Samoupravljanje Kao Permanenta Revolucija - Predrag Vranicki

Predrag Vranicki Sam oupravljanje

kaoperm anentna revolucij

cekadfi SNL

Centarza kulturnu djelatnost Zagreb

Po litik e te m e B ib lio tek asu v re m e n e p o lit ik e m isli

Urednik

Radule Kneevi

Sveuilina nakladaLiberZagreb

P o se b n o iz d a n je

Urednik

M irko Banjeglav

Zagreb. 1985.

Samoupravljanjekaopermanentnarevolucija

Predrag Vra n ick i

cekade SNL

Copyright Predrag Vranicki, 1985.

m i i i d W i

Kazalo

7 P red go vor

11 Uvod

Glavni idejni pretee samoupravnog koncepta

Ideja i praksa samoupravljanja u Evropi na razmeu stoljea

Pr\o pogla vije

35 Poeci sam o u p ravn ih procesa u R u siji

Drugo poglavlje

L en jin o v koncept sam o u p ra v ljan ja i p raksa 41 revo lu c ije41 1. Lenjin o prijelaznom periodu i samoupravljanju u

Dravi i revoluciji

46 2. Suoenje sa stvarnou historije

59 3. Posljednje intervencije

Tree poglavlje

69 Sin d ik a listik i koncept sam o u p ra v ljan ja69 1. Koncept Radnike opozicije u Rusiji

75 2. Revolucionarni sindikalizam

etvrto poglavlje

81 Sa m o u p ra v lja n je kao sistem radn ikih savjeta81 1. Anarhokomunizam

90 2. Gild-socijalizam i pokret tvornikih povjerenika

97 3. Komunizam savjeta

Trei dio

Osnovni procesi suvremenog svijeta

1 1 1 U v o d n a ra z m a tra n ja

Prvo poglavlje

1 1 8 P ro c e s i s r a iv a n ja ek o n o m ik e i p o litik e118 1. Dravni kapitalizam

128 2. Dravni socijalizam

Drugo poglavlje

147 K a k o p re v la d a ti d r av n i so c ija liza m147 1. Jugoslavija na tragu Marxove misli

183 Z a k lju n a ra z m a tra n ja

191 Registar imena

Predgovor

Ova knjiga ini jedinstvo s djelom Marksizam i socijalizam, iako je pisana na drugaiji nain. U prvoj sam knjizi rjeavao ne samo neka vana teorijska pitanja nego i etiko pitanje ovjekova historijskog angamana, osvjetljavajui tu socijalistiku moru slaljinizma, a u ovom djelu, iako takoer nije lieno tog etikog momenta, pokuao sam i historijski i teorijski jo dublje obrazloiti i pokazati da je perspektiva oslobaanja radnike klase, a time na kraju i ovjeka uope u ovoj naoj epohi, bitno vezana s koncepcijom i praksom samoupravljanja.

Prva knjiga nosi, dakle, i mnogo jai lini peat i zato e meni sigurno ostati moje najmilije djelo. S ovom drugom zaokruio sam odreenu problematiku s kojom sam bio zaokupljen naroito ova dva posljednja decenija, radei ponajvie na svom djelu Historija marksizma. Odluivi se jednom da napiem to djelo, morao sam kao filozof posvetiti mnogo vremena raznim historijskim i drugim teorijskim pitanjima koja nisu u neposrednoj vezi s filozofskom problematikom. Meutim, bez te historijske dimenzije ne postoji uglavnom niti jedna znaajnija filozofija. Zadatak filozofa nije da istrauje ono to je zadatak sociologa, ekonomista, politologa itd. Uz mnoga opa teorijska podruja, koja su u svakog snanijeg mislioca uvijek vezana i sa ovjekovom sudbinom, vokacija je filozofa da svojim teorijskim uvidima u cjelinu jedne epohe potpomogne razumijevanju egzistencijalnih problema ovjeka i moguih horizonata njegove slobode. Nekad su iluzije bile vee, nekad je utopija bila blizu realiteta i njegovih mogunosti. Ali je uvijek u svakog znaajnijeg filozofa od Bruna, Spinoze ili Lockea do Diderota, Fichtea, Hegela i Marxa, da sve ne nabrajam, plamsala vjera u ovjekove beskrajne mogunosti i pobjedu njegova razuma i uma nad slijepim silama prirode i njegova vlastita bia.

U tim koordinatama trebalo bi sagledavati i ovaj moj teorijski angaman i ovaj teorijski napor da rasvijetlim glavne tendencije nae historije i mogunosti ovjeka danas. Kao filozof i teoretiar ne istraujem funkcioniranje suvremenog sistema kapitalizma i socijalizma. U tome se oslanjam na znanstvene analize i rezultate mnogih strunjaka za ta problemska podruja, od kojih sam u tekstu naveo samo neke. Mene zanimaju generalne linije i tendencije razvoja naeg vremena, procesi koji pridonose oslobaanju ovjeka ili njegovom obcspravljivanju. Smisao, dakle, i dometi pojedinih historijskih procesa. Ovaj opi teorijski uvid u razvojne tendencije epohe neophodna je pretpostavka progresivnog i humanog angamana pojedinca i cijelih slojeva i klasa. A te su jasnoe naroito potrebne danas kad su vladajui sistemi razvili lako mone metode indoktrinacije i manipulacije.

Samoupravljanje kao permanentna revolucija 8

U ovim djelima obradio sam neke svoje ideje i spoznaje do kojih sam doao, radei na ovim problemima posljednjih dvadesetak godina. S obzirom na ovu tematiku moj vlastiti doprinos bogatoj literaturi i znaajnim rezultatima pojedinih mislilaca i cijelih pokreta koji je osnova ovih mojih rasprava, i razlog zbog kojih sam ih pisao, mislim da je u slijedeem:

svojom raspravom o dijalektikoj problematici odnosa kvantitativnih i kvalitativnih promjena dao sam kompleksnije i elastinije shvaanje revolucije koje moe da bude i teorijska podloga jednom praktikom historijskom revolucionarnom reformizmu a on je danas u razvijenim drutvima ne samo mogu nego je uvijek u historiji i postojao;

s obzirom na teoriju otuenja, pokazao sam da otuenje historijski nema uvijek samo negativni predznak, kao to se uobiajeno interpretira, tako da nije dovoIjnojenuTnltorijsku strukturu ili situaciju proglasiti alijenantnom, jer su odreeni oblici alijenacije u odreenom vremenu i historijski progresivni. Ali upravo zbog toga to su alijenantni, nose u sebi i mogunost prelaenja u svoju protivnost, historijsku negativnost i prepreku daljem ovjekovu oslobaanju. U tom smislu treba sagledavati i razumjeti odreene alijenantne oblike i strukture i u socijalizmu;

nasuprot raznim koncepcijama o suvremenom svijetu, moja je osnovna teza da je bitna tendencija suvremenog svijeta srastanje ekonomi: ke i politike to je zajedniko i modernom kapitalizmu i poetnom razvoju dosadanjeg socijalizma;

po mom miljenju, dravni je socijalizam bitan problemjuvremen- ih revolucionarnih procesa; po svojoj ekonomskoj strukturi, dravni socijalizam je identian s integralnim dravnim kapitalizmom i iz toga proizlaze sve opasnosti i mogue deformacije. Svaki dravni socijalizam mora degenerirati ako ne ugradi protutee b irokraLskfligtatislikom iskrivljavanju. Te su protuteejjgnajprije razni oblici samoupravljanja u svim sferama drutvenog ivota, u pivom redu u ekonomskoj;

samoupravljanje nije, dakle, jedan od putova razvoja socijalizma, nego njegova sutina. Zato sc i socijaljzam_ne moe [zgraditi, jer nije zatvoren sistem, nego otvoren, prijelazni period. Teza o izgraenom socijalizmu jest birokratsko-etatistika teza skovana u staljinizmu;

u vezi s velikom debatom o staljinizmu pokazao sam da je staljinizam birokratsko-etatistika kontrarevolucija, j edna specifina kontrarevolucija nepoznata do danas u historiji i da postoje razne mogunosti za njeno prevladavanje. U tom su smislu lenjinizam i staljinizam u osnovi razliite historijske koncepcije;

vii oblik samoupravnog razvoja suvremenog drutva, pa tako i jugoslavenskog, jest u ostvarivanju samoupravne organizacije radnike klase uz ostale samoupravne strukture drutva od osnovnih proizvodnih samoupravnih jedinica do najviih sfera upravljanja drutvom.

U ovom djelu pokazao sam da je bitan proces oslobaanja u suvremenom svijetu proces samoupravljanja, proces ovjekova ovladavanja i svojim radom i rezultatima svoga rada i svojim historijskim ivotom u

9cjelini. Zato je i samoupravljanje stvarna permanentna revolucija nae epohe.

Kao angairani intelektualac proao sam sve glavne faze nae revolucije do danas. Sudbina socijalizma i ovjeka nikad me nije ostavljala indiferentnim pa mi je zato i problem staljinizma morao postali jedna od bitnih preokupacija.

Nisam pristalica historijskog revolucionarnog romantizma, bez. obzira na to to u svakom revolucionarnom angamanu ima neto i romantike i utopije. A jo sam manje pristalica bilo kakvog fanatizma koji jc u svojoj uskoi i sljepilu nehuman.

Revolucija je bila i ostala na historijski ivot. Ona nije birokratska ili tehnokratska igra beivotnim figurama nego sudbinski ovjekov kreativni angaman. Zato sam bio i ostat u kritian prema svemu to je sputava ili deformira to ne znai da svaki stav ili ocjena moraju biti konani. Svako ovjekovo teorijsko i prakliko djelo mora biti podvrgnuto demokratskoj kritikoj procjeni i raspravi.

Piui svako svoje djelo, i mogu rei prilikom svakog svojeg teorijskog i praktikog angamana, uvijek sam imao pred oima mlade generacije koje moraju i prevladati nae ogranienosti. Revolucionarni ar mladih je konstitutivni dio ovjekova bia i ono je svojom otvorenou, utopijskom crtom u biti historijski optimistiko. Ali mi moramo naim generacijama ostaviti i to vie ozbiljne teorijske zasnovanosti tog historijskog optimizma, pri emu je zaista nedovoljno neko romantino oslikavanje ovjeka a da se ne upozori i na njegove tamne strane. Zato su historijski porazi sastavni dio borbe i historijskih pregnua.

Ovim djelima dao sam svoj prilog sagledavanju historijskog totaliteta i vehementnoj raspravi to se u svijetu vodi o problemima suvremene historije, svjestan da samo zajedno sa drugim teorijskim naporima moemo doi do definitivnijih rezultata koji e zadovoljiti i na duh i nae djelo. Suvremena kreativna marksistika misao, kao i najbolja graanska, dale su ve veoma zapaene rezultate za razumijevanje nae epohe. Istina je uvijek rezultat teorijskih i praktikih napora ne samo pojedinaca nego i cijelih historijskih generacija. I u tom pogledu nikakav politiki teror, nikakve ideoloke presije, nikakve presude i progoni ne mogu sprijeiti jednostavnu ljudsku rije o ovjeku istinu o njemu.

Predrag VranickiZagreb, 26. marta 1984.

Socijalistiki pokret od samog poetka potresaju velike unutranje ra spre, sukobi, pa i rascjepi. Razlozi su bili ne samo razliita sagledavanja mogunosti borbe za ostvarenje socijalistikih ciljeva nego i koncepti organizacije takvog novog drutva, koje je i vjekovni san, utopijska c nja obespravljenih masa. I jedno i drugo neminovne su posljedice kompleksnosti i svojevrsnosti historijskih procesa, koji nisu podloni vrstim i lako uoljivim zakonitostima, kao i razliitih struktura pojedinih lino sti koje, uz sve objektivne determinante socijalnog poloaja, nose u sebi i neponovljive elemente line jednadbe. Zbog svih ovih razloga u historiji je uvijek dolazilo, to dakle nije samo sluaj sa socijalistikim pokretom, i dolazit e do neslaganja i sukoba oko procjene pravaca socijalnog djelovanja, jer je i svaki historijski moment bremenit ne jednom, nego uvijek mnogim mogunostima. Ako su nam, meutim, razumljiva ta neslaganja, pa i otre divergencije u trasiranju putova socijalnog prevrata, znatno su nam manje razumljiva nastavljanja ovih sukoba i netrpeljivosti u momentima kada je borcima za socijalizam zajedniki neprijatelj bio pred vratima, kao to je, na primjer, bilo u vrijeme kada je njemaki faizam osvajao vlast.

Prvi veliki sukob na evropskoj ljevici u ovom stoljeu zbio se u godinama prvog svjetskog rata, kapitulacijom glavnih vodstava Druge internacionale pred ratnim zahtjevima svojih buroazija, a sukob kulminira 1917. i u godinama nakon oktobarskog prevrata, to dovodi do osnivanja Tree internacionale i otre podjele evropskog socijalistikog pokreta na komunistiki i socijaldemokratski (i socijalistiki, kao jedna varijanta). Osnovni kamen razdora bila je pobjeda prve proleterske revolucije, u sasvim specifinim i nepredvidljivim okolnostima, razliitost procjena ne samo te revolucije nego i revolucionarnih mogunosti naroito u centralnoj Evropi. Ovaj sukob i rascjep, u kojem je na kraju samo jedna od socijalistikih partija bila na vlasti boljevika u Rusiji imao je dalekosene posljedice na razvoj, uspjehe i poraze evropskog socijalistikog pokreta, a te posljedice traju i danas.

Drugi veliki sukob dogodio se u sasvim drugim historijskim okolnostima i imao je i sasvim drugaiji karakter. Bio je to sukob izmeu jugoslavenske Komunistike partije koja je takoer bila na vlasti nakon jednog isto tako specifinog i u velikoj mjeri nepredvidljivog historijskog procesa i vladajuih komunistikih partija istone i centralne Evrope uz asistenciju i ostalih KP Zapada.

Ovako otar sukob 1948. godine nije mogao, naravno, bili rezultat samo razliitih shvaanja o odnosima medu komunistikim partijama i socijalistikim zemljama. On jc ubrzo rezultirao i u suprotstavljanju konce


pata o socijalizmu, te ovaj sukob moemo bez ikakva pretjerivanja okarakterizirali i kao poetak debakla staljinistike koncepcije u meunarodnim razmjerima. Zato je i ova jugoslavenska etrdesetiosma jedan od kamena meaa razvoja socijalizma u evropskim i svjetskim razmjerima.1

Kad je nedugo nakon poetka ovog sukoba, tj. ve poslije dvije godine slubeno proklamiran koncept samoupravljanja kao osnovna vizija za rjeavanje problematike socijalistikog razvoja, staljinistika grupacija nas je napala kao izdajice komunizma, kao anarhosindikaliste, buroaske nacionaliste i na kraju agente imperijalizma i faiste.2 Ako trenutno i zanemarimo ove posljednje dubokoumne procjene cijelih komunistikih partija kakve, to emo jo imati prilike vidjeti procjene i tvrdnje kojih su se ve nekoliko godina nakon Staljinove smrti te partije odrekle, kao kljuno pitanje velike debate to jo i danas u svijetu traje ostaje problem samoupravljanja, a to je opet najtjenje povezano s problemom demokratizacije u socijalizmu. Kako zapravo shvatiti, a ovdje se radi o marksistiki orijentiranim pokretima, socijalizam kao prelazni revolucionarni period? Jo je na djelu sukob izmeu etatistike i samoupravne koncepcije socijalizma, te se kao problem postavlja ne samo teorijski konzekventna i radikalna analiza to se iza te etatistike koncepcije krije i to je njena socijalna osnova, nego je isto tako potrebno pokazati koliko je koncepcija samoupravljanja bila prisutna u razvoju socijalistike, a posebno marksistike misli. Poznato je da je u eri tvrdog staljinizma ova ideja bila ognjem i maem izagnana iz svih dokumenata i svijesti protagonista ovoga pokreta, pa su za najvei dio lanova komunistikih partija ove dimenzije marksizma i socijalizma bile prava terra incognita.

Danas se situacija ve uvelike promijenila. Velik dio komunistikih i socijalistikih partija prihvaa koncept samoupravljanja kao nezaobilazan za dublje, socijalistike transformacije suvremenog svijeta. Ali, bez obzira na to, nekoliko pitanja i dalje ostaje otvoreno: prvo, jo se nedovoljno poznaje irina i raznolikosti samoupravnih koncepcija koje su se pojavljivale u cijelom socijalistikom pokretu, ali i u socijalistikom pokretu marksistike provenijencije, naroito u vrijeme velikog Oktobra; i drugo, nemogue je shvatiti to se zbivalo u periodu pobjede staljinizma u SSSR-u ako se ne sagleda odnos staljinizma prema ovom fundamentalnom pitanju socijalizma i poecima borbe za realizaciju samdupravljanja u prvim godinama nakon Oktobra.

Intencija mi je da ovim djelom dadem globalan uvid u ova dva osnovna pitanja. Prvo je povezano s historijatom ideje o samoupravljanju, pri emu e teite biti na prvim decenijama naega vijeka tj. na onom periodu kada zapoinju prvi koraci realiziranja ove ideje, a drugo je povezano s dravno-kapitalistikim i dravno-socijalistikim tendencijama i re

[1] Termin socijalistiki pokret i si. upotrebljavam uvijek u opem i irokom smislu, pri emu podrazumijevam i komunistike, anarhistike, sindikalistike itd. pokrete. Kad se govori o njegovim varijantama i strujama, tada je posebno i naznaeno odgovarajuim terminom.[2] Vidi rezoluciju Informacionog biroa od 1949. god. objavljenu u Boljeviku br. 22 od 1949, str. 19 i 21. Sve ovo treba uzeti u obzir kada se analizira socijalna struktura i odnosi u staljinistikim sistemima.

Uvod 15

alizacijama u suvremenoj historiji, pri emu se mnoga pitanja postavljaju kao presudna: da li je etatistika i totalitaristika stvarnost u oba sluaja identina ili nije?; je li tzv. dravni socijalizam staljinistike varijante razliit od integralnog dravnog kapitalizma?; kako ocijeniti dravno- kapitalistike tendencije u suvremenom svijetu; u kakvom su odnosu one s najnovijim tendencijama u kapitalizmu gdje se stvaraju i nad-nacionalne strukture kapitala?; da li je uope opravdan koncept dravnog socijalizma, ako jest kada, u kojim okolnostima i u kojim vremenskim i historijskim granicama?; je li u dravnom socijalizmu, ako ga i uvjetno prihvatimo, tj. u sistemu ekonomskog i politikog monopola uglavnom politikog vrha, dokinut najamni odnos radnike klase, dokinuta ekonomska i politika alijenacija i postvarenje radnog ovjeka to je osnovna vokacija socijalizma?; da li se centralistikim, dravnim planiranjem dokida robna proizvodnja i viak vrijednosti i da li je, prema lome, dolo do osloboenja rada, ili preciznije osloboenja radnike klase?: da li se takav poloaj radnike klase, u kojem ona ne raspolae svojim radom i dohotkom, akumulacijom i projekcijama razvoja drutva, kao i postojanje totalnog monopola nad sredstvima informacija i cenzurom tampe moe nazivati socijalistikom demokracijom?; i, konano, da li se nae stoljee moe oznaiti kao stoljee dravnog kapitalizma i etatizma ili socijalizma? Koji procesi i tendencije bitno karakteriziraju ovo nae historijsko razdoblje?

S obzirom na osnovna zbivanja u suvremenom svijetu ovo su neka bitna pitanja ije rasvjetljavanje je pretpostavka jasnije usmjerenosti djelovanja progresivnih snaga i pokreta. Svijet je danas suoen s mnogim novim fenomenima koji se ne mogu jednostavno svoditi ni na najbolje koncepte i rjeenja otprije est ili sedam decenija. A naroito za marksiste, koji bi trebalo da budu glavni borci protiv ideoloke svijesti bilo koje idejne ili historijske provenijencije, i kojima je najvei poraz kad i sami robuju nekom takvom ideolokom shematizmu i mitologiji.

Ono to je dosad oteavalo prve socijalistike proboje bili su ne samo nerazvijeni uvjeti u kojima su se glavne socijalistike revolucije dosad odvijale (ruska, kineska, jugoslavenska), nego i mnogi drugi momenti koji su dosadanje socijalistike prevrate mnogo vie oteavali nego li na primjer graanske, buroaske revolucije. Revolucionarni prijelom je u buroaskim revolucijama bio jednostavniji i laki: buroazija je kao klasa ve bila ovladala novim nainom proizvodnje, ona je uglavnom za taj posao bila i obrazovana ili je imala sve mogunosti izobrazbe, bila je naj- prosvjeeniji dio nacije, pa je pitanje politike vlasti bio vie kraj jednog drutvenog procesa to se ve nekoliko stoljea zbivao u njedrima starog feudalnog poretka. Nova graanska vlast trebala je samo politiki potvrditi hegemoniju koja je ve postojala na glavnom podruju drutvenog i ekonomsko-proizvodnoga ivota. Mnoge slobode kojima se dii dananja graanska demokracija^gpe pravo glasa, partijTTpluralizam, sl bodrdsmcftkati-rFazrra prava! jednakosti to se tiu ena itd.) u poecima nisu postojale. One su vie rezultat borbe radnih masa kao i sitnobu- roaskih slojeva koji su zapadali u tekoe za najrazliitijih kriza sistema, te socijalista raznih struja, nego dobre volje ili slobodarskog karaktera buroazije. Naprotiv, ona je, kad god je bila ugroena i kada je to


mogla, posezala i posee za uguivanjem osvojenih sloboda, to nam pokazuje i historijat raznih faistikih i reakcionarnih sistema, ali i slina suvremena zbivanja, naroito u slabije razvijenim zemljama s oskudnijim demokratskim i slobodarskim tradicijama.

Situacija radnike klase u mnogo emu je razliita. Tu su situaciju do oktobarske revolucije karakterizirali ovi momenti: prvo, radnika klasa bila je u potpunom najamnom odnosu te nije uope imala nikakva iskustva u ovladavanju, organiziranju i voenju proizvodnje, od komunalnog do nacionalnog plana; drugo, radnika klasa nije bila najprosvjee- niji dio drutva niti je imala mogunosti za intenzivniju i opseniju naobrazbu. Taj privilegij imali su donekle samo pojedinci njene avangarde, i to uglavnom pripadnici graanskih slojeva tj. inteligencija; tree, ona nije imala niti neki razradeniji koncept nove vlasti i novoga drutva s obzirom na drutveno-ekonomske odnose, osim nekih globalnih pogleda, esto i veoma oprenih, kako emo poslije vidjeti.

Buroazija je prema tome, i prije svojih politikih revolucija bila i vlasnik novih sredstava za proizvodnju i ovladala je organizacijom i upravljanjem lom proizvodnjom, a radnika klasa nije imala prije revolucije jo nikakvih iskustava. U razdoblju o kojem govorimo samo su mali dijelovi inteligencije, humanistike i tehnike koji su tim procesima bili ovladali bili na strani nekulturnog i primitivnog proletarijata. Ono to je buroazija svojim revolucijama dovravala, zaokruivi svoju drutvenu hegemoniju, radnika klasa je svojim revolucijama tek zapoinjala. A upravo to pomanjkanje i nedostatak iskustava u voenju privrede jedne zemlje, to je najhitniji moment za funkcioniranje jednog drutva, kao i nedovoljni koncepti o odnosu politike i proizvodne sfere, njihove organizacije, uzajamne zavisnosti i djelovanja, upravo su to bile glavne tekoe a pridruivale su im se i mnoge druge objektivne koje se nisu mogle uvijek predvidjeti.

Socijalistiki nain proizvodnje nije, dakle, egzistirao u krilu graanskog drutva kao to je to bilo s kapitalistikim nainom proizvodnje u feudalizmu. Socijalizam je postojao samo kao idejna projekcija, ako izuzmemo kratkotrajne epizode za Parike komune (1871) i pojave prvih sovjeta u ruskoj revoluciji (1905). A i tu su vie bili posrijedi politiki momenti i rjeenja nego socijalni, ekonomski.

Meutim, i ta idejna projekcija, kako emo vidjeti, bila je uvelike ili neodreena ili nehistorijska u tom smislu to je, kao kod prudonista ili anarhista, radnikoj klasi prezentirala gotov sistem drutvenih odnosa koji sve do danas nije mogao izdrati konkretnu kunju historijske prakse. Druga, marksistika strana radnikog pokreta, koja je u razvijenim zemljama Evrope i u Drugoj internacionali dominirala poetkom ovoga vijeka, u svom je vidokrugu imala ponajprije politiku stranu pitanja, jer je barem tada bilo svima jasno da se nikakvi dublji procesi ne mogu zapoeti prije nego li se osvoji politika vlast. Koliko su i neka bitna pitanja revolucije, proleterske vlasti i odnosa prema socijalistikoj dravi bila jo neodreena i nejasna, najbolje nam pokazuje primjer najboljeg stratega revolucije Lenjina, koji je bio prisiljen da neposredno pred odlune revolucionarne dogaaje pomno studira ovo pitanje. Mnoga te

17

orijska pitanja ostala su dotad u potpunosti otvorena, to je u velikoj mjeri i razumljivo, jer se prije nekih historijskih iskustava nisu mogla odreenije rjeavati, a to jc velikom dijalektiaru Marxu bilo potpuno jasno. Ali, bez obzira na takvo stanje teorije, netoan je zakljuak, kao to se esto u socijalistikoj, marksistikoj ili antimarksisitikoj literaturi tvrdi, da su anarhistike struje bile nekakve antisocijalistike ili anti- humanistike, ili da je marksistika struja bile etatistika i ncslobodar- ska, te da za samoodreenje radnike klase, u smislu samoorganiziranja u raznim oblicima samoupravnih struktura, nije imala sluha i razumijevanja. Naa analiza pokazat e nam da su takve kvalifikacije uveliko bile rezultat zaotrenih unutranjih politikih sukoba pojedinih struja u radnikom pokretu, a esto i injenice to mnogi kritiari u socijalistikom pokretu i izvan njega, nisu poznavali sutinu marksistikih i drugih koncepata.

[3) Kako je poznalo, Lcnjin je svoje vano djelo Drava i revolucija pisao sredinom 1917. godine u Finskoj, gdje sc bio sklonio od progona tadainjih vlasti. Karakteristino je da pred samu revoluciju Lenjin nije mnogo razmatrao probleme organizacije cijelog druitva, naroito ne proizvodnje, nego jc glavnu panju posvetio politikom momentu organizaciji revolucionarne vlasti. To jc svakako bio u lom razdoblju za njih primarni problem. Ali sc ujedno i vidi koliko jc malo o drugim vanim, pa i presudnim, pitanjima mogla kazati tada svakako i teoretski najjaa linost svjetskog marksizma i socijalizma.

Prw Jjo

Glavni idejni pretee samoupravnog koncepta

X

Prije nego to prijeemo na analizu i raspravu o ideji i praksi samoupravljanja u najirem znaenju te rijei na prijelomu stoljea i u revolucionarnom periodu Oktobra, potrebno je radi historijskog kontinuiteta rei ukratko o idejnim pretpostavkama i preteama ovih procesa.* Nakon staljinistike antisamoupravne i lotalitaristikc prakse uvrijeilo se miljenje u mnogih teoretiara nemarksista kao i staljinistikih marksista _ pri emu i jedni i drugi ne znaju razlikovati marksizam od staljinizma daje marksistiki koncept anlisamoupravni i etatistiki. Ovom su miljenju u toku historije radnikog pokreta pridonijela jo dva momenta: jednostrana i pristrana interpretacija marksizma od mnogih predstavnika anarhizma, poevi jo od Bakunjinovih polemika s Mar- xom, kao i dravno-socijalistike koncepcije dijela socijaldemokracije, naroito na poetku ovoga vijeka, koje su poslije poslale i osnovni credo te struje radnikog pokreta do danas. Treba odmah spomenuti da je naroito njemaka socijaldemokracija, s obzirom na dravno-socijalistike i etatistike koncepcije bila mnogo vie pod utjecajem Lassalleovih pogleda, to je jo dvadesetih godina pokazao K. F. Brockschmidi u svom djelu o njemakoj socijaldemokraciji, kao i pod utjecajem inae dravotvornih tradicija i mitologija koje su bile ive u Njemakoj, to je dolo do izraaja i u slubenoj univerzitetskoj nauci kod tzv. kaledersocijali- sta.4

Sto se pak tie staljinizma i njegovih sveanih proglasa, ljudi od nauke i teoretiari trebali bi napokon razlikovati mistifikaciju od stvarnosti. Nije to prvi put u historiji da se jedan pokret proglaava onim to on nije. 1 dananji buroaski svijet nastupa s parolama demokracije i slobode, ali ne proputa niti jednu priliku da ugui oslobodilake i revolucionarne pokrete, ne prezajui ni od kakvih sredstava i metoda. Za svaku se dosad nehumanu i reakcionarnu akciju u historiji pronaao neki opravdavajui sveti ili moralni atribut, pa je nepristrani istraiva vrlo naivan ako tim krivcima oitih nedjela vjeruje na rije. Dva velika mislioca kao to su bili Marx i Engels koji su batinili najpozitivnija dostignua evropske kulture i bili odgajani na velikim humanistikim i kozmopolitskim tradicijama evropskog prosvjetiteljstva, njemake klasine filozofije i humanistike evropske socijalne misli ne mogu bili alibi za reakcionarne antisocijalistike i nehumane postupke, bez obzira na to koje mu ime dali. Ako neki, kao i danas najmoderniji francuski novi filozofi ne vide

[ * ] Ovaj prvi historijski dio je proirena uvodna studija objavljena u zborniku Samoupravljanje I. II (Tekstovi o radnikoj kontroli i radnikim savjetima od 1917. do 1925. god.). Globus, Zagreb,

[4] Vidi djelo K. F. Brockschmidi, Die deulschc Soxialdemokratic bis xum Fali des Soxialistcngc sctx.es, Stuttearl 1929


provaliju koja dijeli Marxove i Engelsove, pa i Lenjinove poglede od Sta- ljinovih, onda robuju odreenim mistifikacijama koje su sami stvorili. A mistifikacijama se ne moe boriti protiv drugih mitologija i mistificiranih ideologija.

U ovom poglavlju ne elim davati nikakvu iscrpniju analizu razliitih pogleda na probleme revolucije i socijalizma u stoljeu koje je prethodilo oktobarskoj revoluciji, jer o tom predmetu ima ve mnogo iscrpnih prikaza i analiza.5 elim samo istai smisao i osnovnu karakteristiku tih razliitih pokuaja, kao i kontroverza unutar razgranatog socijalistikog pokreta, da bi se vidjelo kako ni ideja o samoupravljanju poslije ne pada s neba, nego je manje ili vie eksplicitno prisutna gotovo u cjelokupnoj socijalistikoj misli. Sto su se jedni vie zadrali na njenoj elaboraciji, a drugi manje, mnogo je razloga, a neke emo svakako i spomenuti.

Ako bismo eljeli dublje proniknuti u razlike izmeu glavnih protagonista socijalistikog pokreta u tom vremenu (Marxa, Proudhona, Baku- njina, Kropotkina, Sorela i dr.), morali bismo prikazati njihove koncepcije historije i ovjeka, to nam nije zadatak niti namjera u ovom kratkom prologu. Dovoljno je istaknuti neke slinosti, a i razlike i otre kontroverze o problemima koji su neposredno povezani s pitanjem samoupravljanja.

Mogli bismo odmah na poetku istai da su gotovo sve tadanje socijalistike struje bile u osnov iantietatistike. U tome su svakako prednjaili anarhisti, bez obzira na njihove razliite varijante, individualistiki, ko- lektivistiki i komunistiki anarhizam, to za ovu priliku moemo zanemariti.6 Poevi od Stirnerovih gromoglasnih invektiva protiv drave, zasnovanim na radikalnim konzekvencijama idealistike filozofije samosvijesti, cijeli anarhistiki pokret vidi, vie na jedan apstraktan i metafiziki nain, u dravi sve zlo, svu opasnost i negaciju slobode pojedinca. Radikalni individualizam, koji zbog svoje slobode i jednakosti ne priznaje nikakav autoritet, nikakvu vlast, nikakvu politiku organizaciju, koja ipak ograniava tu slobodu, teorijska su i antropoloka osnova ovog antietatizma. Ova nedovoljna i prekratka teorijska osnova morala je imati takve ideoloke konzekvencije koje su bile izrazito nehistorijske i koje je i sama revolucionarna praksa dosad ne jedanput demantirala. Kada

[5] Dovoljno je da upozorim samo na neka najvanija djela o socijalistikim Idejama i pokretima: F. Mehring, Geschichte der deutschcn Sozialdemokratie, Stuttgart 1898; K. Diehl, Vber Sozialis- mus, Kommunismus und Anarchismus, Jena. 1905; F. Muckle. Die Geschichte der sozialistischen Ideen im 19. Jahrhundert, 2 sv.. Leipzig. 1909; Ch. Gide i Ch. Rist, Histoire des doctrines economi- ques, V izd. Paris, 1926; G. D. H. Cole, History o f Socialist Thought, sv. 1-5, 1953. 1960; C. Landau- er, European Socialism. A History o f Ideas and Movements from the Industrial Revolution to H itler' s Sizure, sv. 2, Berkley, 1959; J. Braunthal. Geschichte der Internationale, Hannover. I 1961, II 1963; VI. Hofmann, Ideengeschichte dersozialen Bewegung des 19. und 20. Jahrhunderts, Berlin, 1968. Ovdje ne navodim i golemu literaturu o Bakunjinu, Proudhonu. a naroito o Marxo- vim i Engelsovim pogledima na ova pitanja.[6] Upuujem na neke cjelovitije prikaze ili antologije o anarhizmu: M. Nettlau, Der Anarchismus von Proudhon zu Kropotkin. Berlin. 1927; M Nettlau, Histoire de /' Anarchie, Paris. 1971; H Ar- von, L'anarehisme, Paris, 1951; D. Guerin, L'anarehisme. Paris. 1965; D. Guerin, N i dieu ni mail- re. Anthologie de I 1 anarehisme. 4 sv. Paris, 1970; E. Oberliinder, Der Anarchismus, Olten und Freiburg im Breisgau, 1972. Kod nas je izala studija o anarhistikoj teoriji od L. Sekelja, O anarhizmu. Beograd Zagreb. 1982. U ovim djelima italac moe nai dosta iscrpnu bibliografiju o anarhizmu.

Glavni idejni pretee samoupravnog koncepta 23

ovjek danas ita afektivne tirade protiv drave i vladavine kod Proudho- na, kada onoga koji vlada proglaava uzurpatorom, tiraninom, neprijateljem, opresorom, mistifikatorom, ild. ild., sloit e se s Guerinom da su ove tirade, a nabrojali smo samo manji dio. dostojne pera jednog Moli- rea ili Beaumarchaisa.

Za Bakunjina, drugog glavnog teoretiara ovoga pokreta, sloboda jc apsolutno pravo svakog ovjeka, a drava je glavni protivnik te slobode. U jednom govoru 1868. godine izjavljivao je da mrzi komunizam zato to je negacija slobode, to svu mo koncentrira u dravi koja ovjeka samo gui, eksploatira, zasunjuje. Bakunjin je osjeao upravo organsku, metafiziku odbojnost i mrnju prema dravi. Na brojnim stranicama svojih malobrojnih djela odricao je on svaku pozitivnost, svaku moguu opravdanost dravnih oblika u historiji. U svom glavnom djelu o dravnosti i anarhiji Bakunjin je ne jedanput zakljuio da je svaka dravna vlast u biti postavljena izvan naroda i nad narodom te zato mora teili tome da potini narod, da mu nametne red i svrhe koje su mu strane, i zato mi obznanjujemo da smo neprijatelji svake upravne dravne vlasti, da smo neprijatelji dravnog ureenja uope i mislimo da narod moe bili samo onda sretan, slobodan, kada e, organizirajui se odozdo prema gore, stvoriti sam svoj ivot, putem samostalnih i potpunoma slobodnih drutava i mimo svakog slubenog tutorstva, ali ne mimo razliitih i jednako slobodnih upliva osoba i stranaka.7

Bakunjinovo razmiljanje bilo je uvelike ahistorijsko: budui da dra va pretpostavlja vladavinu jednog dijela stanovnitva nad drugim, onda dakle pretpostavlja i ropstvo u razliitim svojim oblicima. Budui da je ropstvo negacija humaniteta, to je i drava, dakle, najflagrantnija, najcininija i najpotpunija negacija humaniteta.* Sve to ograniava slobodu individuuma treba radikalno i odjedanput odbaciti, sruiti. Destrukcija je bit revolucije, a revolucionar poznaje samo jednu znanost: znanost destrukcije. Unitenje drave i crkve mora biti prva pretpostavka stvarnog osloboenja drutva. Tek nakon toga se drutvo moe i mora organizirati na drugi nain, tj. odozdo, od narodnih masa, a ne prema nekom idealno zasnovanom planu nekolicine mudraca ili dekretu neke diktatorske sile, niti prema idejama nekih znanstvenika, a, na kraju, niti preko nacionalne skuptine izabrane na temelju opeg prava glasa. Sve ovo vodi do ponovne uspostave nove dravne i vladajue aristokracije koja nema nita zajedniko s narodom. Budua socijalna organizacija moe se podizati samo odozdo prema gore slobodnim udruivanjem i povezivanjem radnika, prvo u asocijacije, onda u opine, distrikte, narode i napokon u jedan veliki internacionalni i univerzalni federalni savez. Tek onda e se ostvariti istinski i ivotvorni poredak slobode i ope sree, poredak koji ne nijee interese pojedinca i drutva, nego ih tovie potvruje i dovodi u sklad.9

[7] M. Bakunjin, Dravnost i anarhija, u Drava i sloboda, Zagreb, 1972, str. 129.[8] M. Bakunjin, Federalizam, socijalizam i antitcologizam. Drava i sloboda, str. 256.[9] M. Bakunjin, PariSka komuna i pojam, drave. Drava i sloboda, str. 321. Ove i sline ideje na lazimo na mnogim mjestima Bakunjinovih spisa. Dodajmo samo da je upravo zbog ovakvih sla vova energino odbacivao svaku pomisao o uspostavljanju nekog dravnog komunizma ii


U svojim malobrojnim spisima Bakunjin je pun apsolutnih zahtjeva i konstatacija: o apsolutnoj slobodi, apsolutnom dokidanju religije i crkve, apsolutnom iskljuenju svakog principa autoriteta i dravnog rezona, dokidanju klasa, privilegija i razlika svake vrste, apsolutnoj jednakosti, politikim pravima za sve ljude itd. U svom djelu o principima i organizaciji meunarodnog revolucionarnog drutva Bakunjin je panegi- rino pisao o slobodi kao jedinoj dogmi, jedinom zakonu, jedinoj moralnoj osnovi ljudskog djelovanja. Sloboda je za njega apsolutno pravo ljudi da za svoje postupke ne trae nikakvo odobrenje osim svoje vlastite savjesti i vlastitog uma. Sloboda svakog odraslog individuuma, mukarca ili ene, mora biti apsolutna i potpuna; sloboda da se ide ili dode, da se glasno izrazi svoje miljenje, da se bude lijen ili marljiv, nemoralan ili moralan, jednom rijei: da se raspolae prema svojoj volji sa vlastitom osobom i vlastitim posjedom, a da se nikome ne daje rauna o tome; sloboda da se ivi poteno svojim vlastitim radom ili sramotnim iskoritavanjem dobrotvornosti ili privatnog povjerenja, ukoliko je oboje dobrovoljno i samo od odraslih izvreno.10

U ovakvim tezama i shvaanjima veoma je lako prepoznati nedovoljnu fundiranost s obzirom na razumijevanje historije, te prisutniji historijski idealizam nego li materijalizam u njenoj eksplikaciji. Nije teko razumjeti tako afektivni negativni odnos prema dravi, naroito kod jednog Ba- kunjina, koji je i na svojoj koi osjetio njenu policijsku ruku. Ali od toga negativnog stava prema toj historijskoj instituciji jo ne proizlazi i ne mora proizlaziti apstraktno negativan stav prema svakoj dravnoj organizaciji, i u prolosti i u budunosti, to zapravo granii s jednom novom politikom metafizikom. Nema u historiji neke instancije koja bi bila apsolutno zlo, apsolutni negativitet, jer je ona uvijek historijska i konkretno dana. Drava isto tako nije apsolutni negativitet kao ni religija, ni organizacija, ni bilo to to je ovjek u toku svoje historije stvorio. Dapae, iznikli i nastali u odreenim historijskim razdobljima kao logian i nuan proizvod odreenog stupnja ovjekove materijalne i duhovne prakse, sve ove instancije i drutveni fenomeni imali su isto tako i pozitivnu i progresivnu historijsku ulogu, uvijek u kontekstu odreenih klasnih ili drutvenih konstelacija i suprotnosti. U klasnom periodu ovjekova razvoja nije drava bila apsolutno zlo, nego uvijek jedna konkretna drava koju je historijski negirala i zamijenila jedna druga, u tom momentu progresivnija i drutvu neophodna.

Ovo su svakako bili bitni razlozi zbog kojih se nisu mogli o tom pitanju suglasiti jedan prilino razbarueni individualistiki revolucionar Baku-

dravnog socijalizma (vidi op. cii. sir. 209). objedujui Marxa i Engelsa da su takvo to zastupali. Bakunjin je svakako nezaobilazna linost u historiji sicijalistikog pokreta. A lije u svojim shvaanjima esto kontroverzan i povran, a s obzirom na Marxa i Engelsa, s kojima je bio u sukobu u Inlemacionali, izrekao je mnogo gluposti i neistina u vezi s njihovim tretiranjem osloboenja radnike klase, odnosno prema dravi i seljatvu. Izvjesno opravdanje mogli bismo nai u tome to Bakunjin nije doivio Engelsov spis o Diihringu i Porijeklo porodice, u kojima Engels ekspli- cilno govori o historijskom karakteru drave i potrebi njena odumiranja u socijalizmu. Ali je zato poznavao Marxov spis o Komuni u kojem je mnogo loga bilo reeno.[10] M. Bakunjin. Prinzipien und Organisation der Inemationalen Revolutionaren Cesellschaft. U zborniku Der Anarchismus, Olten und Freiburg im Breisgau 1972, str. 150. Upuujem jo jedanput na konano izale glavne Bakunjinove spise pod naslovom Drava i sloboda. Zagreb, 1979.


njin i Marx i Engels koji su historijskim problemima prilazili s mnogo dubljim teorijskim spoznajama. Bakunjin je njihovo odbijanje ovakvog koncepta, pri emu su prema tadanjoj dravi imali isto tako u biti negativan stav, proglaavao veoma neobjektivno i pristrano etatizmom, ne- slobodarskim komunizmom, negacijom slobode itd. Bakunjin sc u toj svojoj kritici mogao pozivati na onaj dio Manifesta u kojem autori piu da u toku revolucije proletarijat mora koncentrirali svu politiku i ekonomsku vlast u rukama svoje drave. Meutim, to nije bilo ni sve niti ono najbolje to su obojica o lom problemu pisali. A lome treba dodati jo i to da su i s obzirom na ovaj konkretan odnos proletarijata prema dravi u revoluciji Marx i Engels doivjeli i znaajnu evoluciju u svojim stavovima, naroito nakon Parike komune.

U Marxovim i Engelsovim shvaanjima o dravi treba svakako razlikovati njihov opefilozofski i teorijski stav,, od konkretnih rjeavanja toga pitanja u vezi sa situacijom revolucionarnih previranja. Nastavljajui se na Feuerbachovu i Hessovu teoriju alijenacije ijedan i drugi su, a naroito Marx u svojim dubokim analizama od Jevrejskog pitanja do parikih Manuskripata i kasnije Grundrissa, politike, dravne i hijerarhijske oblike tretirali kao oblike ljudske otuenosti koje revolucionarna praksa mora dokinuti. 0 modernoj dravi buroazije i uope o politikoj otuenoj sferi nikad nisu mijenjali svoja gledita. To se najbolje moe vidjeti i u kasnijim njihovim tvrdnjama, kod Marxa u konspektima o Parikoj komuni, a kod Engelsa i u spisu o porijeklu porodice i drave." Meutim, oni nisu zapadali u bakunjinovske i tirnerovske apstraktne i metafizike generalizacije i apsolutizacije, toliko karakteristine za svaki nehistorij- ski, nedijalektiki pristup povijesnim fenomenima. Nema svaki oblik alijenacije isti historijski doseg i djelovanje; ovjek se dosad i nije mogao drugaije razvijati nego preko i pomou razliitih alijenatnih oblika, pri emu svaki od njih nije imao isti historijski dignitet i ulogu. U jednom momentu ovjekova razvoja odreeni oblik dravne organizacije bio je kao historijska prepreka daljem razvoju cjelokupne ovjekove prakse reakcionaran oblik, a drugi je, otvarajui nove horizonte razvoja i omoguavajui da se prevladavaju odreeni konkretni anakronizmi, bio historijski i opravdan i jedini mogui oblik daljeg ovjekova napretka. Najbolji je primjer odnos feudalne dravne organizacije i buroaske. Sto ne znai opet da ta progresivna buroaska drava nije odmah pokazala i svoju drugu, negativnu stranu koja sve vie postaje konica svestranijem i humanijem razvoju ovjeka.

[I I ] Ve sam imao prilike da navedem Marxove stavove iz njegovih konspekata za spis o graanskom ratu u Francuskoj. U svom prvom nacrtu pisao je da je Komuna bila revolucija protiv same drave, tog natprirodnog nedonoeta drutva. . . Komuna nije bila revolucija s namjenom da dravnu vlast prenese s jedne frakcije vladajuih klasa na drugu, nego revolucija koja je imala za cilj da uniti ovu stranu maineriju same klasne dominacije (K. Marx, Prva skica za Graanski rat u Francuskoj, Dela, tom 28, Beograd, 1977, str. 444). Nije potrebno na ovom mjestu citirali toliko puta navoeno Engelsovo miljenje o odumiranju drave to ga je iznio u svom An- ti-Diihringu kao i u mnogim pismima. Navedimo samo jedno mjesto iz Porijekla porodice... na kojem Engcls govori o novoj proleterskoj vlasti i nestajanju klasa, pa prema tome i drave. I tada zakljuuje da e drutvo koje e iznova organizirati proizvodnju na osnovi slobodne i jednake asocijacije proizvoaa (polenao P. V.) premjestiti cijelu dravnu mainu lamo gdje e joj tada biti mjesto: u muzej starina, pored kolovrata i bronane sjekire. (F. Engcls, Porijeklo porodice, privatne svojine i drave. Dela, lom 32. Beograd, 1978, str. 136.)

sam oupravljanje Kao permanentna revolucija 26

Kao tvorci materijalistikog shvaanja historije, Marx i Engels nisu mogli niti suvremeni period zamiljati u Bakunjinovim apokaliptikim slikama, kao nekakav apsolutni prekid sa svim starim odnosima, institucijama, strukturama itd. Oni su vrlo dobro vidjeli da socijalistika revolucija, pa ak i u najrazvijenijim zemljama, za koje su inae mislili da e prve zapoeli s revolucionarnim procesima, ne moe odjedanput ukinuti klase, podjelu rada, pa prema tome niti politike oblike drutvene organizacije. Ako se tome pridoda jo i veoma realna pretpostavka da se buroazija u veini sluajeva nee tako lako odrei vlasti i ostalih drutvenih privilegija onda je logino slijedilo da za svoju hegemoniju proletarijat mora imati i odredene politike mehanizme, u ovom sluaju dravu, da bi tu hegemoniju osigurao i ouvao. Odmah valja spomenuti da su dosadanja historijska iskustva ove pretpostavke i potvrdila. Niti jedna od dosadanjih socijalistikih revolucija ne bi se odrala bez oslonca na novu revolucionarnu dravu, ni ruska, niti kineska, jugoslavenska, kubanska i dr.

Meutim, treba takoer odmah napomenuti i naglasili da Marx i Engels nisu pri tom nipoto imali na umu uspostavu drave tradicionalnog oblika i funkcioniranja. Definitivnije poglede na ovo pitanje izgradili su upravo u povodu prve radnike drave u historiji Parike komune, a Marx ju je shvatio i tumaio kao samoupravu proizvoaa koja bi u drugim centrima zamijenila staru hijerarhijsku centraliziranu vlast. Ova jc drava za Marxa bila drava radnike klase, dakle veine stanovnitva; trebalo je da bude delegatski formirana, pri emu su delegati ne samo bili smjenjivi u svako vrijeme nego su i radili za prosjenu radniku nadnicu. Ona nije, dakle, smjela biti parlamentarno nego radno tijelo, izvrno i zakonodavno u isti mah, a policija je bila liena svih svojih politikih funkcija i pretvorena u odgovoran i u svako doba smjenjiv organ komune. Komuna jc, dakle, dokidala sve stare privilegije centralistike i klasne vlasti, ona jc za Marxa bila najzad pronaeni politiki oblik pod kojim sc moglo izvrili ekonomsko osloboenje rada.12

Da Marx i Engels nikad nisu bili oduevljeni pristae dravne vlasti, govori nam sve ovo to su pisali o Parikoj komuni, ali i izriita upozorenja da oni socijalizam, ak i u svojim poecima, ne shvaaju, kao to su neki tadanji socijaldemokrati mislili, kao dravni socijalizam sa svemonom centraliziranom dravom koja u svojim rukama ujedinjuje svu politiku i ekonomsku vlast. Jo pri kraju svoga ivota Engels je, u povodu projekia za Erlurtski program njemake socijaldemokracije, u kojem su se autori ograivali ne samo od akademskih i graanskih katedersoci- jalislikih nego i lasalovskih koncepcija dravnog socijalizma, koje stavljaju dravu na mjesto privatnog poduzetnika, nadodao u svojim opaskama: i time ujedinjuje u jednoj ruci mo ekonomskog izrabljivanja i politikog podjarmljivanja radnika.11

(121 K. Marx. Graanski ral u Francuskoj, Dela. lom 28. sir. 273. Marxje u lom djelu izriito pisao da hi nakon uvoenja komunalnog ureenja u Parizu i u drugoslepenim centrima stara centralizirana vlast i u pokrajinama ustupila mjesto samoupravi proizvoaa. (Dela, tom 28, str. 271-272)

(I3J F. Engels. Werke. sv. 22. str. 596-597.

Ghvni idejni preuxc 27

Taj sc njihov etatizam, dakle, u lome sastojao! Jednostavno nisu smatrali historijski realnim i pametnim da se radnika klasa u njenoj revoluciji razorua pred klasnim protivnikom, za kojeg su drali, a historija jc to i potvrdila, da nee prezati ni od kakvih pokuaja sve- do graanskog rala da vrati i izgubljeno. A ta je drava, po njihovu, trebalo da bude politika samouprava slobodnih proizvoaa iji je akt nacionalizacije bio i posljednji njen akt kao drave. Ona je odmah trebala da zapone odumirati. Nije se dakle radilo o ovjekovjeenju politikih oblika vlasti, politike alijenacije i hijerarhije nego njihovom iezavanju, odumiranju. Teza o etatistikom karakteru njihovih pogleda pokazuje da ih ili nisu shvatili ili je to mislilikaci ja koja nije imala niti ima ikakvo realno tlo. Ovo je jo jasnije i uvjerljivije kada poblie razmotrimo tadanje njihove koncepte i projekcije o dokidanju ekonomskog otuenja, ekonomske eksploatacije i najamnog odnosa to je osnova i prevladavanja ostalih oblika otuenja.M Jer. kako smo vidjeli, Marx je u Komuni vidio onaj politiki oblik pod kojim se moglo izvrili ekonomsko osloboenje rada. A bez ovog posljednjeg uvjeta, pisao je dalje Marx, komunalno ureenje bilo bi nemogunost i obmana. Politika vladavina proizvoaa ne moe postojali uporedo s ovekoveavanjem njegovog socijalnog robovanja. Sloga jc Komuna imala da poslui kao poluga za ruenje ekonomskih temelja na koje se oslanja postojanje klasa, a time i klasna vladavina. Kad se rad jednom oslobodi, svaki ovek e poslali radnik i proizvodni rad e prestati da bude klasna osobina.15

Ovo ekonomsko osloboenje rada nije se moglo, dakle, prema Mar- xu, ostvariti nikakvom politikom uzurpacijom i monopolom nad vikom rada radnike klase, nego je radnika drava u obliku komune morala samo posluiti kao poluga za to socijalno osloboenje. Ideja samoupravljanja jc prisutna ne samo u ovim razmiljanjima nego, kako emo vidjeti, i na mnogim drugim mjestima njihova djela.

Kada smo ve spomenuli koncepciju odumiranja drave, koju je Engels tako reljefno iznio u A n ti- Diihringu, onda samo oni koji ne ele stvar objektivno prihvatiti i shvatiti mogu pri tom misliti na jaanje drave ili etatizam. A injenice i koncepcija govore sasv im suprotno: ako postoji odumiranje politike sfere, koja je u odreenom vremenu mogla imati i jake ekonomske prerogative, onda to samo moe znaili tla druga sfera, a to je slera rada, to jest radnika klasa i radni ljudi poinju raspolagali i svojim radom, i raspodjelom vika rada, oni planiraju proizvodnju i, na kraju, odreuju razvoj drutva u cjelini.

Ova ideja samoupravljanja moda je bila neto jae istaknula u navedenim djelima mislilaca anarhistike provenijencije, iako i medu njima postoje znaajne razlike, a i niz. prolivrjeja, kao, na primjer, kod Proud- hona. Ne namjeravamo razmatrali ni njihove diferencije, niti ta protivrjeja, nego elimo samo naglasiti, to je za ovaj cijeli rad od prvorazredne vanosti, da je ideja samoupravljanja jedna od centralnih i od


lunih ideja c ije log socijalistikog pokreta. I zato, kad danas netko govori o socijalizmu ili komunizmu, a zanemaruje ili proskribira u teoriji i praksi ovu centralnu ideju svakog istinskog socijalizma, pa tako i Marxo- vog i Engelsovog, onda on ili ne zna ta je u historiji socijalizma, socijalistikih htijenja bilo bitno, ili mistificira stvarnost koja je suprotnost onome to su pod socijalizmom zamiljali njegovi najbolji protagonisti. Treba odmah naglasiti da se i bit nove socijalistike demokracije, kao historijske negacije graanske, nalazi upravo u ovoj problematici. Nema historijsk i nove dem okracije bez razvoja samoupravnih odnosa koji m ogu im ati svoj po litik i okvir il i u po litikom pluralizmu ili jednopartijno- sti, ali uvijek s m ogunou da pluralizam samoupravnih interesa i koncepcija m oe doi do punog izraaja. Permanentne slobodne rasprave i praktino mnijenjanje i razvijanje samoupravnih oblika egzistencije drutva sine qua non su svake socijalistike demokracije.

Proudhon je zamiljao buduu socijalistiku zajednicu kao federaciju komuna, na bazi privatnog vlasnitva na sitnom posjedu i kolektivnog vlasnitva krupne industrije kojom vladaju radnika udruenja (asocijacije). Kolektivno vlasnitvo je vlasnitvo onih koji rade, a ne drave, a uzajamnim ugovorima (mutuelizam) sreuju sve svoje odnose, od proizvodnih do opedrutvenih. Bez obzira na utopijska i reformistika Pro- udhonova shvaanja o kreditima i razvoju radnikih poduzea kojima bi na kraju prilazili i kapitalisti, on je radikalno odbacivao svaku pomisao da bi drava mogla imati bilo kakve ingerencije u voenju privrede, a isto tako i nad slobodnim i samostalnim komunama koje su organizirane na delegatskom principu. Komuna je u biti asocijacija proizvoaa, ona je suverena i u osnovi je i politika i drutveno-ekonomska zajednica, a u vezi s proizvodnom sferom Proudhon dolazi i do izvjesnih ideja o asocijaciji privrednih grana od baze do vrha jedne drutvene zajednice.16 Drutvo je, dakle, trebalo biti sastavljeno od mree asocijacija, a mutuelizam, tj. uzajamni dogovori i ugovori o funkcioniranju te zajednice izmeu pojedinaca i asocijacija bili bi njihova osnova: Na mjesto zakona stavit emo ugovore. Nee vie biti zakona koji su izglasani ni od majori- teta niti jednoglasno; svaki graanin, svaki grad, svaka komuna ili korporacija donijet e svoje zakone. Na mjesto politikih vlasti stavit emo ekonomske s ile .17

[16] U svom djelu o federativnom principu i nunosti uspostavljanja partije revolucije Proudhon je pisao da samo federacija, dakle decentralizirana zajednica radnih ljudi, moe dati satisfakciju potrebama i pravima radnikoj klasi Federativni princip, liberalni par excellence ima kao prvu pretpostvku administrativnu nezavisnost ujedinjenih lokaliteta: kao drugu pretpostavku, separa- ciju vlasti u svakoj suverenoj dravi; kao treu pretpostavku, poljoprivredno-inudstrijsku federaciju. . . Sve moje ekonomske ideje, elaborirane jo prije dvadeset i pet godina, mogu se rezimirali u ove tri rijei: poljoprivredno-industrijska federacija. Svi moji politiki pogledi svode se na slinu formulu: politika federacija ili decentralizacija. . . (J. Proudhon, Du Principe fedeiatif et de la necessite de reconstitucr le parti de la Revolution. Paris, 1959, str. 360-361 iz G. Gurvitch. Proudhon. Paris. 1965). Isto tako, Proudhon je smatrao da radnike asocijacije moraju biti proete principom uzajamnosti, mulualileiom, to vodi do stvaranja jedne sasvim nove civilizacije: Meutim, proirile na radnike asocijacije uzete kao jedinstvo, princip mutualizma koji ujedinjuje radnike svake grupe, i vi ele stvoriti jedan oblik civilizacije koji e se, u svakom pogledu, politikom, ekonomskom, estetskom, totalno razlikovati od prethodnih civilizacija. (Manuel d un Spculateur a la Bourse, iz djela G. Gurvitch, Proudhon, Paris, 1965, str. 93) Gurvitch je, razmatrajui socijalno-politiku doktrinu J. Proudhona, takoer smatrao da je Proudhon jedan od glavnih pretea ideje radnikog samoupravljanja, na osnovi radnikog vlasnitva nad industrijom.


Slina miljenja, jo radikalnije formulirana i ujedno konzekvcntno kolektivislika, moemo nai kod Bakunjina i njegovih tadanjih pristaa J. Guillaumea, A. Schvvitzguebela i dr. I oni su smatrali da proizvodnjom i drutvom treba da upravljaju sami proizvoai, a kako su mislili da e dokidanje klasa biti jedan od bitnih akata revolucije, cijelo stanovnitvo je zapravo trebalo da sudjeluje u osnivanju nove zajednice. Dokidanjem drave kao glavnog neprijatelja slobode, radnici se udruuju u proizvodne asocijacije koje se slobodno povezuju u komuni. I za Bakunjina komuna postaje osnovna elija drutvenog ivota, a njeno funkcioniranje, udruivanje u viu federaciju zavisi od slobodne volje njenih pripadnika.

Prema tome, ideja samoupravljanja, samouprave proizvoaa lei u osnovi socijalnih koncepcija navedenih u anarhistikih mislilaca, a isto tako i svih njihovih sljedbenika, bez obzira na mnoge razlike u pogledu shvaanja same drutvene organizacije, putova za ostvarivanje te nove zajednice, uestvovanja u organiziranoj borbi radnike klase, naroito sa sindikatom itd. U svim tim i mnogim drugim pitanjima bilo je medu anarhistima mnogo razlika, to je proizlazilo iz njihova radikalnog indivi- dualistikog stajalita, veoma naglaenog voluntarizma, nedovoljno objektivnog procjenjivanja historijske situacije i mogunosti radnih slojeva da neposredno preuzmu u ruke ve uvelike kompleksnu organizaciju privrednog ivota. Proudhon je jo bio svjestan da je za to potrebno veoma mnogo vremena, a mnogi drugi anarhisti mislili su da se nalaze pred neposrednom realizacijom svog socijalistikog projekta. U svojoj nestrpljivosti kao i neobjektivnim procjenama situacija nisu prezali ni od tzv. propagande djelom, to je zavravalo u besmislenim i kompro- mitantnim teroristikim aktima. Rezignacije koje su uvijek logine posljedice takvih postupaka dovodile su i do daljih trzavica medu njima. Neki od njih (P. Arinov, Ch. Comelissen) nakon prvog svjetskog rata dobro su uoavali da je ovoj gotovo nagonskoj averziji prema organiziranom djelovanju posljedica bila da su rascjepkane anarhistike grupice uvijek na kraju zavravale kao pomone trupe onih pokreta koji su bolje razumjeli konkretne drutvene situacije i mogunosti.

Ideja autonomije proizvoaa, dakle, njihovo organiziranje u razliite asocijacije i samostalno upravljanje svojom proizvodnjom i drutvenom zajednicom, u prvom redu komunom, bile su glavne misli vodilje ovih socijalistikih pravaca, pri emu je dravna organizacija bila ili potpuno negirana ili iskljuena iz upravljanja privrednim tokovima drutva. Ova ideja samoupravljanja od tvornice, preko komune do federacije u sutini je bio koncept izgradnje socijalizma i kod osnivaa marksizma. Da su oni bili protiv shvaanja socijalizma, u kojem drava monopolizira ekonomsko i politiko upravljanje drutvom, i lako, kako je pisao Engels, ujedinjuje u jednoj ruci mo ekonomskog izrabljivanja i politikog podjarmljivanja radnika, ve smo vidjeli. Isto lako je veoma jasno iz Marxovih analiza Parike komune da je tu novu politiku vlast razumio kao politiku samoupravu proizvoaa, to je Lenjin poslije oznaio ve kao neku poludravu.

[17] J. Proudhon, Idee generale de la revolution au X IX siclc (1851). Oeuvres completes. Paris, 1868. sv. X, str. 259. Nedavno je kod nas izaao dosta reprezentativan izbor iz Proudhonovih djela pod naslovom Sto je vlasnitvo? i drugi spisi. Globus, Zagreb. 1982.


Ako u Manifestu jo nema govora o samoupravi proizvoaa u prolaznom periodu, tj. socijalizmu, nego se o proizvodnji koncentriranoj u rukama udruenih individuuma govori za razdoblje kada neslanu klase a time i javna vlast izgubi politiki karakter, ve u svom govoru za jubilej lista People s Paper (1856) Marx govori da se suvremena protivrjeja izmeu proizvodnih snaga i drutvenih odnosa mogu rijeili samo tako da lim novim snagama drutva, moraju ovladati novi ljudi, a ti novi ljudi su radnici.18

Marx je, po mom miljenju, upravo u to vrijeme stvarao svoje koncepcije o samoupravljanju, tj. o neposrednim proizvoaima, udruenim radnicima koji upravljaju proizvodnjom i drutvom. To je svjedoanstvo najbolje izraeno, prije spisa o Komuni, u njegovom Kapitalu kada, govorei o slobodi, pie da se ona moe u ekonomskoj oblasti sastojati samo u lome da podrutvljen ovjek, udrueni proizvoai, racionalno urede ovaj svoj promet materije s prirodom, da ga dovedu pod svoju zajedniku kontrolu, umjesto da on njima gospodari kao neka slijepa sila.19

Jo reljelnije ove ideje dolaze do izraaja u analizi Komune. Navodei koje jc intencije imala Komuna naroito u vezi s ukidanjem privatnog vlasnitva, Marx istie da je ona imala za cilj da pretvori sredstva za proizvodnju, zemlju i kapital, koji sada prije svega predstavljaju sredstva za ugnjetavanje i eksploataciju rada, u puka orua slobodnog i udruenog rada.20 Ako udrueni proizvoai u svojim zadrugama treba da reguliraju nacionalnu proizvodnju po jednom opem planu, uzimajui jc time pod svoje rukovodstvo i inei kraj stalnoj anarhiji i periodinim konvulzijama, koje su neizbjena sudbina kapitalistike proizvodnje, ta bi to, gospodo, bilo drugo nego komunizam, mogui komunizam?21

Iz svega ovoga vidimo da je drava kod Marxa i Engelsa u prvim razdobljima socijalnog prevrata, kao diktatura proletarijata nasuprot diktaturi buroazije, imala prvi i glavni zadatak da bude politika zatita socijalnoj hegemoniji radnike klase, tj. zadrune organizacije proizvoaa, to je samo drugo ime za upravu proizvodnje u rukama udruenih radnika. N igdje ni rijei niti primisli da bi drava tj. politika sila trebalo da preuzme tu ulogu upravljanja, ali nigdje niti subjektivizma i utopizma anarhista koji nisu imali smisla da realno sagledavaju historijske okolnosti, izgradenost i spremnost radnike klase i radnih ljudi da odmah postanu i gospodari svoje sudbine. Marx je i u ovom spisu upozoravao da radnika klasa nije od Komune mogla oekivati uda, jer za svoje v lastito osloboenje radnika klasa mora proi jo kroz duge borbe, kroz. itav niz historijskih procesa, koji potpuno mijenjaju i ljude i okolnosti.22

[18] K. Marx. Peoples Papci. Dcla, lom 15. sir 4.[19] K. Marx Kapital III. Beograd. 1972, sir. 682 (poim ao P V.)

120] K. Marx. Graanski rat u Francuskoj. Dela, lom 28. sir. 274.[2I]K. Marx, ibid.. sir. 274. Ovdje Marx pod komunizmom shvaa cijelu druiveno-ekonomsku formaciju, dakle i ona j pi ijelazni period koji mi danas zovemo socijalizam. To je bila terminologija koju je lada Marx upotrebljavao.

[22JK. Marx. ibid.. sir. 274.


Nije bez historijskog interesa spomenuti da je druga jedna struja marksizma, ali i bliska anarhizmu, koja potjee od Pelloulicra, a u Sorc- lu dobiva svoga teoretiara, anarho-sindikalislika, smatrala da jc bit Marxovog doprinosa razumijevanju historijskih sukoba upravo klasno stajalite, a s tog se stajalita radnika klasa, ije osloboenje zavisi od nje same, mora organizirali u svoje klasne sindikalne organizacije i sindikalnim borbama, generalnim trajkom i revolucionarnim nasiljem, unititi i odbaciti sve politike institucije i uspostaviti samoupravu slobodnih proizvoaa. Iako je Sorel bio eklektiki mislilac, ipak je smatrao da te ideje proizlaze iz Marxovih koncepcija klasa i klasne borbe.

Meutim, za razliku od svih navedenih struja anarhizma i anarhosin- dikalizma, koje su smatrale da je vrijeme politike prolo, Marx i Engcls su jedini jasno uviali da je neposredan prijelaz na komunizam u dananjem smislu te rijei nehistorijsko sagledavanje suvremene situacije.23 Znajui da pred proletarijatom i ostalim progresivnim snagama stoje jo mnogi prelazni stadiji razvoja, duge borbe u kojima e se i radnika klasa mijenjati, svjesno se nisu htjeli dalje uputati u slikanja i predvianja takvih procesa, jer su znali da je to i uzaludno i neznanstveno, pa ak, kao to je to jednom Marx rekao, i reakcionarno. Historija je suvie kompleksan teren s mnogim nepredvidivim obrtima i dogaajima. Svako drutvo na ovom planetu toliko je specifino i rezultanta je mnogih osobenih okolnosti daje bilo kakva konkretnija projekcija najobiniji uiopizam. A vrijeme utopijskog socijalizma ve je davno prolo. Jedan duboko znanstveni i filozofski prilaz ovim pitanjima mogao je rezultirati samo u najopenitijim konstatacijama. To su Marx i Engels i uinili, s pravom smatrajui da ni jedna generacija nije pozvana da zamijeni pamet i rjeavanje historijske problematike druge generacije. A to je i ono to je u historiji i najtee, pri emu nema nikakve garancije da e svaka generacija najbolje rijeiti svoje drutvene probleme. Ali jo manje ima prava traiti to od prethodnih. Za sve svoje uspjehe ili neuspjehe svaka historijska generacija snosi jedino ona sama i nitko drugi historijsku odgovornost. Meutim, da e to transformaciono razdoblje dokidanja kapitala i drave i prijelaz na slanje asocijacije slobodnih proizvoaa biti jedno od najteih pitanja teorije i prakse, bilo je jasno i Marxu i Engelsu, ali i Sorelu i mnogim drugim socijalistima. Dosadanja historijska praksa pokazala je da ta strahovanja i upozorenja nisu bila pretjerana.

(23] Vidi Marxovu Kritiku Gotskog programa i njegovu koncepciju o dvije fa/c komunizma.

Drugi dio

Ideja i praksa samoupravljanja u Evropi

na razmeu stoljea

X

Prvo poglavlje

Poeci samoupravnih procesa u Rusiji

Mane je imao pravo kada je pisao da e proletarijat proi jo mnoge borbe i iskuenja dok ne promijeni svoju svijest i okolnosti. Danas moemo rei daje za tu promjenu potreban cijeli niz i socijalistikih revolucija, ali i privremenih poraza u njima, da se te promjene ostvare. Ni danas jo nije ta svijest o samoupravljanju kao supstanciji i sri socijalizma dominantna i nepokolebljiva svijest i uvjerenje meunarodne radnike klase. A to bismo tek mogli kazati o poecima aktivnijeg prodora u strukture graanskog svijeta koji se zbivao prije vie od stotinu godina u inspi- ralivnoj Parikoj komuni ili tridesetak godina kasnije u prvim ruskim sovjetima 1905. godine.

Obadvije te revolucije trajale su prekratko a da bi mogle provesti dublje socijalne promjene u tkivu graanskog drutva. Ali su duboke socijalistike analitiare upozoravale na odreene oblike i tendencije koji su nagovjetavali nove ljudske odnose. Ne treba, meutim, imali ni iluziju o tim prvim revolucionarnim okrajima. Komuna i sovjeti u prvoj ruskoj revoluciji 1905. godine jo su bili prije svega politiki oblik pod kojim se moglo izvriti ekonomsko osloboenje rada. Trebalo je da ti politiki oblici budu polazna osnova za dublje socijalne prevrate u drutvenim odnosima. Ali dotle se tada nije stiglo.

Tek je drugi pokuaj u ruskom Oktobru donio neke radikalnije promjene u socijalnim odnosima, promjene koje su jo uvijek bile ambivalentne i od kojih je bilo mogue ii dalje u razliitim pravcima.

Ruski Oktobar je uzdrmao stari svijet, iako ga jo nije sruio. Dapae, ostao je jo dugo vremena izoliran, premda je prvotna namjera boljevika bila da budu poticaj revolucionarnih promjena u Evropi. Bez obzira na drugaije ishode, ovi prvi proboji socijalista u stoljetne strukture feudalne i buroaske vlasti izbacili su Lenjina i boljevike u prvi plan historije.

Razmotrimo bitnu problematiku tih historijskih i revolucionarnih procesa, naroito s obzirom na idejna traenja i preokupacije najznaajnijih linosti toga perioda.

Revolucionarne i spontane tenje radnikih masa, naroito Pctrogra- da, dolazile su ve do izraaja u toku februarske revolucijc^u Rusiji 1917. godine. Na kaotino i teko slanje, izazvano u prvom redu dugotrajnim


ratom kao i pekulacijama buroazije, radnici odgovaraju stvaranjem svojih borbenih organizacija tvornikih i zavodskih komiteta (fabzav- komi) koji su od samog poetka postavljali zahtjeve za radnikom kontrolom i za definitivnim prisvajanjem proizvodnih snaga. Nakon ruenja carizma, to je bilo djelo u prvom redu radnikih slojeva u veim gradovima, radnici se vraaju u tvornice, osnivaju tvornike komitete i direktno utjeu na proces proizvodnje. Ne putaju, na primjer, reakcionarne inenjere da se vrate u pogone i sudjeluju u stvaranju svojih borbenih politikih organizacija sovjeta. Sovjet radnikih i vojnikih deputata u Petrogradu ubrzo postaje gospodar situacije i u biti, kako je poznato, stvara dvovlae s privremenom vladom.

Tvorniki komiteti, to je bilo sasvim razumljivo, dolaze odmah u sukob s buroazijom koja ih na svaki nain nastoji izigrati. Prvi vei sukob nastaje u vezi sa zahtjevom za osmosatni radni dan, te na poetku marta dolazi i do sporazuma i priznavanja tvornikih komiteta izabranih na principima iroke demokracije. Buroazija je bila primorana da ve 23. aprila donese i zakon, koji je u biti priznao postojee stanje, ali je ujedno nastojao da znaenje i ulogu tvornikih komiteta to vie umanji i suzi.24

Ali radnika klasa nije se toliko osvrtala na oficijelne odluke, nego je u svim gradovima i pogonima donosila svoje dodatne statute, svoja vlastita pravila i instrukcije. A. Pankratova, prvi historiar ovih procesa, smatra da je najbolji i najsmioniji statut, jo prije spomenutog zakona od 23. aprila, izradila Konferencija tvornikih komiteta ratne industrije u Petrogradu. U tom statutu poseban interes zasluuju take 5 i 7 u kojima stoji da svi propisi polaze od tvornikih komiteta koji se tiu internog reda (dakle: normiranje radnog vremena, radnike nadnice, primanje i otputanje radnika, dopusti itd.); s tim se upoznaje pretpostavljeni tvornice ili pogona. Ili dalje: Sve osobe uprave pretpostavljeni tvornice, pretpostavljeni odjela i radionica, svi tehniki namjetenici i sve druge upravne osobe stupaju u slubu u suglasnosti s komitetom cijele tvornice; on mora dati izjavu o upoljavanju ili izvijestiti na jednom opem sastanku cijelog pogona ili komiteta u radionicama. Isto tako je statut propisivao da glavni tvorniki komitet ima pravo da udalji iz upravljanja one osobe koje ne mogu garantirati normalan odnos prema radnicima i da je tvorniki komitet organ kontrole i upravljanja tvornicom. I to je sve bilo doneseno, ne treba zaboraviti, u vrijeme dok je na snazi bio kapitalistiki sistem, a buroazija, ili drava, bila vlasnik tih istih tvornica.2*

[24]U toj odluci od 23. aprila 1917. privremena vlada je morala praviti ustupke radnicima. U njoj je navedeno da se radniki komiteti osnivaju u privatnim i dravnim industrijskim poduzeima, da se osnivaju na prijedlog najmanje desetine od ukupnog broja radnika i da komitet biraju radnici, ne izuzimajui tene i maloljetnike, neposrednim i tajnim glasanjem. S obzirom na sadraj rada. radniki komiteti zastupaju radnike pred upravom poduzea u vezi s pitanjima koja se odnose na unutranje meusobne odnose; zastupaju radnike u njihovim odnosima s dravnim i druitvenim ustanovama; brinu se o kullurno-prosvjctnoj djelatnosti medu radnicima u poduzeu i za poboljanje ivotnih uvjeta radnika.[25] Citati iz Statuta su iz knjige A. M. Pankratove. Fabri k rite in Russland. Der Kampf um die sozialistische Fabrik. Frankfurt am Main. 1975. godine, str. 174. Rusko izdanje je izaSlo u redakciji M. N. Pokrovskog 1923. JoS jedanput je objavljeno potkraj dvadesetih godina, od pobjede staljinizma pa do danas ovo djelo, naravno, nije ugledalo u matinoj zemlji svjetlo dana. Ovu knjigu smatram jednim od najozbiljnijih i najvanijih dokumenata za ovu problematiku s obzirom na tadaSnja revolucionarna zbivanja u Rusiji. Pankratova je u osnovi bila pristalica Lenjinovih po

Poeci samoupravnih procesa u Rusiji 37

Pokuaji u Moskvi i drugim mjestima da radnici stvore svoje statute bili su i, prema rijeima Pankratove, skromniji, iako su svi bili radikalniji od zakona donesenog 23. aprila. Moskovljani su u svojim tumaenjima zakona naglaavali da radniki komitet mora biti organ za obranu ekonomskih, sindikalnih i kulturnih interesa radnika, a zbog slabosti sindikata radniki komiteti dobivaju zadatak da preuzmu vodstvo u ekonomskoj borbi, voenje trajkova.26 Harkovski radnici su tvornike komitete shvatili kao organe revolucije i kao osnovne elije sindikata. Fabriki komiteti moraju preuzeti osiguranje proizvodnje, ostvarenje maksimalne proizvodnosti svakog preduzea, kao i uspostavljanje odgovarajue kontrole nad svim dijelovima proizvodnje.27 Oni se isto tako brinu o tarifnim sporazumima, radnikim nadnicama, sanitarnim i higijenskim pitanjima itd. Pankratova zakljuuje da nee dalje nabrajati sve ove pokuaje i zbivanja, ali da sve to pokazuje u kojem pravcu je radnika klasa pokuala da uspostavi samoupravljanje u tvornicama.2" S ovom konstatacijom moemo se sloiti. Jer, bez obzira na to to je jo uvijek bio na snazi graanski, buroaski poredak, u kojem je nemogue da radnika klasa realizira socijalistiko samoupravljanje u ekonomskoj bazi drutva jer to znai razvlaenje buroazije ovo su bili procesi i tendencije koje su upravo tome vodile, pogotovo kada znamo da su bile odluno podrane i esto inspirirane od boljevika, koji su ve Lenjino- vim aprilskim tezama uzeli jasan kurs ka socijalistikoj revoluciji. U tom kontekstu to su stvarno bili pokuaji uspostavljanja samoupravljanja u tvornicama, koje bi na kraju revolucija i sankcionirala.

Ovi procesi, u tim burnim postrevolucionarnim i predrevolucionarnim vremenima, dovode i do prve Konferencije tvorniko-zavodskih komiteta Petrograda koja je odrana 30. maja. Konferencija je odbacila govor ministra rada Skobeljeva, koji je izjavio da je uloga tvornikih komiteta zavrena, jer je na djelu buroaska revolucija te se treba s buroazijom i sporazumjeti. Jedan od delegata, Naumov, formulirao je radniki stav na slijedei nain: Mi moramo proizvodnju izvesti iz kaosa u red, i jaajui nau poziciju u proizvodnji i uzimajui kontrolu u svoje ruke, uimo u praksi da aktivno sami radimo u proizvodnji i provodimo je na organizirani nain u buduu socijalistiku proizvodnju. Drugi deputat ivotov govorio je da su fabriki komiteti baza proirenja i uvrenja revolucije. (...) Radnika kontrola je protunapad radnike klase na buroaziju. Radnici su uvrstili svoje isturene poloaje, stvorili su tvornike komitete i poveli s tih pozicija ekonomsku borbu protiv buroazije. Pomou komiteta e radnici provesti da kapitalizam iezne.29

gleda, pa imamo u knjizi naroito naglaen taj aspekt, to jc za nas i za svakog istraivaa tili zbivanja od posebnog znaenja. Ono to je pri lom najvanije, Pankratova je bila sudionik tih zbivanja i pisala jc u samoj revoluciji, iz samih dogaaja, da se tako izrazim. S obzirom na atmosferu koju jc stvarao Lcnjin, atmosferu otvorenosti, demokratinosti, diskusije i kritike, djelo jc lieno onih falsificiranja i mitologija staljinskog perioda. U vezi s historijatom borbe ruske radnike klase za socijalistiku tvornicu, kako kae Pankratova, u prvom redu sc oslanjam na ovo djelo.[26] Prema A. M. Pankratova, ibid., str. 175.[27] Prema A. M. Pankratova, ibid.. str. 176.[28] A. M. Pankratova, ibid., str. 177.[29] Prema A. M. Pankratova, ibid.. str. 181. i 182.


Na konferenciji su boljeviku liniju zastupali Lenjin i Zinovjev, a menjeviku Avilov i Cerevanin. Konferencija jo nije bila usvojila radniku kontrolu, ali je veina glasala za rezoluciju koja je u osnovi bila djelo Lenjina. U toj rezoluciji govori se o veoma tekoj situaciji u Rusiji, o potpunom rasulu ekonomskog ivota koje je dostiglo takav stupanj da je katastrofa neuvenih razmjera gotovo neizbjena. A ona bi zaustavila rad niza bitnih privrednih grana i dovela u bezizlaznu situaciju sve dijelove stanovnitva. I zato se u rezoluciji, u treoj taki, navodi da se katastrofa moe izbjei samo uvoenjem istinske radnike kontrole nad proizvodnjom i raspodjelom. Da bi se ova kontrola primijenila, nuno je: 1) da u svim znaajnim institucijama radnici imaju garantiranu veinu od najmanje tri etvrtine glasova, da poslodavci, koji nisu prekinuli aktivnost, i tehniko osoblje budu obavezno duni da uestvuju u radu ovih institucija; 2) da tvorniki i zavodski komiteti, centralni i lokalni sovjeti radnikih deputata, vojnici i seljaci kao i sindikati dobiju pravo uea u kontroli, da imaju uvid u sve bankarske i komercijalne knjige, da im svi podaci koji su im potrebni budu obavezno dostavljeni.30

Pankratova je u svom komentaru ovih zbivanja pisala da je na slian nain, kao to je petrogradski Sovjet radnikih deputata postao sveruski centar politike borbe, trebalo da Centralni savjet tvornikih komiteta Petrograda postane sveruski centralni organ ekonomske borbe proletarijata. Jer su savjeti tvornikih komiteta u ostalim gradovima Rusije nastali mnogo kasnije. Tog ljeta buroazija uglavnom nastoji da se konsolidira i ne prizna prava tvornikih savjeta, naroito u vezi s upletanjem komiteta u proces proizvodnje, kao i u pitanju odreivanja nadnica te primanja i otputanja radnika. U toj borbi za tvornike statute i njihovu primjenu radnika klasa je shvatila da sve to moe ostvariti samo ako postane gospodar tvornice. Pred njom je stajala nova velika zadaa: da preuzme politiku i ekonomsku vlast. Put do toga vodio je preko radnike kontrole; borba za nju predstavlja najsvjetliju stranicu u historiji tvornikih kom iteta.31

Borba za uvoenje radnike kontrole svakako ide u najvanija poglavlja revolucionarnih zbivanja u lom razdoblju, jer je radnika kontrola mogla posluili kao najjae oruje za razbijanje samovlasti kapitala unutar tvornice i izvan nje. Ve smo vidjeli da je Prva petrogradska konferencija tvornikih komiteta potkraj maja zauzela stavove u prilog radnikoj kontroli. Ove stavove proklamira i VI kongres boljevike partije sredinom augusta 1917. godine u odsutnosti Lenjina koji se morao skloniti pred progonom i naumom privremene vlade da ga uhapsi. Kongres je smatrao da sc treba umijeati u podruje proizvodnje planskim reguliranjem i raspodjelom, kao i nacionalizacijom i centralizacijom banaka i mnogih trustova. Za provoenje kontrole neophodno je dokidanje poslovne tajne, knjige trgovaca i industrijalaca moraju bili otvorene, a ni tvornice sc nc mogu zatvarali bez odobrenja sovjeta radnikih deputata, sindikata i Centralnog savjeta tvornikih komiteta.32

[30] Rezolucija, koju je napisao Lenjin, prihvaena na Konferenciji tvornikih komiteta I. juna 1917. Samoupravljanje i radniki pokret I. Beograd, 1973, str. 132.

[311 A. M. Pankratova, ibid.. str. 198.

Poeci samoupravnih procesa u Kusiji 39

Dvije osnovne klasne snage u Rusiji zapravo su se pripremale na odluan okraj. Bila su to, kako se poslije vidjelo, dramatina dva mjeseca u kojima je trebalo da bude odlueno o socijalnoj sudbini Rusije, a moda i dijela Evrope. U tom do krajnosti zaotrenom socijalnom konfliktu nisu vie igrali nikakvu ulogu glasaki listii, nego politika organiziranost, revolucionarna odlunost, spremnost i jasnoa cilja kao i podrka ostalih narodnih masa politici koju su boljevici i lijeva krila nekih drugih stranaka zastupali. Pitanje politikog mehanizma koji bi i silom osiguravao ono to se ve naziralo kao mogue tj. revoluciju, izbija svom silinom u prvi plan, ali s tim je ujedno trebalo biti povezano i osnovno htijenje revolucionarnih snaga socijalno i politiko osloboenje radnike klase i ostalih radnih slojeva. To je Lenjin veoma dobro i bolje od svih drugih osjetio. Sto se vie pribliavao as u kojem je osvajanje politike vlasti bivalo sve realnija mogunost, struktura te nove vlasti postaje sve vei problem. I upravo u ovim odsudnim danima Lenjin u egzilu na granici Finske i Rusije razrjeava, na osnovi glavnih marksistikih tradicija, ovo temeljno pitanje u jednom od svojih najvanijih djela Drava i revolucija.

Borba za radniku kontrolu se, meutim, nastavlja te tome i Druga konferencija tvornikih komiteta u Moskvi na poetku oktobra 1917. posveuje punu panju, kao i Prva sveruska konferencija tvornikih komiteta koja je odrana od 17. do 22. oktobra, dakle nekoliko dana prije prevrata. Nakon referata Trockog i Kamenjeva konferencija je zakljuila da je revolucija u smrtnoj opasnosti, da vlast treba prei u ruke sovjeta, a zatim treba uvesti radniku kontrolu nad proizvodnjom i raspodjelom. Zakljuak o radnikoj kontroli bio je slijedei: 1. Polo radnika klasa politiki srui samovlae, ona e i na privrednom podruju pomoi pobjedi demokratskih nastojanja. Izraz za lo je ideja radnike kontrole, koja je spontano izrasla na tlu privrednog propadanja koje jc bilo prouzroeno razbojnikom politikom vladajue klase; 2. Organizacija radnike kontrole znai samodjelatnost radnika u proizvodnoj slcri, kao to su organizacija partijske djelatnosti na politikom podruju, organizacija sindikata u odnosu prema nadnicama, kooperativna organizacija na podruju zadovoljavanja potreba i organizacija klubova u oblasti odgoja i prosvjeivanja; 3. Radnici su zainteresirani vie nego posjednici za korektan i stalan rad poduzea. Egzistencija radnike kontrole osigurava u lom pogledu interese cijelog drutva, cijelog naroda mnogo prije nego autokratski nastrojeni vlasnici tvornica, koji se ravnaju samo prema se

[32] esti kongres boljevika potkraj jula 1917. u svojoj je rezoluciji navodio da treba branili sve masovne organizacije (sovjete, (vorniko-zavodske komitete, vojnike i seljake komitete) i u prvom redu sovjete radnikih, vojnikih i seljakih deputata od konlrarcvolucionarnih pokuaja (VKP (b) v rc/.oljucijah i rcicnijab sje/.dov, konfcrencij i plenumov CK, sv. I, Moskva. 1932, str. 293). Medu daljim odlukama jc uspostavljanje stvarne radnike kontrole. U organe kontrole trebaju uci kao veina predstavnici Sovjeta radnikih deputata, sindikata i tvorniko-zavodskih komiteta. U organe kontrole trebaju biti privueni i predstavnici tehnikog nauno-obraz.ovanog peisonala. (Ibid.. str. 294). Za provoenje kontrole neophodno je ukidanje trgovake tajne, a trgovake, industrijske, bankovne knjige moraju bili otvorene z.a kontrolu . . . U cilju borbe s tajnim i javnim lokautima izdali zakon o zabrani zatvaranja tvornica ili smanjivanja proizvodnje bez odluke Sovjeta radnikih deputata, sindikata i centralnih tvorniko-zavodskih komiteta. (Ibid.. str. 294). Rezolucija, naravno, konstatira da je zadatak svih navedenih organizacija da provode sve mjere kako bi ubrzali prijelaz, vlasti u ruke radnike klase.

Samoupravljanje kao permanentna te%-oludja 40

binim m aterijalnim i politikim prednostima; 4. Sam o radnika kontrola nad kapitalistikim poduzeima stvara, time to uvruje razumne i stvarne odnose i objan java njihovo drutveno znaenje, odgovarajue dobre uvjete da bi bilo ostvareno teko djelo radnikog samoupravljanja i da bi bio omoguen razvoj proizvodnog rada.

Tim e smo i konceptualno, a jo vie vremenski uli ve u novu historijsku epohu.

[33] Vidi A. M. Pankratova. Ibid.. str. 211.

Drugo poglavlje

Lenjinov koncept samoupravljanja i

praksa revolucije

1. Lenjin o prelaznom periodu i sam oupravljanju

u Dravi i revoluciji

U tim zaista burnim vremenima, kada su se sukobljene klasne snage Rusije pripremale na odlune okraje, Lenjin je sredinom te godine sre divao ve pripremljene materijale za ovo svoje djelo koje je njemu samom trebalo da poslui kao teorijski putokaz i odgovor a ta nakon preuzimanja vlasti? Sta znai drava radnike klase, ta znai diktatura proletarijata i u kojim se oblicima treba i moe u naelu i konkretno u Rusiji ostvariti osnovna tenja socijalizma osloboenje radnike klase, uspostavljanje novih druteno-ekonomskih odnosa, novih odnosa medu ljudima uope, u kojima e samoodreenje ovjeka, njegovo slobodno oblikovanje i usmjeravanje vlastitog ivota na svim podrujima ovjekove djelatnosti postepeno biti realizirano.

Da je Lenjin ve u julu mjesecu imao neka pitanja obraena i da mu je do njih bilo veoma stalo, vidi se iz jednog pisma Kamenjevu kada je, u toku hajke na njega i boljevizam, raunajui s mogunou i da ga ubiju, pisao: Entre nous: ako me ucmekaju, molim Vas da izdate moju svesku Marksizam o dravi (zaglavila se u Stockholmu). Plave korice, povezana je. Sakupljeni su svi citati iz Marxa i Engelsa, kao i Kautskog protiv Pan- nekoeka. Ima niz primjedaba i zabiljeaka, formulacija. Mislim da bi izdavanje zahtijevalo nedjelju dana rada. Smatram da je vana, jer nije samo Plehanov napravio zbrku nego i Kautsky. Uslov je: sve ovo apsolutno entre nous!**

Ve par dana nakon ovog pisma, nakon odluke partijskog vodstva da se Lenjin ne smije javiti vlastima i izai pred sud, jer nema nikakve garancije za njegov ivot, Lenjin naputa Petrograd i odlazi u Razliv, a na poetku septembra, radi sigurnosti, prelazi u Finsku. U to vrijeme radi

(34] V. I. Lenjin, Pismo Kamenjevu od 18. jula 1917. Dela tom 38, Beograd. 1976, sir. 401. Dalje n citati iz Dela biti oznaeni samo brojem toma i stranice. Izgleda da jc Lenjin na ovim pitanjim.i sislematskije poeo radili jo od kraja 1916. do poetka 1917. kada su ga revolucionarni dogadaji sprijeili da nastavi rad.


na tom svom djelu. Od cjelokupne socijalistike literature Lenjin se nije mogao oslanjati na nehistorijska gledanja anarhista i anarhosindikalista. koji su uvelike naivno otpisivali dravu nakon ruenja buroaskc vladavine, a isto tako ni na one mnogobrojne marksiste u tadanjoj socijaldemokraciji koji su parlamentarne demokratske postupke ve pretvarali u mitologiju. Lenjin se oslanjao na autentinu marksistiku misao, a za tu svrhu su mu osim ranog Manifesta stajali na raspolaganju u prvom redu Marxov rad o Parikoj komuni i veoma vane biljeke uz Gothski program, te Engelsov vaan spis o Duhringu, nadalje o porijeklu porodice, privatnog vlasnitva i drave, kao i izvjestan broj njihovih pisama naroito iz sedamdesetih i osamdesetih godina. A u tim svojim radovima, jedinima u kojima su eksplicitnije i opirnije rjeavali ova pitanja, Marx i Engels se nisu uputali u konstruiranje ni idealnog niti ranog socijalistikog drutva, jer im je bila strana svaka socijalna astrologija. Ve sam prim jer Rusije najbolje je pokazao kako se nita konkretnije u lom smislu nije moglo predviati, pa je i sam Lenjin, dva mjeseca prije oktobarskog prevrata, morao u osnovi ostati samo na nekim bitnim opim odreenjima. Ali za nas su naelna Lenjinova razmiljanja o ovoj presudnoj problematici od izuzetnog znaenja za razumijevanje i procjenu Lcnjina kao ovjeka i revolucionara. Ovi su momenti i za procjenu daljeg i kasnijeg toka ruske revolucije od prvorazrednog znaenja, bez obzira na to da li su Lenjin i njegovi drugovi, u konkretnoj i tekoj praksi zaostale Rusije i buroaske kontrarevolucionarne intervencije, morali i odstupati od nekih svojih socijalistikih principa. Ali, s druge sirane, ova nam Lenjinova nastojanja da dade odgovore na probleme prelaznog perioda ujedno pokazuju dokle je revolucionarna misao toga vremena kod njenih najznaajnijih i radikalnih protagonista, koji su jedini uspjeli da zaponu sa socijalistikim revolucionarnim prevratom, zapravo dola.

Nas ovdje ne zanimaju Lenjinova razmatranja ovih pitanja u cjelini, nego prije svega problem drave u revoluciji, problem prelaznog perioda to jc u sreditu naeg interesa u ovom radu. Lenjin je kao konzekventan marksist u potpunosti prihvaao Marxove i Engelsove koncepcijo o dravi kao historijskoj i klasnoj tvorevini, o dravi kao mehanizmu za ugnjetavanje jedne klase od druge, mehanizmu koji u osnovi i prvom redu osigurava vlast i hegemoniju jedne klase, o potrebi slamanja buroaskog dravnog aparata u revoluciji i uspostavljanju diktature proletarijata kao prelazne lae za definitivni ju pobjedu komunistikih drutvenih odnosa.5'

Lenjin nije u tom burnom i revolucionarnom vremenu, kada se postavljalo pitanje bili ili ne biti jedne ili druge klasne vladavine, posveivao pa-

[35] Treba naglasili i upozorili, jer jo i danas postoji konfuzija oko termina diktatura, da l.enjm nije pri tom mislio nikada na teror, nego politiku vlast, hegemoniju odredene klase, kojoj naravno uvijek stoje na raspolaganju i sva dravna sredstva da osigura tu hegemoniju. Sto se danas uvrijeilo suprotstavljanje demokracije diktaturi, stvar je historijskih okolnosti i traginih iskusla va faistike i staljinistike diktature. Za Lenjina je vlast svake klase diktatura, koja se moe provoditi u najraziiilijim oblicima. Demokracija je za Lcnjina isto lako diktatura, pa e zato i ona odumrijeti s klasama, dravom i potrebom klasnog potinjavanja. Sto su opet mnogi komunisti nakon Lcnjina izjednaavali svaku vlast buroazija i potejenjivali demokratske oblike te vlasti za uspjeniji razvoj radnikog pokreta - jer su u svakoj vlasti vidjeli jednostavno diktaturu primjer je nedifercneiranja opeg i posebnog s obzirom na historijsku praksu.

Lcnjinov koncept samoupravljanja i praksa 43

'.nju i drugim karakteristikama i funkcijama drave. Koncentrirao je svu ivoju panju upravo zbog naznaenog momenta, na njenu historijsku iutinu, lako da je problem u njegovim razmatranjima znatno i ogoljen, lojednostavljen ali zato nije izgubljena sr samog pitanja.

Nasuprot anarhistikim i slinim koncepcijama, Lenjin jc dosljedno zastupao tezu daje proletarijatu u njegovoj revoluciji potrebna drava. A kad jc razmiljao o tome kako bi ta drava proletarijata trebala da izgleda, u osnovi se oslanjao na Marxovu analizu i zakljuke u vezi s Parikom komunom i na dotadanja ruska iskustva s obzirom na formiranje tvornikih komiteta i sovjeta. Prema tome, nije shvatio dravu prelaznog perioda ili. dananjim rijeima, socijalistiku dravu kao birokratsku klasnu organizaciju otuenu od proletarijata, nego proletarijat organiziran kao vladajua klasa (Marx). Nasuprot, dakle, graanskom parlamentarizmu, gdje je narod od vremena do vremena davao svojim glasanjem pravo pojedinim frakcijama graanske klase da njime upravljaju perpetuirajui na taj nain, uza svu demokratsku slobodu glasanja i izbora, politiku alijenaciju nova radnika drava je. prema Lenjinu, trebala da bude neposredan izraz radnikih i narodnih htijenja, drutveni organizam baziran na delegatskom a ne formalno-parlamentarnom sistemu. Sovjeti radnikih, vojnikih i seljakih deputata (delegata), koji su ve u to vrijeme bili stvarani neposrednim izborom najboljih i najpovjerljivijih predstavnika narodnih masa na samom mjestu rada, u tvornicama, selima itd., trebali su da postanu nova. revolucionarna osnova te nove vlasti, socijalistike drave. Sovjetski deputati se, upravo kao to jc to Komuna pokazala, biraju bez velikih ceremonija, neposredno, a delegati su opozi- ri u svako doba i rade za radniku nadnicu. Sovjeti su novi dravni aparat, pisao je Lenjin jo uvijek prije samog prevrata, koji stvara, prvo, naoruanu silu radnika i seljaka, pri emu ta sila nije odvojena od naroda kao sila stare stajae vojske, ve je s njim najtjenje povezana: u vojnom pogledu ta sila je neuporedivo snanija od ranije vojske; u revolucionarnom pogledu ona se niim ne moe zamijenili. Drugo, ovaj aparat omoguava vezu s masama, s veinom naroda, toliko tijesnu, neraski- ivu povezanost, vezu koja se lako provjerava i obnavlja, da o neem slinom u bivem dravnom aparatu nema ni spomena. Tree, budui da se njegov sastav bira i smenjuje po volji naroda, bez birokratskih formalnosti. taj aparat je mnogo demokratskiji od svih bivih aparata. etvrto, on omoguava vrstu vezu s najrazliitijim profesijama, ime olakava da sc bez birokracije provedu najrazliitije, najkorjenitije reforme. Peto, on stvara oblik organizacije avangarde, tj. najsvjesnijeg, najenerginijeg, najnaprednijeg dijela ugnjelenih klasa, radnika i seljaka, pa lako predstavlja aparat kojim avangarda ugnjetenih klasa moe da uzdie, odgaja, ui i vodi za sobom cjelokupnu gigantsku masu ovih klasa, koja je dosad stajala potpuno izvan politikog ivota, izvan historije. esto, on prua mogunost da se prednosti parlamentarizma sjedine s prednostima neposredne, direktne demokracije, tj. da se u licu izabranih predstavnika naroda sjedine i zakonodavna funkcija i izvravanje zakona. U usporedbi s buroaskim parlamentarizmom, to je takav korak naprijed u razvitku demokracije koji ima svjetsko-hislorijsko znaenje.36


Koncept sovjeta (savjeta, Rate, consigli) postaje za Lenjina osnova nove, radnike, socijalistike drave, a u biti i osnova njenog iezavanja sa svjetske pozornice. Sovjeti razliitih oblika i funkcija, politiki i privredni, izraz su neposredne volje i odluke narodnih masa, a da se ne pretvore u birokratske organizacije, poduzet e se mjere koje su navodili ve Marx i Engels. To jest, sovjetski delegati su izborni i smjenjivi u svako doba; primaju plau ne viu od radnike i omoguavaju prelaz na to da svi imaju funkcije kontrole i nadzora, da svi neko vrijeme budu birokrati i da stoga nitko ne bi mogao postati 'birokrat'.,7

U dravi kojom upravljaju radnici tj. proletarijat organiziran kao vladajua klasa, smatrao je Lenjin, za upravljanje je najvanije ovladati evidencijom i kontrolom. Malograanski slojevi, tadanja birokracija, koja je uglavnom bila antikomunistiki i antisocijalistiki nastrojena, pretvaraju se u slubenike u najmu drave, koju ine naoruani radnici. Lenjin je m islio da je ve kapitalizam toliko pojednostavnio evidenciju i kontrolu da e je moi obavljati gotovo svaki pismeni ovjek. A kad se drava u glavnom dijelu svojih funkcija svodi na takvu evidenciju i kontrolu od samih radnika, o

Documents

Samoupravljanje Kao Permanenta Revolucija - Predrag Vranicki