Saff [broj 258, 25.12.2009]

Hutba: Koračamo li i mi putevima Hidžrew

ww

.saff

.ba

Uvodnik

Kuća bošnjačkoga duha

1430./2009.

Godina medijskog granatiranja islama

broj 25825. decembar 2009.9. muharrem 1431.

cijena 3 KM3 € / 15 kn / 4 $ / 6 SFR

97

71

51

26

51

00

4

IS

SN

1

51

2-

65

1X

Previše se traži od SDA

Intervju: Sulejman Tihić

0

5

25

75

95

100

Sadržaj

36

40

8

14

48

56

61

SAFF broj 258

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Mekka

Strpljivost u iskušenjima

Analiza

Suma – sumarum

Godišnjak islamofobije

Etika

Serijal o utemeljiteljima poznatih pravnih škola: EBU HANIFE (III DIO)

Velikan koji je zadužio cijeli ummet

Društvo

Intervju: Anica (Fatima) Karas

Lijep odnos prema ljudima najbolji je način da se razbiju predrasude o islamu

Islamnet

Kamerun

Sedam hiljada Kamerunaca prihvatilo islam

Fetve

Aktuelna pitanja i dileme

Ko iz nemarnosti izostavi tri džume, Allah će zapečatiti njegovo srce

Iz arhiva

Poglavlje iz knjige: Muslimani u Evropi (Mustafe Busuladžića)

Misli o sudbini naroda i zajednica u povijesti

3 25. decembar - 9. muharrem

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322fax: +387 32 403 301distribucija: +387 61 98 82 36Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPFadil Pezo

LektorSumeja Đurić

SaradniciMeho Bašić, Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Fatmir Alispahić, Muharem Štulanović, Kemal Zukić, Anes Džunuzović, Salko Opačin, Safet Kadić, Saladin Kovačević, Safet ef. Pozder, Nedim Haračić, Amir Durmić, Abdulvaris Ribo, Adem Zalihić, Almir Mehonić, Sejfudin Dizdarević, Abdulmedžid Nezo

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaAlmin Fočo

Oglašavanje:Semin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaGIK OKO

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Ako ne znaš ko si, pitaj svoje neprijatelje. Ako ne znaš ko si, pitaj svoje neprijatelje. AKako bi zec znao ko je, da ne zna od AKako bi zec znao ko je, da ne zna od Akoga i zašto treba bježati? Kako bi slo-Akoga i zašto treba bježati? Kako bi slo-Aboda znala šta je, i kako bi svje-tlost znala šta je, da nema kon-trasta. Uvijek si ono od čega se razlikuješ. Problem nastaje kad umisliš da si svoja razlika, kao što je bilo Bošnjaka koji su desetlje-ćima pomišljali da mogu pobjeći od svoga islamskog izvorišta. Bošnjaci su kartu svoga identi-teta spoznavali kroz stradanja. Prvo ozbiljno suočenje sa sobom Bošnjaci su doživjeli u vrijeme austrougarskih zločina. Već 130 godina kršćanski i ateistički noževi podu-čavaju Bošnjake bošnjačkim vrijednostima. Kad su agresori 1992. počeli rušiti džamije i spaljivati tragove bošnjačke duhovne kul-ture, ispostavilo se da oni bolje znaju ko smo mi nego što mi sami znamo i cijenimo ko smo. Dotad su Bošnjaci možda vjerovali da su Jugosloveni, da nisu određeni vjerom i islamskom baštinom. Četnički i ustaški da su Jugosloveni, da nisu određeni vjerom i islamskom baštinom. Četnički i ustaški da su Jugosloveni, da nisu određeni vjerom

koljači nisu pitali ko je vjernik, a ko ateista, ko je komunista, a ko Alijin, već su redom ubijali Bošnjake, zato što su muslimani. I to ukazuje da se ne može pobjeći od sebe, ni jučer, ni sutra, a da svaki pokušaj bježanja re-zultira poniženjem. U toku 2009. dogodila se jedna historijski analogna situacija koja bi Bošnjacima trebala objasniti značaj Islamske zajednice i imperativ narodnog jedinstva. Činjenica je da Bošnjaci Islamskoj zajednici zajednice i imperativ narodnog jedinstva. Činjenica je da Bošnjaci Islamskoj zajednici zajednice i imperativ narodnog jedinstva.

ne pridaju značaj kakav ova institucija ima u aktuelnoj medijskoj slici. Otud je mnogim Bošnjacima nejasno zašto se toliko napada reisul-ulema i zašto se tolika prašina diže oko Islamske zajednice. Šta može Islamska za-reisul-ulema i zašto se tolika prašina diže oko Islamske zajednice. Šta može Islamska za-reisul-ulema i zašto se tolika prašina diže oko

jednica? Niti ima vlasti, niti para, niti može koga uhljebiti, niti razhljebiti. Otkud onda toliki napadi na nešto što ne utječe ni na šta u državnom ustroju, ni na ustavne promjene, ni na privatizaciju, ni na pravosuđe, recimo? Pa na što su mogle utjecati džamije 1992., da bi bile srušene!? Pogotovo tada kada je broj ateiziranih Bošnjaka bio rekordan. Ovo dokazuje da se značaj Islamske zajednice za Bosnu i Bošnjake ne mjeri tek bošnjačkim odnosom, već prije analitičkim procjena-ma bosanskih i bošnjačkih neprijatelja koji znaju da je Islamska zajednica posljednja

organizirana, samosvjesna i ustrajna in-stanca bošnjačkog postojanja. Bez Islamske zajednice nema Bošnjaka, a bez Bošnjaka

nema Bosne, a Bošnjaka nema bez islama, jer je islam kičma bošnjačkog identiteta. Izvorišta bošnjačkog života hronično bolje poznaju bošnjački neprijatelji od samih Bošnjaka. Minula 1430. / 2009. godina obilježena je dosad u historiji najobimnijim i najbru-talnijim napadima na instituciju reisul-uleme i Islamske zajedni-ce. Islamofobijska prezentacija, prvenstveno sa Federalne televi-zije, pokazala je šta za Bošnjake

ima da znači Islamska zajednica i koliko je bitno da se Bošnjaci okupe oko nje, zanema-rujući razlike u tumačenjima i interpretaci-jama. Time se ustvari i praktično svjedoči i oživotvoruje plemeniti kur’anski princip/ imperativ i svi se čvrsto Allahova užeta držite, i nikako se ne razjedinjujte, i hvata za uže spa-i nikako se ne razjedinjujte, i hvata za uže spa-i nikako se ne razjedinjujtesa koje jedino može sve nas izvući iz kaljuže moralnog i duhovnog posrnuća u koju nas je gurnula vlastita sujeta, samodovoljnost i sebičnost. U sličnom kontekstu možemo posmatrati i Poslanikove, sallallahu alej-hi ve sellem, riječi: “Držite se zajednice, jer vuk najlakše hvata odbjeglu ovcu’’, koje na jednostavan i ljudima blizak način oslika-vaju svu pogubnost izdvajanja iz zajednice i preferiranja individualnih i uskopartijskih nad interesima kolektiva. Islamska zajed-nica je u nedostatku prave političke snage preuzela ulogu odbrane temeljnih stubova bošnjačkog opstanka. Možda to ne bi tako bilo, ali je tako ispalo jer je aktuelna islamo-fobija rastjerala od islama bošnjačke politi-čare, od kojih se nijedan, ama baš nijedan, nije javno oglasio i osudio stravičan progon islama od strane državnih instanci, kakva je i Federalna televizija. Njihov moralni i mentalni kukavičluk rezultirao je čak i da se, zasad, najjača bošnjačka stranka okrene protiv Islamske zajednice. Sve to utjecalo je da Islamska zajednica postane i u vjerskim, i u širim društvenim okvirima, posljednje utočište bošnjačkog dostojanstva. Dvije su mogućnosti: da Islamska zajednica poprimi osobine bošnjačke politike ili da se bošnjačka politika, kao odbjegla kuja, vrati svojoj kući. Prvo bi bilo kraj, a drugo budućnost.

ImpressumUvodnikKuća bošnjačkoga duha


Hutba

Piše: Amir Durmić([email protected])

Ovih dana navršilo se punih 1430 lu-Ovih dana navršilo se punih 1430 lu-Onarnih godina od događaja koji je promijenio svijet. Malo je muslima-

na, ali i ostalih prosvijećenih ljudi koji nisu barem čuli za Hidžru – preseljenje Muha-mmeda, s.a.v.s., iz Mekke u Medinu. Taj događaj označio je početak jedne nove ere na pozornici svjetskih dešavanja, te ostavio neizbrisive tragove na cjelokupnu historiju čovječanstva. Nakon trinaest godina koje je Muhammed, s.a.v.s., proveo u Mekki među idolopoklonicima koji su konstan-tno i oholo odbijali jasnu Istinu, i nakon što se povećao psihički i fizički pritisak na muslimane te su se mnogi od njih pobojali za sebe i svoju vjeru, dozvolom Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., počela je postepena selidba muslimana u Medinu, tadašnji Jesrib, koja je na tada još uvijek ve-ćinski idolopokloničkom Arapskom polu-otoku, već postala oaza imana i rahatluka. Priča o Hidžri je duga, gotovo beskrajna, a

malo je događaja u povijesti islama o koji-ma se više pisalo i govorilo. Hidžra je vječita inspiracija svim generacijama ummeta kod koje uvijek nanovo zastaju i razmišljaju o njenim poukama i porukama, te u svakom vremenu i u svim okolnostima pronalaze sličnosti s tim događajem, i na osnovu tog iskustva donose zaključke i izvlače koristi. Između velikih pouka i poruka Hidžre, za ovaj put izdvajamo nekoliko koje bi nam i u današnjem vremenu mogle itekako ko-ristiti.

Planiranje, a ne improviziranje

Poslanik, s.a.v.s., je najbolje Allahovo stvorenje koje je ikada hodilo zemljom. On je bio Allahov odabranik i miljenik, a samim tim i najpreči između svih ostalih stvorenja da ga njegov Gospodar čuva i šti-ti od spletki nevjernika i munafika. Pored toga, u svojoj nakani da učini hidžru, on ništa nije prepustio slučaju. Nije od Uzvišenog Allaha tražio da ga u Medinu odnesu plemeniti meleki na svojim krili-ma, niti je dovio za bilo kakvo čudo ko-jim bi ga Uzvišeni Allah Svojom moći po kratkom postupku “prebacio” do Medine. Prelistamo li knjige životopisa Poslanika, s.a.v.s., ili hadiske zbirke u kojima se po-drobno opisuje ovaj događaj, vidjet ćemo da je Poslanikov bijeg iz Mekke u Medinu bio pomno isplaniran, i do u najsitnije de-talje razrađen. Mekku je napustio po noći u društvu svog nerazdvojnog prijatelja Ebu Bekra, r.a., te se zaputio u pećinu Sevr gdje su ostali tri dana dok se potjera nije stišala. Prvotno su se zaputili u pravcu jugozapada, a ne u pravcu sjevera, gdje se Medina i na-lazi, kako bi ovim potezom zavarali idolo-poklonike koji su za njima tragali na prav-cima prema Medini. Unaprijed je u pećini Sevr bio dogovoren susret sa iznajmljenim

vodičem, inače mušrikom po imenu Abdullah b. Urejkit, koji je vrlo dobro po-znavao put do Medine i vještinu preživlja-vanja u pustinji. On je sa sobom doveo i dvije rasne deve koje je prethodno kupio Ebu Bekr, r.a., s ciljem da na njima jašu do Medine. Unaprijed je bilo isplanirano i da im Ebu Bekrova kćerka Esma, r.a., redov-no donosi hranu, a da njegov sin Abdullah svakodnevno dostavlja vijesti i informacije iz Mekke, a koje su se ticale njih i potjere za njima. Ebu Bekrov sluga Amir b. Fuhejre isto je tako po zacrtanom planu čuvao ovce u blizini pećine te ih redovno opskrbljivao svježim mlijekom i mesom, a pri povratku bi ovce natjerao po putu kojim su dolazili Esma i Abdullah kako bi uništio njiho-ve tragove... (Es-Siretun-nebevijje fi dav-i ve tragove... (Es-Siretun-nebevijje fi dav-i ve tragove... (mesadiriha el-aslijje, str. 267-269). Ovo je mesadiriha el-aslijje, str. 267-269). Ovo je mesadiriha el-aslijjeukratko samo djelić pomno isplaniranog plana Poslanikove hidžre koji jasno uka-zuje na vrlo ozbiljan i strateški do vrhunca dotjeran plan koji je, uz Allahovu pomoć, urodio plodom. Razmislimo li danas o si-tuaciji većine muslimana u svijetu, vidjet ćemo da se najveći dio njih na putu do ostvarenja određenih ciljeva uopće ne drži principa planiranja i organiziranja, već su njihovi potezi uglavnom improvizacija i brzinsko snalaženje u vremenu i prostoru usljed okolnosti koje diktira trenutna situa-cija. Takvi potezi često ili donesu više štete nego koristi, ili njihova eventualna korist bude gotovo zanemarljiva i marginalna u poređenju s onom koju bi donijelo pret-hodno planiranje i organiziranje. Sjetimo se samo reakcija muslimana na povreme-ne žestoke napade na lik i djelo Poslanika, s.a.v.s. Gotovo da u islamskom svijetu nema planski oformljenih mehanizama preko kojih bi muslimani adekvatno od-govorili i uzvratili na ove napade. Paušalni izljevi bijesa i agresivne retorike su za sada uglavnom reakcije muslimana na ove sra-mne napade, dok odmjerenih i mudrih uz-vratnih udaraca gotovo da i nema. Takvom djelovanju nije nas učio Poslanik, s.a.v.s., o čemu događaj Hidžre najbolje govori.

Bez kolektivnog rada nema kolektivnog uspjeha

U periodu prije Hidžre muslimani su u Mekki uglavnom djelovali individual-no. Apsurdno bi bilo tvrditi da nisu imali nikakav kolektiv niti organizirani rad jer

6

Koračamo li i mi putevima HidžreAllah, dželle šanuhu, u suri En-Nahl kaže: One koji se isele Allaha radi, nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti, a nagrada na onom svijetu bit će još veća – kad bi oni samo znali! – onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali. (Prijevod značenja En-Nahl, 41.–42.)

25. decembar - 9. muharrem

7

su se ipak susretali, makar krišom obilazi-li jedni druge i povremeno se okupljali u kući šesnaestogodišnjeg mladića po imenu Erkam b. Ebi Erkam, r.a., koji je primio islam. Poslanik, s.a.v.s., u tim prilikama prenosio bi im Objavu koja mu je dolazila i poučavao ih vjeri. Međutim, imajući u vidu da je zbog okolnosti u kojima su se nalazili, veliki broj ashaba još uvijek krio svoje vje-rovanje, njihov rad za vjeru u mekkanskom periodu uglavnom je bio individualnog karaktera. Na tom polju istakao se veliki broj drugova Poslanika, s.a.v.s., poput Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije, Hamze, r.a., i mnogih drugih, koji nisu žalili ni imetka ni truda da, shodno svojim mo-gućnostima, pomognu islam i muslimane. Ali preseljenjem Poslanika, s.a.v.s., i ashaba u Medinu, i nestajanjem prepreka koje su ih sprečavale da javno, organizirano i tran-sparentno djeluju na polju širenja Allahove vjere, oni ne čekaju ni trenutka, već odmah po dolasku u Medinu, svoje nekoć indivi-dualne napore i zalaganja, sada udružuju te zajednički rade i djeluju na svim poljima rada za islam. Gradnja džamije koja je bila centar okupljanja, planiranja i dogovaranja svih značajnijih aktivnosti od opće koristi za islam i muslimane, bila je uvertira u iz-gradnju složenog, vjerskog, ekonomskog, socijalnog i vojnopolitičkog, dobro uveza-nog sistema poznatijeg pod imenom islam-ska država. Taj sistem koji je besprijekorno funkcionirao i u vrlo kratkom vremen-skom periodu polučio ogromne rezultate, uspio je i briljirao zahvaljujući zajedničkim naporima i združenom trudu pojedinaca, tj. džematskom radu. Razmotrimo li si-tuaciju u kojoj se danas nalazi veliki broj djelatnika na polju da’djelatnika na polju da’djelatnika na polju dave – islamskog misi-’ve – islamskog misi-’onarstva, koji iskreno žele proširiti islamsko vjerovanje i njegove vrijednosti te doprini-jeti ponovnom oživljavanju ogromnog, tre-nutno zaspalog i umrtvljenog potencijala koji leži u ovom ummetu, naći ćemo da veliki broj njih djeluje samostalno i indi-vidualno, bez neke naročite želje za uvezi-vanjem sa ostalim muslimanima koji rade na istoj misiji. Opravdanja za ovakav stav svako ima na stotine, međutim najčešće se radi o nedostatku ispravnog razumijevanja

prioriteta sa kojim je došao Poslanik, s.a.v.s., kao i manjka širokogrudnosti i volje da se pređe preko grešaka i propusta drugih, sve u cilju opće koristi i ostvarivanja većih ci-ljeva. Ideje i projekte uistinu mogu pokre-nuti pojedinci, ali njihova implementacija uglavnom nikada neće do kraja biti realizi-rana osim kroz kolektivni rad i djelovanje. I da nije tako, ostavljanje i zanemarivanje kolektiva je kršenje Poslanikovih, s.a.v.s., jasnih naredbi da se muslimani drže zajed-ništva. Između ostalog, Poslanik, s.a.v.s., je u ovom kontekstu rekao i sljedeće: “Ko bude želio srednji dio Dženneta, neka se drži džemata jer šejtan je sa pojedincem, a od dvojice se drži podalje…” (Tirmizi, br. 2165, Ahmed, 1/239) Povlačenje samo-stalnih poteza bez prethodnog savjetovanja sa ljudima od struke, bez obzira o kakvom se zanimanju radilo, često zna rezultirati katastrofal-nim posljedicama, pa makar dotični pojedinac bio i veliki stručnjak u zanimanju kojim se bavi. Imajući u vidu da je po-zivanje u Allahovu vjeru najča-snije, a ujedno i najodgovornije zanimanje na svijetu, onda su i djelatnici na ovom polju najpre-či i najpozvaniji da rade zajed-no, savjetujući i popravljajući jedni druge.

Islam traži žrtvovanje

Ostaviti sav svoj imetak, napustiti roditelje, braću, se-stre, bračnog druga, pa čak i vlastitu djecu, samo radi Allaha i Njegova Poslanika, nije bila nimalo lahka niti jed-nostavna stvar. Muhadžiri su učinili baš to. Radi islama su se draga srca odrekli apsolutno svega što su imali, čvrsto vjeru-jući da će im Allah namiriti sve ono što su izgubili, što se na kraju i desilo. Vratimo li se opet aktuelnoj situaciji muslimana u svi-jetu, uvjerit ćemo se da je mali broj onih koji su se u potpunosti spremni žrtvovati na putu ostvarivanja viših islamskih cilje-va, iako je veliki broj onih koji su gotovo ubijeđeni da su za takvo nešto itekako

sposobni. Oni koji stvarno misle da bi se i oni na putu islama odrekli svega što ima-ju (uz opasku da imaju pravo izbora), neka sami sebe provjere i stave na ispit iskrenosti i samoobračuna: Koliko je muslimana da-nas koji su i u najdužim noćima spremni da “učine hidžru’’učine hidžru’’učine hidžru iz tople postelje, da odu do kupatila i toplom vodom uzmu abdest, te u toploj sobi klanjaju noćni namaz na kojem će učiti kratke sure, znajući da su samo dva rekata namaza kod Allaha vred-nija od dunjaluka i onoga što je na njemu? Koliko je muslimana spremno da od svojih primanja, ma kako ona skromna bila, re-dovno odvajaju jedan dio i udjeljuju onima koji su potrebni, čvrsto vjerujući u riječi Poslanika, s.a.v.s., da dijeljenje sadake ne umanjuje imetak? Koliko je onih koji su

radi Allaha spremni ostaviti jav-no i tajno griješenje kao što su između ostalog zavist, ogovara-nje, gledanje u ono što je Allah zabranio..., te se odreći luksuza tzv. “malih” grijeha koji polah-ko ali sigurno uništavaju ljud-ska srca, znajući da je Poslanik, s.a.v.s., jednom čovjeku rekao: “Najbolja hidžra je da napustiš i zaobiđeš ono što mrzi i prezi-re tvoj Gospodar...”? (Ahmed, 2/160, od Abdullaha b. Amra, r.a.) O rezultatima ovakvih i sličnih ispita muslimani ne moraju obavijestiti nikoga od stvorenja, a Gospodar kosmosa svakako je o svemu obaviješten. Međutim, trebaju biti itekako svjesni da onaj ko nije naučio

sabirati i oduzimati, nikada neće biti u stanju da rješava složene matematičke za-datke sa više nepoznatih, a o razlomcima i polinomima da i ne govorimo. Stoga nam je obaveza da prvenstveno radimo na po-pravljanju nas samih i naših porodica, da se klonimo svih vrsta griješenja i da Allaha iskreno molimo da nas ne stavi na iskušenja koja nećemo moći podnijeti. Muhammed, s.a.v.s., i prve generacije muslimana u sve-mu su nam najljepši uzor, pa ima li onih koji će dosljedno i nepokolebljivo krenuti njihovim stopama?

Hidžra je vječita inspiracija svim generacijama ummeta kod koje uvijek

nanovo zastaju i razmišljaju o

njenim poukama i porukama, te u svakom

vremenu i u svim okolnostima pronalaze

sličnosti s tim događajem.


u iskušenjima

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Usama b. Abdullah Hajjat Medina: Ali b. Abdurrahman el-Huzejfi

Iskušenja i nedaće sastav-ni su dio vjernikovog

života na ovom svijetu. Štaviše, ona su srazmjer-života na ovom svijetu. Štaviše, ona su srazmjer-života na ovom svijetu.

na njegovom vjerovanju. Najveća iskušenja imali su poslanici, a zatim ostali shodno stepenu ispoljava-nja vjere. Allah Uzvišeni to potvrđuje: Elif-lam-mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u isku-šenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (El-Ankebut, 1.-3.) Međutim, oni su bili strpljivi i nadali su se na-gradi od Allaha, i time su zacrtali put svakom vjerniku. Iskušenja na ovom svijetu su raznovrsna. Ima ljudi koji su iskušani siromaštvom i bolešću, drugi su iskušani gubit-kom imetka, a neki, pak, gubitkom svojih najdražih, kao što se nedavno desilo stanovnicima Džidde. Allaha molimo da im podari strpljivosti, da ih obilato nagradi i smiluje se njihovim najdražim koje su izgubi-li. Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti. (El-Enbija’, 35.) Najbolje što vjernik u ovakvim momentima može uraditi jeste da se strpi i bude zadovoljan Allahovom odredbom za koju mora vjerovati da je dobra za njega, jer Allah vjerniku daje samo ono što je dobro. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čudan li je primjer vjernika! Za razliku od dru-gih, on u svakoj situaciji dobija: ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvali Allahu i bude nagrađen zbog toga,

Jedan od mnogobrojnih Allahovih dokaza / znamenja na Zemlji jeste

vrijeme. Allah Uzvišeni kaže: U smje-ni dana i noći i u onome što je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje. (Ju-nus, 6.) Svakim danom sve smo bliže svome edž elu za koji ne znamo kada će nastupiti, i zbog toga nas Allah, dželle šanuhu, u velikom broju ajeta poziva da požurimo sa činjenjem dobrih dje-la. Datum u kome se danas nalazimo obilježava početak nove hidžretske godine. Ovo je pravi trenutak da po-gledamo svojim djelima u oči i da ana-liziramo ono što smo do sada uradili. Obračunajmo se danas, prije onog ko-načnog obračuna. Danas su djela bez obračuna, a sutra obračun bez djela. Vrijeme teče brzo, a ukazane prilike više se ne ponavljaju. Svaka nova go-dina budi naše sjećanje na Hidžru koja je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, donijela veliki napor i iskušenja. Sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, iako su imali državu i vlast, nisu bili pošteđeni iskušenja, pa nećemo biti ni mi. I više od toga, nas očekuje vrijeme smutnje (fitne) za koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činite dobra djela prije je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činite dobra djela prije je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve

nego što nastupe fitne – smutnje koje će biti poput mrkle noći.” Bilježi ga Muslim. Naš moto u ovoj godini, a i svakoj narednoj, neka bude: “Iskoristi pet stvari prije drugih pet...” Preostali dio našeg života ispunimo pokornošću Uzvišenom Allahu. Ništa od dobrih

a ako ga, pak, pogodi ka-kvo zlo i šteta, on se str-pi i postojano se drži, pa mu i to donese nagradu od Allaha.” (Muslim) Od stvari koje vjerniku olak-šavaju podnošenje nedaće jeste da se prisjeti Allaho-vih nebrojenih blagodati

koje trenutno uživa ili ih je uživao ranije, a zatim da ima na umu ve-liku nagradu koju je Allah obećao strpljivima. Uzvišeni Allah kaže: Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni. (Ez-Zumer, 10.) Osim toga, mora vjerovati da nakon poteškoće dolazi olakšica, kao što Uzvišeni kaže: Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! (Eš-Šerh, 5.-6.) Dakle, jed-mukom je i last, zaista, s mukom je

(Eš-Šerh, 5.-6.) Dakle, jed-mukom je i last, zaista, s mukom je i last! (Eš-Šerh, 5.-6.) Dakle, jed-i last!na poteškoća ne može pobijediti dvije olakšice. Dobro je da se tada uči dova koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio u teškim trenucima. Također, vjernik je dužan o Allahu, dželle šanuhu, lijepo misliti i nadati se Njegovoj milosti. Strpljivost je spomenuta na devedeset mjesta u Kur’anu, što do-voljno govori o njenoj važnosti. Str-pljivost je najbolji dar kojim Allah, dželle šanuhu, daruje Svoje robove, kao što se to navodi u jednom ha-disu. Iskušenja su dokaz Allahove dobrote prema onima koji njima bivaju pogođeni. Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada Allah Svome robu želi dobro, ‘kazni ga’ još na ovom svijetu”, tj. dadne mu iskušenja s kojima mu briše gri-jehe i podiže deredžu.

8

Strpljivost Samoobračun - najbolje čime ćemo započeti novu hidžretsku godinu

Danas su djela bez obračuna,

a sutra obračun bez djela.

Vrijeme teče brzo, a ukazane prilike više se ne ponavljaju.

Strpljivost je spomenuta

na devedeset mjesta u

Kur’anu, što dovoljno

govori o njenoj važnosti.


9

Hidžra Medina: Ali b. Abdurrahman el-Huzejfi Kuds: Jusuf Ebu Senine

Život na ovom svijetu obi-luje raznim dešavanjima

i promjenama. Međutim, svaka promjena je u Allaho-vim rukama. Pravi vjernici to dobro znaju i zato jedino od Allaha traže pomoć i pro-mjenu svoga stanja. Oni zna-ju i vjeruju da Allah neće na cjedilu ostaviti Svoje iskrene robove. Pomagao ih je u sva-kom vremenu, pa zar će sada ta pomoć izostati. Učimo to iz života Allahovog Posla-nika, sallallahu alejhi ve se-llem. Ko je taj ko je njihovu slabost promijenio u ponos i moć, ko je njihovo siromaš-tvo zamijenio bogatstvom i obiljem? Ko je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spasio od nevjernika i dao mu pobjedu nad njima? Za-ista je to Allah i niko drugi. Nevjernici ne samo da su namjeravali da ga istjeraju, već su svim snagama težili da ga ubiju: I kada su nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije (El-Enfal, 30.). Allah to najbolje umije (El-Enfal, 30.). Allah to najbolje umijeUprkos svemu, Allah mu je darovao sigurnost i smiraj. Sve ovo trpjeli su zbog jedne rečenice – la ilahe illallah. Zbog nje su uznemiravali Luta, Šuajba zbog jedne rečenice – la ilahe illallah. Zbog nje su uznemiravali Luta, Šuajba zbog jedne rečenice – la ilahe illallah.

i druge poslanike, alejhis-selam, a da-nas ubijaju nas. Zato očekujmo pomoć samo od Onoga ko je njih pomagao, a to je Allah Uzvišeni. Allah Svoje ro-bove pomaže kako On želi. Nekada to bude vjetar, nevidljiva vojska meleka ili pak ljudi. Sjetimo se samo Poslaniko-ve, sallallahu alejhi ve sellem, hidžre u Medinu. Zar ga nije pomogao s nečim što izgleda najslabašnije u našim oči-

djela nemojmo potcje-njivati, pa makar da, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, svoga brata sretnemo nasmijanog lica, a Allah će naša iskreno učinjena djela unaprijediti i uvećati.

Polje rada je široko i niko nikome ne bi trebao smetati. U tom smislu treba posmatrati i hadis: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ogranaka – naj-veći je la ilahe illallah, a najmanji je ukloniti prepreku sa puta.” Dobra dje-la možemo raditi u svakom vremenu i na svakom mjestu. Svako izgovoreno “subhanallah” je sadaka, svako upu-ćivanje na dobro je sadaka, svako po-maganje u dobru braći muslimanima je sadaka.

ma – običnom paukovom mrežom. Iz Hidžre crpi-me nebrojene pouke. To je pratilja poslanstva i pratilja vjerničkog života. Zar nije Vereka b. Nevfel rekao Po-slaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u prvim danima su-sreta sa Objavom, da će ga njegov narod ugnjetavati i protjerati. Uprkos svemu, Allah je pomogao Svoju vje-

ru. Želimo li da nas Allah pomogne? Allah je pomogao Svoju vje-

ru. Želimo li da nas Allah pomogne? Allah je pomogao Svoju vje-

Poslušajmo šta Allah o tome kaže: O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti(Muhammed, 7.). Kako ćemo Allaha pomoći a muslimani jedni druge ubi-jaju, kaljaju čast jedni drugima, rade s kamatom i zabranjenim načinima trgovanja, kidaju rodbinske veze i za-postavljaju međusobna prava?! Kako će nas Allah pomoći kada naša braća muslimani nekoliko stotina kilometara odavde uživaju, a nas i našu djecu ov-dje ubijaju? Kako će nas Allah pomoći a niko ni glas da podigne dok poku-šavaju da sruše ovaj mesdžid? Allahovi robovi, budite jedinstveni i budite bra-ća, kako nas je naš Poslanik učio. Po-mozite Allaha, pa će i On pomoći nas.

Samoobračun - najbolje čime ćemo započeti novu hidžretsku godinu

kao utjeha

Kako će nas Allah

pomoći kada naša braća muslimani

nekoliko stotina kilometara

odavde uživaju, a nas i našu djecu ovdje

ubijaju?Danas su djela bez obračuna,

a sutra obračun bez djela.

Vrijeme teče brzo, a ukazane prilike više se ne ponavljaju.

Preveo i prilagodio: Esad Mahovac


10

PolumjesecProstak nulte kategorije

Kad SDP odlučuje, Bošnjaci su sigurni gubitnici

Ljudina i najmenadžer godine

Željko Ivanković

Mostar

Travnik

Slavni islamofobičar Željko Ivanko-vić reagirao je u banjalučkim Ne-

zavisnim novinama na tekst iz našeg zavisnim novinama na tekst iz našeg zavisnim novinamamagazina “Šta je ustavnije – muslima-

na tekst iz našeg magazina “Šta je ustavnije – muslima-

na tekst iz našeg

ni ili svinjetina” i izrekao čitav niz naj-prizemnijih uvreda, koje njega samog predstavljaju kao prostaka, a ne kao intelektualca. Jer samo prostak nulte kategorije može za ženu, konkretno di-rektoricu sarajevskih obdaništa, kazati da je – “fizički smiješna pojava”. Da li će sada ustati Helsinški komitet Srđa-na Dizdarevića i razne ženske udruge da zaštite dignitet jedne žene, pred si-ledžijom koji javno vrijeđa njen fizički izgled? Da li će gradonačelnik Saraje-va, SDP-ovac, Alija Behmen, ustati da zaštiti obraz Sarajeva od kleveta ovog ustaškog intelektualca koji tvrdi da je “Sarajevo idealno mjesto za istraži-vanje nacizma ili fašizma”, ili će Alija Behmen svojom šutnjom posvjedočiti da igra u istom kolu sa Željkom Ivan-Behmen svojom šutnjom posvjedočiti da igra u istom kolu sa Željkom Ivan-Behmen svojom šutnjom posvjedočiti

kovićem?! Naravno, neće se dogoditi ništa, jer je prostak i siledžija Željko kovićem?! Naravno, neće se dogoditi ništa, jer je prostak i siledžija Željko kovićem?! Naravno, neće se dogoditi

Ivanković glasnogovornik dejtonskih

medija i tzv. nevladinih organizacija koje ovdje navodno promoviraju ljud-ska prava, ali po mjeri i nevjeri islamo-fobije i bosnofobije, po kojoj je pohval-no jednu muslimanku javno vrijeđati zbog fizičkog izgleda, a grad Sarajevo oblatiti kao leglo nacizma i fašizma. Mi znamo da su legla nacizma i fašiz-ma sva mjesta u Bosni i Hercegovini nad kojima se vihore zastave susjednih država, ali takva mjesta ne smetaju Željku Ivankoviću. Jer, on je odvjetnik država, ali takva mjesta ne smetaju Željku Ivankoviću. Jer, on je odvjetnik država, ali takva mjesta ne smetaju

okupacije i razaranja bosanskoga mul-tietničkoga duha.

Nakon punih 14 mjeseci Grad Mo-star dobio je svog gradonačelnika.

Od prošlog petka gradonačelnik Mo-stara nije više kenjac kojeg su neki Mo-starci kandidirali za gradonačelničko mjesto kada je trajala kriza izbora pr-vog čovjeka Mostara. Dakle, novi-stari

gradonačelnik je HDZ-ov kandidat gospodin Ljubo Bešlić. Nakon što se sazna-lo ko je za koga glasao, jasno su se ukazali tragovi glavnih smutljivaca koji su jednako krivi što gradonačelnik nije izabran do sada, kao i što Bošnjaci unatoč brojčanoj nadmoći u Gradskom vijeću Grada Mostara nisu uspjeli konačno dobiti gradonačel-ničko mjesto. To danas svi znaju da se radi o SDP-u.

Opstrukcijom ranijih glasanja i ravno-dušnim prepuštanjem glasačke većine HDZ-u, SDP je dokazao Bošnjacima šta ih čeka ako se opredijele za ovu stranku. Kad god je SDP odlučivao o našem narodu, Bošnjaci su pretrpjeli težak poraz.

Agencija za izbor najmenadžera BiH, jugoistočne i srednje Evro-

pe, Odlukom međunarodnog žirija sastavljenog od najuglednijih me-nadžera i naučnih radnika iz regiona, donijela je odluku o dodjeli prestiž-nog priznanja “Menadžer godine” načelniku Općine Travnik, Tahiru Lendi. Od ukupno 2.000 nominacija i prijedloga za priznanja, žiri direkcije navedene Agencije ove godine dodi-jelio je oko 30 nagrada u tri katego-rije. Načelnik Općine Travnik dobio je nagradu “Menadžera godine” u ka-tegoriji menadžera koji su stvaranjem ambijenta doprinijeli razvoju biznisa. Odmah da kažemo da je ova nagrada došla u prave ruke. Kada smo proš-le godine u vrijeme lokalnih izbora predložili Travničanima da glasaju za Tahira Lendu, znali smo za koga se zalažemo. Tahir Lendo je prije svega jedna velika ljudina, čovjek koji je uvijek spreman da pomogne potreb-nima. Komotno je mogao dobiti još jednu nagradu, a to je ljudina godi-ne. Ovim putem upućujemo iskrene čestitke gospodinu Lendi uz najljepše želje da u privatnom i poslovnom ži-votu nastavi nizati uspjehe.


11

Ponašanje koje ne priliči profesionalnom sportisti

Efendija Jakirović je primjer hrabrosti i čestitosti

Edin Džeko, nogometni reprezentativac BiH

Medžlis Islamske zajednice u Mostaru

Na YouTubeu je prije ne-koliko dana objavljen

video zapis na kojem se vidi kako naša nogomet-na zvijezda Edin Džeko psuje majku jednom ze-ničkom mladiću koji ga je prethodno provocirao. Ko god je imao priliku vidje-ti spomenuti video zapis, doživio je razočarenje zbog ponašanja Edina Džeke. Slično je doživio i Džekin trener Armin Veh. “Nika-ko ne mogu biti ponosan na to što je uradio Džeko. To se ne može nazvati pravilnim ponašanjem jednog nogometnog profesionalca. Bilo bi bolje da takvo nešto nije izrečeno, ali je očigledno da su postojale jake tenzije tokom

tamošnjeg ogleda.” Edin Džeko je vjerovatno dobar momak, međutim mora voditi računa o svom ponaša-nju, pogotovo jer je odnedavno dje-čiji ambasador UNICEF-a.

U noći između četvrtka i petka, 17. i 18. decembra, nepoznati poči-

nioci oštetili su privatni automobil imama džemata Balinovac u Mo-staru Adnana ef. Jakirovića, potvr-đeno je iz Medžlisa Islamske zajed-nice Mostar. Iz tog medžlisa naveli su kako Adnan ef. Jakirović ovaj

atak smatra još jednim u nizu pritisaka na njega i muslimane u tom dijelu grada. “Šteta na automo-muslimane u tom dijelu grada. “Šteta na automo-muslimane u tom dijelu

bilu je evidentna. Morat ću ugraditi potpuno novo vjetrobransko staklo. Ovi napadi na mene i moju imovinu neće me obeshra-briti u obavljanju mojih poslova”, kazao je ef. Jaki-rović. Adnan ef. Jakirović, imam Baba Beširove dža-mije, živi sa svojom poro-dicom u zapadnom dijelu grada na Neretvi. Inače, ovo je bio 21. napad na njega i njegovu imovinu.

Uprkos tolikim napadima, efendija Jakirović je nepokolebljiv u istraj-nosti da obavlja svoj časni posao. “Ja se ne bojim za svoju sigurnost, a napadi me sigurno neće pokolebati da i dalje obnašam dužnost imama u zapadnom Mostaru’’, kaže nam efendija Jakirović.

Zakon za mjerenje jačine muslimana

Zvornik

Odjeljenje komunalne policije op-ćine Zvornik dobilo je uređaj za

mjerenje intenziteta buke u ugosti-teljskim i vjerskim objektima, tj. za mjerenje jačine ezana. Vršilac duž-nosti načelnika općinskog Odjelje-nja za stambeno-komunalne poslo-ve Petar Maksimović rekao je da će na osnovu prijava građana sa terena predmet provjere biti neki ugostitelj-ski objekti i pojedine džamije. Sličnu aktivnost već su najavili i u Bijeljini. Srpski političari smislili su perfidan način kako da na zakonit način Boš-njacima koji žive u Republici Srpskoj

što više otežaju život. Donijeti zakon o reguliranju jačine intenziteta buke na džamijama i to na taj način da će komunalne inspekcije reagirati samo na pozive građana, vodi ka jasnom cilju onih koji su ovakav zakon osmi-slili. Ovo je poruka Srbima, odnosno svima onima koji ne vole Bošnjake muslimane, da su dobili konačno zakon pomoću kojeg će se iživljavati nad muslimanima. Nema sumnje da će hiljade Srba iz Republike Srpske često tražiti intervencije komunal-nih inspekcija. Tako će izgleda biti sve dok god se u Republici Srpskoj bude čuo i jedan ezan sa munara. Na ovom zakonu bi aktuelnim srpskim vlastima u RS-u pozavidio čak i Rat-ko Mladić.


12

Inzkovi jeftini trikovi popravljanja narušenog autoriteta

Savez za prevaru demobiliziranih boraca

Vlada FBiH po svaku cijenu mora sačuvati “Borac”

OHR

Obračuni boraca

Poništavanje privatizacije Konfekcije “Borac”

Nakon niza poraza koje je namjerno pretrpjela

međunarodna zajednica u obračunu sa Miloradom Dodikom, odnosno na-kon svih popuštanja prema politici Milorada Dodika, međunarodna zajednica se dala u kakvo-takvo poprav-ljanje svog imidža. U tu svr-hu Valentin Inzko je ovih dana otišao u Banju Luku u Dodikove dvore gdje je sa njim razgovarao o aktu-elnoj problematici u BiH. Nakon te posjete, OHR je izdao saopćenje u kojem se navodi kako je Valentin In-zko otvoreno upozorio Mi-lorada Dodika da vodi računa oko bu-dućih političkih poteza. Dakle, OHR je saopćio da je Inzko tokom susreta sa Dodikom istakao da bi odbijanje ovlašćenja koja su data visokom pred-stavniku predstavljalo ozbiljno kršenje kako Dejtonskog sporazuma, tako i re-zolucija Savjeta bezbjednosti UN-a. “U pitanju su najviši nivoi međunarodnog prava. Odbijanje tih osnovnih principa značilo bi vođenje RS na put pravne neizvjesnosti”, rekao je Inzko. On je ukazao na punu i jednoglasnu podrš-

ku međunarodne zajednice produže-nju mandata međunarodnih sudija i tužilaca u Odjeljenju za ratne zločine Suda BiH i Tužilaštva BiH. Iako su svi mediji u BiH objavili ovu vijest, samo naivci mogu povjerovati da će Valentin Inzko biti dosljedan upozorenja koje je uputio Miloradu Dodiku. Prije će biti da će Valentin Inzko u budućnosti biti samo lutka na koncima kojom uprav-ljaju utjecajni strani političari, koje Milorad Dodik plaća, kao što je to do sada stalno bio.

Ovih dana svjedoci smo teških me-đusobnih obračuna čelnih ljudi

Saveza demobiliziranih boraca Fe-deracije BiH. Zarad borbe za čelne predsjedničke funkcije, neki ljudi su spremni na svaku vrstu obračuna. Na-žalost, ovi obračuni na vidjelo iznose mnogo prljavog veša ljudi koji bi trebali zastupati nezaposlene de-mobilizirane borce i druge borač-ke kategorije u ostvarivanju svojih zasluženih prava. Osnovni razlog spomenutih obračuna su lični inte-resi jer, kako izgleda, rukovođenje boračkim organizacijama donosi

ogromne benefite. Koliko su samo puta do sada ti ljudi zloupotrijebili povjerenje svojih saboraca i lično se okoristili.

Agencija za privatizaciju u Federa-ciji BiH predložila je federalnom

premijeru Mustafi Mujezinoviću po-ništenje privatizacije kompanije Kon-fekcija “Borac” iz Travnika, saznaje Dnevni avaz. Ovu informaciju potvr-dila je i Tatjana Kosović, pomoćnica direktora Agencije i predsjednica Ko-misije za kontrolu izvršenja ugovora o dokapitalizaciji. Konačnu odluku o tome hoće li privatizacija zaista biti poništena treba donijeti Vlada Fe-deracije BiH. “U informaciji upuće-noj Mujezinoviću, kako saznajemo, APF konstatira da kupac kompanije, to jest Ortačka grupa (menadžment preduzeća i radnici koje zastupa bivši direktor Mehmed Čorhodžić), nije izvršio obavezna ulaganja iz vlasti-tih sredstava. To je potvrđeno i pri-likom kontrole obaveza iz ugovora. Kupac se, inače, ugovorom obavezao da će u roku od tri godine investira-ti 1.011.259 KM. Imajući u vidu da u “Borcu” ima 2.300 zaposlenih i to pretežno ženske radne snage, APF je u više navrata prolongirao ko-načno izvršenje obaveza, ali do toga nije došlo, pa je donesena odluka o zahtjevu za raskid ugovora.’’ Ovo je zaista veoma ružna vijest. Ako se ovo dogodi, za Travnik ne treba veća katastrofa. Molimo Allaha da se ove opasne najave ne obistine.


13

Srbijanski pederi slave evropski put kojim korača SrbijaSrbija

Srbijanski pederi su jedni od onih koji su se najviše obradovali viznim olak-

šicama koje je Evropska unija dala Srbiji. Osim toga, srbijanski pederi se ovih dana još dodatno raduju, naročito nakon što je Vlada Srbije donijela odluku da preda zahtjev za kandidaturu u članstvo Srbije u Evropskoj uniji. Pederi ne skrivaju da će približavanjem Srbije Evropskoj uniji oni dobiti sva prava i konačno na miru moći održati gay paradu i svaku vrstu pederskog javnog eksponiranja.

Foto polumjesecaHadž 2009. - Fudbalske zvijezde njemačkog Bajerna, Frank Riberi i Hamit Altintop u Mesdžidu-l-haramu u Meki

Carl Bildt – švedski Šešelj

Švedska

Savez logoraša Bosne i Hercegovine smatra skandaloznim to što mi-

nistar vanjskih poslova Švedske Carl Bildt i švedski premijer Fredrik Rein-feldt pozivaju Srbiju da preda zahtjev za pristupanje Evropskoj uniji.

Švedska, a zajedno s njom i osta-le članice Evropske unije, s glavom u pijesku, bez imalo demokratije, prava i pravde, preko noći srušile su sve ono što je Evropa gradila od završetka Drugog svjetskog rata, porušile vla-stite odluke, konvencije, rezolucije pa i odluke sudova kao što je Sud pravde u Haagu, navedeno je u saopćenju Saveza logoraša BiH. Savez podsjeća na to da nije prošla ni godina dana otkako je Evropski parlament usvo-jio Rezoluciju o Srebrenici, u kojoj je navedeno i to da bez pune saradnje s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, što je osnovni uvjet za nastavak postupka pristupanja EU, nema ni postupka uključivanja država zapadnog Balkana u EU, a Bildt je “zaboravio” da su i zastupni-ci iz Švedske glasali za tu rezoluciju. Zbog toga, Savez logoraša BiH traži od Evropskog parlamenta (EP) da razmotri “bahato ponašanje” Carla Bildta te da, ako EP nije spreman na to, povuče odnosno poništi spome-nutu rezoluciju. (Fena)


14

Kardinalni Vinko Puljić

Ova godina počela je već ustalje-nom medijskom kampanjom protiv reisa Mustafe ef. Cerića, a zbog na-javljenog početka izgradnje admini-strativnog centra Rijaseta IZ u BiH u Sarajevu. U ovu kampanju direktno se uključio i vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić, koji je sebi dozvolio da bude “zloupotrijebljen” od strane ured-nika emisije “60 minuta”. Podsjećanja

radi, nadbiskup Puljić je u navedenoj emisiji, kako je napisao Senad Avdić, iscipelario reisa Cerića ističući da reis

Cerić nije govorio istinu kada mu je putem jedne lokalne televizije česti-tao na rezidenciji od 5.000 kvadrata. Naravno, Bakir Hadžiomerović je ove Puljićeve riječi iskoristio da otvore-no kaže da je reis Cerić obični lažov. Osim ovog slučaja, Vinko Puljić je bio aktivni sudionik u kreiranju jed-ne druge neistine i uvrede na račun sarajevskih muslimana. Gostujući u višednevnoj posjeti SAD-u i to kao gost na Univerzitetu Georgetown u Washingtonu gdje je održao preda-vanje o temi “Međureligijski dijalog i suživot u poslijeratnom Sarajevu”, Vinko Puljić je u svom predavanju iznio niz optužbi na račun, kako je to rekao, muslimana iz Sarajeva koje on ne poznaje od djetinjstva. “Postoji je-dan mentalitet koji nije naš izvorni iz BiH, taj utjecaj postoji. Puno ih ne po-znajem, ali znam da ih zovu vehabije. Nisu oni muslimani koje znam iz svog djetinjstva. O tome vrlo rijetko govo-rim, jer brzo dobijem prijeteća pisma”, rekao je kardinal Puljić.

Atentat “Nezavisnih novina” na muftiju Čamdžića

Banjalučke Nezavisne novine su po-Nezavisne novine su po-Nezavisne novinečetkom godine objavile opasne optužbe na račun muftije Edhema Čamdžića. četkom godine objavile opasne optužbe na račun muftije Edhema Čamdžića. četkom godine objavile opasne optužbe

“Svjedok koji zbog straha za sopstveni život ne želi da mu se otkrije identitet, ispričao je Nezavisnim da je 10. sep-tembra 1995. godine pred Čamdžića ispričao je tembra 1995. godine pred Čamdžića ispričao je da je 10. sep-tembra 1995. godine pred Čamdžića

da je 10. sep-

dovedeno osam ili devet vojnika Vojske


islamofobije

Suma sumarum

Analiza

Godina koja je na izmaku za nas Bošnjake muslimane ostat će upamćena po neviđenoj medijskoj i svakoj drugoj vrsti ofanzive protiv islama i ostalih muslimanskih vrijednosti. Sada kada na kraju godine sumiramo rezultate te kampanje, možemo slobodno konstatirati da će 2009. godina ostati upamćena kao godina u kojoj se dogodilo najviše direktnih slučajeva vrijeđanja islama i muslimana u odnosu na sve protekle godine nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu. U ovoj godini najviše je napadana Islamska zajednica Bosne i Hercegovine te reis dr. Mustafa ef. Cerić. Nažalost, spomenuta islamofobična ofanziva imala je i pogubne posljedice jer su mostarski kriminalci, inspirirani medijskim huškanjem, ubili rahmetli Magdija Dizdarevića. U ovom tekstu donosimo izbor najočitijih primjera vrijeđanja islama i muslimana, kao i druge primjere koji su imali negativnu intenciju prema islamu i muslimanima u Bosni i Hercegovini

Pripremio: Ismail Ibrahim

Godišnjak

15

RS”, kaže svjedok opisujući da su bili postrojeni, da su na sebi nosili sivoma-slinaste uniforme, da su bili razoružani te da im ruke nisu bile svezane. Tvrdi da je Čamdžić tada izveo iz stroja naj-mlađeg vojnika i natjerao ga da klanja. “Nedugo zatim mu je iz neposredne blizine pucao u glavu”, kazao je svje-dok dodajući da iz sjećanja ne može da izbriše mrtvi pogled mladog vojnika koji leži na zemlji. Tek kasnije je saznao da je to ustvari bio Ranko Bundalo iz Banje Luke. Prema njegovim riječima, među preostalim zarobljenim vojnici-ma u tom je trenutku zavladao strah, ali samo nakon nekoliko trenutaka Čamdžić ih je sve pokosio rafalom iz automatske puške. Prema procjeni svjedoka, nijedan od ubijenih boraca Vojske RS nije imao više od 30 godi-na. Saff je pisao o ovoj temi i dokazao Saff je pisao o ovoj temi i dokazao Saffda su Nezavisne novine planski objavile Nezavisne novine planski objavile Nezavisne novinenavedene laži čime su mučki pokušali ubiti muftiju Čamdžića. navedene laži čime su mučki pokušali ubiti muftiju Čamdžića. navedene laži čime su mučki pokušali

Kriminalci i hulje

S obzirom da kolega Fatmir Alispahić u svojoj kolumni detaljno svodi godišnje račune o tome kako je reis Mustafa ef. Cerić bio izložen sra-mnoj medijskoj kampanji, na ovom mjestu navodimo samo nekoliko ne-vjerovatnih stvari kojima su se kreatori medijske kampanje koristili protiv reisa Cerića. Bakir Hadžiomerović je u svo-ju emisiju doveo poznatog sarajevskog kriminalca Almira Pašića Faću kojem je dao prostor da na najgori način go-vori o reisu Ceriću. Evo šta je rekao Faćo: “Oni kude ovaj sistem, izmišljaju nekakvu islamofobiju. Ja ću dokazati narodu da je Tito bio veći musliman

nego reis Cerić. On nekakav poglavar! Pogledajte mu lice, ne liči na poglava-ra, nema tu ničega što bi trebalo da ima vjernik. On je klasični kriminalac, koji hoće sa Bakirom Izetbegovićem da ovdje stvori feudalnu državu, da nas prestraše, da stvore državu u kojoj vla-daju samo dvije familije.”

Senad Avdić, urednik lista Slobodna Bosna, ovako piše o našem reisu: “Na vanrednoj press-konferenciji povodom presude hodži iz Gluhe Bukovice osu-đenom za pedofiliju, reis Mustafa efen-dija Cerić najavio je da će vrlo skoro nesretnu djevojčicu – žrtvu pedofilije osobno ispipati. Pardon, ispitati.”

Gluha Bukovica

Sudski proces u slučaju travničkog imama Rešada Omerhodžića je poseb-na priča. Vjerujemo da nema potrebe posebno navoditi sve bljuvotine koje su izrečene na račun islama i muslimana kroz zloupotrebu ovog slučaja. Skoro da nema nijednog ateističkog uha a da po ovom pitanju nije iz sebe izbacilo sav svoj otrov i mržnju prema islamu i muslimanima, a naročito prema reisu Mustafi ef. Ceriću. Toliko se propitiva-la vjera Bošnjaka iz Gluhe Bukovice da je čak i Gojko Berić, ugledni kolumni-sta lista Oslobođenje, sebi dao za pravo da kao nemusliman kaže da su musli-mani iz Gluhe Bukovice vjerski zatu-cani. Ovaj slučaj je iskorišten od strane uredništva Federalne televizije da mje-secima vodi sramnu kampanju protiv Islamske zajednice u BiH, a posebno protiv institucije imama (“Vratimo se bludu i HODŽAMA BLUDNICIMA protiv institucije imama (“Vratimo se bludu i HODŽAMA BLUDNICIMA protiv institucije imama (“Vratimo se

koje reis Mustafa Cerić štiti na svaki mogući način”, emisija “60 minuta”). Na kraju su spomenuti medijski zlo-tvori za javnu eksploataciju usvojili zaključak po kojem je “reis Cerić za-štitnik bludnika”, “reis Cerić na strani

SILEDŽIJA” (a zar ih je više?), “I NIJE GA STID!”, “branitelj bludnika i pe-dofila”, “agent UDBE, pod kodnim imenom Car”.

Sarajevski karikaturista Mirza Ibrahimpašić

U općem islamofobičnom ludilu koje je vladalo 2009. godine pojedini sarajevski novinari sebi su dali krea-tivnog oduška utrkujući se ko će biti najkreativniji u vrijeđanju islamskih vrijednosti. Jedan od onih koji su prednjačili u tom poslu je sarajevski karikaturista Mirza Ibrahimpašić čije je veoma uvredljive karikature obja-vilo sarajevsko Oslobođenje. Naime, u Oslobođenju od 13. februara 2009. go-dine, na strani 2 i 3, protegla se vijest u karikaturi Mirze Ibrahimpašića ko-jom svoje mišljenje izražava u slici. Na jednoj od spomenutih karikatura vide se mala djeca koja pod rukom nose knjige na kojima piše “Kujan” umjesto Kur’an. Ovakav način ismijavanja sa Allahovom Knjigom još nije zabilježen u našoj zemlji.

Goran Manuaga, Mladićev vojnik

Jedan od islamofobičnijih doga-đaja ove godine zbio se u Republici Srpskoj kada je bivši vojnik Ratka


16

Mladića, novinar Glasa Srpske, Goran Manuaga objavio seriju laž-nih dokumenata i informacija da se Bošnjaci iz Prnjavora naoružavaju. “Naoružavanje pripadnika vehabij-skog pokreta i bošnjačkog stanovniš-tva na prostoru Republike Srpske, kao i prikupljanje novca za njihovo djelovanje, ubrzano je u posljednje tri godine”, piše banjalučki Glas Srpskepozivajući se na nekakve dokumente za koje ne navode izvor. Kasnije se po-kazalo da u ovoj kampanji ima umije-šane prste i Dževad Galijašević kojeg su prnjavorski Bošnjaci otvoreno op-tužili za ovu aferu. Naravno, na kraju se dokazalo da je sve bilo čista laž.

Vešovićeve kratke pričice za psovanje muslimana

Već rasplamsana antiislamska atmosfera bila je razlog što se književnik Marko Vešović osokolio i u Parlamentu Federacije BiH izrekao veoma teš-ke i nedopustive optužbe na račun muslimana.

Marko Vešović je citirajući narodnu priču o slijepcu-prosjaku i hadžiji, te povezujući Nedžada Brankovića, bivšeg premijera Vlade FBiH, sa ovom pričom, ostavio poruku da su hadžije lopovi. Na ovakav govor Vešovića oštro su reagi-rali poslanici SDA. Irfan Ajanović je Vešovića čak nazvao “đubretom”, nare-đujući mu da prestane!

Najgluplja potvora godine

Ubjedljivo najgluplji način iznoše-nja laži na račun muslimana učinio je banjalučki list Fokus. Autor tog najglu-pljeg teksta je novinar banjalučkog lista Fokus, D. Majstorović. “Selo Sjenina, na samoj granici dobojske i gračaničke opštine, jedno je od važnijih uporišta vehabija u BiH. Naime, konvoji puni

oružja do ovog sela stižu s područja Gračanice, mostom preko rijeke Bosne. Fokusov izvor otkriva scenarijum preba-Fokusov izvor otkriva scenarijum preba-Fokusovcivanja oružja: mostom prvo prođe au-tomobil, u kojem nema oružja. Oni koji su u tom automobilu imaju zadatak da izvide teren, odnosno da provjere ima li s druge strane mosta policije ili neželje-nih posmatrača. Kada to urade, vrate se preko mosta i daju znak za prolaz. U akcije, navodi naš izvor, ne nose mobil-ne telefone, a sva komunikacija obavlja se rukama, pogledima, nekim drugim znakovima. Isto tako, poslovi se ne do-govaraju telefonom, već isključivo elek-tronskom poštom.” Svaki komentar na ovo je suvišan.

Tuzlanska grupa “Bogamber” – Islamofobija na bosanski način

Šta znači kad islamofobija uhva-ti maha najbolji su primjer rokeri iz Tuzle, odnosno tuzlanska rok grupa “Bogamber” koja je ove godine izdala novi album sa uvredljivim sadržajem na račun islama i muslimana. Album se zove “Duga brada, kratke nogavice...” i izašao je u aprilu. Razlog objavljivanja spomenutog albuma sami objašnjavaju: “S obzirom da smo dobili ozbiljne kon-kurente u urednicima ‘60 minuta’, na-porno radimo kako bismo u najboljem svjetlu ocrnili vjeru i preuzeli ponovo tron svetogrdnika koji nam po prirod-nom pravu i pripada.”

Krmetina i alkohol

Otvaranje BBI centra u Sarajevu i pravila poslovanja ovog centra bili su povod sarajevskim ateistima da

se još jednom obračunaju sa isla-mom i muslimanima u BiH. Zbog zabrane točenja alkohola i prodaje svinjskih proizvoda, BBI je doživio pravu medijsku ofanzivu. Sarajevsko Oslobođenje objavilo je tekst u kojem Oslobođenje objavilo je tekst u kojem Oslobođenjeje konzumaciju krmetine navelo kao mjeru antifašističkog opredjeljenja. “Ko ne jede krmetinu, ne može biti antifašista, i tačka! A pošto ‘Sarajke i Sarajlije koji nisu muslimani’ jedu kr-metinu, sto posto, podrazumijeva se da su antifašisti. Fašisti, dakle, mogu biti samo muslimani, pošto oni ne jedu krmetinu. Kad bismo analogija-ma produbili ovu stupidariju uredni-ce s-h Oslobođenja Vildane S., došli bismo do zaključka da su svi Jevreji u Hitlerovoj Njemačkoj bili fašisti, pošto nisu jeli krmetinu. Hitler je, bezbeli, kao i Sead Fetahagić, hav-ljao čvarke, i samim tim bio par-tizan”, stoji u komentaru Fatmira Alispahića objavljenom u jednom od brojeva Saffa. Senad Avdić, urednik lista Slobodna Bosna, o svemu je na-pisao sljedeće: “Izetbegovićeva mla-domuslimanska grupa potpuno je opravdano osuđena ‘83. – čim su pre-uzeli vlast, otpočeli su projekat islam-ske BiH čiji je spomenik BBI Centar.”

Sad sam s mevluda

Bakir Hadžiomerović je sa sarad-nicima u jednom privatnom objek-tu u Sarajevu proslavio rezultate borbe koju vodi protiv reisa Mustafe ef. Cerića i Islamske zajednice u BiH. Događaj noći bio je kada je Hadžiomerović uzeo gitaru i i za-pjevao pjesmu “Sad sam s mevluda”. Na taktove ove pjesme skočili su svi na noge, a u nekontroliranom ska-kanju najviše su se dokazali Avdo Avdić, Damir Kaletović, Duška Jurišić, Sanjin Bećiragić i drugi.


Inače, pjesmu koju je pjevao Bakir Hadžiomerović i njegovo veselo druš-tvo snimila je grupa “Dvadesetorica” koji su poznati po pjesmama kao što je “Drugar Ibrahim, prva brada do vrata, ima sina od 4,5 i tjera ga da kla-nja, u tržnom je centru opasan s dvije bombe, ima četiri žene”. A sada slijedi tekst pjesme “Sad sam s mevluda”:

SAD SAM S MEVLUDANE ZNAM ŠTO HOĆUSAD SAM S MEVLUDA

NE DAMO HODŽUU SREDNJEBOSANSKOM

KANTONUIMA SELO

GLUHA BUKOVICAU TOM DŽEMATU KAŽU

DA JE GLAVNI IMAMHODŽA SA DVA LICADA JE GLAVNI IMAMHODŽA SA DVA LICADA JE GLAVNI IMAM

NE GOVORI NIŠTA VIŠENE PRIČAJ MI ĆAFIRSKE PRIČENE ZNAM ŠTO BIH NE ZNAM

NE PRIČAJ MI ĆAFIRSKE PRIČENE ZNAM ŠTO BIH NE ZNAM

NE PRIČAJ MI ĆAFIRSKE PRIČE

GDJE SAMOPASNA SAM

SAD SAM BIJESNASAD SAM S MEVLUDANE ZNAM ŠTO HOĆUSAD SAM S MEVLUDA

NE DAMO HODŽU.

Magdijeva krv na rukama bh. islamofoba

Kao što smo u uvodu ovog teksta rekli, najgori mogući ishod bjeso-mučnog širenja islamofobije u Bosni i Hercegovini je ubistvo rahmetli Magdija Dizdarevića. Magdijeve ubi-ce i njihovi medijski indoktrinatori

nisu se zadovoljili samo njegovim ubistvom, već su otišli korak dalje. Za sve su okrivili vehabije “koji su napali mladiće koji su mirno sjedili u obli-žnjem kafiću”.

I Valentin Inzko stao u stroj islamofobizma

Aktuelni visoki predstavnik Valentin Inzko u intervjuu za katolič-ki časopis Svjetlo riječi, između osta-log, rekao je: “Mislim da je Karadžić bio najveći prijatelj islama, on je naj-više učinio da se ovdje širi radikalni islam. Da nije bile te agresije, mnogi muslimani bi ostali u svojoj tradici-ji. Mislim da treba još neko vrijeme. Nedavno sam bio na Baščaršiji i vidio kako jedna fina djevojka jednog zai-sta pravog vjernika, koji ne propušta nijedno klanjanje, nije imala mara-mu. Rekla je: Ja sam muslimanka i vjerujem u Allaha, ali to je u meni, a ne u marami. Kao što neki kažu za al-kohol: loše stvari izlaze iz usta, a ne u usta. Ima različitih ljudi koji su vjer-nici, ali taj bosanski islam za mene je sasvim prihvatljiv i sekularan.” Još ni-jedan visoki predstavnik nije pokazao ovakav odnos prema islamu i musli-manima u BiH.

Ombudsmeni protiv islamskih prava

Islamofobičnoj karavani priklju-čili su se i ombudsmeni Federacije BiH koji su u svom godišnjem izvje-štaju o radu i stanju ljudskih prava u Federaciji Bosne i Hercegovine za 2008. i prvu polovinu 2009. godine

vrh Islamske zajednice označili kao “radikalan, klerikalan te da isti vrše pritisak na medije”.

Muftijsko vijeće Islamske zajedni-ce odlučno je odbilo takve optužbe: “Kvalifikacije o Islamskoj zajednici su donesene a da nikada nije zatra-ženo bilo kakvo izjašnjavanje legiti-mnih predstavnika Islamske zajedni-ce, čime je prekršen član 19. Pravila postupka ombudsmena prema kojem: “...ako ombudsmeni Federacije, na osnovu navoda u žalbi i priložene do-kumentacije, ocijene da žalba ukazuje na moguće kršenje prava žalioca, po-krenut će postupak istraživanja pri-bavljanjem potrebne dokumentacije, traženje izjašnjenja odgovorne strane. Očigledno je da pravo muslimana na slobodu vjere i instrumenti za njenu zaštitu, kao što su Ustav, međuna-rodne konvencije i domaće zakono-davstvo, uopće nisu relevantni za in-stituciju ombudsmena, unatoč svim napadima i predrasudama kojima je izložena Islamska zajednica.”

Inkriminacija šerijata

Na kraju navodimo neprimjere-nu zloupotrebu termina šerijat od strane sada već bivšeg tužitelja Suda BiH, Drewa Engela. Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini uputilo je protestno pi-smo Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine zbog upotrebe termina “šerijat” u funkciji inkriminacije i optužbe.

“Želimo ukazati na neprimje-funkciji inkriminacije i optužbe.

“Želimo ukazati na neprimje-funkciji inkriminacije i optužbe.

renu i neprihvatljivu (zlo)upotrebu termina šerijat u optužnici, kao in-kriminirajućeg elementa. Tužitelj (gosp. Engel) treba znati da je šerijat neodvojivi dio islama, vjerovanja i prakse muslimana. Svaki musliman primjenjuje šerijatske propise u svom svakodnevnom životu, uključujući i muslimane u Bosni i Hercegovini. Vjerovanje, obredi i moral također su sastavni dijelovi šerijata. Šerijatsko Vjerovanje, obredi i moral također su sastavni dijelovi šerijata. Šerijatsko Vjerovanje, obredi i moral također

pravo se predaje na Fakultetu islam-skih nauka u Sarajevu i svim medre-sama u Bosni i Hercegovini i svijetu. Šerijat je dio pravnog sistema većine sama u Bosni i Hercegovini i svijetu. Šerijat je dio pravnog sistema većine sama u Bosni i Hercegovini i svijetu.

muslimanskih država. Zašto bi želja za primjenom šerijata bila inkrimini-rajuća”, navodi se u pismu Vijeća za fetve.


18

granatiranja islama

Borba za opstanak

Kolumna

Bošnjaci bi mogli izgubiti i Islamsku zajednicu, ako im se i tu poslije Alije nametne neki Sejdo Bajramović. Bjesomučna kampanja protiv reisul-uleme, koja je eskalirala u toku 2009. godine, ukazuje na konačni cilj – dejtonizirati bošnjačku politiku i vjeru u Bošnjaka, tako što će i politiku i vjeru predstavljati velikosrpske i velikohrvatske marionete

Piše: Fatmir Alispahić

Šta je obilježilo 2009. godinu u Bosni i Hercegovini? Dalje jača-nje velikosrpskih i velikohrvat-

skih separatističkih snaga u BiH nije nikakva novost. Novost je činjenica da su Bošnjaci definitivno ostali bez svojih političkih zastupnika, budući da je Petim kongresom SDA i izbo-rom Sejde Bajramovića promovirana

marionetska politika, koja služi sva-kome samo ne svome narodu. Sej-dina SDA pridružila se fašiziranom SDP-u, tako da se bošnjač-ka politika svela na ham-zigaheparoše iz Stranke za BiH, koji su dobri utoliko što ne rade ni za koga, osim za sebe. Prije stotinu godi-na Bošnjaci su dobili bitku za vakufsku i prosvjetnu autonomiju, a tokom 2009. godine pogubili su sve što se pogubiti moglo. Ostala je samo Islamska zajedni-ca, koja bi mogla doživje-ti sudbinu SDA, ako nam i ovdje poslije Alije dođe Sejdo Bajramović. Otud je islamofobija postala dnev-na pojava. Dejtonskih go-dina medijski napadi na instituciju Islamske zajed-nice i reisul-uleme događa-li bi se povremeno, u mje-sec jednom, dvaput, i onda bi se o tome pisalo i pričalo danima. U 2009. godini je analitičko reagiranje na ove napade gotovo izgubilo smisao, time što su se napa-di događali svakodnevno. Tako smo se u ratu prestali ibretiti nad agresorskim granatama. Medij-sko granatiranje islama u našoj zemlji

zahtijeva uspostavu dnevnog biltena, kakav je u ratu izdavao Klinički cen-tar, sa podacima o broju ubijenih i

ranjenih. ...“Danas su mu-slimani u Bosni i Hercego-vini proveli relativno miran dan, jer nije bilo ozbiljnijih napada na Islamsku zajed-nicu i reisul-ulemu, izuzev što je na jednom lokalnom radiju ponovo čitana tzv. bager-dova, kojom se ismi-javaju muslimanske sveti-nje...” Svi napadi u toku 2009., od onih s početka godine, koji su povezani sa pravosudnim i medijskim zločinom oko Gluhe Buko-vice, pa do posljednjih, ve-zanih za tzv. sheme Rafija Gregorijana za satanizaciju Bošnjaka, smjenjivali su se dnevnom dinamikom. Dok biste napravili anali-zu jednog slučaja, izbio bi drugi, a zapravo isti, jer su samo izmišljani i dograđi-vani povodi da se u centru medijske pažnje postavi reisul-ulema Mustafa ef. Cerić, kao glavna smetnja ambiciji dejtonskog uka-

lupljivanja Islamske zajednice. Ako dejtonska medijska mašina može iz dana u dan bestidno proizvoditi pro-

Godina medijskog

Medijsko granatiranje

islama u našoj zemlji zahtijeva

uspostavu dnevnog

biltena, kakav je u ratu

izdavao Klinički centar, sa

podacima o broju ubijenih i

ranjenih.


19

blem gdje problema nema, da li to znači da odbrana treba iz dana u dan pisati jedan te isti tekst o Islamskoj zajednici koja ima pravo da brine o bošnjačkom narodu i o reisul-ulemi koji ima pravo da slobodno misli i govori?! U raznih naroda srce ima razne vene, pa kad jednu začepiš, nje-nu funkciju preuzme ona druga, a u Bošnjaka srce ima samo jednu venu, Islamsku zajednicu, i kad tu venu za-čepiš, začepio si vrijeme u Bošnjaka. Otud se sva sila sjatila na tu jednu tvrđavu bošnjačkog života, za koju se valja boriti, koliko god se činilo do-sadno ponavljati iste priče i braniti se od istih optužbi. Bošnjaci nisu stigli ni historiografski i muzeološki obra-diti posljednju stranicu svoje povije-sti, ovu genocidnu agresiju od 1992. do 1995., a uletjeli su u nastavak te agresije, pa se čini nemogućim usred borbe praviti analize onoga što se do-gađa. A ako bi se pravile takve ana-lize, evo kako bi to moglo izgledati.

Izbor kleveta

Reisul-ulema Mustafa ef. Cerić godinama je na meti dejtonskih me-dija. To što je 2009. eskaliralo kao islamofobijsko bjesnilo, bez ikakvih zazora i ograda, pripremano je i za-huktavano prije. Početkom 2010. go-dine će se, ako Bog da, pojaviti jedna

knjiga, pod naslovom “Reisofobija”, sa historijskim osvrtom na stogo-dišnje nastojanje da reisul-ulema postane instrument u ponižavanju Bošnjaka, te sa temeljitom analizom medijskih progona reisul-uleme od 2004. do 2009. godine. Za ovu, no-vogodišnju prigodu, izdvajamo jedan broj uvreda i kleveta ispisanih na ra-čun reisul-uleme, a koje su izdvojene i analizirane u “Reisofobiji”.

Kult nije potreban žrtvama, ali je potreban reisu Ceriću i njegovim po-litičkim saveznicima; ...poistovijetio vjersku funkciju sa partijskom, a sve za šaku glasova; Šta smo mi Bogu zgriješi-vjersku funkciju sa partijskom, a sve za šaku glasova; Šta smo mi Bogu zgriješi-vjersku funkciju sa partijskom, a sve za

li? Otkad tačno reis predstavlja politič-ku figuru?; ...nakon propasti halifata stvara novi i udara na sekularni ustroj; ...svaki dan sve više srozava ugled in-stitucije koju predstavlja; Ima li Reisa u kamionu?; ...pripada mračnoj defi-niciji – jedan narod, jedna vjera, jed-na partija; Veća je uvreda islamu to što se jedan alim bavi politikom i to na najcrnjoj mogućoj platformi; ...od pr-vog čovjeka vjerskog krila SDA postao samostalni politički faktor koji ne samo da se ne može kontrolirati već diktira uvjete na političkoj sceni; Cerić priva-tizirao Bajram; ...zabranio novinske oglase vrućih linija; Uspostavio mo-nopol na genocid inicirajući nagradu Srebrenica; ... instituciju reisul-uleme pretvorio u političku kancelariju, koja


potiče na netrpeljivost, mržnju, i is-ključivost; ...drvio o šehidima, našim obavezama, islamu, Bosni, ovom, onom...; Moj efendija, pojma ti ne-maš!; ...u svojim obraćanjima mu-slimanskim vjernicima drži jeftine političke govore i ne trudi se prikriti vlastite ambicije na upražnjeno mjesto vrhovnog bošnjačkog političkog autori-teta; uskoro bi mogao postati tek jedan od mnogobrojnih imama; O tome da je On visoki predstavnik Allaha, dž.š., u Bosni valjda nema više dileme; Da imamo više sreće, ne bi Cerić ni bio reis...; Samoproglašeni visoki predstav-nik za islam; Krajnje opasno uplitanje reisa Cerića u poslove države; Cerićevo sistematsko razbijanje sekularnog ure-đenja: ...priskrbili sebi božije ovlasti i ustanovili praksu remontiranja sara-jevske ratne historije; ...skamenjenim familijama čestitao šehide; Cerić odgo-vorio arsenalom najemotivnijih i najo-strašćenijih floskula; ...na perfidan na-čin igra na kartu svoje matične stranke nacionalno homogenizirajući džemat pred izbore; ...otklanja namaz sa svo-jim glasačima; u narednom će vremenu Cerić sve češće otvarati u ratu porušene džamije; Islamska zajednica se mora okrenuti svom umjesto reisovom poslu; Reisul-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić mogao bi štošta naučiti od svojega kolege, poglavara katolič-ke zajednice u BiH, uzoritog kardi-nala Vinka Puljića...; manifestacija Cerićevog nemorala i njegove beskru-puloznosti; Od Izetbegovićeve smrti ne krije ambicije da popuni pilotsku bošnjačku poziciju; Milorad Dodik, reisov kolega iz manjeg entiteta; ...bla-gosiljati austrijske kurbane za buduće blagdanske trpeze smjernih bošnjačkih ovaca; Odbor za falsificiranje histori-je po mjeri reisova ummeta...; Karićev šamar reisu; Očito da ulema postaje svjesna da je institucija reisa dovolj-no profanirana; ...reisov autoritet uz-drman; Cerićeva rijasetska policija; Mustafa Cerić bi mogao biti počasni i doživotni dekan Univerziteta Mafioso; Nacionalistički vuk u janjećoj koži; Zbog te autokandidature za novog ‘oca nacije’, nekakvog bošnjačkog Dobricu Ćosića, te zbog jasnih pretenzija na nacije’, nekakvog bošnjačkog Dobricu Ćosića, te zbog jasnih pretenzija na nacije’, nekakvog bošnjačkog Dobricu

Bosnu i Hercegovinu kao ekskluziv-nu bošnjačku nacionalnu državu...; Potpuno neočekivano, vrhbosanski

nadbiskup Vinko Puljić nije iskoristio priliku da medijski iscipelari svojeg kolegu iz Islamske zajednice, mada je za to imao nekoliko dobrih razloga; O Ceriću kao reisu znam dovoljno lošeg i ništa dobro; Mustafa-efendija Cerić je jedan od problema muslimana u BiH!; Reis – novi deterdžent za skidanje fle-ka; ...vjerski poglavica koji vrši izbor, dodjeljuje mandat i definira zadatak članu plemena...; ove Cerićeve psi-hopolitičke bombe (...) nemaju drugu svrhu osim da Bošnjake-muslimane indoktriniraju fobičnim osjećajem da žive u neprijateljskom okruženju...; ukazivanje da se Mustafa Cerić vozi u mercedesu od 200 hiljada maraka, a većina njegovih džematlija nema ni za lijekove; Teško islamu ako će ga bra-niti Mustafa Cerić i institucije u čije ime on govori!; Kako reisa Cerića nije strah od Boga?; Reisu neću halaliti haram gradnju; Cerićevo bošnjač-ko bure baruta; Mustafa Cerić ne može predstavljati Bošnjake; Cerićeva borba za nacionalnom državom Bošnjaka u ovom trenutku svakako će doprinijeti daljoj destabilizaciji na Balkanu; Reis je, dakle, krajnje ne-gativna pojava u bosansko-hercegovačkom okruženju, u onome što je bosanskoherce-govačka realnost i on je neko ko je sklon da ide do vrlo agresivnog nametanja političkog islama i islama generalno gledano, a mislim da je to vrlo, vrlo opasno; Bilo bi dobro da se gospodin Cerić na neko vrijeme odmori od nas i mi od njega; Reis Cerić je uzeo budućnost Bošnjacima; Mustafa Cerić vodi Bošnjake u geto...

Bosanska istina

U totalitarnim sistemima nisi ono što jesi već si ono što ti režim pro-piše. Reisul-ulema Mustafa ef. Cerić bi po toj logici trebao biti krimino-geni talibanski ekstrem koji kao šef bošnjačke mafije dijeli funkcije, pare, fotelje i još pride hajca bombaše sa-moubice. Za razliku od te konstruk-cije velikosrpskih i velikohrvatskih plaćenika u Sarajevu, reisu Ceriću se i dalje, i dinamičnije, otvaraju vrata

i Istoka i Zapada. Kao da bi neko na Zapadu dodjeljivao ugledne svjetske nagrade reisu Ceriću da je on onakav kakvim ga prikazuju dejtonski medi-ji, a posebno fašistička Federalna te-levizija. Jer, ljudi znaju šta je istina. Sa jednom od takvih istina reis Cerić je zatvorio godinu u kojoj su i on i Bošnjaci bili žrtve dosad najvećeg postratnog medijskog laveža. On je u povodu Nove hidžretske godine na Ginekološko-akušerskoj klinici daro-vao prvo novorođeno dijete. Majka Aneta Babić je, 16. decembra 2009., sedam minuta nakon akšama, rodila zdravog dječaka. Pored novčane po-moći, majci je uručen zlatnik, za us-pomenu i sjećanje. Bog je htio da se u sedmoj minuti Nove 1431. godine u Sarajevu porodi jedna bosanska maj-

ka, koja nije muslimanka, i da poklon reisul-uleme u najljepšem svjetlu po-svjedoči biće Bosne. Lažni promotori demokratskih vrijednosti, ti šverceri mul-tikulture, dakako, neće za-bilježiti i pohvaliti ovaj čin koji svjedoči odanost rei-sul-uleme multietničkom biću Bosne. Njihova istina je laž, korupcija duha, duž-nost da ne vide ono što je-ste i vide ono što nije, a to je golema nesreća od čijeg virusa treba štititi narod.

Oni će se kad-tad umoriti od ljaga-nja, zadaviti od laganja, a mi se nikad nećemo umoriti od onoga što jesmo – muslimani koji ljepotu Nove hidžret-ske godine slave i kad daruju rađanje bosanskog života, bez obzira na vjer-sku pripadnost našeg novog sugrađa-nina. Nama su i Janko i Marko jed-nako vrijedni za život Bosne, jer bez života Bosne nema našeg života, i to je istina koju ne može satrati nijedna medijska kampanja. U konačni is-hod ne treba sumnjati, ali vrijedi dati doprinos bržoj razgradnji fašističkih otrova kojima se truje život Bosne. Cjelovit uvid u prostačke progone jednog od 50 najznačajnih muslima-na Svijeta, bosanskog reisul-uleme Mustafe ef. Cerića, razotkrit će mon-strume koji nastavljaju ideju genocida nad Bošnjacima, temeljenu na mržnji prema islamu i muslimanima.

20

Za razliku od te konstrukcije velikosrpskih i velikohrvatskih

plaćenika u Sarajevu, reisu Ceriću se i dalje, i

dinamičnije, otvaraju vrata i Istoka i Zapada.


Preko mog slučaja

Aktuelno

Javna ustanova “Djeca Sarajeva” je institucija od velike važnosti i institucija sa velikim dostignućima. Nema sumnje da obdaništa kojima upravlja ova institucija imaju najveći stepen organiziranosti i kvaliteta usluga u cijeloj Bosni i Hercegovini. Umjesto pohvala, direktorica Arzija Mahmutović izložena je montiranim aferama te stalnim pritiscima i prijetnjama

Arzija Mahmutović, direktorica Javne ustanove “Djeca Sarajeva”

Piše:Ezher Beganović

Bosanskohercegovački ateistički fana-tici su kao godišnja doba. Uvijek i tačno u predviđeno vrijeme, zavisno

koji je dio godine u toku, suočimo se sa nekom neprirodnom ateističkom nepo-godom. Po ateističkom kalendaru, kraj

godine je vrijeme kada ne pada snijeg već “djedamrazovina”. Ništa tada ateistima nije bitnije od “djedamrazovine”. Bosan-skohercegovačka javnost se zadnjih godi-na u decembru mjesecu uglavnom bavi Djedom Mrazom. Naravno, ova tema je rezervirana samo za Sarajevo i za Arziju Mahmutović, direktoricu Javne ustano-ve “Djeca Sarajeva”. Ako bismo sudili po žestini napada koje već nekoliko godina doživljava Arzija Mahmutović od strane ateističkih fanatika, posjeta Djeda Mra-za sarajevskim obdaništima je najvažniji društveni događaj za Bosnu i Hercegovi-nu. Ovih dana smo svjedoci bjesomučnog divljanja jedne grupe ljudi iz političkog miljea koje predvode komunisti iz SDP-a i Naše stranke, iz medija i pojedinih ne-vladinih organizacija, koji na sve moguće načine pokušavaju u javnosti ocrniti Ar-ziju Mahmutović i prisiliti je da odstupi sa mjesta direktorice kako bi oni zagos-podarili sarajevskim obdaništima. Javna ustanova “Djeca Sarajeva” je institucija od velike važnosti i institucija sa velikim dostignućima. Nema sumnje da obdani-šta kojima upravlja ova institucija imaju najveći stepen organiziranosti i kvaliteta usluga u cijeloj Bosni i Hercegovini. To čak ne poriču ni spomenuti ateistički fa-natici koji napadaju ovu instituciju i di-rektoricu Arziju Mahmutović. Umjesto pohvala, direktorica Arzija Mahmutović

i njeni saradnici bivaju izloženi montira-nim aferama koje nemaju veze sa istinom te stalnim pritiscima i prijetnjama.

Troka

Osim što je izložena žestokom priti-sku i raznovrsnim prijetnjama, direkto-rica Arzija Mahmutović ovu bitku bije sama, bez podrške onih koji bi morali ustati u zaštitu ove hrabre žene. Nažalost, već duže vrijeme Arzija Mahmutović izložena je čak i fizičkim prijetnjama, što može imati opasne posljedice. U razgovoru sa direktoricom Mahmutović saznajemo da je situacija veoma ozbiljna. Na početku našeg razgovora upitali smo direktoricu Mahmutović ima li ikakve razlike u ovogodišnjoj kampanji koja se vodi protiv nje pod krinkom insistiranja na pravu sarajevskih mališana iz obda-ništa da ih posjeti Djeda Mraz. “Razlike nema ako se gleda globalni cilj, koji je nedvojbeno jasan. Dovoljno je pogledati događanja oko nas, sve je isto samo su ‘glumci’ u ovoj parodiji drugi. Stalno se pitam, mada duhovnu varijantu razumi-jem, čemu toliki izginuli, silovani, pro-tjerani kada se ruši upravo to za što su se borili, a u Bosni i Hercegovini, koja bi trebalo da je svima kao majka, mnogi koji imaju instrumente vlasti u rukama nisu podučeni osnovnim principima kako se gradi, čuva i utemeljuje država. Da barem ima malo reda, ne bi tamo nekakav Troka, koji me putem “TV Liberty” nazva Azrailom, punih usta blatio ženu koja je u vrlo kratkom vre-menu izgubila brata, oca, majku i sina od 21 godinu, vjerovatno se nadajući da

se poručuje da su građani drugog reda

vjernicima


ako me nije ubila ni žalost ni granata, da će to učiniti laž i kleveta. Odgovor na vaše pitanje je, dakle, da nema nikakve razlike u prošlogo-dišnjoj i ovogodišnjoj kampa-nji.’’ Pouzdano znamo da su ove godine pritisci i prijetnje Arziji Mahmutović mnogo izraženiji. Osim direktnih prijetnji koje doživljava od strane nepromišljenih po-jedinaca koji nadojeni me-dijskom hajkom ateističkih fanatika ne prezaju čak ni od fizičkog napada, direktorica je suočena i sa indirektnim prijetnjama i pritiscima od strane pojedinaca iz vlasti, ali i od strane pojedinih međunarodnih predstavnika. O ovoj problematici direk-torica Mahmutović kaže: “Prijetnje koje doživljavam su direktne i indirektne, od onih naredbi koje nemaju zakonsko i programsko utemeljenje, a čija se rea-lizacija od mene očekuje, pa do bušenja guma na automobilu što se nedavno do-godilo ispred vrata mog ureda, i to dva puta u toku jednoga dana, pa do razbi-janja stakla na automobilu, također pred

istim vratima. Rekli su mi da je to navodno učinio neki narkoman, a da li ga je neko nagovorio, to mi niko nije že-lio reći. Dovoljno je pogledati Federalnu televiziju pa će vam sve biti jasno, bez bilo kakvih dokaza prave se čitave emisi-je, oni su prevazišli Gebelsa. Nedavno je list Oslobođenjepisao kako sam zabranila da Srbi i Hrvati rade za Bajram. Tri stotine uposlenika Javne ustanove ‘Djeca Sarajeva’ pot-pisalo se da je to laž, međutim Oslobođenje nije htjelo objaviti Oslobođenje nije htjelo objaviti Oslobođenjto naše reagiranje. Pojedinim snagama samo je važno da Bosnu i Hercegovinu predsta-ve u najgorem svjetlu pa ćemo na taj način ostati i bez viza i biti predstavljeni upravo ona-ko kako žele neprijatelji naše zemlje.’’

Istina koju niko ne želi da čuje

U javnosti se stvara dojam da su roditelji dje-ce iz sarajevskih obdaništa koja su pod upravom Javne ustanove “Djeca Sarajeva” uglavnom protiv direktorice Mahmutović i njenih stavova. Međutim, to je samo dojam koji je vještački stvoren, a šta je prava istina po ovom pita-nju, govori nam sama direk-torica Mahmutović. “Pristup medijima imaju komunistič-ki orijentirani roditelji, pa oni i mogu da iznesu svoje mišljenje. Navela sam vam primjer Federalne televizije i Oslobođenja. Postoji grupa roditelja koji se nekada i smje-

njuju, ali mentor im je isti. Nijednoga momenta ne bave se onim čime treba da se bave, oni izmišljaju, realiziraju pre-dizborne aktivnosti svoje partije, a ostali narod u čudu šuti. Oni žele da postav-ljaju direktora, da mu komanduju i pro-vode svoju politiku. Vidjeli ste nedavno onu montažu oko salmonele. Naime, dokazano je da se to nije desilo u našoj ustanovi, mi smo oblaćeni, predstavljeni ‘na njihov način’, naravno ne bezazleno.

Tražila sam od ministarstva da nam do-dijeli zaštitu pravobranilaštva, jer se ta-kav čin može slobodno okarakterizirati kao unošenje nereda i nemira među veli-ki broj roditelja i građana, međutim ni-šta od svega toga, dobili smo samo nove klevete.’’ Arzija Mahmutović je, nakon reisa Mustafe ef. Cerića, barem kada su u pitanju Bošnjaci, najčešće medijski tretirana, o njoj je objavljeno toliko no-vinarskih priloga da ih je odavno pre-stala skupljati, odnosno brojati. “Toliko toga je objavljeno o meni da ne mogu ni da prebrojim te priloge. Takav način odnosa prema meni ima jasnu pozadinu i još jasnije ciljeve. Jasno je da se preko mog slučaja želi pokazati vjernicima da su građani drugoga reda i da nije važ-no šta misle niti da li to vrijeđa njihova osjećanja ili ne. Nedavno je beogradska Politika objavila članak da na bečkom Politika objavila članak da na bečkom Politikatrgu Frejung neće biti niti jedne figure tog lika, a niti bilo kakvih proslava u kojima se pojavljuje taj lik. Uprava je za-ključila da to nije u skladu sa austrijskim običajima. Isto razmišljaju i Česi i neki ključila da to nije u skladu sa austrijskim običajima. Isto razmišljaju i Česi i neki ključila da to nije u skladu sa austrijskim

drugi. Nije problem kada to kaže neko drugi, ali u Bosni i Hercegovini napravi se problem i preko istomišljeničkih veza plasira se u sve domaće i strane medije, a kakvi su to istomišljenici, može se vi-djeti iz njihovog odnosa prema istini i državi Bosni i Hercegovini.’’ Na kraju pitali smo direktoricu Mahmutović je li zadovoljna odnosom nadležnih vla-sti u cijelom ovom slučaju. “Ne mogu ništa komentirati osim da bi trebalo da se uvažavaju narodi i građani kantona, kao i njihova kultura i tradicija, samo treba imati u vidu da kultura i tradicija ne počinje sa komunističkim periodom i onima kojima je tada bilo lijepo, ja ih pozdravljam i naglašavam da je Sarajevo mnogo starije, barem što se kulture i tradicije tiče, pa se uvođenje ovog lika ne može smatrati kulturom i tradici-jom, nego predizbornom kampanjom određenih krugova. Danas je objavljena vijest da su gospodin Finci i gospodin Sejdić dobili presudu Evropskog suda za ljudska prava kojom se BiH osuđuje zbog diskriminatorskog odnosa prema Jevrejima i Romima pri izboru člano-va Predsjedništva BiH i Doma naroda Parlamenta BiH, što me raduje, što je dobra poruka i ostalima koji ruše pra-va drugih da se to nekažnjeno ne može raditi.’’

23

Nedavno je list “Oslobođenje” pisao kako sam

zabranila da Srbi i Hrvati

rade za Bajram. Tri stotine uposlenika

Javne ustanova “Djeca

Sarajeva’’ potpisalo se da je to laž,

međutim “Oslobođenje”

nije htjelo objaviti to naše

reagiranje.


Previše se traži od SDA

Sulejman Tihić, predsjednik SDA

Razgovarao: Ezher Beganović

Posljednjih dana jedna od aktuel-nijih tema bosanskohercegovačke javne scene je stvaranje bošnjačkog

političkog jedinstva, odnosno problemi vezani uz razjedinjenu bošnjačku poli-tičku scenu koja svakim danom nanosi ogromnu štetu interesima bošnjačkog naroda. Medijski izvještaji o navodnim pokušajima uglednog turskog premijera Tajipa Erdogana da ujedini lidere Stran-ke demokratske akcije i Stranke za Bo-snu i Hercegovinu, gospodu Sulejmana Tihića i Harisa Silajdžića, uzburkali su bh. političku scenu izazivajući žestoke reakcije srpskih i hrvatskih političara

koji izgleda nikako ne žele da do tog jedinstva ikada dođe. Ova važna tema bila je povod da razgovaramo sa Su-lejmanom Tihićem, predsjednikom Stranke demokratske akcije, od kojeg smo pokušali doznati kakve to sve pre-preke stoje na putu postizanja tog toliko često spominjanog bošnjačkog politič-kog jedinstva. Iz ponuđenih odgovora predsjednika Tihića zaključujemo da ćemo još dugo čekati dan kada će i Boš-njaci u Bosni i Hercegovini postići ka-kvo-takvo političko jedinstvo.Gospodine Tihiću, o bošnjačkom političkom nejedinstvu danas svi go-vore. SDA je velika i veoma utjecajna politička stranka. Kolika je odgo-vornost Stranke demokratske akcije za izrečeno narušeno bošnjačko po-litičko jedinstvo, naročito kolika je vaša odgovornost po tom pitanju jer je razilaženje između Vas i gos-podina Harisa Silajdžića više nego evidentno?Tihić: Vi ste postavili jedno kompleksno pitanje. Ko je kriv za narušeno jedinstvo Bošnjaka? To je danas naše glavno pita-nje. Ko se svrstavao izvan političkog ži-vota na jednu ili drugu stranu, vi dobro znate ko je to, ko se ne treba svrstavati, ko treba biti iznad svih nas, i on je od-govoran za nepostojanje tog jedinstva. Znate, ako vi trebate biti krov, kapa mu-slimanima, a svrstavate se sad za ovog, sad sa onog, a uvijek protiv Sulejmana

Tihića, imate i vi svoju odgovornost. Normalno da i mi političari imamo svoju odgovornost. Ja sam pokušavao, evo navest ću vam tri slučaja, u nekoliko navrata da razgovaram sa gospodinom Harisom Silajdžićem. Prije godišnjih odmora tražio sam da se sastanemo. On mi je, umjesto da se tada sastanemo, dao termin da se sastanemo za osam dana. Ja tada nisam bio u prilici sjediti jer sam

24

Intervju

Sa predsjednikom Sulejmanom Tihićem razgovaramo ko je kriv što su Bošnjaci politički razjedinjeni i ima li za ovaj problem lijeka. Također, iz ponuđenih odgovora predsjednika Tihića zaključujemo da ćemo još dugo čekati dan kada će i Bošnjaci u Bosni i Hercegovini postići kakvo-takvo političko jedinstvo

Trudim se da radim ono što je najbolje za Bosnu i Hercegovinu. Hvala Bogu, prošao sam uspješ-no kroz velika iskušenja u ži-votu, osim iskušenja u logoru, imao sam i šest teških operacija i mnogobrojna zračenja i slično. Kad se sada osvrnem na taj pe-riod, mislim da me dragi Allah ostavio u životu da se borim za nešto što je dobro, što je do-bro za naše društvo, odnosno državu.

Dragi Allah me ostavio u životu da se borim za nešto što je dobro


25

već otišao na godišnji odmor. Također, kada je bio rama-zan, preko jednog zajednič-kog prijatelja tražio sam da se ja, on i gospodin Zlatko Lagumdžija sastanemo i raz-govaramo. Tražio je dnevni red, nije došao čak ni na iftar. Također, kad su bili butmirski razgovori, tražio sam da se sastanemo, međutim ni on

ni Zlatko Lagumdžija nisu htjeli da se odazovu. Ja sam im poslao pismo u ko-jem sam napisao “pozivam vas da dođe-te u Stranku demokratske akcije ili gdje vi hoćete da razgovaramo”. Ni jedan ni drugi nisu se odazvali i kao izgovore naveli su neke druge obaveze. Također, kada je nedavno u Bosni i Hercegovini bio u posjeti ministar vanjskih poslova Turske Ahmet Davutoglu, i on mi je kao i vi postavio isto pitanje i rekao mi da se ja i Haris Silajdžić dosta slažemo,

odnosno da imamo slične stavove i isto mislimo o ne-kim važnim pitanjima, te me upitao kako ne možemo po-stići to jedinstvo. Ja sam mu odgovorio: “Eto, Vi ministre, dogovorite sastanak između nas dvojice, ja ću se odazvati kad god i gdje god treba, ako treba u po noći, poslije sabah-namaza, nek Haris Silajdžić kaže gdje i kada da se sasta-nemo.” Sada ne bih govorio o drugim ljudima koji su me pitali isto, kao što je prof. Hilmo Neimarlija, kojem sam, kad mi je prišao i upi-tao me zašto se ne sastanete,

isto tako odgovorio. Ja se ne mogu dalje ponižavati, ja sam predsjednik najveće stranke i imam svoje lično dostojanstvo

U sadašnjem rasporedu snaga u

parlamentima i u okolnostima

maksima-lističke, odnosno

minimalističke politike, politika

“korak po korak” ne može biti učinkovita.

jer čovjek ne želi da razgovaramo. Ja ne mogu rješavati nečije lične sujete. Mi u politici ne smijemo biti sujetni. Mi smo se razišli i ne slažemo se po nekim pitanjima kao što je ustavna reforma i energetski sektor, ali ima mnogo drugih stvari oko kojih se slažemo i oko kojih bismo trebali razgovarati. Gospodine Tihiću, kao što i sami kažete, veliki broj Bošnjaka na sli-čan način doživljava taj problem oko narušenog političkog jedinstva Bošnjaka. Mnogo je onih koji su za-interesirani da se ovaj problem već jednom riješi. Nije valjda da nema izlaza iz ovakve situacije?Tihić: Pa vidite, bez obzira na sve, mi smo ipak jedno demokratsko društvo. Imamo različita politička mišljenja, ali su naši generalni ciljevi slični, nema tu nekih velikih razlika, samo što mi vo-dimo onu jednu realnu politiku, politi-ku Alije Izetbegovića, korak po korak, odnosno ono što je moguće danas da dogovorimo, tako ćemo i uraditi, a ono što nije, dogovorit ćemo kasnije. Druge politike vode maksimalističku politiku, politiku sto posto, ili imate jednu neod-govornu politiku, a to je politika SDP-a koji je opozicija i koji sada samo kriti-zira, a ništa ne predlaže. Mi smo ti koji vodimo jednu realnu politiku koja često nije razumljiva, jako je teško objašnjavati

Vi se često pozivate na političku doktrinu “korak po korak”. Šta Vi se često pozivate na političku doktrinu “korak po korak”. Šta Vi se često pozivate na političku

ste tom politikom postigli od iz-bora 2006. godine pa do danas?Tihić: To je Alijina doktrina jedne mudre politike. Ja mogu da vam ka-žem šta smo mi uradili dok sam ja bio u Predsjedništvu BiH. Stvorili smo jednu vojsku, jednu obavještaj-nu službu, jedan DGS, jednu Sipu, PDV, 53 nadležnosti prenijeli sa en-titetskog na državni nivo. To je bila ta politika “korak po korak”.To se sve dogodilo prije izbora 2006. godine, međutim ja Vas pi-tam za ovaj zadnji period?Tihić: To pitajte one koji su sada izabrani u Predsjedništvo BiH. Pazite, od 2002. do 2006. SDA je

on ima mehanizme u Dejtonskom sporazumu i u tom slučaju izlišni su obrazlaganje i podrška neka-kvih venecijanskih komisija, Vijeća Evrope i bilo čega drugoga, jer sve dok on ne digne ruku, nema usva-janja. Međunarodna zajednica više ne vodi politiku da oni nešto name-ću, jednostavno to više ne žele da rade.Pa to znači da ta vaša politi-ka “korak po korak” u ova-kvim okolnostima uopće nije učinkovita?Tihić: U sadašnjem rasporedu sna-ga u parlamentima i u okolnostima maksimalističke, odnosno mini-malističke politike, politika “korak po korak” ne može biti učinkovita.

bila ubjedljivo najjača, mi smo imali glasova koliko su zajedno imali SBiH i SDP. Nakon 2006. godine, mi i SBiH došli smo veoma blizu u broju mjesta u Parlamentu. Mi imamo zastoj od ruše-nja aprilskog paketa. Dakle, SDA više nema kapacitet za odlučivanje koji je ranije imala, naš kapacitet je sada ogra-ničen. Sve što smo od tada pokušavali da riješimo, suočili smo se sa maksi-malističkom politikom na koju onda predstavnici Hrvata i Srba kažu “mi to ne prihvatamo”. Moramo biti svjesni da je Milorad Dodik u mnogo povolj-nijem položaju, on je u Dejtonu dobio državu i mi mu stalno to oduzimamo, on samo daje, nikada ništa ne dobiva. On jednostavno može samo da kaže da se slaže ili da se ne slaže; ako se ne slaže,

U sadašnjim političkim okolnostima politika “korak po korak” ne može biti učinkovita


kompromise, ali bolje je postići jedan kompromis, ili jedan i dva koraka, nego zadržavati postojeće stanje. Vi ste u pravu kada tako kažete, ali naš narod ne može da prihvati ili da shvati da naši bošnjački politički predstavnici ne mogu postići bilo ka-kav kompromis koji bi unaprijedio naše stanje na prevazilaženju tolikih razlika?Tihić: Najvažnije je da mi napravimo kompromise sa Srbima i Hrvatima, odnosno sa političkim predstavnicima Srba i Hrvata. Ako neko može napra-viti više, ja ću odmah prihvatiti to više. Vidite, ja sam kritiziran zbog prudskog procesa. Imamo Predsjedništvo BiH koje ne radi ništa, koje nikakvu odluku, nikakav dogovor nije donijelo u rješava-nju problema Bosne i Hercegovine. Ja sam kroz prudski proces pokušao nešto uraditi, a mogao sam ga i ne pokrenuti i sjediti kao predsjednik stranke i če-kati šta će uraditi Predsjedništvo BiH. Međutim, zahvaljujući prudskom pro-cesu, riješili smo Distrikt Brčko, prav-ni status Distrikta Brčko. Pazite, to je pitanje koje nije riješeno u Dejtonu, a mi smo ga riješili sa onakvim Dodikom kakav jeste, sa svim njegovim maha-nama i ponašanjem. Dakle, mi smo to pitanje povoljno riješili. Vjerujte da se moglo još postići samo da nije bilo svih napada ovdje i to napada od ljudi koji samo kritiziraju a ništa ne rade. Ja sam ovih dana bio u Kozarcu, Bosanskom Novom i razgovarao sa ljudima, ljudi čekaju neka rješenja. Slažem se sa Vama da imate kvalitet-nu komunikaciju sa političkim pred-stavnicima Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, međutim ponovo pod-vlačim, problem Bošnjaka trenutno je nešto sasvim drugo, zapravo ne-mogućnost da vi bošnjački političa-ri pronađete minimum zajedničkog. Ima li SDA, kao najjača bošnjač-ka partija, rješenje za izlaz iz ovog problema?Tihić: Već sam vam rekao šta sam ja uradio u pokušaju da razgovaram sa gospodinom Harisom Silajdžićem. Međutim, moram reći i to da se ovdje radi o ličnosti koja je naučila samo da se izvršava što on kaže, on ne želi partne-ra, on želi čovjeka koji će ga slušati, a to ne može imati kod Sulejmana Tihića. Ja predstavljam stranku i nisam takva

ličnost koja će biti njemu podređena, već zahtijevam samo ravnopravan od-nos, a izgleda da to sa njim nije moguće postići.Je li možda rješenje da se Haris Silajdžić zaobiđe i pokuša pronaći rješenje na drugi način?Tihić: Pa zaobilazi se i razgovara se na nižem nivou, na nivou potpredsjednika Stranke za BiH. Do sada je bilo nekoli-ko tih razgovora i mi ćemo nastaviti u tom pravcu. Međutim, moram da ka-žem i to da se previše traži od SDA, a

kada dođu izbori, onda SDA ne dobije toliku podršku koliko se od nje traži od-govornosti. Vidite, izbori 2006. godine pokazali su da je SDA u bošnjačkom narodu dobila samo 38 posto glasova, dok su ostalo dobili Stranka za Bosnu i Hercegovinu, SDP i druge stranke. Prema tome, trebamo imati i tu činje-nicu u vidu, mi nismo dobili 51 posto pa da se nama fakturišu svi problemi. Kada bismo dobili tih 51 posto, onda bismo mogli biti odgovorni i rješavali bismo sve probleme.

26

Osim na političkom planu, odnosi su poremećeni i na re-laciji između SDA i Islamske zajednice u BiH. Vi ste se u posljednje vrijeme u nekoliko navrata žestoko obračunali sa Islamskom zajednicom i rei-som Cerićem?Tihić: Nikada se nisam obra-čunavao sa reisom Mustafom Cerićem niti sa Islamskom za-jednicom u BiH. Mi smo samo spominjali i izražavali neslaganje sa izjavama tipa da je OHR an-tibošnjački i antimuslimanski, da je BiH Guantanamo, da je na sceni rješenje bošnjačkog pitanja aludirajući na jevrejsko pitanje. To nije tačno, javnost je tu na neki način bila obmanuta nekim neprovjerenim šemama koje su objavljivane u nekim medijima. Znate, mi smo imali raznih po-ziva u tom pravcu iz svjetskih centara moći. Ljudi su nas pitali da li Bošnjaci stvarno misle da su Amerikanci i njihovi pred-stavnici ovdje protiv muslimana Bošnjaka. Jednostavno, mi smo morali reagirati da kažemo da to nije tačno. Mi nismo tu spomi-njali Islamsku zajednicu, drugo je to što su se oni sami pronašli u našim reagiranjima. Gospodine Tihiću, Bošnjaci su zbunjeni zbog javnog prepuca-vanja između SDA i Islamske

zajednice u BiH. Koliko je do-bro da se i na ovaj način unosi nemir među naš narod?Tihić: Prije nekoliko dana bio sam u Kozarcu i razgovarao sa ljudima koji su mi postavili to pitanje. Pokušao sam preskočiti tu temu, ali ljudi su insistirali na tim pitanjima, te sam im rekao da se SDA nikada nije su-kobljavala, niti će se sukobljavati sa Islamskom zajednicom, nikada ni-smo upućivali kritike na njihov rad. To što oni kritiziraju nas i ponekad nas napadaju, to je njihova stvar. Mi smo uvijek podržavali Islamsku za-jednicu, međutim onog momenta kada izađu na političku scenu, oni imaju pravo da daju svoje komenta-re o aktuelnoj problematici i tada će od nas dobiti ili podršku ili neslaga-nje. Ljudi s kojima sam razgovarao u Kozarcu, bilo je tu oko stotinjak ljudi, izrazili su podršku stavovima naše stranke, možda je to zbog toga što sam ja bio tu, ali to je tako. Mi nikada nećemo biti protiv Islamske zajednice jer mi smo ti koji su najvi-še pomogli IZ-u.Koliko može biti problematično da se Bošnjaci na terenu opredje-ljuju za SDA, a protiv Islamske zajednice i obrnuto?Tihić: Pazite, to sigurno nije dobro, ali mi evo i kroz ovaj intervju izra-žavamo svoj stav da visoko cijenimo ono što je Islamska zajednica uradila i što radi za našu državu i naš narod.

Nije dobro da se Bošnjaci opredjeljuju za SDA, a protiv Islamske zajednice i obrnuto


ustavna kategorija

Društvo

Ko kontrolira rad i vrši nadzor nad radom agencija kada to zakonom nije regulirano, koja ovlaštenja primjenjuju, ko im daje zadatke i usmjerava njihov rad, da li su naoružani, kako posluju i plaćaju obaveze državi, prelaze li državne granice prateći/štiteći neka lica, uz obavljanje poslova za koje smatraju da ne narušavaju privatnost, i da li se može raditi u skladu sa evropskim normama u ovim uvjetima?

Privatna zaštita i pravo na privatnost

Piše: Ramiz Hodžić

Pravo na privatnost je jedno od osnovnih Pravo na privatnost je jedno od osnovnih Pprava koje je definirano Evropskom Pprava koje je definirano Evropskom Pkonvencijom o zaštiti ljudskih prava i Pkonvencijom o zaštiti ljudskih prava i Posnovnih sloboda. Predviđeno je članom 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima i izričito garantira pojedincu pravo na privat-nost, na porodični život, na poštivanje stana i pravo na poštivanje prepiske. Ova prava se prepliću i teško ih je posmatrati odvojeno. Pravo na privatnost regulirano je članom 2. Ustava Federacije BiH. Evropska konvencija regulira da se državne vlasti neće miješati u vršenje ovog prava osim ako to nije u skladu sa zakonom, neophodno u demokratskom društvu, u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti i ekonomske dobrobiti ze-mlje radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih. Državne vlasti na osnovu ovog prava moraju se suzdržavati od zadi-ranja u privatnu sferu pojedinaca i svojim pozitivnim djelovanjem i mjerama u svom

zakonodavstvu, sudskoj praksi i izvršnoj vlasti, osigurati uvjete za poštivanje prava iz člana 8. Konvencije. U Federaciji BiH do-nesen je Zakon o agencijama i unutrašnjim službama za zaštitu ljudi i imovine, a u Republici Srpskoj Zakon o agencijama za obezbjeđenje lica i imovine i privatnoj detektivskoj djelatno-sti 2002. godine gdje je do sada registrirano oko 90 privrednih društava sa oko 7.000 zaposle-nika i oko 25.000.000 eura go-dišnjeg prometa. U FBiH nije donesen zakon o “detektivskoj djelatnosti’’, dok je to u Repu-blici Srpskoj zakonski dozvo-ljeno od 2002. godine. Mediji Federacije BiH objavljuju neke naoko vidljive propuste u radu agencija i zakonskom nereguli-ranju ove oblasti na adekvatan način. U pisanim tekstovima upućuju se ozbiljne poruke BiH i njenim građanima od kojih nema adekvatne reakcije osim u manjem broju slučajeva adekvatne reakcije od strane međunarodnih predstavnika u BiH. Zakonska regulativa susjednih zema-lja koje graniče sa Bosnom i Hercegovinom nije usklađena sa Evropskim modelom pri-vatne zaštite. U Republici Hrvatskoj i Crnoj Gori donesen je zakon 2003. godine, dok u Srbiji ovo veoma važno pitanje nije zako-nom regulirano iako, prema nekim procje-nama, oko 40.000 ljudi obavlja poslove tzv. “privatne bezbjednosti”, a dobar dio njih “detektivske” i poslove “privatnih istražite-lja”. U uvjetima različite zakonske regulative u FBiH, RS-u, zemljama okruženja i nače-lima CoESS-a i Evropskog modela privatne zaštite, postoji pogodno tlo za zloupotrebu “prava na privatnost” od strane privatnih si-gurnosnih agencija (neovlašteno fotografisa-nje, tonsko ili audio snimanje, objavljivanje podataka ili fotografija i sl.), pa i zbog nji-hove neadekvatne obuke za obavljanje ovih poslova. Koliko i na koji način zakonska re-

gulativa ili zakonsko nereguliranje ovog pi-tanja u zemljama iz okruženja utječe na BiH i međusobnu uvezanost i djelovanje agencija

iz okruženja na Bosnu i Herce-govinu i u BiH, odnosno Fede-raciju BiH i RS, samo se može pretpostavljati s obzirom da jav-nosti nije poznato da je do sada bilo sudskih i policijskih istraga iz ovog veoma važnog ustavnog prava. Ko kontrolira rad i vrši nadzor nad radom agencija kada to zakonom nije regulira-no, koja ovlaštenja primjenjuju, ko im daje zadatke i usmjerava njihov rad, da li su naoružani, kako posluju i plaćaju obaveze državi, prelaze li državne granice prateći/štiteći neka lica, uz obav-ljanje poslova za koje smatraju da ne narušavaju privatnost, i da li se može raditi u skladu sa evropskim normama u ovim uvjetima? Ovo samo pojačava potrebu što hitnijeg normativ-nog reguliranja privatnog sigur-

nosnog sektora u pogledu ovlaštenja koja im se daju ili mogu dati, jer osim prava na pri-vatnost, njihovom nezakonitom aktivnošću mogu biti grubo povrijeđena i neka druga prava garantirana Konvencijom. Iz ovih ra-zloga, ne treba nas iznenaditi pojedinačno pokretanje tužbi pred Evropskim sudom u Strazburu protiv države zbog narušava-nja prava na privatnost od strane privatnih sigurnosnih agencija, a kao posljedica prav-ne neuređenosti ove oblasti i pristupa nad-ležnih organa analizama ovih neuređenih pojava. To je istovremeno i razlog više da pristupimo što hitnijem pravnom uobliča-vanju oblasti privatne sigurnosti na nivou BiH u skladu sa Evropskim standardima jer entitetski zakoni BiH različito reguliraju ovu oblast, pa čak i zabranjuju osnivanje agencije za obezbjeđenje lica i imovine i privatne detektivske djelatnosti licima koja nemaju prebivalište na području Republike Srpske.

Nesređena


Ne treba nas iznenaditi

pojedinačno pokretanje tužbi pred Evropskim

sudom u Strazburu protiv

države zbog narušavanja

prava na privatnost od

strane privatnih sigurnosnih

agencija, kao posljedica

pravne neuređenosti ove oblasti.

28

Medijski stručnjaci za zataškavanje genocida

Društvo

Izgradnja brojnih hidrocentrala, kolektivizacija, nacionalizacija, sve to, uz više već očigledan pritisak, muslimane je u Trebinju svelo sa nekada dominantnog broja na sedam hiljada prid agresiju. Danas svega i brojem i slovom 35 (trideset i pet) stalnih stanovnika grada na Trebišnjici čini “bošnjačku koloniju” u rodnom gradu, ostalih sedam hiljada koloniziraju Skandinaviju, Ameriku, Australiju...

Piše: Safet Kadić([email protected])

Dok nad Europom nesmetano kruži bauk islamofobije, u susjednoj Srbiji i bosanskom dejtonskom entitetu RS

svim silama se trude da zaniječu i zataškaju srbski genocid nad Bošnjacima, relativizira-ju njegove razmjere i minimiziraju njegove posljedice. Šovinistička perjanica evropske ju njegove razmjere i minimiziraju njegove posljedice. Šovinistička perjanica evropske ju njegove razmjere i minimiziraju njegove

diplomatije Carl Bildt širom otvara vrata Europske Unije zemlji čija je vlast projek-

tovala i izvršila genocid i koja istovremeno priko svojih eksponenata u bosanskoj vlasti blokira svaku inicijativu na uspostavljanju države koja bi mogla odgovoriti međunarodnim obavezama na ispunjavanju uslova za prijem u tu asocijaciju da bi, onda, za takav neuspjeh obtužili i kaznili samo Bošnjake uzkraćujući im vize. Povrh toga, Srbija još uvi-jek sakriva od ruke pravde svoga slavljenog generala Ratka Mla-dića, nalogodavca najhladno-krvnijih masovnih ubistava ikad počinjenih, a po Evropi razašilja potjernice za bosanskim patrio-tima i među bosanskim vlasto-držcima instalira antidržavnu zavjeru. Nema nikakve sumnje da će se ovakva fašistoidna po-litika, naročito postgenocidno poricanje ovoga najužasnijeg zločina protiv čovječnosti svima na koncu obiti o glavu. I izvr-šiocima, koji nisu priznali taj najstrašniji zločin i pokajali se; i žrtvama, koje odlučno ne iztra-javaju da se počinioci kazne, a žrtve obeštete; i međunarod-nim sponzorima koji su bili na strani zločinačkih hordi i koji su svojim na-metnutim mirotvornim rješenjima ostavili žrtve pod vlašću zločinaca i agresora.

“Dječija’’ igra

Kada me je proteklog Hadži-bajrama iz Bildtovog Stokholma pozvao i uputio naj-bolje želje povodom bajramskih blagdana

dugogodišnji znanac, još iz vremena ne-zaboravnih trebinjsko-dubrovačkih dana, rođeni Trebinjac, starosjedilac, čiji je čok

među najstarijim u Trebinju, u sjećanje je nahrupio onaj pozna-ti šovinistički incident od prije dvadesetak godina, kada je u jeku Miloševićeve antibirokrat-ske revolucije kao predigri sr-bsko-crnogorskog nacionalistič-kog divljanja i agresije, u haremu jedine trebinjske gradske džami-je, jedno jutro osvanulo zaklano krme. Nakon toga šokantnog događaja, pozvao sam ga telefo-nom ne bi li od njega, kao bli-skog poznanika, inače vrsnog majstora u čuvenoj trebinjskoj fabrici halata, saznao nešto više od kratke novinske vijesti i pitao šta se to, zapravo, desilo, kako su to doživili i reagovali musli-mani u Trebinju, i osjećaju li se neke međunacionalne tenzije. Nikada neću zaboraviti koliko se trudio da minimizira taj in-cident, kao da to nije vrijedno spomena, da nisu narušeni me-đunacionalni odnosi, da su se “to samo neka djeca igrala” (!?),

i slično. Kao uznositi Trebinjac gotovo da je bio spreman zanijekati taj sramni čin prid jednim Sarajlijom mada je njegova prijeteća poruka bila tako očigledna i jasna da jasnija nije mogla biti. Nisam hotio dalje insistirati, samo sam se u nevjerici ibretio kako tako ozbiljan čovjek može povjerovati u objašnje-nje tadašnjih vlasti i kako se to djeca mogu igrati zaklanim krmetom. U to vrijeme

Po(r)uke zaklanog krmeta u haremu džamije

Neko Bošnjacima

stalno podmeće floskulu: Nikome se ne ponovilo! U redu! Ali oni prvenstveno

moraju brinuti svoju brigu – da

se njima ne ponovi.


29

bio sam akreditovani novinar za praćenje rada Skupštine i Izvršnog vijeća SRBiH pa sam razpolagao sa dovoljno informacija. Tadašnje vlasti, i državne, i lokalne, brzo su to zataškale, ne zato što su se zastidili jednog takvog provokativnog čina prema trebinj-skim Bošnjacima muslimanima, nego da bi se Bošnjacima zamazale oči i prikrile prave namjere u provođenju već dobro razrađenih planova njihovog konačnog izgona.

Vrag je uskoro odnio šalu i nesretni Trebinjac, iako je bio kooperativan i po-doban, nezamjenjiv majstor i rezervni ma-jor JNA, nakon što je odbio učestvovati u bezrazložnom granatiranju Dubrovnika, morao je spašavati živu glavu sa ženom i malodobnim sinovima-blizancima prid hordama sljedbenika onoga živopisnog bukača, guslara i kamiondžije Vučurovića. Skrasio se u Švedskoj. Kaže da je ubrzo na-bukača, guslara i kamiondžije Vučurovića. Skrasio se u Švedskoj. Kaže da je ubrzo na-bukača, guslara i kamiondžije Vučurovića.

kon progona iz rodnog grada 1992. godine “dobio šećer” koji je eskalirao do toga da mu je nedavno već odsječeno stopalo jedne noge s daljim krajnje neizvjesnim izhodom. O povratku više i ne razmišlja, mada eresov-ske vlast ubjeđuju javnost da će se svi vratiti. Tako isto govorili su i 1945. godine kada su okolna naselja Trebinja: Begovića Kula, Šarani, Turanjanin, Nikontovići, Ramići, su okolna naselja Trebinja: Begovića Kula, Šarani, Turanjanin, Nikontovići, Ramići, su okolna naselja Trebinja: Begovića Kula,

Strujići, Staro Slano, ostala bez muslimana. I, evo, 68 godina kasnije zna se: niko se, ni-jedan musliman Bošnjak nije se vratio u ta svoja bogata naselja, plodnih oranica, šuma, voćnjaka i nadaleko čuvenog stočarstva. Ne treba sakrivati ni činjenicu da su smišljenom politikom kolonizacije u Trebinju prid agre-siju već bili dominantni kolonizatori iz crno-gorskog i hercegovačkog zaleđa. Izgradnja brojnih hidrocentrala, kolektivizacija, na-cionalizacija, sve to, uz više već očigledan pritisak, muslimane je u Trebinju svelo sa nekada dominantnog broja na sedam hi-ljada prid agresiju. Danas svega i brojem i slovom 35 (trideset i pet) stalnih stanovnika grada na Trebišnjici čini “bošnjačku kolo-niju” u rodnom gradu, ostalih sedam hi-ljada koloniziraju Skandinaviju, Ameriku, Australiju... Tako će nestati svaki trag o njima kao što je nestao o najznačajnijim tre-binjskim porodicama, poput Arslanagića, Karamehmedovića, Resulovića i mnogih drugih.

Sablasna trebinjska panorama

Danas savremenom trebinjskom pa-noramom dominira manastir sa vladičan-skim dvorima podignut na zaravnjenom

brdu iznad trebinjskog polja, odakle vla-da neprikosnoveni lider klerofašističke pravoslavne vlasti u ovome gradu, vla-dika Grigorije. Čitaoci će se lahko pri-pravoslavne vlasti u ovome gradu, vla-dika Grigorije. Čitaoci će se lahko pri-pravoslavne vlasti u ovome gradu, vla-

sjetiti onog tv-prizora kada izprid toga manastira vladika Grigorije sa Dodikom i Lajčakom, poput seoskih đilkoša, iz flaše izpijaju manastirsku prepečenicu rakiju. Čuveni Arslanagića most, jedan flaše izpijaju manastirsku prepečenicu rakiju. Čuveni Arslanagića most, jedan flaše izpijaju manastirsku prepečenicu

od rijetkih spomenika kulture nulte kate-gorije, koji je zajedno sa Begovom kućom bio trebinjski amblem i najčešći prizor sa trebinjskih razglednica, izmješćen je još ranije uzvodno iz samog grada bez ika-kve namjene i funkcije pa na trebinjskoj panorami sablasno djeluje. Trebinjsku panoramu odnedavno ponovo krasi ob-novljena gradska džamija koju su četnici porušili početkom agresije, a slike četnič-kog divljanja i vandalizma povodom po-laganja kamena temeljca za njenu obnovu obišle su svijet. Na mjestu gdje je nekada

bila Begova kuća, jedna od trebinjskih atrakcija i turistički amblem grada na Trebišnjici, također spomenik kulture pod zaštitom države, sada je izgrađeno asfaltirano košarkaško igrališće, koje je, kako šapatom svjedoči onih 35 preosta-lih Bošnjaka Trebinja, finansirao jedan poznati srbijanski košarkaški internacio-nalac. U svemoć vladike Grigorija uvjeri-la su se ona dvojica buntovnika iz nevla-dinih organizacija, koji su javno ukazali na svevlašće crkveno-dodikovske mafije u Trebinju, predvođene svemoćnim vla-dikom Grigorijem, koji ovu dvojicu ne-poslušnika po kratkom postupku eksko-municirao iz pravoslavne crkve i potom im priredio crkveno saslušanje i suđenje. I inače korektan profesionalac sa BHT Saša Delić sramno je ustuknuo prid tom mračnom silom kada je u svom večernjem dnevniku najavio taj događaj, a onda nije smio objaviti izviješće o maltretiranju

U kontekstu švicarskog referenduma U kontekstu švicarskog referenduma U o zabrani gradnje munara i sve pri-U o zabrani gradnje munara i sve pri-U sutnije europske islamofobije vrijedi se prisjetiti jedne zgode u Grazu, glav-nom gradu austrijske pokrajine Šta-se prisjetiti jedne zgode u Grazu, glav-nom gradu austrijske pokrajine Šta-se prisjetiti jedne zgode u Grazu, glav-

jerske. Austrijska vojska svake godine obilježava godišnjicu proboja fronta na Monte Meleti u Alpama u Prvom svjetskom ratu i odaje počast bošnjač-kim regimentama koje su to izvele. Na tu svečanost svake godine pozovu i bošnjačku vojno-političku delegaci-ju, koju su prije desetak godina pred-vodili general Atif Dudaković i načel-nik obšćine Stari grad Fehim Škaljić. vodili general Atif Dudaković i načel-nik obšćine Stari grad Fehim Škaljić. vodili general Atif Dudaković i načel-

Potrefio se petak, dan džume, pa su srdačni i susretljivi domaćini vodili ra-čuna o tome (za razliku od bosanskih vlasti) i pripremili jednu prostoriju u kasarni za obavljanje džuma-namaza. U cijelom kasarnskom kompleksu postavljeni su putokazi sa nadpisom “mesdžid”. Kada su Bošnjaci, predvo-đeni vojnim muftijom, stigli u “mes-džid”, primijetili su na pročelnom zidu, gdje bi trebao biti mihrab, križ, odnosno razpeće. Tolerantni i neobte-rećeni Bošnjaci od toga nisu pravili nikakav problem, samo su skinuli sa zida raspelo, sklonili ustranu, proučili

ezan, klanjali džumu i ponovo vratili križ na isto mjesto na zidu. Vjerujući u dobronamjernost domaćina, nisu im čak ni spomenili ovu malu “za-boravnost”, a ni u primisli nisu imali eventualnu provokaciju, od koje bi neki vjerovatno napravili skandal. Jer, kao što je poznato, muslimani vjeruju u poslanstvo Isa a.s. (Isus), ali ga ne obožavaju, jer bi to bio širk. Bošnja-ci muslimani ginuli su za katoličkog kaizera koji se borio za prevlast sa pro-testantskim kraljem i pravoslavnim carom. U proboj su išli uz tekbir, sa fesom na glavi i golim handžarom u desnici. Komandanti bi provodili propagandu na frontu prema nepri-jateljima tako što bi lansirali krilaticu “Bosniaken kommen!” (Bošnjaci do-laze!). Na njihovim mezarima postav-ljani su drveni nišani sa prikucanim metalnim krstovima pored imena, kao što se i danas može viditi na dobro održavanom bošnjačkom vojnom me-zaristanu u polju pored grada Graza. Na pitanje nekih znatiželjnih posjeti-laca odkud križ uz imena Bošnjaka, domaćini nude objašnjenje da se tako (križom) u evropskoj tradiciji obilježa-va vrijeme pogibije, odnosno smrti.

Razpeće u “mesdžidu”


ovih ljudi. Politički teror, koji zvanična vlast, nakon provedenog genocidnog terora, svaki dan producira sa okupira-nog dijela RBiH, odnosno genocidnog daytonskog entiteta RS, imao je proteklih dana još jednu opasnu antidržavnu repli-ku. Zloupotrebljavajući okolnosti poste-penog prelaska sa analognog na digitalni način emitiranja javnih servisa, RTRS je u skladu sa svojom hajdučko-četničkom tradicijom počela otimati frekvencije koje su zajednički resurs svih građana i kojim razpolaže država BiH. To nikoga ne treba čuditi jer njen direktor, deklarisani četnik i vodeći tenor u horskom pjevanju četnič-kih pjesama Dragan Davidović izazivač-ki poručuje da je to urađeno planski, na-mjerno, kao provokacija (!) da bi se vidilo da oni mogu samostalno funkcionirati. Očito je da ta entitetska vlast smatra da je ostvarila svoje ratne ciljeve stvaranja samostalne srpske države na bosanskoj zemlji i nevino prolivenoj bošnjačkoj krvi i da se može ponašati kako hoće, prkoseći žrtvama. Zato predsjednik nazovi skup-štine toga entiteta bez uztezanja može tvrditi da je OHR – apsurd Evrope 21 stoljeća. A po njemu nije apsurd svih sto-ljeća do kraja vremena počiniti genocid nad jednim narodom u eri digitalne teh-nologije i svevidećih nebeskih satelitskih očiju. Kako RTRS namjerava koristiti uzurpirane frekvencije dovoljno je navesti samo jedan svjež primjer koji neporecivo dokumentira metodologiju fabrikovanja vijesti karadžićevsko-dodikovskih gebels-čića Rajka Vasića i Dragana Davidovića. Jedanaestog decembra grupa ucviljenih i neutješnih majki Prijedora u svojoj boli nepreboli, odbačene od vlasti i zakona, stidljivo se okupila na glavnom prije-dorskom trgu da bi podsjetile tamošnju i sveukupnu vlast da ništa ne čini kako bi se njihov bol umanjio; da im kažu šta je sa njihovim sinovima, ko ih je i zašto pobio, gdje su ukopani i kada će njihove ubice, koji slobodno žive u Prijedoru, biti privedeni prid lice pravde i osuđeni za zlo-čine koje su počinili na samom početku genocidnog projekta istrebljenja Bošnjaka sa njihove rodne grude.

Visoka politika malih ljudi

Okupljene majke iz udruženja “Izvor”, od kojih su neke, kao majka Hava, na prav-di Boga izgubile i po šest sinova, nosile su transparent na kojima se moglo pročitati

da je u Prijedoru tokom prve ratne 1992. godine ubijeno priko 3200 nevinih civila, a za polovicom od njih, oko 1700, još se traga i ne zna ni gdje su ukopani. Mediji su se sramno i kukavički ponijeli prema ovom događaju, što nepobitno svjedoči o općoj medijskoj hipokriziji. O ovom događaju javnost nije ni mogla saznati u federalnim medijima, koji ganjaju neku “visoku politiku”, gazeći po živim rana-ma unesrećenih ljudi, a način kako ga je prenijela RTRS, kojom ravna ranije spo-menuti četnički pjevač, još jednom doku-mentuje činjenicu o podpunoj političkoj kontroli ovoga medija od strane aktuelne eresovske vlasti onoga laktaškog bukača. Medijska konstrukcija temelji se na fal-sifikatu, jer je ovaj događaj predstavljen kao zajednički multinacionalni javni pro-test svih građana Prijedora koji traže svoje nestale protiv vlasti u BiH i Federaciji koje ne čine ništa da se pronađu njihovi nestali. U okviru tog izvješćaja dono-se izjavu jedne Srbkinje, čiji je muž kao dobrovoljac u sklopu paravojnih četničkih formaci-ja išao priko Save u Hrvatsku da brani velikosrbstvo i tamo mu se gubi svaki trag. A to što prijedorske bošnjačke majke traže na hiljade svojih sinova koji su na prevaru zarobljeni od tajno naoružanih Srba ko-mšija i ubijani na svom kuć-nom pragu uz pomoć četnika sa strane, nikom ništa. To za RTRS nije vrijedno ni spo-mena. Tako je ovaj protestni skup izmanipulisan pa su boš-njačke prijedorske majke bezskrupulozno medijski zloupotrijebljene: praktično su bile samo mizanscen, odnosno pokriće i logistička podrška ženi onoga četnika da kaže kako bosanske vlasti ništa ne čine da nađu njenog nestalog muža na hrvat-skom slavonskom ratišću. Kakav prokleti cinizam! Prosto se ne može povjerovati da iskusni medijski profesionalci, koji bi trebali biti okupljeni u RAK-u, to ne vide. Ovakvo plasiranje perfidno mon-tirane vijesti nije ništa drugo nego zlou-potreba medija i zataškavanje i negiranje zločina genocida. Istina, ovakve đavolske rabote nije ni moguće krivično goniti po zakonu, jer još nije ni donesen zakon o zabrani negiranja zločina. Eto, zašto je Dodik takvim svojim medijima nedavno

podijelio pet miliona maraka, da bi mogli sijati maglu obezpravljenom i gladnom narodu, koji su više siti ovih šovinističkih Dodikovih igara i sada traže samo hlje-ba. Od same medijske montaže RTRS-a možda je samo užasnija činjenica da maj-ke nakon 15 godina od agresije skoro i ne smiju u tom još uvijek okupiranom dijelu BiH, gdje je uzpostavljena srbočetnička vlast, javno iznijeti svu tu bol koju su im nanijeli upravo oni koji sada vladaju i ja-sno artikulirati svoje zahtjeve, a nemaju se na koga nasloniti ko bi ih zaštitio. Oni koji su ih mogli zaštititi, na privaru su po-bijeni i one ih sada traže bez ičije podržke, pa čak ni medijske, kao što vidimo. One i ne smiju tražiti da se se svi zločinci koji su sudjelovali u zločinačkom poduhvatu genocida nad Bošnjacima, primjereno kazne, a oni da se obeštete, jer zločinci su

još uvijek na slobodi i prijeteći vrebaju iz prikrajka. One kao da se izvinjavaju što pate, što trpe bol-neprebol i što konač-no moraju javno reći da “samo traže kosti svojih sinova da ih ukopaju i da znaju gdi su”. U pogledu genocida Bošnjaci moraju pošto-poto dotjerati mak na konac ako žele obsta-ti u ovakvom neprijateljskom krvožednom okruženju i osigurati se da se to nikada više njima ne dogodi. (Neko Bošnjacima stalno podmeće floskulu: Nikome se ne po-novilo! U redu! Ali oni prven-stveno moraju brinuti svoju brigu – da se njima ne ponovi, ako imaju imalo odgovornosti

za budućnost i ljudskog i nacionalnog po-nosa.) Većina medija odavno je zabacila temu genocida i zločina pa se čak ne daje prostora ni hronici Haškog tribunala, izuzev nekih lokalnih medija. Moraju se bolje organizovati i institucionalno pru-žiti pomoć onima koji još uvijek ne smiju ili ne znaju kako doći do svojih prava, kao u slučaju ovih prijedorskih majki, koje se stide što moraju na ovakav ponižavajući način javno tražiti pravdu od vlasti koje znaju gdje se kriju masovne grobnice, a neće da ih odkriju. Mnogo toga će nam se samo kazati ako Regulatorna agencija za komunikacije (RAK), kao nadležna državna institucija, ne bude smila sank-cionirati prikršioca za ovu antidržavnu provokaciju iz RTRS-a.

30

Očito je da ta entitetska vlast

smatra da je ostvarila svoje ratne ciljeve

stvaranja samostalne

srpske države na bosanskoj

zemlji i nevino prolivenoj

bošnjačkoj krvi i da se može

ponašati kako hoće.


31

Pohlepa bez granica

Hazardne igre kao socijalno-patološka pojava (III)

Društvo

Neophodno je da se, u granicama mogućnosti, provjeri u kojoj je mjeri postojeći sistem pravnog reguliranja hazardnih igara kod nas usaglašen sa pravim potrebama društvene zajednice i da li bi bilo korisno da se pristupi primjeni širih društvenih mjera u suprotstavljanju štetnim utjecajima pojave. Posebno je interesantno pitanje organiziranog korištenja slobodnog vremena mlade populacije, među kojima se nalazi nemali broj onih koji oformljuju navike hazarderstva

Piše: Doc dr. sc Džemal Subašić

U svakom, pa i našem društvu, štetni utjecaj hazardnih igara je višestruk. No, međutim, naj-

prihvatljivije stanovište je da se one

ispoljavaju u tri osnovna pravca i to: negativne promjene osoba nosilaca hazardnih igara; uzajamna, obič-no, značajna povezanost sa krivičnim djelima, pre-kršajima i drugim socijal-no-patološkim pojavama, i razbijanje porodica nosila-ca hazardnih igara. Sva ova štetna dejstva nalaze se u međusobnim vezama i naj-češće istovremeno djeluju i ispoljavaju se.

Hazardne igre i njihov štetan utjecaj

Ličnost osobe koja se odaje poroku hazarda veo-ma je složena. Prije svega, na put hazarda dovodi je želja da se domogne dobit-ka u igri, pa na takav na-čin riješi svoje materijalne potrebe, obezbjeđujući ili uvećavajući šanse za bolju egzistenciju, a kod mno-gih oblika hazardnih igara i položaja u igri, njegova nestabilnost i povodljivost. Kada se hazard posmatra kao strast, učesnik u hazardnim igrama, skoro kao i alkoholičar, postaje njihov rob

i ne može ih se osloboditi čak i uz najbolju volju da to učini. Isto se to događa i kada se hazardom bavi kao zanatom. Između hazarda-strasti i hazarda-zanata teško je odrediti pre-ciznu granicu, a njeni štetni utjecaji na ličnost hazardera u oba slučaja do-vode do gotovo istovjetnih promjena. Te promjene su veoma duboke. Sve društvene vrijednosti i stremljenja u životu potčinjavaju se snažnoj težnji da se dostigne određeni cilj hazardne igre: na lahak način ostvariti mate-rijalna dobra u što većem obimu. Karakteristično za hazardere je da ih dobitak stimulira na daljnju igru isto ili čak u snažnijoj mjeri, kao i stal-no prisutna nada da će dobiti, nada koja ih tjera da započnu hazard i da ustraju u njemu uprkos dobitku. Kod hazardnih igara neprekidni pratilac svega što preduzimaju je pohlepa bez

granica, uz istovremeno prisutnu radoznalost da se ispita šta igra donosi, stal-no prisutna u igraču težnja da rizikuje, da se upušta u neizvjesnost i borba da se domogne onoga što mu je na samom početku nepo-znato. Takve sklonosti do-prinijet će da učesnik ha-zarda lahko postane žrtva prevare, s jedne strane i, s druge strane, da se posluži svim sredstvima koja mu se u datoj situaciji učine po-godnim, bez obzira da li je to dozvoljeno ili nije. Da bi mogli da učestvuju u ha-zardu, hazarderi se lišavaju brojnih za normalnu oso-bu uobičajenih prohtjeva i interesiranja. Obično za-postavljaju obaveze prema društvenoj zajednici, pre-ma užoj i široj društvenoj sredini i u ogromnoj mjeri se okreću krugu suigrača

za koji je vezan dio njihovih aktiv-nosti. Ostvarujući osnovi cilj hazar-da, hazarder ne preže da se posluži

U kriminologiji je, i to ne

bez osnova, usvojen stav

“da se nasilje i kriminalitet povećavaju zajedno sa

obimom hazardnih operacija”.



32

bilo kojim sredstvom: spreman je da se posluži prevarom, da utaji, da krši principe igre, da se udruži sa jednim suigračem, da bi obezbijedio dobitak od drugog ili više njih. I kod igara na sreću, kao segmenta hazarda, ta-kođer se često stvara prohtjev za stal-nim učešćem u igri, po razrađenom planu uz mnoga lišavanja i sklonost da se pođe nedozvoljenim putem da bi se dobilo (ispravka rezultata, do-bitne kombinacije i sl.). Jednom riječ-ju, kod osoba koje se odaju hazardu u bilo kojem obliku, jasno se ispoljava izobličavanje pozitivnih svojstava lič-nosti hazarda, zapostavljanje radnih i uopće društveno korisnih vrijedno-sti i navika. Vrijednim društvenim aktivnostima i stvaralačkom radu pretpostavlja se moralna izopačenost i parazitizam. Tu nastaje jedna svo-jevrsna podkultura i to ne samo kao rezultat djelovanja pojave, već kao i činilac koji pogoduje njenom nastan-ku i razvoju.

Socijalni poremećaj

S obzirom na ovakva svojstva lič-nosti hazardera, nezavisno u kojoj je mjeri sankcija izrečena za hazar-derstvo, koje je inkriminirano, ima preventivnog dejstva. Hazardere je potrebno liječiti u socijalnom smi-slu, najšire shvaćeno, strpljivo tra-žeći najsigurniji put za otklanjanje promjena do kojih je došlo. Poznati načini ponašanja najčešće ne daju za-dovoljavajuće rezultate. Ta okolnost

nedvosmisleno ukazuje do koje mjere su nastojanja na polju suzbijanja si-gurna i koliko su zadaci složeni, koji u daljem traženju metoda stoje pred teoretičarima, a i praktičarima. Da bi se obezbijedili neophodni ulozi za hazardne igre, potrebna su pozamaš-na sredstva. Smatra se da profesio-nalni rukovodilac hazardnim igrama uzima za sebe, raznim namještanji-ma u igrama i na druge načine, i do 90% uloženog novca. Nema razloga da se približan procent ne javlja i tamo gdje nema profesionalnih ru-kovodilaca, već se samo udruže ha-zarderi da bi ostvarili što veće dobiti. Redovne zarade gotovo po pravilu nisu za to dovoljne. Većina učesnika u hazardnim igrama potječe iz redo-va ljudi čija primanja ni približno ne mogu da pokriju neminovne gubitke. Pokušavajući da na neki način riješe taj sukob između svojih stvarnih ma-terijalnih mogućnosti i neopisive žeđi za igrom, praćenom gubicima, oni se odlučuju da posegnu za tuđom imo-vinom u vlasništvu poje-dinca ili društvene zajedni-ce. U kriminologiji je, i to ne bez osnova, usvojen stav “da se nasilje i kriminalitet povećavaju zajedno sa obi-mom hazardnih operacija”. Hazarderi obično vrše imo-vinska krivična djela, ali ne samo tu vrstu krivičnih djela. Među hazarderima se susreću počinioci kri-vičnih djela: krađe, utaje,

pljačke, oduzimanje tuđe stvari, pre-vare, iznude, ucjene, falsificiranja isprava, zloupotrebe službenog po-ložaja ili ovlaštenja, prevare u službi, falsifikata ili uništavanja službenog dokumenta, knjige ili spisa, odavanje službene tajne, pronevjere, posluge, primanja mita. Pored toga, u me-đusobnim obračunavanjima između grupa i pojedinaca koji se bave hazar-derstvom, hazarderi samo u manjem obimu vrše krivična djela protiv živo-ta i tijela. Kod takve vrste krivičnih djela mogu da se pojave kao oštećeni drugi građani, koji se ne bave hazar-dnim igrama i ne pripadaju grupa-ma. Društveno najopasnije su ovdje pojave organiziranog kriminala, ra-zne vrste prevara od strane malih ili velikih grupa, korumpiranje pojedi-naca ili više osoba iz jedne sredine, ucjene i sl. U takvim slučajevima pribjegava se različitim sredstvima, a način činjenja krivičnih djela može da bude karakterističan za ove grupe delikvenata, što može da bude zna-

čajno za aktivnosti službi organa gonjenja i stručnih službi organa staratelj-stva, koje su usmjerene na otkrivanje i preveniranje kriminaliteta. Počinioci krivičnih djela su pone-kad i osobe koje uzimaju učešće u igrama na sreću, koje organiziraju državne institucije, kao npr. Lutrija BiH. One obično vrše kri-vična djela onda kada igra-ju na velikim sistemima gdje moraju da obezbijede značajnije uloge. Hazardne igre javljaju se uporedo sa drugim socijalno-patološ-kim pojavama. One se uza-jamno prate i na određen način uvjetuju. Taj obo-strani utjecaj je najuobiča-jeniji kada je u pitanju koc-ka, kao segment hazarda i besposličarenja. Iz redova dokonih besposličara jav-lja se veliki broj kockara, ali istovremeno i kockari, gubeći radne navike, odaju se besposličarenju. I u kru-govima oko prostituiranja prisutne su hazardne igre,

Smatra se da profesionalni rukovodilac hazardnim

igrama uzima za sebe, raznim namještanjima

u igrama i na druge

načine, i do 90% uloženog

novca.

a posebno je rasprostranjena kocka. Slično je i sa konzumentima alkoho-la iako se tu javlja važan momenat briga o novčanim sredstvima potreb-nim za nabavku alkohola. Potreba da se obezbijede ta neophodna novčana sredstva može da podstiče na hazar-derstvo, ali istovremeno, kada su ta sredstva kojim se raspolaže skromna u igru se neće ući da se ne bi došlo u

situaciju da se potpuno liši alkoho-la. Izobličavanje ličnosti hazardera, zapostavljanje osnovnih društvenih obaveza s jedne strane, nemogućnosti da se održi stabilna materijalna situa-cija, utječu na to da se kod hazardera, koji imaju porodicu, ova postepeno dezintegrira. Nesigurnost porodice, njena dezorganizacija stvara nepo-voljne uvjete u njoj za uspostavljanje

unutrašnjih zdravih odnosa i u okvi-ru šire društvene zajednice. Takva porodica ne može da izvršava svoje zadatke i obaveze u pogledu vas-pitanja djece, njihovog pravilnog usmjeravanja ka društveno pozi-tivnim vrijednostima i djelatno-stima. Utjecaj nestabilne porodice na pojavu maloljetničke delikvencije je primjetan.

33

Složenost nagomilanih problema koji se vežu za hazardne igre i

samo djelimično poznavanje te poja-ve kod nas, postavljaju određene za-datke pred naučne radnike i stručne radnike u institucijama koje se bave otkrivanjem i prevencijom kriminali-teta. Kako je rekao B. Rasel: “Vrlina koja se zasniva na lažnoj predstavi činjenica, nije prava vrlina”. Istina zahtijeva da se učini ozbiljan napor, da se putem sistemskih istraživanja dođe do stvarnih podataka o hazar-du, njegovim sastavnim segmenti-ma i njegovim štetnim utjecajima u našoj sredini. Bez toga su uzaludni svi pokušaji da se djeluje bilo repre-sivno, bilo preventivno. Cilj takvog istraživanja da se u svim oblicima is-pitaju pojavni oblici hazardnih igara u užem i širem smislu, njihova uče-stalost i kretanje, zatim da se prouče svojstva ličnosti hazardera: biološka, psihološka, sociološka. Tu bi posebno mjesto trebalo da zauzme snimanje stanja u pogledu nepovoljnog utjecaja hazarda na stabilnost porodice, poja-vu i oblike kriminaliteta. Isto, veoma značajno bi bilo da se ispita da i kod hazardera postoje uobičajeni karak-teristični načini činjenja krivičnih djela, i ukoliko ih ima, da se tačno identificiraju. Posmatrano u cjelini, od veoma velikog značaja bilo bi da se ispitaju veze koje postoje između hazarda i ostalih socijalno-patoloških pojava i njihovih nosilaca, kao i da se odrede eventualno zajednička obiljež-ja. Neophodno je da se, u granicama mogućnosti, provjeri u kojoj je mjeri postojeći sistem pravnog reguliranja hazardnih igara kod nas usaglašen sa

kojih se od njih dođe, nisu uvijek u potpunosti sigurno. Naročito je spor-no kako prikupiti podatke o utjecaju hazarda na kretanje kriminaliteta kod još nedelikventne populacije. Jedina mogućnost su sami nosioci pojave, ali nema skoro nikakvog osnova za vje-rovanje da će oni o tome da govore, ma kakav odnos da se uspostavi iz-među hazardera i istraživača. Ako je istina ono što je rečeno, “prava je bu-dala čovjek kome traže njegovo iskre-no mišljenje i on im ga daje”, a nema razloga da se u to ne povjeruje, onda šta ostaje za ljude čija je ličnost ite-kako izmijenjena u pravcu nepovolj-nosti okretanja samom sebi, prezanja od svake sitnice u kojoj se vidi velika zamka i opasnost od lišavanja od jake strasti i lahkog, povremenog unosnog zanimanja. Poteškoće su ogromne. Istraživači i praktičari su u odnosu na probleme hazarda, kao uostalom i drugih socijalno-patoloških pojava, tek na početku jednog puta neizvje-snosti, lutanja i poteškoća. Kuda on vodi, ne zna se. Na koji način ga što uspješnije savladati, još manje je po-znato. Snage, volje i iskustva, da bi se došlo do najskromnijih saznanja, ali pravovremenih i potvrđenih, treba mnogo. Pa ipak, treba se podsjetiti Openhajmerovih riječi: “Čovjek na-mnogo. Pa ipak, treba se podsjetiti Openhajmerovih riječi: “Čovjek na-mnogo. Pa ipak, treba se podsjetiti

uke i čovjek umjetnosti žive uvijek na rubu tajne okruženi njome, obo-je uvijek kao mjerilo svoga stvaranja, djeluju na usklađivanju onoga što je novo s onim što je poznato, s borbom da stvore djelimičan red u totalnom haosu”. To bi u ovoj situaciji moglo da nam daje putokaz i bude osnova i podstrek za daljnje djelovanje.

pravim potrebama društvene zajednice i da li bi bilo korisno da se pristupi primje-ni širih društvenih mjera u suprotstavlja-nju štetnim utjecajima pojave. Posebno je interesantno pitanje organiziranog kori-štenja slobodnog vremena mlade popula-cije, među kojima se nalazi nemali broj onih koji oformljuju navike hazarderstva. Rezultati do kojih bi se došlo poslužili bi da se što preciznije odredi hazard, kao socijalno-patološka pojava u našoj sredi-ni i intenzitet ispoljavanja njenih osnov-nih štetnih utjecaja i da se prema tome odrede polazne tačke za njeno dalje, pro-dubljeno proučavanje i sistemski orga-niziraju represivne ili preventivne mjere i aktivnosti. Ova pojava morala bi da se proučava sa više stanovišta: sociološkog, kriminološkog, pedagoškog, socijalnog, pravnog i psihološkog. Istraživanja bi se provodila na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a u širem djelovanju i na nivou Bosne i Hercegovine. S obzirom na opravdano pretpostavljenu masov-nost pojave, nemoguće je da ona u cjelini bude obuhvaćena, pa bi bilo neophodno odrediti odgovarajući uzorak koji bi bio reprezentativan. U ovom trenutku doima se utisak da bi u taj uzorak trebalo da uđu pravosnažno riješeni inkriminirani slu-čajevi hazardnih igara i tipični slučajevi gdje hazard nije inkriminiran (kockanje u malom obimu, određeni oblici igara na sreću, zavisno od načina igranja i količi-ne ulaganja novčanih sredstava). Inkri-minirani i pravosnažno riješeni slučajevi pružaju više mogućnosti za posmatranje i analize, ali sa tim se pojava samo dje-limično obuhvata tako da je neophodno šire zahvatanje. Međutim, neosuđivane i nekažnjavane osobe, kao izvori podataka, teško su dostupni istraživaču, a podaci do

Zaključci


34

Što manji rezultati - to veće plaće

Pogledi

Društvo

Vrlo jasna poruka mladim generacijama daje se ovakvim sistemom nagrađivanja u javnom sektoru – a ona glasi: bolje vam je da se čvrsto držite političkih stranaka koje će vas dobro i sigurno uhljebiti u gustoj mreži javnih institucija, agencija, korporacija i organizacija nego da se dodatno nakon fakultetske diplome stručno usavršavate na magistarskim i doktorskim studijama

Piše:Prof. dr. Meho Bašić

N ajnovije intervencije Vlade FBiH u sferi plaća svih dužno-snika i djelatnika javnog sek-

tora, mogu se analitički opservirati iz brojnih uglova i prema različitim kriterijima. Našu analitičku opser-vaciju ovdje izvršit ćemo u mjeri u kojoj nam to raspoloživi prostor za ovu kolumnu omogućava. U tom smislu, na prvom mjestu potrebno je naglasiti da su to intervencije, zapravo, imperativ nametnut od strane MMF-a u okviru ispunje-

nja svih uvjeta i ciljeva u funkciji odobrenja i iskorišćenja kredita u režimu stand-by aranžmana.

Vašingtonski konsenzus

Taj imperativ ustvari znači da MMF na svoje-vrstan način sankcionira makroekonomske mena-džmente, tj. vlade država zbog njihove nespremno-sti i/ili nesposobnosti da u kontinuitetu održavaju skladan odnos između javnih prihoda i javnih rashoda kao conditio sine qua non održavanja uku-pne makroekonomske stabilnosti i dinamičnog ekonomskog razvoja. Tu paradigmu fiksirao je tzv. vašingtonski konsenzus još više od deceniju i po prije, i ona je potvrdila isprav-nost kod brojnih zemalja sa svih kontinenata. A bilo je, a i danas ima zvučnih imena koja su snažno i zorno kritizirala ovaj kon-senzus, smatrajući da je sve to, zapravo, smišljeno protiv siromašnog dijela svijeta, jer zemlje u razvo-ju, navodno, objektivno ne mogu na dugu stazu održavati uravnotežene javne prihode i javne rashode. Ovim

principijelnim stavom, MMF samo želi da disciplinira one zemlje koje su iznevjerile svoje građane po pita-nju brige za bolju budućnost koju su obećali na demokratskim višestra-načkim općim izborima. Sve te ze-mlje su visokorangirane na ljestvici korumpiranosti, i to su u pravilu tzv. zarobljene države (BiH, Moldavija, Srbija, Ukrajina, Albanija itd.), kod

kojih javni rashodi nisu ograničeni planiranim jav-nim prihodima, zbog čega te zemlje u pravilu vrše rebalanse svojih budžeta na račun anticipirane jav-ne potrošnje za narednu godinu. I tako neizbježno srljaju u inf laciju, sa svim negativnim posljedicama, po ekonomiju i socijalnu sferu. Izvršene intervenci-je u domenu plaća pokazu-ju da je Vlada FBiH bila isuviše darežljiva prema svojim članovima i broj-nim javnim službenici-ma i uposlenicima. Da bi opravdao visok nivo plaća svojih ministara, pomoć-nika i savjetnika u kabi-netima, federalni premijer Mustafa Mujezinović za medije i ukupnu javnost kaže da svi ovi funkcione-ri obavljaju vrlo zahtjev-ne i odgovorne dužnosti i da stoga njima treba da pripada visoka plaća. Na posve normalno pitanje novinara: kako to da su

ministarske plaće od 3.500 do 4.000 KM adekvatne njihovoj poziciji u društvu koje se nalazi na samom

Čovjek mora da se uhvati

za glavu kada iz usta prvog

menadžera jedne vlade na pragu

21. stoljeća čuje da njegovi

potčinjeni menadžeri treba da primaju tako visoke plaće a da su rezultati njihovog rada poražavajući.


35

dnu rang-liste zemalja po kriteriju globalnog indek-sa konkurentnosti WEF-a (Svjetski ekonomski fo-rum iz Davosa, Švicarska), (Svjetski ekonomski fo-rum iz Davosa, Švicarska), (Svjetski ekonomski fo-

premijer Mujezinović, zbunjen ali hladan, odgo-vora da te njihove poslove neko mora da obavlja, pa ako neće oni – hoće neki drugi koji nisu stručni kao ovi aktuelni funkcioneri. Čovjek mora da se uhvati za glavu kada iz usta pr-vog menadžera jedne vla-de na pragu 21. stoljeća čuje da njegovi potčinjeni menadžeri treba da primaju tako vi-soke plaće a da su rezultati njihovog rada poražavajući. To nedvosmisle-no govori da postoji dubok jaz izme-đu vlasti na jednoj i građana kojoj ta vlast treba da služi i odgovara za svoje rezultate, na drugoj strani. Dalje to također govori da ti isti ljudi nemaju ni minimum huma-nizma ni saosjećanja za toliki broj ljudi koji se nalaze na samoj granici egzistencijalne izdržljivosti, a koji su možda baš njima dali svoje gla-sove na prošlim izborima. A ti isti ministri smatraju da je moralno to što njihovi savjetnici, koji ih savje-tuju kako ne treba da rade, mjesečno naplaćuju od 2.500 do 3.000 KM,

što je taman koliko iznose dvije mjesečne plaće uni-verzitetskih profesora u toj istoj FBiH.

Politički “lezihljebovići”

Vrlo jasna poruka mla-dim generacijama daje se ovakvim sistemom nagra-đivanja u javnom sektoru – a ona glasi: bolje vam je da se čvrsto držite po-litičkih stranaka koje će vas dobro i sigurno uhlje-biti u gustoj mreži jav-nih institucija, agencija,

korporacija i organizacija nego da se dodatno nakon fakultetske di-plome stručno usavršavate na ma-gistarskim i doktorskim studijama. Učešće mladih u političkom životu i razvoju demokratije jeste važan pozitivni društveni fenomen, speci-jalno u tranzicijskim zemljama, ali takva orijentacija ne smije biti na štetu afirmacije stručno-profesio-nalnih vrijednosti mlade populacije. Uključivanje mladih u politički ži-vot u ovim zemljama, ali i općenito u demokratskom miljeu savremenog svijeta, mora se prvenstveno bazira-ti na principima amaterizma i kroz razvoj institucija i zajednica civil-nog društva. Operativno-politički

aktivitet ne bi se smio razvijati i podsticati čak ni kod “zrele popula-cije” jer je politika kao profesija na dugu stazu idealan poligon za uzgoj društveno-devijantnih individua po raznim osnovama, čemu nas je na eklatantan način upozorio propali komunizam. Analitički je vrlo inte-resantna jedna premijerova opaska, ali ovaj put učinjena u funkciji argu-menta za učinjene intervencije u sferi ministarskih plaća u Vladi FBiH, da kod nas ima načelnika općina koji primaju plaće u iznosima većim od 4.000 KM. Ta činjenica, nažalost, samo još uvjerljivije pokazuje koli-ko su se kod nas političari udaljili od svoje demokratske izborne baze, jer se upravo načelnici općina bira-ju neposrednim principom glasanja građana. Nije za utjehu ni izrečeno opredjeljenje federalnog premijera da će se iste ovakve intervencije, de facto povećanje ukupnih naknada, odmah provesti i na nivou svih 10 kantona/županija, kod kojih postoje drastične razlike u nivoima plaća za iste dužnosti, odnosno iste poslove i zadatke na ovoj razini vlasti u FBiH. Da li to treba da znači da će se fede-ralna Vlada, na neki način, “skriva-ti” iza istih negativnih trendova na nižim mnogo brojnijim instancama vlasti? Ako je doista tako, onda je na djelu negativni primjer kao uzor!

Politika kao profesija na dugu stazu idealan je poligon za uzgoj

društveno-devijantnih individua po raznim osnovama,

čemu nas je na eklatantan način upozorio

propali komunizam.


36

zadužio cijeli ummet

Serijal o utemeljiteljima poznatih pravnih škola: EBU HANIFE (III dio)

Etika

Prigovarali su Ebu Hanifi zbog irdža’a, a među poznatim učenjacima hadisa bilo je mnogo onih koji su bili istog stava kao i Ebu Hanife po tom pitanju, ali njih nisu napadali niti o njima loše govorili kao o njemu. Nema drugog odgovora na toliko izražen negativistički stav prema Ebu Hanifi osim zavidnosti na njegovom imametu u fikhu, pa su mu onda dodavali i pripisivali i ono što je rekao i ono što nije ni govorio niti naučavao

Pripremio:Abdusamed Nasuf Bušatlić

Imam Ebu Hanife, i pored grandi-oznog djela kojim je zadužio cijeli islamski ummet, nije ostao pošte-

đen napada, glasina i uznemiravanja od strane neznalica, zlonamjernika

i zavidnika. Zato ne treba da nas čude riječi Abdullaha ibn Davuda el-Hurejbija: “Ljudi se u pogledu Ebu Hanife dijele na dvije skupine: neznalice i zavidnike.” (Tehzibul-ke-mal, 29/441) Braneći ovog islamskog velikana od nasrtaja spomenutih skupina, Ebu Muavija ed-Darir re-kao je: “Ljubav prema Ebu Hanifi je sunnet.” (Sijer e’alamin-nubela, 6/401) Slijeđenje ovog Ebu Muaviji-nog primjera i njegovo širenje među muslimanima, znači čuvanje mje-sta i uloge Ebu Hanife kao i drugih učenjaka u povijesti islama, i on je osnov u širenju i pokazivanju lijepog ahlaka među učenjacima, i isprav-nog razumijevanja njihovog razila-ženja. To je najbolji odgojni metod za studente, daije i sve muslimane, kako bi se međusobno uvažavali, po-štivali, čuvali svoj jezik od grijeha i pomagali se samo u dobru. A što se, pak, tiče predaja u kojima se Ebu Hanife okrivljuje za uvođenje novo-tarija u vjeru, za slijeđenje zablude, za neznanje i čak za nevjerstvo, one naravno nemaju nikakve osnove i treba odbaciti i njih i one koji ih šire među muslimanima. Jer, pravilo je da se muslimani odnose jedni pre-ma drugima onako kako im je Allah u Kur’anu naredio: Oni koji posli-je njih dolaze – govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv” (El-Hašr, si, zaista, dobar i milostiv” (El-Hašr, si, zaista, dobar i milostiv”

10.). Mi ćemo spomenuti nekoliko najbitnih zamjerki koje se pripisuju i spočitavaju Ebu Hanifi, i argumen-tirano ih opovrgnuti.

Potvora da je analogiju pretpostavljao vjerodostojnom hadisu

Koliko su se glasine i potvore na imama Ebu Hanifu bile raširile po tadašnjem islamskom carstvu, svje-doči i činjenica da su bile prihvaćene kao istina čak i od Ebu Hanifinih profesora kao što je poznati učenjak i imam iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, loze, Muhammed

Velikan koji je


37

Poznati muhadis, fakih

i mudžahid, Abdullah ibn

Mubarek, rekao je: “Da me Allah nije

pomogao Ebu Hanifom i Sufjanom

Sevrijem, bio bih kao i svi drugi ljudi.’’

el-Bakir. Naime, prilikom njihovog prvog susreta, oni su zapodjenuli interesan-tan, ali, po Ebu Hanifu, i mučan razgovor. Pošto je imam El-Bakir pripadao tradicionalističkoj školi, on je čuo da Ebu Hanife ima racionalistički pristup u tumačenju svetih teksto-va i da često daje prednost logici i razumu nad slo-vom šerijata. Zbog toga se imam El-Bakir nije libio da ga odmah direktno upita: “Jesi li ti onaj što je promijenio vjeru moga djeda Muhammeda, sallallahu alejhi

ve sellem, i što je njegove hadise zamijenio svojom logikom i analogijom?” Ebu Hanife je, iz poštova-nja prema El-Bakiru, sjeo na koljena ispred njega, a onda mu rekao: “Bože sa-čuvaj da ja to činim! Ali, ja umjesto opravdavanja želim tebi, uvaženi šejhu, postaviti tri pitanja na-kon čega će ti biti jasno da li ja dajem prednost analogiji nad hadisom, pa hoćeš li mi odgovoriti na njih?” “Svakako”, rekao je imam El-Bakir. Zatim je Ebu Hanife nastavio: “Prvo moje pitanje glasi: ko je slabiji svojom kon-strukcijom, muškarac ili žena?” El-Bakir je odgovo-rio: “Zna se, žena je slabi-je biće od muškarca.” Ebu Hanife: “A kome je islam odredio veći dio u nasljed-stvu, muškarcu ili ženi?” Imam El-Bakir odgovorio je: “Muškarcu pripada dva puta koliko ženi.” Na to je Ebu Hanife rekao: “To je i moje mišljenje, i da sam ja promijenio vjeru tvoga dje-da Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da sam radio po svojoj logici, ja bih dodijelio ženi dva puta više nego muškarcu.” Zatim je Ebu Hanife upitao: “Koji je ibadet vredniji, namaz ili post?” “Vredniji je namaz”, odgovorio je El-Bakir. A Ebu Hanife je kazao: “Da, tako nas je naučio tvoj djed Muhammed, sallalla-hu alejhi ve sellem, i to je moj mezheb, a da sam ja postupio po vlastitoj logi-ci, moj razum bi naredio da žena nakon mjesečnog ciklusa naklanja propušte-ne namaze, a da ne napa-šta propuštene dane rama-zana, jer je namaz vredniji ibadet od posta.’’ Nakon

toga, Ebu Hanife je postavio treće pitanje: “Šta je prljavije, mokraća ili toga, Ebu Hanife je postavio treće pitanje: “Šta je prljavije, mokraća ili toga, Ebu Hanife je postavio treće

sperma?” Imam El-Bakir odgovorio

je: “Mokraća je nečistoća, a sperma nije nečist, jer Allah ne stvara čo-vjeka od nečistoće.” Ebu Hanife je na to kazao: “To je vjera tvoga dje-da Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i to je moj mezheb, a da sam mijenjao vjeru islam, analogi-jom, ja bih naredio da se musliman i muslimanka kupaju nakon male nužde, a da nakon spolnog odno-sa samo abdeste.” Tada je El-Bakir ustao i poljubio Ebu Hanifu u čelo.Izmišljotinu i svojevrsnu potvoru na Ebu Hanifu, kako je on davao pred-nost analogiji nad vjerodostojnim sunnetom, lahko je demantirati, jer postoji mnoštvo predaja u kojima on lično govori o vrijednosti sahih hadisa kao drugog izvora šerijata i kojem uvijek daje prednost nad ana-logijom (kijasom). Takva je i predaja od Hasana ibn Saliha koji je rekao: “Nu’man ibn Sabit bio je izuzetno razborit i učen čovjek, postojanog znanja zasnovanog na dokazu, i ako bi imao vjerodostojnu predaju od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o nekom pitanju, nije obraćao pažnju na mišljenja učenjaka.” (Ibn Abdul-Berr, El-Intika’, str. 128) A mi smo El-Intika’, str. 128) A mi smo El-Intika’već spominjali njegovu izjavu: “Ono što je do nas došlo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to bez po-govora prihvatamo, mišljenja koja su došla od ashaba, mi izabiremo koje hoćemo, a što je došlo od tabiina, pa oni su ljudi i mi smo ljudi.” (Sijer e’alam an-nubela, 6/401) Poznato je da Ebu Hanife nije ništa pretpostav-ljao Kur’anu i sunnetu, međutim, treba kazati da to što se neka njegova mišljenja suprotstavljaju nekim hadi-sima, razlog je u njegovom uvjerenju da je dotični hadis derogiran ili ga je pak smatrao slabim, a neki drugi hadis koji je došao do njega smatrao je vjerodostojnim i na njemu je teme-ljio svoj stav.

“Nepouzdani” prenosilac hadisa

Islamski učenjaci, prije svega mu-hadisi, razišli su se po pitanju prihva-tanja predaja od Ebu Hanife i uzima-nja tih predaja kao dokaza u šerijatu. Među onima koji su prihvatali hadi-se koje je prenio Ebu Hanife i radi-li po njima bili su velikani hadiske


38

znanosti: Jahja ibn Muin, Ali ibnul-Medini, Šu’be ibnul-Hadžadž i drugi znanosti: Jahja ibn Muin, Ali ibnul-Medini, Šu’be ibnul-Hadžadž i drugi znanosti: Jahja ibn Muin, Ali ibnul-

(El-Intika’, str. 127). Međutim, bilo El-Intika’, str. 127). Međutim, bilo El-Intika’je i onih koji su ga smatrali nepouz-danim prenosiocem i hadise koje je on prenio nisu uzimali u obzir zbog određenih nepravilnosti i grešaka u njima (Tarihul-kebir, 8/81). Rekao je imam Zehebi: “Imam Ebu Hanife nije posvetio dovoljno pažnje preci-znosti i tačnosti teksta (metna) hadi-sa niti lanca prenosilaca (sened), zato jer se on maksimalno usredotočio na Kur’an i fikh, a ne na hadis, što je svojstveno svakom učenjaku koji je želio da se usavrši i specijalizira samo u određenoj oblasti. U tom slučaju on zapostavi drugu naučnu discipli-nu, zato je, naprimjer, Ebu Hanife bio vrlo popustljiv i blag u ocjeni hadisa koje ne prenose stručnjaci u hadisu, već poznati stručnjaci u ki-raetima poput Hafsa i Kaluna, kao i hadise nekih isposnika i pobožnjaka poput Ferkada es-Subhija, Šekika el-hadise nekih isposnika i pobožnjaka poput Ferkada es-Subhija, Šekika el-hadise nekih isposnika i pobožnjaka

Belhija i sl. Muhadisi nisu odbaciva-li predaje koje prenosi Ebu Hanife i drugi učenjaci koji nisu bili muhadi-si, zbog toga što su ih smatrali nepra-vednim i nepouzdanim, već zato što se nisu usavršili u hadiskoj nauci kao u drugim oblastima, i daleko je od toga da bi se Ebu Hanifi mogla pri-pisati laž i nepouzdanost zbog toga.” (Ez-Zehebi, Menakibu Ebu Hanife ve ashabihi, str. 28)

Potvora za irdža’

I pored toga što su veliki islamski učenjaci hvalili Ebu Hanifu i nje-gov ilm, fikh i pobožnost, ipak su mnogi od njih govorili vrlo ružno o njemu i izražavali svoje protivljenje nekim njegovim stavovima koji za-diru u samo vjerovanje (akidet). Ebu Hanife je posebno bio kritiziran i na-padan zbog poznate mes’ela u vezi sa imanom (vjerovanjem), tj. njegovih riječi i stava da djela ne ulaze u zna-čenje i definiciju imana, zbog čega su ga proglasili murdžijom. (Dva su tumačenja porijekla pojma irdža’, po jednom je on glagolska imenica izve-dena od glagola erdžee’ / jurdžiu’, što znači odvojiti, odgoditi, a po drugom je izveden od riječi redžā’, što znači nada. I jedno i drugo tumačenje ima

smisla jer je murdžia’ onaj koji odvaja djela od imana, ne smatrajući ih njegovim sastavnim dijelom, ili di-jelom njegove suštine, kao što je murdžia’ i onaj koji se nada u Allahovu milost bez izvršavanja vjerskih dužnosti i ostavljanja ono-ga što je Uzvišeni strogo zabranio.) Međutim, uko-liko bismo taj stav mogli nazvati irdža’om, onda zbog pravednosti treba kazati da se radi o ogra-ničenom, a ne apsolutnom irdža’u, kao kod onih koji su tvrdili da uz vjerovanje ne šteti nikakav grijeh, kao što uz ne-vjerstvo (kufr) ne koristi dobro djelo. Bez obzira što se on slagao sa onima koji su tvrdili da djela ne ulaze u de-finiciju vjerovanja (imana), on se od njih i suštinski razlikovao, jer je, za razliku od murdžija, tvrdio da grješ-nik zaslužuje kaznu i da njegov slu-čaj pripada Allahu, ako hoće, kaznit će ga, a ako hoće, oprostit će mu. To samo po sebi govori da se Ebu Hanifi nikako ne može pripisati potpuni ili

kategorički irdža’. Na kra-ju krajeva, nije on jedini od učenjaka ehli-sunneta imao takav stav o imanu, već su i mnogi drugi zna-meniti učenjaci i muhadisi, od kojih su hadise prenosi-li i Buharija i Muslim, na isti način definirali iman. Rekao je hafiz Ibn Abdul-Berr: “Prigovarali su Ebu Hanifi zbog irdža’a, a među poznatim učenjaci-ma hadisa bilo je mnogo onih koji su bili istog sta-va kao i Ebu Hanife po tom pitanju, ali njih nisu napadali niti o njima loše

govorili kao o njemu. Nema drugog odgovora na toliko izražen negativi-stički stav prema Ebu Hanifi osim zavidnosti na njegovom imametu u fikhu, pa su mu onda dodavali i pripisivali i ono što je rekao i ono što nije ni govorio niti naučavao.’’ (Džamiu bejanul-ilmi ve fadlihi, 2/148) Njegov slučaj je kao slučaj mladića o kojem je pjesnik pjevao:

Zavidili su mladiću jer ih je u dobru pretekao,

Kada bi do Ebu Hanife došla

vijest da ga je neko ogovarao ili nešto ružno

govorio, on bi mu ovako odgovorio: “Allah ti

oprostio, brate moj! Ja te prepuštam

Onome koji zna o meni potpuno

suprotno od onoga što si ti

govorio.”


pa ih je zbog toga kao ljute nepri-jatelje zatekao.

Poput žena koje su djevojci na njenoj ljepoti zavidile

pa su svojim zlim jezicima, ljepo-ticu u nakazu pretvorile.

(El-Džahiz, El-Bejanu vet-tebji-nu, 4/63)

Imamov odgovor

O čistoti njegove duše i jezika, posebno prema muslimanima, svje-doče mnogi učenjaci koji su potvr-dili da Ebu Hanife svojim neprija-teljima, zavidnicima i spletkarošima nije uzvraćao istom mjerom. Prenosi se od Abdullaha ibn Mubareka da je rekao Sufjanu Sevriju: “Ebu Hanife je uistinu daleko od ogovaranja, ni-kada ga nisam čuo da nekoga ogo-vara.” Na to je Sufjan kazao: “On je isuviše pametan da bi vlast nad svojim djelima dao onome (misli na jezik) ko će ih upropastiti.” (Tarihu Bagdad, 13/363) Umjesto toga, kada bi do Ebu Hanife došla vijest da ga je neko ogovarao ili nešto ružno go-vorio, on bi mu ovako odgovorio: “Allah ti oprostio, brate moj! Ja te

prepuštam Onome koji zna o meni potpuno suprotno od onoga što si ti govorio.” (Es-Sajmeri, Menakibu Ebu Hanife ve ashabihi, str. 37) Ovaj velikan islamskog ummeta bio je iskušan kao i ostala trojica imama, i izložen potvorama, ogovaranju, zavidnosti, jednom riječju, pokvare-nim srcima i zlim jezicima koji su o njemu širili laži i glasine. Međutim, on se nije svetio niti je insistirao na raspravljanju kako bi se opravdao, već je činio istigfar za njih i za sebe, i prepuštao ih je Allahu, dž.š., a svo-je vrijeme je maksimalno koristio u onome što je hajr i dobro za njega i za druge muslimane i na ovom i na budućem svijetu. Takav je slučaj sa učenjacima i istinskim moralnim veličinama u svakom vremenu, i nji-hovo je da ne troše vrijeme i ne obra-ćaju pažnju na dangube i ništice od ljudi čiji se život sveo na besposliča-renje, a govor na trač i rekla-kazala.

Velikani o velikanu

Za razliku od zlobnika i zavidnika, Ebu Hanife je ostavio neizbrisiv trag na sve istinske muslimane i muslimanke, a posebno na učenjake, i o njegovoj veličini i zaslugama pi-sali su najveći učenjaci iz njegovog vremena, kao i oni iz kasnijih generacija. Poznati muhadis, fakih i mudžahid, Abdullah ibn Mubarek rekao je: “Da me Allah nije pomogao Ebu Hanifom i Sufjanom Sevrijem, bio bih kao i svi drugi ljudi.” (Tehzibul-kemal, 29/428) Sufjan ibn Ujejne kazao je: “Moje oči nisu vidjele učenjaka slič-nog Ebu Hanifi.” (Tarihu Bagdad, 13/336) Prenosi se od Hamada ibn Zejda da je rekao: “Krenuo sam na hadž i svratio sam kod Ejjuba, pa mi je rekao: ‘Čuo sam da će ove godi-hadž i svratio sam kod Ejjuba, pa mi je rekao: ‘Čuo sam da će ove godi-hadž i svratio sam kod Ejjuba, pa mi

ne i dobri čovjek, fakih Kufe, Ebu Hanife, ići na hadž, pa ako ga vi-diš, molim te prenesi mu od mene selam.’” (Tarihu Bagdad, 13/341) Abdullah ibn Davud el-Hurejbi re-kao je: “Obaveza je sljedbenicima

islama da poslije svakog nama-za upućuju dovu Allahu za Ebu Hanifu, jer im je on sačuvao sunnet i fikh.’’ (Tehzibul-kemal, 29/432) Ali ibn Asim kazao je: “Kada bi se znanje imama Ebu Hanife mjerilo sa znanjem svih učenjaka njegovog doba, prevagnulo bi njegovo zna-nje.” (Sijer e’alam an-nubela, 6/403) Govoreći o Ebu Hanifi, šejhul-islam Ibn Tejmijje, između ostaloga, rekao je: “Iako su se mnogi sa njim razi-lazili u određenim pitanjima i ne-girali ono što on naučava, niko ne može posumnjati niti negirati Ebu Hanifino znanje, fikh i razumijeva-nje vjere.” (Minhadžu sunne, 2/619)

Preseljenje na bolji svijet

Većina historičara je stava da je Ebu Hanife umro 150. godine po Hidžri u sedamdesetoj godini ži-vota. A o njegovoj dženazi Hasan

ibn Jusuf prenosi sljede-će: “Kada je umro Ebu Hanife, ljudi su u sedam navrata klanjali džena-zu, zbog velike gužve i ogromne posjete na nje-govoj dženazi.” (Tehzibul-kemal, 29/444) Neka se Allah smiluje imamu Ebu Hanifi, čovjeku koji je iza sebe ostavio more znanja, pravnu školu koja je iznje-drila plejadu učenjaka koji su opet iza sebe ostavili mnogobrojna djela iz fik-ha, usula i drugih islam-skih oblasti. Neka se Allah smiluje tom znamenitom učenjaku koji je utemeljio pravnu školu ili mezheb kojem danas pripadaju milioni muslimana diljem zemaljske kugle. Zajedno

sa ostalom trojicom imama, o ko-jima ćemo također pisati, bio je i ostao primjer istinskog razumijeva-nja vjere i iskrenog slijeđenja sunne-ta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Molimo Allaha da ga obaspe Svojom milošću i da ga zbog onoga što je učinio za islamski ummet, na-stani u Džennetu-Firdevsu sa posla-nicima, šehidima, učenjacima i dru-gim Allahovim čestitim robovima.

39

Što se tiče predaja u kojima se Ebu Hanife okrivljuje

za uvođenje novotarija u vjeru, za slijeđenje

zablude, za neznanje i čak za nevjerstvo, one nemaju

nikakve osnove i treba odbaciti i njih i one koji ih šire među

muslimanima.


Lijep odnos prema ljudima najbolji je način da se razbiju predrasude o islamu

Intervju: Anica (Fatima) Karas

Razgovarao: Semir Imamović

Na samom početku možete li nam nešto više kazati o sebi?Anica: Zovem se Karas Anica i ro-đena sam 1951. godine, od majke Milice (Zenica) i oca Ivana (Bačka Palanka). Moji roditelji doselili su u Sarajevo (Vratnik) kada sam imala osam godina. Tu sam, u musliman-skoj mahali, odrastala sa svoje dvije sestre i polusestrom i završila sred-nju školu. Udala sam se 1980. godine za čovjeka koji je po vjeroispovijesti

bio katolik. Nakon sedam godina braka dobili smo sina Marija. Muž mi je, iznenada, umro 31. 12. 1999. godine. Od njega sam na-slijedila penziju. Majka i baka su poginule u saobra-ćajnoj nesreći, na raskr-snici u blizini Alipašinog Polja.Kako je tekao tvoj susret sa islamom i kako, kada i zašto si prihvatila islam?Anica: U avgustu 2008. godine posjetila sam se-stru, a u povodu smrti njenog muža. Dok sam hodala trotoarom, zami-šljena i tužna zbog musi-beta koji je snašao moju sestru, odjedanput sam osjetila jak udarac koji me je bacio na asfalt. Pošto nekoliko trenutaka nisam znala za sebe, pala sam direktno na glavu i udarila če-lom o zemlju. U tim trenucima mo-lila sam dragog Boga da me spasi, govoreći u sebi: “Moj Bože, pomozi mi i daj mi priliku da Ti budem po-korna.” Kada sam poslije nekoliko minuta došla sebi, progledala, vidje-la sam neke ljude oko sebe. Ubrzo nakon toga, uz mali napor, uspjela sam ustati. Primijetila sam da ne-mam lomova i oštećenja na tijelu. Ne oklijevajući nijednog trenutka,

pitala sam: “Gdje ima džamija, že-lim postati muslimanka”, svjesna da me je sam Allah, dž.š., spasio, dao mi priliku i uslišao moju dovu koja je bila iskrena, “iz dna duše”. Poslije određenog vremena, ne sjećam se koliko je tačno prošlo od saobraćaj-ne nesreće koju sam preživjela, otiš-

la sam u harem Fahdove džamije i tražila nekog od imama da mi objasni kako mogu primiti islam i šta trebam uraditi da bih po-stala muslimanka. Imam Fahdove džamije Nezim ef. Halilović objasnio mi je da se trebam okupati i javno izgovoriti “šehadet”. Samo nekoliko dana posli-je toga, primila sam islam i postala najsretnija žena na svijetu. Počela sam uči-ti svoju vjeru i stavila sam hidžab. Treba napomenu-ti i to da sam, provodeći djetinjstvo u musliman-

skoj mahali, potajno željela da jed-nog dana i ja budem muslimanka. Sjećam se slike koju sam iskružila iz jednih novina, na kojoj je bila žena pod zarom i tu sliku i danas čuvam. Jednostavno sam se divila ženama koje nose zar (nikab), bez obzira na uvrede koje dobijaju od javnosti. Hvala Uzvišenom Allahu koji mi je dao priliku da postanem musliman-ka, koja samo Njemu robuje i traži Njegov oprost i milost. Kao da sam bila slijepa cijeli svoj život, a sada sam progledala i vidim Istinu koja je

40

Ljudima treba što više pričati o Kur’anu kao

najboljoj vodilji do sretnog

završetka, o Muhammedu, alejhis-selam, kao najboljem čovjeku, kojeg je Allah poslao

kao milost svjetovima.

Društvo

Godinu koja je iza nas obilježilo je, između ostalog, i nekoliko slučajeva primanja islama, što je veoma interesantno uzme li se u obzir količina i intenzitet antiislamske kampanje, koja s nesmanjenim intenzitetom traje već nekoliko godina. Saff je prije nekoliko brojeva pisao o primanju islama Darka Čengića, sina poznatog filmskog režisera Bate, a u ovom broju donosimo priču o islamu Anice Karas iz Sarajeva


41

jasna kao dan. Često sebi govorim: “Moj život prije islama bio je laž, a nakon primanja islama, postao je sreća i istina.” Kako su reagirali tvoja porodica i prijatelji kad su čuli da si postala muslimanka?Anica: Nakon primanja islama, moje sestre su prekinule svaki vid komu-nikacije sa mnom. Sličan stav prema meni zauzele su i moje dojučerašnje komšije, koje su me prije toga izu-zetno cijenile i poštovale. Govorili su mi: “Ti si izdajnik. Izdala si svoju vjeru, pa kako ćeš onda voliti nečiju drugu vjeru.” Ja sam strpljivo i bla-gim glasom odgovarala: “Moja vje-ra je islam, moj pozdrav je selam i ja se ponosim time što sam postala muslimanka.” Pretrpjela sam mno-ge uvrede, a i dan-danas ih trpim, iako ima ljudi koji su, nakon što su me napadali i vrijeđali, promijenili svoje mišljenje o meni, selame me i poštuju. Pitali su me zašto nosim hidžab, a ja sam im odgovarala: “Nema te sile koja me može natjera-ti da skinem svoj hidžab, jer ja sam muslimanka koja je pokorna svom Gospodaru Allahu, dž.š.” Neki mi govore da sam, zbog toga što nosim mahramu, vehabija i plaćenik, a ja im kažem: “Nama Allah plaća za ono što radimo, budite i vi s nama, i vama će Allah platiti.”

Mnogi muslimani se da-nas zbog izražene isla-mofobije stide i boje svoje vjere, šta bi im ti poručila?Anica: Muslimani tre-baju biti ponosni zbog istine i upute koju im je Allah, dželle šanuhu, po-dario i to trebaju jasno prezentirati drugim ljudima. Ljudima treba što više pričati o Kur’anu kao najboljoj

Često sebi govorim: “Moj

život prije islama bio je laž, a nakon

primanja islama, postao je sreća i

istina.’’

vodilji do sretnog završetka, o Muhammedu, alejhis-selam, kao najboljem čovjeku, kojeg je Allah poslao kao milost svjetovima. Treba se družiti s ljudima i pričati im o Allahu, dželle šanuhu, pola-ganju računa na Sudnjem danu, o Džennetu, Džehennemu itd.Kako sada živiš i kako obezbje-đuješ egzistenciju?Anica: Živim u garsonjeri od 25 đuješ egzistenciju?

Živim u garsonjeri od 25 đuješ egzistenciju?

kvadrata sa svojim sinom Marijom koji ima 24 godine. Nadam se da će i on uskoro primiti islam i postati dobar musliman. Finansiram se od penzije, a značajnu pomoć i podršku pružaju mi i moja muslimanska bra-ća i sestre, koji su tu kada mi god ne-što zatreba. Vole me i cijene. Nisam

mogla vjerovati da ti neko može nešto pokloniti, jer dok sam bila katolkinja, nikada mi moj narod nije pomagao i pitao treba li mi kakva pomoć.Kakvu poruku želiš upu-titi ljudima, bez obzira na vjeru i naciju? Anica: Moja poruka lju-dima je da prime islam, budu pokorni Allahu, dželle šanuhu, i ostave za-

bludu. Ja sebe pitam: “Kako si mo-gla tako dugo biti slijepa, a istina je tako blizu.”


Ti si sada muslimanka, kako sada sa ove distance vidiš kako bi se muslimani trebali ponašati kada je u pitanju predstavljanje islama drugim ljudima koji nisu muslimani, odnosno na koji na-čin je najbolje nemuslimanima predstaviti islam, a da oni počnu ozbiljno razmišljati o islamu, a ne da ga unaprijed odbacuju?Anica: Da bi razbili predrasude o islamu i islamofobiju koja je u za-dnje vrijeme u značajnoj mjeri pri-sutna, muslimani moraju biti uvijek veseli, nasmijani, lijepo obučeni, pomagati ljudima onako kako nas je podučio Poslanik, a.s. Moraju

znati da su oni najbolji ljudi koji kroče dunjalukom, u skladu s tim se ponašati, i trebaju hodati uzdi-gnute glave. Ja sam prije hodala po-gnute glave, jer sam imala prazninu u srcu, a sada, hvala Allahu, dž.š., koji me je uputio, hodam uspravne glave, sretna i ponosna zbog toga što sam muslimanka. Sad sam jaka i imam svoj cilj, a to je Allahovo zadovoljstvo. Muslimani se treba-ju natjecati s drugima, u znanju, pokornosti prema Allahu, dž.š., dobročinstvu prema ljudima i spre-čavanju zuluma i nemorala, ukoli-ko žele vratiti dostojanstvo koje su imali prije nekoliko stotina godina.

Musliman treba hodati uzdignute glave

42

“Poštedite mi čast,život vam halalim”

Sandžak: Poslije 200 godina od genocida nad sjeničkim muslimanima, 26. decembra konačno će se progovoriti i u Sjenici

U subotu 26. ovog mjeseca u organizaciji Islamske zajednice u Srbiji, u Islamskom kulturnom centru i Medžlisu Sjenica održat će se tribina o 200 godina od zločina nad sjeničkim muslimanima

Piše: Dr. Rasim Muminović

U subotu 26. ovog mjeseca u organizaciji U subotu 26. ovog mjeseca u organizaciji U Islamske zajednice u Srbiji, u Islam-U Islamske zajednice u Srbiji, u Islam-U skom kulturnom centru i Medžlisu U skom kulturnom centru i Medžlisu U Sjenica održat će se tribina o 200 godina od zločina nad sjeničkim muslimanima. Na ovoj tribini govorit će prof. dr. Smail Čekić, zločina nad sjeničkim muslimanima. Na ovoj tribini govorit će prof. dr. Smail Čekić, zločina nad sjeničkim muslimanima. Na

direktor Instituta za istraživanje ratnih zloči-na u BiH, prof. dr. Muhamed Šestanović, direktor Instituta za istraživanje ratnih zloči-na u BiH, prof. dr. Muhamed Šestanović, direktor Instituta za istraživanje ratnih zloči-

prof. dr. Rasim Muratović i dr. “Poštedite mi čast, život vam halalim’’, riječi su sandžačke djevojke koja je prvo mučena, silovana, pa ubijena od strane četnika.

Pamćenje osvajača

U svojoj dugoj i dramatičnoj povijesti Sandžak je bio izložen konstantnom ra-zaranju, a njegovo stanovništvo mukama i stradanjima. Naročito je bošnjačko sta-novništvo Sandžaka zapamtilo osvajače sa Zapada koji su se svetili osvajačima sa Istoka i obrnuto, u čemu se posebno izdvajaju Srbi i Crnogorci ubijanjem Bošnjaka radi pljačke njihove imovine i prisvajanja njihove zemlje pod lažnom optužbom “odrođavanja’’ i za-htjevom da se “vrate u veru pradedovsku’’, što je zapravo primitivni izgovor hajdučkih

sinova. Oni to čine pojedinačno, ali i zajednički s drugima. Tako su npr. srpska i habzburška voj-ska spalile 1689. godine Novi Pazar nakon što su ga opustošile, poubijale sve dostupno stanov-ništvo, bez obzira na pol i sta-rost, da bi se osvetile “Turcima’’. Sličnom stradanju bili su izloženi i Sjenica, Prijepolje, Akova kao i druga mjesta Sandžaka i Crne Gore. Štaviše, istrebljenje poturi-druga mjesta Sandžaka i Crne Gore. Štaviše, istrebljenje poturi-druga mjesta Sandžaka i Crne

ca koje su izveli Crnogorci 1711. u Crnoj Gori, nadmašilo je sva do tada uči-njena. “Istrebljenje’’ koje je Njegoš opjevao u “Gorskom vijencu’’, zlo u koje se umiješao i ruski car Petar Veliki. Od tog istrebljenja nije ni manje nečovječna bila prevara Bošnjaka Sjenice, Nove Varoši, Prijepolja i Priboja. Misli se posebno na masakr 1809. godine u Sjenici kada se Karađorđe, nakon otpora koji su mu pružili Sjeničani, dogovorio s njima da dopuste njegovoj vojsci samo da prenoći u gradu, garantujući da se stanovništvu neće ništa dogoditi. Kada je srpska vojska ušla, sjenički Srbi uručili su dželatima spiskove Bošnjaka koje treba likvidirati, a pošto se po dogovoru morala skloniti sjenička vojska, bio je otvoren put za klanje, pa je zaklano preko 2.500 Bošnjaka Sjenice. Karađorđeva voj-ska produžila je potom put prema Suhom Dolu i tamo se sastala sa crnogorskom voj-skom, a onda su zajednički krenule na Novi Pazar u kojem su izvršile slične zločine nad Bošnjacima. Klanje Bošnjaka izvedeno je u jednoj od novopazarskih džamija iz koje se poput potoka na ulicu probila krv zaklanih. Još gnusniji zločin nad Bošnjacima izvrši-li su Crnogorci u Kolašinu 1858. godine kada je izgorjelo u vlastitim domovima pre-ko 600 Kolašinaca Bošnjaka ne računajući

one koji su u bijegu ubijeni, što se desilo mnogima iz okoline Kolašina čiji su domovi najpri-je opljačkani, a potom spaljeni. Nešto perfidnije postupalo se s Bošnjacima Nikšića kada je od preko 400 bošnjačkih porodica ostalo samo 19 porodica, 1879., u gradu kojeg je Cvijić smatrao najimpresivnijim musliman-

skim gradom na Balkanu. Mentalitet hajdu-ka Karađorđeva tipa, iskazan masakrom u Sjenici, ispoljili su Crnogorci na Pešteri 1912., kršenjem date riječi i ubijanjem nevinih lju-di, te pljačkanjem njihove imovine. Pošto su ih obmanuti Pešterci nahranili jelima, što je trebalo da znači kraj grabeži koja ih je bila opsjela, na scenu su stupile Crnogorke koje su dovele konje da natovare opljačkanu imo-vinu. Poseban vid kulturocida demonstri-rali su Crnogorci nasilnim pokrštavanjem i masovnim ubijanjem muslimana Plava i Gusinja 1912. i 1913. Tada je nasilno pokr-šteno 12.000 muslimana, a ubijeno je 1.200, mada podaci govore da je cifra mnogo veća. Crnogorci su 1919. godine u plavsko-gusinj-skom kraju ponovili pokolj, kada je ubijeno više od 450 nevinih i uglednijih ljudi ovog kraja.

Novija historija

S obzirom na zla koja su im počinjena i na činjenicu da je Sandžak stoljećima bio u sastavu Bosne, logično je što su prvaci Sandžaka na Sjeničkoj konferenciji 1917. donijeli odluku da se Sandžak pripoji Bosni, koliko je i nedopustivo što ih je srpski režim

Klanje Bošnjaka

izvedeno je u jednoj od

novopazarskih džamija iz koje se poput potoka na ulicu probila

krv zaklanih.


43

svoje teritorijedijelomSrbija smatra RS

Biljana Kovačević-Vučo, jedna od predvodnica nevladinog sektora u Srbiji

Piše: Almir Mehonić

Advokat Biljana Kovačević-Vučo osni-Advokat Biljana Kovačević-Vučo osni-Avač je i predsjednica Komiteta prav-Avač je i predsjednica Komiteta prav-Anika za ljudska prava – YUCOM (od Anika za ljudska prava – YUCOM (od A1997.) – nekadašnji Jugoslovenski komitet pravnika za ljudska prava i inicijator naj-većeg broja koalicija i mreža nevladinih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava na teritoriji Srbije i u regionu. Autor je mnogih publikacija i članaka o problemi-ma ljudskih prava, a od 1996. godine bavi se advokaturom, u advokatskoj kancelariji u Beogradu, specijaliziranoj za krivično pravo i slučajeve kršenja ljudskih prava. U razgovoru za Saff govori o situaciji u BiH, Saff govori o situaciji u BiH, Saffvezi između Republike Srpske i Srbije, i o moralnom stanju u kojem se nalazi srbijan-sko društvo.

Biljana Kovačević-Vučo kaže da lično prati sve što se dešava na političkom planu u regionu, posebno u BiH.

“Moj stav je poznat, BiH treba da po-stane funkcionalna država u kojoj nijedan narod neće na osnovu prava veta moći da minira razvoj i demokratizaciju BiH. Da bi se to dogodilo, potrebno je da se promijeni Ustav i da se ustanove takvi mehanizmi da BiH kao jedna prilično komplikovana dr-žava može normalno da funkcioniše i da se razvija.”

To je, prema njenim riječima, prilično težak zadatak jer postoje rješenja koja su nametnuta Dejtonom, a sada su postala smetnja u daljem razvoju.

Ona dodaje da je u vezi sa sporom pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu protiv Srbije, došlo do velike zabune jer su laici protumačili da je sud amnestirao Srbiju za agresiju, a zapravo za to Srbija nije ni tužena, niti je mogla biti tužena, jer je tužba po pravilima MSP-a mogla biti podnijeta protiv druge države samo zbog genocida.

“U tom smislu presuda je velika mo-ralna osuda Srbije, bez obzira što nije osu-đena da je izvršila genocid, utvrđeno je da Srbija nije spriječila genocid, iako je to mogla. Bila bih mnogo zadovoljnija kada bi Srbija i njeni državni organi, poštujući presudu MSP-a, preduzela neke korake. Sasvim je jasno da je Srbija, u kojoj je bio pravi centar moći i iz koje se dirigovalo u potpunosti, izvršila agresiju na drža-vu Bosnu i Hercegovinu”, kaže Biljana Kovačević-Vučo.

Gospođa Kovačević-Vučo dodaje da državno rukovodstvo Srbije nije izvuklo nikakvu pouku i da Republiku Srpsku smatra maltene dijelom Srbije.

“Boris Tadić bio je u posjeti Republici Srpskoj, a zaobišao je Sarajevo i zvanične organe i predstavnike BiH. Sami znate da je otvarao školu pod imenom ‘Srbija’. Da li Dodik vodi samostalnu politiku ili vodi politiku na podstrek Beograda, ne znam da kažem, ali znam da mi se to ne sviđa i da ne volim što je to tako. Ne vo-lim što se Beograd nikada nije usprotivio Dodikovim stavovima i izjavama o BiH. Ponavljam, ne znam da li ga podstiču, a da se slažu sa njim, slažu se, ili se barem nikada javno nisu protivili, što je za mene dovoljno poražavajuće. Jer kakva god bila pozadina naprimjer otvaranja te škole na Palama, taj čin je ružan, provokativan i poražavajući za Srbiju”, kaže za Saff predsjednica Komiteta Saff predsjednica Komiteta Saffpravnika za ljudska prava u Srbiji.

Ona dodaje da srpska vlast još uvijek ne čini ništa kako bi se ljudi u Srbiji suo-čili sa zločinačkom prošlošću, sa zločini-ma i genocidom koji je počinjen u Bosni i Hercegovini.

“Meni ponekad izgleda da je strategija takva da se neće ništa ni činiti i da će se pustiti da vrijeme iscuri, da se polako za-boravi i da će se sve više ići na varijantu ‘gledajmo u budućnost, jer ovi koji gledaju u prošlost, samo nas zaustavljaju u razvo-ju’”, zaključuje na kraju razgovora Biljana Kovačević-Vučo.

zbog toga kaznio na sudskom procesu u Novom Pazaru 1920. godine. Sandžaklije u svom Memorandumu 1919. ističu da su od stvaranja Kraljevine SHS do tada opljačkana 194 muslimanska sela, da je ubijeno preko 1.300 Bošnjaka u prijepoljskom i pribojskom kraju kada se ovi obraćaju vlastima, a ove im šalju hajdučkog harambašu Kostu Pećanca čiji četnici ubijaju 18. jula 1924. samo u selu Starčeviću 28 osoba bošnjačke nacionalnosti, dok su četiri mjeseca kasnije Crnogorci na-pravili divlji pokolj Bošnjaka u Šahovićima, Pavinom Polju i Grančarevu kakav je ne-poznat pravnoj državi u miru. Uzimali su majkama i sestrama djecu iz naručja i klali ih pred njihovim očima, derali (gulili) ljude onako kako se guli jagnje. Samo mjesec dana kasnije Crnogorci su izvršili pokolj Bošnjaka u Rožajama. U februaru 1925., izvršeni su pogromi nad Bošnjacima u Novom Pazaru, u vrijeme izbora, što je bio jedan od razloga masovnog iseljavanja Bošnjaka u Tursku, čemu je kumovala kratkovida politika te dr-žave kada je 1938. donijela sa srpskim progo-niteljima konvenciju o iseljavanju musliman-skog stanovništva iz Makedonije (J. Srbije) u Tursku. Već je istaknut četnički pokolj Bošnjaka u bjelopoljskom kraju u januaru 1943. kada su četnici zapalili preko 55 sela (a ne 33 sela, kako stoji u Đurišićevu izvje-štaju) i kada su ubacivali u zapaljene domove žene, djecu i starce, ili ih vezivali oko hrastova odnosno stogova sijena koje su potom palili, čak su stavljali ženama slamu u dimije koju bi potom zapalili itd. I u vrijeme genocidnog rata na Bosnu i Hercegovinu izbila su zlodjela na površinu i u Sandžaku. Nakon masovnih hapšenja i deportacije bosanskih izbjeglica sa Crnogorskog primorja, u avgustu 1992. Crnogorci su uništili eksplozijom 7 poslov-nih objekata u Pljevljima, oteto je iz voza i ubijeno 17 Bošnjaka iz Sjeverina; odvedena su nasilno 22 lica iz Bukovice (Pljevlja) u Čajniče iz kojeg se vratilo samo pet osoba; 27. februara 1993. izvedeno je iz voza Beograd – Bar kod Štrpaca 20 lica bošnjačke nacio-nalnosti i odvedeno u nepoznatom pravcu. Stoga je, ispred srpsko-crnogorske represije i tortura u toku ovog rata, Sandžak napustilo i odselilo u Bosnu i Hercegovinu oko 70.000 Bošnjaka, koje je srpska propaganda progla-sila teroristima koji su odselili u Tursku da se obučavaju za borbu kojom treba da odvoje Sandžak od SR Jugoslavije i pretvore ga u Republiku, što je doista najjadniji cinizam srpske štampe.


Razoružavanje Prijedorcid...

Zločin

Vojska je često vršila premetačine kuća nesrpskog stanovništva, a sve pronađeno oružje bilo je zaplijenjeno. Mirsad Mujadžić posvjedočio je na suđenju Milomiru Stakiću da je, na sastanku predstavnika SDS-a i SDA održanom 16. maja 1992., major Radmilo Zeljaja dao ultimatum pripadnicima TO-a da predaju oružje srpskoj vojsci. To potvrđuju i iskazi drugih svjedoka

Piše: Anes Džunuzović

Dana 16. aprila 1992., Ministar-stvo narodne odbrane tzv. srpske Republike Bosne i Hercegovine

proglasilo je stanje neposredne ratne opasnosti i naredilo opću javnu mo-bilizaciju TO-a na cijeloj teritoriji republike. Međutim, Sekretarijat za narodnu odbranu Autonomne regije Krajina (ARK) tek je 4. maja 1992. izvršio to naređenje i naredio da se izvrši “opća, javna mobilizacija na cjelokupnoj teritoriji (ARK-a)”. Sa-vjet za narodnu odbranu općine Pri-jedor je 5. maja 1992. održao svoju

drugu sjednicu na kojoj je raspravljao o nekoliko pitanja u vezi s mobiliza-cijom u općini. Savjet je zaključio da općinski Sekretarijat za narodnu od-branu Slavka Budimira treba izvršiti popunu TO-a i 343. motorizovane brigade u skladu sa zahtjevima ko-mandanata ovih jedinica. Zaključe-no je da se naređenje za mobilizaciju ARK-a izvrši prema posebnom planu putem poziva Sekretarijata za narod-nu odbranu. Na svojoj četvrtoj sjed-nici održanoj 15. maja 1992. godine, Savjet za narodnu odbranu donio je zaključak da lica koja se nisu odazva-la mobilizacijama ne mogu učestvo-vati u odlučivanju o “procesu rada i obezbjeđenju objekata u preduzeći-ma i drugim pravnim subjektima”. Dana 22. maja 1992. Krizni štab je, “polazeći od konkretne situacije i uslova”, usvojio “Odluku o izvršenju mobilizacije na području općine Pri-jedor”. U toj odluci kaže se da su svi vojni obveznici raspoređeni u devet ratnih jedinica, uključujući 343. mo-torizovanu brigadu, dužni odmah se javiti na dužnost, a za neodazivanje “snosit će se odgovornost utvrđena zakonom”.

Jačanje srpskih oružanih snaga u općini Prijedor

U nedjeljama nakon preuzimanja vlasti, srpske vlasti u Prijedoru radile su na tome da vojnim sredstvima oja-čaju svoj položaj u skladu s odlukama koje su donijete na nivou republike i ARK-a. Skupština srpskog naroda Bosne i Hercegovine formirala je od jedinica bivše JNA 12. maja 1992. srpsku vojsku pod komandom ge-neralpotpukovnika Ratka Mladića. Istoga dana, Skupština je usvojila odluku o potčinjavanju TO-a srpskoj

vojsci. Te odluke imale su za poslje-dicu da je, na svojoj četvrtoj sjedni-ci 15. maja 1992., Savjet za narodnu odbranu usvojio zaključke da treba pristupiti transformaciji “jednog i drugog štaba teritorijalne odbrane i formirati jedinstvenu komandu koja će preuzeti brigu oko rukovođenja i komandovanja nad svim jedinicama koje su formirane na području op-ćine”. Na osnovu zaključaka Savjeta za narodnu odbranu u vezi s formi-ranjem jedinstvene vojne komande, komandant 343. motorizovane bri-gade, pukovnik Arsić, naredio je 17. maja 1992. godine da se komandant štaba Teritorijalne odbrane i starješi-ne svih drugih jedinica TO-a, dobro-voljačkih i drugih jedinica, uključu-jući “naoružani srpski narod”, stave pod komandu Regije. U naređenju se izričito spominju zaključci Savjeta za narodnu odbranu od 15. maja 1992. godine. Naređenje pukovnika Arsića završava tvrdnjom da će se sve jedi-nice i pojedinci koji ne izvrše nare-đenje smatrati paravojnim, te da će se protiv njih preduzeti mjere. Na osnovu odluka Skupštine srpskog naroda Bosne i Hercegovine i zaklju-čaka Savjeta za narodnu odbranu, Krizni štab je, s priličnim zakašnje-njem, 29. maja 1992. usvojio sljedeći

44

Bošnjaka


zaključak: Formiranjem Vojske srpske Republike Bosne i Hercegovine pre-staje potreba za postoja-njem srpske TO koja ulazi u sastav i pod komandu Regije. Osim toga, Krizni štab je usvojio odluku da se komandant srpskog TO-a Prijedor, major Kuruzović, stavlja pod komandu ko-mande Regije. U svom svje-dočenju pred Pretresnim vijećem na suđenju Milomiru Stakiću, major Kuruzović potvrdio je da je ovo restrukturiranje značilo da je svih 1.000-2.000 ljudi iz TO-a stavljeno pod komandu komandanta 343. motorizovane brigade, pukovni-ka Arsića. Od preuzimanja vlasti do potčinjavanja štaba TO-a komandi Regije, major Kuruzović i štab TO-a pod njegovom komandom su iz doma mjesne zajednice u Čirkin Polju dije-pod njegovom komandom su iz doma mjesne zajednice u Čirkin Polju dije-pod njegovom komandom su iz doma

lili potvrde za benzin vojsci, policiji i vozilima medicinskog centra. Nakon potčinjavanja štaba TO-a, ta zgrada je odlukom općinskog Sekretarijata za privredu pretvorena u “pozadin-sku bazu”. Ta pozadinska baza zva-nično je bila potčinjena Kriznom štabu i Sekretarijatu za privredu i bila je dužna podnositi izvještaje i

Kriznom štabu i komandi garnizona. Krizni štab je upravljao pozadinskim obezbjeđenjem koji je pružala poza-dinska baza, koja je nastavila izdavati potvrde za gorivo i snabdijevati hra-nom sve srpske kontrolne punktove na teritoriji općine. U izvještaju od 17. juna 1992. spominje se pozadin-ska baza i kaže se da je ona, između ostalog, zadužena za snabdijevanje rejonskih kriznih štabova u općini oružjem i municijom. Pozadinska baza također je snabdijevala hranom i logore Omarska i Keraterm. Postoje i svjedočenja o tome da je u proljeće i ljeto 1992. godine Sekretarijat za narodnu odbranu počeo popunja-vati rezervne policijske jedinice. To potvrđuje i izvještaj načelnika SJB-a Sime Drljače iz januara 1993. iz ko-jeg se vidi kretanje brojnog stanja u

tim jedinicama u perio-du od aprila do decembra 1992. godine. Posebno upada u oči povećanje broja rezervnih policajaca u maju u odnosu na april, kada se sa 308, broj rezer-vnih policajaca povećava na 1.447. U izvještaju od 30. aprila, koji je potpisao Simo Drljača, čak se kaže da je tog dana “mobilisano 10 stanica milicije sa 1.587 pripadnika”.

Razoružanje Bošnjaka

Na svojoj drugoj sjednici održa-noj 5. maja 1992., Savjet za narod-nu odbranu pozvao je “sve paravojne formacije i pojedince koji nelegalno posjeduju naoružanje i municiju” da ih odmah predaju Stanici javne bezbjednosti Prijedor, a najkasni-je do 15 sati 11. maja 1992. godine. Prema Savjetu, posljedica neizvrša-vanja ovog naređenja bit će primjena “najrigoroznijih sankcija”. Ratni štab ARK-a je 8. maja 1992. usvojio za-ključak “da Radio Banjaluka svakih sat vremena obavještava građane da vraćaju oružje kako bi se što bolje održao mir na ovim prostorima”. U vezi s tim zaduženjem bilo je i za-duženje predsjednika Savjeta za na-rodnu odbranu da obavještava Ratni štab o preduzetim radnjama “oko

razoružavanja paravojnih formacija i pojedinaca koji nelegalno posjeduju naoružanje i municiju.” Krizni štab ARK-a je 11. maja 1992. godine pro-dužio “rok za predaju nelegalno na-bavljenog oružja” do “14. 05. 1992. godine u 24 sata”. U dokumentu se kaže da je rok produžen “na zahtjev građana svih nacionalnosti, a obra-zložen željom da se oružje vrati na miran način i bez intervencije po-licije”, a “poslije isteka roka oružje će oduzimati radnici CSB ARK-a, a prema onima koji se ogluše o poziv Kriznog štaba bit će preduzete najoš-trije sankcije”. O pitanju razoružava-nja paravojnih jedinica raspravljalo se opet 15. maja 1992. na sjednici Savjeta za narodnu odbranu, na ko-jem je odlučeno da SJB Prijedor “u saradnji sa komandom vojske” izradi “plan razoružanja, nakon čega plan-ski i postupno (bez utvrđenih roko-va) uz pomoć sredstava informisanja pristupi konkretnoj realizaciji ovog pitanja”. U skladu sa zaključkom ARK-a i “planom razoružanja”, na radiju su kasnije redovno emitirana saopćenja u kojima se od nesrba tra-žilo da predaju oružje. Najveći dio bošnjačkog stanovništva udovoljio je tim zahtjevima i predao svoje lovačke puške i pištolje, kao i svoje dozvole, vjerujući da će biti sigurni ako pre-daju oružje. Emitirane su i prijetnje onima koji tim zahtjevima ne udo-volje, te saopćenja da su naređenje za predaju oružja izdali Krizni štab i vojni odsjek kasarne u Prijedoru. Nadalje, stanovnicima sela u okolini Prijedora rečeno je da predaju oružje mjesnim zajednicama. Vojska je često vršila premetačine kuća nesrpskog stanovništva, a sve pronađeno oruž-je je zaplijenjeno. Mirsad Mujadžić posvjedočio je na suđenju Milomiru Stakiću da je, na sastanku predstav-nika SDS-a i SDA održanom 16. maja 1992., major Radmilo Zeljaja dao ultimatum pripadnicima TO-a da predaju oružje srpskoj vojsci. To potvrđuju i iskazi drugih svjedoka. Major Zeljaja također je pozvao sve građane Bošnjake da se zakunu na lojalnost srpskoj republici i odazovu mobilizaciji. Postavljeni ultimatum sadržavao je i prijetnju da će svaki otpor biti kažnjen.

Najveći dio bošnjačkog stanovništva udovoljio je

tim zahtjevima i predao svoje lovačke puške i pištolje, kao i svoje dozvole, vjerujući da će biti sigurni ako predaju oružje.


48

IslamnetMagični broj 30

“Liječenje” djece na hinduistički način

40 posto Arapa živi ispod praga siromaštva

SAD

Indija

Arapska liga

Daniel Tencer, američki novinar, ovih je dana na svom blogu objavio veoma

zanimljivu analizu u kojoj razotkriva laži Pentagona o broju ubijenih talibana u Af-ganistanu i Pakistanu. Naime, Daniela Tencera privukla je brojka 30 u saopćenji-ma američke vojske, odnosno Tencer do-kazuje kako Pentagon u svojim saopćenji-ma o pojedinačnim napadima na talibane uvijek navede da su američki marinci i nji-hovi saveznici ubili 30 talibana. Na ovaj način Daniel Tencer egzaktno dokazuje sve laži i prevare stručnjaka za javnost iz Pentagona. U nastavku navodimo nekoli-ko spomenutih saopćenja za koje ne treba komentar:

‘‘Adnkronos’’ (italijanska novinska agencija) prenosi saopćenje ISAF-a, 7. de-cembar 2009. – Na istoku Afganistana blizu pakistanske granice u zračnim napa-dima NATO-a ubijeno je oko 30 talibana.

‘‘SF Chronicle’’ (američki dnevni list), 4. decembar 2009. – U zračnom napadu u pograničnoj regiji Mohmand ubijeno je 30 sumnjivih militanata.

‘‘Xinhua’’ (kineska novinska agen-cija), 4. novembar 2009. – U Južnom Vaziristanu ubijeno je 30 militanata.

‘‘Xinhua’’, 31. avgust 2009. – U Svat dolini na sjeveru Pakistana pronađeno je 30 tijela pakistanskih talibana.

‘‘Calgary Times’’ (kanadski list), 4. juli 2009. – U Ziroki distriktu u Pakistanu ubijeno je 30 talibana.

‘‘Khaleej Times’’ (magazin Ujedinjenih Arapskih Emirata), 24. juni 2009. – 30 talibana ubijeno u sukobu sa snagama NATO-a na jugu Afganistana.

‘‘Straits Times’’ (Malezija), 15. juni 2009. – Sigurnosni zvaničnici navode da je u regiji Mohmand u blizini Peshavara ubijeno 30 talibana.

‘‘Monsters and Critics’’ (britanski internet news servis), 28. maj 2009. – Afganistansko ministarstvo odbrane sa-općilo je da su međunarodne trupe ubile 30 militanata u blizini Khosta.

‘‘Monsters and Critics’’, 14. maj 2009. – Najmanje 30 talibanskih boraca ubije-no je u artiljerijskom napadu na sjeveru Pakistana

‘‘Reuters’’, 1. april 2009. – Američke i afganistanske trupe ubile su 30 talibana u provinciji Helmand.

‘‘IRNA’’ (iranska novinska agencija), 17. februar 2009. – Američka vojska izvr-šila je raketni napad na talibanski kamp za obuku u Pakistanu usljed čega je ubije-no 30 talibana.

‘‘New York Times’’, 1. januar 2009. – Afganistanski zvaničnici izjavljuju da je ubijeno oko 30 talibanskih boraca u kući Mullah Salama.

Svjetska javnost ovih je dana imala priliku upoznati se sa šokantnom

praksom pojedinih hinduističkih sve-

ćenika koji zloupotrebljavaju svoju poziciju i nesmotreno vrše nasilje nad svojim podanicima, a posebno prema djeci. Naime, agencija “Associated Pre-ss” objavila je fotografiju koju objavlju-jemo uz ovaj tekst, a na kojoj hindu-istički svećenik Jamun Yadav gazi po osmogodišnjem djetetu. Nakon što je ova fotografija objavljena u medijima, indijska policija uhapsila je Jamuna koji se opravdavao da nije vršio nasi-lje nad djetetom, već ga je liječio jer su njegova stopala navodno ljekovita.

Ujedinjene nacije i Arapska liga ura-dile su zajedničko istraživanje o

nivou zaposlenosti i stepenu siromaš-tva u arapskim zemljama za 2009. godinu. Rezultati ovog istraživanja izraženi u izvještaju naslovljenom “Izazovi razvoja u arapskim zemlja-ma: Za humani razvoj”, pokazuju da u arapskom svijetu u posljednjih 20 godina nije došlo do smanjenja broja siromašnih. U dokumentu se ističe

i značaj visoke stope nezaposlenosti kod mladih koji predstavljaju 50 po-sto od ukupnog broja nezaposlenih u arapskim zemljama. Arapski svijet se zbog toga nalazi na čelu regiona po broju mladih koji su nezaposle-ni. Dakle, prema rezultatima spo-menutog istraživanja, oko 40 posto stanovništva u arapskim zemljama živi ispod praga siromaštva, odnosno preko 40 posto Arapa je nezaposleno. Arapske zemlje trebale bi u tom prav-cu da u narednih deset godina stvo-re 51 milion radnih mjesta, ako žele ne da smanje nezaposlenost već da je održe na sadašnjem nivou, upozorava se u izvještaju.


49

Egipatski zid sramaPalestina

Stanovnici pojasa Gaze godinama žive u totalnoj blokadi. U Gazu

nije moguće unijeti ni iglu, Izrael i Egipat su totalno blokirali Gazu. Kako ne bi pomrli od gladi, Palestin-ci iz pojasa Gaze prinuđeni su kopati tunele i kroz zemlju snabdijevati se

životnim potrepštinama. Međutim, Izrael i Egipat čine sve da ih bloki-raju i na tom planu. Svako na svijetu zna zašto cionistički režim čini ova-kav zločin nad palestinskim naro-dom u Gazi. Ali zašto i za čiji račun egipatski muslimani blokiraju svoju braću muslimane Palestince? Egi-patska vlada je ovih dana počela sa izgradnjom ograde na granici sa Ga-zom kako bi spriječila Palestince da kroz tunele ulaze u Egipat. Egipćani duž 14-kilometarske granice sa Ga-zom kopaju duboke tranšeje u koje stavljaju metalnu ogradu koja će ići u dubini između 18 i 30 metara. Kako piše “Islamonline”, pojedini stanov-nici Gaze već su imali iskustvo sa novom egipatskom ogradom. “Amer i njegove kolege su ovih dana kopali tunel ispod egipatske granice kad su naišli na metalnu ogradu koju su po-stavili Egipćani. Amer je bezuspješno pokušao probiti ogradu. Nakon neu-spjeha, jednostavno su kopali toliko duboko dok nisu dosegli dno egipat-ske ograde, nakon čega su uspješno nastavili kopati tunel.” Palestinci su već dali ime egipatskom zidu koji ih blokira – to je “zid srama”.

Sedam hiljada Kamerunaca prihvatilo islam Muslimanska ratna 2009.

Kamerun Njemačka

Često smo u prilici da saznamo vi-jest da je neko u BiH ili u nekim

drugim zemljama prihvatio islam. Međutim, rijetko kada možemo sa-znati vijest da je više hiljada ljudi odjednom, odnosno zajedno prihva-tilo islam. To se danas događa samo u Africi. Najnoviji primjer takve vr-ste je događaj iz Kameruna kada je početkom ovog mjeseca islam pri-hvatilo sedam hiljada Kamerunaca iz osam sela. Kamerunski daija Ab-dul Karim Abu Yerima, čovjek koji je najzaslužniji za navedeni uspjeh kamerunskih muslimana, kaže da su novi kamerunski muslimani ranije bili kršćani. Islam se počeo širiti u

Kamerunu veoma kasno, tek u 19. stoljeću. Danas u Kamerunu živi ne-što više od pet miliona muslimana, dok je ukupan broj stanovnika Ka-meruna 21 milion.

Institut za političke nauke Univer-ziteta u Heidelbergu u Njemačkoj

jedina je zvanična institucija na svi-jetu koja već dvije decenije redovno vrši i objavljuje godišnje izvještaje opsežnih istraživanja o broju ratova i ozbiljnih oružanih sukoba na pla-neti. Tako je Institut za političke na-uke Univerziteta u Heidelbergu ovih dana objavio izvještaj na spomenutu temu za 2009. godinu. Prema tom iz-vještaju, ove 2009. godine na planeti je “tinjalo” 356 kriza od kojih je 31 “planula” u oružani sukob, a sedam u

rat. Skoro svi ozbiljni oružani sukobi i ratovi vođeni su protiv muslimana. Od sedam ratova, šest ratova se vo-dilo u muslimanskim zemljama ili protiv muslimana. Irak, Afganistan, Palestina, Pakistan, Jemen i Somalija su zemlje gdje su se nemilice ubijali muslimani. Kada je riječ o kategori-ji ozbiljni oružani sukobi, i ovdje se sve vrtilo oko muslimana. Čečenija, Ingušetija, Kašmir, Filipini, Nigerija, Alžir, Turska, Kina i druge zemlje su mjesta gdje godinama traje stradanje muslimana. Ova statistika govori sama za sebe, muslimani su danas je-dini podvrgnuti ratnim stradanjima. Nažalost, ovakvo stanje se stalno širi i vjerovatno će i u 2010. godini biti ista situacija.


50

Soli Pardo – kreator švicarskog referenduma

Savez za zaštitu ljudskih prava evropskih muslimanaCyber mudžahidi

Švicarska

BelgijaIrak

Muslimanski aktivisti iz 26 evrop-skih zemalja sklopili su dogo-

vor ovih dana o osnivanju Saveza za zaštitu ljudskih prava evropskih muslimana koji će se, osim zaštite muslimanskih prava, baviti i istraži-vanjem i borbom protiv islamofobije u Evropi. “Mi mislimo da evropske organizacije za zaštitu ljudskih pra-va ne čine dovoljno na zaštiti musli-manskih prava u Evropi i zbog toga smo odlučili osnovati ovaj savez”, kaže Ali Abu Shvaima, direktor Islamskog centra u Milanu. Ozva-ničenje osnivanja Saveza za zaštitu ljudskih prava evropskih muslimana upriličeno je 20. decembra u Bruxe-llesu. Prve reakcije nakon osniva-

nja Saveza za zaštitu ljudskih prava evropskih muslimana veoma su po-zitivne, a očekivanja su velika.

Nakon što je završen švicarski re-ferendum o zabrani izgradnje

munara, turski mediji objavili su ekskluzivne informacije o čovjeku koji je najodgovorniji za spomenu-ti referendum. Prema pisanju listo-va Milliyet, Vakit Gazete i drugih medija, iza švicarskog referenduma stoji Soli Pardo, šef Švicarske nacio-medija, iza švicarskog referenduma stoji Soli Pardo, šef Švicarske nacio-medija, iza švicarskog referenduma

nalne partije za Ženevu, Židov po-rijeklom iz Turske iz grada Izmira. “Soli Pardo, šef Švicarske nacional-rijeklom iz Turske iz grada Izmira. “Soli Pardo, šef Švicarske nacional-rijeklom iz Turske iz grada Izmira.

ne partije za Ženevu, čovjek koji je kršćansku Evropu okrenuo protiv islama i bio glavni kreator referen-duma za zabranu izgradnje munara u Švicarskoj, inače je Židov porije-duma za zabranu izgradnje munara u Švicarskoj, inače je Židov porije-duma za zabranu izgradnje munara

klom iz Izmira (Turska). Pardo je rođen 1955. godine u Izmiru, posli-je pete godine preselio se u Švicar-rođen 1955. godine u Izmiru, posli-je pete godine preselio se u Švicar-rođen 1955. godine u Izmiru, posli-

sku, a godine 1972. ispisan je iz tur-skog državljanstva. Iako nije rođeni Švicarac, poznat je po radikalnom skog državljanstva. Iako nije rođeni Švicarac, poznat je po radikalnom skog državljanstva. Iako nije rođeni

desničarskom angažmanu u poli-tici ove zemlje, a posebno se ističe po neprijateljstvu prema stranci-ma!!! Soli Pardo je u intervjuu koji je objavljen 2007. godine u listu Hurriyet izjavio da iz prošlosti po-Hurriyet izjavio da iz prošlosti po-Hurriyetstoji dovoljno događaja koji navode na “strah od islama”. Pogotovo ga plaši turski predsjednik vlade Tajib Erdogan koji je munare uporedio sa bajonetima, a razlog što ne voli mu-nare je, kako citira list: “Ne volim što se tako odjednom pružaju prema nebesima poput strijela koje vode u Džehennem”, piše Vakit Gazete.

Iako velika većina zapadnjaka doživ-ljava iračke borce kao neobrijane,

prljave seljake, naoružane primitiv-nim oružjem koji jedva rukuju mo-bitelom ili automobilom, upravo su ti ljudi, uz pomoć jednostavnih pro-grama skinutih s interneta, preuzeli kontrolu leta nad predatorima, sofi-sticiranim američkim bespilotnim letjelicama koje kruže nad Irakom. Kako je prije nekoliko dana objavi-lo američko ministarstvo odbrane, vojska je došla u posjed videosnimki s predatora koje dokazuju da irački borci redovno presreću i preuzimaju videosnimke s bespilotnih letjelica uz pomoć kompjuterskog progra-ma SkyGrabber koji se na internetu bez ikakvih ograničenja prodaje za 25,95 dolara. Iako im je SkyGra-bber omogućavao da preuzmu pot-punu kontrolu leta nad predatorom vrijednim 4,5 miliona dolara, irački borci su mjesecima neopaženo pro-matrali koja područja i ciljeve ame-rička vojska snima, čime su uspijevali predvidjeti poteze i akcije marinaca i iračkih snaga sigurnosti. I sam tvorac SkyGrabbera, ruski programer An-drew Solonikov, iznenađen je upotre-bom svojeg programa na nebu iznad Iraka. (Bernard Karakaš/VLM)


51

Dugsi – škola Kur’ana Djeca su vojska najjačaKenija Jemen

Iskrena ljubav i želja za učenjem Kur’ana napamet jača je od svih iza-

zova koji stoje na tom putu. Najbolji primjer za izrečeno su kenijske medre-se ili škole za učenje Kur’ana napamet, poznatije kao Dugsi. Kao što se vidi na fotografijama uz ovaj tekst, učenici u školama Dugsi uče Kur’an na jedin-stven način. Škole Dugsi su jedini na-školama Dugsi uče Kur’an na jedin-stven način. Škole Dugsi su jedini na-školama Dugsi uče Kur’an na jedin-

čin da siromašna djeca u Keniji, ali i u Somaliji steknu obrazovanje. U nedo-statku potrebnih nastavnih pomagala, polaznici Dugsi škola uče kur’anske sure sa drvenih ploha na kojima su is-pisani ajeti. Uprkos teškim uvjetima učenja, većina muslimanske djece u Keniji i Somaliji završe školu Dugsi, a mnogi od njih postanu hafizi.

U prošlosti su zabilježeni mnogi slu-čajevi eksploatiranja djece u ratne

svrhe gdje je na hiljade djece uključe-no u direktne oružane sukobe. Naj-češća zloupotreba ove vrste prisutna je u nekim afričkim zemljama. Me-đutim, ni pojedine arapske zemlje ne zaostaju u navedenoj praksi. Ovo se naročito tiče Jemena gdje danas hiljade djece nose vatreno naoru-žanje ili učestvuju u direktnim voj-nim operacijama. Jemenska vlada je u saradnji sa Ujedinjenim nacijama pokrenula javnu kampanju kojom se

želi utjecati na jemensko društvo da se zaustavi zloupotreba djece u ratne svrhe. Prema procjenama jemenske vlade, trenutno je u aktuelnom ratu između vladinih snaga i pobunjenih šiitskih plemena sa sjevera Jemena uključen veliki broj djece. Mnoga djeca su uhapšena sa eksplozivom ili naoružanjem. Po jemenskoj tradiciji, ako je dijete stasalo da za pasom nosi jemenski nož, onda je sposobno no-siti kalašnjikov i učestvovati u borbi za svoje pleme. Po tim tradicional-nim mjerilima, donja starosna gra-nica kada se jemenski dječaci uhvate za oružje je dvanaest godina. Jemen ima 23 miliona stanovnika, a vjeruje se da Jemenci imaju 17 miliona pu-šaka. Svake godine u plemenskim borbama pogine više stotina djece, a još toliko ih bude teže i lakše ranjeno.

Foto islamnetaSomalija - pripadnici oružane grupe Hizbul islam pripremaju čin kamenovanja nad svojim zemljakom Mohamedom Ibrahimom koji je osuđen za bludne radnje sa neudatom ženom koja je također kažnjena sa 100 udaraca bičem.


52

Onaj čija je kuća od stakla, Analiza najznačajnijih događaja koji su obilježili proteklu godinu

Islamski svijet

Pošto naš časopis na kraju svake godine, između ostaloga, donosi i tekst koji tretira najvažnije događaje u toj godini sa analitičkim osvrtom na njih, ove godine smo tu temu i rubriku rezervirali za jednog od najeminentnijih islamskih učenjaka današnjice, šejha Selmana el-Avdu. Naime, ovaj učenjak prije nekoliko dana na TV kanalu MBS, a u sklopu redovne emisije “Život je riječ”, održao je predavanje upravo na spomenutu temu, čije najvažnije dijelove objavljujemo u ovom broju i toplo preporučujemo našim čitateljima

Piše: Dr. Selman ibn Fehd el-AvdePreveo i priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Na početku mog izlaganja i govora o, za nas muslimane, najvažnijim događajima u protekloj godini,

želim kazati da sam nedavno ponovo boravio u Maleziji na Kongresu islam-skog jedinstva i hoću po ko zna koji put da izrazim svoje oduševljenje tom muslimanskom državom, jer je Ma-

lezija uistinu zemlja napretka i pros-periteta. Ja inače neprestano ističem pozitivan primjer Malezije i Turske, država koje su nam inspiracija i nada u ovim teškim vremenima, i primjeri uspješnog islamskog projekta.

Malezija – simbol muslimanskog progresa

Naime, progres i preporod vid-ljivi su u svim segmentima života u Maleziji. Između ostalog, želim vam kazati da se u Maleziji iz temelja gra-di novi grad-metropola koji je samo jedan od vidljivih znakova civiliza-cijskog napretka, a koji se planira iz-graditi do 2020. godine. Također, ne mogu a da ne spomenem svoj susret sa Mahatirom Muhamedom, vođom i nosiocem malezijskog preporoda. Njemu pripadaju najveće zasluge za ono što je Malezija postigla na polju ekonomskog i kulturnog napretka, ali prije svega on je zaslužan za svoj energični pokušaj da radi na izgradnji čovjeka, prije nego na izgradnji i po-dizanju zgrada i gradova. Znam da on osjeća radost zbog ogromnog uspjeha na polju izgradnje države, ali isto tako

znam da je beskrajno tužan zbog neu-spjelog pokušaja da promijeni temelj-nu stvar na kojoj je toliko radio, a to je promjena svijesti kod malezijskog čovjeka, da on kao takav može i mora biti nosilac sveukupnog civilizacijskog napretka u toj državi. Nažalost, ma-lezijski čovjek se, u većini slučajeva, zadovoljio time da bude kineski služ-benik i ništa više. Naravno, ne treba smetnuti s uma ni neke negativne po-jave u toj državi poput korupcije, mita i raznih drugih oblika kriminala, ali sve te pojave su samo jedna mala crna mrlja na ogromnom bijelom platnu koji se zove Malezija. Čak sam jed-mrlja na ogromnom bijelom platnu koji se zove Malezija. Čak sam jed-mrlja na ogromnom bijelom platnu

nom muslimanu koji mi je skrenuo pažnju na te negativnosti rekao da su te informacije vjerovatno tačne, ali ja ne volim da ih čujem, jer ne želim da nestanu naše ambicije i da se tek tako rasprše lijepi snovi koji nam bude nadu u muslimansko bolje sutra.

Američko-arapski odnosi: Obamina prva godina vladavine

Prošlu godinu je prije svega obilje-žio dolazak Baracka Obame na čelo SAD-a, i na pitanje koje se često čuje, da li je Obama do sada ispunio ono što je želio i ono što se od njega očeki-valo, ja odgovaram: A šta to zapravo

ne treba druge gađati kamenjem


53

Obama želi i šta je to što mi očeku-jemo i želimo od Obame? Najmanje što mi želimo i očekujemo od Obame jeste da promijeni američku politiku i da je vrati na onaj kurs na kojem je bila prije 11. septembra 2001. To zna-či da on u najmanju ruku treba učiniti da SAD ne koriste višak svoje sile i ne-prijateljstva (jer je i ono što su do sada uradili prevršilo svaku mjeru) protiv arapsko-islamskog svijeta. Smatram da je to najrealnije što mi možemo očekivati od Baracka Obame i on je u tom pogledu već povukao neke pote-ze. Dokaz za to je i slučaj musliman-skog oficira u američkoj vojsci koji je prije izvjesnog vremena ubio nekoliko svojih kolega oficira u vojnom kam-pu u Americi, počinivši tako strašan zločin. Da se to dogodilo u vrijeme Bushove administracije, možemo samo pretpostavljati kakav bi medij-ski epilog imao taj događaj. Nema sumnje da bi taj slučaj vratio stvari na sami početak i uništio sav trud na planu stabilizacije i popravljanja odnosa između kršćanskog Zapada i islamskog Istoka, ali pošto sadašnja američka administracija nema aprio-ri neprijateljski stav prema Arapima i muslimanima općenito, taj slučaj se riješio na jedan bezbolan i, rekao bih, vrlo korektan način. Na koncu konca, mi moramo znati da nama ne mogu pomoći ni Amerika ni Obama, kada mi sami sebi ne možemo i ne želimo pomoći u rješavanju međuarapskih nesporazuma i sukoba, kao ni u rje-šavanju palestinskog, a ni bilo kojeg drugog pitanja i problema koji nas se dotiče. A što se, pak, tiče zatvara-nja logora u Guantanamu od strane Obamine administracije, mislim da će oni te zarobljenike premjestiti u neki drugi zatvor ili logor, i možda će priča o Guantanamu biti vremenom zaboravljena, ali je izvjesno da će, u ovakvoj konstelaciji odnosa, ljudi u budućnosti pričati o nekom novom logoru za muslimane koji će imati samo drugačije ime.

Afganistan – do kada će biti pod čizmom okupatora

I prošla godina je, kao i pret-hodne, bila obilježena stalnim su-kobima u Afganistanu koji iz dana

u dan poprimaju sve veće razmjere i koji odnose mnogobrojne živo-te. Ovih dana je aktuelna priprema za slanje novih američkih trupa u Afganistan, no i pored toga ja želim kazati da Afganistan ne može vječno ostati američki protektorat, i da će se morati naći drugačije rješenje, jer Amerikanci i njihovi saveznici tako-đer trpe ogromne gubitke i njihova je krv natopila afganistansku zemlju. Zatim, činjenica je da su opozicione snage, oličene u talibanima i njiho-vim saveznicima u ekspanziji, dok je u isto vrijeme oficijelna vlada u sta-novitoj kontrakciji, zatvorena u sebe i udaljena od naroda. Ovome treba dodati i to da u Afganistanu postoje pojedinci i grupe koji ozbiljno rade na pomirenju i popravljanju odno-sa među Afganistancima, jer suludo je i misliti da će se u Afganistanu

konstantno liti krv i da će sukobi između vlade i opozicije, ili obrnu-to, vječno trajati, jednostavno jezik nasilja i neprijateljstva nekada mora stati. U Maleziji sam imao susret sa šejhom Jusufom Karadavijem i šej-hom Abdullahom ibn Bijehom, na kojem smo između ostaloga razgo-varali i o pomirenju zavađenih i su-kobljenih afganistanskih grupacija. Tom prilikom prisjetio sam se kon-ferencije islamskog jedinstva koja je održana u Tadžikistanu na kojoj je bio prisutan i ministar za vjerska pitanja Afganistana. Naime, on je u potpunosti bio spreman za takvu vrstu pregovora i dao je punu po-dršku takvim nastojanjima. S tim u vezi, on je, kao bivši student šerijata u Saudijskoj Arabiji, zahtijevao od islamskih učenjaka da ulože maksi-mum truda kako bi došlo do pomi-renja u Afganistanu. Vjerovatno će

takva inicijativa nekima nalikovati na spašavanje okupatorskih trupa, što je u jednu ruku i tačno, ali je to prije i poslije svega spašavanje afga-nistanskog naroda i islama također, jer u Afganistanu postoji 150.000 mesdžida, a danas se samo tri hilja-de mesdžida redovno i slobodno ko-risti za vjerske aktivnosti. Sve dok je situacija tako naelektrisana i dok vlada ratno stanje, u Afganistanu će ozbiljan naučni, ekonomski, kul-turni i vjerski napredak biti i ostati samo san.

Somalija – međumuslimanski sukob do istrebljenja

Na našu veliku žalost, muslima-ni su danas jedini narod ili ummet koji se međusobno ubija, što potvr-đuje i primjer Somalije gdje zaraće-ne muslimanske skupine vode pravi istrebljivački rat. Allah, dž.š., nam u Kur’anu spominje da je na takvo iskušenje stavio jedino Izraelćane, kako bi na taj način dokazali svoju tevbu i iskreno pokajanje zbog svog obožavanja zlatnog teleta: I kada je Musa rekao narodu svome: “O narode moj, prihvativši tele, vi ste samo sebi nepravdu učinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i međusobno se pou-bijajte.” (El-Bekare, 54.). Upravo bijajte.” (El-Bekare, 54.). Upravo bijajte.”je to ono što danas muslimani rade jedni drugima (ali ne da bi izvršili Allahovu naredbu kao Izraelćani, već da bi je rušili) i toliko su neprijatelj-ski raspoloženi jedni prema drugima da ne prihvataju primirje ni presta-nak vatre čak ni u toku mjeseca ra-mazana kako bi ljudi mogli u miru iftariti i klanjati teraviju. I zamislite apsurda, zaraćene muslimanske stra-ne u Somaliji ne prihvataju primirje iz vjerskih razloga. Da ne govorimo


54

da niko od njih ne zna odgovor na pitanje zbog čega ratuju i radi čega se međusobno ubijaju, ta, zemlja im je ionako potpuno uništena i razore-na. I možete misliti kakvu će onda predstavu o islamu imati običan čo-vjek, nemusliman koji u osnovi nije neprijateljski raspoložen prema isla-mu i muslimanima, kada vidi da je islamski svijet poprište stalnih suko-ba i ubijanja, od Somalije do Iraka, i opasnih unutrašnjih trvenja od Sudana do Pakistana i Afganistana. Jednostavno rečeno, danas su musli-manske zemlje u kojima vladaju ple-menski sukobi i ratovi postale zemlje očaja i beznađa. Ne mogu a da u kontekstu govora o međumusliman-skim sukobima ne spomenem i onaj sramotni i ponižavajući događaj na fudbalskoj utakmici za kvalifikacije na SP, između Alžira i Egipta. Šta fudbalskoj utakmici za kvalifikacije na SP, između Alžira i Egipta. Šta fudbalskoj utakmici za kvalifikacije

reći nego: mašallah! Mi muslimani ratujemo u vrijeme igre, i igru smo pretvorili u rat, a rat u igru. Da smo bogdo stvari obrnuli, bilo bi nam mnogo bolje.

Pakistan – posjedovanje atomske bombe nije garant sigurnosti i uspjeha

Pakistan je, unutar mozaika koji se zove svijet islama, priča za sebe. To je jedna od najvećih islamskih država koja je još davno utemeljena na principima islama (storija o nje-nom utemeljitelju Muhammedu Ali Dženahu, umro 1949. godine, svi-ma je dobro poznata). Osim toga, Pakistan je jedna od rijetkih musli-manskih država koja ima atomsku bombu i na osnovu tog primjera mi zapravo otkrivamo da poenta nije u posjedovanju nuklearnog naoru-žanja, kao što mnogi od nas misle, niti pak u posjedovanju vlasti, na koju poseban naglasak stavljaju neke grupacije muslimana tvrdeći

da je važno osvojiti vlast, a onda je lahko ostvariti cilj i usmjeriti stva-ri u željenom pravcu. Međutim, Pakistan je praktični primjer i do-kaz da faktori kao što su savremeno naoružanje, vlast i brojnost (koji su svakako ključni), sami po sebi ne koriste, već često štete, ukoliko ne postoji jasan program i proje-kat koji će podržati sve nacionalne skupine i svi građani u jednoj drža-vi. S druge strane imamo također primjer multinacionalne i multire-ligijske države kakva je Malezija, u kojoj žive Malajci, Kinezi, Indijci, muslimani, budisti i drugi, no i pored toga oni su se uspjeli uje-diniti oko zajedničkog općeg cilja i programa i svima je u interesu da se taj program što bolje imple-mentira i ostvari. Dakle, problem nastaje onda kada se život pokuša bazirati na nakaradnom shvata-nju koje je svojstveno današnjem arapskom mentalitetu, da u odre-đenom projektu koji meni koristi obavezno mora biti šteta za moga neprijatelja.

Iran – hoće li odoljeti američkim imperijalističkim aspiracijama

Za Iran možemo kazati isto ono što i za Pakistan. Zašto uvijek za-ključujemo i pretpostavljamo da je posjedovanje nuklearnog naoružanja to što će državi priskrbiti sigurnu snagu i prisutnost kao subjekta koji će igrati važnu ulogu na svjetskoj sceni? Upravo obrnuto, spomenuta prisutnost jedne države na svjetskoj političkoj pozornici zavisi prije sve-ga od mogućnosti te države da održi ravnotežu među različitim nacional-nim i vjerskim skupinama kojih u Iranu ima preko 60%, i koje vanjski neprijatelj u datom trenutku može

iskoristiti za svoje ciljeve, kao i od očuvanja unutarnje stabilnosti kako ne bi došlo do eskalacija usljed ra-zličitih i suprotstavljenih političkih stavova između vlasti i opozicije. U Iranu su trenutačno, iako su opozi-cija i malobrojniji su, reformisti u boljem položaju od stranke na vlasti, jer su u njihovu partiju i program in-volvirani najbogatiji i najutjecajniji ljudi, tj. biznismeni i intelektualna i kulturna elita. Zato ne treba da čudi što su toliko utjecajni u društvu. Također, želim kazati da arapski svi-jet itekako zanima stanje u Iranu, i Arapima je u interesu da Iran kao muslimanska zemlja sačuva svoju unutrašnju stabilnost i da ispravno odgovori na vanjske izazove i aspi-racije nekih zapadnih sila. Smatram da će od stabilnosti u Iranu umno-gome zavisiti i stabilnost u cjeloku-pnom islamskom svijetu. Stoga, mi ne smijemo sebi dozvoliti da se na tuđe kuće bacamo kamenjem niti da političko-diplomatske odnose i veze koristimo kako bismo lobirali i vršili utjecaj na neke grupacije da proizvode nered i započinju sukobe i ratove u ovoj ili onoj muslimanskoj državi. Jer, na kraju će se to poput bumeranga vratiti upravo onome ko je izazvao taj sukob. Kao što je reče-no: “Onaj čija je kuća od stakla, ne treba gađati tuđu kuću kamenjem.” Ovo se odnosi na Iran, ali i na sve arapske zemlje podjednako, jer u najboljem slučaju kod sviju nas kuće su od stakla.

Gaza – tragedija koja priziva ružna sjećanja

Ne možemo govoriti o događa-jima koji su obilježili prošlu godinu a da ne spomenemo tragediju Gaze u Palestini. Tragediju koju nikako i


nikada ne možemo smetnuti s uma, iako insan nekada pokuša da to sve prepusti zaboravu. Međutim, slike ubijene djece, raskomadana tijela ne-dužno ubijenih ljudi, nebrojene dže-naze, sa licem zemlje sravnjen grad, sve te slike iznova vraćaju sjećanje i jače su od zaborava. Zatim, među-narodni izvještaji potvrđuju da su i zemlja i voda u Gazi pune različitih otrovnih sastojaka koje imaju nega-tivne posljedice po zdravlje stanov-ništva, a uzrok tome je upravo stra-vična agresija na Gazu i tone bojnih otrova koje su cionisti tamo bacili. Ono što je posebno važno naglasiti jeste da je izvještaj Vijeća za ljudska prava potvrdio da su cionisti počinili stravičan genocid nad muslimanima Gaze. A još je važnije to što je jedan od autora i inicijatora tog izvješta-ja po nacionalnosti Židov. Dakle, od autora i inicijatora tog izvješta-ja po nacionalnosti Židov. Dakle, od autora i inicijatora tog izvješta-

taj izvještaj došao je iz pera čovjeka koji pripada narodu čija je vojska počinila zločin, i on je shvatio da suočavanje sa istinom i otvoreno pri-znanje tog zločina nikako ne znači neprijateljstvo prema Židovima niti znanje tog zločina nikako ne znači neprijateljstvo prema Židovima niti znanje tog zločina nikako ne znači

antisemitizam. Kao što se i u kultu-ri arapskog čovjeka također misli da je onaj ko te kritizira obavezno tvoj protivnik i neprijatelj. Ne, nikako! Jer, nekada te i prijatelj može kritizi-rati kako bi te podstakao na isprav-ljanje greške i kako bi ti ukazao na pravi put.

Švicarska – anticivilizacijski referendum protiv munara

Proteklu godinu je izgleda za-pečatio referendum protiv gradnje munara koji se nedavno desio u Švicarskoj, a koji bez sumnje pred-munara koji se nedavno desio u Švicarskoj, a koji bez sumnje pred-munara koji se nedavno desio u

stavlja anticivilizacijski čin par exce-llence. Osim toga, on je sam po sebi dekadentan i, kada je riječ o suživotu o kojem se na Zapadu toliko govori i nužnosti integracije muslimana u zapadnoevropsko društvo, on znači ogroman korak unazad. Jer, ako se od muslimana koji žive u Evropi za-htijeva da se integriraju u zapadnoe-vropsko društvo (o tome su se pozi-tivno izrazile i muslimanske vođe), onda onaj ko to zahtijeva mora po-znavati i poštivati njihova vjerska i građanska prava. To je minimum

koji se mora ispoštovati. Ideja gla-sanja za i protiv munara, također je i vrlo tendenciozna i rekao bih iznuđena, jer su negativni rezultati tog glasanja bili unaprijed poznati. Naime, dok sam boravio u Londonu posjetila me je grupa muslimana koja živi u Švicarskoj i oni su mi posjetila me je grupa muslimana koja živi u Švicarskoj i oni su mi posjetila me je grupa muslimana

kazali, prije nego što su se pojavili zvanični rezultati referenduma, da je to sve unaprijed isplanirano, što se pokazalo tačnim. No, bez obzira na sve pokušaje napada na islam i težinu situacije, ja podsjećam musli-mane koji žive na Zapadu da moraju shvatiti da je pred njima velika prili-ka u pogledu misionarskih aktivno-sti koju ne smiju propustiti. Sloboda

govora je zagarantirana i ona otvo-ra nebrojene mogućnosti da se po-ruka islama prenese ljudima putem raznih sredstava informiranja, a či-njenica je da ne fali ni spremnosti kod mnogih nemuslimana da tu po-ruku prihvate. Postoji ogroman broj Evropljana koji žele da upoznaju islam i njegove propise, i da smo im mi uspjeli prezentirati islam na lijep i vjerodostojan način, umjesto što to čine mediji koji namjerno prenose iskrivljenu sliku islama u formi ra-znih dokumentarnih i drugih vrsta filmova, bez sumnje bismo postigli ogromne rezultate, i umjesto 20% muslimanske populacije, koliko se pretpostavlja da će je biti 2050.

u Evropi, govorilo bi se sigurno o mnogo većem procentu. Zatim, bez obzira što je na švicarskom referen-dumu preko 50% Švicaraca bilo pro-obzira što je na švicarskom referen-dumu preko 50% Švicaraca bilo pro-obzira što je na švicarskom referen-

tiv gradnje munara, mi nipošto ne smijemo zaboraviti onu stranu koja je bila za gradnju munara, a protiv referenduma, i ne smijemo sebi do-zvoliti da nepromišljenim postup-cima pomognemo i damo zamaha ekstremnim strujama i skupinama u toj državi, već moramo pomoći pra-vedne i objektivne skupine Švicaraca toj državi, već moramo pomoći pra-vedne i objektivne skupine Švicaraca toj državi, već moramo pomoći pra-

koji imaju pozitivnu sliku o islamu i na njih ozbiljno računati.

“Sveti plamen” optimizma

Na kraju, želim posebno nagla-siti jednu stvar. Bez obzira na ko-ličinu i jačinu problema i izazova s kojima se islamski ummet danas suočava, mi kao muslimani nipošto ne smijemo dozvoliti očaju da nađe mjesto u našim dušama i životima, jer je to najgora stvar koja se može dogoditi jednom narodu. Boraveći u Maleziji uspio sam održati jedno predavanje saudijskim studentima na tamošnjem fakultetu islamskih nauka, a temi o kojoj sam govorio dao sam provokativan naziv “sveti plamen”. Naime, suština tog preda-vanja sadržana je u poruci da niko od nas ne pokušava da ugasi u svom srcu taj osjećaj bola, ili bolje plamen bola koji gori u nama. Zašto? Pa zato jer je to pozitivan bol kojeg bi morao pratiti iskren i silan pokušaj preporoda i promjene nabolje, a ni-kako nerazumno, neplansko, samo-voljno i stihijsko djelovanje i reak-cije na postojeće stanje. To također ne znači da ti kao musliman umisliš da si po direktnoj Božijoj naredbi i proviđenju poslat da baš ti promi-jeniš stanje u društvu. Ne, nikako! Umjesto toga neka u tebi postoji ta mala baklja ili svjetiljka koja će ti osvjetljavati životni put, ali također i onima oko tebe i koja će te pod-staknuti da radiš na izgradnji svo-je ličnosti, da odgajaš sebe i svoju porodicu na principima islama i da istinski uživaš u životu. Uistinu je vrlo važno da živimo kao stvorenja koja su ispunjena pozitivnom ener-gijom i optimizmom.


Allah će zapečatiti njegovo srce

Fetve

Saff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina

Aktuelna pitanja i dileme

Odabrao i prilagodio:Mr. Semir Imamović

Spletkaroši protiv islama

Es-selamu alejkum! Na internetu sam slučajno našao snimak gdje navodno nekadašnji imam prima kršćanstvo i vazi ljudima o tome da svake godine u Africi šest miliona muslimana pređe na kršćanstvo. No, taj slučaj nije zani-mljiv dok ne navede nekoliko imena imama i učenjaka islama koji su na-vodno prešli na kršćansku vjeru. Autor te emisije je “otac Zakaria Boutros”. U toj emisiji navodi se još dosta, za mu-slimane, uvredljivih riječi, koje su mi urezale rane u srce. Mene kao vjerni-ka zanima, šta zna naša ulema o tom problemu provokacije ili je to de facto stanje u Africi, da li je to jedan u nizu medijskih napada na islam ili je stvar-no dio istine da učeni šejhovi i učenja-ci islama prelaze na kršćanstvo. Ko stoji iza toga? Znam da je i u Bosni bilo pokušaja od strane raznih spletkaroša kao što su ahmedije i drugi, ipak stanje u našoj zemlji je stabilno, ali šta sutra? Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminHvala Allahu i neka je mir i spas na po-slanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Es-selamu alejkum! Sve što spomenuti misionar kazuje obične su laži i propaganda s ciljem da se muslimani

odvrate od Allahove vjere pa da i oni krenu putem iskrivljivanja istina vjere, kao što su to učinili sljedbenici ranijih Poslanika, a.s. Taj ekstremist je poznat islamskoj ulemi, potpuno je razotkriven i razobličen i niko mu ne vjeruje, a ni on sam ne vjeruje u ono što govori. Ne za-vređuje da se o njemu govori i raspravlja. Kur’an naglašava da će nevjernici nepre-stano pokušavati da odvrate muslimane od njihove vjere i to se obistinjuje u svim povijesnim razdobljima. Nijedan učen musliman nije prešao niti će preći na kršćanstvo ili bilo koju drugu religiju. To može učiniti samo neznalica. (Izvor: www.rijaset.ba, odgovori na pitanja, arhi-va fetava)

Primanje poklona od nemuslimana u povodu njihovih praznika

Da li mi je dozvoljeno primiti po-klon od komšije kršćanina povodom nekog od njegovih praznika? Da li je dozvoljeno muslimanu da povodom Bajrama, i akike, daruje komšiju ne-muslimana? Napomena: pod poklo-nom podrazumijevam hranu koja se tom prilikom sprema (nap. prev.: pita-nje se može odnositi i na druge vrste poklona kao što su novčani pokloni koje neka preduzeća daju svojim rad-nicima u povodu novogodišnjih pra-znika, paketići za djecu).Dr. Rešid ibn Hasan el-Elmei, član Nastavničkog vijeća na Univerzitetu “Melik Halid’’ Hvala Allahu i neka je mir i spas na po-slanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Primanje poklona od nemuslima-na u osnovi je dozvoljeno, na što upućuje sljedeći hadis. Bilježi Ahmed u Musnedu (1/96) od Alije, radijallahu anhu, da je

rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, primio je poklon od Kisre, Kajsera i od drugih vladara.’’ Tirmizi ga je zabilje-žio pod brojem 1576. Buharija u “Knjizi o poklonima”, poglavlju “Dozvola pri-manja poklona od politeista’’, prenosi od Ebu Humejda, radijallahu anhu, da je re-kao: “Vladar Ejle poklonio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bijelu mazgu i prugast ogrtač, i napisao mu pismo iz jed-nog njihovog gradića.’’ (Buharija, 1481, Muslim, 1392) Buharija (2616) i Muslim (2469) prenose od Enesa, radijallahu an-huma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primio poklon od Ukajdara, vla-dara Devme. Ovi hadisi ukazuju na do-zvolu primanja poklona od nemuslimana ako je poklon u skladu sa šerijatskim prin-cipima, i da ta dozvola nema nekih poseb-nih ograničenja, tj. ne precizira se da li se ona veže za praznik ili ne. Ibn Tejmijje je, raspravljajući o ovom pitanju, naveo pre-daju u kojoj se kaže da je Alija, radijallahu anhu, primio poklon od vatropoklonika povodom njihovog praznika Nevruza. Također, prenio je od Ibn Ebi Šejbe da je povodom njihovog praznika Nevruza. Također, prenio je od Ibn Ebi Šejbe da je povodom njihovog praznika Nevruza.

neka žena pitala Aišu, radijallahu anha: “Naše komšije koje su medžusijske vjere (vatropoklonici) daju nam povodom svo-jih praznika poklone, kako da se odnosi-mo prema tome?’’ “Meso životinja koje su zaklali povodom i u ime tih praznika ne smijete uzimati, a ako vas daruju voćem i nečim sličnim, uzmite”, odgovorila je ona. Ibn Ebi Šejbe bilježi i drugu predaju i nečim sličnim, uzmite”, odgovorila je ona. Ibn Ebi Šejbe bilježi i drugu predaju i nečim sličnim, uzmite”, odgovorila je

od Vekia’, od Hasana ibn Hakima, on od svoje majke, da je Ebu Berze, radijallahu anhu, imao u susjedstvu nekoliko med-žusija koji su mu povodom svog najvećeg praznika Nevruza davali poklone, a on je govorio svojim ukućanima: “Uzmite ako vam daju voće, a meso ne uzimaj-te.’’ (Ibn Ebi Šejbe, 24 362) Rekao je Ibn ako vam daju voće, a meso ne uzimaj-te.’’ (Ibn Ebi Šejbe, 24 362) Rekao je Ibn ako vam daju voće, a meso ne uzimaj-

Ko iz nemarnosti izostavi tri džume,


Tejmijje: “Iz svega ovoga može se zaklju-čiti da praznik nema nikakvog utjecaja na zabranu njihovih poklona, i da praznični poklon ili neki drugi imaju isti propis (tj. dozvolu), jer im se time ne daje podrška u praznikovanju koje je u suprotnosti sa islamskim principima. To nema veze sa jednim drugim pitanjem oko kojeg po-stoji razilaženje među učenjacima, a to je pitanje primanja poklona od nemusli-mana koji su u ratnom odnosu sa mu-slimanima i štićenika islamske države, o kojem ne bih ovom prilikom. Dozvoljeno je uzeti hranu koju ehlul-kitabije spre-maju specijalno u prazničnim danima, u svojstvu poklona ili kupovinom od njih, s izuzetkom mesa koje su zaklali u to ime.’’ (Iktidau-s-siratil mustekim(Iktidau-s-siratil mustekim( , 2/552, 553) (Izvor: www. islamtoday.net)

Procedura primanja islama

Selam alejkum! Već duže vrijeme osje-ćam u srcu da sam musliman, ali sam iz kršćanske porodice i odgajan sam u duhu kršćanstva. Kako i kome da se obratim kako bih i zvanično primio islam i bio dio njega jer mi srce nalaže da primim islam?Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-eminHvala Allahu i neka je mir i spas na posla-nika Muhammeda, sallallahu alejhi ve se-llem. Es-selamu alejkum! Poštovani, pro-cedura primanja islama je jednostavna. Sastoji se od srčanog prihvatanja i jezičkog potvrđivanja šehadeta – svjedočenja da je samo Allah Bog i da je Muhammed, a.s.,

Allahov poslanik. Naravno, podrazumijeva se da osoba prihvata sve ono što šehadet pretpostavlja, a to su islamski doktrinarni, obredni, prav-ni, moralni i drugi sistemi i učenja. Obratite se najbližem imamu u džamiji ili glavnom imamu u lokalnom medžlisu Islamske zajednice i oni će vas uputiti na dalju procedu-ru. Želimo vam uspjeh i spas vas uputiti na dalju procedu-ru. Želimo vam uspjeh i spas vas uputiti na dalju procedu-

na oba svijeta. (Izvor: www.rijaset.ba, odgovori na pitanja, arhiva fetava).

Izostajanje sa džume zbog školskih obaveza

Studiram na univerzitetu na kojem je, zbog političkih pritisaka kojima je izložena uprava, zabranjeno izvođenje vjerskih aktivnosti, između ostalih odlazak na džuma-namaz pet-kom. Da li je pod takvim okolnostima dozvoljeno izostati sa džuma-namaza? Ako nije, šta mi je činiti?Muhammed ibn Salih el-MunedžidDžuma-namaz spada u red strogih vjer-skih obaveza, koje je musliman dužan redovno izvršavati i brinuti se o njima. S druge strane, džuma ima status javnog obilježja islama, i to je razlog zbog ko-jeg se, u vjerodostojnim Poslanikovim hadisima, prijeti žestokom kaznom onome ko se bude nemarno odnosio prema ovoj dužnosti. Jednu od takvih

prijetnji zabilježio je Muslim (865) u svome Sahihu od Abdullaha ibn Omera Sahihu od Abdullaha ibn Omera Sahihui Ebu Hurejre, a u kojoj se navodi da su ova dvojica učenjaka iz reda ashaba čuli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Ili će se ljudi okaniti prakse ostavljanja džuma-namaza, ili će Allah, dželle šanuhu, zapečatiti njihova srca i bit će od onih koji su pali u ne-mar (gaflet).’’ Ebu Davud (1052), Nesai (1369), Tirmizi (500) i Ibn Madže (1125). zabilježili su od Ebul-Dža’da ed-Damrija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, re-kao: “Ko iz nemarnosti izostavi tri džu-me, Allah će zapečatiti njegovo srce.” (Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh

Nasiruddin el-Albani u knji-zi Sahih Ebi Davud). Ako čo-Sahih Ebi Davud). Ako čo-Sahih Ebi Davudvjek zna da će, studirajući na državnom univerzitetu zbog pravila koja tamo vladaju, biti u potpunosti spriječen u izvršavanju ovog vjerskog imperativa, onda mu u osno-vi nije dozvoljeno ići na ta-kav univerzitet, osim ukoliko nema izbora, ili mu od toga zavisi hoće li i kakvo zapo-slenje naći nakon studija, u tom slučaju je dozvoljeno, s tim da treba nastaviti borbu za svoja prava, ili, ukoliko je to izvodivo, da izostane s na-stave petkom onoliko časo-va koliko mu je potrebno za obavljanje džuma-namaza. U suprotnom, smatrat će se opravdanim zbog neobavlja-nja džuma-namaza. Islamski pravnici jasno su naveli u

svojim knjigama da je jedan od oprav-davajućih razloga za izostajanje sa džu-ma-namaza čovjekov strah za vlastitu sigurnost i imovinu ili strah od gubitka nečega što ima egzistencijalni značaj. Tako se u poznatom El-Behutijevom komentaru na Iknā’, kaže: “Dozvoljeno Iknā’, kaže: “Dozvoljeno Iknā’je izostati sa džuma-namaza i namaza u džematu (...) osobi koja se pribojava šte-te u imetku, ili gubitka posla od kojeg mu zavisi egzistencija, jer je šteta koju bi čovjek na taj način mogao doživjeti veća od natapanja odjeće kišom, što se, pre-ma jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, smatra opravdanim razlogom za ostavljanje džume i namaza u džema-tu.’’ (Keššaful-kinā’, 1/495.)Keššaful-kinā’, 1/495.)Keššaful-kinā’


Islamski pravnici jasno

su naveli u svojim

knjigama da je jedan od

opravdavajućih razloga za

izostajanje sa džuma-namaza čovjekov strah

za vlastitu sigurnost i imovinu ili strah

od gubitka nečega što ima egzistencijalni

značaj.

58

Čemu, onda, tuga? Jesi li tužan jer nemaš automobil? Pa, i drugi idu pješke. Tuguješ li zbog duga? I drugi su okovani dugovima. Jesi li tužan zbog toga što ti je umrlo dijete? Cijela porodica umre u jednom trenu. Kako možeš biti tužan kada ti je Gospodar Allah? Odakle tuga kada svjedočiš da je On jedan? Zar imaš razloga da tuguješ kada slijediš Muhammeda, a.s.? Zašto tuguješ kada je tvoj ustav Kur’an časni?

Piše: Muhammed Abdul-’Ati BuhajriPrijevod sa arapskog: Safet Pozder

Ukoliko zna da je sve već određeno, zbog čega čovjek brine i tuguje? Je li neko uspio pobjeći ili od sebe

odagnati ono što mu je određeno? Čo-li neko uspio pobjeći ili od sebe

odagnati ono što mu je određeno? Čo-li neko uspio pobjeći ili od sebe

vjeka zadesi iskušenje u djeci, imetku, zdravlju, a on postaje očajan lijući suze bez prestanka i ne mogavši se smiriti. Zar to nije slabost imana i nedostatak pouzdanja u Uzvišenog Gospodara?

Zar da tuguješ zbog gubitka fotelje, ovosvjetske počasti, propasti bogat-stva?

Zašto tugovati?

A kada bi morao birati između imetka, uglednog položaja ili rahat duše i na-smijanog lica, šta bi oda-brao? Jedino što ti dolikuje je ovo posljednje. Čemu, brao? Jedino što ti dolikuje je ovo posljednje. Čemu, brao? Jedino što ti dolikuje

onda, tuga? Jesi li tužan jer nemaš automobil? Pa, i drugi idu pješke. Tuguješ li zbog duga? I drugi su oko-vani dugovima. Jesi li tužan zbog toga što ti je umrlo di-jete? Cijela porodica umre u jednom trenu. Kako možeš biti tužan kada ti je Gospodar Allah? Odakle tuga kada svjedočiš da je On jedan? Zar imaš razlo-ga da tuguješ kada slijediš Muhammeda, a.s.? Zašto tuguješ kada je tvoj ustav Kur’an časni? Ako učiniš nešto ružno, pokaj se, ako zgriješiš, učini tevbu, ako te zadesi iskušenje, strpi se, a ako ti Allah pruži iz Svoga obilja, budi Mu zahvalan!

Kome ćeš se požaliti kada budeš tužan?

Kome ćeš se požaliti kada te zade-si tuga? Hoćeš li se žaliti Gospodaru ili Njegovim stvorenjima? Kada je

Jakuba, a.s., pogodila žalost zbog mo-gućeg gubitka Jusufa, on reče: “Bit će “Bit će “mi, doista, žao ako ga odvedete, a plašim

se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete motrili”(Jusuf, 13.). Zbog rastanka sa Jusufom toliko je plakao da je oslijepio: ...a oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten (Jusuf, 84.). Od koga je tražio pomoć u takvom stanju? Izgubivši Jusufa, rekao je: “...ja se neću “...ja se neću “jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite” (Jusuf, 18.). Kada je ostao bez trojice, Jusufa, njegovog brata Benjamina i sina koji je rekao: “Neću “Neću “napustiti ovu zemlju dok mi otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presu-di, a On je Sudija najbolji”(Jusuf, 80.), Jakub, a.s., reče: “Ja se neću jadati, nadam se “Ja se neću jadati, nadam se “da će mi ih Allah sve vratiti”(Jusuf, 83.). Jedan od če-

stitih Allahovih robova vidio je kako se neki čovjek žali drugome i jadiku-je zbog siromaštva koje ga je zadesilo, pa ga upita: “O ti, zar se zbog odredbe Onoga koji je milostiv žališ onome ko nema milosti?’’

Ne tuguj jer ti to skraćuje život

Hasan ibn Idris el-Halvani veli kako je čuo imama Šafiju da kaže: “Gojaznost se ne može spojiti sa

Vjerovanje bez djela je stablo bez plodova,

Kutak za mlade

cvijet bez mirisa i svjetiljka bez svjetlosti

Znakovi na putu: Odlomci iz knjige “La tahzen, inne me’al ‘usri jusra” / “Ne tuguj, poslije teškoće, uistinu, dolazi olakšanje”

Kome ćeš se požaliti kada

te zadesi tuga? Hoćeš

li se žaliti Gospodaru

ili Njegovim stvorenjima?


59

tugovanjem i brigama”, a zatim je ispričao sljedeće: “Jedan od ranijih vladara bijaše pregojazan te je oku-pio ljekare zatraživši da mu pomognu da barem malo smanji svoju težinu. Pokušavali su na razne načine, ali bez uspjeha, pa mu dođe jedan učen čovjek upućen u medicinu, a vladar mu reče: ‘Izliječi me i bit ćeš bogato nagrađen!’ ‘Allah ti olakšao, vladaru‘Allah ti olakšao, vladaru‘ ’, reče čovjek, ‘ja sam astrolog, pa dopu-sti da provedem noć u tvojoj blizini kako bih što bolje ocijenio koji lijek ti najbolje odgovara!’ Kada je osvanulo jutro, čovjek zatraži dozvolu od vlada-ra da govori i nakon što je dobi, reče: ‘Plemeniti vladaru, koliko ja vidim, tebi je od života ostao još svega jedan mjesec, pa ako želiš, ja ću te izliječi-ti. Da bi bio siguran u ovo što sam ti rekao, ti me drži u svome zatvoru, pa ako se moje riječi pokažu tačnim, ti me pusti, a ako te iznevjerim, čini što ti je volja!’ Vladar ga odluči zadržati i povuče se od ljudi provodivši vrije-me sam, tužan i zabrinut. Stanje mu se svakim danom pogoršavalo sve dok nije počeo gubiti i kilograme. Nakon 28 dana poslao je po svog ‘ljekara’ i upitao ga: ‘Šta misliš?28 dana poslao je po svog

Šta misliš?28 dana poslao je po svog

’ ‘Cijenjeni vla-daru’, reče čovjek, ‘ja ne znam gajb. Tako mi Allaha, ne znam ni kad ću ja umrijeti, a kako bih tek mogao zna-ti kada će tvoja smrt!? Nego, nisam znao drugog lijeka za tvoju gojaznost osim tuge i brige, a nisam znao kako ti ih drugačije ‘propisati’ osim na ovaj način. Tuga i briga uistinu tope salo.’Vladar ga za ove riječi bogato nagradi

Vjerovanje bez djela je stablo bez plodova,

i prema njemu vrlo lijepo postupi. Nakon toga osje-tio je slast radosti i uživao u istinskoj ljepoti života.”

Ashabi tuguju zbog izostanka sa pohoda na Tebuk

Kada je Allahov Poslanik, a.s., naredio as-habima da se pripremaju za pohod na Tebuk, oni su to žurno i s oduševljenjem i učinili. Niko od iskrenih muslimana nije ni pomišljao da izostane osim onih u čijim je sr-cima bila bolest, a bila su ih trojica. Zatim su došli oni koji su tražili od Muhammeda, a.s., da im obezbijedi ja-halice kako bi zajedno sa njim krenuli

na megdan Bizantincima, na što im se on izvinjavao, o čemu svjedoči i Kur’an: “Ne “Ne “mogu naći za vas životinje za jahanje” – pa su se vrati-” – pa su se vrati-”li suznih očiju, tužni što ne mogu da ih kupe (Et-Tevbe, mogu da ih kupe (Et-Tevbe, mogu da ih kupe92.). I spomenuta trojica koja su izostala, tugovala su zbog toga sve dok im duše njihove i cijela zemlja nisu postali tijesni od muke, sve

dok Allah, dž.š., nije nakon 40 ili 50 noći njihove patnje i tuge objavio: ...a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njiho-vim i kad su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega: On je

cvijet bez mirisa i svjetiljka bez svjetlosti

Znakovi na putu: Odlomci iz knjige “La tahzen, inne me’al ‘usri jusra” / “Ne tuguj, poslije teškoće, uistinu, dolazi olakšanje”

Skoro da nema ajeta koji govori o vrijednosti

vjerovanja a da mu se ne pridodaje i

dobročinstvo jer ovo dvoje vjernika čine

potpunim.


60

poslije i njima oprostio da bi se i ubu-duće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je (Et-Tevbe, 118pokajanje i milostiv je (Et-Tevbe, 118pokajanje i milostiv je .). Radovali su se zbog toga muslimani, a i ova trojica, radošću koja se ne može opisati, a dan objave ovog ajeta bio je najsretniji dan u njihovom životu. Ovakav vid tugovanja sa aspekta šeri-jata je pohvalan jer se radi o tugovanju zbog propuštene prilike da se aktivno učestvuje u džihadu na Allahovom putu.

Kur’anski lijek za tugu

Znaj da je tuga stvarna i nema nekog posebnog načina da je potpu-no eliminiramo, ali je potrebno raz-motriti razloge zbog kojih ona dolazi. Dakle, koja je to kur’anska metoda liječenja tuge? Časni KurDakle, koja je to kurliječenja tuge? Časni KurDakle, koja je to kur

’an spominje skupine ljudi koje se ne žaloste i stvari koje će ti pomoći da ne tuguješ ni na ovom ni na budućem svijetu, kao što su:

a. Slijeđenje Allahovog putaGovoreći o Ademu, a.s., Allah,

dž.š., veli: I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je mi-lostiv. Mi rekosmo: “Silazite iz njega “Silazite iz njega “svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati” (El-Bekare, 37.(El-Bekare, 37.(El-Bekare, 37 -38.). Kao re-zultat došaptavanja prokletog Iblisa koji se kleo da mu je iskreni savjetnik, Adem, a.s., kušao je plodove zabranje-nog drveta. Allah, dž.š., o tome veli: I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam “Zar vam to drvo nisam “zabranio?!” – zovnu ih Gospodar njihov ” – zovnu ih Gospodar njihov ”– “ i rekao vam: Š

– zovnu ih Gospodar njihov Š

– zovnu ih Gospodar njihov ejtan vam je, zbilja, Šejtan vam je, zbilja, Š

otvoreni neprijatelj” (El-A” (El-A” ’ (El-A’ (El-Araf, 22.). Ibn Abbas kaže: “Zaveo ih je putem zakle-tve jer je Adem mislio kako se niko ne bi lažno zakleo Allahom.” Nakon što su kušali zabranjene plodove, po-kazala su im se stidna mjesta i Allah, dž.š., izvede ih iz Dženneta, zbog čega je Adem, a.s., bio tužan te mu Allah ukaza na dvije stvari: riječi kojima će se pokajati i slijeđenje Allahova puta, pa ako ih se bude držao, njegovo tugo-vanje će proći i ponovo će nakon smr-ti ući u Džennet. I Adem primi neke

riječi od svoga Gospodara – koje su to riječi? Mufessiri se razilaze po ovom pitanju. Razi prenosi da je Seid el-Hudri čuo od Ibn Abbasa da je rekao: “Adem, a.s., pitao je svoga Gospodara “Adem, a.s., pitao je svoga Gospodara “zar nije stvoren Njegovom rukom bez posrednika, na što mu je odgovore-no potvrdno. Potom je pitao zar u njega nije udahnuto Allahovog ruha, te mu je opet odgovoreno potvrdno. ‘Gospodaru, zar me nisi nastanio u Džennetu?’, upita Adem. ‘Jesam!’, reče mu Allah. ‘Gospodaru, zar Tvoja milost ne nadilazi Tvoju srdžbu?’‘Da!’, odgovori Uzvišeni. ‘Gospodaru, ako se pokajem i popravim, da li ćeš me ponovo uvesti u Džennet?’ ‘Hoću’, odgovori mu Allah, dž.š.” Mudžahid i Katade smatraju da se to odnosi na riječi: “Gospodaru naš, sami smo “Gospodaru naš, sami smo “sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni” (El-A” (El-A” ’ (El-A’ (El-Araf, 23.). Neki kažu da su to riječi: “La ilahe illa ente, subha-neke ve bihamdike, ‘amil-tu su’en ve zalemtu nefsi fagfirli. Inneke ente hajrul gafirin” (Nema boga osim Tebe, slavljen i hvaljen neka si Ti, počinih grijeh i prema sebi nepravdu uradih pa mi oprosti, Ti, uistinu, najbolje praštaš). Nagrada onome ko slijedi put svoga Gospodara, pokorava Mu se i čini tevbu jeste sigurnost od straha i žalosti. Lišavanje straha ga-rantira spokoj od svih vrsta neugod-nosti, a lišavanje tuge rezultira mno-gim užicima. Imam Razi veli: “Sve ovo ukazuje da osoba koja je pokorna Allahu, dž.š., neće biti izložena stra-hu kaburskog iskušenja, proživljenja, tegobi stajanja na Sudnjem danu, primanju knjige u kojoj su zapisana djela, vaganju djela i prelasku preko Sirat-ćuprije jer Allah, dž.š., poruču-je: Neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: “Evo ovo je vaš “Evo ovo je vaš “dan, vama obećan!” (El-Enbija, 103.).

b. Vjerovanje u Allaha i činjenje dobra

Vjerovanje (iman) i činjenje do-bra idu zajedno. Skoro da nema ajeta koji govori o vrijednosti vjerovanja a da mu se ne pridodaje i dobročin-stvo jer ovo dvoje vjernika čine pot-punim. Vjerovanje bez dobrih djela

je poput stabla bez plodova, cvijeta bez mirisa ili svjetiljke bez svjetlosti. Vjerovanje i činjenje dobra su vrlo plemeniti razlozi nestajanja tuge na oba svijeta. Kaže Allah, dž.š.: Neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! (El-Entuguju! (El-Entuguju! ’am, 48.). Strahu i ža-losti nema mjesta jer je iskreno vje-rovanje ključ ugodnog života na du-njaluku, a to je izvor potpune sreće, ponosa i najvećeg užitka i na ahire-tu. Nema drugog načina ka ugledu, niti puta ka dobru, niti lađe kojom bi se vjernik prevezao na obalu spasa i uspjeha, osim činjenja dobrih djela. Dunjaluk bez istinske vjere gubi svo-ju vrijednost i smisao. Istinski vjer-nik ne strahuje niti se žalosti jer zna da je Onaj koji upravlja svime Allah, dž.š., koji kaže: Onome ko čini dobro, bio on muškarac ili žena, a vjernik

je, Mi ćemo dati da proživi lijep život (En-Nahl, 97lijep život (En-Nahl, 97lijep život .). Vjerovanje je uzrok ljuba-vi i poštovanja: One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će sigurno voljenim učiniti (Merjem, 96.). Vjerovanje je temelj-ni uvjet upute i lijepog i mirnog života: A Allah će vjernike, doista, na pra-vi put izvesti (El-Hadždž,

54.). Vjerovanjem se čovjek osloba-đa raznoraznih briga i nedoumica: ...a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti (Et-Tegabun, 11.). One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će na pravom putu podržati, zato što vjeruju (Junus, 9.). Nasuprot njima, nevjernici neće osjetiti slast upute: Onima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze, Allah sigurno neće ukazati na pravi put, i njih čeka patnja nesnosna (En-Nahl, 104.). Vjerovati znači imati jaku vo-lju i čvrsto uvjerenje. Ta volja učinila je da faraonovi sihirbazi u jednom trenutku povjeruju u Allaha, dž.š., Gospodara svjetova, Gospodara Musaova i Harunova, a.s., pa reko-še faraonu: “Mi nećemo tebe staviti “Mi nećemo tebe staviti “iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!”– odgovoriše oni - “pa čini što hoćeš; “pa čini što hoćeš; “to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu!” (Taha, 72” (Taha, 72” .).

“One koji su vjerovali i

dobra djela činili Milostivi

će sigurno voljenim učiniti’’


61

Misli o sudbini naroda i zajednica u povijesti

Poglavlje iz knjige: Muslimani u Evropi

Iz arhiva

Propadanju ili, drugim riječima, fizičkom uništenju islamskih skupina u Španjolskoj, Siciliji i Balearima prethodila je duga povijest raspadanja zajedničke duše naroda, koju tvori ne samo razum nego i vjerski osjećaji, ćudoredne vrline, vjerski ideali, ljubav prema dobru, vjerska gorljivost, smisao požrtvovanja za bližnjega, društvena stega i spremnost odreći se života ako to zatraže vrhovni probici vjere i općih zajedničkih dobara

Autor: Mustafa Busuladžić

Svi veliki povijesni prelomi povla-če za sobom jače društvene po-trese i preobraze koji kroz dalja

stoljeća određuju životni put naroda. U sudbonosnim događajima, kakvi su primjerice danas, koji su uskovitlali suvremeno ljudstvo, najbolje se odra-zuje životna sposobnost i zrelost, od-nosno slabost i trulost različitih skupi-na ljudskog društva kao i svih jedinki koje povezane jedinstvom etničkih ili vjerskih veza tvore dotične zajednice. U hrvanju za vlastitu afirmaciju i sa-moodržanje, dakle u trenutku kada se rješava pitanje sudbine ljudi, pruža se izvrsna mogućnost da se najsnažnije odraze vrednote skupne duše naroda, kada ona u najvećoj mjeri razvija svo-je i duhovne i fizičke snage. Od dana kada je počelo naglo islamiziranje ze-malja jugoistočne Europe, muslimani Bosne i Hercegovine su u svom poli-tičkom razvitku imali bezbroj teških časova, kada su im događaji, pretežno vanjske naravi, stvarali skoro bezizla-

zne situacije koje su prijetile vjerskim i fizičkim uništenjem muslimanskog elementa. U takvim trenucima mu-slimani su, zahvaljujući političkoj mudrosti svojih predvodnika, uvijek zrelo i hladno pristupali prosuđi-vanju težine stvorene situ-acije i iznalaska mogućno-sti i sredstava kojima su na vrijeme otklanjali nastalu opasnost, o čemu nam poli-tička povijest muslimana u balkanskim zemljama pru-ža dovoljan broj primjera.

Muslimanska Španjolska kao primjer

I u vremenu kada smo se nalazili u sklopu jedne muslimanske (turske) dr-žave, muslimani nisu sači-njavali apsolutnu brojčanu većinu, nego su po svim balkanskim zemljama živjeli izmiješani s pripadni-cima drugih vjera na pragu europskog

kršćanstva. Dakle, i u prošlosti nji-hovo držanje nije počivalo toliko na brojčanoj snazi koliko na unutarnjim vrednotama duše muslimanskih sta-novnika Bosne i Balkana uopće, čija su iskonska čeznuća duša u vjerskim i društvenim ustanovama islama naš-la svoj odgovarajući i naravni izraz. Kao što su sve granične bilo vjerske ili narodnosne skupine ljudskog druš-tva borbenije od onih koje su usko povezane uz svoju maticu, tako su i muslimani stanovnici Bosne po svo-joj posebnoj žilavosti i otpornosti i vjerskoj gorljivosti unišli u europsku

i svjetsku povijest. Upravo kao što poljski katolicizam svoju vjersku borbenost i žilavost duguje činjenici što se već stotinama godina na-lazi ukliješten između agre-sivnog ruskog pravoslavlja i borbenog germanskog protestantizma, tako je i islam u Bosni, kao u svoje doba u Španjolskoj, zaple-islam u Bosni, kao u svoje doba u Španjolskoj, zaple-islam u Bosni, kao u svoje

ten u dugotrajne borbe za samoodržanjem, izoštrio svoju borbenost i nagomi-lao toliko otporne snage da je stotinama godina odoli-jevao vanjskim udarcima. Iz takvog borbenog i dina-mičkog islama izvirale su otpornost, žilavost, vjerski žar, duh samoodricanja i

pripravnost žrtvovati se za ideal, da-kle sve one životne vrednote koje su omogućile opstanak islamskih

Nijedan narod nije propao zbog jedne izgubljene

bitke i usljed isključivo vanjskih

uzroka, nego je raspadanje

počelo iznutra, u njegovu

unutarnjem biću, dok su

vojnički porazi ubrzali to

raspadanje.


62

skupina na balkanskom prostoru una-toč okolnostima koje prate politički i državni razvitak islamskih zajednica na Balkanu, naročito poslije Prvog svjetskog rata. Za upoznavanje pitanja samoodržanja muslimana na Balkanu u budućnosti, od najvećeg je znače-nja istaknuti činjenicu da je pravilno shvaćeni i u životu primijenjeni islam uvijek u prošlosti držao muslimanske stanovnike Bosne, Albanije i Rumelije na okupu, tako da su u časovima ugroženosti, koja je dolazila s vana, uvijek nastupali skupno i jedinstve-no, u čemu treba gledati ponajglavniji razlog njihova održanja. Ukoliko je vanjski ili unutarnji pritisak usmjeren na račun životnog ili vjerskog opstan-ka muslimana bivao jači, jednodušni otpor muslimanskih stanovnika nala-zio se u stalnom porastu. Kao primjer navodimo razloge pozadine slučaja Fate Omanović, nakon čega je usli-jedila kolektivna reakcija muslimana koja je imala krupnih posljedica u našem novijem vjerskom i političkom životu. Također je za naša razmatra-nja od velike zanimljivosti sudbina španjolskog islama, koji je također bio granična religija na međašnjoj crti Pirineja, gdje su se sukobljavale ne samo dvije različite kulture nego i dva protivna vjerska svijeta. On se na Pirinejskom poluotoku održao punih osam stoljeća, nakon čega je podlegao u hrvanju sa stoljetnim protivnikom. Ali se različite skupine ljudskog druš-tva mogu i vjerski i kulturno i biološ-ki održati sve do stanovitih granica. Naime, u trenutku kada razorne poja-ve kao što su ćudoredna pokvarenost, seksualna raspojasanost, mlitavost, ra-skoš, slabljenje vjerskih i čovječanskih osjećaja i gramzivost za zemaljskim dobrima, dakle sve one osobine koje nužno proističu iz materijalističkih pogleda na svijet, prevagnu nad vred-notama karaktera (značenja) i duše, narodi propadaju. Tako i muslimani u Španjolskoj i drugdje nisu propali narodi propadaju. Tako i muslimani u Španjolskoj i drugdje nisu propali narodi propadaju. Tako i muslimani

odjedanput ni usljed izgubljenih voj-ničkih ratova. Propadanju ili, drugim riječima, fizičkom uništenju islam-skih skupina u Španjolskoj, Siciliji i riječima, fizičkom uništenju islam-skih skupina u Španjolskoj, Siciliji i riječima, fizičkom uništenju islam-

Balearima prethodila je duga povijest raspadanja zajedničke duše naroda, koju tvori ne samo razum nego i vjer-ski osjećaji, ćudoredne vrline, vjerski

ideali, ljubav prema dobru, vjerska gorljivost, smisao požrtvovanja za bli-žnjega, društvena stega i spremnost odreći se života ako to zatraže vrhovni probici vjere i općih zajedničkih do-bara. Kao i uvijek u povijesti tako i u našem slučaju sudbina i opstanak naroda bili su uvjetovani ne samo ra-zumom nego i osobinama karaktera i narodne duše. Poznato je da su biološ-ki iščezli mnogi narodi za koje povi-jest znade, primjerice Aditi i Semuditi (o kojima Kur’an govori), kao i Kelti i Hundi, dok su se drugi usljed kul-turne ih ćudoredne inferiornosti (pot-činjenosti) stopili s kulturno jačim i rasno zdravijim narodima (stapanje sjevernoafričkih Berbera s kulturno nadmoćnijim Arapima i postanak da-našnjih Rumuna, koji čine mješavinu praslavenskih stanovnika s kulturno jačim ratnicima rimskih legija koji su operirali u donjem toku Dunava).

Propadanje iznutra

Nijedan narod nije propao zbog jedne izgubljene bitke i usljed isklju-čivo vanjskih uzroka, nego je raspa-danje počelo iznutra, u njegovu unu-tarnjem biću, dok su vojnički porazi ubrzali to raspadanje. Sudbonosni za-vršetak imperijalnog Rima, kultur-ne Helade, starog Egipta, Šparte i vršetak imperijalnog Rima, kultur-ne Helade, starog Egipta, Šparte i vršetak imperijalnog Rima, kultur-

Babilona, muslimanske državne tvor-be u Španjolskoj i Otomanskog car-stva uslijedio je gotovo iz istih razloga, usljed ćudorednog pada društva, unu-tarnje nesloge i rastrganosti, pokvare-nosti i nesposobnosti državnih uprav-ljača koji su počinjali nedjela svake vrste. Sve su se navedene tvorbe ras-pale poput istrošenog organizma zbog svoje unutarnje pokvarenosti, dok su vanjski neuspjesi samo odavali unu-tarnju bolest i pokvarenost društva. U posljednjem razdoblju svoje povijesti muslimanska Španjolska, razbijena na posljednjem razdoblju svoje povijesti muslimanska Španjolska, razbijena na posljednjem razdoblju svoje povijesti

mnogobrojne državice stvorene raz-miricama nesposobnih kneževa koji su se gložili oko vlasti, propadala je iz dana u dan. Dok se u Španjolskoj su se gložili oko vlasti, propadala je iz dana u dan. Dok se u Španjolskoj su se gložili oko vlasti, propadala je

odigravala prava nesreća pripremlje-na od nesposobnih vladara koji su se međusobno optuživali i svađali oko pitanja tko je pravi politički predstav-nik naroda, žiteljstvo pocijepano na mnogobrojne stranke nije se moglo

oduprijeti neprijatelju koji je prodi-rao. Španjolski politički predstavnici oduprijeti neprijatelju koji je prodi-rao. Španjolski politički predstavnici oduprijeti neprijatelju koji je prodi-

lišeni političkog i moralnog autoriteta izgledali su kao truli panjevi držeći se dograbljenih stolica, dok je na tisuće muslimanskih glava dnevno padalo, a zemlja se pretvarala u zgarište. Oni su krvlju plaćali međusobne razmiri-ce i svoje ranije naklonosti prema ne-muslimanskim kraljevima Aragona i Kastilje, koje su u međusobnoj zavađi dozivale u pomoć u borbi protiv svojih političkih protivnika, inače muslima-na. Bogumilski pokret u Bosni, koji je bio nositelj nezavisne državnosti, izlo-žen stoljetnim nasrtajima protivnika sa Zapada i Bizanta, uspio se othrva-ti jedino trajnim otporom i žilavošću bosanskih bogumila koja se temeljila na moralnoj čvrstini i životnoj jed-nostavnosti. Svima nam je dobro poznata potresna borba senusijskog pokreta, koji se svojom otpornošću na zadivljenje čitavog svijeta trideset godina uspješno odupirao zvjerstvima italijanskih kolonizatora u Tripolisu. U nejednakoj borbi koja podsjeća na borbu Davida s Golijatom, pristaše se-nusijskog pokreta su svi bez razlike na spol i doba bili prigrabili za pušku ko-jom su branili svoje živote i ugrožena prava. U Tripolisu je svako ostao na svom mjestu, i nakon potpunog ita-lijanskog osvajanja zemlje nijedan se-nusija nije ispustio pušku iz svoje ruke niti ju je htio predati nakon opetova-nih poziva italijanskih vlasti. Krvavo iskustvo naučilo ga je da je puška je-dini jezik koji napadač razumije. Da su se senusije kukavički predali i na prvi poziv vlasti odbacili oružje, da su lakoumno nasjedali licemjernim obe-ćanjima okupatora i da na italijanska presezanja nisu reagirali jedinstveno, islam bi u Tripolisu još prije dvade-set godina zadesila sudbina islama u Španjolskoj. Kad god jedan narod iz-set godina zadesila sudbina islama u Španjolskoj. Kad god jedan narod iz-set godina zadesila sudbina islama u

gubi smisao za vjerske, kulturne i dru-ge više ideale i više bude cijenio život nego smrt, kad zanemari ćudoredne vrednote i omlitavi, njegova otporna snaga znatno slabi unatoč njegovoj ci-vilizaciji, koja je usmjerena na vanjsko usavršavanje života. Ovu nam činjeni-cu također potvrđuje povijest uspona i slabljenja pojedinih naroda. Dovoljno je istaknuti primjer unutar razjedi-njene Francuske, koja je do tada bila


ključ europske dinamike, jednim ja-čim udarcem svana slomljena i tako izbačena iz kruga jačeg političkog ak-tivizma na europskom kontinentu. Mi sličnu preobrazbu osobina koje tvore dušu jedne društvene skupine zapaža-mo i u životu bosanskohercegovačkih muslimana.

Otporna snaga Bošnjaka

Naš društveni razvitak kroz po-sljednjih pedeset godina, od kada se jače približavamo eu-ropskom Zapadu, oči-to pokazuje naš uspon u prosvjetnom pogledu i u poprimanju zapadnih ci-vilizatorskih tekovina. No istodobno bilježi kržljanje našeg ćudoredno-duhovnog života, propadanja vjerske svijesti, popuštanje stege u porodičnom životu, mlita-vost i slabljenje otporne sna-ge. To proizlazi iz toga što smo pored prosvjete, koja nam je neosporna, poprimi-li i one upravo najslabije te-kovine (materijalizam, ka-matu s bankarstvom, modu, europski način porodičnog života, nenaravnu emanci-paciju žene, alkoholizam, hazardne igre, seksualnu raspojasanost, blud, samo-živost, odvratnost prema predajama, ravnodušnost prema vjeri i ćudored-nim vrlinama) koje su samu Europu sunovratile u propast. Suvremeni ma-terijalizam, koji plavi Europu počevši još tamo od devetnaestog stoljeća, za-hvatio je i nas. To se najsudbonosnije odrazilo u životu znatnog dijela naših inteligenata (istina mahom poluobra-zovanih), pa i onih koji su svršili naše više vjerske zavode, kod kojih je lju-bav prema vjeri zamijenio vjerski in-diferentizam (ravnodušnost). Nakon Prvog svjetskog rata pa do danas zna-tan broj naših mahom površno obra-zovanih žena pošao je stopama Fatime Omanović, ali moderne Fatime Omanović ni izdaleka ne uznemiruju našu savjest niti izazivaju onu reakciju kod muslimana kao što je to bilo pri-je četrdeset i pet godina, kada je krug naših intelektualaca bio uži. Vjerski i

moralni život naših gradova koji stoje pod jačim utjecajem europskog ma-terijalizma u posljednje vrijeme dobi-va sasvim novi, više nemuslimanski izgled. Namjerno navodimo Mostar, Banju Luku, Derventu i Brčko, koji su potpuno izmijenili lice svog vjer-sko-duhovnog života. Mi smo u ugla-đivanjima čisto vanjskih oblika života znatno dostigli Europu, ali nas je zato čisto vanjski izgled zapadne civiliza-cije isuviše omlitavio, što se najbolje odrazilo na našoj otpornoj i fizičkoj

snazi, koju smo trebali u da-leko većoj mjeri pokazati pri obrani naših ugroženih pra-va u posljednje tri godine. Stanovništvo naših gradova kao i vjerska i svjetovna in-teligencija su strašno zata-jili. S druge pak strane mi smo se mogli uvjeriti da se naš vitalitet i otporna sna-ga najviše očitovala u našim selima i izvangradskim na-seljima koja nisu u velikoj mjeri bila zaražena civili-zacijom suvremenih grado-va. Naše seljaštvo, koje je u svojoj jezgri muslimansko i zdravo, predvođeno u veći-ni slučajeva sitnim vjerskim službenicima, imamima i mualimima, pokazalo je svoju vjersku svijest i spo-sobnost za život. Zato rad

muslimanskih vjerskih i svjetovnih inteligenata treba da bude usmjeren u pravcu prosvjetnog podizanja, bu-đenju vjerske svijesti i očuvanju ži-votnih snaga muslimanskog seljaštva, koje predstavlja našu snagu danas i sutra. Uopće muslimanske zajednice na Balkanu (Bugarskoj, Rumunjskoj, Grčkoj, Albaniji, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj) stoje pred dosta složenim problemima čije rješenje pripada bu-dućnosti. Ali po našem mišljenju, naše potpuno saživljavanje s Europom, po-gotovo s europskim načinom duhov-nog, porodičnog i društvenog života kakav se javlja danas, za nas bi bilo pogibeljno ako se hoćemo održati kao muslimani, ako želimo sačuvati svoju duhovnu samobitnost (vjeru, vjersko-porodični život, tradicije, islamsku kulturu). Graničnim vjerskim skupi-nama, kao što smo mi koji živimo na

razmeđi Istoka i Zapada, otrgnutim od jačih skupina više konvenira stanoviti konzervatizam i opreznost u primanju tuđih ideja nego, slijepo imitirajući Europu, kidati s prošlošću, s očinskim zdravim predanjima i s mentalnim osobinama naše muslimanske i rasne duše. Zabacivanjem ćudorednih vred-nota, slabom primjenom vjerskih pro-pisa i poprimanjem našem islamskom mentalitetu stranih ideja, čime podu-piremo pojavu vjerske ravnodušnosti kod nas, postajemo duhovno inferior-niji. Duhovna pak inferiornost prijeti nam opasnošću našeg idejnog stapanja s nemuslimanskom Europom, koja bi nas tada i fizički lahko istrijebila. Sudbina nestalih muslimanskih sku-pina u Španjolskoj i Mađarskoj treba da nas više pokrene na razmišljanje o našoj sutrašnjici. Ali trenutno je za nas važniji jedan drugi problem, pita-nje našeg fizičkog opstanka, koji nam je nametnulo razračunavanje velikih naroda u svijetu, naročito u Europi. Užasi savremenog totalitarnog rata pogodili su i muslimane na balkan-skom prostoru i zaprijetili im biološ-kim istrebljenjem. Ocjenjivanju našeg položaja treba pristupiti bez plačljive sentimentalnosti, sasvim hladno, zre-lo i realno. Duhovno pribiranje, idej-no povezivanje, jačanje muslimanske fronte samoobrane, volja da se odr-žimo na prostoru koji je naš, lijepi komšijski odnosi sa svim inovjernim sugrađanima i pribavljanje puške, to su jedini putevi našeg spasa. U po-stavljenim zahtjevima zbijena je suvre-mena muslimanska problematika. Sve ostalo je nebitno. Trebamo biti svjesni da se naša sudbina ne rješava negdje u vanjskom svijetu, nego u nama sa-mima. Dobro je rekao jedan duboko-umni pisac da svaki čovjek u svojoj duši nosi zvijezde vlastite sudbine. Ne samo pojedinac nego i svaki narod ko-vač je svoje sreće. Kada riješimo zapre-ke u nama samima, kada izgradimo razum, srce i volju i budemo voljeli smrt u općem probitku koliko i život, same od sebe će pasti sve prepreke u vanjskom svijetu. Od naše duhovne i otporne snage, povezanosti i odlučno-sti da s puškom u ruci branimo živote i žrtvujemo se za ideale vjere, čast po-rodice i svetost kućnog praga, zavisit će naš udes.

63

Islam je u Bosni, kao u svoje doba u Španjolskoj, zapleten u dugotrajne

borbe za samo-održanjem,

izoštrio svoju borbenost i nagomilao

toliko otporne snage da je stotinama

godina odolijevao vanjskim udarcima.


No commentDjevojčica od 12 godina dovezena trudna u bolnicu

Djevojica iz Tuzle, učenica osnovne ško-le, koja ima tek nešto više od 12 godina, dovezena je u Univerzitetsko-klinički centar Tuzla u poodmaklom stadiju trudnoće. Dovezla ju je majka tražeći od ljekara Ginekološkoakušerskog odje-la da urade abortus.Dnevni avaz, 12. decembar 2009.

Deda Mrazovo ljudsko pravo

Da ove godine u BiH bar Deda Mrazovo ljudsko pravo neće biti pre-kršeno, pobrinuli su se Ombudsmani BiH.Magazin Dani, 18. decembar 2009.

Srbin osvaja vasionu!

Glas javnosti, 13. decembar 2009.

Sam sebi dajem kečinu ko vrata

Abdulah Sidran, akademik - Sam sebi dajem kečinu ko vrata jer mislim da su mi ženski likovi stereotipni, tipizirani, uvijek je to partijarhalno unižena maj-ka, žena, sestra.Slobodna Bosna, 18. decembar 2009.

Da me zbog njega nisu počeli klati!

Abdulah Sidran - Jugoslaviju sam iskre-no volio, osjećao se Jugoslavenom, i ni-sam mario za svoj nacionalni identitet. Za taj identitet ne bih mario ni danas, da me zbog njega nisu počeli klati!Glas Srpske, 14. decembar 2009.

Voćni sokovi iz Srbije bez voća!

Petina sokova proizvedenih u Srbiji, koji se prodaju i u BiH, nema propi-sani voćni sadržaj, a 218 odsto sokova ima ga manje nego što piše na njihovoj deklaraciji.San, 16. decembar 2009.

Učenice iz Druge osnovne škole bave se prostitucijom?Učenice iz Druge osnovne škole bave se prostitucijom?Učenice iz Druge osnovne škole bave se

Javna je tajna da se nekoliko učenica Druge osnovne škole prostituiše. Svojim očima vidio sam kada su ulazile u au-tomobile raznih tipova – kazao nam je jedan od stanovnika Novog Brčkog.Dnevni avaz, 14. decembar 2009.

Policajci pregazili dijete na pješačkom prelazu!

Policajac Miodrag Ž. (22), koji je bio sa kolegom u službenom “pežou”, velikom brzinom pokosio Đ. S. (10) na pješač-kom prelazu u Knjaževačkoj ulici u Nišu.Press, 17. decembar 2009.

Prvi sudar po novom zakonu - policajac udario u popa

Naslov: Press, magazin Dani 18. decem-bar 2009.

Kinezi na Alijinom mezaru

Policija predvođena Bakirom (Izetbegovićem), otkrije manju grupu Kineza sa svježe kupljenim cvijećem. Na Bakirovo pitanje šta rade na grobu njegovog oca i s kojim ciljem polažu ruže, jedan od Kineza odgovori: “Mi smo mu vecno zahvalna, na njegovoj dzenazi smo prodali preko sto hiljada kisobranov!”Slobodna Bosna, 18. decembar 2009.

Hrvati ni mrtvi nisu ravnopravni

Ivo Miro Jović, bivši član Predsjedništva BiH - Mi, Hrvati, ni u smrti nismo rav-nopravni s ostala dva naroda u BiH. Dnevni avaz, 16. decembar 2009.


Klimatske promjene – nova sigurnosna prijetnja

Prekretnica u liječenju raka

Sredozemno more je nastalo u poplavi

Lijek za HIV?

Poteškoće u djetinjstvu dugoročno štete zdravlju

Globalno zatopljenje sada se i službe-no smatra prijetnjom nacionalnoj

sigurnosti SAD-a. Prvi put planeri Pentagona će u 2010. uključiti klimat-ske promjene među sigurnosne prijet-nje. Uvrštenje klimatskih promjena

među prioritete uslijedilo je nakon što je u oktobru osnovan novi Centar za istraživanja klimatskih promjena, pri CIA-i. Među scenarijima koji zabri-njavaju sigurnosne planere je topljenje ledene mase planinskog masiva Hima-laja. Prema toj teoriji, rijeke koje hrane himalajski ledenjaci prvo bi poplavile nizinska područja, a potom bi presu-šile s nestankom tih ledenjaka. To bi ugrozilo desetke miliona ljudi u nizi-nama Bangladeša, izazvalo masovne migracije, a zatim i ratove, procjenjuju vojni stručnjaci iz SAD-a i s Indijskog potkontinenta.

Naučnici iz Velike Britanije prvi put su uspjeli utvrditi kartu potpune

genetske strukture dva najčešća obli-ka raka koji se javljaju na plućima i na koži. Prema njihovim nalazima, uspje-li su dokumentirati hiljade mutacija u ćelijama koje zbog mutacija posta-ju kancerogene. U slučaju raka pluća istraživački tim je procijenio da je doš-lo do mutacije ispitivanih ćelija nakon svakih petnaest popušenih cigareta. Izrada karte genetskog sastava kance-rogenih ćelija mogla bi dovesti u bu-dućnosti do oblika liječenja koji će biti prilagođen raku svakoga pojedinačnog

pacijenta. Ovo istraživanje smatra se prekretnicom jer nudi nadu da će me-dicina ovladati novim dijagnostičkim tehnikama i oblicima liječenja raka to-kom sljedećih nekoliko godina.

Današnje Sredozemno more nasta-lo je zahvaljujući velikoj poplavi iz

Atlantika prije oko 5,3 miliona godina, pokazalo je novo istraživanje. Sredoze-

mno more je ostalo bez veze sa svjet-skim okeanima prije oko 5,6 miliona godina. Velika poplava provalila je po-tom kroz Gibraltarski moreuz i ponovo napunila sredozemni bazen. Po istraži-vačima, poplavu su mogli izazvati tek-tonski poremećaji, erozija i rast razina mora. Bušotine i seizmički podaci ot-krili su 200 kilometara dug kanal kroz Gibraltarski moreuz koji su oblikovale poplavne vode. U ponovnom poveziva-nju Sredozemlja s Atlantikom moguće je da je nivo mora povremeno rastao čak i za više od 10 metara dnevno.

Djeca izložena mentalnim, eko-nomskim i socijalnim poteško-

ćama imaju veći rizik za emotivne, imunološke i metaboličke probleme povezane s nizom bolesti u odrasloj dobi. Naučnici s londonskog Kra-ljevskog koledža pratili su 1.037 is-pitanika te analizirali utjecaje poput socioekonomskog statusa, izloženosti zlostavljanju i društvene izolacije u prvih 10 godina života. Pokazalo se da je u dobi od 32 godine moguće di-rektno povezati poteškoće u djetinj-stvu s povećanim rizikom za depresi-ju, veću koncentraciju C-reaktivnog proteina, povišeni krvni tlak, previ-soku koncentraciju holesterola u krvi te preveliku tjelesnu masu.

Istraživači na Institutu za sidu na Univerzitetu California u Los An-

gelesu prvi put su pokazali da se ma-tične ćelije ljudske krvi mogu genet-skim inženjeringom napraviti tako da ubijaju ćelije inficirane HIV-om! Studija daje dokaz principa, tj. de-monstraciju izvodljivosti prema kojoj se ljudska matična ćelija može inže-njeringom proizvesti u ekvivalent genetske vakcine. Studije postavljaju temelj za dalji terapeutski razvoj koji uključuje liječenje oštećenog ili de-fektnog imunološkog odgovora pre-ma raznovrsnim virusima, koji uzro-kuju hronične bolesti, ili čak razne tipove tumora. Rezultati ove studije pokazuju da ova strategija može biti efikasno oružje u borbi protiv side i drugih viralnih oboljenja.

Nauka Pripremio: Saladin Kovačević


Documents

Saff [broj 258, 25.12.2009]