Saff [broj 307, 30.12.2011]

3

30

34

39

44

57

26

10

8

SAFF broj 307

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Očuvanje ćudoređa i lijepog ponašanja

Polumjesec

Ko je čiji

Koliko ima istine u Dodikovom komentaru da je Sadik Ahmetović njegov?

Pogledi

Napokon! Šest buktinja se dogovorilo da su se dogovorili !!!

BLATARENJE U VJETAR

Društvo

U Zenici održan Historijski čas “Sjećanje na Gazu”

Ko planira nestanak Palestinaca i Bošnjaka

Kutak za islamsku omladinu

Izložba Centra za edukaciju i istraživanje “Nahla”

Stereotipiziranje muslimanke u medijima

Islamsko pravo

Pravni propisi u Poslanikovim hadisima

Dozvoljene su nam dvije vrste strvi i krvi

Zelena transferzala

Prizren

Bošnjaci osnivaju svoj studentski centar

Islambosna

Islam i nauka

Arapski astronomi

30. decembar - 5. safer

Kontakt telefon: 062 287 412

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevomob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,Filijala Bugojnopart br: 6764162000885351;transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

A ko bismo mi Bošnjaci trebali izabrati pojam koji nam je u 2011./1432. godini ponaj-

više značio, u ukupnoj društvenoj i političkoj zbilji, onda bi to bez sumnje bila institucija Islamske zajednice. A evo i zašto? U ovoj godinu su skroz utihnula i onako rijetka oglašavanja bošnjačkih po-litičara. Hem se niko od njih nije oglašavao, hem i to malo što se za njih čulo nije bilo na temu koja se tiče Bošnjaka. Oni se oglašavaju samo oko podjele vlasti. Sjećamo se, do unazad sedam-osam godi-na, imali smo osjećaj, pa makar i iluziju, da nas vode i štite bošnjački političari. I kad bi šutjeli, mi smo misli-li da mudro šute i nešto računaju. A sada smo se uvjerili kako je njihova šutnja i tada bila iz ra-čuna. Živimo u realnosti

j

koja nalikuje na situaci-ju u kojoj je neko došao i poukidao sve bošnjačke stranke i političare. Boš-njački je narod prepušten na nemilost srpskim i hrvatskim esktremistima (među kojima ima i tzv. Bošnjaka) i institucijama u kojima sjede očevi tih ekstremista. Da nije Islamske zajednice, koja suvereno tumači i štiti bošnjačke interese, mogli bismo pomisliti da bošnjački narod ne postoji. Jer, bošnjaštva, evo, nema u politici, u medijima, na kulturnoj sceni, u ekonomiji... Sve, pa i ono što se zove bošnjačkim imenom, podre-đeno je vladavini srpstva i hrvat-stva u krajevima sa bošnjačkom ve-ćinom. Ostalo je da se ispiše samo još jedno poglavlje prije nego što se ustanovi smrt bošnjačkog naroda, a to je uništenje bošnjačke kičme: Islamske zajednice. Godinama već traju brutalni nasrtaji na najstari-ju bošnjačku instituciju, koja sto-ički odolijeva i uspijeva u toj bici za opstanak Bošnjaka i pobijediti i ojačati. Sigurno je da u Europi danas ne postoji ni jedna vjerska institucija koja je toliko progonje-na i vrijeđana kao što je Islamska zajednica, niti postoji takva vjer-ska zajednica koja, uprkos svemu, odašilje toliko poruka tolerancije i razumijevanja. Za nekoliko de-cenija, pred sudom historije, bit

će potpuno jasne uloge jednih idrugih, onih koji su progonili kri-stalni civilizacijski prof il Islam-ske zajednice, odnosno, Islamskezajednice koja će o(p)stati kaoparadigma uzdignutosti iznad ek-stremističkog blata. Mnogi od nasneće dočekati to vrijeme apsolut-ne satisfakcije, kada će Islamska zajednica, sa reisu-l-ulemom dr.Mustafom Cerićem, biti u svjet-skim razmjerama slavljena kaoparadigma tolerancije i spremno-sti na dija log. Na kraju, to je idanas priznato u mnogim država-ma (od Tokija do Londona), samo

ne u ovoj dejtonskoj čiji mentori sjede u Beogra-du i Zagrebu. Pravednost vremena je dokaz da se cijene dobri i strpljivi, a na stubu srama ostaju zli i smutljivi. Osjeća to i bošnjački narod dok se uz Islamsku zajedni-cu privija kao dijete uz majku, svjestan da svako odmicanje od sebe nosi boli i poniženja. Povje-

renje Bošnjaka u Islamsku zajed-nicu ponajviše je iskovano ovihposljednjh godina, kada se naroduvjerio da ga niko drugi niti osje-ća, niti brani, do li Islamska za-jednica, koja je na javnom poljumorala preuzeti ulogu naše ljiga-ve politike, ušutkane i zakuplje-ne. To hrabro držanje muftija iimama doprinijelo je kakvom-ta-kvom osjećaju duševne sigurnostikod običnog bošnjačkog čovjeka.Zamislimo, ne dao Bog, našta bitaj osjećaj ličio da nema ovakveIslamske zajednice koja se ne plašijavno ustati u zaštitu svoga naro-da. Znaju to oni što putem FTV,Oslobođenja i raznih DEPOnija siju smutnje i podrivaju jedinstvoIslamske zajednice, jer nakonuništavanja patriotske bošnjač-ke politike, samo ih korak dijeliod posljednje bošnjačke odbrane.A taj korak, sada je već izvjesno,nikada neće biti načinjen: Islam-ska zajednica je toliko iskaljena,kroz hiljade imama i vjeroučitelja ojačana, da više ne postoji moguć-nost po kojoj bi bošnjački narodostao bez kompasa. Zato je boš-njačka 2011. /1432. obilježena po-lumjesecom Islamske zajednice.

Impressum

UvodnikUvodnikGodina u znaku Islamske zajednice


6

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah je u Kur’anu objavio: Allah obećava da će one među vama koji

budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji post-aviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti. (En-Nur, 55.).

Decembar je mjesec u kojem se po običaju svode računi, vrše različite inventure, prave stručne an-alize i sačinjavaju tabele s presjekom najvažnijih događaja koji su obilježili godinu na izmaku, a koji su presud-no utjecali na političke, ekonomske, naučne, kulturne i ostale društvene tokove, kako na lokalnom tako i na globalnom planu. Tako je, naprimjer, za američku administraciju najvažniji događaj u protekloj godini bilo mis-teriozno ubistvo kontroverznog vođe terorističke organizacije Al-Kaida, Usame bin Ladena, a ne recimo maso-vni protesti protiv zvanične američke politike, održani na Wall Streetu, što je, uzme li se u obzir američka imperija l i s t ičko-hegemonist ička politika koju provodi u svijetu pod krinkom borbe protiv tzv. islamsk-og terorizma, i razumljivo. Dakle, različiti su pristupi i aršini po kojima se mjeri veličina i važnost određenih događaja. No, bez obzira na te raz-like, niko ne može poreći činjenicu

da je i protekla, 2011./1432. godina, kao i godine prije nje, uglavnom mirisala na barut i krv, da je bila u znaku islamofobije i terorizma, prije svega onog velikodržavnog. Dovoljno je napomenuti da su cionisti u pro-tekloj godini ubili 180 Palestinaca, od toga 21 dijete, i u svoje kazamate zatvorili 3.300 nedužnih Palestinaca. O žrtvama američkog terora u Af-ganistanu ne treba ni govo-riti, jer je njihov broj barem duplo veći od zvaničnog. Nakon toga svakako valja spomenuti i pojedinačne terorističke zločine, od onog brejvikovskog koji je u smrt odveo 69 nevinih mladića i djevojaka, preko terorističkih napada u Pakistanu, Iraku i Afgani-stanu, u kojima, na veliku žalost, muslimani svoju snagu i “hrabrost” iskaljuju jedni nad drugima, zbog čega im se sav normalan svijet ibreti, pa do onog “mevlidovskog” koji je na-nio nesagledivu štetu našoj državi i dao krila islamofo-bima u borbi protiv islama i muslimana u BiH.

Narodne revolucije i potop arapskih “faraona”

Protekla godina je također bila u znaku popla-va i zemljotresa, gladi, velike ekonomske i političke krize, ali i u znaku narodnih revo-lucija u arapsko-islamskom svijetu i slomu diktatorskih režima u Tunisu, Egiptu, Libiji i Jemenu. Upravo je tzv. “Arapsko proljeće”, po našem sudu, najvažniji događaj u protekloj godini, i to iz više razloga.

Prije svega, “Arapsko proljeće” je, u moru zla, nasilja i raznovrsnih kri-za kroz koje je prošlo i prolazi savre-meno čovječanstvo, jedan od rijetkih pozitivnih događaja koji je, prije sve-ga Arapima, a zatim muslimanima u cijelom svijetu probudio nadu u bolje sutra. Početkom 2011. godine niko nije mogao ni zamisliti da će krajem te iste godine, u Tunisu i Egiptu biti

održani slobodni, demokratski izbori na kojima će se narod opredijeliti za islamsku političku opciju, te da će muslimani Libije konačno dohakati arapskom Neronu, Gadafiju. Prije toga stanje je bilo toliko deprimirajuće da je mnoge muslimane i sam spomen nade i optimizma, dodatno iritirao i bacao u očaj, jer oni naprosto nisu vidjeli nikakvu nadu od teških crnih

oblaka iskušenja i pat-nji kroz koje je prolazio islamski ummet. Situacija je u tim muslimanskim državama bila slična onoj u kojoj se našao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim ashabima kada su u Bici na Hendeku sa svih strana bili napadnuti od neprijateljskih vojski: Kad su vam došle i odozgo i odozdo, a duša došla do grkljana, i kad ste o Al-lahu svašta pomišljali, tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemiravani. (El-Ahzab, 10.-11.). Međutim, njihova vjera u Allaha, dž.š., i nada u pobjedu Istine nad zablu-dom nije bila nimalo polju-ljana, i upravo tada, u tom iznimno teškom trenutku, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim ashabima govori: “Radujte se skoroj pobjedi!”, i prenosi im ra-dosnu vijest o osvajanju Perzije i Bizantije.

“Arapsko proljeće” je najbolja potvrda da se po-vijest ponavlja, i da iskren-im, strpljivim vjernicima, koji se pored svih teškoća i

nedaća ne predaju, već se hrabro bore za svoja prava i slobodu, Allah daje izlaz i pobjedu odakle se i ne nadaju, jer Allah je Gospodar svjetova i on upravlja i vrhuni tokovima života, a ne Amerika i Izrael, niti bilo koja druga ljudska i zemaljska “sila”. To je ono što mi kao muslimani nikada ne smijemo smetnuti s uma kao što nisu smetnuli ni muslimani Egipta, Tunisa, Libije, Jemena i Sirije, koji su kroz dugi niz godina prošli iskušenja mučenja, zatvaranja, ubijanja, ali su

Godina čekana pola stoljeća

Uistinu je islamski

ummet, od pada Osmanske

imperije do danas, prevalio dug put i težak

period koji nije bio samo u znaku fizičkog mučenja i bola, već i u znaku vesternizacije

u prosvjeti, kulturi,

ekonomiji, politici, čak i u sportu,

umjetnosti i medicini.


Upravo je tzv. “Arapsko proljeće” po našem sudu najvažniji događaj u protekloj godini, i to iz više razloga. Prije svega, “Arapsko proljeće” je, u moru zla, nasilja i raznovrsnih kriza kroz koje je prošlo i prolazisavremeno čovječanstvo, jedanod rijetkih pozitivnih događajakoji je, prije svega Arapima, azatim muslimanima u cijelomsvijetu probudio nadu u bolje sutra

7

izdržali i ostali postojani. Nećemo pretjerati ako naprimjer stanje musli-mana u Egiptu i Tunisu, posebno in-telektualca koji su bili aktivisti ispred Muslimanske braće, Nahde, i drugih proislamskih političkih partija, up-oredimo sa stanjem iskrenih vjernika iz prijašnjih naroda za koje je Mu-hammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su im nevjernici “željeznim češljevima odvajali kožu od mesa, ali oni nisu popustili u svom vjerovanju”.

Uistinu je islamski ummet, od pada Osmanske imperije do da-nas, prevalio dug put i težak period koji nije bio samo u znaku fizičkog mučenja i bola, već i u znaku vestern-izacije u prosvjeti, kulturi, ekonomiji, politici, čak i u sportu, umjetnosti i medicini. U svim segmentima života osjećao se (i još uvijek se osjeća) jak utjecaj kršćanskog Zapada i udar na islamske vrijednosti, na Kur’an i Sunnet, na islamski moral i etiku, na Šerijat i njegove propise.

Naravno, borba muslimanskih naroda protiv hegemonije Zapada se nastavlja, samo s tom razlikom što su sada islamisti preuzeli palicu političke i svake druge reforme u arapsko-mus-limanskim državama. Oni više nisu na margini društvenih zbivanja, već su u areni, usred borilišta koje se zove svjetska politička scena. Nema više vraćanja nazad, nema opterećivanja teškom i bolnom prošlošću, kao što više nikada ne bi smjelo biti pasivnosti u političkom životu, niti odstupanja i bježanja sa tog vrućeg bojnog polja. Muslimani Tunisa, Maroka, Egipta, ove 2011. godine, nakon pola stoljeća izašli su na slobodne izbore stavljajući u glasačke kutije svoje listiće bez stra-ha od sankcija, lažiranja i špijuniranja od strane vladinih špijuna i lovaca na živote, čast i slobodu ljudi. Mus-limanski narod je dočekao svoju slobodu i bez većih gubitaka prešao more i ostvario pobjedu birajući is-lamsku vlast koja je u Egiptu osvo-jila čak nevjerovatnih 90% glasova, a faraoni su se, kako to na kraju uvijek biva, udavili u nabujalim morskim valovima. Na njihovom primjeru i ponižavajućem odlasku sa vlasti, po ko zna koji put se potvrdila kur’anska istina: Reci: “O Allahu, koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš;

Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je svako dobro, Ti, uistinu, sve možeš!” (Ali Imran, 26.).

Vrijeme je za panislamski politički front

Političke promjene u arapsko-islamskom svijetu, a koje je donijelo “Arapsko proljeće”, vjerovatno su najvažnije promjene takve vrste od vremena kolonijalizma pa do danas i one će bez sumnje imati krupne i dalekosežne posljedice i implikaci-je, prije svega na islamski svijet, ali i na kompletnu svjetsku političku scenu. Možda je sad-zasad pretenciozno govoriti o nekoj vrsti panislamskog političkog fronta, ali je, zbog toga što su islamisti postali glavna politička snaga i poluga spomenu-tih promjena, sasvim iz-vjesno da će se musliman-ske države u budućnosti mnogo više oslanjati jedne na druge u svakom pogle-du. To potvrđuju i neki konkretni politički po-tezi kao što je onaj turske Vlade koja je dala otvorenu i punu podršku političkim promjenama i novim, proislamskim partijama koje su došle ili će uskoro doći na vlast u arapsko-muslimanskim državama. Nova libijska Vlada je već ponudila savez Turskoj i traži da Turska vrši obuku libijskih snaga. Tako će vjerovatno biti na ekonomskom i kulturnom planu.

Zbog toga sa sigurnošću možemo tvrditi da će naredna, 2012./1433. godina, biti na fonu otvaranja vrata muslimanskih država jednih prema drugima i da će svakim danom jačati inicijativa o stvaranju jakog proislam-skog bloka i saveza, jer će vlast ute-meljena na islamskim osnovama bit poželjan partner svim muslimanima u svijetu, pa tako i nama Bošnjacima. To je za nas vrlo značajno, jer promjene u vanjskoj politici Turske prema islam-skom svijetu, mi smo već osjetili. To očekujemo i od nove tuniske, egipatske i libijske vlade.

Do sada se iz Bosne i Hrcegovine u Tunis išlo uglavnom na ljetovanje i orgijanje, od sada će to, iskreno se nadamo, biti nešto sasvim drugo. Što se Libije tiče, znamo da je bivši režim na čelu sa smaknutim diktato-rom Gadafijem, jedva priznao Bosnu i Hercegovinu, i da je, na primjer, Sr-bija imala mnogo bolje diplomatske i ekonomske odnose sa Libijom i ne-kim drugim arapskim državama, od Bosne i Hercegovine.

Zato u novoj, 2012./1433. godini očekujem svojevrsni zaokret u diplo-matskom kursu arapsko-musliman-skih država i pozitivne promjene u korist Bošnjaka i Bosne i Hercegov-

ine. Nadamo se da ćemo i mi konačno imati jake i iskrene partnere u svjets-koj politici i da više ni-kada nećemo biti moneta za potkusurivanje onima koji nam zlo snuju i o glavi rade.

Međutim, kao što niko nije mogao pretpostaviti “Arapsko proljeće”, tako niko sa sigurnošću, pre-cizno i tačno ne može govoriti ni o budućnosti, odnosno o onome što nas čeka u novoj, 2012./ 1433. godini. Zatim, kao što ne smijemo biti pesimisti, niti kao muslimani smijemo izgubiti nadu, tako isto ne smijemo dozvoliti da nas savlada lažni optimizam, jer islamski ummet još ni blizu nije sredini dana

kada sunce najviše i najbolje grije. Tek je zora svanula i tračci njene sv-jetlosti jasno su se ukazali. Muslim-anima općenito, a nama Bošnjacima posebno, od te svjetlosti dovoljna je i jedna baklja koja će nam osvjet-ljavati put, jer izvjesno je da nas do cilja kojem težimo očekuju nova iskušenja, velike bitke, ali, ako Bog da, i velike pobjede, na svim polji-ma. Neka nam na putu do konačne pobjede ideja vodilja bude Božanska poruka: I reci: “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijes-titi.” (Et-Tevbe, 105.).


“Arapsko proljeće” je

najbolja potvrda da se povijest

ponavlja, i da iskrenim,

strpljivim vjernicima,

koji se pored svih teškoća i nedaća ne

predaju, već se hrabro bore za svoja prava i

slobodu, Allah daje izlaz i

pobjedu odakle se i ne nadaju.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaEl-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova

Hatib: Dr. Salih b. Mu-hammed Alu TalibPreveo i sažeo: Amir Durmić

Nakon ispravnog vjero-NNvanja, najvažnije čimeNNtreba da se ponosiNNodređena skupina ili zajednica,jesu njihove moralne vrijedno-sti i lijepo ponašanje. Vjero-vjesnik, s.a.v.s., čitavu svojuposlaničku misiju rezimirao jeu sljedećem hadisu: “Uistinusam poslan kako bih usavršiolijepo ponašanje.” (Ahmed).Ako kažemo da je vjera jednog naroda njegova duša, onda je lijepo pona-šanje njegovo tijelo, a poznato nam je da tijelo ne opstaje bez duše kao što ni duša ne može egzistirati bez tijela. Isto tako,kažemo li da je ispravna vjera poput kišekoja pada sa neba, onda je lijepo ponaša-nje rastinje koje niče poslije te kiše. Dakle,uzvišen moral i lijepo ponašanje nisu ni-šta drugo do rastinje koje sa sobom donosiislam a koje rado prihvata fitra - urođe-na i neiskvarena priroda s kojom se rađa svako ljudsko biće. Ukoliko se kod ljudifitra iskvari i izvitoperi a uz to se izgubiispravno vjerovanje, to rastinje podivlja tese cvijeće preobrazi u trnje a grane se osušei uvehnu. Lijepo i dostojanstveno ponaša-nje te uzvišeni principi vjere islama, našesu lijepo nasljedstvo o kojem trebamo vo-diti računa i ne dozvoliti da bude upropa-šteno. Nažalost, danas postoje i oni koji na osnovne principe islama kao i na ono štose shodno islamskom učenju smatra lije-pim i vrijednim, gledaju s okom podozre-nja i omalovažavanja, te brigu o tim prin-cipima zovu nazadnošću i zaostalošću, te

Hatib: Ali b. Abdurrahman el-Hu-zejfi

Na mnogim mjestima u Kur’anu, Allah poziva ljude u Džennet i upozorava ih na Va-

tru. U tom smislu Uzvišeni veli: Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na Pra-vi put onome kome On hoće. (Junus,25.). U drugom ajetu poziva: O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti... (Et-Tahrim, 6.). Džennet je cilj kojem vjernik teži i za koji radi, dok je Džehennem njegova najveća fobija. Na ovaj put, Allahov pravi put – siratun mustekim, put Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, musliman staje onoga momenta kada postane odgovoran za svoje postupke (mukellef ), na njemu ostaje i njime korača sve do svoje smrti. Iako sasvim jasan, na njemu postoji mnogo zapre-ka i poteškoća. Svaka od tih zapreka čovjeka može odvesti u Džehennem, a šta tek reći za više njih. Prva zapre-ka na tom putu svakako je slijeđenje prohtjeva, a to je sve ono što čovjek voli od zla, zabranjenih strasti i loših postupaka. Allah Uzvišeni kaže: Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a

principe žele zamijeniti nekimnovim, tzv. modernim princi-pima i uspostaviti nove normeponašanja koja često nisu ništa drugo do nemoral i anarhija.Ovakvi zaboravljaju da su ci-vilizacije iz prošlosti uspijevalei napredovale samo u perio-dima kada je njihov moral injihovo ponašanje bilo lijepoi pristojno, dok je uglavnomjedan od krucijalnih razloga početka slabljenja i nazadova-nja tih civilizacija bilo njihovookretanje razvratu, nemoralu iružnim običajima, što ih je na

kraju dovelo do konačnog kraha. Islam-ske vrijednosti, principi i lijepo ponašanjetemelje se na bogobojaznosti koja treba da je duboko ukorijenjena u duši svakog iskrenog vjernika. Nju ni pod koju cijenune smije zamijeniti težnja za materijalnimdobrima niti slijepo slijeđenje strasti. Ka-zao je Uzvišeni: A zar je iko gore zalutaood onoga koji slijedi strast svoju, a ne Alla-hovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdučini. (El-Kasas, 50.). Poštovana braćo i se-stre, svima nam je poznata činjenica da seislam mnogim geografskim područjima proširio zahvaljujući uzvišenom moralu ilijepom ponašanjau njegovih nosioca, a nezahvaljujući ognju i maču, kako to čestožele dokazati oni koji islam mrze i prezi-ru. Zato, budimo i mi jedni od onih kojiće svojim lijepim i uzoritim ponašanjemdrugima, uz Allahovu pomoć, pokazatiput u ispravno vjerovanje, te im pomoćida shvate kako je islam jedini ispravanizbor za sve one koji tragaju za univerzal-nom Istinom.

Očuvanje ćudoređa i lijepog ponašanja Teški koraci na putu


Zato, budimo i mi jedni od onih koji će

svojim lijepim i uzoritim

ponašanjem drugima,

uz Allahovu pomoć,

pokazati put u ispravno

vjerovanje, te im pomoći da shvate kako

je islam jedini ispravan izbor.

9

džamija u Medini)El-Mesdžidu-l-aksa

Hatib: Jusuf Ebu SininePreveo i sažeo: Esad Mahovac

Allahovi robovi, Allah jeAATaj koji je sve stvorio,AAa zatim o njemu briguAAvodi, kao što kaže Uzvišeni:Na Zemlji nema nijednog ži-vog bića, a da ga Allah ne hra-ni. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve toima u jasnoj Knjizi. (Hud, 6.).Vjerovatno vam je poznat pri-mjer čovjeka koji je primijetiovrabca kako donosi hranu sli-jepoj zmiji na vrhu palminog stabla. Iako djeluje poprilično čudno to ne bi trebalo biti ništa novo u vjernikovom imanu, jer zna i čvrsto vjeruje da Allah opskrblju-je i da biva samo što On Uzvišeni želi. Vjernik mora znati da mu ništa ne može nauditi ili kakvu korist pribaviti ako to Allah nije odredio. Zato vjernik je hrabar da stane na stranu istine, jer svi oni koji ga zastrašuju ne mogu da mu naude. Oni koji ne razumiju ove Allahove zakone čude se odakle ovome narodu snaga da se odupre mnogo puta jačem i naoruža-nijem neprijatelju od sebe. Nama je lijepa utjeha u primjeru Ibrahima, alejhi-selam, kojeg je Allah na čudan način sačuvao od vatre. Zato poručujem sa ovog časnog mjesta svojim sunarodnjacima da budu strpljivi i da se nadaju Allahovoj pomoći, jer Allah čuva Svoje evlije i kadar je da uzvrati na nepravdu koju svakodnevno preživljavamo.Allahovi robovi, dobro nam je poznato koliko je bio težak zadatak Musa, alejhi-selam, kada ga je Allah poslao da upozori

pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put uka-zati? Zašto se ne urazumi-te? (El-Džasije, 23.). Od ?tih zapreka je i davanje prednosti prolaznom svi-jetu nad budućim svije-tom i obmanutost njime, te zadovoljstvo njegovim kratkotrajnim uživanjima.

Allah Uzvišeni kaže: Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni – prebivalište njihovo bit će Džehennem, zbog onoga što su radili. (Junus, 7.-8.). Također, na putu do Dženneta, čo-vjeku kao prepreka, stoje i novotarije koje ruše i mijenjaju vjeru, te bivaju glavni razlog podijeljenosti i slabosti ummeta, međusobnog neprijateljstva i nejedinstva pred neprijateljem. Duša koja naređuje zlo još je jedna prepre-ka na tom putu. Ona je sklona lije-nosti, a griješenju daje prednost nad pokornosti. Velika prepreka jesu šejta-ni u ljudskom i džinskom obliku koji uljepšavaju zabludu i ljude pozivaju u nju. Allah kaže: Tako smo svakom vje-rovjesniku neprijatelje određivali, šejta-ne u vidu ljudi i džinna koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli... (El-En’am, 112.).

najvećeg i najobjesnijeg zu-lumćara tada na Zemlji. Odveličine tog zadatka pobojaose i sam Musa, alejhi-selam,ali Allah ga uči velikoj lek-ciji, pa kaže: “Ne bojte se!” - reče On - “Ja sam s vama,Ja sve čujem i vidim.” (Ta-”ha, 46.). Oni koji su vjero-vali i na Allaha se oslanjaliuspjeli su, a faraon, uprkossvojoj snazi, ostao je poni-žen. Ovo je Allahov zakonkoji vlada među Njegovimrobovima i u njemu je nada za nas i naše stanje. Da biste

se uvjerili u istinitost Allahovih riječiproučite ako želite Njegove riječi: Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci. (El-Mu’min, 51.).Mi ne sumnjamo u Allahove riječi,ali sumnjamo u našu iskrenost i va-ljanost naših djela. Uprkos svemu jošuvijek među nama ima onih koji radesa kamatom i time hrane svoje po-rodice. To je grijeh zbog kojeg Allahobjavljuje rat onima koji Mu odbijajupokornost u tome. Allah neće pomoćinarodu koji odbija ponos kojeg mu jeislam darovao, narodu koji ne staje uodbranu svoje braće muslimana kojise na svakom koraku ubijaju. Iako jemeđu nama ovakvih mnogo mi se ne-ćemo predavati i nad našim glavama neće zavihoriti bijele zastave, jer Allahnas je naučio da budemo ponosni ida se uvijek na Njega oslanjamo. Ova zemlja pripada nama i ako treba mićemo na njoj ginuti.

prema Džennetu Allah o svemu brigu vodi


Prva zapreka na tom putu svakako je slijeđenje

prohtjeva, a to je sve ono što čovjek voli od

zla, zabranjenih strasti i loših postupaka.

Mi ne sumnjamo u

Allahove riječi, ali sumnjamo u našu iskrenost

i valjanost naših djela.

Uprkos svemu još uvijek

među nama ima onih

koji rade sa kamatom i time

hrane svoje porodice.

10

Polumjesec

Federalna televizija se boji RAK-aFTV

Jučer smo, nakon 450 dana, dobili Vijeće JJministara. Dva entiteta, šest političkih JJlidera i isto toliko tumačenja - ko je tokom JJpregovora dobio najviše. Kako bismo riješi-li dilemu, nećemo pogriješiti ako konstati-ramo da su HDZ i SNSD dobili puno više nego što su i sami očekivali, piše na web portalu Federalne telvizije. Nakon kon-stituiranja vlasti BiH, novinari Federalne telvizije ne prestaju sa negativnim komen-tarima. Za njih su stranke platforme pot-puno kapitulirale pred naletom Milorada Dodika. Stvarni razlog zbog kojeg FTV ima izrazito negativan stav prema raspodje-li funkcija jeste to što je RAK (Regulatorna agencija za komunikacije) pripala Miloradu Dodiku. RAK je ključna agencija koja je

svih ovih godina štitila FTV od žalbi za neprofesionalan novinarski rad. Također,RAK je agencija koja ima mandat da ka-zni FTV na osnovu pritužbi javnosti. Netreba biti previše pametan pa shvatiti čija ćeprava štititi RAK sada kada je u rukama Milorada Dodika.

Za smještaj jednog psa mjesečno će plaćati 150 KM a za naknade demobilisanih nezaposlenih boraca nema para

Bosanskohercegovački apsurdi

Ministri privrede i prostornog uređenja i zaštite okoliša Kan-

tona Sarajevo Rusmir Sendić i Abid Jusić, gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen, te načelnici i predstavnici općina u Kantonu Sarajevo potpisa-li su danas Sporazum o sufinansira-nju unajmljivanja skloništa/azila za životinje u Prači. Kako je najavljeno na press konferenciji, organizovanoj ovim povodom, planirano je da se u naredna dva mjeseca steknu osnovni uslovi kojim će sklonište za oko 500 pasa lutalica biti stavljeno u funkci-ju. Općina Prača osigurat će lokaciju, neophodnu dokumentaciju i novac za gradnju objekta, dok će Kanton i općine izdvojiti novac za iznajmlji-vanje i održavanje skloništa. Za ovu namjenu u 2012. godini potrebno je izdvojiti 942.000,00 KM, a sve poje-dinosti će biti precizirane ugovorom koji će sporazumne strane potpisati početkom marta naredne godine, kada i je planirano stavljanje objek-ta u funkciju. “Procjene su da na području Kantona ima od 5.000 do 20.000 pasa lutalica i jedan azil ne može riješiti taj problem. Mi poku-šavamo da ovim projektom zbrinemo najagresivnije pse s mjesta na kojima su građani potencijalno najugroženi-ji”, istakao je ministar Sendić i dodao da će se u dogledno vrijeme razmotri-ti mogućnosti proširivanja kapaciteta za zbrinjavanje pasa lutalica. Dakle, prema dogovoru, za mjesečni smje-štaj jednog psa lutalice plaćat će se 150 maraka. Ovo se zove pravi bo-sanskohercegovački apsurd. Za smje-štaj jednog psa mjesečno će se plaćati 150 KM a za naknade demobilisanih nezaposlenih boraca nema para.


Mirza Nožinović: Nikada nisam bio u Gornjoj Maoči i nemam nikakve veze sa Mevlidom Jašarevićem

Beograd

Našoj redakciji ovih dana obra-tio se Beograđanin Mirza

Nožinović, čije ime se nedavno našlo u medijskim izvještajima ve-zanim za Mevlida Jašarevića. U nastavku slijedi sadržaj njegovog pisma. “Povodom skandaloznog ‘Policijskog dosijea’ i pisanja bo-sanskih novina Dnevni Avaz u vezizMevlida Jašarevića i njegovih ‘ak-tivnosti’. Živimo u vremenu kada

J j g

se, kako sa javne tako i sa medijske strane, muslimani omaložavaju i napadaju. Nažalost to sam osjetio, u ovom slučaju, na svojoj vlastitoj koži i obrazu. Naime, radi se o ‘fa-moznom’ činu dotičnog Mevlida Jašarevića i njegovog napada na Ambasadu SAD u Sarajevu, sa jedne strane, kao i policijskog izveštaja i pisanja bh. novina (Dnevni Avaz) i povezivanja znjegovih aktivnosti sa mojom ličnošću sa druge strane. U spomenutom članku i izvještaju se navodi kako sam ja bio sa njim i sa još nekim skupinama u selu Gornja Maoča kao i da sam prisustvo-vao nekakvom druženju. Interesantno je to što u tom tekstu piše da se zovem ‘Mirzet’, iako se ja tako ne zovem,da sam iz ‘Sandžaka’ a ja sam rođen i živim u Beogradu, kao i da sam boravio u selu Gornja Maoča, a to mjesto je nepoznato za mene zato što tamo nikad nisam bio, niti sam planirao niti planiram da idem. Sagledavajući ovu situaciju, jasno je ko dan da su ‘autori’ ovog sramnog teksta

pogriješili u temeljnim stvarima, u ovomslučaju - imenu, mjestu življenja kao iboravka. Nakon objavljivanja ovog tek-sta, bezbjedonosne službe mi se pojav-ljuju na vratima stana i vrše pretres kućei ispitivaju ostale ukućane. Za mene imoju porodicu vrlo neprijatna i teška si-tuacija. Stoga, želim ovim putem da sejavno oglasim i da apelujem na sve koji suo meni napisali takve izmišljotine, da steme duboko uvrijedili i narušili moju časti ugled i da se odričem vaših laži i pisanja.Također, osuđujem kako sa stanovništva islama tako i sa aspekta zdravog razuma ovo nedjelo Mevlida Jašarevića koje jeučinio i koje nije ništa doprinijelo osimproblema, njemu a i svim muslimani-ma”, zaključuje Mirza Nožinović.

11

Terorista Anders Breivik je bio opčinjen srpskim ratnim zločincima

Koliko ima istine u Dodikovom komentaru da je Sadik Ahmetović njegov?

Norveška policija je potvrdila tačnost navoda teroriste

Andersa Breivika da je napisao istinu da je 2002. godine posjetio Liberiju gdje se sastao sa srpskim ratnim zločincima. Anders Breivik taj susret sa srpskim ratnim zločncima opisuje u svom manifestu. “Imao sam privilegiju da se sastanem sa najvećim živim ratnim herojem u Evropi, srpskim krstaškim ratnikom i ratnim herojem koji je pobio mnogo muslimana. Zbog činjenice da ga je EU proganjala za navodni zločin nad muslimanima on je jedno vrijeme živio u Liberiji. Posjetio sam ga jednom u Monroviji, tačno prije osnivačke sjednice u Londonu 2002. godine”. Srpske ubice su od Andersa Breivika napravili stroj za ubijanje.

Norveška

Ko je čiji?

Prilikom izlaska predsjednika šestor-ke iz sale u kojoj se događala kon-

ferencija za novinare, Dodik je prišao Sadiku Ahmetoviću, aktuelnom mini-stru sigurnosti BiH. Predsjednik RS ru-kovao se sa Ahmetovićem uz komentar: “Ti si naš!”, piše Dnevni avaz. Da li se Milorad Dodik šalio ili ne, to je teško

znati, međutim ako je suditi po onomekako je došao na mjesto ministra sigur-nosti i za koga je radio Sadik Ahmetović(znamo da Sadik Ahmetović nije mo-gao postati ministar bez Dodikove sa-glasnosti), onda je opravdano postavitipitanje je li ovo možda preozbiljna šala Milorada Dodika?

Je li Carl Bildt i u BiH kršeći ljudska prava zaradio milione?

Švedska

N akon presude dvojici istraži-vačkih novinara iz Švedske,

koji su u Etiopiji osuđeni zbog ilegalnog ulaska u zemlju i po-vezanosti sa terorizmom, kojima prijeti 18 godina zatvora, šved-ski mediji bruje o nedosljednosti ministarstva vanjskih poslova. Tačnije, ministru vanjskih po-slova Carl Bildtu. Naime, pre-ma tvrdnjama švedskih medija, spašavanje Martina Schibbye i Johana Persson nije u interesu ministarstva i to samo zbog toga što su istraživali Bildtovu umije-šanost u poslove kompanije koja je svoj uspjeh izgradila na zloči-nima protiv čovječnosti, a u ko-joj je Carl Bildt stekao milione. Naime, Carl Bild sjedio je u glav-nom odboru kompanije Lundin Oil/Lundin Petroleum u perio-du 2000.-2006. godine. Stoga ne čudi da je isključivo u njegovom interesu bilo da se ne “kopa” po podacima kompanije za koju se sumnja da je sudjelovala u zloči-nima protiv čovječnosti u Sudanu i Ogadenu. “Carl Bildt je kršeći ljudska prava zaradio milione”, pišu švedski mediji. Nadamo se da će se jednog dana otkriti nje-gova prljava uloga u svim onim nevoljama kroz koje je proteklih godina prolazila naša zemlja!


12

Vjeronauka je kost u grlu SDP-ovih političara!

Fikret Musić, premijer Kantona Sarajevo

P remijer Kantona Sarajevo Fikret Musić je predao

Ustavnom sudu Federacije BiH zahtjev za ocjenu ustav-nosti člana 3. Zakona o izmje-nama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazova-nju KS. Zastupnici Skupštine KS su na devetoj Radnoj sjed-nici, održanoj 23. 11. 2011. godine, usvajanjem aman-dmana na ovaj Zakon, izmi-jenili predloženi tekst člana navedenog Zakona, tako da je učenicima i njihovim rodi-teljima ostavljena mogućnost pohađanja vjeronauka i alter-nativnog predmeta, te je na taj način onemogućen izbor nepohađanja nijednog od na-vedenih predmeta, navodi se iz kabineta premijera Kantona Sarajevo Fikreta Musića. Iako je naše društvo suočeno sa brojnim problemima, iako djeca po sarajevskim škola-ma pucaju iz pištolja jedni na druge, za SDP-vog premijera je najvažniji problem zakona o vjeronauci u školi. Zaista su ovi ljudi uporni u svom agre-sivnom ateizmu. Vjeronauka je kost u grlu SDP-ovih političara!

Z ahvaljujući IslamBosni sva-kodnevno možemo pratiti

izvještaje o kretanjima Senada Hadžića na putu ka Mekki. “Na svom putu prema Mekki Hadžić traži tek nekoliko stvari: da mu usput dodaju čašu vode, da ga ne nagovaraju da prekine put i da mu ne nude da ga povezu au-tom. Senad Hadžić se u četvrtak ujutro javio se iz Brusa, u južnoj Srbiji. Noge su mu, kaže, malo otečene, jer je jučer prepješačio više od 40 kilometara. Ali, ne planira odustati. Na put je kre-nuo u ime Allaha, a na tom putu, veli, nema odustajanja. Velike svjetske tv-kuće izvještavaju o ovom nesvakidašnjem putu, du-gom skoro 6.000 kilometara, ali i o gostoprimstvu na koje Senad nailazi na svom putu, pogotovo u Sandžaku. Do sada sve protiče bez problema. Senad nailazi na gostoprimstvo gdje god se poja-vi. Grupa momaka iz Sandžaka već se prijavila da mu pomogne kada bude putovao kroz Bugar-sku. Na tom putu nema naselja, pa s bezbjednosnog aspekta nije pametno da čovjek sam zanoći.

Zato će mu oni praviti društvo.Također, kada pređe u Tursku,jednim dijelom puta sličnu po-moć će mu pružati i bosanskistudenti”- kaže Senadov tuzlan-ski prijatelj za bportal.ba.Otkriva nam da je već na sa-mom početku puta, kada je tek bio stigao u Sokolac, Senada ugostio jedan ljekar, Srbin. Se-nad je prespavao kod njega, a onmu je poklonio i ruksak s kojimje Senad nastavio put- kaže našsagovornik. Frapantno zvučipodatak da je Hadžić na dalekiput krenuo bez ikakvih novča-nih sredstava.“Novac koji je imao ostavio jeza liječenje bolesne sestre i za vlastitu dženazu i ukop”- kaženjegov prijatelj.Vizu za Saudijsku Arabijunema, ali je ubijeđen da će i tajproblem biti riješen kada dođedo saudijske granice. Jedanod ljudi koji su čuli za Sena-da Hadžića i njegovu namjeruda pješke dođe do Kabe, već jeobezbijedio avionsku kartu za njegov povratak s hadždža uBosnu.

Podvig Senada Hadžića


Sveti put Senada od Bosne

13

V isoki predstavnik među-narodne zajednice u BiH

Valentin Incko izjavio je pro-teklih dana da ne smatra da je moguće otcjepljenje Republike Srpske od BiH, ocijenivši da bi to predstavljalo “posthumni trijumf (Slobodana) Miloševića i dokaz da se etničko čišćenje isplati”. “Raspad Jugoslavije je završen. Daljih otcjepljenja više neće biti”, rekao je Inzko u intervjuu za bečki dnevnik Kurier. Ova izjava je izazvala žestoke reakci-je u Republici Srpskoj. Valentin Inzko, kao visoki predstavnik u posljednje vrijeme je potpuno beskoristan, kao da i ne postoji. Međutim, ovom izjavom je skoro nadoknadio sve propuste u svom radu proteklih godina. Moramo priznati da je Inzko dao veoma prijateljsku izjavu prema BiH, naročito u vrijeme kada neki vi-soki evropski političari, kao što je Doric Pack, otvoreno podrža-vaju rušilačku politiku Milorada Dodika. Bez obzira što citirana izjava neće poboljšati učinkovi-tost i značaj pozicije i uloge vi-sokog predstavnika, ovom izja-vom Valentin Inzko je makar pokazao da je prijatelj Bosne i Hercegovine. Aferim, visoki predstavniče!

Aferim, visoki predstavniče

Valentin Inzko, visoki predstav-nik međunarodne zajednice u BiH


Upečatljiv kraj Alkalajeve diplomatsko -komedijaške karijere

Ludi polumjesec

Sven Alkalaj, odlazeći ministar inostranih poslova BiH, uputio

je novogodišnju čestitku srpskom ministru policije Ivici Dačiću, ali je umjesto u Beograd poslao u Banjaluku, na adresu ministra unu-trašnjih poslova Republike Srpske Stanislava Čađa, piše list

j p pPress

pozivajući se na izvore iz Vlade R e p u b l i k e Srpske. Sven Alkalaj se ci-jeli svoj man-dat samo za-bavljao na račun Bosne i Hercegovine.Bosna i Herc egov i na je i ranije ima-la zanimljivihdiplomatsk ihpredstavnika.Prvi amba-sador BiH uJapanu bio je svojevremeno dr. Benjamin

Markin iz Jajca. Dr. Markin je cr-nac porijeklom iz Gane. Možemosamo misliti šta su Japanci tada mislili o nama. Alkalaj nije crnac,ali njegova diplomatija je bila čista crna komedija. Alkalaj na upečat-ljiv način završava svoju petogo-dišnju diplomatsko-komedijaškupredstavu.

Foto islamneta

Ko je koga žednog preveo preko pregovaračkog stola

Sarajevo: Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija nakon dogovora o uspostavljanju vlasti u BiH

14

Pripremio: Ezher Beganović

Za ZZ bošnjački narod islamofobija nije samo manifestacija rasistič-ZZke mržnje ili netrpeljivosti pre-ZZ

ma muslimanima, već mnogo više od toga,pošto je islamofobijom pripreman teren za masovne pokolje i progone Bošnjaka i za blokadu međunarodne zajednice koja u toime nije ništa učinila da nas odbrani ili da uvaži naše pravo na samoodbranu. Islamo-fobija je danas u istoj funkciji, s razlikomšto nam niko fizički ne ubija ljude, ali namstalnom stigmatizacijom naše vjere, vjer-skih institucija i vjerskih prvaka, nastojeporučiti da ćemo lakše živjeti ako nismomuslimani, što za konkretnu posljedicuima razne pojave. Radi se o deislamizaci-ji i istjerivanju iz vjere pod organiziranimpritiscima. Sve su to oblici genocida, jer sejedan narod tjera iz svoga identiteta, onoga što jeste, da bi bio ono što nije”, rekao jenedavno naš uvaženi kolumnista FatmirAlispahić. U nastavku donosimo naš izbornajočitijih primjera napada na islam i mu-slimane, kao i druge primjere koji su imalinegativnu intenciju prema islamu i Bošnja-cima muslimanima u Bosni i Hercegoviniu 2011. godini.

Milorad Dodik, predsjednik Republike SrpskeIslamofob 2011. godine

p pp

Tokom 2011. godine MiloradDodik je dao više veoma opa-

snih izjava u kojima je na najdirektni-ji način vrijeđao islam i muslimane uBiH. Izjave tipa “Mi ne vjerujemo udobre namjere muslimana. Imamopotpuno negativno povijesno isku-

stvo”, koju je Dodik izrekao u razgo-voru za bečki Der Standard, ili kada je ddosudio Bošnjake muslimane da su ma-sovno bili na strani fašista u Drugom svjetskom ratu, imaju za cilj da kod srpskog stanovništva prodube mržnju prema islamu i muslimanima u BiH. Islamska zajednica u BiH je proteklih dana u više navrata oštro reagirala na opasne izjave Milorada Dodika. “Mi-lorad Dodik kontinuirano u svojim javnim nastupima u fokus pažnje uzi-ma islam i muslimane. Neke od tih izajava su šovinističke, rasističke, pod-stiču mržnju i iskrivljuju činjenice.” Kada se uzme obzir sve što je Milorad Dodik izrekao i uradio protiv islama i muslimana u BiH u protekloj godini, te kada se uzme u obzir da su njegove

izjave protiv islama i muslimana ostva-rile jak uticaj na Srbe i Hrvate u BiH, Dodiku pripada neslavna titula isla-mofoba 2011. godine.

Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara BiHŠirenje straha od islama i muslimana

j

Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH proteklu

godinu je činio sve da Bosna i Herce-govina bude država bez funkcionalne

vlasti. Gdje god je mogao zakočio jesvaki proces normalnog funkcionira-nja vlasti na državnom nivou. Poredtih aktivnosti Nikola Špirić je stigao

j

da se priključi svom lideru MiloraduDodiku u širenju straha od islama imuslimana. Sljedeća izjava Nikole Špi-

j

rića ostat će upamćena kao jedan odnajprizemnijih primjera širenja straha od islama. “Špirić tvrdi da niko ozbilj-

jp j p j jj

no ne vodi računa o tome što je BiHdemografski već nagrizena radikalnimislamom, koji dolazi spolja i ne razmi-šlja o tome da će za nekoliko decenija,a možda i ranije, većina stanovništva u ovoj zemlji biti arapskog porijekla”,piše beogradski list Press koji u nastav-sku citira Špirića: “Plašim se da na krajup gg j

ništa neće ostati od izvornih vrijedno-sti bosansko-hercegovačkih muslima-na i da će se sve pretvoriti u arapski,radikalni i šerijatski svijet”.

Rajko Vasić, generalni sekretar SNSD-aDodikov prostak zadojen mržnjom prema islamu

Rajko Vasić, generalni sekretarRRSNSD-a je neviđeni prostak RRkoji je zadojen mržnjom prema isla-mu. On govori i piše ono što MiloradDodik i ostali visoki politički funkci-oneri iz SNSD-a misle i tajno, izmeđusebe, šaputaju. Kada bi citirali sve nje-gove proste uvrede na račun islama imuslimana trebalo bi nam sto stranica Saffa. Umjesto citiranja Vasićevih pro-stakluka upućujemo vas na njegov blog -http://vasicrajko.blogspot.com.


islamofobije

Pregled odnosa prema islamu i muslimanima u BiH u 2011./1432. godini

Analiza

GGodišnjaodišnjakk

15

MUP Republike SrpskeIstraga vehabiziranih poturica

p p

Objavljivanje skandaloznog i ve-oma opasnog izvještaja MUP-

a RS-a o navodnim operativnim sa-znanjima o mjestima i djelovanjima vehabija u RS-u zvanična je potvrda da

velikosrpska politika sprovodi završne aktivnosti u procesu montiranja nove bošnjačke krivnje, krivnje koja je veli-kosrpskoj politici neophodna za nasta-vak rušenja Bosne i Hercegovine, kriv-nje koja bi u bliskoj ili daljoj buduć-nosti mogla poslužiti velikosprskim zločincima kao opravdanje za činjenje novih zločina nad Bošnjacima. Mo-derna velikosrpska politika je svjesna da je došlo vrijeme za moderniziranje bošnjačke krivnje, jer vrijeme istraga bošnjačke krivnje, jer vrijeme “istraga poturica” više nije u modi. Oni su na vrijeme shvatili da će korištenjem poj-ma vehabizam veoma uspješno riješiti to pitanje. Da su Srbi iz RS-a već na-vikli na novu bošnjačku vehabiziranu poturičku krivnju vjerodostojan poka-zatelj su brojni napadi na povratnika Bošnjake muslimane i islamske objekte u RS-u koji se ovih dana jedan za dru-gim događaju. Srbi su nas već počeli vehabizirano mrziti

Položaj Bošnjaka u Republici Srpskoj u 2011.Težak je povratnički život u RS-u

p jp

Bošnjački povratnici i Islamska zajednica u Republici Srpskoj

često su bili meta napada u 2011. godi-ni. Svi ti napadi na bošnjačke povrat-nike i na objekte Islamske zajednice, u pravilu, dolazili su nakon propa-gandnih kampanja srpskih političara

o otcjepljenju Republike Srpske, refe-rendumu za nezavisnost RS-a i o ve-habijskoj opasnosti. Elvir ef. Vakufac,glavni imam Medžlisa IZ-e BosanskiNovi je za naš magazin najbolje opisaopoložaj Bošnjaka u RS-u: “Uvijek na-kon priče o otcjepljenju RS-a i referen-dumu slijede napadi na nas”.

Emir Suljagić, ministar obrazova-nja i nauke Kantona SarajevoIslamofobija je njegov politički imidžj j

Kada je Emir Suljagić imenovanKKna mjesto ministra obrazova-KKnja i nauke Kantona Sarajevo napisalismo tekst u kojem smo citirali njegovuizjavu koju je objavio nekoliko mjeseciprije imenovanja na ministarsku pozi-ciju: “Čvrsto vjerujem u to da Bosna p j j p

i Hercegovina ne može prosperiratina bilo koji način dok vladavina AlijeIzetbegovića ne bude u potpunosti dis-kreditovana među Bošnjacima. Nasli-jeđe njegove vladavine je tako teško da je zemlja koja je imala i više nego bur-nu istoriju, vjerovatno po prvi put doš-la ovako blizu tačke pucanja iznutra.On je uspio Bošnjake vratiti u mrak ukojem teologija caruje nad logikom”. Također, tada smo napisali da od Emi-

ra Suljagića Bošnjaci muslimani moguočekivati svaku vrstu iskušenja. Ubrzose pokazalo da smo potpuno bili u pra-vu. Proteklu 2011. godinu pamtićemopo divljačkom udaru Emira Suljagića na vjeronauku. Islamofobija je njegov politički imidž.

Mevlid JašarevićPucnji u islam i muslimane u BiH

Pucajući na zgradu AmbasadeSjedinjenih Američkih Dr-

žava u Sarajevu, Mevlid Jašarevićpucao je u suverenit et Bosne i Her-cegovine. Svaki metak ispaljen iznjegove automatske puške direktanje pogodak u tijelo svakog Bošnja-ka i svih patriota koji vole Bosnu iHercegovinu. No, on je u isto vri-jeme i direktan napad na našu vje-ru islam kojoj deklarativno pripada

spomenuta osoba. Mevlid Jašarević je svojim napadom na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu rasplamsao islamofobiju u Bosni i Hercegovini i regiji. Isla-mofobi su u njegovom imenu, liku i djelu dobili jak adut za napad na islam i muslimane.

Mr. sc. Fatmir AlispahićIslam više vrijeđaju Bošnjaci,

p

nego Srbi i Hrvati

Ovaj naslov prenosimo iz in-tervjua kojeg je Fatmir Ali-

spahić dao jednoj istraživačkoj kući iz Londona. Kao i obično, Fatmir je i ovaj put bio u pravu. Mnogi Boš-njaci, iz različiti h interesa, predvo-de islamofobične kampanje u BiH. Tako je bilo i u 2011. godini. A tu bošnjačku osobinu najbolje objaš-njava Fatmir Alispahić: “Moglo bi se egzaktno pokazati da posljednjih godina islam više vrijeđaju Bošnjaci, nego Srbi i Hrvati. Valja i to reći, da Srbi i Hrvati ne bi nikad vrijeđali svoju vjeru, kako to čine mnogi Boš-njaci, koji ne razumiju da je vjera kičma identiteta i morala u svakog naroda, i da nema naroda bez vjere. Ni jedan narod nije konstituiran na bezbožništvu, a to što se od Bošnja-ka traži da žive bez islama, zapravo je genocidni zahtjev za samounište-njem bošnjačkog bića. Zašto se od Srba i Hrvata ne traži da žive bez pravoslavlja i katoličanstva? Zato što bi to značilo negaciju srpstva i hrvatstva. Negacija islama u Bošnja-ka je negacija samih Bošnjaka”.


16

Akademik Nedžad IbrišimovićU vascijeloj Bosni muslimani su neprekidno izvrgnuti vrijeđanju, napadanju, nerazumijevanju i za-strašivanju

Proteklu 2011. godinu pamti-ćemo po preseljenju na ahiret

akademika Nedžada Ibrišimovića.Prije nego što je preselio na ahiret, ra-hmetli Nedžad Ibrišimović je dao in-

tervju časopisu za kulturu i društvena pitanja Behar. U tom intervjuu, koji jerrobjavljen tek nakon njegovog preselje-nja na ahiret, Nedžad Ibrišimović go-vori o položaju islama i muslimana uBiH. “Ne idu svi Bošnjaci u džamiju.Samo jedna mala skupina Bošnjaka ideu džamiju, svega možda nekih desetak posto populacije, ostalih devedeset po-sto Bošnjaka i Bošnjakinja su, zapravo,Kazazovi drugovi i drugarice, oni suta demokratska većina koja odlučuje.U Bosni vlada privid muslimanstva, a onda je i taj privid hipertrofiran, na-karadno izvikan, muslimani nemajuutjecaja ni na šta, u književnosti pogo-tovo. I u vascijeloj Bosni su neprekidnoizvrgnuti vrijeđanju, napadanju, ne-razumijevanju, zastrašivanju i takvimstvarima kako ondje gdje su većina,tako i onđe gdje su manjina...”

Radio – televizija Federacije BiHFUJ - tv

Iproteklu 2011. godinu FTV je,po starom pokvarenom običa-

ju, bezbroj puta izvrš ila napad na islam i muslimane. Islamska zajed-nica, vehabije, islamska vjeronauka,hodže i slično, bile su stalne pro-pagandne teme FTV-a. Decembarmjesec 2011. godine ostat će upam-ćen po cirkusu koji je FTV izvodila u Piljužićima u općini Tešanj gdjesu u sadejstvu sa lokalnim SDP-omnahuškali naivne Bošnjake de se po-bune protiv Islamske zajednice. Još

dugo ćemo se sjećati glupog priloga FTV-a u kojem nagovorene Bošnja-kinje skandiraju “Mi smo hodžini, hodža je naš!”. Ustrajnost Federalne televizije u vođenju kampanja protiv islama zaslužuje svaku osudu.

Bakir Izetbegović, član Pred-sjedništva BiHIma novinara koji ne vole ezan, j

džamiju, vjeronauku, mahramu

Prošle godine smo radili in-tervju sa Bakirom Izetbe-

govićem, članom Predsjedništva BiH. Tom prilikom pitali smo Ba-kira Izetbegovića kako on doživlja-va odnos sarajevskih medija prema tradiciji, kulturi, jeziku, vjerskim institucijama naroda u BiH. Ba-kir Izetbegović je ovako odgovorio: “Mediji bi trebali ponuditi svježu i preciznu informaciju, dobru analizu događaja i pojava, a ne propagandu i nametanje vlastitog sistema vri-jednosti i pogleda na svijet. Senza-cionalističko, neobjektivno pisanje može podići tiraž, ali na dugu stazu će donijeti štetu svakome, pa i re-dakciji koja to radi, jer i ti novinari i njihova djeca žive u Bosni i Herce-

govini. Klatno zla moramo zausta-viti prije ili kasnije, pomiriti ljude i narode, unijeti novi optimizam, a sa medijima, naročito elektronskim medijima, koji šire osjećaj beznađa i bezperspektivnosti, raspiruju sva-đe, to je skoro nemoguća misija. Ne znam da li se može etablirati naziv ‘sarajevski mediji’, ali sigurno je da postoji čitav intelektualni milje koji nameće ateistički pogled na život i izvitopereno viđenje novije istorije Bošnjaka. Ima novinara koji ne vole

ezan, džamiju, vjeronauku, mahra-mu, i to je njihova stvar, njihov iz-bor. Problem je što svoj svjetonazoragresivno nameću čitavom narodu,što se rugaju našim vrijednostima i što bi da zabranjuju. Da mogu,zabranili bi vjeronauku, izgradnjudžamija u gradovima, nošenje ma-hrame. Naročito je neprihvatljivokad ovo rade državni mediji kojižive od naše pretplate”.

Jasmila ŽbanićAgresivna ateistkinja

Suljagićev napad na vjeronaukudao nam je priliku da vidimo

mnoga lica u njihovom pravom svje-tlu. Jedna od onih koja je pokazala svoje pravo lice je Jasmila Žbanić,

J j j p

poznata bh. filmska rediteljica. Svedo ovog problema oko vjeronauke

vjerovali smo da je Jasmila Žbanićjedna vrijedna i nadasve tolerantna umjetnica kojoj je najviše stalo do nje-ne umjetnosti. Nažalost, nakon nje-nog javnog očitovanja da je ateistkinja koja se izuzetno protivi vjeri moramopromijeniti mišljenje o njoj. Naročito,nikako ne možemo shvatiti potrebuJasmile Žbanić da otvoreno laže da su

p

vjeroučitelji u školama napastvovalidjecu. Sljedećim stavom Jasmila namgovori da je ona jedna obična agresiv-na ateistkinja: “...mi ateisti, svaki mje-sec kroz poreze, finansiramo vjerou-čitelje, izdržavanje vjerskih zajednica,kulturne manifestacije vjerskih zajed-nica kao i obnovu i gradnju vjerskihobjekata. Iako nas nikada niko za tonije pitao ili sa nama vodio dijalog, minevjernički, uporno, plaćamo nešto sa čim se ne slažamo. Zato, molim Vladesvih nivoa, a posebnu Vladu Kantona Sarajevo, da sve ateiste oslobodi pla-ćanja dijela poreza koji se - u bilo ko-joj stavki, odnosi na vjerske izdatke“.


Ivo Josipović, predsjednik Repu-blike HrvtaskeBojim se radikalnih muslimana izsusjedne Bosne

Hrvatska je zabrinuta razvojem događaja u Libiji i Sjevernoj

Africi zbog njihova mogućeg utjecaja na radikalne muslimane u susjednoj Bosni, izjavio je u aprilu prošle godine hrvatski predsjednik Ivo Josipović u intervjuu za Večernji list i agenciju Reuters. Nakon što tsu uslijedile žestoke reakcije iz Bosne i Hercegovine, Ivo Josipović se pravdao da su ga novinari pogrešno citirali. Ovaj sta-ri trik prebacivanja odgovornosti na novi-nare bio je prilično neubjedljiv. Naročito, ako se uzme u obzir da je Ivo Josipović u to vrijeme zajedno sa Borisom Tadićem pružao svu potrebnu podršku Miloradu Dodiku na njegovom putu zaustavljanja reformi u Bosni i Hercegovini.

NorveškaFilm “Srebrenica – izdani grad” jef-tina srpska propaganda o ratu u BiH

Prikazivanje dokumentarnog fil-ma “Srebrenica – izdani grad”

u skandinavskim zemljama izazvalo je ogromnu javnu polemiku u zemljama prikazivanja ali u Bosni i Hercegovi-ni. Nakon brojnih žalbi na spomenuti film, “Helsinški odbor Norveške” je uputio žalbu Odboru za nadgledanje rada medija u Norveškoj. Odbor je glasanjem 5 prema 2 i službeno pro-glasio ovaj film neprofesionalnim i tendecioznim, smatrajući da krši ne-koliko odredaba o novinarskoj etici. “Ovaj film previđa ili izostavlja temelj-ne činjenice koje je neophodno navesti u bilo kojem slučaju kada se govori o ratu u Bosni i Hercegovini”. Na sličan način se o ovom filmu očitovao i Haški tribunal. Nakon svih ovih reakcija po-stalo je jasno da je navedeni film jeftin

pokušaj iskorištavanja islamofobičnihtrendova u svijetu da se iskrivi istina oratu u BiH i da se za sve optuže radi-kalni muslimani.

Kader Abdolah “Poslanik”, Crna knjiga islamofobizma

Pr o š l a , 2 0 1 1 .

godina ostat ćeupamćena i pojavnoj raspravi oknjizi “Poslanik”,iranskog autora Kadera Abdola-ha. Preporod, dd Saffi drugi mediji su uspjeli dokazati da je knjiga Ka-dera Abdolaha prepuna smišlje-nih i veoma pod-

lih podvala i uvreda na poslanika Muha-meda, a.s., i islam. Ova knjiga je klasičnopropagandističko štivo, namijenjeno isla-mofobičnom evropskom tržištu koje radokupuje i čita knjige kao što je Abdolahova knjiga “Poslanik”. Vjerujemo da su ovuknjigu u BiH kupili i pročitali samo oniljudi koji sa Kaderom Abdolahom dijeletitoistička ideološka uvjerenja

Dokaz da je islamofobija u BiH ustavna kategorijaDiskriminacija muslimanki zbog no-

g j

šenja hidžaba

Dva slučaja diskriminacije mu-slimanki zbog nošenja hidža-

ba na radnim mjestima u institucijama države BiH otkrila su da je islamofobi-ja u BiH ustavna kategorija. Prvi slučajse desio u Travniku gdje je predsjednik Općinskog suda u Travniku GoranDujić osporio pravo jednoj od namje-štenica ovog suda da pokrivena dolazina posao, tvrdeći da se radi o kršenjukodeksa kojim se zabranjuje isticanjevjerskih i nacionalnih simbola u pra-vosudnim institucijama. Drugi slučajse desio u Oružanim snagama Bosne iHercegovine gdje je jedna Bošnjakinja suspendovana sa posla jer nosi hidžab.Ovakvih slučajeva ima još dosta. Za domaće medije ovo je nevažna tema.

Prema sadašnjem stanju, bošnjakinje koje nose hidžab su žrtve teške diskri-minacije, koju, nažalost, sprovodi dr-žava.

Profesor Predrag MatvejevićLažni prijatelj bošnjačkog naroda

g jg

Profesor Predrag Matvejević u intervjuu, koji je objavljen u

Dnevnom avazu, 14. 10. 2011. godi-ne, na veoma zanimljiv način je opisao nas Bošnjake: “Prošli put kada sam bio u BiH, vidio sam neke stvari koje bi mogao ispraviti reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić. Mislim da bi on, kada bi bio malo odrešitiji, mogao zaustaviti neke manifestacije koje kasnije koriste hr-vatski i srpski nacionalisti. Mislim na vehabije... Oni dobiju malo para da izađu petkom. Ne treba to našim mu-slimanima”, rekao je profesor Matve-jević u spomenutom intervjuu. Rijaset IZ u BiH je odmah reagirao: “Tvrdnja profesora Matvejevića da reisu-l-ule-ma dr. Mustafa Cerić treba biti ‘malo odrešitiji’ kako bi zaustavio ‘neke ma-nifestacije’, vjerovatno da vehabije ne izlaze petkom kako bi hrvatski i srpski nacionalisti ostali mirni i kako bismo mi (vaši) muslimani mogli preživjeti, nije samo neočekivana nego je i vrlo opasna. Mnogi koji su do sada imali povjerenje u profesora Matvejevića, te mislili da ima ljudi koji znaju razliko-vati istinu od laži, pravdu od krivde, onih ljudi koji su otporni na islamo-fobiju, nažalost ovakvim izjavama su duboko razočarani, i žao im je što je profesor Matvejević pristao, možda i nesvjesno, da bude žrtva opće antii-slamske histerije”.

Abu Hamza na svojoj koži osjeća svu količinu islamofobije u BiH U praksi europskih sudova nisu po-

jj

znati primjeri da se neko drži u pri-tvoru duže od tri godine bez suđenja

Imad Al Husin, poznatiji kao AbuHamza već tri i po godine robuje u

pritvoru u Imigracionom centru u Lukavici. Abu Hamza na svojoj koži osjeća svu koli-činu islamofobije u BiH. Njegov advokat

17 30. decembar - 5. safer


Osman Mulahalilović kaže da u praksi europ-skih sudova nisu poznati primjeri da se neko drži u pritvoru duže od tri godine bez suđenja.

Nakon Magdija Dizdarevića ubijen je i Nadir SuljićIslamofobija uzima danak u krvi

U naselju Mramor kod Tuzle, 28. juna 2011. godine,ubijen je mla-

dić Nadir Suljić (24). Suljića je tog dana, oko 18:00 sati, ispred Doma kulture, na svirep način, nožem izbo Elvis Halilović (21). Ova vijest je u bh. medijima vrlo šturo propraćena. Posvećeno joj je pa-žnje kao da je riječ o saobraćajnoj nesreći s lakšim tjelesnim povredama i manjom materijalnom štetom pričinjenoj na vo-zilima. Zašto je tako malo pažnje posve-ćeno ovom svirepom zločinu? Odgovor je jednostavan: ubica je “normalni” gra-đanin ove zemlje, doduše, ponekad je bio na drogama, a ubijeni je pripadao grupi “novih muslimana”, kako ih je na-zivao kardinal Vinko Puljić, odnosno,

rahmetli Nadir Suljić je bio momak koji se potpuno okrenuo vjeri, klanjao je sva-ki dan, imao je i bradu. Nadir Suljić je, tog dana kada je ubijen, bio ponio ma-hrame svojoj majci koja je odlučila da se “pokrije”. Priča o ubistvu Nadira Suljića slična je ubistvu rahmetli 34-godišnjeg Magdija Dizdarevića, koji je ubijen u noći 15. jula, nakon jacije ispred Šarića džamije u Mostaru.

LivnoLivanjski Hrvati vole rušiti džami-je za vrijeme mjeseca ramazana

Godine 2010. početkom mje-seca ramazana u livanjskom

naselju Sturba lokalne vlasti su srušile džamiju u izgradnji. Ovaj sramni čin ražalostio je sve musli-mane u Bosni i Hercegovini. Naža-lost, livanjskim Hrvtaima se izgleda osladilo rušenje džamija za vrijeme ramazana pa su i 2011. godine po-krenuli još jedan udar na livanjske muslimane. Naime, ovaj put na meti hrvatskih nacionalista iz Livna naš-la se obnova džamije Ćurčinice, čija obnova je u punom jeku. Po dobroj staroj livanjskoj praksi prvo su hrvat-ski političari iskoristili svoju politič-ku dominaciju u Općinskom vijeću Livna gdje su izglasali odluku o hit-nom obustavljanju izgradnje džamije Ćurčinice po projektu Medžlisa IZ-e koji, navodno, nije u skladu sa važe-ćom prostorno-planskom dokumen-tacijom općine Livno. Kao i u slučaju džamije u Sturbi, nakon političke ak-cije uslijedio je opći verbalni napad na islam. U lokalnim medijima zabi-lježene su najgore moguće uvrede na račun islama i muslimana.

OslobođenjeBoris Dežulović

U 2 0 1 1 .g o d i n i

sarajevsko Oslo-bođenje angaži-ralo je hrvatskog novinara Bori-sa Dežulovića da psuje islam i muslimane otvoreno i bez ikakvih grani-ca. Ovaj prostak iz Hrvatske svaki put se potrudio i dao sebi oduška. Priča-nje viceva o Allahu, dž.š., izmišljanje bljuvotina o reisu dr. Mustafi Ceriću i drugim islamskim velikanima bila je osnovna islamofobična matrica po ko-joj je plovio plaćenik Dežulović.

Medijski napadi na dr. Mustafu ef. CerićaReisofobija kao islamofobija

Već desetak godina reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je ličnost o

kojoj se najobilnije i najnegativnije piše i govori u dejtonskim medijima. Ne radi se o stvarnoj informativnoj potrebi, već o nastojanju da se od reisu-l-uleme, a time i od Islamske zajednice, stvori centar svih problema. I u 2011. godinu izrečeno je i napisano stotine uvreda, kleveta, bezoč-nih konstrukcija na adresu reisu-l-uleme, i bezmalo isto toliko je šutnji bošnjačkih intelektualaca koji nisu detektirali i osu-dili ovu islamofobijsku pomamu.

Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog četničkog pokretaZa nas je rat izazov i, akobogda, bit će rata

Četničk i p ok re t

u Republici Srp-skoj, poznatiji kao Ravnogorski četnički pokret uživa u slobodi koju su im omo-gućile instituci-je vlasti Bosne i Hercegovine. Oni tu slobodu koriste na za njih najbolji način. O planovima četnika u skori-joj budućnosti u RS-u prošle godine govorio je Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog četnič-kog pokreta: “Nama koji baštinimo tradi-ciju Ravnogorskog pokreta nikada relaksa-nija situacija nije bila. Za nas je rat izazov i, akobogda, bit će rata. Nemojte misliti da se ovdje išta može riješiti lijepim metodama. Odavno je to pogrešno i bez agresivnih me-toda nema rješenja. Borba mora da postoji i to agresivna. Ja sada pozivam na oružanu borbu, ali agresivna borba mora biti i na rad-nom mjestu i u selu i opštini, i mi to činimo. Znači na svakom mjestu agresivna borba i protiv političke vlasti, međunarodne zajed-nice, vehabijskog pokreta.“


Prijetnje kao najava mogućegKršćanski savez u BiH prijeti i najav-ljuje

Koordinacija udruženja HVO-a proisteklih iz rata uputili su sre-

dinom prošle godine javno saopćenje u kojem protestiraju zbog govora mržnje protiv Hrvata i Srba koji izvodi Bakir Hadžiomerović u emisiji “60 minuta”. Koristeći napad na Bakira Hadžiome-rovića Koordinacija HVO-a je javno opasno zaprijetila svim Bošnjacima muslimanima. “Osjećaj ugroženosti od fundamentalista koji medijski proganja-ju neistomišljenike i političke protivnike otvara prostor kršćanskom savezu u BiH u obrani svoje nacije, vjere i opstojnosti na onim prostorima koji ne kontrolira bošnjački narod. Dvije trećine BiH na-stanjuju kršćani koji čine i natpolovičnu većinu u BiH, ...i sigurno će spriječiti islamizaciju i majorizaciju hrvatskog i srpskog naroda u BiH i ponovni progon kršćana u BiH”. Pametnom je i ovo do-voljno!

Večernje novostiKlasični primjer kako su srpski mediji vodili propagandno-psihološki rat protiv Bošnjaka

Banjalučka policija je u ranim jutarnjim časovima, u strogom

centru Banjaluke, kod zgrade Pošte, zaustavila vozilo austrijskih tablica, u kojem su se nalazila dva mladića sa du-gim bradama i bijelim kapicama. Poli-cija je auto u kojem su se nalazili, okru-žila sa dva vozila i zatražila od mladića da izađu i pokažu dokumenta. Poslije detaljne provjere vozila i ličnih doku-menta, pušteni su da nastave svojim putem, pišu beogradske Večernje novo-sti. Osim toga, uz ovu vijest objavljena je fotografija spomenute dvojice mladi-ća. Iz same vijesti se vidi da se radilo o

običnoj saobraćajnoj kontroli a što po-tvrđuje autor vijesti ističući “poslije de-taljne provjere vozila i ličnih dokumen-ta, pušteni su da nastave svojim putem”. Iako nije bilo potrebe da se ovakvo što uopće objavi u novinama, Večernje no-vosti su vijest montirali kao da se radi o najokorjelim kriminalcima. Ovakvo pisanje je klasični dokaz vođenja psi-hološko-propagandnog rata protiv Boš-njaka. Ovakvih primjera je u 2011. bilo napretek u srpskim medijima.

Dvostruki aršini međunarodne zajednicePisali bi strani ambasadori o školskoj slavi u RS-u da je to islamska slava

Sr p s k a p r a v o -

slavna crkva 27. januara slavi dan svog ute-meljivača, dr-žave i školstva - Svetog Save. Savindan se obilježava u svim školama u Srbiji i Republici Srpskoj kao radni, ali nenastavni dan - školska slava.Đaci i prosvjetni radnici proslavljaju Savindan svečano, uz priredbe, aka-demije i sječenje slavskog kolača. Ovo znaju svi u BiH uključujući i međuna-rodne predstavnike koji se previše ne bave ovim problemom. Školska slava u Republici Srpskoj dokaz je dvostrukih aršina pristupa međunarodne zajedni-ce prema društveno-političkom uređe-nju Bosne i Hercegovine. Međunarod-ni predstavnici su izuzetno osjetljivi na svaku priču o islamskoj vjeronauci u dječijim vrtićima i školama. Zahvalju-jući Wikiliksu prošle godine su objav-ljeni dokumenti Ambasade SAD u Sa-rajevu u kojima je islamska vjeronauka predstavljena na veoma negativan na-čin. A o školskoj slavi u RS-u ni slova. Pisali bi Amerikanci i o školskoj slavi u RS-u da je to islamska slava, ovako pošto je kršćanska njima ne smeta.

Helsinški komitet Bosne i HercegovineVera protiv islamske vjere

Prije nekoliko sedmica Vera Jo-vanović, predsjednica Helsinš-

kog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, je dala skandaloznu izjavu o pravu muslimanki da nose hidžab na radnim mjestima u državnim instituci-jama. Jovanović je tada rekla da “ma-nifestiranje samo jedne vrste vjerskih osjećanja, može izazvati nelagodu kod ovih drugih”. Također, još je rekla: “Ja, možda, imam taj problem što smatram

da je vjera privatna stvar svakog poje-dinca i naravno, da u privatnom okru-ženju i privatnim situacijama, svako ima pravo da vjeru upražnjava u obliku kakav mu najviše odgovara. Međutim, nisam sigurna šta znači javno manife-stiranje vjerskih osjećanja u situaciji kad se u Ustavu BiH ne navodi da je BiH sekularna država, ali se ne navodi ni da je vjerska država. Doduše, donesene su neke presude Ustavnog suda BiH koje pokazuju da BiH jeste sekularna drža-va”. Hidžab treba da bude iza četiri zida! Vera Jovanović, predsjednica Helsinš-kog komiteta Bosne i Hercegovine je prije ovog iznijela niz uvrjedljivih navo-da na račun vjeronauke u školama i na račun reisa dr. Mustafe ef. Cerića. Nije ni čudo kakva su nam ljudska prava kad vidimo ko vodi brigu o njima.

Islamska zajednica u BiHPrvi izvještaj ozvaničio da postoji islamofobija u BiH

Sredinom augusta 2011. godina promoviran je Prvi izvještaj o isla-

mofobiji, diskriminaciji i netoleranciji na području Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, na sjednici održanoj 28. aprila 2011. godine, na prijedlog Službe za odnose s javnošću, usvojio je Izvještaj o islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji. Ovo je prvi izvještaj ovakve vrste nastao u okviru Islamske zajednice i obuhvata vremenski period od 2004. do 2011. g. Izvještajem su obuhvaćeni primjeri koji pokazuju raznolike vrste diskriminacije i netolerancije koje dolaze od različitih oso-ba i društvenih grupa. Islamofobične reak-cije koje su uslijedile od pojedinaca nakon objavljivanja ovog izvještaja najbolja su po-tvrda da je Islamska zajednica uradila od-ličan posao. Prvi izvještaj je konačna, zva-nična potvrda da je islamofobija dio našeg društva a reakcije na ovaj izvještaj su dokaz tačnosti sadržaja Prvog izvještaja.

20

Borba za opstanak

Kolumna

Kampanja protiv montiranog procesa “Pogorelica” dosad je najveća odbrana i najveća pobjeda istine o karakteru naše borbe za opstanak. Kazati da su Bošnjaci u toku rata imali kamp za obuku terorista – netačno je i pogubno je! Ne postoji autoritet koji takvu laž smije izgovoriti, a da mu Bošnjaci ne okrenu leđa. Razumije li to Fahrudin Radončić?

Piše: Fatmir Alispahić

Unutarbošnjački političkisukobi zahvatili su i one di-jelove nacionalnog interesa

koji bi morali biti neupitni i nedodir-ljivi za sve. To što Fahrudin Radončićmisli da je Bakir Izetbegović ovo i ono,i obratno, ne bi trebalo mnogo da nassikira, sve dok to prepucavanje ne za-hvati pojmove koji su stariji i važnijiod ove obojice prolaznika kroz prostori vrijeme. Na pijedestalu svetosti nala-zi se, i tu mora i ostati, naše uvjerenjeda je bošnjačka borba za opstanak bila bosanska, antifašistička i antiterori-stička, što je bio ideološki programArmije RBiH i svih odbrambenihstruktura. Kampovi za obuku boraca Armije RBiH time nisu mogli biti te-roristički, jer su proizilazili iz doktrinesamoodbrane, koja je bila blokirana izapadnim embargom na oružje. Pla-siranje teze o terorizmu unutar našihodbrambenih struktura isključivi jeinteres kreatora genocida nad Bošnja-cima, jer se tako aboliraju zločinci, a optužuje žrtva. Kako je onda mogućeda se u Dnevnom avazu, evo već ne-koliko puta, objavljuje neistina o “te-rorističkom kampu Pogorelica”?! Jer,ako su naše odbrambene snage ima-le teroristički kamp, onda Bošnjaciviše nisu žrtve genocida, već agresorii teroristi! Ne može biti a da vlasnik Dnevnog avaza i lider SBB-strankeaFahrudin Radončić ne vidi to što se

piše po njegovoj novini! Može jedino biti da se Radončić previše zadeverao oko tih prepucavanja sa Izetbegovićem i Tihićem, pa zaboravio da u našem nacionalnom ponosu postoje mjesta u koja se ne smije dirati. U ta mjesta di-rali su, nedavno, i Izetbegović i Tihić, kada su gmizali oko Tadića i Dodika, izvinjavali se u ime žrtve, i pravili od svih nas Huse i Hase. Ali, ra-čunalo se da je Radončić kao opozicija bolji od onih koje kritikuje, pa će razumjeti da postoji granica do koje određeni pojmovi mogu biti uvlačeni u međustranačke sukobe. Evo, čak i da podr-žavamo Avaz-SBB-Radonči-ćevu namjeru da opoziciono raskrinkava okoštalu i ko-rumpiranu strukturu SDA, ne možemo prihvatiti da se u tu svrhu izmišlja terorizam u Bošnjaka. Kakva je korist što će dva-tri ratna državna funkcionera iz reda SDA biti ocrnjena za tzv. terorizam, ako će kompletna naša bor-ba za opstanak dobiti dru-gačije značenje? Jer, ako šef bosanske Policije u ratu pra-vi teroristički kamp, onda je i ta Policija teroristička.

Zar je to rivalstvo tolikoostrašćeno, i oslijepljeno, pa da je spremno žrtvovati i naj-svetije stranice bošnjačkog identiteta?! Najgore što bi se moglo dogoditi političkom projektu Fahrudina Radon-čića – koji je dočekan kao “šansa za Bošnjake” – jeste da krene stranputicom SDP-a Zlatka Lagumdžije, koji je parnerstvo sa velikosrbima, velikohrvatima i diplomat-skim dejtoncima gradio na sataniziranju bošnjačkog na-roda i izmišljanju tzv. islam-skog terorizma. Na žalost, onoliko ko-liko je SDA postala filijala SDP-a, to-liko je SBB željan da preuzme ulogu te filijale, što se vidi po činjenici da Dnev-ni avaz mjesecima nemilosrdno rastura zSDA i udvara se SDP-u. Ovaj prijatelj-ski tekst nastoji ukazati na štetu koja bi nastala ako bi Bošnjaci izgubili još

jednu šansu. A šansom se ne može zva-ti alternativa koja, kao SDP i Federalna tv, izmišlja terorizam u Bošnjaka. Kaošto su sve srpske stranke saglasne da imje Republika Srpska, kao nacionalniinteres, iznad stranačkih sukoba, takoi sve stranke koje žive od bošnjačkihglasova, moraju biti saglasne oko činje-nice da su Bošnjaci bili žrtve genoci-

da, da su to i danas, i da uborbi za opstanak nije bilo,niti je moglo biti, ma kakvog terorizma. Kazati da su Boš-njaci u toku rata imali kampza obuku terorista – netačnoje, nezrelo je, pogubno je!Ne postoji autoritet koji ta-kvu laž smije izgovoriti, a da mu Bošnjaci ne okrenu leđa.Razumije li to Fahrudin Ra-dončić?

Front za odbranu časti

Nas, potcrtavamo to, nezanimaju personalno FikretMuslimović, Bakir Alis-pahić, Nedžad Ajnadžić imnogi drugi SDA-ovci kojiovih dana izlaze na Avazovojpotjernici u rubrici “Ličnostdana”. Ako su ljudi šta gri-ješili, neka za to odgovaraju.Jedino, bilo bi lijepo da seistim metrom mjere i SDP-ovi funkcioneri, pogotovooni koji su do grla u krimi-nalu. Ali, te objektivnostinema ni na Federalnoj tv.Nas, zapravo, na reakcijunuka pominjanje “terori-stičkog kampa Pogorelica”,u ovim Avazovim potjerni-cama. Federalna tv ima obi-čaj iz prošlosti vaditi sudske procese na kojima su osum-njičeni oslobođeni, a onda rekonstruirati priču kao da se sada dogodila. Tako je

uradio i Avaz, iako je na sudu dokaza-no da “Pogorelica” nije bila teroristički kamp. Prisjetimo se vijesti od 20. janu-ara 2008. godine, pod naslovom “Na Vrhovnom sudu pao i slučaj Pogorelica”, objavljene upravo u Dnevnom avazu:“Vrhovni sud Federacije BiH oslobo-dio je trojicu bivših visokih funkcione-

“Pogorelica” “Pogorelica” je srce bje srce bošnjačkošnjačke častie časti

Oslobađajuće presude

Kantonalnog, pa Vrhovnog

suda Federacije, potvrdile su

da su u pravu bili svi: bh. književnici, umjetnici sevdaha,

univerzitetski profesori,

kao i 10.000 potpisnika

peticije protiv montiranog

procesa “Pogorelica”. Ustati protiv

svih njih, nepametno je.

21

ra AID-a Bakira Alispa-hića, Irfana Ljevakovića,Envera Mujezinovića tedvojicu bivših policijskihzvaničnika USK Edha-ma Veladžića i Ejuba Ikića. Na ovu odlukukojom je potvrđena pr-vostepena oslobađajuća presuda, više ne postojipravo žalbe, niti ikakav redovni ili pravni lijek.”Nakon što je protiv njih prvobitno otpala optužba za obučavanjeterorista u kampu “Po-gorelica”, Alispahić, Lje-vaković, Mujezinović,Veladžić i Ikić oslobođe-ni su 2006. godine predKantonalnim sudom Sa-rajevo i tačke optužnicekoja ih je teretila za poti-canje na ubistvo Fikreta Abdića. Neuobičajeno za bilo koji sudski proces,žalbu na presudu Kan-tonalnog suda uložiloje Federalno tužilaštvo,tačnije tužilac VladoMišković. Procesom jenanesena velika materi-jalna šteta državi, zbog visokih sudskih troško-va, koji su proizašli čak i iz plaćanja svjedoka.Tako je, kako su medijiizvještavali, čak 150.000dolara iz budžeta plaćeno za izvještaj o “Pogorelici” koji je sačinio navodni međunarodni stručnjak za terorizam Rohan Gunaratna. Već je izvjesno da to državi neće biti jedini trošak, jer, ka-zao nam je advokat Crnalić, optuženi će tražiti odštetu za vrijeme provedeno u pritvoru, kao i zbog povrede časti i ugleda, odnosno duševnih boli koje su pretrpjeli zbog ovog sudskog postupka.

Ako je montirani slučaj “Pogoreli-ca” pao 2006. pred Kantonalnim su-dom, pa onda još jednom, definitivno, pao 2008. godine pred Vrhovnim su-dom, čime je za vijek vijekova doka-zano da to nije bio teroristički kamp, kako je moguće potkraj 2011. godine pisati o “terorističkom kampu Pogo-relica”? Onaj ko nakon svega izmišlja ratni kamp za obuku bošnjačkih tero-rista, ne samo da se sukobljava sa čašću bošnjačke žrtve, i ne samo za oslobađa-jućom presudom, već i sa nizom doku-menata i svjedočenja iz vremena kada je taj sramni proces vođen, a kada su hiljade bosanskih patriota ustali u od-branu istine o odbrambenom karakte-ru naše borbe za opstanak. Prisjetimo

se, preko organizacije Boš-njački front, 10.000 patrio-ta je stavilo svoja imena na peticiju za obustavu mon-tiranog procesa, a spiskovisu danima objavljivanji utadašnjim Jutarnjim novina-ma. Potom, 21 član Društva pisaca BiH, na čelu sa Abdu-lahom Sidranom, potpisao jeotvoreno pismo protiv rein-karnacije policijske države iza obustavljanje montiranog procesa. Gradimir Gojer jenajavio da će praviti pozorišu predsta-vu, a kompozitor Asim Horozić da ćepisati muziku, kao vid umjetničkog tematiziranja, i otpora, protiv policij-skih metoda bh. pravosuđa. Proslavlje-ni umjetnici sevdaha, Beba Selimović,Omer Pobrić, Ljubica Berak i drugi,također su potpisali peticiju protiv “Pogorelice”. U januaru 2003. je jeda-naest univerzitetskih profesora objavilosvoju deklaraciju protiv “Pogorelice”.Bio je to istinski svenarodni pokretprotiv klevetanja bosanske borbe za opstanak. Akademski pečat ovoj seriji


Prisjetimo se vijesti od 20. januara 2008. godine, pod

naslovom “Na Vrhovnom sudu

pao i slučaj Pogorelica”, objavljene upravo u

“Dnevnom avazu”.

protesta protiv policij-ske države dao je Okru-gli sto o montiranom procesu “Pogorelica”, održan u Sarajevu 14. aprila 2003., na kome su učešće uzeli eminentni univerzitetski profesori, potput prof. dr. Ive Ko-mšića, prof. dr. Ibrahima Bušatlije i drugih.

U političkoj historiji BiH sigurno je da nije postojao pravosudni slu-čaj, poput “Pogorelice”, koji je pobudio tako ši-roke reakcije civilnog društva, odlučnog da se odupre reinkarnaciji po-licijske države i blaćenju jedne pravedne, antifaši-stičke borbe za slobodu svih bh. naroda. Na kra-ju, oslobađajuće presude Kantonalnog, pa Vrhov-nog suda Federacije, po-tvrdile su da su u pravu bili svi: bh. književnici, umjetnici sevdaha, uni-verzitetski profesori, kao i 10.000 potpisnika pe-ticije protiv montiranog procesa “Pogorelica”. Ustati protiv svih njih, protiv istine i argumena-ta - kako bi se Bošnjaci ubijedili da su njihovi branitelji bili teroristi –

nepametno je.

Žigosanje bošnjačke žrtve

Od hiljade stranica kojebi nas mogle podsjetiti na “Pogorelicu”, kao na pro-jekt optuživanja bošnjačke žrtve, izdvojit ćemo samo djelić oko američke podrš-ke kampu na Pogorelici. Na osnovu izlaganja Petera Galbraitha, američkog am-basadora u Hrvatskoj, pred

Domom komiteta za međunarodne odnose SAD-a, u maju 1996., jasno je da je Amerika podržavala vojnu pomoć bosanskim snagama koja je, preko Hr-vatske, stizala (i) iz Irana. A “Pogore-lica” je dovedena pod sumnju upravo zbog prisustva instruktora iz islamskih zemalja. Galbraith je, između ostalog, rekao:

“Prije dvije godine, bosanska vlada zatražila je od hrvatske vlade dozvo-lu za tranzit oružja kroz Hrvatsku za svoju armiju pod opsadom. Hrvatska vlada je zatražila naše mišljenje. Naša

administracija je odlučila da ne reagi-ra, a ja sam rekao Hrvatima da nisamdobio direktive. Bosanci su preživjelizahvaljujući naoružanju. Naposlijetku,oružje koje je stiglo iz drugih zemalja pored Irana, omogućilo je Bosancima da kompenziraju vojnu neravnotežuspram Srba, povrate dio teritorije i takopomognu da se poploča put ka Dayto-nu. Bosanski narod koji je nenaoružanstajao spram srpskog agresora, jedva jepreživio zimu 1993-94. Bez pomoći,sumnjali smo da bi preživjeli još jednugodinu. To je tada bio kontekst našeodluke. Enklave, bez odbrane, uklju-čujući Sarajevo, palebi u ruke Srbima. Bilobi na stotine hiljada mrtvih!”

Na osnovu Galbraithovog izla-ganja je očigled-no da je Amerika izvanično, a još višenezvanično, držala sve konce u rukama u pogledu tehničke istručne pomoći bo-sanskim branitelji-ma u toku agresije itrajanja embarga na oružje, koji je jedinopogađao legalnu bh.vlast. Legalni, anti-teroristički centar za obuku “Pogorelica”,u kome je predava-nja držalo i nekolikooficira iz islamskihzemalja, bio je timeplod američke volje.Huškanje Amerike na bosanske bra-nitelje, pod optužbom za saradnju sa instruktorima iz islamskih zemalja,nema nikakvog smisla, jer je Amerika podržavala tu pomoć, u vidu naoru-žanja i obuke u kampovima kakav jebio i kamp “Pogorelica”.

Na žalost, sve ove činjenice dosadnisu doživjele konačnu publicističku,naučnu, a ni političku valorizaciju.U mojoj knjizi “Teror antiterorizma”(dostupna na alispahic.net u PDFformatu), koja obrađuje stotinjak slu-čajeva izmišljanja tzv. islamskog tero-rizma u BiH, nalazi se i poglavlje o“Pogorelici”. Javnost je ostala uskra-ćena za zbornik sa okruglog stola uSarajevu, kao i za zbornik svih doku-menata vezanih za ovaj slučaj. Otud jelogično da neko pomisli kako bi “Po-gorelica” ponovo mogla postati “tero-ristički kamp”, i kako bi se putem teizmišljotine mogle nanositi štete poli-tičkim protivnicima, pa makar cijena bila i žigosanje bošnjačke žrtve. Glav-

ni krivci za to nisu ni u SDP-u, ni u SBB-u, već upravo u SDA, gdje su dozvolili da montaža i odbrana “Po-gorelice” padne u zaborav, iako se radi o dosad najvećoj odbrani istine o karakteru naše borbe za opstanak. A zašto se u SDA nemarno odnose

22

prema odbrani karaktera naše bor-be? Zato, brate, što bi najsretniji bili kad bi mogli sami sebe proganja-ti, pa da se dodvore onima kojima se dodvoravaju koalicioni partneri Zlatko Lagumdžija i Fahrudin Ra-dončić.


Kakva je korist što će dva-tri ratna državna funkcionera iz reda SDA biti

ocrnjena za tzv. terorizam, ako će kompletna naša borba za opstanak

dobiti drugačije značenje?

Jer, ako šef bosanske Policije u ratu pravi

teroristički kamp, onda

je i ta Policija teroristička.

Tako se pisalo

Odbranom okrivljenih u montiranom procesu Pogorelica, mi branimo mo-ralni dignitet 200.000 žrtava genocidne agresije, i pečatamo optužnicu

protiv istinskih zločinaca i terorista. Ako popustimo i dozvolimo da se naše pravo na odbranu svih bh. građana okrivi za terorizam i špijunažu, tada smo završili priču o Bosni. Otud valja razumjeti da je ovaj proces montiran protiv svih naših žrtava, unesrećenih, raseljenih porodica, pobijenih i silovanih, protiv naših ubijenih godina, protiv svega što smo izdeverali samo zato što smo željeli živjeti u ozračju multietnič-ke tolerancije i čovjekoljublja. (Fatmir Alispahić, u Walteru od 25. XII 2002.)

23

Povodom zvanične objave završetka programa pomoći Saudijske Arabije narodima Bosne i Hercegovine

Društvo

Pripremio: Ezher Beganović

S redinom prošlog mjeseca Saudijska Arabija je obja-vila završetak svog progra-

ma pomoći Bosni i Hercegovini. Saudijska Arabija je pokrenula program pomoći već u prvoj godini agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od tada pa do danas, prema zva-ničnim podacima Ambasade Sau-dijske Arabije, Saudija je pomogla Bosnu i Hercegovinu sa 560 mili-ona dolara. Nažalost, zbog izraže-ne i veoma prisutne islamofobije u Bosni i Hercegovini zlonamjerni pojedinci i grupe, prije svega iz redova Bošnjaka, svih ovih godi-na nastojali su da što više umanje

Saudija jeSaudija je iskreni prijatelj BiH iskreni prijatelj BiH


doprinos Saudijske Arabije boljemživotu svih građana Bosne i Her-cegovine. Spomenuti zlonamjernipojedinci i grupe pomoć SaudijskeArabije našoj zemlji svodili su na ideološke dimenzije čime su htjelilažno prikazati da je Saudija svojnovac davala samo za izgradnjudžamija i širenje islama. Vjeruje-mo da su spomenuti zlonamjernipojedinci mislili da će širenjemlaži o pomoći Saudijske Arabijenašoj zemlji odvratiti tu zemlju oddaljeg pružanja pomoći BiH.

Međutim, Saudijska Arabija jena njihovu žalost a na radost svihdrugih građana Bosne i Hercego-vine nastavila sa svojom humanommisijom, misijom koja još uvijek

U srijedu, 21.decembra 2011.godine Saudijska Arabija je u Sarajevu objavila završetak programa pomoći BiH. Rijad je pokrenuo program pomoći već u prvoj godini agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od tada pa do danas, prema zvaničnim podacima Ambasade Saudijske Arabije, Saudija je pomogla Bosnu i Hercegovinu sa 560 miliona dolara


traje. Govoreći na svečanosti za-tvaranja Regionalnog ureda Viso-kog saudijskog komiteta, odnosno zvanične objave završetka progra-ma pomoći Saudijske Arabije Bosni i Hercegovini, član Predsjedništva BiH gospodin Bakir Izetbegović je rekao: “... prilika je da još jednom iskažemo zahvalnost za svu pomoć koju je Saudijska Arabija pružila našoj zemlji i narodu u najtežim trenucima odbrane od agresije i borbe za opstanak. Moj narod je veoma svjestan izvanredne ulo-ge Visokog saudijskog komiteta, na čijem je čelu bio uvaženi princ Selman, tokom proteklih gotovo dvadeset godina humanitarnog djelovanja u Bosni i Hercegovini. Koliko je Saudijska Arabija prida-vala značaj pomaganju Bošnjacima i Bosni i Hercegovini pokazuje či-njenica da je to jedina zemlja na svijetu koja je u tu svrhu osnovala poseban komitet. Ogroman je broj djece bez roditelja, šehidskih po-rodica, prognanih Bošnjaka koji nikada ne mogu i neće zaboraviti bratsku pomoć koja im je dolazi-la iz Saudijske Arabije. Podaci da je Visoki saudijski komitet brinuo za više od 12.000 jetima, formi-rao izbjegličke kampove i direktno f inansirao povratak oko 13.000 povratnika, a različitim vrstama pomoći obuhvatio više od 250.000 bosanskohercegovačkih porodica dovoljno govore sami za sebe. Do-nirane su, tokom agresije na BiH, velike količine neophodne medi-cinske opreme, osiguravane nakna-de za ljekare i medicinsko osoblje, naši ranjenici transportovani su i liječeni u Saudijskoj Arabiji. Tako-đer, tokom i poslije rata, pomoć je bila usmjerena na infrastrukturne projekte obnove puteva, željeznič-ke mreže, vodovodnih i elektroe-nergetskih postrojenja, izgradnju i obnovu škola, brojnih džamija i islamskih fakulteta. U znak pošto-vanja i zahvalnosti za takvo zala-ganje naše saudijske braće, pred-sjednik Bosne i Hercegovine, moj otac Alija Izetbegović, odlikovao je 1997. godine princa Selmana bin Abdulaziza Zlatnim bosanskim or-denom. Večeras na ovoj svečanosti govorimo, prije svega, o humanoj misiji Visokog sudijskog komite-ta, ali i politička podrška i pomoć Kraljevine Saudijske Arabije mojoj zemlji bila je u njenim sudbono-snim godinama nemjerljivo značaj-na. Kraljevina Saudijska Arabija je među prvima u svijetu priznala

nezavisnost Bosne i Hercegovinei snažno podržala naše pravo na odbranu suvereniteta, teritorijal-nog integriteta i međunarodnog subjektiviteta. Podsjećam vas da jerahmetli kralj Fahd bin Abdulaziz,zajedno s najvišim zvaničnicima Saudijske Arabije, pitanje Bosne iHercegovine u međunarodnim od-nosima stavljao uvijek u prvi plan.Nije bilo prilike u kontaktima sa najvažnijim svjetskim liderima tog vremena, da saudijski vladar nijebitno utjecao na kreiranje njihovihstavova prema Bosni i Hercegovi-ni. Djelovanje Saudijske Arabijekroz institucije Ujedinjenih nacija,Organizacije islamske konferencijei drugih najeminentnijih međuna-rodnih organizacija, doprinijelo jeaf irmiranju države Bosne i Her-cegovine na međunarodnom pla-nu. Takva podrška nastavljena je

i nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma koji je koncem 1995. donio mir u Bosnu i Hercegovinu. Večerašnja svečanost na svojevr-stan način označava kraj jednog perioda u prijateljskim odnosima Saudijske Arabije i Bosne i Herce-govine. Naša zemlja je opstala, ne-prijatelji našeg naroda nisu uspjeli u svojim nakanama da je razore, a bošnjački narod unište. Bosna i Hercegovina, hvala Dragom Bogu, nije više humanitarni slučaj. Bo-sna i Bošnjaci u budućnosti nude partnerstvo. Svojim rukama, svo-jom pameću, sposobnostima koje imamo, uz saradnju s provjerenim prijateljima, moramo ići naprijed. Prijatelji iz Saudijske Arabije ima-ju svoje nezamjenjivo mjesto i ulo-gu u takvoj našoj budućnosti. Sada trebamo sarađivati na ekonom-skim osnovama i u obostranom in-

Najvažniji projekti pomoći Visokog saudijskog komiteta realizovani u BiH


teresu. Neki sau-dijski investitori već su tu, u našoj zemlji. Sulejman Al-Shidi gradi najmoderniji cen-tar u našoj zemlji. Obnovio je hotel “Bristol”, jedan od simbola Sara-jeva, a planira i druge projekte. O v o g o d i š n j e m Sarajevo bussines forumu prisu-stvovao je i Nje-gova Ekselencija saudijski ministar finansija Ibrahim el-Asaf. Bili su ovdje i saudijski biznismeni i pred-stavnici Saudijskog fonda za razvoj. Ekonomske veze treba snažiti. Ima projekata, pogotovo u poljoprivredi, turizmu, energetici, građevinarstvu, koji mogu biti atraktivni saudijskim poduzetnicima. Zajedno trebamo nastaviti raditi na tom planu. Biro-kratskih prepreka, naravno, ima, ali ćemo ih u narednom periodu otkla-njati. Neka trajno živi bratstvo sau-dijskog i bosanskog naroda!”

Nakon ovih lijepih riječi ostaje nam još da predstavimo detaljan po-pis pomoći Saudijske Arabije našoj zemlji. Navedeni popis predstavlja-mo kroz dva antrea u kojima obra-đujemo najvažnije projekte pomoći Visokog saudijskog komiteta reali-zovanih u BiH i kroz donacije i po-voljna kreditna sredstva Saudijskog fonda za razvoj.

Donacije Saudijskog fonda za razvoj

Kraljevina Saudijske Arabije putem Saudijskog fonda za razvoj na zvaničnom nivou pomogla je brojne ekonomske projekte u Bosni i

Hercegovini u obnovi i izgradnji infrastrukturnih i stambenih objekata. Sredstva su odobrena prema veoma povoljnim uvjetima (25 godina otplate i pet godina grejs perioda).

Koliko je Saudijska

Arabija pridavala značaj

pomaganju Bošnjacima

i Bosni i Hercegovini

pokazuje činjenica da je to jedina zemlja

na svijetu koja je u tu

svrhu osnovala poseban komitet.

26

Napokon! Šest buktinja se dogovorilo da su se dogovorili !!!

Pogledi

Piše: Ale Kamber, Livno29.12.2011.god.

Vjetar u jedra vascelosrpske

Ekspresno je, kao naručen i navijen,EERajko Vasić, izvršni sekretar Do-EEdikovog SNSD-a, samo koji danEEprije “istorijsko-povijesno-historijskog dogovora”, naka on 15-mjesečnih pregovora kk“šest buktinja koje plamte”, reagirao u medi-”jima, čak i facebookovski na “zagrizanje”njihovog mamca od strane čelništva SDA,replicirajući na poruku Glavnog odbora ove stranke i njenog šefa Sulejmana Tihića:“BiH je kršćanska zemlja iz koje ni Srbini Hrvati neće otići, a oni koji su izgubilirat za ‘islamsku BiH’ sada se trebaju po-miriti sa realnošću i Dejtonskim spora-zumom” poručio je Vasić, komentarišući”naručene komentare iz SDA da “oni ko-jima se ne sviđa BiH istu mogu napustiti,odnoseći zemlje koliko je blata na nji-hovim cipelama”. Vasić, po kojem BiH.može biti “neupitno kršćanska”, ali koja nemože (i ne treba) biti “islamska”, poručujeda se neće ostvariti “sanjarska fantazija ipolitika da će se Srbi dohvatiti zavežljaja i traktora (što su dogovorom Tuđmana i Miloševića uradili iz Hrvatske, op.a.),

te krenuti prema Srbiji”,premda ni tada nisu krenuli u maticu, već se većina zaustavila u BiH, na tuđoj zemlji “da pojačaju braću iz RS i njih-ovu polubraću iz HRHB u borbi protiv unitarne musli-manske BiH”. Ne treba puno”pameti ni logike da se iščita garašaninovsko-SANU-ovska politika SNSD-a i politika, na slanu-velikosrpsku ruku, nasu-kanog HDZBiH o “trećem en-titetu” od duvanjske Privale do Bobanovih Sovića.

A onda obrat! Munjevito su čelnici“šestorke” postali kooperativni i dogovo-rili za sat-dva ono što kobajagi nisu mo-gli za 15 mjeseci. Naravno po političko-cirkusantnom principu: fotelja meni, fotelja tebi, fotelja njemu…i po sistemu: ko je šta jamio, jamio. Ničije cipele nisu morale ponijeti blato na sebi. Naprotiv, i cipele, i vlasnici cipela i blato ostali su u već viđenom i već gaženom blatu.

Šest buktinja plamte…

Naravno, kao što su i očekivalo, svi onikoji i najelementarnije poznaju situaciju unutar naše zemlje, znali su da se svako

malo “vladajuća šestorka”(SDP/SDA, HDZ/HDZ1990, SNSD/SDS) “svađa”kobajagi zarad “svog naroda” i“svog entiteta”, dok se zapravosamo preciziralo gdje će ko odpartijskih šefova i podšefova zasjesti, a utakmica se razvlačila “da se vlasi ne dosite” da opet “šest buktinja plamte,da pričaju svima, da u našojzemlji tri komiteta ima…”Sve do 28. decembra 2011.

godine, do početka zasjedanja “šestorke”,stavovi su izgledali zakovani i stvarao senamjerno utisak da se neće opet dogovo-riti. A oni se dogovorili bili još prije samihizbora, a odmah potom potvrdili da su sedogovorili da se ne dogovore “dok se nedogovore”. Istina, malo ih je na kraju usvemu stisla i međunarodna zajednica, pa su se začas dogovorili ko će u koju foteljui u tren postali kooperativni, odustajući od“maksimalističkih prohtjeva”.

Ko je jamio, jamio

Istina, detaljnija raspodjela pozicija tek predstoji, a već je sad jasno da će Bošnjaci proći najtanje, premda su najbrojniji narod. Bošnjacima su pripala četiri ministarstva

Blatarenje Blatarenje u vjetaru vjetar


Na “istorijsko-povijesno-historijskom” skupu “šestorke”najvažnije je bilo podijeliti fotelje. Niko se ni osvrnuo nije na izjavu haške osuđenice ipovratnice Biljane Plavšić, članiceratnog Predsjedništva paradržave “Republike Srpske” datu tog dana “da Srbi nisu željeli Veliku Srbiju, već da su se borili za slobodu svog naroda i svoje republike” čime je negirala agresiju na BiH, te svoje izjave i priznanja krivice na suđenju u Hagu na osnovukojih je i dobila i izdržala manjukaznu od zaslužene

Istina, detaljnija raspodjela pozicija tek

predstoji, a već je sad jasno

da će Bošnjaci proći najtanje,

premda su najbrojniji

narod.

(odbrana, sigurnost, vanjski poslovi, te saobraćaj i komunikacije) uz uvjet da jedno ministarstvo daju nekom iz reda ostalih a jedno nekom iz RS-a. Taj iz RS-a mogao bi biti Sadik Ahmetović kojemu je nakon sastanka, rukujući se s njim pred novi-narima, Dodik dobacio: “Ti si svakako naš!”. Srbi su se odrekli Ministarstva van-jskih poslova ali uzeli jača: finansije i trezor, vanjsku trgovinu i ekonomske odnose i Ministarstvo civilnih poslova. Pride su im zbog “kooperativnosti” dodijeljene na up-ravljanje dvije najvažnije agencije: SIPA i RAK. S nadom da ih SIPA manje odsada žari i izjavom Dodika da joj “neće oprostiti”, te da kroz RAK eventualno lakše dohakaju Javnom RTV servisu BiH, koji im je dosad najviše smetao, a kojeg su se na kraju rado dosukali. Pošto SNSD-u pripada i Ministarst-vo civilnih poslova možda je i tu šansa da se što prije ugase i Muzej BiH, Historijski muzej i druge institucije države BiH, za koju Dodik inače ne navija, ni u sportu. Bošnjaci ostaju i bez čelne funkcije u UIO, te tako, pregovarački bezidejne, zapalo ih je upravljanje agencijom IDEEA. Hrvatima, odnosno dvojnom HDZ-u je pripala ključna funkcija predsjednika

Vijeća ministara gdje će zasjesti, ako prođe provjere, Vjekoslav Bevanda, a zapala su ih i dva ministarstva: Ministarstvo pravde, gdje će najvjerovatnije Borjana Krišto, te Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice koje bi trebao popuniti neko iz HDZ 1990, a pretpostavlja se da je kandidat Martin Raguž. Nakon sastanka činio se nezado-voljnim Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990. Najavljujući i moguće odstupanje iz koalicione “šestorke” ako se toj stranci ne udovolji na drugim razinama. Koliko će biti dosljedan vidjećemo na primjeru Livan-

jskog kantona, koji je trenutno jedini u BiH sa neformiranom vlašću, a prema dogovoru dva HDZ-a pozicija premijera u tom kantonu bi trebala pri-pasti Ljubićevom HDZ-u, jer je HDZBiH tu funkciju dobio u ostalim kantonima gdje su “Hrvati u većini”, a bolje je prošao i na državnom nivou, dok na federalnom nivou, da li greškom, ili u iščekivanju “trećeg entiteta”, zasad apstini-raju.

Raspodjelom minis-tarstava zadovoljan je i bosan-ski “hrišćanin” Rajko Vasić, koji, sve su prilike, neće morati opancima kroz blato, i koji je uvijek zadovoljan ako mu je šef Dodik zadovoljan, i uvijek ne-


zadovoljan ako je šef nezadovoljan. “Re-publika Srpska je na dobitku, bez obzi-ra što nije dobila četiri ministarstva, jer pripadnici tri naroda dobivaju jed-nak broj ministara, čime je potvrđena trojnost BiH” izjavio je Vasić za Srnu na-kon okončanih “pregovora šestorke”, ne morajući pri tom podići tri prsta da bi bio u cijelosti shvaćen.

Na “istorijsko-povijesno-historijskom” skupu “šestorke” najvažnije je bilo po-dijeliti fotelje. Niko se ni osvrnuo nije na izjavu haške osuđenice i povratnice Bil-jane Plavšić, članice ratnog Predsjedništva paradržave “Republike Srpske” datu tog dana “da Srbi nisu željeli Veliku Srbiju, već da su se borili za slobodu svog naroda i svoje republike” čime je negirala agresiju na BiH, te svoje izjave i priznanja krivice na suđenju u Hagu na osnovu kojih je i dobila i izdržala manju kaznu od zaslužene. Niko se nije osvrnuo ni na ekonomiju, borbu protiv kriminala i mafije, izgradnju puteva, niti govorio o novim radnim mjestima, pa čak ni o budžetu nisu prozborili ni riječi kako valja, premda je u momentu njihovog zasjedanja još bilo ostalo samo tri dana tekuće godine kao krajnjem roku da se us-voji, kako bi uslijedilo i usvajanje Odluke o privremenom finansiranju za narednu godinu do perioda usvajanja budžeta za istu. Važno je da 3x2 buktinja plamte. Da “trojnost” pokažu svima…

Raspodjelom ministarstava

zadovoljan je i bosanski “hrišćanin” Rajko Vasić,

koji, sve su prilike,

neće morati opancima

kroz blato, i koji je uvijek

zadovoljan ako mu je šef Dodik

zadovoljan, i uvijek

nezadovoljan ako je šef

nezadovoljan.

Piše: Ramiz Hodžić

Usubotu, 24. decembra u or-ganizaciji Udruženja “Mladimuslimani”, u Hotelu “Eu-

rope” u Sarajevu održan je Međuna-rodni naučni skup na temu: “Bošnjaciu Drugom svjetskom ratu”. Ovo je prviput da se na ovaj način, kroz naučniskup, tretira pitanje pozicije Bošnjaka tokom Drugog svjetskog rata, što jegotovo pa neshvatljivo, posebno jer seradi o značajnoj temi i bliskoj prošlo-sti na koju se često pozivaju neprijateljibošnjačkog naroda dajući sebi za pravoda čestiti bošnjački narod proglašavajufašističkim kolaboracionistima. Upravoovih dana Milorad Dodik vodi takvukampanju protiv bošnjačkog naroda.

28

Međunarodni naučni skup “Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu”

Društvo

Bošnjaci su imali hrabrosti stati u zaštitu svojih sugrađana i usprotiviti se fašističkoj NDH vlasti 1941. godine, što je u tom trenutku bio čin velike odvažnosti i hrabrosti, kako zbog činjenice da su i sami živjeli pod tom vlašću, tako zbog činjenice da staju u odbranu komšijskog srpskog naroda u trenutku dok njihovi sunarodnici masovno ubijaju Bošnjake u istočnoj Bosni. Nažalost, kako je primijetio prof. dr. Safet Bandžović, sličnih rezolucija nije bilo tokom agresije 1992.-1995. godine od strane srpskog naroda, a u zaštitu Bošnjaka i drugih u Banja Luci ili Bijeljini, tamo gdje su Bošnjaci 1941. godine stali u odbranu srpskog naroda

Naravno, sve to ima utemeljenje u po-litici koju nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma vodi SANU, koji se okrenuo novom vidu rata, to više nije “RAT ZA MIR”, floskula sa kojom su pokrenuli ratove na Balkanu 1991. godine, sada je to “RAT U MIRU”. Prije nekoliko mje-seci u sklopu teme “Bošnjaci i antifaši-zam” obradili smo detaljno sve metode i konkretne poteze koje u tom pravcu vuče SANU, kao što su naručeni rado-vi i knjige od stranih autora u kojima se Bošnjaci predstavljaju kao najveći fašistički saradni-ci u Evropi tokom Drugog svjetskog rata. Nažalost, u nedostatku institucija koje se trebaju baviti ovim pitanji-ma, te u nemaru za ove teme već postojećih institucija kao što su ANUBIH, Institut za istoriju itd., skup je organizi-ralo Udruženje “Mladi mu-slimani”, koje je još jednom potvrdilo svoj uvijek prisutni vizionarski rad. Naime, u izjavi za naš list predsjednik Udruženja Edhem Bakšić kaže da je ovaj skup pripre-

man još od marta ove godine, a da jedio godišnjeg Plana i programa rada Udruženja, a da je vizionarski upravou tome što su u Udruženju prepoznalida je jedan od metoda nove borbe pro-tiv BiH i Bošnjaka upravo pokušaj da se Evropi i Svijetu Bošnjaci pokažu kaonarod sa fašističkom prošlošću, te da se na taj način oslabi pozicija Bošnjaka kod evropskih i svjetskih lidera i da se ukonačnici, uz druge vidove “RATA UMIRU”, BiH dovede do raspada.

Bakir Izetbegović pokrovi-telj skupa

Međunarodni naučniskup “Bošnjaci u Drugomsvjetskom ratu” otvorio jebošnjački član Predsjedniš-tva BiH Bakir Izetbegović,koji je bio i pokrovitelj sku-pa. Izetbegović je izmeđuostalog rekao: “Nama Boš-njacima odgovara istina, pa i istina o Bošnjacima u Dru-gom svjetskom ratu, naža-lost, umjesto nje, najčešće sunuđeni falsifikati, proizvolj-

Iz Drugog sIz Drugog svjetskovjetskog ratag rata BBošnjaci su izašlošnjaci su izašli či čista obrazista obraza i častia i časti


Skup je podsjećanje na antifašističke

rezolucije koje su bošnjački

prvaci potpisali 1941. godine

protiveći se nasilnim

metodama koje je NDH vlast primjenjivala nad Srbima, Jevrejima, Romima i drugim.

29

na tumačenja, ignorisanje činjenica... Bošnjaci su bili prepušteni sami sebi, ali njihova politička elita, prije svega okupljena oko Udruženja Ilmije El-Hidaje, smogla je hrabrosti da 1941. godine rezolucijama, sarajevskom, pa i ostalim, tuzlanskom, banjalučkom, mostarskom itd., ustane protiv po-groma njihovih komšija Srba, Jevreja i drugih. To je bio izuzetan čin građan-ske hrabrosti”, rekao je Izetbegović i naglasio da “nikad više ne smijemo biti neorganizovani”. U izjavi za novinare Izetbegović je istakao da su Bošnjaci nespremni, politički neorganizovani i nenaoružani dočekali taj rat. Iz raznih razloga, a kao prvi je naveo to što JMO nije preživjela smrt svog vođe, a Boš-njaci su bili prinuđeni ratovati za druge vojske. “Posljednjih dana svjedoci smo uvrjedljivih stavova u vezi sa ulogom Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, ali Bošnjaci su bili predmet genoci-da, regrutiranja u razne tuđe vojske, a samo mali broj njih uspio se organizi-rati samostalno”, kazao je Izetbegović

Nakon predsjednika Izetbegovića skupu se u ime organizatora obratio Edhem Bakšić, predsjednik Udruženja “Mladi muslimani” koji je istakao da je današnji skup podsjećanje na antifa-šističke rezolucije koje su bošnjački pr-vaci potpisali 1941. godine protiveći se nasilnim metodama koje je NDH vlast primjenjivala nad Srbima, Jevrejima, Romima i drugim. Bakšić je rekao da će se sa vremenske distance od 70 go-dina temi skupa pristupiti objektivnije, a ne na osnovu netačnih stereotipa ili predrasuda.

Učesnici skupa iz BiH, Sandžaka(Srbije) i Hrvatske

Nakon uvodnih obraćanja održan je prvi panel koji je moderirao mr.sci. Admir Mulaosmanović sa Instituta za istoriju, a učesnici prvog panela bili su: prof. dr. Safet Bandžović (Institut za

istoriju) sa temom “Bošnjač-ki antifašizam: rezolucijegrađanske hrabrosti i odgo-vornosti (1941.)”; zatim prof.dr. Adnan Jahić (Filozofskifakultet, Tuzla) sa temom“Pismo hafiza Muhameda ef. Pandže hafizu Aliji Tra-ki oktobra 1943. godine”;potom doc. dr. Adnan Vela-gić (Fakultet humanističkihnauka, Mostar): “Četničkig (

pokret i pozicija Muslima-na u Hercegovini”; NihadHalilbegović (publicista izSarajeva): “Masovne likvi-dacije i masovne grobnice uSarajevu 1945. - 1949. go-dina”; Mr. sci. Fikret Midžić (Arhiv USK, Bihać): “Muslimanska milicija Huske Miljkovića u Cazinskoj kraji-ni”; te Idriz Duranović (Gimnazija,Travnik, BiH): “‘Mladi muslimani’ uDrugom svjetskom ratu”. Drugi panelvodio je prof. dr. Adnan Jahić, a izla-gali su: Doc. dr. Zlatko Hasanbegović(Institut društvenih znanosti “Ivo Pi-lar”, Zagreb, Hrvatska): “Iza ‘antifaši-stičke’ kulise. Komunistički obračun smuslimanskim građanskim društvomi politikom 1945.-1947.”; zatim mr.sci. Admir Mulaosmanović (Institutza istoriju, Sarajevo): “Pripadnik Han-džar divizije i njegova priča”; Doc. dr.Rasim Muratović (Institut za istraži-vanje zločina protiv čovječnosti i me-đunarodnog prava, Sarajevo): “Odnoskomunističke vlasti prema Bošnjacima nakon Drugog svjetskog rata”; Doc.dr. Izet Šabotić (Arhiv TK, Tuzla):

g g j g

“Neke karakteristike odnosa nove ko-munističke vlasti prema Bošnjacima na širem tuzlanskom području u pr-vim godinama nakon Drugog svjet-skog rata”; Doc. dr. Admir Muratović(Internacionalni univerzitet u NovomPazaru, Novi Pazar, Srbija): “StradanjeBošnjaka u Sandžaku tokom i nepo-sredno nakon Drugog svjetskog rata sa

posebnim osvrtom na zločin komunista na Hadžetu”; te Muhamed Nametak (In-stitut za istoriju, Sarajevo): “Kulturna politika komuni-stičkih vlasti BiH i njen od-nos prema Bošnjacima 1945. – 1952.”. Skup je okončan diskusijom u koju se uklju-čila publika, koje je za ovaj vid skupa bilo puno, i koja je sa punom pažnjom saslušala sva izlaganja.

Bošnjaci svijetla obraza izlaze iz Drugog svjetskog rata

Iz izlaganja učesnika jasno je da su Bošnjaci, bez obzira na jako teško sta-nje u kome su se našli početkom Dru-gog svjetskog rata, iz ovog rata izašli svijetla obraza, bez organizovanog i sistematskog zločina nad bilo kim, niti sa mrljom organizirane podrške fašistima. Naprotiv Bošnjaci su imali hrabrosti stati u zaštitu svojih sugra-đana i usprotiviti se fašističkoj NDH vlasti, što je u tom trenutku bio čin ve-like odvažnosti i hrabrosti, kako zbog činjenice da su i sami živjeli pod tom vlašću, kako zbog činjenice da staju u odbranu komšijskog srpskog naroda u trenutku dok njihovi sunarodnici ma-sovno ubijaju Bošnjake u istočnoj Bo-sni. Nažalost, kako je primijetio prof. dr. Safet Bandžović, sličnih rezolucija nije bilo tokom agresije 1992.-1995. godine od strane srpskog naroda, a u zaštitu Bošnjaka i drugih u Banja Luci ili Bijeljini, tamo gdje su Bošnjaci 1941. godine stali u odbranu srpskog naroda. Nakon što pristignu članci od učesnika ovog naučnog skupa Udruženje “Mladi muslimani” će objaviti zbornik radova sa ovog skupa, što će biti značajan prilog istini i ulozi Bošnjaka u Drugom svjet-skom ratu, kao i daljim istraživanjima ove teme.


“Nama Bošnjacima odgovara istina, pa i istina o

Bošnjacima u Drugom svjetskom

ratu, nažalost, umjesto nje,

najčešće su nuđeni falsifikati, proizvoljna tumačenja, ignorisanje činjenica.”

30

U Zenici održan Historijski čas “Sjećanje na Gazu”

DruštvoUpunoj sali Islamskog pe-

dagoškog fakulteta u Ze-nici (u utorak, 27. decem-

bra 2011.) održan je Historijski čas“Sjećanje na Gazu”, u spomen na 28.decembar 2008. godine kada je bu-knula 22-dnevna genocidna agresija

Izraela na Gazu, u kojojje ubijeno 1.417 Palesti-naca, od čega 437 dje-ce mlađe od 16 godina.Organizator je bio Kul-turni centar “Karneol”iz Zenice, a Udruženje“Svitanje” iz Sarajeva jepriredilo izložbu “Palesti-na izbliza”. Predavači subili Esmir Bašić, SafvetHalilović i Fatmir Alis-pahić, moderator MidhatKasap, a ispred IPF-a po-zdravnu riječ je uputioprof. dr. Halil Mehtić.Publicista Esmir Bašić jesa nizom statističkih po-dataka predstavio histo-rijske aspekte cionističkeokupacije Palestine, odPrvog cionističkog kon-gresa 1897. godine, pa dodanas.

Prof. dr. Safvet Halilović je daohistorijski osvrt na golgotu Palestinete govorio o aktuelnom stanju na pa-lestinskim teritorijama:

- Nema ni najmanje sumnje da jepitanje Palestine jedno od najtežih inajtragičnijih problema današnjice.Kompleksnost tog problema ne ogle-da se samo u tome što gotovo svakod-nevno gine, biva ranjeno ili uhapše-no desetine Palestinaca, s obziromda muslimani današnjice, nažalost,imaju još mnogo krvavih rana, većzbog toga što događanja u Palestini,a naročito ona u Jerusalemu, imajuveoma složenu historijsku i vjerskupozadinu. Palestinska golgota trajeduže od šezdeset godina. Sadašnjestanje je samo produžetak prethod-nih patnji, a moglo bi se ukratko sa-gledati u sljedećem: okupacija većinepalestinskih područja, teroriziranjeputem granatiranja palestinskih gra-dova i sela iz najsavremenijih oružja;često se upotrebljava municija i pro-jektili koji su zabranjeni po međuna-rodnim konvencijama; hapšenje civi-la, a u izraelskim zatvorima se nalaziviše hiljada zarobljenih Palestinaca,među njima je mnogo žena pa čak idjece; mučenje zarobljenika od kojeg mnogi nisu preživjeli; maltretiranjepalestinskih civila na svaki mogućinačin; zid koji je sagradio Izrael na okupiranim palestinskim područji-

Ko planira nestanakKo planira nestanak Palestinaca Palestinaca i Bošnjakai Bošnjaka


U ime kooperativnosti

smo pristali na postojanje

Republike Srpske, da bi to bio prostor

apartheida i terora nad Bošnjacima.

Evo, Palestinci pristaju na 20

posto svoje teritorije, samo da ih se ostavi

na miru, i u suverenitetu, ali, ni to im ne

daju.

“Nova izraelska vojna ofanzivana Gazu uslijedit će “prije ili kasnije” i bit će “brza i bolna”, izjavio je danas načelnik izraelskog Generalštaba BennyGantz. U izjavi armijskom radijuna treću godišnjicu od početke tronedjeljnje ofanzive na Gazu, u kojoj je poginulo 1 400 Palestinaca i 13 Izraelaca, Gantzje rekao da je to bila “odlična

operacija kojom je ostvaren efekat zastrašivanja pokreta Hamas”. On je dodao da postoje znaci da taj efekat počinje da blijedi. “Prije ili kasnije, neće se moći izbjeći određena operacija. Izraelske odbrambene snage znaju kako da dejstvuju na čvrst, odlučan i ofanzivan način protiv terorista u Pojasu Gaze”, rekao je Gantz.

ma je veliki problem, taj zid je duga-čak preko 700 kilometara, podijelio je i isjeckao palestinska sela i grado-ve, tako da je izuzetno teško kretati se unutar Palestine; zbog izraelske okupacije trpe palestinske bolni-ce, u kojima nema lijekova, škole, u kojima se često prekida nastava, ekonomija, jer nema posla, investici-ja... Ukratko – trpe svi, i muškarci i žene, i mladi i stari… Posebno je teško stanje u izoliranoj Gazi, koje se donekle poboljšalo nakon ruše-nja Mubarakovg režima u Egiptu, koji je bio najveći zaštitnik Izraela u regionu, ali nije ni blizu zadovolja-vajuće, i dalje se mnoga roba, (čak i ona koja je potrebna za svakodnevni život) mora prebacivati preko pod-zemnih tunela iako prelaz u Refahu zvanično radi. Poseban problem je konstantno nastojanje cionističkog

izraelskog režima da glav-ni grad Palestine Kuds (Jerusalem) pretvori u potpuno jevrejski grad. U tom pogledu palestinske porodice bivaju stalno izložene šikaniranjima i pritiscima da se isele sa svojim stoljetnih posje-da i kuća, oduzima im se pravo stanovanja u Kud-su, ne mogu ništa graditi, okupacione vlasti im, na osnovu tiranskih zakona koje usvaja izraelski par-lament, oduzimaju njiho-


ve kuće i imanja. Najteži problem za sve muslima-ne, dakle, ne samo za Pa-lestince, je permanentna i prljava borba cionističkog režima da se domogne prostora džamije Mesdži-dul-Aksa, koja predstavlja jednu od najvećih svetinja u islamu. Cionisti tvrde da se na tom mjestu neka-da nalazio židovski hram - hejkel, kojeg treba po-novo sagraditi jer država Izrael je, tvrde oni, neza-misliva bez hrama! U tom

Ukratko, stanje u Palestini je veoma teško. Najmanje što

možemo uraditi je sjećati se

Palestine i njenog

napaćenog naroda, te

širiti istinu o tome. Pitanje

Palestine nije samo palestinski ili arapski

problem, to je pitanje koje se tiče svih muslimana

svijeta!

Obraćanje mr. Fatmira Alispahića

Sala IPF-a ispunjena do posljednjeg mjesta

Pozdravna riječ ispred IPF-a - Prof. dr. Halil Mehtić

Esmir Bašić - Historijski aspekti cionističke okupacije

Prof. dr. Safvet Halilović - O aktuelnom stanju u Palestini

pogledu oni su izbušili prostor ispoddžamije Al-Aksa i prokopali brojnetunele tražeći navodne dokaze o po-stojanju tzv. hrama. Zabrinjavajućisu apeli koje upućuje fondacija QudsInternational, u kojima se iznose za-strašujući podaci o aktivnostima ci-onističkog režima u vezi s rušenjemdžamije Al-Aksa. U vezi s dešava-njima na okupiranim palestinskimpodručjima preporučujemo web-sajtPalestinskog informativnog centra (www. palestine-info.info), koji seuređuje na nekoliko svjetskih jezi-ka i koji svakodnevno, iz sata u sat,donosi vijesti iz Palestine. Ukratko,stanje u Palestini je veoma teško.Najmanje što možemo uraditi jesjećati se Palestine i njenog napaće-nog naroda, te širiti istinu o tome.Pitanje Palestine nije samo palestin-ski ili arapski problem, to je pitanjekoje se tiče svih muslimana svijeta!Nezainteresiranost za Palestinu jeveliki grijeh a odricanje od Palestineznači izdaju islama i njegovih najve-ćih svetinja! Hvala vam što ste došlina ovu manifestaciju, kako bismoevocirali sjećanje na golgotu pale-stinskog naroda – rekao je prof. dr.Safvet Halilović.

Mr. Fatmir Alispahić je govorioo paralelama između palestinske ibošnjačke sudbine, jer se radi o dva najraseljenija naroda na svijetu, čija većina živi u iseljeništvu i progon-stvu, a manjina u domovini. Oba naroda su, rekao je Alispahić, zavje-rom međunarodne zajednice ostajala bez svoje domovine, na čijoj su te-ritoriji iznikle paradržavne tvorevinekoje negiraju univerzalne konvencijeo ljudskim pravima, a uprkos tomeimaju podršku zapadnih vlada kojese predstavljaju kao eksluzivni tu-mači demokratskog i humanističkog poretka.

- Konačno treba kazati da se radi opodvali, jer pravde u svijetu ne možebiti dokle god palestinske i bošnjač-ke žrtve ne budu imale status kakvog imaju žrtve holokausta, i dokle godna pijedestalu legaliteta postoje para-državne tvorevine koje su nastale ge-nocidom i strašnim kršenjima ljud-skih prava. Zapadni mentori stalnood Palestinaca i od Bošnjaka tražekooperativnost, ali od toga biva svemanje Palestine, i sve manje Bosne, isve manje palestinskog i bošnjačkog naroda u svojim domovinama. Uime kooperativnosti smo pristali na postojanje Republike Srpske, da bito bio prostor apartheida i terora nadBošnjacima. Evo, Palestinci pristajuna 20 posto svoje teritorije, samo da

ih se ostavi na miru, i u suverenite-tu, ali, ni to im ne daju. To znači da tzv. civilizirani svijet ima u planu nestanak Palestinaca i nestanak Boš-njaka, u šta se možemo uvjeriti kad pogledamo unazad, i vidimo koliko je jednog i drugog naroda nestalo u iščekivanju da zažive mir, pravda i tzv. zapadna demokratija. Poseban dio ove genocidne operacije svjet-skih razmjera je navikavanje žrtve na svoj ponižavajući status, a što se ostvaruje i kroz projekat odvajanja Bošnjaka od bošnjačke sudbine, tako što ćemo u ime lažnih viših ciljeva prestati suosjećati sa patnjama i po-

niženjima svog naroda. ...Sve dok ina nas osobno ne dođe red. Na Pale-stince se vrši sličan pritisak, s ciljemda raseljeni Palestinci, u ime terora i nepravde, zauvijek zaborave zemljusvojih djedova. Bosanska realnost jeduboko genocidna, samim tim štose o aspektima nestajanja i poniža-vanja Bošnjaka institucionalno šuti,a šutnja biva znak podrške. Cenzura se nadvila i nad ovaj veličanstveni idostojanstveni skup u Zenici, što jenajbolji znak da mi ovdje svjedoči-mo antifašizam i anticionizam, kaotekovine boljeg i humanijeg svijeta –rekao je mr. Fatmir Alispahić.

32 30. decembar - 5. saffer

Izložba “Palestina izbliza” bila je postavljena i u holu IPF-a

Izložba “Palestina izbliza” u sali za predavanja

34

Kutak za islamsku omladinu

Stereotipiziranje

muslimanke u medijima

Centar za edukaciju i istraživanje “Nahla” Donosimo dio izložbe pod nazivom “Stereotipiziranje muslimanke u medijima”

koju je Centar za edukaciju i istraži-vanje “Nahla” iz Sarajeva organizi-rao povodom Međunarodnog dana tolerancije. Za ovu izložbu odabra-ni su primjeri naslovnica časopisa, predizbornih plakata, ilustracija, karikatura i fotografija koji prika-zuju tendenciju mas-medija u po-sljednjem desetljeću ka negativnom predstavljanju i stigmatiziranju muslimanke u javnosti. Iako često inicirano samo u svrhu postizanja trenutnih političkih ciljeva, ovakvo medijsko predstavljanje ima nesa-gledive posljedice na svakodevni ži-vot muslimana širom svijeta.




38

Online komentar polumjeseca

Autor: Dr. Ferid Muhić

Bošnjaci! Ja, koji sam isto što i vi,govoriću vama, koji ste isto štoi ja, samo ono što znam da je

istina, i ništa vam neću slagati. Ljudi se bojereći istinu, a ne boje se slagati! Velika je nji-hova hrabrost prema Allahu, džellešanuhu,i veliki je njihov strah od ljudi! Koliko takvigriješe! Ako ljude i prevare, Njega ne moguprevariti, jer Allah sve zna, i zato zna da suslagali, a oni ipak lažu! Pa zar oni zaista neznaju koga se treba plašiti, od čije kazne treba strijepiti, čije su zapovijesti dužni poštivati!?A lagali su nas Bošnjake mnogo. I lagali su nasmnogi! I oni za koje smo znali da nas lažu i da nam ne misle dobro, i oni za koje nismo znalida nas lažu i da nam ne misle dobro! Lagali sunas i oni koji nisu bili Bošnjaci, lagali su nas iBošnjaci, lagali su i o drugima i o sebi, a naj-više su lagali o nama, Bošnjacima! Lagali suda nas Bošnjaka nema, i da nas nikada nije nibilo; lagali su da smo bili narod gluhih i nije-mih i da smo tek od njih naučili govoriti, i da zato, jezik kojim govorimo ne može biti našbosanski, nego samo njihov, srpski ili hrvatski,već prema tome kako je kojim Bošnjacima zapala ta sreća da ih, onako nemušte, jedni ilidrugi govoru nauče; lagali su nas da mi Boš-njaci nikada nismo imali svoju državu Bosnu;lagali su nas da smo vjeru pradjedovsku izdali,i tuđu vjeru primili, samo da glavu spasimo!I zamalo, te bi nas sa tim lažima nama sami-ma otuđili i sa našom bošnjačkom dušomnas zavadili, ali Allah dade i nađoše se ljudiBošnjaci, umni i hrabri, mudri i čisti, koji uzNjegovu pomoć, učiniše te nam zrak istineosvijetli dušu, pa sve što smo zaboravili o sebi,ono sve što jesmo, iziđe iz mraka zaborava,ukaza se pred našim očima i ugnijezdi se unašim srcima.

Onim Bošnjacima koji ne smiju istinu reći

Velika snaga leži u pričama. Zato pričene nastaju slučajno, spontano, bez povoda ibez cilja. Ako je priča dobro smišljena, sjemeposijano u njoj, niknuće taman kad ljudima najviše zatreba onoga što izgleda kao da imje najpreče. Ali ono što je najpreče, nije uvi-jek ono što izgleda kao da je prvo, ni ono što

izgleda kao da je najpotrebnije. Pogotovo tre-ba znati da ono što nam izgleda prvo i na šta se prva misao usmjeri, nije uvijek ono što je najbolje, ono što je najvrjednije, ono što čo-vjeku valja učiniti! U smrtnoj opasnosti, prva misao je pobjeći, i svakom se čini da je naj-preče spasiti glavu. Ali ako je za spas glave po-trebno da se izgubi obraz, onda je obraz preči! Zato, suprotno uvriježenoj i sistematski pot-hranjivanoj predrasudi, ne priča priče samo narod. Mnoge od navodno narodnih priča, nije ispričao narod, nego ih je, kao šugavu ovcu u stado, u narod pustio neko drugi. A zna se da jedna šugava ovca ošuga cijelo stado!Jedna od takvih “narodnih priča”, puštena davno među Bošnjake (ja tu priču nikada ni-sam čuo kod drugih naroda, iako sam je na moju veliku žalost često slušao upravo kao “narodnu pri-ču” među Bošnjacima) jestePriča eo hrđavom psu. Zbog očigledno demagoške i defetističke poruke upućene Bošnjacima, ovu priču prenosimo u osnovnim crtama: Kao biva, u nekog čobana, zajed-no sa dobrim i pametnim psima, uz stado bilo i neko pašče koje je po cijeli dan i po svu noć lajalo. U planini bio vuk, ali podalje od ovog stada. Pođe taj vuk svojim po-slom na jednu stranu, ali čuje onog lajavog psa. Tako jednom, tako dvaput. Upamti to vuk, te čim ujagmi malo slobodnog vremena, ode da vidi to pašče koje mu svojim lavežom ne da ni da se na miru od-mori i odspava. Vuk dođe na ono mjesto odakle se čulo lajanje, a kad tamo cijelo stado. I pojede vučina i ovce i čobana, i dobru paščad, a samo se ono lajavo pašče spasi! Priča je višestruko zanimljiva, ali ćemo se mi zadržati samo na već spomenutoj centralnoj poruci Bošnjacima, i očiglednoj neautentičnosti ove kvazi narodne priče, koja potvrđuje da je spravljena u retortama ideoloških laboratorija naših susjeda sa jasnim ciljem da obeshrabri Bošnjake i da im stvori osjećaj nemoći i tupe pokornosti.

Poruka je prijeteći jasna: Bošnjacima valja pognuti glavu i ušutiti se, da ne bi privukli pa-žnju vuka koji ih je nekim slučajem do tada smetnuo s uma. Dok šute i trpe, i ako od sebe otjeraju onoga koji glasno govori (laje) protiv dušmana, dušman (vuk) će ih bar za neko vrijeme ostaviti na miru. Oni koji ne spomi-nju dušmane (koji ne laju) su kao dobri psi koje treba hraniti i držati uz stado. Pas koji laje

i kada vuka nema, dozvaće vuka (dušmana),prije ili kasnije, i eto vam belaja! Zato, pametu glavu, Bošnjaci! Otjerajte one ljude (paščad)među vama koji opominju (laju) da je vuk uplanini, a dušman u blizini! Ako šutite, mož-da vas vuk zaobiđe i poštedi! U suprotnom,i vas i vašeg čobana vuk će pojesti, a samo ćeono lajavo pašče ostaviti u životu, da mu senađe i da ga podsjeti na vas, kad se opet pone-ka od rasutih ovaca ojanji i kad novo stado za klanje saberete!

Strašno da strašnije ne može biti! Što jej

još gore, sami Bošnjaci su tu priču progutalikao mudru pouku, i po pravilu upravo onisu prvi koji tjeraju od sebe svoje najbolje lju-de. Čim neki Bošnjak digne glavu i jasno i

p j j j j j j j

glasno progovori istinu o opasnostima kojeBošnjacima prijete, skoče mnogi Bošnjacikao jedan da mu usta zatvore i natjeraju ga da ušuti, taman kao da je ono pašče. Ali onošto je najgore jeste da niko ne vidi koliko jeova priča neautentična i ideološki fabrikova-

na, koliko je jasno da nije bila, nitije mogla biti narodna priča.Kaoprvo, niko ne vidi da se sakrilo ipreskočilo ono što je u priči naj-bitnije: naime da blizu stada zaista živi pravi vuk koji jede ovce, i da tog pravog vuka lajavi pas nije niizmislio, ni stvorio, kao i to da nijeovaj pas pojeo ovce i čobana, negoupravo taj isti realni vuk, na kog je on lajao i opominjao danju inoću! Kao drugo, ko god zna bilošta o vukovima, zna da oni bježeod laveža, a ne da ih lavež privla-či, tako da pas koji neprekidnolaje zapravo indirektno već branistado od vukova! Istina je u stvar-nosti direktno suprotna ovoj priči!Vuk se odluči da napadne stadosamo kad zavlada tišina, dok ovceplanduju ili pak, u gluho doba noći, kada popusti pažnja čobana,a psi se ušute i zadrijemaju. Kamosreće da svako stado ima psa kojineprestano laje, danju i noću,imalo ili nemalo vuka u blizini!Nikada, ali zaista nikada – i toće vam potvrditi svako ko je bio

makar jednom sa ovcama u planini u kojojima vukova – vuk neće napasti stado ako nje-gov dolazak najavi gromoglasni lavež, jednog ili više pasa, svejedno! I zato ovčari i čobaniposebno cijene pse koji laju i opominju, jersu im oni od najveće pomoći, a ne uzrok njihove propasti, kao u ovoj priči-podvali!O tome koliko je inače ponižavajuća i kultu-rološki neprihvatljiva osnovna podjela uloga u Priči o hrđavom psu, u kojoj su Bošnjaciprikazani kao potpuno nemoćne ovce predsvemoćnim vukom, a njihov najbolji branilackoji ih bez prestanka opominje na opasnost,žigosan kao glavni krivac za njihova stradanja,pa im preostaje samo da pognu glavu i šute

Besjeda Besjeda BošnjacimaBošnjacima


Besjeda posvećena Reisu-l-ulemidr. Mustafi ef. Ceriću, koji bdijenad Bošnjacima, budi ih i kazujeim ko su, šta su, i šta im ječiniti, pravo i po duši...

Jednako tako, kao nebo i kao okean,

Bošnjaci, kao uostalom, ni jedan narod, ne bivaju po

dekretu, niti su nastali ukazom,

nego jesu i bivaju svojom sopstvenom

neporecivošću.

hrabreći se oportunističkim biserima kao što su - krmka niz dlaku, ne talasaj, kraju lađu, prvi pjevac završi u loncu, najviše junaka je pod zemljom, pognutu glavu sablja ne siječe – treba jednom napisati studiju od pet to-mova na devet hiljada stranica! Hoće li ovaj strah nekada prestati, ima li uopšte kraja tim blasfemičnim epizodama ekscesivnog naci-onalnog mazohizma!? Pa zar ne znamo da krmku ne treba ni prilaziti, i zar se ne bi i oke-ani usmrdili da nije talasa, i čemu lađa koja je stalno vezana za obalu, i zar se ne zakolju najprije upravo oni pijetlovi koji ne pjevaju i sabah ne najavljuju, zar kukavice ne umiru i ne završe pod zemljom, i zar upravo osuđe-nik na smrt glavu ne pogne da mu je sablja, sjekira ili giljotina tako pognutu odsiječe!?Zato, o vi među Bošnjacima koji ne smijete istinu reći, ne budite ovce, ne plašite se, ne tjerajte od sebe onoga koji vam istinu govori i koji vas danju i noću na opasnost opomi-nje, već ga slijedite i pomozite mu, isplovite na pučinu, sa valovima se hrvite, prvi sabah najavite, pred cijelim svijetom glavu pono-sno podignite - jer vama priliči da je pognete samo pred Allahom jedinim!

O identitetu Bošnjaka, samo sa Bošnjacima

Treba odmah reći da Bošnjak koji sebe i svoju naciju dovoljno poštuje, jednako kao i bilo koji Englez, Nijemac, Italijan, Turčin, ili čovjek bilo koje druge nacionalne pripadno-sti, jednostavno nikada neće dozvoliti pripad-nicima drugih nacija da uopšte dovedu u pita-nje postojanje njegove nacije i njegov sopstve-ni nacionalni identitet, niti da ga pretvore u predmet bilo kakve debate, a svaki pokušaj da se o tome razgovara odbiće sa gnušanjem kao krajnju nepristojnost! Ovaj razgovor o iden-titetu Bošnjaka, jeste neka vrsta porodičnog razgovora, diskusija među nama Bošnjacima, i samo tako ga treba razumjeti. Mi nikome ništa ne dokazujemo o sebi, jer niko nema le-gitimitet da nas Bošnjake o nama pita. Neka se zna još i ovo: Nikome ko nije Bošnjak, ni-sam dužan račun polagati o tome ko sam, niti sam voljan pristati na njegovu drskost da mi drži pridike o nacionalnom identitetu Boš-njaka! Sa Bošnjacima je drugačije. Bošnjaci imaju veliki bonus u tom pogledu, najprije jer su Bošnjaci, a zatim i zato što o svojoj naci-ji i svojoj historiji zaista malo znaju, razumije se ne svojom krivicom, nego zbog cijelog sto-ljeća gaženja, brisanja i poricanja bošnjačkog nacionalnog identiteta, sistematski organi-zovanog i provođenog od svih onih koji su tokom posljednjih 120 godina držali vlast nad prostorima Bosne! Ipak, dužan sam istaći metodološki značajnu činjenicu da u svakoj diskusiji o potpuno očiglednim ili aksiomat-ski jasnim temama, pa stoga i u ovom razgo-voru o identitetu Bošnjaka, cilj nije dokazati, nego pokazati! Jer, dokazuje se nešto o čemu postoji nekakva dilema, makar bila samo te-

orijski ili logički zasnovana, neka pojmovna nejasnoća koja se duguje nesigurnosti našeg iskustva ili nepouzdanosti ljudskog razuma. Ono što je očevidno, dakle, ono što nam se ukazuje kao evidentno (kako u smislu kartezi-janski shvaćene unutrašnje intuitivne eviden-cije, tako i u smislu naše potpune psihološke sigurnosti u realno postojanje neposrednih činjenica iskustva), to se u principu nikada ne dokazuje! Onima koji to ne razumiju i poslije svih tumačenja riječima, pojmovima i logikom, ove evidentne istine prosto se mora-ju “nacrtati”, kao što onome koji, gledajući s brda grad u dolini, ne umije da se orijentiše i ne uspijeva prepoznati svoju sopstvenu kuću, ne treba dokazivati da ta kuća postoji, jer on to zna najbolje, nego mu je prosto treba pr-stom pokazati! Dakle, za one među Bošnjaci-ma koji nikada nisu imali priliku da saznaju istinu o sebi, svom narodu, svojoj kulturi, svom jeziku i svojoj historiji i državi, za one koji su nešto čuli ali teško shvaćaju, ili još teže prihvaćaju istinu o sudbini svog naroda, za one koji pate od amnezije, kao i za one koji imaju problema sa osjećanjem sopstvenog bošnjačkog identiteta, evo malo “crtanja” i malo pokazivanja prstom!

Bošnjački nacionalni identitet nije tema koja bi s razlogom mogla biti upitna u bilo kom, izuzev u sasvim hipotetičkom kontek-stu; ne više i ne drugačije nego onoliko i ona-ko koliko i kako bismo se mogli hipotetički pitati o realnosti svijeta. Razumije se, ospora-vanja identiteta Bošnjaka iz hegemonističkih, asimilatorskih, ideološko-političkih i drugih negatorskih, odnosno, otvoreno neprijatelj-skih motiva, ne treba smetnuti s uma. Ali o onima koji to pokušavaju i o njihovim “ar-gumentima”, kao o lanjskom snijegu! Kao što se kaže: “Neka puknu dušmani!” Naše je da se onim što je istinito, dobro i lijepo zabavimo, koje je iz neupućenosti, nezna-nja, ili kakve druge zablude i greške postalo žrtva stoljetne proizvodnje noćnih lagarija, smišljanih po nacionalističkim institucijama naših susjeda, usmjerenim protiv Bošnjaka.Slijedeći potrebu da nacrtamo i pokažemo istinu o nacionalnom identitetu Bošnjaka, onima koji su, ne nužno svojom krivnjom, zaglibili u pojmovnu konfuziju, kao i onima sa benignim astigmatizmom koji im smeta, pa ne vide jasno ni sebe, niti umiju pronaći i prepoznati svoju kuću s ovog brda predra-suda na koje su popeli Bošnjake kroz ovih stotinu godina, krenimo sa crtanjem i poka-zivanjem. Kao što ni “najtvrdokorniji skeptik ne može ozbiljno i ni za trenutak dovesti u pi-tanje najdublju sopstvenu intuiciju realnosti svijeta” (dakle, ne može drugačije nego uz sa-svim hipotetičku pretpostavku da može i ono što zna sigurno da ne može!) – ovdje podsjeća-mo na priznanje Davida Hume-a, jednog od najtvrdokornijih skeptika u historiji svjetskog skepticizma, koji je upravo ovom formulaci-jom relativizirao i zapravo ukinuo sopstveni hipotetički skepticizam! – jednako tako ni


najtvrdokorniji među osporiteljima bošnjač-kog identiteta u dugoj, bezuspješnoj i uzalud-noj historiji osporavanja ove istine, ne može ni za trenutak ozbiljno dovesti u pitanje naj-dublju intuiciju realnosti identiteta Bošnjaka!Namjesto bilo kakvih arhivskih dokumenata, pravnih odluka, ukratko – umjesto admini-strativno kreiranih papira – dovoljno je pro-sto demonstrirati evidenciju činjenica. Kojim dokumentima treba dokazivati postojanje zvijezda!? Zar o postojanju okeana znamo tako što ga potvrđuje nekakvo ćage, nekakva pravna odluka, ili patentirane formulacije re-gistrovane u naučnim studijama!? Šta bi mo-glo više učvrstiti njihovu apsolutnu izvjesnost, koje bi institucije mogle svojim pečatima do-punski potvrditi da zvijezde i okeani postoje sasvim nesumnjivo i nezavisno od svih iskaza o njima, kao apsolutna ontološka datost!? Jednako tako, kao nebo i kao okean, Bošnja-ci, kao uostalom, ni jedan narod, ne bivaju po dekretu, niti su nastali ukazom, nego jesu i bivaju svojom sopstvenom neporecivošću. Nasuprot zabludama pravnog fundamenta-lizma, sve sociološke teorije, ideološke platfor-me i politički dekreti završavaju u granicama interpetacije različitih aspekata jedne nacije, odnosno, naroda, što konkretno znači da ne stvaraju ni društvo ni društvene odnose, i da utoliko, nemaju nikakvu konstitutivnu moć. I za svo vrijeme koliko su ustavi, zakoni, prav-ni dokumenti, ukazi vladara i državne odlu-ke, odricali postojanje Bošnjaka i zabranjivali da se njihov bosanski jezik nazove svojim imenom, Bošnjaci su postojali i Bošnjaci su govorili svojim bosanskim jezikom! Kao što svi znamo, postojanje ili nepostojanje jednog naroda ne zavisi od volje, namjera, zaključaka ili dokumenata nikakvih državnih autorite-ta, niti od bilo kojih instanci svjetske nauke i politike, sabranih u jedno i uzetih zajedno. Nauka i legislativa su, u odnosu na predmet svojih ingerencija, uvijek i samo regulativne instance, nikada konstitutivni faktori. Ni na-uka, ni pravni sistem, ne mogu ni stvoriti, ni poreći postojanje jednog čovjeka, još manje stvoriti ili poreći postojanje jednog cijelog naroda! I to se mora imati na umu kada je riječ o bilo kom narodu. A Bošnjaci nisu bilo koji narod! Napomena za one neupućene!Obaveza jasnosti zahtijeva polemički mak-simalno izoštrenu formulaciju centralnih činjenica na kojima se zasniva ovo izlaganje. Konkretno, to obavezuje na radikalnu anali-zu. Analizirati radikalno, znači otresti busenje predrasuda sraslo za korijenje istine, tako da se može, kada se korijen jasno ukaže, nacrtati i pokazati prstom tu istinu prosvijećenima i dobronamjernima među onim Bošnjaci-ma koji žele razumjeti, a još ne razumiju ili ne vide da su Bošnjaci onoliko jasno i ned-vosmisleno narod sa sopstvenim identitetom, kao što je jasno i nedvosmisleno da je Zemlja okrugla.

(Ostatak komentara vidjeti na www. bo-snjaci.net)

40

Pravni propisi u Poslanikovim hadisima

Islamski propisi

Piše: Mr. Semir Imamović

Prenosi Ibn Omer, radijallahuPPanhu, da je Poslanik, sallallahuPPalejhi ve sellem, rekao: “Dozvolje-PPne su nam dvije vrste strvi i dvije vrste krvi,strv ribe i skakavca, i slezena i jetra.’’

Ocjena hadisa

Hadis su zabilježili: Ahmed (2/97.), IbnMadže, Knjiga o hrani, poglavlje “slezena i jetra’’, br. 3314, Šafija u svom

j g p g jMusnedu

(2/173.), Abd ibn Humejd u Muntehabu, 820., Darekutni (4/271.), Bejheki (1/9.,254., 257.). Rekao je Ibn el-Kajjim: “Ovajhadis je dobar (hasen). Iako u mevkuf formi ff(kao govor ashaba), gledano sa normativno-šerijatskog aspekta on ima snagu merfua (Po-aslanikov govor), jer riječi Poslanikovih ashaba ‘dozvoljeno nam je / zabranjeno nam je’, ustvarnosti, tumače Poslanikovu zabranu i do-zvolu.’’1 Nakon što je iznio mišljenja hadiskihstručnjaka o ovom hadisu, dr. Selman ibnFehd el-Avde, na kraju zaključuje: “Ispravnoje mišljenje da je ova predaja vjerodostojna samo u mevkuf a ne i u ff merfu’ formi, ali u’praktičnom i u smislu pravnih posljedica,ima snagu merfu’ hadisa (Poslanikove izjave),’kao što je to pojasnio Ibnul Kajjim.” U tomsvjetlu treba posmatrati i riječi Bejhekija:“Ova vrsta mevkuf predanja na stepenu je fmusned hadisad 2aa .” Sličan govor zabilježen je iod San’anija3aa i El-Albanija4a .

Opća pravna pitanja

Riječi “Dozvoljene su nam...’’ (u nekimdrugim situacijama: “Zabranjeno nam je”)jasan su dokaz da Poslanik, sallallahu alejhive sellem, nije imao ingerencije da, neovisno

o Božijem izunu (dopuštenju) i dozvoli, nešto naredi ili zabrani. Njegova uloga, kako se to na-glašava u mnogim kur’anskim ajetima, ali i u hadisima (poput ovog), kao Božijeg izaslanika na zemlji, ogledala se, isključi-vo, u jasnom obznanjivanju i dostavljanju Božije poslanice (uputu, volje) ljudima, bez i najmanje mogućnosti da utiče na njenu konačnu formu. Šta-

j j g

više, Kur’an je, u tom pogledu, kategoričan i ne ostavlja ni naj-manje prostora špekulacijama o navodnoj ljudskoj umiješa-nosti u formulaciji kur’anskog teksta i ustanovljavanju šerijat-skih propisa i normi, o čemu, na najilustrativniji način, govo-ri završnica sure El-Hakka, u kojoj se kaže: Kur’an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospo-dara svjetova! A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti. Pouka je Kur’an onima koju budu Allahova naređenja izvršavali, a zabrana se klonili – A Mi sigurno znamo da neki od vas neće u nj vjerovati – i on će biti uzrok jadu nevjernika, a on je, doista, sama istina zato ti hvali ime Gospodara tvoga, Veličanstve-noga!5!! Kada je Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, zabranio pristup mesdžidu osoba-ma koje su, prije toga, konzumirale bijeli ili crveni luk, neki ashabi su počeli javno govoriti o općoj zabrani konzumiranja bi-jelog i crvenog luka, na šta je Poslanik, sa-llallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije moje pravo da zabranim ono što je Allah, dželle

šanuhu, učinio dozvoljenim.’’6 Ako6

ustanovljvanje propisa (zabrana i dozvo-ala) nije bilo u Poslanikovoj ingerenciji,onda ono zasigurno nije u ingerencijiraznih samoproglašenih autoriteta, kojinavodno nastupaju u ime vjere, i koji su,u ime vjere, a bez prethodne konsultaci-je klasičnih islamskih izvora i literature ibez nekih posebnih pravila, uspostavilijedan novi sistem vrjednovanja stvari u

kojem Božija objava sadržana uKur’anu i Poslanikovoj tradicijiviše nemaju presudan uticaj,nego su to razna racionalno-modernistička obrazloženja iteoretiziranje. A o kakvom sesistemu vrijednosti radi, najbo-lje govori činjenica da njegovuprovjeru nisu prošli čak ni onikur’anski propisi, koji su, u sva-kom vremenu, bili predmetomjednoglasnog mišljenja islam-skih učenjaka, kao što su, iz-među ostalog, zabrana kamate,propisano odjevanje (hidžab),ponašanje u skladu sa načelima islamske etike i moralnosti i sl.

Propisi

1. Dozvola konzumiranja mesa morskih životinja, biloda su ulovljene ili uginule umoru. Potvrdu toga nalazimoi u kur’anskim riječima: Vama se dopušta da u moru lovite i da

ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite.7Vjerodostojnim predanjem je prenešenoda su Ebu-Bekr, Ebu-Ejjub el-Ensari, IbnAbbas i brojni drugi ashabi, u komentaruovoga ajeta kazali: “Prvim dijelom ajeta (vama se dopušta da u moru lovite) dozvolja-eeva se ono što je ulovljeno u moru, a drugimdijelom (da ulov jedete) ono što je uginuloeeu moru.8 Također, općenitost ovog propi-sa može se razumjeti i iz dvočlanih izraza sajdu-l-bahri (morski ulov) i ta’amuhu(morska hrana), jer se u oba slučaja radi ogenetivnoj vezi u kojoj je prvi član te veze ujednini, a pravilo je u usuli fi khu da se takostrukturirana genitivna veza smatra općimizrazom, odnosno ima karakter općeg izra-za koji, ukoliko se spominje u kontekstunekog propisa, implicira općenitost tog propisa. Ako bismo ovo pravilo primijenilina citirani ajet, on bi dobio sljedeće znače-nje: “Dozvoljeno vam je sve što ulovite umoru, i sve što ugine u moru, bez obzira

DDozvoljene su namozvoljene su nam dvij dvije vrste strvi i krvie vrste strvi i krvi

30. decembar - 5. saffer

Vjerodostojnim predanjemje prenešeno da su Ebu-Bekr, Ebu-Ejjub el-Ensari, IbnAbbas i brojni drugi ashabi,u komenatoru ovoga ajetakazali: “Prvim dijelom ajeta (vama se dopušta da u morulovite) dozvoljava se ono štoje ulovljeno u moru, a drugimdijelom (da ulov jedete) ono što je uginulo u moru”

I što je još važnije, ne postoji niti jedan hadis u kojem je Poslanik,

sallallahu alejhi ve sellem,

izričito naredio pranje ljudske krvi sa tijela i odjeće, sa izuzetkom

menstrualne krvi, iako je u njegovo vrijeme

posebno bila raširena praksa

hidžame.

na njegov izgled ili formu.” Ovakvih pri-mjera u Kur’anu je na pretek. U usulskoj literaturi se, pored ovog, često navodi i ajet: Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati, - Allah, uistinu, prašta i samilostan je.9 U Ajetu je riječ blagodat (ni’me) spomenuta u jedinini (ni’metallahi), ali kako ona, zajedno sa imenicom Allah, čini genitivnu vezu (Allahova blagodat), njeno značenje je opće (zbirno), i obuhvata sve blagodati, bez izuzetka.

2. Dozvola konzumiranja strvi skakav-ca, ukoliko je uzrok njegove smrti poznat, tj. ukoliko je smrt nastupila kao posljedica ljudskog djelovanja (pečenje na vatri, ku-hanje u vodi i sl.), ali i u situaciji kada se ne raspolaže pouzdanim informacijama o uzroku smrti, jer je hadis opće naravi i ne pravi razliku između različitih situaci-ja. Pravni razlog (mudrost) ove dozvole (šerijatske dopustivosti, izuzeća iz opće zabrane strvi), iako je riječ o kopnenoj ži-votinji, treba tražiti u činjenici da skakavac u sebi nema krvi, koja bi se, nakon uginu-ća, nakupila (nataložila) u njegovom tijelu i time ga izložila negativnim prirodnim procesima, kao što su kvarenje, zaraza i sl., što je, u stvari, osnova, na kojoj je bazira-na šerijatska zabrana konzumiranja strvi. Na ovu osnovu aludiraju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ono čemu je puštena krv i pri čijem klanju je spomenu-to Allahovo ime, jedite, osim onoga što je preklano zubima ili noktima.’’10 Neposto-janje krvi u organizmu razlog je zbog ko-jeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio jedenje i pijenje iz posude u koju je upala muha, štaviše, preporučio je da se muha, koja upadne u posudu sa hranom i pićem, dobro zagnjuri u hranu i piće, a zatim izvuče, obrazloživši to time da se u jednom njenom krilu nalazi otrov a u drugom lijek.11 Sasvim je izvjesno da će, tokom zagnjurivanja muhe u vruću hranu ili vodu, doći do njenog uginuća.

3. Dozvola konzumiranja krvi koja ostane u organizmu životinje nakon klanja i puštanja krvi12. Zašto smo uopćili propis, kada se u hadisu spominju samo dvije vrste “krvi”, slezena i jetra? Odgovor leži u činje-nici da ovaj hadis, iako problematizira samo dvije vrste krvi, ima širu (opću) poruku, do koje je moguće doći, ukoliko spomenuti hadis posmatramo uporedo sa drugim za-konskim tekstovima koji generalno govore o propisima krvi, bilo da se radi o ističućoj krvi iz organizma ili krvi koja ostane u or-ganizmu nakon klanja. Po jasnoći indika-cije, u ovom kontekstu, posebno se izdva-jaju riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, u prijevodu značenja: Reci: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabra-njeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja ističe, ili svinjskog mesa, - to je doista pogano -, ili što je kao grijeh zaklano u neči-je drugo, a ne u Allahovo ime.” A onome ko

bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti.13, kao i hadis Aiše, radijalla-hu anha, u kojem se kaže: “U Poslanikovo vrijeme jeli smo kuhano meso iza kojeg su ostajali krvavi tragovi na posudi.’’14

4. Pored ističuće krvi (iz životinjskog organizma) nečistom i zabranjenom sma-tra se još i: menstrualna krv, krv koja iziđe na dva prirodna otvora, krv životinja koje je zabranjeno koristiti u ishrani i krv ugi-nulih životinja15. Što se tiče ljudske krvi, mimo one koja izlazi na dva prirodna otvo-ra, ona se, prema mišljenju većine klasičnih autoriteta, također smatra nečistom. Jedan dio hadiskih i pravnih stručnjaka, u vezi s ovim pitanjem, prenio je jednoglasan stav prvih generacija učenjaka, prije svih imam Nevevi u El-Medžmuu, Kurtubi u Tefsiru i Ibn Hadžer u El-Fethu16. Najuvjerljiviji, u tom smislu, bio je Nevevi, koji je kazao: “Postoji mnoštvo dokaza da je krv nečista, i ne znam da je iko od učenjaka ikada, u

41 30. decembar - 5. saffer

pogledu toga, izrazio drugačiji stav, osim što je autor El-Havija prenio od nekih apologeta da su smatrali krv čistom, ali se njihovo mišljenje ne uzima u obzir, i njime se, apsolutno, ne može proturiječiti jedno-glasnom mišljenju.’’17 Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin, Allah mu se smilo-vao, smatra da se ovaj Nevevijev govor, kao i govor drugih učenjaka koji su prenijeli jednoglasno mišljenje, odnosio na ističuću krv18 (demun mesfuh), što su neki od njih u svojim izjavama nedvosmisleno naglasi-li19. S druge strane, kaže ovaj učenjak, ne postoji niti jedan validan tradicionalni do-kaz kojim bi se mogla opravdati tvrdnja o nečistoći ljudske krvi, i što je još važnije, ne postoji niti jedan hadis u kojem je Posla-nik, sallallahu alejhi ve sellem, izričito nare-dio pranje ljudske krvi sa tijela i odjeće, sa izuzetkom menstrualne krve, iako je u nje-govo vrijeme posebno bila raširena praksa hidžame (posebnog postupaka odstranjiva-nja štetne krvi iz organizma).20

Bilješke1. Zadu-l-me’ad, 3/392. 2. Musned hadis je hadis kod kojeg je spojen lanac prenosilaca do Poslanika, sallallahu

alejhi ve sellem. 3. Subulu-s-selam, Ebu-Ali es-San’ani, 1/58.4. Es-Silsiletu-s-sahiha, Nasirudin el-Albani, 3/111. 5. Prijevod značenja, El-Hakka, 40.-52. 6. Muslim, Knjiga o džamijama i mjestima obavljanja namaza, poglavlje “Zabrana pribli-

žavanja džamiji onome ko je konzumirao bijeli ili crveni luk”, br. 565. 7. Prijevod značenja, El-Ma’ide, 96. 8. Tefsir Taberi, 7/63. – 69.; El-Bejheki, 9/253. – 255. 9. Prijevod značenja, En-Nahl, 18. 10. Buharija, Knjiga o klanju i lovu, poglavlje “Kada muslimanska vojska zaplijeni ratni

plijen”, br. 5543.; Muslim, Knjiga o kurbanima, poglavlje “Dozvola klanja životinje svime što pušta krv”, br. 20/1968. U nekim verzijama ovog hadisa, zabilježenim u drugim hadiskim zbirkama, pojašnjeno je da se razlog zabrane klanja zubima krije u tome što je to ljudska kost, a noktima što je to način klanja kojeg prakticiraju vatropoklonici. (Pogledaj: El-Umm, Es-Sunenu-l-kubra, Musned Humjedi i dr.)

11. Buharija, Knjiga o početku stvaranja, poglavlje “Kako postupiti kada muha upadne u posudu...’’, br. 3320.

12. Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/126.; Medžmuu fetava, Ibn Usejmin, 11/267.

13. El-En’am, 145. 14. Ibn Džerir u Tefsiru, 8/71. Prema mišljenju Ibn Kesira ovaj hadis je vjerodostojan.

(Tefsiru-l-Kur’ani-l-’azim, 2/185.). 15. Eš-Šerhul-mumti’, 1/439.16. El-Džami’, 2/222.; El-Fethul-Bari, 1/420. 17. El-Medžmu, 6/576. Neki kasniji učenjaci, među kojima se posebno ističu Eš-Ševkani,

Siddik Hasan Han, Nasiruddin el-Albani, Muhammed ibn Salih el-Usejmin, Allah im se smilovao, su bili mišljenja da ovaj koncenzus nije potvrđen, obzirom da su zabilježene predaje od ashaba, radijallahu anhum, koje nedvosmisleno ukazuju da su oni, ljudsku krv, smatrali čistom, kao što je predaja u kojoj se kaže “da je, u njihovo vrijeme, bila ustaljena praksa da ranjenici klanjaju sa otvorenim ranama na tijelu iz kojih je tekla krv”. Da se kojim slučajem radilo o nečistoći, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi ih, sigurno, obavijestio o tome i ukazao im na neispravnost takve prakse, posebno kada se uzme u obzir činjenica da se radilo o velikoj količini krvi. (Eš-Šerhul-mumti’, 1/441. – 443.; Er-Revdatu-n-nedijje, 1/81.; Nejlul-Evtar, 1/53.; www.ahlalhdeeth.com/vb/showthread.php?t=26591)

18. El-Begavi u svom Tefsiru bilježi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: “To je krv koja ističe iz životinje dok je živa, i krv koja šiklja iz vratnih žila prilikom klanja.’’ (Medžmu’u fetava, Ibn Usejmin, 11/261.).

19. Kao što je Ibn Abdulber el-Kurtubi, koji je rekao: “Nema razilaženja u tome da je ističuća krv (demun mesfuh) nečista i pogana.” (El-Istizkar, 2/36.)

20. Eš-Šerhul-mumti’, 1/441.

Piše: Fahrudin Sinanović

Iove godine Bošnjaci će obilje-žiti i slaviti katolički praznik Novu godinu, koja nastupa 1.

januara 2012. godine po gregorijan-skom kalendaru. A da to jeste katolič-ka nova godina, najbolje će nam kazatiMilan Vujaklija, u čijem “Leksikonustranih reči i izraza”, na 377. strani-ci piše: “Julijanski kalendar: kalendarkoji je popravio i uveo Julije Cezarpostavivši mu kao osnovicu Sunčevugodinu, umesto dotadanje mesečevegodine, koja se zbog toga zove julijan-skom godinom. Po ovome kalendaru,koji se još zove stari kalendar ili staristil, danas se još upravlja pravoslavna crkva, dok se zapadne crkve upravljajupo kalendaru koji su, za pape Gregora XIII, izračunali naučenjaci 1582. i kojise zove novi stil,ili gregorijanski kalen-dar; razlika između ova dva kalendara iznosi 13 dana.”

Dakle, nedvosmisleno i jasno pišeda se po gregorijanskom kalendarui, po kojem se danas ravna vrijeme uEvropi i po kojem će nova godina na-stupiti 1. januara 2012. godine, uprav-

42

Umjesto otvorenog pisma ministrima, direktorima, profesorima, nastavnicima i učiteljima

Društvo

Nije dobro ni što Bošnjaci u povodu katoličke Nove godine organiziraju nekakve novogodišnje koncerte. A takav slučaj imamo u jednoj općini u kojoj se kao organizator novogodišnjeg koncerta pojavljuje i ustanova čiji je naziv – pazite sad - Javna ustanova Bosanski kulturni centar “Alija Izetbegović”!!! Kao da to rade uinad rahmetli Aliji Izetbegoviću!

ljaju zapadne crkve (katolička, pro-testanska). Pravoslavna nova godina nastupit će 13. januara.

Kršćani vrijeme računaju od rođenja Isusa Krista

Nažalost, ni ovakvi dokazi nekimBošnjacima nisu dovoljni pa će isti ti reći da Nova godina nema nikakve veze za religijom i da je to međunarod-ni praznik. Neke od njih ne možete razuvjeriti ni kad ih podsjetite da su kršćani za početak računanja vremena uzeli rođenje Isusa Krista (Isaa, alejhiselam), za kojeg kršćani tvrde da je bog.

Muslimani su, pak, za početak računanja vremena izabrali Hidžru, preseljenje Muhammeda, a.s., i musli-mana iz Mekke u Medinu. I danas po muslimanskom,

po hidžretskom kalendaru je 1433.godina. Muslimanska nova godina na-stupila je 1. muharrema, odnosno 25.novembra.

Muslimanski lunarni kalendar ima Mjesečevu godinu koja traje 354 dana,osam sati i 48 minuta i za šest minuta je kraći od astronomske lunarne godi-ne koja je od solarne kraća za 11 dana.

I Jevreji imaju svoj kalendar; po nji-hovom kalendaru, po njihovom raču-

nanju vremena, sada živimou 5772. godini.

Iz navedenih činjenica,koje su lahko provjerljive,Bošnjak, koji imalo drži dosvoje vjere, ne bi trebao sla-viti i obilježavati katoličkuNovu godinu.

Uz Novu godinu musli-manima je kao kukavičijejaje podmetnut i lik Djeda Mraza. Oni koji su bili uprilici da gledaju američke

Ne nNe namećitamećite kršćae kršćanskenskepraznike mpraznike muslimanimuslimanima!a!


Da zlonamjerni pogrešno ne

razumiju: dobro je da se djeci

poklanjaju paketići, ali nije

dobro što se muslimanskoj

djeci ti paketići dijele u sklopu obilježavanja

katoličke Nove godine.

43

fi lmove, znaju da se ovaj lik pojavljuje pod imenom Djed Božićnjak ili Božić Bata i to isključivo djeci dijeli poklone uoči Božića.

Lika Djeda Mraza nema u bošnjačkoj književnosti

S tim u vezi, podsjetit ćemo i na od-govor fetva-i-emina Enesa Ljevakovića, koji je na pitanje u vezi sa islamskim stavom o Djeda Mrazu i Novoj godini odgovorio:

“1. Djeda Mraz je izravno povezan s kršćanskom tradicijom i zapravo samo je drugo ime za ličnost iz te tradicije poznatu kao “Sveti Nikola”. Oni koji prešućuju ovu činjenicu i pokušavaju da predstave, ustvari nametnu, Dje-da Mraza kao općeprihvaćeni simbol darovanja djece povodom nove kalen-darske godine, čije je obilježavanje, također, povezano s kršćanskim vje-rovanjem u datum rođenja Isaa, a.s., zamagljuju istinu iobmanjuju javnost, posebnomuslimansku djecu nastojećiim poturiti jedan kršćanskisimbol kao neutralan i kaoopćeprihvaćen i poželjanobrazac ponašanja.

2. Spomenuta svetkovina i njen simbol nisu poznat,priznat i prihvaćen elementu islamskoj tradiciji Bošnja-ka. Oni su pod/na/metnutii promovirani muslimani-ma i njihovoj djeci u vrije-me jednoumlja i neslobodei muslimani bi ih, kao svo-jevrsne zaštitne znakove tog

vremena i politike i kao simbole stra-ne islamskom učenju i tradiciji, trebaliignorirati.

3. Pravo je svakog pojedinca i po-rodice da po vlastitoj savjesti i izboruprihvate ili ne prihvate spomenute sim-bole, ali je prema islamskom učenjusvako i odgovaran za vlastiti izbor i po-stupke. Uzvišeni u Kur’anu kaže: Svaki je čovjek odgovoran za ono što je uradio. (El-Muddessir,38.). Poslanik, a.s., ujednom hadisu naglašava: “Svako odvas je čuvar/pastir i bit će odgovoran za ono što mu je povjereno”.

Svojevremeno je i rahmetli Alija Izetbegović, još je 1996. godine, rekaoza Novu godinu da “to nije naš pra-znik”. Kazao je tada Alija Izetbegović da su Nova godina i Djed Mraz nametnutimuslimanima i njihovoj djeci u vrijemejednoumlja i neslobode, te da bi ih mu-slimani kao simbole strane islamskomučenju i tradiciji, trebali ignorirati.

Zbog tih riječi Izetbe-gović je oštro napadan umedijima. Da su i Alija Izetbegović i Enes Ljevako-vić u pravu kada govore da ovi praznici nisu u skladusa islamskom i musliman-skom tradicijom, govori ipodatak da se u književnimdjelima najpoznatijih boš-njačkih pisaca Meše Selimo-vića, Nedžada Ibrišimovića,Hamze Hume, Skendera Kulenovića, Safvet-befa Ba-šagića, Edhema Mulabdića,Mehmedalije Maka Dizda-ra, Ahmeda Muradbegovi-ća, Rešada Kadića, Envera

Čolakovića... nigdje ne može naći mo-tiv obilježavanja Nove godine niti lik Djeda Mraza.

Na muslimansko obilježavanje ka-toličke Nove godine ne može se nimalo bezazleno gledati ako znamo za hadis Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s.: “Slijedit ćete ranije narode, pedalj po pedalj, aršin po aršin, pa čak i da uđu u gušterovu jazbinu vi biste ih u tome slijedili.” Rekli smo: “O Božiji Poslaniče, da li se to misli na kršćane i židove?” A on odgovori: “A ko drugi nego oni” (Sahih, El-Hakim).

Uprkos svemu ovome, ovih dana smo mogli pročitati vijest da je ministar obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo Emir Suljagić posjetio Bra-tunac i djeci povratnika uručio novo-godišnje paketiće. Da zlonamjerni po-grešno ne razumiju: dobro je da se djeci poklanjaju paketići, ali nije dobro što se muslimanskoj djeci ti paketići dijele u sklopu obilježavanja katoličke Nove godine. Isto to rade i mnogi sindikati po općinskim organizacijama koji obe-zbjeđuju paketiće djeci svojih članova za katoličku Novu godinu, a istoj toj djeci ne obezbijede paketiće za Hidžretsku novu godinu ili za Bajram. Nije dobro ni što direktori, profesori i nastavnici u školama u kojima su stopostotno mu-slimanska djeca, organiziraju priredbe povodom ovog praznika. Na taj način nameću muslimanskoj djeci kršćanske praznike.

Uinad Aliji Izetbegoviću

Nije dobro ni što Bošnjaci u povodu katoličke Nove godine organiziraju ne-kakve novogodišnje koncerte. A takav slučaj imamo u jednoj općini u kojoj se kao organizator novogodišnjeg koncerta pojavljuje i ustanova čiji je naziv – pazite sad - Javna ustanova Bosanski kulturni centar “Alija Izetbegović”!!! Kao da to rade uinad rahmetli Aliji Izetbegoviću!

Šta učiniti da se muslimanima ne prodaju kršćanski praznici zamotani u oblandu “međunarodnih praznika”? (Osim katoličke Nove godine, musli-manima se uspješno podvaljuje obilje-žavanje i proslavljanje katoličkog sveca Valentina pod nazivom “Valentinovo” ili “Dan zaljubljenih”.) Neka organiza-cija, neko udruženje bi trebalo uputiti zvanično pismo na adrese ministara, direktora škola i drugih javnih usta-nova, profesora i nastavnika, novinara i zahtijevati od njih da muslimanima ne nameću katoličke ili bilo koje druge nemuslimanske praznike i svetkovine. Ako ništa drugo, barem ćemo znati ka-kav je ko i kakav je njihov odnos prema islamu i prema muslimanima.


Nije dobro ni što direktori,

profesori i nastavnici u školama

u kojima su stopostotno

muslimanska djeca,

organiziraju priredbe

povodom ovog praznika. Na taj način nameću muslimanskoj

djeci kršćanske praznike.

44

Zelena transferzala

Bošnjaci osnivaju svoj studentski centar

Osnovan Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjaka u Srbiji

Prizren

Srbija

Članovi studenskog centra u osnivanju, kojiće okupljati studente iz nastave na bosan-

skom jeziku na Univerzitetu u Prizrenu, do-bili su ovih dana na poklon fotokopir maši-nu. Riječ je o donaciji pripadnika udruženja “Džemat kosovskih Bošnjaka” iz Ciriha. Prema riječima Emira Skenderija, člana Inicijativnog odbora za osnivanje centra “Student” za www.info-ks.net, u toku je priprema osnivačke skup-štine na kojoj će se izabrati rukovodstvo. “Ucentru će se pružati besplatne usluge kopiranja bošnjačkim studentima. Tu će se okupljati istudenti, biće dostupne neophodne informacijeu vezi studija a uz kafu moći će još dosta toga da se uradi i poboljša sveukupna situacija našihkolega”, kaže Skenderi. Po njegovim riječima,članovi Inicijativnog odbora imaju obećanja “od svih političkih subjekata da će im pomoćiu opremanju prostorija”. Apeluju na sve ljudedobre volje da im, koliko im to mogućnosti do-zvoljavaju, pomognu na ovom planu.

Rješenjem Privrednog suda u Kraljevu, broj FI. 96/2011,RRusvojen je zahtjev Bošnjačkog nacionalnog vijeća i u sud-RRski registar upisan je Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjaka uRepublici Srbiji, čime je okončan postupak osnivanja ove naj-bitnije ustanove kulture za Bošnjake u Republici Srbiji. Boš-njačko nacionalno vijeće kao osnivač Zavoda osnivanjem oveinstitucije, uspostavilo je još jedan važan instrument u ciljuostvarivanja Ustavom i zakonom garantovanih prava pripad-nicima bošnjačke nacionalne zajednice u Republici Srbiji. Ciljosnivanja Zavoda je ostvarivanje ravnopravnosti, očuvanje identi-teta i razvijanje kulture bošnjačke nacionalne zajednice u Republici Srbiji, u skladu sa Ustavom, za-konom i standardima Evropske unije. Zavod će se baviti djelat-nostima koje obuhvataju promo-visanje, podsticanje, čuvanje, ra-zvijanje i organizovanje, kulture i nauke, vrhunskog stvaralaštva bošnjačke nacionalne zajednice, saradnje sa ustanovama i orga-nizacijama kulture, nauke i um-jetnosti u Republici Srbiji, uspo-stavljanjem veza i saradnje među ustanovama zaštite na lokalnom i regionalnom nivou, organizaci-ja i pojedinaca u Republici Srbiji sa međunarodnim ustanovama i organizacijama (Savjetom Evrope. EU, UNESKO-m, i dr.), norma-tivne djelatnosti u oblasti kulture

i umjetnosti i usklađivanje s evropskim standardima, tržiš-ne orijentacije radi poboljšanja uslova za rad i djelatnost kul-turnih subjekata, umjetničkog stvaralaštva mladih talenata,razvijanje turizma u kulturi, informaciono-dokumentacionedjelatnosti u oblasti kulture i umjetnosti, proizvodnje kine-matografskih djela, audio-vizuelnih proizvoda i televizijskog programa, zaštiti i održavanju nepokretnih kulturnih dobara,kulturno-historijskih lokacija, zgrada kao i ostalim djelatno-stima u skladu sa zakonom.


45

Mešihat IZ-e i IKC Plav-Gusinje iz Njujorka zajednički organizuju obilježavanje stogodišnjice pokrštavanja muslimana Plava i Gusinja

Stradanje Kolašina 1856.Sandžak Crna Gora

Mešihat IZ-e u Crnoj Gori i IKC Plav-Gusinje iz Nju-jorka jednoglasni su da iduće godine zajednički orga-

nizuju obilježavanje stogodišnjice pokrštavanja muslimana Plava i Gusinja, manifestacijom pod nazivom: “NEMA PRISILE U VJERI”. Na posljednjoj sjednici Mešihata IZ-a koja se održala 8. decembra, članovi Mešihata su izrazili jednoglasnu saglasnost da se ovaj jubilej dostojno i dosto-janstveno obilježi, da ova bolna tačka ne tako davne proš-losti bude osvijetljena pomenom i rasvijetljena istorijskim činjenicama. Konstatovano je, da pod rukovodstvom Meši-hata Islamske zajednice u Crnoj Gori i Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav-Gusinje u Njujorku, u obilježavanju ovog bolnog jubileja mogu sudjelovati i druge institucije, or-ganizacije i ljudi dobre volje. Mešihat i Islamska zajednica i Kulturni centar Plav-Gusinje su pozvali sve zainteresovane institucije i pojedince da se obrate i uzmu učešće u suorga-nizaciji i asistencijom pomognu u organizovanju dostojnog i dostojanstvenog pomena ovog neslavnog jubileja.

Rusko-turski rat 1853.-1856., poznat kao Krimski rat, iskorišćen RRje za ponovnu kampanju istrebljenja bošnjačkog stanovništva u RRSandžaku. Četiri godine kasnije, udružene snage Vasojevića, Donje

j p p j j j j g

i Gornje Morače, Rovaca, Jezera, Šaranaca, Lijeve rijeke i djelimič-g j g j j

no Kuča, kojima su komandirali senator Novica Cerović i vojvoda Miljan Vukov, iznenada su napale Kolašin. Sin Miljana Vukova, kasnije Ministar inostranih poslova Kraljevine CG, vojvoda Gavro Vuković, o ovom napadu je napisao: Za tili čas grad (Kolašin) je postao ruševina… Na gradu Kolašinu i na Sinjevini palo je naših i ranjeno oko 200 druga. Turska pogibija: posječeno i izgorjelo po kućama oko 600. U pismu Vuku Karadžiću, Vuk Popović je o ovo-me napisao: Miljan Vukov i Novica Cerović udarili su na gornji Kolašin, te od Kolašinaca učinili “grdilo, rob i grob”, da su im kuće zapalili, gdje su mnogi izgorjeli, da je oko 100 zarobljeno i da ih je toliko posječeno, dok je na strani napadača (Brđana) poginulo 220 ljudi, najviše Kuča. O Kolašincima je Popović napisao da su žestoki junaci i da nisu nikada imali nad sobom cara ni gospodara. O napadima na Bihor i na Kolašin osmanske vlasti obavijestile su konzularna predstavništva u Mostaru, ističući da je samo u Bihoru ubijeno 200 Muslimana. (Autor: Dr. Admir Muratović)


Mine odnose ljudske živote na KosovuKosovo

Ueksplozijama zaostalih mina, od 1999. godine pa sve do sada, život je izgubilo 119 građana Koso-

va, a stotine njih je ranjeno. Snage sigurnosti Kosova objavile su izvještaj o minskimpoljima i minama u zemlji za 2011. godinu.U izvještaju se navodi da je utoku protekle godine od ek-splozije mine stradalo 16, a teško povrijeđene 34 osobe.Saopšteno je da je zbog mina i neeksplodiranih sredstava na Kosovu, od 1999. godine svedo danas, život izgubilo 119osoba, a 448 njih je ranjeno.Kosovske vlasti su saopštileda su timovi za deminiranje

pri kosovskim Snagama sigurnosti do sada demini-rali površinu od 420 hiljada kvadratnih metara i pri tom pronašli 990 nagaznih mina, bombi te druga

eksplozivna sredstva. Timoviza deminiranje nastavljaju ak-tivnosti za čišćenje mina na te-renima u Prizrenu, Đakovici,Suhareki, Dragašu i Štimlju.U izvještaju se takođe osuđujuvlasti u Srbiji koje čak i nakon12 godina nisu Kosovu dosta-vili mapu o područjima gdje supostavljene mine. Ističe se da Srbija, stavljajući u opasnost ži-vote građana na Kosovu, na ovajnačin čini zločin protiv čovječ-nosti.

46

ZločinSvjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Obrenović: Naređenje glasi da se zarobljenici dovedu u Zvornik i strijeljaju

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnimzločinima nad Bošnjacima nastavljamo svjedočenjem

Dragana Obrenovića, rođen 12. aprila 1963. godine u Rogatici. Od decembra 1992. to novembra 1996. godine bio jenačelnik štaba i zamjenik komandanta 1. zvorničke pješadijske brigade Drin-skog korpusa vojske bosanskih Srba (VRS); od 8. avgusta 1995. do 15. sep-tembra 1995. i ponovo od 18. do 24.septembra 1995., bio vršilac dužnostikomandanta Zvorničke pješadijske bri-gade. Uhapšen 15. aprila 2001. godine,od strane Međunarodnih stabilizaci-onih snaga (SFOR). Sporazumno 21.maja 2003. prihvatio krivicu za progo-ne. 10. decembra 2003. godine, osuđenna 17 godina zatvora, 18. juna 2004.godine prebačen u Norvešku na izdrža-vanje ostatka kazne. U nastavku slijedinjegovo priznanje o počinjenom zloči-nu nad Bošnjacima.

Izjava o činjenicama kako ih jenaveo Dragan Obrenović

Uveče 13. jula 1995. saznao samprvi put za dolazak zarobljenika Musli-mana u područje Zvornika. Ne moguse precizno sjetiti, ali bilo je oko 19:00sati te večeri kada me poručnik DragoNikolić nazvao telefonom. Zvao je sa isturenog komandnog mjesta brigade irekao mi da ga je upravo nazvao pot-pukovnik Popović. Drago Nikolić mi

je prenio da mu je Popović rekao da ogroman broj zarobljenika Muslimana treba da stigne u Zvornik iz Bratun-ca i da Nikolić treba izvršiti pripreme za njihov dolazak. Ja sam shvatio da “ogroman broj zarobljenika Muslima-na” znači na hiljade zarobljenih Mu-slimana, pošto sam već znao iz obavje-štajnih podataka i drugih informacija koje sam dobio ranije tog dana da ih je na hiljade uhvaćeno dolje u području Konjević Polja. Drago Nikolić je rekao da ga neko mora zamijeniti na koman-dnom mjestu kako bi on mogao obaviti taj zadatak. Rekao mi je da će Popo-vić poslati nekoga da ga o tome lično upozna i prenese daljnje informacije. Pitao sam ga zašto se zarobljenici ne voze dalje na sjever, u logor ratnih za-robljenika u Batkoviće. Drago Nikolić mi je rekao da neće slati zarobljenike u Batkoviće jer Crveni krst zna za Batko-viće. Rekao je da naređenje glasi da se zarobljenici dovedu u Zvornik i strije-ljaju. Rekao sam Dragi Nikoliću da mi ne možemo prihvatiti odgovornost za zadatak o kojem me je upravo obavije-stio a da o tome ne izvijestimo našu ko-mandu. Drago Nikolić mi je rekao da je komanda već upoznata sa tim, da je naredba došla od Mladića i da svi, uk-ljučujući Pandurevića, znaju za tu na-redbu. Zbog toga nisam ništa preduzeo da obavijestim svog komandanta Pan-durevića o onome šta se dešava jer sam vjerovao riječima Drage Nikolića da Pandurević već zna za to. Potvrđujem da sam ja komandovao Zvorničkom brigadom u odsustvu mog komandan-ta Vinka Pandurevića, do njegovog po-vratka oko podneva 15. jula. Saznavši za plan da se pobiju zarobljenici, ja, kao vršilac dužnosti komandanta, preuzeo sam odgovornost za taj plan i podržao izvršenje tog plana. Drago Nikolić je tražio od mene da pustim sa linije četu vojne policije da mu pomogne. Rekao sam mu da nemam nijednu drugu je-dinicu na raspolaganju za liniju. Onda sam odlučio da pošaljem komandira čete vojne policije, poručnika Miomira Jasikovca i pet vojnih policajaca da mu pomognu. Otprilike sat vremena ka-

snije, oko 20:00 sati, naredio sam po-ručniku Jasikovcu da se vrati u brigadui on je oko 40 minuta kasnije i stigao.Nazvao sam generala Živanovića oko

j j g

20:30 sati i obavijestio ga o situaciji ve-zano za kolonu Muslimana. Nisam muništa govorio o planu strijeljanja zaro-bljenika. Tada sam mislio da je generalŽivanović još uvijek komandant Drin-

j j g

skog korpusa. Naredio sam Jasikovcuda ostane sa petoricom-šestoricom svo-jih ljudi. Ostatak njegovog ljudstva jetrebao da se javi komandiru voda vojnepolicije Tanasku Mekiću. Zatim samobavijestio Jasikovca o zarobljenicima koji dolaze iz Bratunca i rekao mu da će ga nazvati Drago Nikolić i reći mušta da radi sa tim zarobljenicima. Jasi-kovac je sa petoricom vojnih policajaca ostao u komandi Zvorničke brigade, a ja sam zajedno sa Mekićem otišao na Snagovo. Stigao sam na Snagovo kada je padao mrak i sastao sam se sa kapeta-nom Milanom Marićem i komandirominžinjerijske čete Draganom Jevtićem.U toku dana 14. jula 1995. godine triputa smo učestvovali u borbama protiv 28. divizije. Oko 14:00 sati major Zo-ran Jovanović je stigao u rejon Snagova sa pojačanjem iz Zvornika. Rekao mi jeda je Beara autobusima dovezao velikibroj zarobljenika u područje Zvornika.

Oko 14:00 sati, odmah nakon do-laska pojačanja, moj vezista mi je rekaoza radio poruku iz Zvorničke brigadeupućenu preko centra veze u kojoj setraži da se puste dvojica mašinista. Ja sam se u to vrijeme nalazio na raskr-snici na Snagovu. Poruka je ustvari bila upućena Milanu Mariću, ali je moj ve-zista primio poruku i obavijestio me otome. To je bio precizan izvještaj u ko-jem su spomenuta imena dvojice maši-nista i rečeno je da treba da idu da praveput. Znao sam da ta priča o izgradnjiputa nije baš uvjerljiva. Posumnjao samili da će ti ljudi da vrše ukopavanja za-robljenika ili da neko pokušava da uči-ni uslugu mašinistima i pokušava da ihizvuče sa linije, tako da sam provjeriotu poruku. Pet minuta kasnije dobiosam poruku iz radio centra da je taj za-htjev vezan za posao koji obavljaju Po-

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. I ova svjedočenja koja ćemo objaviti dogodila su se u sklopu sudskih procesa pred Haškim tribunalom


47

pović i Drago Nikolić. Znao sam tada da je zadatak za koji su traženi mašinisti bio uka-panje zarobljenika, kao dio plana o kome me je Drago Nikolić obavijestio noć rani-je. Pročitao sam presretnute razgovore taktičkog izviđanja koje je ustupio tužilac. Što

g g j

se tiče mojih razgovora pri-kazanih u tim presretnutim razgovorima, oni u principu tačno prikazuju šta je rečeno, ali nije zabilježen cijeli razgo-vor. Pošto sam koristio radio RUP 12 koji nije zaštićen, bila je uobičajena praksa da raz-govaramo u šiframa i da se u toku razgovora prebacujemo na već utvrđene kanale, i tek tada nastavimo sa ostatkom poruke, što objašnjava zašto presretnuti razgovori nisu kompletni. Zatim sam otišao do Dragana Jevtića. On je već razgovarao sa mašinistima o kojima je bilo riječ i činilo se da se raspravljaju. Rekao bih da je poruka već došla do njih. Dragan Jevtić nije htio da pu-sti te ljude, ali sam ja rekao da treba da idu kao što je nare-đeno, odobrio sam njihova udaljavanje sa linije. Kasnije u toku popodneva, nisam siguran koliko je bilo sati, ali je bilo prije napada na Liplje, čuo sam na radiju da ima nekih problema u Orahovcu. To sam saznao kada sam pošao da provjerim stanje u mom 4. i 7. bataljonu i došao na mjesto odakle sam mogao stupiti u radio-vezu sa 4. bataljonom (kojeg prije toga nisam mogao kontaktirati putem radija). Stu-pio sam u vezu sa Lazarom Ristićem, komandantom 4. bataljona i on me obavijestio putem radija da ima nekih problema sa ljudima koji su tamo do-vedeni.

Razgovarao je u šiframa, govoreći o lokaciji na kojoj ima problema kao o mjestu gdje je 1992. bila zajednička komanda 2. bataljona i brigade a ja sam znao da se radi o Orahovca. Za one koji su dovedeni je rekao da su dovedeni iz mjesta gdje se nalaze Zoljani, a ja sam shvatao da je to šifra koja se odnosi na zarobljenike iz Srebrenice. Lazar Ristić me obavijestio da je poslao pojačanje u Orahovac da riješi te probleme.

Popović je rekao da se ne zapisuje ništa

Ostao sam na terenu i nastavio da tražim pojačanje da pomogne oko ko-lone, ali ništa nije dolazilo.

Iste večeri (14.), između 23:00 i 00:00 sati, napisao sam na komadu papira za-htjev za pojačanje komandi Drinskog korpusa i dao ga mom vezisti. On je poruku poslao radio operateru, po-ruka je proslijeđena centru veze, a zatim prenesena de-žurnom oficiru, Draganu Jokiću. To se dešavalo na-kon borbi i nakon zaroblja-vanja policajca, kapetana Zorana Jankovića. Dana 14. jula se nisam vratio u komandu Zvorničke briga-de. Ujutro 15. jula 1995. vratio sam se ukomandu Zvorničke brigade. Dok samprilazio komandi oko 11:00 sati, vidiosam naše vojne kamione i određeni brojvojnika koji se vraćaju u brigadu. Kada sam ušao u krug, vidio sam da je sti-gao pukovnik Vasić iz MUP-a. Sačekaosam ga i krenuli smo skupa. Pukovnik Vasić je bio zabrinut zato što je uhva-ćen policajac iz MUP-a, kapetan ZoranJanković. Prije nego što sam došao dokancelarije, u hodniku me je zaustavioDragan Jokić. Vasić je produžio prema mojoj kancelariji dok sam ja razgova-rao sa Jokićem. Jokić mi je rekao da jeimao ogromnih problema sa ukopava-

njem strijeljanih i sa čuvanjem zatvorenika koje tek treba stri-jeljati. Pitao sam ga koga je obavijestio o tom problemu. Rekao je da Beara, Popović i Drago Nikolić odvode ljude gdje oni hoće. Prenio mi je da mu je Popović rekao da ne zapisuje ništa što se odnosi na aktivnosti oko operacije ubi-janja ili da o tome ne govori preko radia. Ja sam znao da se vrši operacija ubijanja. Otišao sam u kancelariju i razgova-rao sa Vasićem. Pričali smo o koloni i o zarobljenim Musli-manima, Vasić je predložio da se na linijama otvori koridor i kolona propusti, kako bi se izbjegle žrtve i smanjila pri-jetnja koju kolona predstavlja za bezbjednost Zvornika kao i za pozadinu naših borbenih linija. Komandant specijalne policije Ljubomir Borovčanin i policajac iz specijalne policije Miloš Stupar došli su i pridru-žili se sastanku. Nastavili smo razgovor o koloni. Smatrao sam da je za otvaranje takvog koridora potreban neko sa više instance, pa sam pokušao da stupim u kontakt sa koman-dantom Drinskog korpusa. Nazvao sam Drinski korpus i spojili su me sa dežurnim. Tražio sam komandanta, ali rekli su mi da je Pandurević već krenuo za Zvornik. U kor-pusu nije bilo drugih oficira koji su mi mogli pomoći tako da sam prekinuo vezu. Pošto nisam bio u mogućnosti da razgovaram sa komandantom Drinskog korpusa, nazvao sam Glavni štab i razgovarao sa generalom Miletićem. Tada sam mislio da je on operativni oficir, ali sada znam da je tada zastupao načelnika Glavnog

štaba. Prenio sam Miletiću kolika je ko-lona i gdje je, i predložio da se otvore linije da bi kolona mogla proći. Miletić to nije odobrio i rekao mi je da upotri-jebim svu vojnu tehniku koja mi je na raspolaganju da zaustavim i uništim kolonu kao što mi je naređeno. Gene-ral Miletić mi je rekao da kolona treba biti uništena. Zatim mi je prigovorio što koristim nezaštićenu vezu i spustio mi slušalicu. Tako nisam imao priliku da o toj temi prodiskutujem sa njim kako valja. S obzirom na moja saznanja o ko-loni i stanju na terenu znao sam da je nemoguće uništiti kolonu onako kako je Miletić predlagao.


General Miletić mi je rekao da

kolona treba biti uništena. Zatim mi je prigovorio

što koristim nezaštićenu

vezu i spustio mi slušalicu. Tako nisam imao priliku da o toj temi

prodiskutujem sa njim kako

valja.

48

Ubistva neonacista

Svijet medija

Između septembra 2000. godine i aprila 2007. godine članovi jedne desnoekstremističke terorističke ćelije su u Njemačkoj ubili desetoro ljudi. Žrtve su bili osam muškaraca turskog porijekla, jedan Grk i jedna policajka

Piše: Jakob JungIzvor: http://jacobjung.wordpress.c o m / 2 0 1 1 / 1 1 / 1 8 / n a z i - m o rd e -d e r - s t a a t - u n d - s e i n e - o p f e r /Prijevod s njemačkog: SejfudinDizdarević

Bez riječi saučešća

Uvečer 13. novembra članoviturske općine Berlin su seokupili ispred brandenbur-

ške kapije da se prisjete žrtava neonaci-stičkih terorista. Ovoj manifestaciji suse pored Centralnog vijeća Jevreja Nje-mačke pridružili i pojedini političari.Zvanični predstavnici njemačke vladese nisu pojavili.

Ministar vanjskih poslova We-sterwelle je 14.11. komentarisao ekstre-mistička ubistva: “To nije samo užasnoza žrtve, i to nije samo strašno za našuzemlju. To je prije svega veoma veoma loše za ugled naše zemlje u svijetu”,izjavio je u Briselu.

Kenan Kolat, predsjedavajući Tur-ske zajednice u Njemačkoj zahtijeva izvinjenje odgovornih koji su ranijeisključivali bilo kakvu vezu sa neona-cizmom. Pita se kako da Angela Mer-kel još uvijek nije našla za shodno da uputi riječi saučešća i on se zauzima za pomoć familijama žrtava u odgovara-jućem obliku.

Briga za dobrim ugledom

Za Guida Westerwellea je goriučinak ubistava: “Strašna” su ubistva ali “prije svega” su “veoma veoma

loša” za ugled Njemačke.” Članove porodice žrtava ministar i ne spomi-nje.

I odista se ljudi u inostranstvučude okolnostima ubistava i načinu ophođenja prema porodicama žrta-va. Tako španske novine El Pais pi-taju, kako je moguće da grupa naci-sta 13 godina za nos vuče njemačko pravosuđe – u zemlji “gdje ćete biti kažnjeni ukoliko vozite biciklo bez svjetla”. Tursko ministarstvo vanj-skih poslova od njemačkih vlasti očekuje sveobuhvatnu istragu i za-htijeva od Njemačke da suzbije “ra-dikalne struje”.

Njemačka vlada strahuje da biminuta šutnje u Bundesta-gu mogla dovesti u pita-nje jedinstvenost vlade po ovom pitanju, te predlažu da predsjednik Wulff primi porodice žrtava u svojoj re-zidenciji.

Čudna retorika

Od 2000. godine su čla-novi porodica žrtava izlože-ni neumjesnom i bezobra-znom ophođenju od strane istražnih organa. Označa-vanje zločina kao “döner ubistva”, “Bosfor” kao ime

policijske specijalne komisije, upući-vanje na tzv. “mafiju polumjeseca”:državni organi, mediji i političari suod samog početka odabirom ogavnog vokabulara sugerirali da se radi o ubi-stvima u kojima se “stranci” među-sobno ubijaju.

Kao motive su se spominjali navod-na upetljanost žrtava u ilegalne igre na sreću ili trgovinu oružjem. Istraga seprije svega koncentrisala na lične vezeizmeđu žrtava i od Turaka koji žive uNjemačkoj se tražilo da pomognu prirasvjetljavanju zločina. Neonacističkimotivi su u samom startu bili isključe-ni. Policijska specijalna komisija “Bos-for” je raspuštena nakon tri godine neu-

spješnog istraživanja. Njezinšef, Wolfgang Geier je izjavioda ubistva idu na račun oso-be sa privatnim motivima ilikriminalne grupe.

Žrtve se međusobno nisug p

poznavale. Od samog po-četka nisu postojale nikakveindicije koje bi ukazivale na suprotnost. A kod svih ubi-stava korišten je isti pištolj.Samo iz ovih saznanja i iz či-njenice da su sve žrtve (osimpolicajke) bili stranci, moglose zaključiti da je motiv ubi-stava desničarski ekstremi-zam.

DržavaDržava i njezine žrtve i njezine žrtve


Njemačka vlada strahuje da bi minuta

šutnje u Bundestagu

mogla dovesti u pitanje

jedinstvenost vlade po ovom

pitanju, te predlažu da predsjednik Wulff primi porodice

žrtava u svojoj rezidenciji.

49

U maju 2006. godine na konfe-renciji ministara unutrašnjih poslova njemačkih pokrajina se diskutovalo o prebacivanju nadležnosti na federal-ni kriminalistički ured (Bundeskri-minalamt) i time priorizirati cijele slučajeve. Ali poslušao se prijedlog tadašnjeg ministra unutrašnjih po-slova Bavarske, Günthera Becksteina iz kršćansko-socijalne stranke, da se nadležnost ostavi na pokrajinskom nivou.

Najmanje 147 ubistava neonacista

Nadležnost za ubistva bi trebala biti kod federalnog ministra MUP-a, Hans-Petera Friedricha. Ali on do sada nije našao riječi saučešća za porodice žrtava. Umjesto toga je izvadio katalog mjera koje predviđaju strožiju kontro-lu. Još 13. novembra spominje “döner ubistva”, istovremeno ponavljajući da država desničare ima na oku.

Slijepi na desno oko!?

Poznavajući mlaki način ophođenja države prema desnoekstremnim zloči-nima, skandaloznu ulogu informana-ta unutar neonacističke stranke NPD kao i neprestano ponavljanje opasnosti koja vreba od islamista i ljevičara, po-stavlja se, kako u Njemačkoj tako i u inostranstvu, pitanje da li su njemačke vlasti “slijepe na desno oko”.

Jasan znak za nemar naspram od-govarajućih krivičnih djela su zvanične brojke o žrtvama desničarskog nasilja. Njemačka vlada broji u vremenu od 1990. do 2010. godine tek 47 ubistva koja idu na račun ekstremne desnice. A u vremenu od 2000. i 2010. tek pet ubistava.

Zajednička istraga novinara iz ZEIT-a i TT Tagesspiegel-a iz prošle go-lldine dolazi do sasvim drugih brojki. Novinari su u periodu između 1990. i 2010. za 137 ubistava otkrili desničar-ske motive. A u vremenu između 2000. i 2010. čak 31 ubistvo kao posljedicu desničarskog nasilja.

Ako ovim novinarskim saznanjima dodamo i 10 novih ubistava za koje se ispostavilo da su ih počinili neonacisti, onda se brojka penje na 41 žrtvu, dok je državna zvanična brojka tek 5 žrta-va.

Politolog Hans-Gerd Jaschke je profesor na Univerzitetu za ekonomiju i pravo u Berlinu i u vremenu od 2002. do 2007. vodio je i Odjel za pravo i sociologiju pri Policijskoj akademiji u Münsteru. U gostovanju za ARD, 15.11. izjavio je da je devedestih godi-na bilo oko 100 ubistava motivisanih

desničarskom ideologijom:“Što znači da se radi o neu-

g j

poredivo većoj brojki broja žrtava (ljevičarskog teroriz-ma, organizacije) RAF-a,kao i mnogo veći broj isla-mističkog nasilja.”

Martin Jander, jedandrugi historičar i politolog,u intervju za njemački dnev-nik od 12.10.2011 na temuterorističkih aktivnosti uNjemačkoj kaže:

“Između ljevice i desnicepostoji krucijalna razlika: od03. oktobra 1990. desilo se150 ubistava. Ljudi su pre-tučeni na smrt, spaljeni itd. Na računljevice idu tek tučnjave sa policijom ilipaljenje auta u Berlinu. Ali u posljed-nih 20 godina nismo imali ni jednoubistvo motivnisano ljevičarskom ide-ologijom.”

Ako polazimo od toga da je bor-ba države protiv ekstremnih ljevičara i islamista ispravna i adekvatna, onda pod aspektom ubistava sve tri ideologi-je, moramo konstatovati da Njemačka ima ozbiljne deficite u borbi protiv ne-onacističke ideologije.

Povjerljiv razgovor u četiri oka

Politika u Njemačkoj godinama zatvara oči pred opasnostima desnoek-stremnog terorizma. U zvaničnim sta-tistikama je obuhvaćen tek neznatanprocenat žrtava. Uloga Ureda za za-štitu Ustava i njegovih informanata jeskandalozna. U sklopu sudskog proce-sa o zabrani desno-ekstremne strankeNPD, Ustavni sud 2003. godine nijebio u stanju da razluči koje pozicijesama stranka zastupa a koje potičuod informanata MUP-a i zbog toga jeproces obustavljen. Istovremeno, NPD

i druge desnoekstremističke organizacije se financiraju iz državnog budžeta kao i iz honorara MUP-a koje infor-manti prosljeđuju NPD-u.

Iako je istinska opasnost desnoekstremnog terora svakome jasna, njemačka vlada i njezini predstavnici uskraćuju žrtavama neona-cističkog terorizma saučešće i izvinjenje. Umjesto toga instrumentalizuju ubistva za svoje ciljeve da bi se lično inscenirali ili ih koriste kao argument za proširenje kon-trolnih i nadzornih mjera.

Predsjednik Wulff se iza zatvorenih vrata planira sresti sa porodicama žrta-va. Čak i u ovom trenutku država želi ophođenje sa desničarskim terorizmom izvesti što je moguće neupadljivije.

Saučešće i empatija

Kroz nejednako ophođenje prema različitim vrstama terorizma, država sugerira da žrtve tih terorizama nisu iste.

Žrtve neonacističkog terora su u prvom redu stranci, ljevičari ili homo-seksualci. A simpatija za ove ljude, ne samo unutar vlade nego i cijelog nje-mačkog društva, nije baš tako ni ra-sprostranjena. Potencijalni ciljevi ljevi-čara i islamista su centri državne moći: članovi vlade, nosioci javnih funkcija zgrade i ustanove.

Na nama svima je dužnost da se slično u budućnosti ne ponovi. Prije svega da se žrtve i njihove porodice stave u žižu interesovanja. Sami sebi a i svijetu moramo pokazati empa-tiju i saučešće kada u našoj zemlji ljudi postanu žrtve neonacističke ideologije.


Iako je istinska opasnost desno-

ekstremnog terora

svakome jasna, njemačka

vlada i njezini predstavnici uskraćuju žrtavama

neonacističkog terorizma saučešće i izvinjenje.

50

IslamnetJevrejski doseljenici: Naoružani mržnjom i automatskim naoružanjem

Izrael

Ž ivot Palestinaca na okupiranoj palestinskoj zemlji je izuzet-

no težak. Zahvaljujući internetu danas je, skoro u detalje, moguće vidjeti kako je gorak život musli-mana u Palestini. Brojni su meha-nizmi uz pomoć kojih cionistička vlast u Izraelu vrši terorističko iživljavanje nad palestinskim na-rodom. Jevrejski doseljenici su jedno od najjačih oružja cionistič-kog Izraela. Nakon što ih dovedu u Izrael i dodijele im otetu pale-stinsku zemlju, cionisti jevrejske doseljenike indoktriniraju, orga-niziraju, obučavaju i naoružava-ju. Indoktrinacija ide u smjeru da Palestinci nemaju nikakva prava i da bi ih Izrael trebao pobiti sve u gasnim komorama, kao što je Hi-tler radio Jevrejima i drugim na-rodima tokom Drugog svjetskog rata. Nigdje u svijetu civili, obič-ni građani ne hodaju slobodno sa automatskim naoružanjem i gra-natama. Iako je na palestinskoj okupiranoj teritoriji raspoređeno

desetine hiljada izraelskih voj-nika, izraelska vlada je dodatnonaoružala jevrejske doseljenike.Jevrejski doseljenici tako naoru-žani često upadaju u kuće i na po-sjede Palestinaca gdje ih maltre-tiraju pa čak i ubijaju. Jedna odomiljenih aktivnosti naoružanihjevrejskih doseljenika je uništava-nje plantaža maslina čiji vlasnicisu Palestinci. U posljednje vrije-me jevrejski doseljenici sve češćepale džamije, a čak su prije neko-liko dana napali jednu vojnu bazuizraelske vojske. Teško je zamisli-ti kako Palestinci žive u ovakvimuvjetima. Kako bi bilo da živi-mo sa komšijama koji oko našihkuća hodaju naoružani, upadaju unaše kuće tako naoružani i radesa nama i našom imovinom šta imje volja? Takvim životom “mogu”živjeti samo Palestinci. U sklopuovog teksta objavljujemo nekolikofotograf ija koje su dovoljan dokazko su i šta su jevrejski doseljeniciu Izraelu.

Hoće li 2012. biti godina alžirske političke revolucije?

Alžir

A lžir je jedina sjevernoafrička zemlja koja uspješno odoli-

jeva narodnoj revoluciji. Iako su sve susjedne zemlje ušle u završnu fazu društveno-političkih reformi, u Alžiru se do sada ništa ozbiljnije nije dogodilo. Međutim, ohra-breni izbornim uspjesima islamis-ta u susjednim zemljama i alžirski islamisti polahko dižu glavu i najavljuju ozbiljnije aktivnosti vršenja pritisaka na aktuelnu vlast da se konačno krene u političke reforme. Početkom 2011. go-dine predsjednik Alžira Abdelaziz Bouteflika je najavio pokretanje reformi i pripremanje održavanja slobodnih izbora. Međutim, na tom planu se do sada nije ništa uradilo. Zato je islamistička par-tija Islamski pokret za mirno društvo najavilo raskid koali-cionog odnosa sa vladajućom strankom Abdelaziza Boutef-like. “Vrijeme je za novi politički kurs”, kaže Bouguera Soltani, lider Islamskog pokreta za mirno društvo. Ova islamistička partija osnovana je 1990. godine a njen osnivač je pokret Muslimansko bratstvo Alžira. Oni su od 2004. godine ušli u koalicionu vladu Abdelaziza Bouteflike. Alžirska Muslimanska braća su vidljivo ohrabreni izbornim uspjesima svoje braće u Maroku, Tunisu i Egiptu. Ako je vjerovati njihovim najavama u 2012. godini bi mogli svjedočiti promjenama i u Alžiru. Nažalost, Alžir je jedna veoma komplicirana zemlja. Abdelaziz Bouteflika ima potpunu podršku Francuske koja neće mirno pos-matrati kako i Alžir preuzimaju islamisti.


51

Putin ulaže 107 milijardi dolara u modernizaciju naoružanja i vojne industrije

Rusija

Z adatke opremanja vojske i mornarice savremenim i per-

spektivnim sistemima naoruža-nja nemoguće je sprovesti bez prethodne modernizacije samog vojno-industrijskog kompleksa. Za te ci ljeve izdvajamo ogroman novac, ogromne resurse - tri bi-liona rubalja (oko 107 milijar-di dolara). Taj novac mora biti potrošen na najef ikasniji način, tako da dobijemo željeni rezultat, izjavio je premijer Rusije Vladi-mir Putin.Navedene informacije su veoma zabrinjavajuće, pogotovo kada se uzme u obzir odnos Rusije prema muslimanima Kavkaza i drugih ze-malja.

U Pakistanu djeluje oko sedam hiljada agenata CIA

Pakistan

B rigadir Asif Haroon Raja, ugledni i poznati bivši

komandant specija lnih snaga pakistanske vojske i trenutni ana lit ičar sigurnosnih studi-ja iznosi dokaze o povezanosti bivšeg pakistanskog ambasa-dora u Sjedinjenim Američkim Državama Husaina Haqqania i ministra unutarnjih poslova Pakistana Rehmana Malika sa širenjem američke obavještajne mreže u ovoj zemlji. Asif Ha-roon Raja dokazuje da je u Pa-kistanu trenutno aktivno oko sedam hiljada agenata američ-ke CIA-e. CIA ima razgranatu mrežu po svim velik im grado-vima i urbanim centrima u Pa-kistanu. “Pod krinkom borbe protiv terorizma CIA i FBI su 2008. godine nesmetano uspo-stavili svoju mrežu širom Paki-stana. Ubrzo nakon toga CIA je preuzela kontrolu na pakistan-skim obavještajnim službama ISI i MI”. Najpoznatiji slučaj koji otkriva prisustvo agenata CIA u Pakistanu je slučaj agen-ta Raymonda Davisa koji je u januaru 2011. godine u centru Lahorea ubio dvojicu Pakista-naca za koje je sumnjao da ga prate. Nakon višemjesečnog di-plomatskog nadmudrivanja iz-među Washingtona i Pakistana, Raymond Davis je oslobođen iz zatvora nakon čega mu je do-zvoljeno da napusti Pakistan.


Amie Sofia: Najbolja islamska propovjednica u Maleziji

Malezija

P rošle godine smo objavili vi-jest kako je u Maleziji emiti-

ran veoma zanimljiv reality show, u kojem je izabran najbolji islam-ski propovjednik. Ove godine ponovo je održan sličan reality show, ovaj put radilo se o izboru najbolje islamske propovjednice. Reality show pod nazivom “Sole-hah” (solehah na malajskom jeziku

znači pobožna žena) završen je 19.decembra a pobjednica je 25-go-dišnja Amie Sofia. Amie Sofia jedobila nagradu putovanje na hadž,10 hiljada američkih dolara i au-tomobil. Pobjednica je na progla-šenju naglasila da se nada da ćenjena pobjeda pomoći da društvoprihvati žene kao islamske radnicei daije.

52

Turska poljoprivreda ispred Francuske, Španije, Italije i Rusije

Turska

Turska je u poljoprivrednom sektoru preskočila četiri ze-

mlje i zauzela 7. mjesto u svije-tu. Jedna od zemalja ispred ko-jih je Turska ostvarila prednost je i Francuska. Turska je na rang listi svjetske poljoprivrede zauzela sedmo mjesto. Ministar za prehranu, poljoprivredu i stočarstvo Mehdi Eker je kazao da je Turska, zahvaljujući pod-sticajima Vlade poljoprivredni-cima, u poljoprivrednom sek-toru uspjela preći četiri velike zemlje. U mjestu Čičekpinar, u provinciji Isparta poljopri-vrednicima je distribuirano 804 mliječnih goveda. Ceremoniji je prisustvovao i ministar za pre-hranu, poljoprivredu i stočar-stvo Mehdi Eker. Govoreći na ceremoniji Eker je istakao da se poljoprivredni sektor u Tur-skoj, zahvaljujući podsticajima Vlade, nastavlja brzo razvijati. “Turska se među 190 zemalja u svijetu nalazila na 11. mje-stu. Realizacijom projekata za razvoj poljoprivrednog sektora i uz trud naših građana uspje-li smo dostići vrijednost od 62 milijarde dolara. Turska poljo-privreda je prešla Francusku, Španiju, Italiju i Rusiju i među 190 zemalja rangirala se na 7. mjesto”, kazao je ministar Eker.

Najranija verzija prevoda Kur’ana na kineski jezikKina

Na sjeveru Kine u provinciji Gansu istraživači su našli ori-

ginal najranijeg prijevoda Kur’ana na kineski jezik. Riječ je o prije-vodu koji je ručno napisan a po-tiče iz 1912. godine. Istraživači iz Muslimanskog kulturnog centra sa univerziteta Lanzhou iz provincije

Gansu su utvrdili da su pronađeniprvi prijevod Kur’ana na kineski je-zik uradili imami Sha Zhong i Ma Fulu. Imami Sha i Ma su sa prijevo-dom Kur’ana počeli 1909. godine,a završili 1912. godine. Spomenutiimami su napisali tri kopije prije-voda Kur’ana.


Gert Wilders nagovara Europu i Ameriku da izbace Tursku iz NATO saveza

Holandija

Gert Wilders je preko svojePartije slobode i u sadejstvu

sa još nekoliko holandskih poli-tičara pokrenuo lobističke aktiv-nosti kod zemalja članica NATO alijanse da se Turska izbaci iz ovog saveza. Wil-ders je razlog za ovakvu inicijativupronašao u tur-skim diplomat-skim sukobima sa Izraelom i Francu-skom. Prema Wil-dersu NATO bi trebao da preispi-ta svoje planove orazmještanju stra-teškog raketnog a nt i nu k l e a r no g

štita koji bi trebao biti izgrađenu Turskoj. “Evropa i Amerika nebi trebali vjerovati Turskoj i po-vjeriti joj na čuvanje najvažnijisistem odbrane od nuklearnihprijetnji”, kaže Wilders.

53

Od 1945. godine do danas Armija SAD-a je ubila oko 10 miliona ljudi

Irak

Američki predsjednik Barack Obama je 14. decembra odr-

žao govor pred američkim voj-nicima a povodom povlačenja američke vojske iz Iraka. Tom prilikom, predsjednik Obama je rekao da je američka vojska ča-sno napustila Irak i da je tim či-nom učinila jedno od izvanred-nih poglavlja u istoriji američke vojske. Osim toga, predsjednik Obama je istakao da je američ-ka vojska dokazala da je najbo-lja vojska u historiji svijeta. Na Obaminu izjavu o časnom rato-vanju američke vojske u Iraku i o tome da je američka vojska naj-bolja vojska u historiji svijeta re-agirali su mnogi. Ovom prilikom izdvajamo rekacije Johna Pilge-ra, poznatog novinara i f ilmskog producenta, te američkog marin-ca Rossa Caputia. John Pilger je ovako reagirao na Obamine rije-či da je američka vojska najbolja vojska u historiji svijeta: „Ono što Obama nije rekao jeste či-njenica da je Armija Sjedinjenih Američkih Država od 1945. go-dine direktno bila odgovorna za smrt 10 miliona ljudi”. Marinac Ross Caputia u autorskom tekstu u britanskom listu The Guardian piše: “Žalostan sam zbog svoje uloge u Falluji. Kao US marinac, koji je izgubio bliske prijatelje to-kom opsade Falluje u Iraku prije sedam godina, ja razumijem da smo tamo bili agresori”.

Foto islamnetaMasovno bacanje televizora u smećeJerusalem: Jevrejski ekstremisti masovno bacaju televizore u znak protesta zbog nemoralnih sadržaja na Javnom tv servisu Izraela. Ova vijest nije privukla veću pažnju javnosti. Da su ovo uradili muslimani u Gazi to bi bila glavna vijest u svijetu.


Američki muslimani otvaraju prvu kliniku za besplatno liječenje žena

SAD

Zahvaljujući velikodušnosti američke ZZislamske humanitarne organizacije ZZ“The Islamic Circle of North America Relief USA”, te velikom i iskrenom zala-ganju imama Muhammeda Melhema i doktorice Reshma Khan u Charlestonu, Južnoj Carolini otvorena je prva klinika za besplatno liječenje žena. Ovo je prva klinika ovakve vrste u Americi. U njoj će se potpuno besplatno moći liječiti siro-mašne žene, žene koje nemaju zdravstve-no osiguranje i starije od 17 godina.

Otvaranjem ove klinike američki musli-mani su još jednom pokazali svoju privr-ženost islamu. Oni svoj imetak troše na Allahovom putu i na opće zadovoljstvosvih građana Amerike.

54

Egipatska revolucija iza pozorišnih kulisa zapadnih medija

Islamski svijet

Piše: Jusuf Džafić

Povodom zadnjih dešavanja u Egiptu, ponukan hajkomzapadnih medija i medija,

slijepih zapadnomedijskih sljedbeni-ka, na Egipat, posebice na egipatskuvojsku, i uopće njihovim prikaziva-njem Egipta od početka revolucije,te istovremeno zapadnomedijskimglorificiranjem trenutačnih protesta na Tahriru koje nazivaju “Drugomegipatskom revolucijom”, odlučiosam da preko ovog članka podijelimsa širom javnošću neke stvari za kojezapadni mediji ne žele da se znajuu vezi egipatske revolucije, a koje segeneralno odnose i na libijsku, tuni-žansku, sirijsku i jemensku revoluci-ju, odnosno na države gdje se desiloArapsko proljeće.

Pokretači revolucije

Muslimanska braća su pokretačirevolucije u Egiptu. Nisu to bile niliberalne organizacije, ni liberalnisloj društva, ni niko sa strane (SAD,Izrael i sl.), kako su prenosili i pre-nose zapadni mediji, već Musliman-ska braća (Ihvanu-l-muslimin, ihva-nije). Oni su ti koji brinu za Egipatjoš od davne 1928. godine kada suosnovani. Oni su ti koji danonoćnoanimiraju egipatski narod, pomažumu, što materijalno, što duhovno.Upravo su Muslimanska braća bila ta koja su iznjedrila revoluciju 1952.godine kada je Egipat postao repu-

blika, pa su im generali revolucije, među kojima je i Džemal Abdu-n-Nasir, vratili tako što su ih zatva-rali, mučili i ubijali. Ali narod nije zaboravio Muslimansku braću, a ni ona njega, pošto su s njim proživjeli teške trenutke sve do ove revolucije 2011. godine. Musliman-ska braća su bila jedina opoziciona snaga koja je imala izgrađenu, istaljenu organizaciju – od lokalne zajednice (džemat) do sa-vjeta na državnom nivou (šure). Oni su bili ti koji su dijelili letke po Egiptu tik pred revoluciju, pozivajući ga da se digne protiv Mu-baraka, upozoravajući ga, između ostalog, na činje-nicu da će Džemal nasli-jediti svoga oca Mubaraka i tako produžiti zulum i tiraniju vlast. Da, Musli-manska braća su pokrenu-la revoluciju; to je narod i nagradio na izborima davši im 45-50 % u prvoj i drugoj izbornoj regiji.

Jedan od glavnih razlo-ga za revoluciju, ako ne i glavni, je bila religijska ne-sloboda muslimana. Opre-sija nad muslimanima koji su prakticirali svoju reli-giju nikad nije jenjavao tokom Mubarakove teror-vladavine. Pod izgovorom da se obračunava sa “veha-bijama”, on je zatvarao svakog poli-tičkog protivnika koga je mogao da poveže sa islamom. Stoga, ne treba da čudi da je bilo sasvim normalno vidjeti policijski kamion kako ispred džamije nakon obavljene molitve kupi “vehabije” (čitaj muslimani koji hoće da slobodno ispovijedaju svo-ju vjeru). Revolucija je pomogla da muslimani konačno dobiju potpunu religijsku slobodu.

Islamisti,Islamisti, čuvaričuvari demokratskog poretkademokratskog poretka


Religijska nesloboda muslima-na je bila važniji uzrok revolucije od ekonomskog i političkog stanja Egipta. Zapadni mediji i dan-danas ponavljaju kako je loše ekonomsko stanje, popraćeno varanjima na izbo-rima i korupcijom bio važan razlog za dizanje revolucije, pritom umanju-jući ili namjerno izostavljajući faktor religijske neslobode muslimana. Da je taj razlog bio važniji za izbijanje re-voluciju govori i primjer Libije, koja je ekonomski bila jedna od najjačih afričkih zemalja, ali je u pogledu reli-gijskih sloboda muslimana bila među zadnjima u Africi.

Egipatskim muslimanima i hri-šćanima je vjera važan faktor u ži-votu. Ono što Zapad neće ili ne želi da shvati je to da svaki narod ima svoju specifičnu kulturu koja se ne može zanemariti. Pa tako i Egipat ima svoju u kojoj je pripadnost nekoj

religijskoj zajednici javna,primarna stvar, a ne kao uzapadnoj kulturi privatna,sekundarna stvar. Stoga,nije ništa neobična činje-nica da su egipatski musli-mani vrlo pobožan narod(više od 50% egipatskih muslimana obavlja pet pro-pisanih dnevnih molitvi, a skoro svi obavljaju sed-mičnu molitvu, odnosno džuma-namaz, dok više od 99% muslimanki nose ili mahramu ili zar), a slična je situacija i kod egipatskih hrišćana. Tako u Egiptu na svakom ćošku, bilo da je riječ o selu, mahali ili bloku zgrada, vidjet ćete džamiju. Slična je situacija i kod egipatskih hrišćana koji u svijetu važe za jedne od najpobožnijih hrišćana, što se i vidi iz velikog broja crkvi po Egiptu.

Arapska Republika Egi-pat nikada nije bila sekular-na država zapadnog karak-tera, pogotovo od vremena Envera Sadata od kada je islamsko pravo glavni izbor

zakonodavstva. Iako je Egipat tokom cijelog perioda republike bio seku-larna država, on nikada nije potpu-no raskrstio sa religijom, kako su to uradile zapadne sekularne države, što nije ni bilo realno moguće, s obzirom na religioznost egipatskih građana. Za vrijeme Džemala Abdu-n-Nasira država nije imala zvaničnu religiju, ali je postojao zanimljiv zakon koji je stan benu zgradu oslobađao od

Iz uzavrelog Kaira javio nam se Jusuf Džanić, naš student na univerzitetu Al Azhar sa veoma zanimljivim informacijama o egipatskoj revoluciji i o aktuelnim događanjima u Kairu

Aktueni protesti na trgu Tahrir koji su počeli krajem

novembra uglavnom su pokušaj određenih liberalista da ugroze

demokratske procese i stabilnost države, jer

je očito da je narod sa više od dvotrećinskom

većinom izabrao islamiste.


određenih poreza ako je u okviru nje bila izgrađena džamija. Tokom pred-sjednikovanja Envera Sadata i Husni Mubaraka islam je državna religija,a islamsko pravo je glavni izvor za-konodavstva, kako kaže 2. član egi-patskog ustava, ustava koji je bio na snazi tokom predsjednikovanja Sa-data i Mubaraka. Pa tako vidimo da su brojni egipatski zakoni, npr. cijelo bračno pravo, ustvari zakoni islam-skog prava (Šerijata). Naravno, pošto

p

islamsko pravo hrišćanima garantuje autonomiju, hrišćani su imali svoje

crkvene zakone namjesto islamskih. Štaviše, Amerika čiji je saveznik Egi-

j

pat bio tokom Mubarakovog pred-sjednikovanja, nikada se nije žalila na ove šerijatske zakone u zemlji svo-ga saveznika.

Hrišćani imaju više prava nego egipatski muslimani

Egipatski hrišćani u Egiptu imaju više prava nego egipatski muslimani. Raznorazne zapadne organizacije za zaštitu ljudskih prava kontinuirano akcentiraju “kako su prava hrišćana ugrožena u Egiptu”. To je naravno, daleko od istine. Hrišćani u Egiptu imaju mnogo više prava nego musli-

mani, što se dovoljno vidi iz jednegole istine: tradicionalne egipatskehrišćanske zajednice (Koptska pra-voslavna crkva, Jermenska pravoslav-na crkva, Grčka pravoslavna crkva,Grčka katolička crkva) su autonmne,dok je Islamska zajednica u Egiptupod kontrolom države preko Mini-starstva vakufa. O ovome možeteviše pročitati u odgovoru Islamskeakademije za istraživanja El-Azhara na izvještaj Ministarstva vanjskihposlova SAD-a iz 2010. godine o re-ligijskoj slobodi u Egiptu.

Prava hrišćana u Egiptu su veća od prava muslima-na u hrišćanskim zemlja-ma. Dok hrišćani Egipta uživaju potpunu vjerskuautonomiju i slobodu, za razliku od svojih suna-rodnjaka islamske vjerois-povijesti, dotle muslimaniu hrišćanskim zemljama nailaze na nerazumijeva-nje, islamofobiju, diskri-minaciju. Evo samo nekih primjera diskriminacije muslimana u hrišćan-skim zemljama, tj. na Zapadu: zabra-na javnog učenja ezana u skoro svimevropskim zemljama (Švajcarska, sve

j g j

zemlje Evropske unije osim Belgije,

Španije...), zabrana gradnje minareta u Švajcarskoj, zabrana nošenja nika-ba u Francuskoj i Belgiji i sl.

Egipćani egipatskom revolucijom nisu rušili puki diktatorski režim Mubaraka, već režim zasnovan na američkoj demokratiji. Mubarakov režim je bio diktatorski – s tim se svi slažu. No, ono što zapadni me-diji nisu htjeli da posebno naglašava-ju je to da je Mubarakov režim bio zasnovan na američkoj demokratiji. Dokaz za to je puna podrška SAD-a Mubaraku tokom njegovog predsjed-

nikovanja. Štaviše, SAD su Mubaraka smatrali za svo-ga saveznika u uvođenju demokratije u arapskim ze-mljama.

Egipatskom revolucijom Egipćani žele samo da usa-vrše ono sa čim su SAD i ostale države Zapada bile do sada zadovoljne u Egip-tu i drugim arapskim ze-mljama – Šerijat i demo-

kratija. Oni hoće demokratiju (šuru) koja proizilazi iz šerijatskog prava. Kao što se već ranije iz teksta moglo shvatiti, u Egiptu je tokom Mubara-ka na snazi bila demokratija a Šerijat je bio glavni izvor zakonodavstva.

Vojska je faktor stabilnosti u Egiptu.

Problema ima, pogotovo u

Vojnom vijeću koje upravlja

Egiptom, ali se za to ne može kriviti cijela

vojska.


SAD i druge zapadne države se nisu žalile na to, čak su podržavale Mu-barakov sistem i režim. Sada, Egip-ćani samo hoće da poboljšaju lakune (rupe) u ustavu, jer Šerijat je već dio ustava, a demokratija je kakva-takva već otprije prisutna. Da je to uisti-nu tako, možemo zaključiti iz izjava islamista, pogotovo Muslimanske braće, kojima je Egipatski narod na tekućim izborima dao najmanje 70% glasova (izbori za donji parlament su završeni u dvije od tri izborne regije u kojima su islamisti osvojili više od dvije trećine).

Pobjeda selefija i ihvanija (Musli-manske braće) na izborima je odraz demokratske volje egipatskog naro-da. Većina zapadnih medija se osje-ća zabrinuto za demokratiju, pošto će islamisti kako se čini uzeti naj-manje dvije trećine mjesta u parla-mentu. Zar ne izgleda čudno kako su zapadni mediji zabrinuti sada kada egipatski narod putem demo-kratskih izbora izabire sebi pred-vodnike koje on hoće, a nisu bili ni-jednom zabrinuti kada bi Mubarak pobijedio na svojim najmještenim nedemokratskim izborima?!

Liberali ruše Egipat

Aktuelni protesti na trgu Tahrir koji su počeli krajem novembra uglavnom su pokušaj određenih liberalista da ugroze demokratske procese i stabilnost države, jer je očito da je narod sa više od dvotre-ćinskom većinom izabrao islamiste. Nakon što su u petak 18. novembra na proteste zajedno izašli islamisti i određeni liberalisti, tražeći da se povuku neke odluke u vezi novog ustava koje će vojsci dati velike ovlasti, islamisti se povlače naveče tog istog dana, kako bi se pripremi-li za predstojeće izbore i na demo-kratski način izborili svoja prava. S druge strane, dio liberalista ostaje da protestuje, zvanično zbog neza-dovoljstva vojnom upravom u drža-vi. Iako nisu svi protestanti umi-ješani u nasilje koje je uslijedilo, a koje zapadnjački mediji ignoriraju, ovo je samo kratak presjek bilansa dosadašnjeg djelovanja “mirnih” protestanata:

- U petak 16.12. ubijen je Imad Iffet, generalni povjerenik Komisije za fetve u Egiptu.

- U subotu 17.12. zapaljen je Egi-patski institut, arhiv u kojem je bilo 200.000 starih knjiga i mapa vezanih za historiju Egipta. Izgorjelo ih je čak 180.000.

- U ponedjeljak 19.12. pokušano je podmetanje požara u čuvenom Egipatskom muzeju, jednom od naj-bogatijih muzeja u svijetu.

Moramo naglasiti ako pogledamo broj stanovnika Kaira (20 miliona) i broj protestanata prisutnih na ovim protestima (svega nekoliko hiljada), vidjet ćemo da je broj protestanata zanemarljiv, a to nije ništa čudno, s obzirom da islamisti, oni kojima je narod dao dvije trećine glasova, nisu podržali ove proteste (izuzetak je povremeni samostalni izlazak selefij-skih grupa, kao onaj 23.12).

Vojska je faktor stabilnosti u Egip-tu. Problema ima, pogotovo u Voj-nom vijeću koje upravlja Egiptom, ali se za to ne može kriviti cijela vojska. Uprkos tome što zapadni mediji za-dnjih dana blate egipatsku vojsku, njena pozitivna uloga od početka egi-patske revolucije do sada se ne može zanijekati. To se pogotovo primjećuje ako se egipatska vojska uporedi sa bivšom libijskom i tuniš-kom vojskom, te sadašnjom sirijskom i jemenskom voj-skom. Dok su ove vojske ubijale svoj narod (Libija i Tunis) ili ga još uvijek ubijaju (Sirija i Jemen), egipatska vojska je odbila da to isto uradi u Egiptu (nezvanično Mubarak je od vojnog vrha zatražio da poubijaju protestante). Šta-više, egipatska vojska je od početka revolucije (25.1) do svrgavanja Mubaraka (11.2)

štitila narod od odbjeglih zatvoreni-ka, koje je egipatska policija pustila po naređenju Mubaraka, te je bila ta koja je odigrala ključnu ulogu u svr-gavanju Mubaraka, predloživši 10. fe-bruara Mubaraku da se povuče – već sutradan Mubarak je podnio ostavku. Odlaskom Mubaraka između reda s jedne, i anarhije i haosa s druge stra-ne, ispriječila se samo vojska. Možda jedina stvar koja se može prigovoriti egipatskoj vojsci, ako izuzmemo ne-opravdano nasilje pojedinih vojnika, je problem na relaciji Vrhovno vijeće oružanih snaga - buduća civilna vlast. Naime, postoji mogućnost da Vojno vijeće neće htjeti da preda potpuno vlast civilima, što se može naslutiti iz nekih nejasnih i oprečnih izjava pojedinih članova Vojnog vijeća u pogledu prelaska vlasti u ruke civila i uloge buduće civilne vlasti u for-

miranju novog ustava. No, zvaničan stav Vojnog vijeća je da će potpuno predati vlast u ruke civila, tačnije demokratski izabrane vla-sti, najkasnije do 30. juna 2012. godine.

Islamisti su trenutačno čuvari demokratskog reži-ma, dok liberalisti pokuša-vaju taj isti režim da sruše. Nakon svega dosad reče-nog, ovaj zaključak se sam od sebe nameće. Islamisti su pristali da igraju kako Zapad kaže, ali problem je u drugom timu (liberalisti-ma), a očito i u sudiji (drža-vama Zapada).

Hrišćani u Egiptu imaju mnogo više prava nego

muslimani, što se dovoljno vidi iz jedne gole istine:

tradicionalne egipatske hrišćanske

zajednice su autonomne,

dok je islamska zajednica u Egiptu pod kontrolom

države preko Ministarstva

vakufa.

57

IslamBosna.ba-Lista istaknutihzvijezda sa arapskim imenima ili imenima arapskog porijekla

je duga. Razlog je jednostavan – ona prikazuju doprinos srednjovjekovnihArapa znanju o zvijezdama i planeta-ma, od Bagdada do Granade.

Skoro odmah poslije osniva-nja glavnog grada hilafeta, Bagda-da 762. godine, abasidske halife suulagale u studiranje astronomije.Poslije perioda prevođenja i prouča-vanja radova Euklida, Arhimeda i aPtolomeja, islamski naučnici su na-pravili značajan pomak u otkrivanjui doprinosu na polju astronomije.Rezultati astronomskih opservacija ucentrima Bagdad i Damaskus su bilisakupljeni u radu nazvanom “Th e ve-rifi ed table in the 9th century”. Međuknjigama su se nalazile i mnoge preci-zne bilješke, kao na primjer proračunio kosinama ekliptike1, koja se gotovopotpuno poklapa sa današnjom slikom.Opservacije ekvinocija2 su pomogleu određivanju dužine sunčeve godi-ne do preciznosti od jednog stepena.Arapski astronomi devetog vijeka sučak pokušali izvršiti osnovnu opera-ciju mjerenja luka meridijana Ze-mlje – nešto što je izvršeno uspješnotek hiljadu godina kasnije. Također,bagdadska škola je proizvela astro-nomske tabele s pozicijama planeta,te preciznim precesijama3 ekvinocija. Drugi naučnici su odredili precesijuekvinocija sa velikom preciznošću, pro-izveli tabele prikazivajući pozicije pla-neta, te 959., došli do rezultata od 33º20’ za geografsku širinu Bagdada – sa marginalnom greškom od samo 10”. Abul-Wefa, koji je umro 998. godine uBagdadu, shvatio je da su granice naj-veće geografske širine na Mjesecu pro-mjenjive. Njegovi pokušaji da prikaže da je Ptolomejeva teorija o Mjesecuovde pogrešna, dovela ga je do otkri-vanja drugih nepodudarnosti sa Ptolo-mejovom teorijom – u jednačini centra evekcije i teoriji o varijaciji.

Promjena naučnog centra

Političke promjene i česte invazi-je pred kraj desetog vijeka dovele sudo promjene glavnog grada nauke uislamskom svijetu, iz Bagdada u Kairo.Astronomi Kaira su uživali intereso-

vanje i zaštitu državnih vlasti. Biblio-teka je sadržavala dva globusa neba, te 6.000 matematičkih i astronomskih djela. Najviše opservacija naučnici su izvršili sa vrha Mokattam planine, gdjeostatak građevine i danas stoji. Egipat-ski astronom, Ibn Jounis, koji je bioistaknut tokom vladavine El Hakama drugog, proizveo je Hakemit-tabele, koje su sadržavale sve dotadašnje tabe-le, te koja je bila korištena u daljnimastronomskim radovima, kao na pri-mjer u radu kineskog astronoma CoCheou King-a u trinaestom vijeku.

Španija

Veoma malo radova španskih musli-mana je sačuvano zbog njihovog siste-matskog uništavanja tokom 15. vijeka.

Ovi astronomi su zbog toga danaspoznati samo po svojim imenima. Ipak, postoje neka saznanja o sadržajima nji-hovih radova. Na primjer, Arazachel, koji je živio u 11. vijeku je zabilježio 402 opservacije sunčevog apogeja. Ta-kođer je odredio godišnje promjene precesije ekvinocija na 50”, što je ista vrijednost koja se danas nalazi u mo-dernim tabelama.

Neki historičari nauke smatraju,bazirajući se na astronomske radove Alfonza desetog iz Kastije, te sličnih gdokumenata, da su muslimani Španije

g jg

otkrili eliptičke pokrete planeta, te Ze-mljino pokretanje oko Sunca, dalekoprije Johana Keplera i a Nikole Koper-nikusa.

Instrumenti i preciznost

Instrumenti koji su korišteni za ove svrhe su bili primitivni za današ-nji standard i skoro su se oslanjali samo na preciznost čovjekovih ob-servacionih osobina; činjenica koja prije da jača, nego da slabi, njihova postignuća. Jedina metoda za preci-zne opservacije tog vremena je bila korištenjem sunčevog sata. Pendela još uvijek nije bila u svrsi mjerenja vremena, što je uticalo na preciznost astronomskih opservacija. Uglo-vi su bili određivani sa četvrtinama kruga, neki koji su imali radius od preko 25 stopa, te sa astrolabom. Sažeto, srednjovjekovni arapski astro-nomi su iza sebe ostavili impresivno

naslijeđe. Uveli su tangente u astro-nomske proračune, proizveli tabele koje su prikazivale pokretanje zvijez-da, odredili kosine ekliptike i njenu promjenu, te precizno odredili prece-sije ekvinocija i dužinu godine. Tako-đer su primijetili nepravilnosti najve-će geografske širine Mjeseca i u tom procesu otkrili treću nepravilnost (danas poznatom pod varijacija4). Njihovi uspjesi su danas napisani ne samo u knjigama za astronomiju, već i na nebu, u imenima samih zvijezda.

1 h t t p : / / e n . w i k i p e d i a .o r g / w i k i / E c l i p t i c2http://en.wikipedia.org/wiki/Equinox3 h t t p : / / e n . w i k i p e d i a .o r g / w i k i / P r e c e s s i o n4http://en.wikipedia.org/wiki/Variati-on_(astronomy)

David W. TschanzIslamBosna.ba


Arapski astronomi Islam i nauka


Kako muškarci gledaju oskudno odjevene i pokrivene žene

Društvo

IslamBosna.ba - Muslimanke često govore da se osjećaju “za-štićenom”, “sigurnom”, “po-

štovanom” kada nose hidžab (vjerska skromna odjeća koja skriva oblik tijela i uključuje mahramu ili veo). Sada po-stoje dokazi koji pokazuju da su njihova osjećanja naučno dokazana.

Kada je psiholog Susan Fiske s timom istražitelja s Princeton Univerziteta izvr-šila MRI (op.prev. magnetna rezonanca tijela), skeniranje mozga heteroseksual-nih muškaraca kojima su predočene slike koje pokazuju oskudno odjevene i pot-puno odjevene muškarce i žene, zaključili su da muškarci bez ikakvog odstupanja reaguju na oskudno odjevene žene.

Što manje nose, to je vjerovatnije da će frontalni korteks (op.prev. najvažni-ji dio mozga koji se odnosi na djelovanje samorazvojnih tehnika je prednji dio kore velikog mozga, tj. frontalni korteks regu-lacije neuroendokrinih funkcija, ciklusa budnosti i spavanja, raspoloženja, apetita, seksualnog ponašanja,... ) i gyrus tempora-lis medius (op.prev. važan za vizuelnu per-cepciju) “proraditi”. Ova područja mozga su povezana s izazivanjem erekcije, mastur-bacijom, i pozivaju na “hitno reagovanje”.

“To vam je tako kao da su odmah pomislili na to kako bi mogli imati spolni odnos”, objasnila je Fiske tokom godišnjeg sastanka Američke asocijacije o napredovanju nauke, održanog u Chi-cagu, 12.-16. feburara ove godine. “Oni reaguju na ove fotografi je kao što ljudi reaguju na objekte”, izjavila je ona.

Testovi pamćenja koji su sprovedeni na ispitanicima pokazali su da se većina njih najbolje sjećala fotografi ja žena u bi-kiniju (koje su im predstavljene samo tje-lesno bez prikazivanja glave), iako su im fotografi je predočene samo djelić sekunde.

Fiske i njezin tim su dalje ispitivali re-akcije na neprijateljsko seksističko pona-šanje. Oni su utvrdili da oni koji su oci-jenjeni kao znatno neprijateljski su imali manje aktivnosti na poljima mozga koji je povezan s obzirnošću prema mislima i osjećanjima druge osobe (fenomen po-znat kao mentalizacija) dok su posmatrali izazovne slike žena u bikiniju. “Oni nisu razmišljali o njihovim intelektualnim sposobnostima”, izjavila je Fiske.

Seksualno izazovne žene posmatrajuse kao manje vrijedne osobe

Prema studiji, kada se muškarčeva mentalizaciona mreža zatvori to znači da on seksualno izazovnu ženu vidi manje vrijednom osobom.

Ovaj tip dehumanizacije ranije jerijetko promatran u laboratorijama,izjavila je Fiske, samo jednom ranije,prema nedavnom članku u National Geographicu, koji navodi studiju gdje suljudima prikazivane fotografi je beskuć-nika i narkomana.

U slučaju s oskudno odjevenim žena-ma, ipak, muškarci ne pokazuju ista osjeća-nja izbjegavanja kao što to rade s beskućni-cima, koje društvo često izbjegava. Umjestotoga, oni su poželjeli da gurnu, opipaju, ili zgrabe objekat, sve u prvom licu izrečeno - to su riječi koje su ispitani muškarci pove-zali sa slikama žena u kupaćim kostimima.

Mina Cikara, s Princeton Univerziteta aakoja je bila uključena u sprovođenje ispiti-vanja, dodala je da muškarci ne gledaju na isti način svoje supruge ili sestre kao što torade s provokativnim slikama žena. Osim

toga, muškarci su slike žena koje su bile u potpunosti obučene povezivali s riječima u trećem licu, poput ona gura, ona pipa, i ona grabi, koji prema Fiske impliciraju da muš-karci potpuno obučene žene posmatraju kao one koje su dominantnije od njih, a ne kao objekte kojima se može manipulisati.

Više odjeće, više poštovanja

Prema Fiskevoj, rezultati studije ima-ju veoma važne posljedice za žene, na-ročito na radnim mjestima, budući da posmatranje izazovnih slika žena kod muškarca uzrokuje kako će kasnije po-smatrati i ophoditi se prema ženi.

Studija o muškoj dominaciji, koju jesproveo profesor na Univerzitetu Lawren-ce, Peter Glick, također je pokazala da stručne žene koje oblače provokativnu odjeću na svojim radnim mjestima su od strane svojih saradnika okarakterisane kao manje kompetentne i manje inteligentne, naročito ako rade na višim pozicijama na-dređenih. Prema diversityjob.com, studi-ja profesora Glicka predlaže da se žene na višim pozicijama i na mjestima nadređenih moraju oblačiti skromnije i konzervativnije kako bi imale poštovanje svojih kolega.

Nekoliko studija također pokazujevezu između gledanja pornografi je i na-silja nad ženama, uključujuči silovanje i seksualno zlostavljanje. U ratovima u Bo-sni i Iraku, vojnici koji su počinili svirepezločine i dehumanizovali drugu stranu su često predstavljali redovne gledatelje por-nografi je, ili su čak gledali pornografi ju s ciljem duhovnog uzdizanja za ubijanje.a

Fiske je uporedila rezultate svoje stu-dije sa studijama koje prikazuju da gle-danje televizije može učiniti bezosjećaj-nim na posljedice nasilja. “Morate bitisvjesni učinka ovih slika na ljude”, izja-vila je Fiske Daily Princetonianu. “Onenisu neutralne. Oni imaju utjecaj na tokako ljudi misle o drugim ženama.”

Hidžab - dostojanstvo i povjerenje

Uprkos dokazima koji pokazuju pred-nosti skromnog i konzervativnog odijeva-nja, medijsko opisivanje hidžaba često pri-kazuje muslimanku kao žrtvu ugnjetavanja,umnog kontrolisanja i zlostavljanja.

Karen Danielson, međutim, tvrdi da joj nošenje hidžaba daje ujedno i dostojan-stvo i povjerenje. Danielson, Amerikanka koja živi u Jordanu, nosi hidžab već višeod 20 godina, a počela ga je nositi ubrzonakon što se vratila islamu 1983. godine.

“Kada hodam u javnosti, niko me negleda niti sudi o meni na osnovu mojeseksualnosti ili odsustva istog, ili na osno-vu toga kako privlačim ili ne privlačimmuškarce”, objasnila je ona. “Određujemse na osnovu mog ponašanja i inteligen-cije, što i moje oblačenje podržava, ja samsmjerna u svojoj skromnoj odjeći.”

“Na taj način osjećam da mogu bitiono što jesam, jedinstveni pojedinac sa sopstvenim glasom”, dodala je Sumeja Finnigan. “Ne prilagođavam se većini ionome šta će oni reći i oblačiti, i zbog toga sam to ja, što je poprilično oslobađajuće.”

Belkisa Mohammed, Amerikankakoja se vratila islamu 1979. godine, ima slične stavove i ona kaže da hidžab “pro-movira skromnost, kako za ženu tako i za sve one oko nje.”

Mohammed koja živi u SaudijskojArabiji i pokriva i svoje lice pored ostatka itijela, kaže da njen način oblačenja “pro-uzrokuje da se drugi, naročito muškarci,ne osjećaju tako slobodnim da se upušta-ju u nepotrebne razgovore”.

Hidžab i sigurnost

“Potpuno se osjećam sigurnijom dok nosim hidžab i oblačim se, uopćeno,skromno”, izjavila je Cari Abudeyeh, druga Amerikanka koja živi u Jordanu imuslimanka je već 12 godina.

“Osjećam da je to moja zaštita kakomuškarci ne bi buljili u mene i pokazivalinepoštovanje prema meni i mojim gra-nicama. To je prepreka za sprječavanje ilipromjenu tog prvog instiktivnog pogleda kada vas muškarac pogleda i provjerava, a i posmatra ‘jeste li čemu’, prepreka koja štiti od seksualnih osjećaja koje ne na-mjeravate da prouzročite kod njih ili ide-ja u njihovim glavama koje su zasnovanena provokativnom oblačenju.”

Ona je ocijenila da “je to zaštita odljudi da vam se ne približavaju na ne-prikladan način, pomažući u utjecajuna njihove odluke kako će stajati poredvas, razgovarati s vama, gledati u vas ili čak spriječiti da vas dodiruju”.

Finnigan, koja je iz Londona, upo-ređuje nošenje hidžaba, koje ona opi-suje kao “čin poslušnosti Stvoritelju,koji ženu čini sigurnijom kako u bu-kvalnom smislu tako i u duhovnom”,s osjećanjima ranjivosti koje je isku-sila prije prihvatanja islama i hi džaba 1999. godine.

“Bilo je vremena kada sam željela da budem više pokrivena da bih mo-gla izaći iz kuće a da ne brinem o tome ko bi me mogao slijediti”, izjavila jeFinnigan. “Svake večeri bih se izlagala opasnosti i vraćala bih se kući uvijek gledajući preko ramena u strahu da ćubiti napadnuta ili silovana.”

“Uvijek će biti onih koji žele ilimogu napasti žene bez obzira na njiho-vo ponašanje ili stil oblačenja”, priznaje

Mohammed. Ipak, ona vidi musli-manski hidžab kao “dodatnu zaštitu u odbijanju mogućih fi zičkih pristupa”.

“Jedan od glavnih ciljeva hidžaba je-ste zaštita žene od pogleda ljudi slabog morala i od onih koji se žele upuštati u protivpravna svjetovna uživanja”, izja-vio je šejh Rijad el-Musejmiri, profe-sor na Univerzitetu El-Imran u Rija-du. “Muslimanka se razlikuje od bez-božnih žena, ona zaslužuje poštovanje.”

Prema IslamToday.com, pojedini zapadnjaci pretpostavljaju da pokri-vanje glave za ženu znači pokazivanje njenog pokoravanja muškarcu.

To nema nikakve veze s istinom. Kur’an eksplicititno navodi da je razlog takvog njenog oblačenja da bi bila po-štovana. Poruka koju žena daje oblače-ći se na ovakav način jeste: “Poštuj me zbog onoga što jesam. Ja nisam seksu-alni objekat”.

Izvor:IslamOnline.netPrijevod i obrada: IslamBosna.ba


Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba

Nauka i zanimljivo

Ublažavanje bola po sunnetu Poslanika, s.a.v.s. Upravljajte vremenom, ili će ono upravljati vama

IB TVVideovijesti: Turska - Vogue za muslimanku

IslamBosnaTV: Mila traži Senidu

Aktuelno iz BiH i svijeta

IslamBosna u ‘pratnji’ Senada Ha-džića na putu ka Mekki (updated + VIDEO)

Sve više Hrvata prelazi na islam

Tekstovi Vod smrti narednika Gibbsa

Uloga Srpske pravoslavne crkve u agresiji na BiH

60

Sokratesova etička filozofija

Naučni radovi

Napisala: Džana Rahimić-Bužo, magistrica filozofije

Sokrates je živio u V stoljećuprije nove ere. Rođen je oko469. godine, a umro je oko

399. godine. Svakom ko se namjerava baviti ovim najutjecajnijim antičkimfilozofom javlja se problem utvrđi-vanja ko je on zaista bio, jer četiriglavna izvora (Aristofanes, Platon,Ksenofont i Aristoteles) pored oči-glednih istovjetnosti, sadrže i bitnerazlike.

Čovjek i njegovo svakodnevnoiskustvo je predmet Sokratesovog istraživanja. Držao se teološkog načela, po kojem je cjeli svijet djelobožanskog uma, koji sve stvara radiodređenog cilja. Središte njegovog proučavanja bila je etika. Za njega filozofija nije predstavljala sadržaj,nego živu funkciju, neprestanuborbu u agonu duše, traženje kojenikad ne prestaje da bude traženje.Takvo traženje se vodi težnjom da nađe odgovore na dva pitanja: prvo,šta je vrlina, i drugo, šta je dobro?Traženje odgovora na ova pitanja jeste osnovno obilježje Sokratesovog duhovnog rada.

Upoznaj sebe

Od pojedinih socijalnih oblika (tj.socijalnih osobina helenskog čovjeka) kao što su: porodica, krug prijatelja, religiozna zajednica, država, Sokrates je najveću etičku vrijednost pridavao prijateljstvu, koje se za njega sastoji u uzajamnom potpomaganju. Natpis iz Apolonovog hrama “Upoznaj sebe” je uzeo kao svoj glavni filozofski princip i cijeli svoj rad smatrao kao službu “bogu” Apolonu.

Zatajivanjem svog znanja,predstavljajući se kao onaj ko ne zna, slušaoce je primoravao da uvide ništavost svog znanja. Tražio je opće definicije, težio postizanju čvrstih pojmova. Sokratesov cilj nije bio nikako da ponizi ljude, njegova ironija i priznavanje neznanja bili su iskreni. Sokrates je smatrao svojim glavnim zanimanjem, da odgoji sebe i svoje sugrađane za ozbiljno samoispitivanje.

Ključna stvar u etici jespoznati šta zapravo jeste vrlina. Sokrates je cijeli svoj život posvetio pitanjima o vrlini, o vrlovitom životu i djelovanju. Odustao je od filozofije prirode i okrenuo se konkretnim pitanjima ljudskog života. Znanje nije samo nezaobilazan uvjet pravog morala, znanje je suština, temelj morala. Za Sokratesa jeznanje obilježje svih pojedinih vrlina, jer se sve one sastoje u znanju. To znači da za njega nema mnogih i raznovrsnih vrlina, vrlina je dakle, samo jedna. Sve vrline zajedno predstavljaju jedno znanje, tako da je za Sokratesa isto znati šta je pravedno i biti pravedan, tj. djelovati na pravedan način. Ovdje se prvi put u povijesti posve jasno javlja ćudoredna svijest kao spoznajnoteorijski postulat.

Grčka riječ arete može se uptrijebitina mnogo više ljudskih kvaliteta negovrlina. U odnosu na ljudske stvari aretemože značiti uspjeh ili kvalitet. Pet grčkihvrlina (mudrost, hrabrost, pravednost,umjerenost i pobožnost) za Sokratesa su jedna vrlina, jer čovjek mora biticjelovito ispunjen pa tako i vrlina koja ga ispunjava mora biti jedna. Ljudska svijestu Sokratesu se uspela do jasne samosvijestii on pokazuje da vrlina nikako nije neki

poklon prirode, a niti neštospolja dobiveno. Vrlina seizgrađuje znanjem.

Dakle, činjenje zla proističe iz zabluda. Vrlina semože poučavati jer se samoznanje može poučavati, onajko zna činit će ono što je za njega dobro i samo takvimdjelovanjem će postati sretan.Tako je Sokrates postavioprincip koji je temelj za sve moraliste antike, tzv.eudaimonistički aksiom.Fundamentalna spoznajajeste spoznaja samoga sebe.

Upraviteljska moć uma

Sokrates je smatrao da ljudskim djelovanjem možeupravljati samo um, pa jeonda nemoguće da postojineka neuzdržljivost. Smatraoje moralno boljim onoga kosa znanjem čini zlo od onoga ko ga čini bez znanja. Onajko čini zlo iz znanja čini ga

samo u izuzetnim prilikama, dok će udrugim slučajevima raditi dobro. Onajko griješi iz neznanja uvijek će raditi zlojer nije svjestan da radi zlo, nije svjestansvoje zablude.

Šta se ljudima dešava kada kažu da j

ih savlađuju strasti? Sokrates odgovara da takvim ljudima nedostaje akrasija– vještina mjerenja. On hoće reći,da nam je potrebna vještina kojom

SSrećreću možemo iu možemo izgraditzgraditii samo od usamo od unutrašnjinutrašnjih dobarah dobara


Za Sokratesa je osnov svih vrlinaobuzdavanje strasti i nagona, enkrateia. Enkrateia, dakle, podrazumijeva primarnost razuma, ona strasti i nagoneobilježava indeksom nuliteta, jer je razum onaj koji je neophodani dovoljan da bi ono što jeosnova svih vrlina, enkrateia, biloispunjeno, zastupljeno i priznatokao ono što vrijedi.

Šta se ljudima dešava kada kažu da ih savlađuju strasti?

Sokrates odgovara da

takvim ljudima nedostaje akrasija

– vještina mjerenja. On hoće reći, da

nam je potebna vještina kojom ćemo izmjeriti,

odmjeriti, šta će za nas

rezultirati dobrim, a šta zlim u

budućnosti.

ćemo izmjeriti, odmjeriti, šta će za nas rezultirati dobrim, a šta zlim u budućnosti. Ljudi radije biraju ono zadovoljstvo koje je malo, ali blisko, jer im se ono čini veliko, a to se dešava zbog netačnog procjenjivanja koje proizilazi iz perspektivne obmane. Isto tako se ljudi odreknu zadovoljstva koje je veliko ali daleko. Treba znati da blizina – sadašnjost, odnosno daljina – budućnost ne odlučuje o tome da li čovjek treba ili ne treba nešto da uradi, o tome odlučuje veličina i množina.

Za Sokratesa neispitan život nije vrijedan življenja. Kroz cijelo svoje učenje on je posebno naglašavao ispitivanje sebe i drugih. Svoj cijeli život je shvatio kao etički zadatak. Sokrates je svojim moralnim načelima ostao zauvijek vjeran, a dokaz za to je njegov pristanak na ispijanje otrova.

Sreću, eudaimoniju, možemo stvoriti samo od unutrašnjih dobara, jer su samo ta dobra neprolazna. Sokrates je postavio princip koji je od tada temelj za sve moraliste antike:

Sreću žele sva ljudska bića kao konačni cilj (telos) svih njihovih racionalnih djela. Eudaimoniju je smatrao ciljem cijelog ljudskog života.

Ono što predstavlja osnov svih vrlina nije neka nova vrlina, i nije neka posebna vrlina. Za Sokratesa je osnov svih vrlina obuzdavanje strasti i nagona, enkrateia. Enkrateia, dakle, podrazumijeva primarnost razuma, ona strasti i nagone obilježava indeksom nuliteta, jer je razum onaj koji je neophodan i dovoljan da bi ono što je osnova svih vrlina,

enkrateia, bilo ispunjeno, zastupljeno i priznato kao ono što vrijedi. Vještina mjerenja i vladavina razuma kod njega su dostigle najveći mogući nivo. Sokratesov razum je razum aposlutno očišćen od svih vrsta nagona i strasti. Od svega ga je uspio savladati samo čisti razum. Sokrates je živio svoju filozofiju, ona nije djelo napisao na papiru, (smatrao je da je knjiga mrtva i da ne može zamijeniti živi razgovor) njegova filozofija je njegov život.


Crte koje su karakterizi rale Sokratesa su uzdržljivost, umjerenost, samokontrola. Sve njih pokazivao je primjerom vlastitog života, a kao glavni čovjekov zadatak isticao je to da se duša poboljša i moralno i intelektualno. Otjelovio je svoju filozofiju u svim aspektima svog života. Sa svojim ubjeđenjima ostao je do kraja, s njima je izašao pred atenski sud, otišao u tamnicu i u smrt. Sokrates nije želio prazan život, život bez ispitivanja i traženja istine, pomaganja drugima, stjecanja prijateljstva, davanja savjeta, odgovaranja od zla i nagovora na njegovu filozofiju, koja je filozofija dobrog i sretnog života svih ljudi. Nije želio život u kojem bi morao odustati od borbe za sreću svakog pojedinca, od usmjeravanja ka cilju života, od vjerovanja u sve što je pravedno, korisno, mudro, tj. od onoga što je znanje. Veću vrijednost od takvog života za njega je imala smrt. Da bi sve to bilo uz njega, najutjecajniji antički filozof je izabrao smrt i sa sobom ponio sva svoja uvjerenja, učenja i istine od kojih se nije mogao, a ni želio rastati. Odabrao je smrt, jer će ga smrt spriječiti da osjeti šta znači živjeti životom koji nema nikakve vrijednosti.

Sokrates je živio svoju filozofiju, ona nije

djelo napisao na papiru,

(smatrao je da je knjiga

mrtva i da ne može zamijeniti živi razgovor)

njegova filozofija je

njegov život.


62

Razmišljanja

Novogodišnja euforija

Piše: Aida Sadiković

Svake godine u isto vrijemeista priča. Ljudi su iznenadnosretni, veseli, zrače “pozitiv-

nom energijom”, kao da im život ni-kada nije servirao nikakve probleme. Novogodišnja atmosfera, tako kažu. U cijelom ovoj (šturo upakovanoj u simpatično) priči, nikako ne mogu da shvatim činjenicu da se neko toli-ko otvoreno može radovati i svjesno planirati grijehe. U kafeterijama širom sarajevskih fakulteta se priča samo o tome kako će se “ubiti” (od alkohola), povući “samo” koji dim, čisto da se opuste i uživaju u najluđoj noći. Dje-vojke čak kupuju suknjice na dječijim odjelima jer ne postoje dovoljno kratke suknje na odjelima za odrasle, a pošto je danjašnja moda takva da se dječija odjeća i odjeća za odrasle ne razlikuje

ni počemu osim po veličini, tim bo-lje! Curice, djevojke, žene maštaju otome kako će biti kraljice najluđe noći,a dječaci, mladići, odrasli muškarcijedva čekaju da platu ostave u nekomzadimljenom, okićenom, i zagušljivomkafiću. Dječica pak sjede ispred prozo-ra nestrpljivo očekujući Djeda mraza i paket pun slatkiša. I sve djeluje be-zazleno, razigrano i sve odiše “dobro-tom”. Ali, Allah, subhanehu ve te’ala,je pored ljudi stvorio i džine i šejtane.Pitam se, ako je to tako dobra gozba za ljude, kako li se tek onda šejtani ve-sele novogodišnjoj atmosferi i dočeku“najluđe noći”. Bosna i Hercegovina nikada neće zaboraviti djevojku čijeime mnogima nije bitno, jer je ona “a da me vidi babo”, koja je, za proslavuBajrama popila svega 7 jegera sa svega 17 godina. Njeno ime, meni je bitno, a bitno mi je i ime njenog oca, Merjem,

Proslava bluda, pijanstva i licemjerjaIstina, Nikola u ovom činu nije učinio ništa loše, ali, kakvi smo mi to muslimani ako prihvatamo tuđe svece i preuzimamo njihovu praksu. Zar Ebu Bekr, radijallahu anhu, nije sav svoj imetak uložio na Allahovom putu, oslobađajući robove, udjeljujući sadake? Vidjevši Bilala, prvog mujezina, kako mu gazda na grudi stavlja ogromni kamen dok se on prži na užarenom pijesku, ovaj veliki čovjek ga je dao osloboditi!


63

kći Ibrahimova. Ova činje-nica me već duže vrijemeužasava, ne toliko zbog nje-nih grijeha već upravo zbog ovoga “Merjem, kći Ibrahi-ma, na proslavi Bajrama po-pila 7 jegera. Ibrahim, otacMerjemim kaže: ‘U njenimgodinama, ja sam pio 17’.”I tako će, i ove godine Mer-jem, Ibrahim, Jusuf, Sara,Sulejman, po nekim birtija-ma dozivati ova divna musli-manska imena i slaviti blud,pijanstvo i licemjerstvo. Akose za proslavu Bajrama popije 7 jegera, koliko se onda popije za Novu godi-nu? Međutim, postoji jedan ozbiljniji problem, problem skriven ispod ove “radosti”, “sreće” i “veselja”. Problem vješto upakovan u naziv “međunarod-ni praznik”. Mnogo Bošnjaka me bez imalo razmišljanja pita: “A gde ćeš ti za Novu?” Kada im odgovorim sa “Zar ti ja djelujem kao neko ko slavi Novu?”, onda dobijem očekivan odgovor: “Ne-moj mi tog vehabijskog posla!” Kada pokušam objasniti “evoluciju” čovjeka koji je dobio naziv “Djed mraz”, bivam prekinuta na početku, sa “islamskim odudaranjem od normalnog naroda”. Malo, jako malo Bošnjaka zna da je Djed mraz sinonim za Djed Božičnjak. A još malo njih zna da je Djed Božič-njak zapravo kršćanski sveti Nikola,

svetac katoličke i pravoslav-ne crkve, biskup. Legenda oovom biskupu nerazriješena je, ima mnogo verzija a onošto ih veže jeste ključni tre-nutak u kojem Nikola po-maže ocu koji želi zaraditimiraz za udaju kćeri time štoće ih dati u prostituciju. Ni-kola krišom ostavlja zlatnikeza spas djevojaka i odatlekreće priča o Djedu mrazu.Istina, Nikola u ovom činunije učinio ništa loše, ali,kakvi smo mi to muslimani

ako prihvatamo tuđe svece i preuzi-mamo njihovu praksu. Zar Ebu Bekr,radijallahu anhu, nije sav svoj imetak uložio na Allahovom putu, oslobađaju-ći robove, udjeljujući sadake? VidjevšiBilala, prvog mujezina, kako mu gazda na grudi stavlja ogromni kamen dok se on prži na užarenom pijesku, ovajveliki čovjek ga je dao osloboditi! Zarislam nema obilje ljudi čiju praksu tre-bamo slijediti? Zar Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, nije dovoljan uzor svi-ma nama? Zar umjesto novogodišnjihslikovnica i priča koje se obavezno pri-čaju naivnoj dječici nije ljepše ispriča-ti priču o veličini duha Poslanikovog,sallallahu alejhi ve sellem, najvjernijeg ashaba? I tako, zaluđeni opuštajućomatmosferom čak i oni koji ne piju al-kohol srljaju u grijeh pokazujući svoje

licemjerstvo svim onim koji su razu-mom obdareni. Pokazuju ga slaveći nešto što se vješto sakrilo ispod “me-đunarodno”. Voljela bih kada bi se ura-dile statističke analize o tome koliko novca Bošnjaci ostave sedmicu prije Nove godine i da li bi ta svota novca bila dovoljna da nahrani 10.000 glad-ne somalijske djece. Vjerujem da bi! Voljela bih kada bi se mjesec ili dva nakon Nove godine statistički obra-dio procenat abortiranja Bošnjakinja. Voljela bih da Klinički centar jasno da broj onih koji su preselili, teško i lakše povrijeđeni, da se policija iskreno izja-sni o činjenici da je intervencija najviše u novogodišnjoj noći. I šta se onda sla-vi? Blud, abortiranje, pijanstvo, zulum. I licemjerje. Egoizam. 2009. godine su rakete, vatrometi i druga pirotehnička sredstva parala nebo iznad Sarajeva, popraćena smijehom i pijanim usklici-ma, a nebo iznad Gaze su parale grana-te, kiša olova praćena dovama, jaucima i uzdasima. Pa šta onda slavimo, dragi Bošnjaci?

Naposlijetku, vaše dijete će se višeobradovati paketiću “iz vedra neba”, jer će vidjeti da vam je stalo, a ne onda kada morate jer, međunarodni praznik tako nalaže. Kada bi neko krišom uba-civao paketiće na dan Arefata, on bi bio vehabija koji je u kesicu od bombo-na upakovao bombu, a Djed Mraz, pa on je, ipak, sveti Nikola.

Kada pokušam objasniti

“evoluciju” čovjeka koji

je dobio naziv “Djed

mraz”, bivam prekinuta na početku, sa “islamskim

odudaranjem od normalnog

naroda”.

64

No comment


Kupi mi TV plazmu da ti ne pišem kaznuPolicijska stanica Istočno Sarajevo nad-ležnom tužilaštvu je podnijela izvještaj protiv svog policajca E. Ž., zbog sumnje

j p j j j

da je zloupotrijebio službeni položaj i ovlasti. Tu je policajac predložio da mu S. S. kupi plazma televizor, za koji bi ma-nji dio novca dao i on sam, a sve kako mu ne bi pisao prekršajnu prijavu. U izjavi radnika se dalje navodi da ga je policajac često pozivao mobitelom nakon čega je on, plašeći se da ne izgubi posao u fir-mi, otišao u tržni centar i kupio plazmu Panasonic za 1.149 KM. Narednog dana S. S. je došao na dogovoreno mjesto i predao policajcu kupljeni TV.Sarajevo-x.com, 18. decembar 2011. Probudio se iz kome kada

su htjeli donirati njegove organeZa mozak Sama Schmida, studenta iz Arizone, vjerovalo se da je mrtav. No, 21-godišnjak se probudio iz kome samo nekoliko sati prije nego što su liječnici namjeravali isključiti aparate koji su ga održavali na životu. Kako su vjerovali da je njegova mozak nakon dvomjesečne kome mrtav, liječnici su željeli donirati organe Sama Schmida.ABC, 25. decembar 2011.

Ženu skinuli sa vješalanakon čega se porodilaJedna žena iz sela kod Čačka pokušala je da se objesi u devetom mjesecu trud-noće, ali ju je spasao svekar koji je ski-nuo sa vješala i odveo u bolnicu, gdjeje pola sata kasnije rodila zdravog sina.Nezavisne novine, 27. decembar 2011.

Hashim Thaci umjestoBožića čestitao UskrsKatoličkoj crkvi i svim katolicima na Kosovu predsjednik kosovske VladeHashim Thaci čestitao je Uskrs umje-sto Božića. U čestitki, objavljenoj na sajtu Vlade Kosova navodi se da je“praznik Uskrsa među naznačajnijimpraznicima hrišćanskog svijeta”.Sarajevo – x, 25. decembar 2011.

U Orašju lopovi zajednosa automobilom ‘ukrali’i vlasnikaJučer oko 4.30 sati ispred ugostiteljskog objekta “Sova” u Orašju ukraden je au-tomobil u kojem se nalazio vlasnik i kojije zbog umora i alkoholiziranosti na su-vozačevu mjestu namjeravao odspavati.Fena, 20. decembar 2011.

Pozvali građane da mot-kama tuku policijuSindikat srbijanske policije najoštrije je osudio poziv novosadske televizije “Duga” upućen građanima da “motka-ma biju policiju koju zateknu na ulici” i traži od nadležnih da hitno osude i sankcioniraju odgovorne.Dnevni avaz, 25. decembar 2011.

Sidran: Republika Srpskaje poput kraste, osuši se isama otpadneSarajevo – x, 29. decembar 2011.

Predstavnici demobilisa-nih boraca troše milionena administraciju, pred-sjednike, sekretare...Najmasovnije boračko udruženje u zemlji,Udruženje demobilisanih boraca, udru-ženje koje okuplja najugroženije socijalnekategorije, na rad svoje administracije, za plate predsjednika udruženja, sekretara...godišnje troši milionske iznose!Žurnal.info, 29. decembar 2011.g jg

Banjalučani prodaju zlatoza večeruPripadnici najugroženijih društvenih ka-tegorija u gradu, mahom penzioneri i ne-zaposleni, zbog krize i besparice rasproda-ju i posljednje komade porodičnog nakita da bi preživjeli, otplatili kredite i obezbje-dili pristojnu novogodišnju večeru!Press, 28. decembar 2011.

Crvi najbolje čiste rane?Čišćenje rana pomoću crva može bitinovo rješenje za uklanjanje mrtvog tki-va koje će zamijeniti hirurške skalpele,predlažu francuski istraživači. Prije 20godina terapija crvima se koristila kaoposljednji pokušaj spašavanja nekog dela tela, pre amputacije”, objašnjava drRonald Šerman, istraživač sa Kalifornija

p p j j j

univerziteta, javlja B92. Rezultati njego-ve studije pokazuju da je korištenje crva za čišćenje rana, eliminisalo potrebu za amputacijom u 60% slučajeva.Vijesti.ba, 28. decembar 2011.

Na cestama u Federaciji BiH u 2011. godini vozilima je upravljalo 13.302 pijanih i 74 drogiranih, a 6.825 oso-ba je upravljalo vozilom bez položenog vozačkog ispitaVečernji list, 28. decembar 2011.

Vodovod nema da plati račune za strujuRačuni bilećkog “Vodovoda” blokira-ni su više od godinu dana zbog dugo-vanja za struju od 2,3 miliona KM.Blic, 29. decembar 2011.

Zgode i nezgode Četnikau JNAU Cetinskoj krajini, između ostalih pre-zimena, postoji i prezime Četnik, koje

j j

je bilo nepopularno poslije završetka Drugog svjetskog rata i pobjede komu-nizma, odnosno partizana. U drugomslučaju, riječ je o jednom Četniku koji

g

je nakon Drugog svjetskog rata obavljaodužnost pukovnika u Armiji. Sa timprezimenom nije se osjećao prijatno, teje odlučio da ga promijeni u prezimeJovanović. No, pokazalo se da ni to nijebio pravi izbor! Kada bi ko upitao kojije to sada Jovanović, dobio bi odgovor:“Pa, to je onaj bivši Četnik”!j

Nezavisne novine, 26. decembar 2011.

Južnokorejska kompanija LG pla-nira predstaviti obnovljen daljinski

upravljač “Magic Motion RemoteControl”, sa novim funkcijama. In-formacije o tome koje će glasovnekomande i gestove raspoznavati da-ljinski upravljač sa ugrađenim mikro-fonom i detektorima pokreta, još se drže u tajnosti. Daljinski upravljač će također imati funkciju transformacije2D u 3D sliku.

Kako godine prolaze, tako se mi-KKjenja i naš pogled na svijet, pa KKi ono što nas čini srećnim, zaklju-čak je studije koju je sprovela grupa američkih naučnika. Dok smo mladi sreću uglavnom dovodimo u vezu sa maštanjima o budućnosti, navalama adrenalina i avanturama. S godina-ma, pak, sve više nalazimo zadovolj-stva u stabilnosti i miru. Rezultati studije, takođe, otkrivaju da su mla-di ljudi najviše okrenuti budućnosti, a da starije generacije više uživaju u sadašnjosti.

65

Nauka2011. najtoplija od početka 20. stoljeća

Različito poimanje sreće kod mladih i starijih generacija

Daljinski upravljač LG-a reaguje na čula vlasnika

Manji unos kalorija povećava želju za učenjem

Zubi se moraju čuvati od najranijeg doba

“Prirodni antibiotici” - skriveni saveznici dobrog zdravlja

Francuska Meteorološka služba (Meteo France) sa-općila je da je 2011. godina najtoplija od početka

20. stoljeća i da je prosječna temperatura bila viša za 1,5 ºC od uobičajene.

Prosječna izmjerena temperatura zraka u Francu-skoj tokom ove godine bila je 13,6 ºC što je za 0,2stepena više od prethodno najtoplije 2003. godine.Proljeće je bilo posebno toplo, a prosječne temperatu-re bile su više za četiri stepena od uobičajenih za april.

Preskakanje deserta je dobro, kako za struk, tako i za mozak

pokazuje novo istraživanje italijanskih naučnika. Jedan od istraživača rekao je da se tokom istraživanja usredsredio na CREB1 protein, za koji je poznato da je važan za pamćenje i učenje. U eksperi-mentu koji je vršen na laboratorijskim miševima, pokazalo se da manji unos kalorija povećava želju za učenjem, a isto tako povećava i količinu proteina u mozgu.

Oralno zdravlje je na nezadovoljavajućem nivou, naro-čito kada je riječ o stanju zuba kod djece. Dok djeca

na sjeveru Evrope, na primjer, gotovo da nemaju karijes, njihovi vršnjaci na jugu imaju čak četiri zuba sa tim pro-blemom. Kako je najčešće oboljenje zuba kod djece karijes, najvažnije je pravilno korišćenje šećera i ugljenih hidrata. Također, roditelji bi trebali da nadgledaju dijete dok pere zube do desete godine.

N a pragu zime kada virusi i bakteri-je vrebaju sa svih strana organiz-

mu je preko potrebna pomoć. Umjesto da čekamo pomoć agresivnih lijekova kada bolest nastupi, savjet je stručnjaka – bolje je konstantno jačati organizam i tamaniti bacile “prirodnim antibioticima”. Kralj među takvim namirnicama je ulje origa-na. Ekstrakt maslinovog lista, također, spada među najbolje prirodne antibiotske agense, naročito kada je riječ o mikrobi-ma. Već proslavljeno sredstvo protiv glji-vica i bakterija je bijeli luk koji je odličan dodatak ishrani, naročito u zimskom pe-riodu.

Pripremio: Saladin Kovačević


Documents

Saff [broj 307, 30.12.2011]