tiska svedena je na minimum. Gajeve "Narodnenovine" otkupljuje bečka vlada i pretvara ih u svij službeni organ u Hrvatskoj.

Manifestacijsko razdoblje Hrvatskoga narodnog preporoda time je završeno, ali preporodna

6 / 28



misao nije iščezla, preporodni duh je ostao u ljudima, poticao je idalje njihov rad. Književnostnije više jedini čuvar preporodnih tekovina, znanost je imala preporod očuvati i pronijeti krozprvu veliku kušnju.

Šenoa spominje kako su se zagrebački gimnazijalci odupirali germanizaciji. Matica ilirska jepokrenula časopis "Neven" pod uredništvom Mirka Bogovića. Zbog pjesme Domorodna utjeha Ivana Filipovića, objavljene u 38. broju prvoga godišta, Filipović kao autor i Bogović kao urednik,dospjet će u tamnicu. Neko vrijeme, iako anonimno, uređuje ga Ante Starčević.

Preradoviću je, poslije Novih pjesama(1851.) , bilo zabranjeno pisati. Ponovno se pojavljuje kaopjesnik tek nakon Bachova pada, ali se javljaju drugi: Ante Starčević, Luka Botić, Veber, JankoJurković... Osobito je plodan Mirko Bogović.

5. ožujka 1860. Strossmayer je održao govor u bečkom Državnom vijeću, na kojem zahtijeva dase u Hrvatskoj vrati hrvatski jezik u sve urede i škole, te da se Dalmacija sjedini s "banovinom".

Bachov apsolutizam traje do 10.listopada 1860. 24. studenoga, glumac Vilim Lesić najavljuje spozornice da će se odsad u zagrebačkom teatru igrati samo na hrvatskom jeziku. Utemeljenjemhrvatskog narodnog kazališta preporodni pokret ispunio je poslijednji svoj velikikulturno-prosvjetni cilj!

HRVATSKI KNJIŽEVNI ROMANTIZAM

Romantizam u hrvatskoj književnosti nije se oblikovao u stilski čistu pojavu. Nastaje hibridnioblik romantične književnosti koja je ispunjena ne samo osobnim nego i općim idealima i služiborbi za očuvanje vlastitenacionalne samosvojnosti. Svi naši književni povjesničari izbjegavalisu pojam romantizma jer je naša književnost ovoga razdoblja u mnogo čemu sasvim različita odonoga što podrazumijeva romantizam u europskim književnostima. Hrvatska književnost u to jedoba bila povezana sa sudbinom vlastitog naroda. Ona je spoj romantizma u Europi i našetadašnjedruštvene i političke stvarnosti.

7 / 28



BITNE ZNAČAJKE

Najbitnije značajke su utilitarnost i didaktika, polet, rodoljublje, optimizam i vedrina. Bavljenjeknjiževnošću je u to vrijeme jedan od rodoljubnih poslova, bez ikakva koristoljublja umaterijalnom ili moralnom smislu. Željelo se samo djelovati na puk.

U europskoj književnosti romantizam se javlja kao negacija klasicizma. U hrvatskoj književnostinije bilo klasicizma, pa nije moglo doći ni do pobune, iako je škola bila u neku ruku klasicistička,pa je otpor ipak mogao postojati.

Što se tiče obuzetošću Istokom, zanesenošću misterijem i egzotikom istočnjačkih ljudi, života,ideja u europskom romantizmu, u našoj književnosti javlja se Istok, ali oduševljenja za nj nijebilo. Taj čarobni i tajanstveni Istok za mnoge od nas je bio vrlo opipljiv i brutalan. Mi smo gatada osjećali još kao tursku silu.

Europski romantičari njeguju kult individualizma (melankoliju, zasićenost i pesimizam), a u našojknjiževnosti prevladava osjećaj zajedništva koji jača samopouzdanje i budi vjeru u budućnost. Unjoj nema svjetske boli, nema ironije, mistike. Bit će ih ipak ponešto u pripovjetkama DimitrijaDemetra, Mirka Bogovića i Dragojle Jarnevićeve, djelima koja nisu stekla veću popularnost.

Naš knijževni romantizam pokazuje brigu za jezik, njegovu afirmaciju, očuvanje i razvoj, zaskupljanje narodnih pjesama i proučavanje vlastite povijesti. Naši su pisci svoj romantičarskizanos usmjerili najviše prema domoljublju, a manje na ljubav, za razliku od europskogromantizma.

I u našoj europskoj književnosti ovoga razdoblja prevladava najprije poezija, a u poeziji lirika:tek nešto kasnije pisci će se češće baviti i novelistikom. U prvoj, preporodnoj fazi našegaknjiževnog romantizma pišu se najviše lirske pjesme. Pjevanje kao da je bila jedna od velikih i

8 / 28



nezaobilaznih patriotskih dužnosti hrvatskog intelektualca.

LIRIZAM ILIRIZMA

Najveći dio patriotskih pjesama napisanih u to vrijeme ide u red tzv. budnica i davorija. Tepjesme su jednostavne i živahne, osvajaju odlučnošću i zanosom, ritmički su jednostavne iživahne, osvajaju odlučnošću i zanosom, ritmički su dosta tečne i lako se pamte: mnoge su zatobile i uglazbljene, pa su tako ušle u najšire narodne slojeve. Pjevamo ih često, još i danas.

Iz duha i raspoloženja tih stihova proizašla je i Horvatska domovina Antuna Mihanovića,objelodanjena 1835. u 10. broju "Danice", pjesma koja nije budnica kao što nije ni političkafraza. Ta je pjesma u Zagrebu 1891. s Runjaninovom glazbom postala priznatom hrvatskomnacionalnom himnom.

Lirika je bila ključna književna vrsta ne samo zbog masovnosti i popularosti nego i zato što se unjoj nalaze sve ideje koje su vladale ovim vremenom (sloga, jedinstvo, samosvijest, vjera usebe, nada u budućnost, ponos slavnom prošlošću). Dakako, dolazilo je i do pretjerivanja (npr.Kukuljević koji prigovara i čestoj idealizaciji hrvatske povijesti. Iz te kritičnosti nastat će prvipoticaji za satirične pjesme i epigrame.

Ima jedna oznaka ove poezije koja je za nju karakteristična osobito u godini 1848. Antun Baracju je izvrsno uočio: to je duboko etički temelj, humana podloga na kojoj je izgrađena preporodnaideja.

Nacionalizam ilirizma je bio zasnovan i na uvjerenju, da svaki narod ima pravo na slobodanživot: tražeći pravo slobode za sebe, ne smije ga poricati drugima. Iz tog shvaćanjanacionalizma, potječu i završne kitice Vrazovih Đulabija. U Preradovićevoj domoljubnoj poezijinalaze se etički sastavni dijelovi ilirizma. Započevši s Gajevom budnicom Horvatov sloga i zjedinjenje, domoljubna je lirika ilirizma završila s Preradovićevom filozofijskom poezijom.

9 / 28



Ta je lirika vjerno pratila preporodni zanos sve do Kukuljevićeve pjesme Momu domu i rodu, koja je tužaljka nad događajima 1848. i 1849. Ta lirika je istovremeno nastojala zahvatiti i drugeaspekte života. Vraz je u Đulabijama(1840.) stvorio uzorak hrvatske romantične ljubavne poezije, iako je i u njoj ljubav vezivanadomoljubljem. Poslije Vraza pisat će je mnogi hrvatski pjesnici, ali će tek Preradović ostvaritinove zvukove i nove nijanse.

U hrvatsku preporodnu poeziju ući će filozofski i religijski motivi, a od pjesničkih oblika javit ćese sonet, gazela, balada i romansa.

PJESNIŠTVO U ZAGRLJAJU GLAZBE

Nikada pjesništvo nije bilo popularnije širim krugovima Hrvata, kao u ovom dinamičnom iburnom razdoblju. Bila je to zasluga samih pjesnika, ali ništa manje hrvatskih skladatelja koji suuglazbili velik broj romantično-preporodnih pjesama. Te pjesme pjevali su svi, od starog domladog, od grofova do domaćica i obrtnika. Ferdo Livadić skladao je Gajevu pjesmu JošHorvatska ni propala u siječnju 1833. To je jedna od najznakovitijih pjesama ovoga vremena.

Tom zanosu preporodne pjesme nije odolio ni slikar Vjekoslav Karas, niti krajiški časnik JosipRunjanin koji je skladao Mihanovićevu Hrvatsku domovinu.

Nastaju i prve hrvatske opere, Ljubav i zloba i za njom Porin. Skladao ih je Vatroslav Lisinski.Ovo razdoblje zaključuje opera Nikola Šubić Zrinjski, glazbena tragedija u 3 čina(8 slika), koju je skladao Ivan pl. Zajc po libretu što ga je napisaoHugo Badalić. Ivan pl. Zajc bio je u ovo doba prvi, ako ne i jedini obrazovni i profesionalnihrvatski skladatelj, što njegovu djelu daje posebno značenje.

10 / 28



OSTALI RODOVI I VRSTE

Mažuranićeva Smrt Smail-age Čengića i Demetrovo Grobničko polje su najopsežnija iumjetnički najreprezentativnija djela hrvatskoga knijževnog romantizma preporodnog razboblja.

Vukotinović i Rakovac pišu prve dramske tekstove početkom tridesetih godina, kad je uZagrebu još djelovalo njemačko kazalište.

U prvoj polovini XIX. stoljeća u europskim književnostima doživjeli su roman i novela puniprocvat.

Kao književni žanr zastupljena je i pripovijetka koja nijesamo dokaz našeg tadašnjeg književnogzaostajanja za europskom prozom, nego i autentični dokument naše tadašnje opće zaostalosti.

U ovom razdoblju nastao je i prvi hrvatski roman, Nemčićen Udes ljudski, ali je to djelo nažalostnedovršeno.

I hrvatska kritika i hrvatski feljton nastali su još u prvom razdoblju hrvatskog književnogromantizma.

Procvao je i putopis ( Pogled u Bosnu, Putositnice).

11 / 28



PISCI I NJIHOV "UNUTARNJI LABORATORIJ"

Preporodna književnost može se nazvati prvom fazom našeg književnog romantizma, pa pisci,čak i oni najbolji, sve podređuju ciljevima zajedništva i rodoljublja, pa čak i svoj intelekt i talent.Često se mislilo da naši preporodni pisci nisu znali pisati i misliti na visokoj intelektualnoj raziništo nije istina budući da su svi bili visoko obrazovani ljudi sa završenim studijima i doktoratima.Ali, čitateljstvo kojem su se obraćali bilo je stvarno, a ne imaginarno što znači na nižoj raziniobrazovanosti pa su svoja djela prilagodili upravo njima.

Druga činjenica koja govori protiv pismenosti tadašnjih pisaca je ta da su mnogi imali problemas poznavanjem štokavskog idioma jer su bili s kajkavskog područja, a nesebično su se odreklikajkavštine za dobrobit nacionalnog ujedinjenja svih hrvatskih pokrajina pod jednim idiomom,štokavskim, i to je bio vrlo hrabar i neophodan potez. To nas dovodi do zaključka da su našipisci toga vremena bili veliki talenti, da su i te kako znali što je umjetnička književnost ali i da suznali kako je moraju privremeno podrediti "primijenjenoj" književnosti.

Naši preporodni pisci romantičari svoj rad nisu shvaćali diletanski, već su imali vrlo rigoroznepojmove o složenosti i dostojanstvu kreativnog čina. Njihova razmišljanja o tome naveliko su sepodudarala s bitnim točkama tadašnjih europskih shvaćanja i na razini znamenitih suvremenika.

No, uz sve zajedničke točke romantičarskog pokreta postoje i bitne razlike. Tako nasuprot težnjiza stvaranjem univerzalne književnosti iza koje stoje europski romantičari, naši se zalažu zaautohtonost naše poezije s ciljem da literarni nacionalni duh postane toliko jak da bi bio u stanjuuzdizati svijest naroda, a stil toliko dostupan, da bi mogao podizati njegov kulturni i naobrazbenistupanj. Istina je da su ti drastični potezi i opredjeljenja u nastojanju učvršćenje jezika doveli dozatvaranja naše književnosti u samu sebe, pa je tako književnost hrvatskog književnogromantizma, posebice u razdoblju narodnog preporoda, sama sebi često uskratila mnogeprednosti otvorene i nesputane komunikacije.

12 / 28



ane komunikacije.

Hrvatski književni romantizam

13 / 28



STUDENTICE:

Maja Odrčić

Vesna Pudrlja

Kristina Dilica

14 / 28



Dubravko Jelčić: Hrvatski književni romantizam

Romantizam slovi kao jedan od stilski najkompleksnijih i najprotuslovnijih književnih pokreta iteorijsko-estetskih pravaca koji se javlja u doba velikih, prevratničkih društvenih i nacionalnihgibanja i promjena. Tijesno je vezan s pojmom slobode, bilo umjetničke bilo političke, a značioslobođenje umjetničkog stvaranja od krutih formalističkih okova. U tom je razdoblju pojačanozanimanje za jezik i folklor, pravim kultom narodnog stvaralaštva, a potiče se proces narodnogbuđenja i osvješćivanja, te izgradnje nacionalne svijesti i oblikovanja modernih nacija.

U Hrvatskoj se javlja u prvoj polovici 19.stoljeća potaknut političkim i kulturnim potrebama kaoizraz društvenih i književnih težnji i prvim svojim razdobljem podudara se s razdobljemhrvatskog narodnog i književnog preporoda.

HRVATSKI NARODNI PREPOROD

Pokret koji se digao da ostvari težnje o političkom i kulturnom ujedinjenju na temeljunacionalnog jedinstva. Dogodilo se izbijanje nagomilane osjećajnosti i silna intelektualnaenergija s otvorenom težnjom da mijenja dotrajali oblik života što ukazuje na romantičarskoizvorište. Karakterizira ga ispreplitanje dvaju komponenti, kulturne i političke.

Gaj je unio pojam naroda koji se ne zasniva na staleškim kategorijama nego na jeziku,običajima i vjerovanju. Cilj je konstituiranje jedinstvene hrvatske kulture i demokratizacijapolitike. Često se naziva i ilirskim pokretom, u političkoj povijesti, i ilirizmom, u književnojpovijesti. U književnim okvirima pokret je trajao od 1836. – 1842. godine.

15 / 28



KORIJENI I PRETEČE

Preporod nije započeo odjednom niti preko noći. Pojava Gajevih Novina Horvatzkih i DaniczeHorvatzke, Slavonzke y Dalmatinzke(1835.) bio je prvi znamen preporodne stvarnosti. Draškovićeva Disertacija(1832.), Gajeva Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja (1830.) i Vrhovčev Poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije(1813.) su pretpreporodne i predromantične pojave s korijenima u dalekoj političkoj i književnojpovijesti

PODRIJETLO I SMISAO ILIRSKOG IMENA

Pavao Riter Vitezović (1652.-1713.) bio je prvi nosilac hrvatske nacionalne misli i prvizagovornik sjedinjenja svih naših zemalja, te prvi koji imena ilirski, slovinski i hrvatski smatrasinonimima. Gaj je u svojoj studiji Tko su bili Iliri (1839.) izgradio koncepciju ilirstva kao vraćanjeiskonu našeg etničkog bića.

16 / 28



TIJEK DOGAĐAJA I RAZVOJ PREPORODNE MISLI

Preporod je nastajao tijekom punih stotinu godina, a najtočnije datiranje je početak

30-ih godina 19. stoljeća da bi se 1835. godine objavio i nastupio kao već donekle organizirani iosmišljeni politički i kulturni pokret.

Vođa je bio Ljudevit Gaj, a ostali prvaci i graditelji našeg modernog preporodno-romantičnogknjiževnog izraza su: Ivan Derkos, Pavao Štoos, Matija Smodek, Dragutin Rakavac, JosipKundek, Vjekoslav Babukić, Dimitrija Demeter, Stanko Vraz, Ivan Kukuljević, Antun Mihanović,Mirko Bogović, Antun Nemčić...

17 / 28



Jezik je postao središnja tema općeg zanimanja, pitanje u kome se najintimnije zbližuju politika ikultura: jezik kao osnovica kulturnog napretka naroda i preduvijet političkog otpora isamoodržanja nacije pred tuđinskim (mađarskim) nasrtajima.

Osnovna vrijednost Gajeve Kratke osnove horvatsko-slavenskoga pravopisanja je ta štoupozorava na temeljna pitanja što ih je valjalo razjasniti da bi se moglo doći do pravih rješenja.Gaj smatra da postoji jedan veliki slavenski jezik koji se dijeli na četiri glavna narječja, rusko,češko, poljsko i ilirsko (hrvatsko/srpsko). Također je pokrenuo pitanje pravopisne reforme ipredlaže uvođenje dijakritičkih znakova po uzoru na čehe. Važno je reći da Gaj nije bio filolog,već vođa jednoga nacionalnog pokreta, jezik mu nije bio cilj nego samo sredstvo.

6. 11. 1831. godine Matija Smodek održao je predavanje o hrvatskom jeziku na Zagrebačkojkraljevskoj akademiji na kajkavskom dijalektu. Romantičarsko svojstvo preporodne književnostibilo je skrb za jezik.

Važnija djela: Preradović: Rodu o jeziku, Nemčić: Putositnice, Babukić: Osnova slovniceslavjanske narečja ilirskoga, Mihanović: Reč domovini.

Zadatak preporoditelja bio je izbor jednog od triju hrvatskih narječja za zajednički književni jeziksvih Hrvata.

Počinju izlaziti i novine, Novine Horvatzke 6.1. i Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka 10.1. 1835. godine. Pisane su kajkavskim dok Daniczausporedno tiska i štokavske priloge, a zadnji put su izašle 18.1. 1843. godine.

Dogodile su su i promjene imena Danicze u Ilirske narodne novine i Danica Ilirska.

18 / 28



1836. godine Gaj osniva Društvo prijatelja narodne izobraženosti ilirske.

1838. godine Ilirska narodna čitaonica (Janko Drašković).

1842. godine Matica ilirska (1874. godine mijenja ime u Matica hrvatska).

1842. godine Vraz, Vukotinović i Rakovac pokreću prvi književni časopis Kolo.

Ilirsku misao također propovijeda i Kukuljevićeva drama Juran i Sofija izvedena 2.10. 1839.godine.

Brzom širenju ilirske ideje pridonijela je i magična moć Gajeve riječi. U početku su protivnicihrvatstva bili tolerantni prema ilirstvu, no kad su shvatili da ilirska ideja ne slabi otpornu svijestHrvata, poduzeli su sve što su mogli da ga suzbiju. Tako su Mađari nasilno uveli mađarski jeziku urede i škole. Janko Drašković je 12.12.1839. godine podnio zahtjev u skupštini Zagrebačkežupanije da se Hrvatska odcijepi od Ugarske, te je zajedno sa Gajem osnovao Ilirsku strankukako bi se suprotstavili Mađarima.

1843. godine stigla je Kraljevska zabrana ilirskog imena, pa su se Ilirske narodne novine od21.1. zvale samo Narodne novines prilogom Danica Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska, a Ilirska narodna strankapostala je Narodna stranka.

19 / 28



1846. godine je Vjekoslav Babukić postao prvi profesor narodnog jezika na Kraljevskojakademiji.

Kukuljevićev povijesni čin dogodio se 2.5.1843. godine kada je u Saboru održao prvi zastupničkigovor na hrvatskom jeziku.

Gundulićev Osman bio je prvo beletrističko izdanje Matice ilirske i to iz dva razloga, zato što jeono vanjski znak unutarnjeg procesa u kome se ogleda kontinuitet hrvatske književnosti starijegi novijeg vremena, te zbog kongenijalne Mažuranićeve dopune (XIV. i XV. pjevanje)

DOGAĐAJI TEKU DALJE

Ugarski sabor obnavlja zahtjev za uvođenjem mađarskog jezika u hrvatske urede. 3.siječnja1845. kralj je dopustio upotrebu ilirskog imena samo u književnosti i jezikoslovlju. Ilirstvo je kaokulturni pojam koristilo tuđinu, dok je kao politički pojam bilo opasno jer je radilo na združenjusvih hrvatskih i južnoslavenskih zemalja.

Osnovana je katedra za narodni jezik i književnost na kraljevskoj akademiji. Ublaženi su icenzoralni propisi i izvršene personalne promjene. Prilikom restauracije zagrebačke županije,28. i 29. srpnja, većinu je dobila mađaronska stranka. Došlo je do masovnog nezadovoljstva iteških krvoprolića u sukobu razjarenoga naroda i vojske na Markovu trgu. Ban Haller pobjegaoje iz Zagreba skriven u vozu sijena. "Srpanjskim žrtvama" su Antun Nemčić i Mirko Bogovićodali počast svojim stihovima.

5.listopada 1846. Vjekoslav Babukić je održao prvo javno predavnje kao profesor hrvatskogjezika u kraljevskoj akademiji. Zgrada je postala Narodni dom: središte okupljanja hrvatskihintelektualaca.

20 / 28



23. listopada 1847. Sabor uvodi služenje hrvatskim jezikom u politički život i zakonodavstvo.Pod predsjedanjem ideologa mađarskog nacionalnog pokreta Lajosa Kossutha, padaju izjave omađarskom jeziku i narodnosti u Hrvatskoj.

23. ožujka 1848. novim hrvatskim banom imenovan je barun Josip Jelačić.

U hrvatskom narodnom preporodu sadržano je dvojstvo. To je istovremeno književni i političkipokret. 10. lipnja, Mađari su uspjeli u naumu da kralj skine Jelačića s banske časti, ali je kraljipak 4. rujna obnovio njegovo imenovanje.

4. ožujka 1849. Franjo Josip I. uvodi oktroirani ustav koji gazi sva ustavna prava Ugarske iHrvatske te stvara centralističku "nerazdjeljivu i nerazrušivu ustavnu nasljednu monarhijuaustrijsku. Hrvatska vlada odbija proglasiti novi ustav. Donedavne pokušaje mađarizacijezamjenjuje sada nasilna, oružništvom nametana germanizacija. Od 1845. njemački jezik postajeslužbenim jezikom u Hrvatskoj. Škole se germaniziraju, ali đaci se svim srcem opiru novomeduhu, o čemu je također pisao Šenoa. Sloboda tiska svedena je na minimum. Gajeve "Narodnenovine" otkupljuje bečka vlada i pretvara ih u svij službeni organ u Hrvatskoj.

Manifestacijsko razdoblje Hrvatskoga narodnog preporoda time je završeno, ali preporodnamisao nije iščezla, preporodni duh je ostao u ljudima, poticao je idalje njihov rad. Književnostnije više jedini čuvar preporodnih tekovina, znanost je imala preporod očuvati i pronijeti krozprvu veliku kušnju.

Šenoa spominje kako su se zagrebački gimnazijalci odupirali germanizaciji. Matica ilirska jepokrenula časopis "Neven" pod uredništvom Mirka Bogovića. Zbog pjesme Domorodna utjeha Ivana Filipovića, objavljene u 38. broju prvoga godišta, Filipović kao autor i Bogović kao urednik,dospjet će u tamnicu. Neko vrijeme, iako anonimno, uređuje ga Ante Starčević.

Preradoviću je, poslije Novih pjesama(1851.) , bilo zabranjeno pisati. Ponovno se pojavljuje kaopjesnik tek nakon Bachova pada, ali se javljaju drugi: Ante Starčević, Luka Botić, Veber, JankoJurković... Osobito je plodan Mirko Bogović.

21 / 28



5. ožujka 1860. Strossmayer je održao govor u bečkom Državnom vijeću, na kojem zahtijeva dase u Hrvatskoj vrati hrvatski jezik u sve urede i škole, te da se Dalmacija sjedini s "banovinom".

Bachov apsolutizam traje do 10.listopada 1860. 24. studenoga, glumac Vilim Lesić najavljuje spozornice da će se odsad u zagrebačkom teatru igrati samo na hrvatskom jeziku. Utemeljenjemhrvatskog narodnog kazališta preporodni pokret ispunio je poslijednji svoj velikikulturno-prosvjetni cilj!

HRVATSKI KNJIŽEVNI ROMANTIZAM

22 / 28



Romantizam u hrvatskoj književnosti nije se oblikovao u stilski čistu pojavu. Nastaje hibridnioblik romantične književnosti koja je ispunjena ne samo osobnim nego i općim idealima i služiborbi za očuvanje vlastitenacionalne samosvojnosti. Svi naši književni povjesničari izbjegavalisu pojam romantizma jer je naša književnost ovoga razdoblja u mnogo čemu sasvim različita odonoga što podrazumijeva romantizam u europskim književnostima. Hrvatska književnost u to jedoba bila povezana sa sudbinom vlastitog naroda. Ona je spoj romantizma u Europi i našetadašnjedruštvene i političke stvarnosti.

BITNE ZNAČAJKE

Najbitnije značajke su utilitarnost i didaktika, polet, rodoljublje, optimizam i vedrina. Bavljenjeknjiževnošću je u to vrijeme jedan od rodoljubnih poslova, bez ikakva koristoljublja umaterijalnom ili moralnom smislu. Željelo se samo djelovati na puk.

U europskoj književnosti romantizam se javlja kao negacija klasicizma. U hrvatskoj književnostinije bilo klasicizma, pa nije moglo doći ni do pobune, iako je škola bila u neku ruku klasicistička,pa je otpor ipak mogao postojati.

Što se tiče obuzetošću Istokom, zanesenošću misterijem i egzotikom istočnjačkih ljudi, života,ideja u europskom romantizmu, u našoj književnosti javlja se Istok, ali oduševljenja za nj nijebilo. Taj čarobni i tajanstveni Istok za mnoge od nas je bio vrlo opipljiv i brutalan. Mi smo gatada osjećali još kao tursku silu.

Europski romantičari njeguju kult individualizma (melankoliju, zasićenost i pesimizam), a u našojknjiževnosti prevladava osjećaj zajedništva koji jača samopouzdanje i budi vjeru u budućnost. Unjoj nema svjetske boli, nema ironije, mistike. Bit će ih ipak ponešto u pripovjetkama DimitrijaDemetra, Mirka Bogovića i Dragojle Jarnevićeve, djelima koja nisu stekla veću popularnost.

23 / 28



Naš knijževni romantizam pokazuje brigu za jezik, njegovu afirmaciju, očuvanje i razvoj, zaskupljanje narodnih pjesama i proučavanje vlastite povijesti. Naši su pisci svoj romantičarskizanos usmjerili najviše prema domoljublju, a manje na ljubav, za razliku od europskogromantizma.

I u našoj europskoj književnosti ovoga razdoblja prevladava najprije poezija, a u poeziji lirika:tek nešto kasnije pisci će se češće baviti i novelistikom. U prvoj, preporodnoj fazi našegaknjiževnog romantizma pišu se najviše lirske pjesme. Pjevanje kao da je bila jedna od velikih inezaobilaznih patriotskih dužnosti hrvatskog intelektualca.

LIRIZAM ILIRIZMA

Najveći dio patriotskih pjesama napisanih u to vrijeme ide u red tzv. budnica i davorija. Tepjesme su jednostavne i živahne, osvajaju odlučnošću i zanosom, ritmički su jednostavne iživahne, osvajaju odlučnošću i zanosom, ritmički su dosta tečne i lako se pamte: mnoge su zatobile i uglazbljene, pa su tako ušle u najšire narodne slojeve. Pjevamo ih često, još i danas.

Iz duha i raspoloženja tih stihova proizašla je i Horvatska domovina Antuna Mihanovića,objelodanjena 1835. u 10. broju "Danice", pjesma koja nije budnica kao što nije ni političkafraza. Ta je pjesma u Zagrebu 1891. s Runjaninovom glazbom postala priznatom hrvatskomnacionalnom himnom.

Lirika je bila ključna književna vrsta ne samo zbog masovnosti i popularosti nego i zato što se unjoj nalaze sve ideje koje su vladale ovim vremenom (sloga, jedinstvo, samosvijest, vjera usebe, nada u budućnost, ponos slavnom prošlošću). Dakako, dolazilo je i do pretjerivanja (npr.Kukuljević koji prigovara i čestoj idealizaciji hrvatske povijesti. Iz te kritičnosti nastat će prvipoticaji za satirične pjesme i epigrame.

Ima jedna oznaka ove poezije koja je za nju karakteristična osobito u godini 1848. Antun Baracju je izvrsno uočio: to je duboko etički temelj, humana podloga na kojoj je izgrađena preporodna

24 / 28



ideja.

Nacionalizam ilirizma je bio zasnovan i na uvjerenju, da svaki narod ima pravo na slobodanživot: tražeći pravo slobode za sebe, ne smije ga poricati drugima. Iz tog shvaćanjanacionalizma, potječu i završne kitice Vrazovih Đulabija. U Preradovićevoj domoljubnoj poezijinalaze se etički sastavni dijelovi ilirizma. Započevši s Gajevom budnicom Horvatov sloga i zjedinjenje, domoljubna je lirika ilirizma završila s Preradovićevom filozofijskom poezijom.

Ta je lirika vjerno pratila preporodni zanos sve do Kukuljevićeve pjesme Momu domu i rodu, koja je tužaljka nad događajima 1848. i 1849. Ta lirika je istovremeno nastojala zahvatiti i drugeaspekte života. Vraz je u Đulabijama(1840.) stvorio uzorak hrvatske romantične ljubavne poezije, iako je i u njoj ljubav vezivanadomoljubljem. Poslije Vraza pisat će je mnogi hrvatski pjesnici, ali će tek Preradović ostvaritinove zvukove i nove nijanse.

U hrvatsku preporodnu poeziju ući će filozofski i religijski motivi, a od pjesničkih oblika javit ćese sonet, gazela, balada i romansa.

PJESNIŠTVO U ZAGRLJAJU GLAZBE

Nikada pjesništvo nije bilo popularnije širim krugovima Hrvata, kao u ovom dinamičnom iburnom razdoblju. Bila je to zasluga samih pjesnika, ali ništa manje hrvatskih skladatelja koji suuglazbili velik broj romantično-preporodnih pjesama. Te pjesme pjevali su svi, od starog domladog, od grofova do domaćica i obrtnika. Ferdo Livadić skladao je Gajevu pjesmu JošHorvatska ni propala u siječnju 1833. To je jedna od najznakovitijih pjesama ovoga vremena.

25 / 28



Tom zanosu preporodne pjesme nije odolio ni slikar Vjekoslav Karas, niti krajiški časnik JosipRunjanin koji je skladao Mihanovićevu Hrvatsku domovinu.

Nastaju i prve hrvatske opere, Ljubav i zloba i za njom Porin. Skladao ih je Vatroslav Lisinski.Ovo razdoblje zaključuje opera Nikola Šubić Zrinjski, glazbena tragedija u 3 čina(8 slika), koju je skladao Ivan pl. Zajc po libretu što ga je napisaoHugo Badalić. Ivan pl. Zajc bio je u ovo doba prvi, ako ne i jedini obrazovni i profesionalnihrvatski skladatelj, što njegovu djelu daje posebno značenje.

OSTALI RODOVI I VRSTE

Mažuranićeva Smrt Smail-age Čengića i Demetrovo Grobničko polje su najopsežnija iumjetnički najreprezentativnija djela hrvatskoga knijževnog romantizma preporodnog razboblja.

Vukotinović i Rakovac pišu prve dramske tekstove početkom tridesetih godina, kad je uZagrebu još djelovalo njemačko kazalište.

U prvoj polovini XIX. stoljeća u europskim književnostima doživjeli su roman i novela puniprocvat.

Kao književni žanr zastupljena je i pripovijetka koja nijesamo dokaz našeg tadašnjeg književnogzaostajanja za europskom prozom, nego i autentični dokument naše tadašnje opće zaostalosti.

U ovom razdoblju nastao je i prvi hrvatski roman, Nemčićen Udes ljudski, ali je to djelo nažalostnedovršeno.

26 / 28



I hrvatska kritika i hrvatski feljton nastali su još u prvom razdoblju hrvatskog književnogromantizma.

Procvao je i putopis ( Pogled u Bosnu, Putositnice).

PISCI I NJIHOV "UNUTARNJI LABORATORIJ"

Preporodna književnost može se nazvati prvom fazom našeg književnog romantizma, pa pisci,čak i oni najbolji, sve podređuju ciljevima zajedništva i rodoljublja, pa čak i svoj intelekt i talent.Često se mislilo da naši preporodni pisci nisu znali pisati i misliti na visokoj intelektualnoj raziništo nije istina budući da su svi bili visoko obrazovani ljudi sa završenim studijima i doktoratima.Ali, čitateljstvo kojem su se obraćali bilo je stvarno, a ne imaginarno što znači na nižoj raziniobrazovanosti pa su svoja djela prilagodili upravo njima.

Druga činjenica koja govori protiv pismenosti tadašnjih pisaca je ta da su mnogi imali problemas poznavanjem štokavskog idioma jer su bili s kajkavskog područja, a nesebično su se odreklikajkavštine za dobrobit nacionalnog ujedinjenja svih hrvatskih pokrajina pod jednim idiomom,štokavskim, i to je bio vrlo hrabar i neophodan potez. To nas dovodi do zaključka da su našipisci toga vremena bili veliki talenti, da su i te kako znali što je umjetnička književnost ali i da suznali kako je moraju privremeno podrediti "primijenjenoj" književnosti.

Naši preporodni pisci romantičari svoj rad nisu shvaćali diletanski, već su imali vrlo rigoroznepojmove o složenosti i dostojanstvu kreativnog čina. Njihova razmišljanja o tome naveliko su sepodudarala s bitnim točkama tadašnjih europskih shvaćanja i na razini znamenitih suvremenika.

27 / 28



No, uz sve zajedničke točke romantičarskog pokreta postoje i bitne razlike. Tako nasuprot težnjiza stvaranjem univerzalne književnosti iza koje stoje europski romantičari, naši se zalažu zaautohtonost naše poezije s ciljem da literarni nacionalni duh postane toliko jak da bi bio u stanjuuzdizati svijest naroda, a stil toliko dostupan, da bi mogao podizati njegov kulturni i naobrazbenistupanj. Istina je da su ti drastični potezi i opredjeljenja u nastojanju učvršćenje jezika doveli dozatvaranja naše književnosti u samu sebe, pa je tako književnost hrvatskog književnogromantizma, posebice u razdoblju narodnog preporoda, sama sebi često uskratila mnogeprednosti otvorene i nesputane komunikacije.

28 / 28

Documents

Romantizam u Hrvatskoj književnosti