SAMUELSON

Skripta najvažnijih pojmova, definicija i sl.

Ovo još fali: ŠTO JE PRORAČUNSKI DEFICIT I KAKO GA SE FINANCIRA, ,tečaj, aprecijacija, deprecijacija, devalvacija, revalvacija, centralna banka,, "nizozemska bolest", javni prihodi, javni rashodi i potrosnja, proracun (pojam, suficit, deficit),

EKONOMIKA je proučavanje kako društva biraju upotrebu oskudnih proizvodnih sredstava koja imaju alternativu upotrebu, da bi proizvela robe različitih vrsta i razdijelila ih među različite grupe.Dobra su oskudna jer ljudi žele mnogo više nego što eknomija može proizvesti.Ekonomska dobra su oskudna, ne besplatna i društvo mora birati između ograničenih dobara koja može proizvesti s raspoloživim sredstvima.Kapitalna dobra su trajni faktori proizvodnje, a oni su i sami proizvod ekonomije (npr. zgrada, postrojenja, računala). Pravila koja određuju kako se kapital i druga sredstva mogu kupovati, prodavati i upotrebljavati čine sustav VLASNIČKIH PRAVA. Ni u jednom ekonomskom sustavu privatna vlasnička prava nisu neograničena.

MIKROEKONOMIKA se bavi ponašanjem pojedinačnih entiteta kao što su tržišta, poduzeća, kućanstva.MAKROEKONOMIKA je grana ekonomike koja se bavi sveukupnom mogućnošću ekonomije.

TRI PROBLEMA EKONOMSKE ORGANIZACIJE:-svako društvo mora dgovoriti na 3 osnovna pitanja: ŠTO? – Koje se vrste i količine proizvode iz velikog niza svih mogućih dobara i usluga?KAKO? – Kako se sredstva upotrebljavaju u proizvodnji tih dobara?ZA KOGA? – I za koga se dobra proizvode? (Tj. kakva je razdioba dohotka među različtim pojedincima i klasama?)Društva na ta pitanja odgovaraju na različite načine. Danas najvažniji OBLICI EKONOMSKE ORGANIZACIJE su: - Naredbodavni - centralizirani nadzor države, država donosi sve odluke o proizvodnji i potrošnji. - Tržišni – ponaša se u skladu s neformalnim sustavom cijene i profita u kojem većinu odluka donose pojedinci osobno i pouzeća.Sve države imaju različite kombinacije naredbi i tržišta, sve su države MJEŠOVITE EKONOMIJE – to je prevladavajući način ekonomske organizacije u suvremenim naprednim industrijskim ekonomijama, u kojima tržište određuje većinu cijena, dok država programima oporezivanja usmjerava cjelokupnu ekonomiju.

LAISSEZ-FAIRE EKONOMIJA („Pustite nas na miru“) je ekstreman slučaj tržišne ekonomije, u kojem država gotovo nema ekonomsku ulogu.

EFIKASNOST znači da se sredstva ekonomije upotrebljavaju što je moguće djelotvornije da bi se zadovoljile potrebe i želje ljudi.

FAKTORI PROIZVODNJE su zemlja, rad i kapital.

PROIZVODI su različita korisna dobra ili usluge koji proizlaze iz proizvodnog procesa, i koji se ili troše ili upotrebljavaju u daljnjoj proizvodnji.

TRŽIŠTE služi kao mehanizam pomoću kojeg se susreću kupci i prodavači da bi tazmijenili i odredili cijene i količine dobara. Može biti centralizirano, decentralizirano, elektroničko, ...

TRŽIŠNI MEHANIZAM prvo određuje ŠTO i KAKO, pa ZA KOGA. Kada pučanstvo traži više nekog dobra, poduzeća mogu ostvariti profit povećavajući proizvodnju tog dobra. U uvjetima savršene konkurencije poduzeće mora naći najjeftiniju metodu proizvodnje, efikasno upotrebljavajući rad, zemlju i druge faktore. U protivnom, ono će trpjeti gubitke i biti uklonjeno s tržišta.

NAJVAŽNIJE FUNKCIJE TRŽIŠTA:1) Vrši selekciju potrebnih proizvoda i utvrđuje potrebe i želje članova zajednice2) Osigurava efikasnu alokaciju proizvodnih činilaca i efikasan izbor proizvodnih postupaka te tako omogućuje ukupnu društvenu podjelu rada (svatko bira, ovisno o interesima i isplativosti, što će prodavati, a što kupovati)3) Vrši raspodjelu društvenog proizvoda i nacionalnog proizvoda.

NAČELO NEVIDLJIVE RUKE tvrdi da sebično nastojanje da ostvari dobro za sebe, svakog pojedinca, kao nekom nevidljivom rukom, navodi da ostvari najbolje dobro za sve.

Dok se ekonomije razvijaju one postaju SPECIJALIZIRANIJE. Podjela rada omogućuje da se zadaća rastavi na mnogo manjih poslova koje samo jedan radnik može brzo naučiti i obaviti. Dok pojedinci i zemlje postaju sve specijaliziraniji, oni se sve više usredotočuju na posebne robe i razmjenjuju svoju prekomjernu proizvodnju za dobra koja su proizveli drugi. Dragovoljna razjena, zasnovana na specijalizaciji, koristi svima.

ULOGA DRŽAVE U SUVREMENOJ EKONOMIJI odnosi se na:- efikasnost- pravednost- rast i stabilnost

Država nastupa kada je potrebno ispraviti manjkavosti tržišta koje dovode do NEEFIKASNOSTI uslijed nesavršene konkurencije, negativnih eksternalija, omogućava postojanje javnog dobra; zatim ispravlja NEJEDNAKOSTI/NEPRAVIČNOSTI u distribuciji dohotka; te mjerama ekonomske politike osigurava makroekonomski RAST I STABILNOST.

SAVRŠENA KONKURENCIJA je kada sva dobra i usluge imaju cijenu i razmjenjuju se na tržištu.

NESAVRŠENA KONKURENCIJA postoji kada kupac ili prodavač mogu utjecati na cijenu dobra. Glavna obilježja su previsoke cijene i preniska proizvodnja.MONOPOL je krajnji slučaj nesavršene konkurencije; samo jedan ponuđač koji sam određuje cijenu određenog dobra. Nastaje iz razloga: nedostatka konkurencije na određenom tržištu, nedostatka supstituta kojima se može trgovati (roba ili usluga) te zbog postojanja ulaznih barijera na tržištu - monopolist kontrolira vrijedan input, prirodni monopol, patenti i zaštite, državni monopoli. Primjeri monopola iz prošlosti i sadašnjosti u RH -od sektora

telekomunikacija, energetike, komunalija i vodoopskrbe...

Uz monopol može se pod nesavršenu konkurenciju navesti i oligopol, razni oblici monopoličticke konkurencije, monopson, oligopson. Sve ovisi o tome tko na tržištu svojom kontrolom ili zbog drugih okolnosti utječe na cijene. Kod monopola jedan proizvođač, kod OLIGOPOLA više njih utječe na cijenu jer jedino oni proizvode robu ili uslugu koja se traži ili im je položaj osiguran neekonomskim razlozima, a većina kupuje od njih. Kod MONOPSONA i OLOGOPSONA radi se se o jednom velikom i u drugom slučaju više većih kupaca koji određuju cijenu onoga što nabavljaju jer su kupci većine proizvoda određenog proizvođača.

Tržišta nužno ne dovode do besprijekorne ili PRAVEDNE RASPODJELE DOHOTKA. Ona mogu dovesti do neprihvatljivo velike nejednakosti dohotka i potrošnje. Kao odgovor na to država može promijeniti model ostvarivanja dohodaka pomoću tržišnih nadnica, renti, kamata i dividendi. Suvremene države upotrebljavaju oporezivanje kako bi povećale prihode za transfere ili programe dohodovne pomoći za siromašne.

Od nastanka makroekonomike ('30-ih) država je upotrebljavala fiskalne ovlasti (oporezivanja i trošenja) i monetarnu plitiku (koja utječe na kamtnjake i kredite) da bi poticala dugoročni EKONOMSKI RAST i produktivnost. Koristeći fiskalnu i monetarnu politiku država može utjecati na razinu ukupnog trošenja, stopu rasta proizvodnje, razinu zaposlenosti i nezaposlenosti, te na razinu cijena i stopu inflacije, tj. osigurati rast i stabilnost.

EKONOMSKI RAST je rast ukupne proizvodnje jedne države.PRODUKTIVNOST je proizvodnja na jedinicu utroška ili efikasnost kojom se upotrebljavaju sredstva.

ANALIZA PONUDE I POTRAŽNJE pokazuje kako se tržišno ustrojstvo bori sa tri ekonomska problema: što, kako i za koga.

Gotovo sve robe podliježu ZAKONU OPADAJUĆE POTRAŽNJE koji tvrdi da tražena količina opada kada se cijena dobra povećava. Mnogi su utjecaji: prosječni obiteljski dohoci, stanovništvo, cijene srodnih dobara, ukusi i posebni utjecaji. Kada se ti utjecaji promijene, pomaknut će se i KRIVULJA POTRAŽNJE (koja pokazuje vezu između cijene nekog dobra i kupljene količine tog dobra, kada su druge stvari konstantne).

Zašto tražena količina opada kad cijena raste?Prvo je UČINAK SUPSTITUCIJE – kad cijena dobra raste zamijeni ga se drugim sličnim dobrima (npr. jede se piletina umjesto govedine).

Drugo je UČINAK DOHOTKA – npr. ako benzin dvostruko poskupi – za isti dohodak može ga se kupiti dvostruko manje.

KRIVULJA PONUDE pokazuje vezu između tržišne cijene i količine nekog dobra koju su proizvođači voljni proizvesti i prodati, kada se ostale stvari ne mijenjaju. Utjecaji koji djeluju na krivulju ponude: troškovi proizvodnje, cijene srodnih dobara, politika države i posebni utjecaji.

RAVNOTEŽA PONUDE I POTRAŽNJE ostvaruje se pri cijeni pri kojoj se izjednačavaju snage ponude i potražnje.

RACIONIRANJE CIJENAMA obavlja tržište međudjelovanjem ponude i potražnje. To je racioniranje novcima.

EKONOMSKA POLITIKA se bavi osnovnim pojmovima ekonomije, ekonomskim doktrinama, ekonomskim procesima i problemima u RH i svijetu (tranzicija, privatizacija, industrijska politika, globalizacija, konkurentnost, MMF, problemi gospodarstva RH, stanje u RH, vanjski dug, kako dalje, zašto nismo "balkanska Švicarska"). Ekonomija je baza, a pravo regulator, nadgradnja i neraskidivo su povezani.

CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE su brojni, ali kao osnovne moglo bi se izdvojiti: ostvarivanje poželjne stope gospodarskog rasta (uz održivi razvoj i konkurentnost), smanjivanje stope nezaposlenosti (nova radna mjesta, težnja punoj zaposlenosti), stabilnost cijena (suzbijanje inflacije), uravnotežena platna bilanca (smanjivanje deficita izvozom, manjim uvozom), smanjenje siromaštva i povećanje socijalne stabilnosti (preraspodjelom dohodaka, mjerama socijalne politike). Te se ciljeve može nazvati „magičnim peterokutom ciljeva ekonomske plitike“ – puna zaposlenost, iskorištenost proizvodnih kapaciteta, pravedna raspodjela dohodaka, niska inflacija i uravnotežena platna bilanca.Većina ciljeva ekonomske politike ne može se istovremeno provoditi u potpunosti jer su često kontrarni jedni drugima. Zbog toga je važna lista prioriteta među ciljevima koju određuje izvršna vlast - nositelj ekonomske politike pojedine zemlje.

POLITIČKA EKONOMIJA više teorijski govori o proizvodnim procesima u određenom društveno-ekonomskom uređenju, odnosima raspodjele i razmjene, kolanja kapitala, osnovnim ekonomskim velicinama, dok ekonomska politika ima naglasak na aktualnim pitanjima koje država mora riješiti kroz svoju monetarnu, fiskalnu, vanjskotrgovinsku politiku, posebno s obzirom na problematiku RH.

MONETARNA I FISKALNA POLITIKA - kao jedne od podvrsta ekonomske politike:(uz politiku dohodaka, politiku platne bilance i politika tržišta i cijena)

MONETARNA POLITKAMonetarnu politiku vodi centralna banka (kod nas HNB) neovisno o uputama Vlade (izvršne vlasti) putem instrumenata kao što su operacije na otvorenom tržištu (otkupi i prodaja deviza, blagajničkih zapisa), obveznim rezervama i diskontnom stopom. Osnovni ciljevi su regulacija novčane mase u optjecaju (politika novca), regulacija i stabilnost tečaja domaće valute (politika tečaja) te regulacija kamatnih stopa (politika kamata). Npr. reguliranje tečaja: ako je tečaj kune niži - naša roba i usluge bit će cijenom konkurentniji na stranom tržištu i više ćemo izvoziti. Primjer iz svijeta: Kina i svijet, deprecirani kineski juan=ogromni kineski izvoz i suficit platne bilance. Zato su savjeti stručnjaka da se kuna postepeno deprecira za oko 20 % jer se smatra da je za toliko precijenjenja zbog nekih imovinsko-političkih razloga (uvozni lobi, ogromni porezi na uvoznu robu od kojih država živi, a ne mora ništa ulagati, jeftina otplata državnog javnog duga u inozemstvu zbog višeg tečaja kune, a što je viši tečaj kune manje se kuna iz proračuna daje za kupnju eura za otplatu kamata i glavnica),a svi oni guše hrvatski izvoz.

INSTRUMENTI HNB-a: - operacije na otvorenom tržištu- mogućnost novčanih depozita viškova, lombardni kredit, unutardnevni kredit- granična obvezna pričuva i posebna obvezna pričuva banaka- devizne aukcije i blagajnički zapisi- minimalno potrebna devizna potraživanja - kratkoročni kredit za likvidnost- stope za izračun kamata i naknada HNB-a

KAMATNA STOPA označava stoti dio cijene za posuđeni kapital. Visina je kamatne stope različita i ovisi o trajanju kredita (postoje kratkoročni, srednjoročni, dugoročni krediti), osiguranju naplate (kakav zalog, jamstva, polog) i sigurnosti potraživanja (stabilnost države, politička i regionalna stabilnost, razvijene institucije, pravosuđe, gospodarske prognoze). S vremenom, kamatna stopa se mijenja pod utjecajem ponude i potražnje na tržištu kapitala. A temelj za opću kamatnu stopu je diskontna stopa centralne banke (odnosno stopa po kojoj centralna banka otkupljuje potrazivanja poslovnih banaka). VISOKE KAMATNE STOPE U RH su bile visoke za vrijeme rata i nakon njega zbog niskog kreditnog rejtinga RH, nerazvijenosti financijskog tržišta i institucija, nemogućnosti naplate starih plasmana banaka (pa su se povećavale kamate u novim plasmanima da se pokriju).

DEVIZNI SUSTAV je skup propisa, kojima se regulira, ograničava ili zabranjuje promet robe i usluga s inozemstvom, stjecanje deviza i raspolaganje njima, kao i plaćanje i naplaćivanje prometa s inozemstvom.Može biti strog ili liberalan, a između postoje brojne varijante.

FIKSNI TEČAJ karakterizira stabilnost vrijednosnog odnosa između domaćeg novca i stranih valuta, a temelji se na paritetu sto su ga utvrdile monetarne vlasti određene zemlje (u slučaju RH, HNB) kojim one cijenu jedinice strane valute izražene u domaćem novcu formiraju prema nekom objektivnom standardu, odnosno jednom konvencionalno izabranom nazivniku (prije prema zlatu, zlatu i dolaru, a danas prema nekoj stabilnoj valuti ili košarici valuta. Košaricu valuta čini nekoliko relevantnih valuta u svijetu (npr. dolar, euro, jen, švicarski franak, juan prema kojima se onda uspoređuje kuna). Stabilnost fiksnog tečaja može biti apsolutna (npr. kad postoji zakonski tečaj u režimu deviznih ograničenja) ili relativna uz minimalne oscilacije oko utvrđenog pariteta (npr. u slučajevima prisutnosti intervencija centralne banke odnosne zemlje na deviznom tržištu sto imamo slučaj u RH jer HNB sve češće poseže za takvim intervencijama ). U RH je prvenstveno uveden usred hiperinflacije radi stabiliziranja cijena i makroekonomske stabilnosti na poznatoj razini 4444 HRD za 1 DEM, a kasnije se uvođenjem kune stabilizirao na razini od 3,7 uz manje fluktuacije. MMF je bio jak zagovornik stabilne kune (bez obzira na druge negativne strane) kao jednog od ključnih elemenata makroekonomske stabilnosti (zbog deficita, inflacije, proračuna, otplata dugova). Izvoznici su bili protiv i velik dio struke i biznisa želi oslabiti kunu do 20 %.

TRŽIŠNO DETERMINIRANA POLITIKA TEČAJA znači da se vrijednost tečaja određuje u skladu s djelovanjem tržišnih mehanizama. FLUKTUIRAJUĆI TEČAJ – kad se tečaj u potpunosti određuje prema tržišnim zakonitostima.POLITIKA FIKSNOG TEČAJA – kada centralna banka određuje visinu tečaja bez obzira na stanje na tržištu, a intervenira samo kada to smatra nužnim (inače na snazi u RH).

INDEKSIRATI znači vezati tečaj, cijene ili plaće uz neku nominalnu vrijednost koja se onda zove nominalno sidro. Npr. kuna se indeksirala uz DEM kako bi se stabilizirala njena vrijednost.DEZINDEKSIRATI PLAĆE bi značilo pustiti ih privremeno da rastu ili padaju slobodno, bez obzira na nominalnu vrijednost uz koju su inače vezane ili indeksirane. Kod nas je dezindeksacija uzrokovala nerealna rast plaća. Plaće u RH su također bile indeksirane na DEM.

KOVERTIBILNOST VALUTE pitanje vezano uz to se odnosilo na uvjete potrebne za konvertibilnost valute (kad se ti uvjeti-potrebni za sigurnost valute, sigurnost financijskog prometa, ulaganja, stednje- zadovolje dobije se dopustenje međunarodnih financijskih institucija MMF-a, WB-a za slobodno mijenjanje valute s drugim stranim valutama i za slobodno koristenje valute u međunarodnim financijskim transakcijama)

Poseban oblik cijena su tzv. DUMPING CIJENE, cijene koje su bitno niže od cijena ostalih konkurentskih proizvoda na tržištu, a vrlo često su niže i od samih proizvodnih cijena nekog proizvoda. Ovakve cijene se koriste kako bi se kratkoročno stekao monopolski položaj na nekom tržištu, koji položaj je moguće kasnije iskoristiti kako bi se povećale cijene i nadoknadio prvotni gubitak.

FISKALNA POLITIKA je moć države da oporezuje i troši.Fiskalna politika je politika upravljanja prihodima i rashodima države i upravljanja državnom imovinom. Osnovni instrumenti fiskalne politike su proračunska potrošnja ( izdaci za državna tijela, zdravstvo, školstvo, obranu, socijalnu pomoć, ulaganje države u infrastrukturu i

održavanje...), autonomni porezi, transferi i porezne stope. Osigurava i otplatu dugova, ali i daje impulse za nova zaduženja pri deficitu proračuna. Fiskalnu politiku određuje i vodi Vlada putem Ministarstva financija. Nju dakle određuje izvršna vlast i politička struktura na vlasti. Regulira poreze i trošarine, olakšice i subvencije - ako smanjite direktne ili indirektne poreze na proizvodnju i izvoz, a povećate poreze i trošarine na uvoznu, stranu robu to bi trebalo dovesti do povećanog izvoza, a smanjenog uvoza. Također tome služe i brojne olakšice, subvencije i državni krediti domaćim proizvođačima orijentiranim na izvoz ili na supstituciju uvozne robe za potrebe domaćeg tržišta.

MJERE HORIZONTALNE INDUSTRIJSKE POLITIKE su one mjere kojima se potpomaže razvoj ključnih inputa proizvodnog procesa kao što su ljudski kapital, infrastruktura, razvoj i istraživanje, a ne pojedina grana ili sektor, tim mjerama se općenito pomažu sve grane i sektori gospodarstva.

POLITIKA DOHODAKA je politika upravljanja plaćama.

ORTODOKSNA I HETERODOKSNA SP razlikuje se prema uzrocima inflacije.ORTODOKSNA SP namijenjena je kod kronične inflacije uzrokovane prekomjernom državnom potrošnjom, fiskalnim deficitom i prevelikom količinom novca u opticaju (kad HNB vrši emisiju novca). Nastoji se mjerama monetarno - fiskalnih restrikcija uspostaviti ravnoteža u financijskom sustavu i smanjiti inflacija (nastoji se meko buđetsko ograničenje ukrutiti i spriječiti izdavanje novca bez pokrića), znači - putem tečaja, kamata, porezne politike, politike javnih rashoda.HETERODOKSNA SP je namjenjena u slučaju da stopa inflacije ubrzano raste pa je usmjerena na njeno usporavanje - zbog toga se zamrzava ili tečaj, ili plaće, cijene. Te veličine su sve međuovisne pa ako se jedna fiksira, druge dolaze s njom u ravnotežu dok se inflacija ne uspori.

INFLACIJA je porast opće razine cijena uz pad vrijednosti novca.

JAVNI DUG su ukupne neisplaćene obveze koje država ima prema vjerovnicima, tj. potraživanja koja imaju vjerovnici prema državi a namiruju se iz državnog proračuna.Kada se država zadužuje na unutarnjem tržištu tj. u domaćem institucionalnom okviru tada se radi o UNUTARNJEM DUGU, a kada se država zadužuje na inozemnom tržištu (npr. kod Svjetske banke) tada se radi o VANJSKOM DUGU, tj. vanjski dug obuhvaća: dug države, jamstva države, dug poduzeća, banaka (i građanstva) prema vanjskim vjerovnicima - međunarodnim institucijama, stranim bankama, financijskim konzorcijima, trgovačkim društvima...

BDP – BRUTO DRUŠTVENI PROIZVOD je ukupna vrijednost proizvedenih dobara i pruženih usluga na nekom području (najčešće se radi o narodnoj privredi jedne zemlje) u nekom vremenu (najčešće se radi o jednoj godini). BDP uključuje materijalne troškove proizvodnje, kao optjecajni dio konstantnog kapitala, i amortizaciju, kao fiksni dio konstantnog kapitala, varijabilni kapital, u smislu osobnih dohodaka proizvođača, i ostvareni višak vrijednosti.REALNI BDP -NOMINALNI BDP -

DP – DRUŠTVENI PROIZVOD predstavlja ukupnu količinu raznovrsnih materijalnih dobara i usluga koja su proizvedena u određenom vremenskom razdoblju u cijeloj privredi jedne zemlje.

ND – NARODNI DOHODAK je čista novostvorena vrijednost u određenoj godini; u socijalističkim zemljama se obračunava(la) samo materijalna sfera proizvodnje, u kapitalističkim i nematerijalna (trgovina, prijevoz, zdravstvo i sl.).

PRIMARNO I SEKUNDARNO TRŽIŠTE

1. U financijskom smislu-Primarno tržište je ono na kojem se inicijalno plasira i distribuira nova emisija vrijednosnih papira.Sekundarno tržište (transakcijsko tržište) je ono na kojem se obavlja stalna kupoprodaja već emitiranih vrijednosnih papira koji su u ruke investitora došli rasprodajom na primarnom tržištu. Na njemu se ne prikupljaju nova novčana sredstva već se samo mijenja vlasnik vrijednosnice (znaci preprodaja vrijednosnih papira).

2. Ako se uzme u smislu plasiranja robe onda je primarno ono na koje proizvođač primarno cilja za plasman svojih proizvoda i usluga (recimo poduzeće RH proizvodi neku robu i primarno tržište za izvoz te robe je BiH u koju ide 90 % robe, a sekundarno je EU tržište gdje se izvozi samo 10 % robe).

REALNI SEKTORI su proizvodni sektori kao npr. poljoprivreda, industrija i građevinarstvo (koji su obrađeni u člancima).

INVESTICIJE su onaj dio društvenog proizvoda, dakle, onaj dio ukupne količine ostvarenih usluga i proizvedenih dobara koji se troši u smislu proizvodne potrošnje, tj. iskorištava na način da povećava proizvodnju i kasnije dohodak. Termin proizvodnosti investicija označava upravo omjer između porasta dohotka i učinjenih investicija. Poticanje novih investicija i time gospodarskog rasta moguće je sljedećim mjerama ekonomske politike:a)ekstenzivna politika kreditiranja (stimulacija ulaganja politikom kredita);b)snižene kamatne stope (isplativije ulagati nego čuvati novac);c)visok stupanj decentralizacije sustava (razvijenost ekonomskog sustava).Razne su podjele investicija: domaće-strane, javne(državne)-privatne (poduzeća i građani), greenfield-brownfield, po sektorima: kod nas u recimo financijski (banke), telekomunikacijski (T-com,VIP) i farmaceutski (Pliva), a slijedi i u energetski kad se privatizira ( INA, HEP ). Greenfield investicije su one kad se počinje neki biznis-ideja i cilj razvoja, treba se kupiti zemljište, graditi infrastrukturu, zaposliti i osposobiti radnu snagu, srediti svu papirologiju, zahtijeva velika početna kapitalna ulaganja. Dok su brownfield investicije ulaganja u već postojeća poduzeća, preuzimanjem ili dokapitalizacijom i onda se ili ide u modernizaciju i restrukturiranje poduzeća radi postizanja dobiti ili se preproda radi dobiti, spoji, uništi radi osvajanja tržišta. Kod nas prevladavaju brownfield. Trebaju nam greenfield i to iz stranih izvora u proizvodne grane koje ce otvoriti nova radna mjesta i dignuti konkurentnost gospodarstva, povećati izvoz, povećati državne prihode.

Investicijski potencijal postoji u amortizaciji, dobiti poduzeća, kreditima banaka, stednji građana. Najcesce investiraju kod nas: drzava i domaca poduzeća, jos uvijek.

KONKURENTNOST je sposobnost zemlje da postigne uspjeh na svjetskom tržištu koji omogucuje bolji zivotni standard za sve. Ona je rezultat brojnih cimbenika, a narocito konkurentnosti na razini poduzeća i povoljne poslovne klime koja potice investicije te uvođenje novih proizvoda, tehnologija i procesa Svi ti cimbenici u međusobnom djelovanju vode k povećanoj produktivnosti, visem dohotku i odrzivom razvoju! Ujedno je sve ovo i razlog zasto je konkurentnost i njezino unapređenje temelj razvoja u danasnjem globaliziranom i materijalistickom svijetu.

EKONOMSKA RECESIJA, a ne recenzija, je povremeno usporavanje u gospodarskoj aktivnosti neke zemlje uz istovremeno pogorsanje opce ekonomske klime - pad stopa rasta, pad potraznje, pad realnog dohotka, porast nezaposlenosti, nizak stupanj iskoristenosti proizvodnih kapaciteta. U doba recesije socijalna politika povećava socijalna davanja ugrozenim kategorijama stanovnistva, nezaposlenima, mirovine, invalidnine da bi se potakao i preko toga rast potraznje na tržištu zbog povećane kupovne moci stanovnistva. Osim takve socijalne politike krece se i u velike državne investicije, ponekad (rijetko u zapadnim zemljama) i javne radove sa zaposljavanjem velikog broja do tada nezaposlenih, zatim veće javne nabave da bi se pokrenulo uspavano gospodarstvo. Ovdje dolazi do djelovanja multiplikatora. Smanjuju se porezna opterecenja građana i tvrtki - opet da bi ostalo vise novca za potrosnju i ulaganja i tako se pokrenulo gospodarstvo

OKUNOV ZAKON pokazuje odnos stope nezaposlenosti i stope ostvarenja potencijalnog društvenog proizvoda. Naime, Okunova istraživanja (jer on je bio na čelu nekog ekonomskog odbora za praćenje nezaposlenosti i njezinih posljedica na gospodarstvo u SAD-u, 60-ih godina prošlog stoljeća) su pokazala da porast nezaposlenosti za 1% iznad prirodne stope nezaposlenosti izaziva pad realnog BDP-a za oko 2 -2.5 % (čitao sam da su neki ekonomisti izračunali da taj pad iznosi u tranzicijskim zemljama čak i do 3.3 %). Porast nezaposlenosti prate dodatni gubici ukupnog proizvoda zbog toga što paralelno padaju i ostvareni radni sati, produktivnost i zaposlenost, stopa aktivnosti se smanjuje, a dolazi i do povećanja socijalnih izdataka za povećani broj nezaposlenih. Dakle, Okunova teorija pokazuje da je gubitak proizvoda vezan uz nezaposlenost znatno veći nego što to pokazuje sama stopa nezaposlenosti. Zbog toga vjerojatno analogija s napuklom cijevi.

SPIN OFF PODUZEĆA odnose se na poduzetničku taktiku po kojoj se jedan segment poduzeća iz njega izdavaja kako bi pružao usluge ne samo njemu, nego i drugim privrednim subjektima. Prijedlozi u tom smislu kod nas su se javili kad su bili aktualni problemi s coca-colinim prijevoznicima. Npr.: smisao spin offa je da usluga koja je dotad postojala samo za dotično poduzeće (jer je bila u sklopu njega - kao u ovom slučaju coca-colini prijevoznici koji su djelatnici coca-cole koji voze coca-coline kamione) postane otvorena i za druge subjekte (dakle u ovom primjeru da ti prijevoznici i kamioni postanu izdvojeni iz coca.-cole te voze ne samo za coca-colu,nego i za druga poduzeća). Jasno, time se povećava produktivnost poduzeća. Usluga koja je dotad bila rezervirana samo za to poduzeće i bila mu je na trošak, dok njen potencijal nije bio potpuno iskorišten, otvaranjem za druge subjekte i sama ubire profit i time doprinosi produktivnosti svog matičnog poduzeća.

NORMALNA NEZAPOSLENOST uključuje sezonsku i frikcionalnu.

SEZONSKA nezaposlenost je posljedica snažnih varijacija gospodarskog procesa u određenim djelatnostima uvjetovanih klimatskim, tradicionalnim ili institucionalnim uvjetima, ukoliko se razdoblja zatišja ne mogu premostiti proizvodnjom za zalihe ili preraspodjelom radnog vremena. Značajne promjene na strani ponude rada u određenim razdobljima tijekom godine, naprimjer u vrijeme završetka školske godine, također mogu biti uzrok sezonskih promjena razine nezaposlenosti. FRIKCIONALNA nezaposlenost javlja se zbog neprestanog kretanja ljudi između područja i zaposlenja ili kroz različite stadije životnog ciklusa, odnosno ukoliko prijelazi s jednog radnog mjesta na drugo zahtijevaju određeno vremensko razdoblje izvan rada (npr. vrijeme traženja) uzrokovano nesavršenošću obavještenosti i mobilnosti. Obično se pretpostavlja da je takva nezaposlenost kratkotrajna budući da podrazumijeva istovremeno postojanje odgovarajućih radnih mjesta, a za usklađivanje ponude i potražnje, odnosno spajanje radnika i poslova, potrebno je jedino vrijeme. Čak i kad bi ekonomija imala punu zaposlenost, uvijek bi postojalo neko kolebanje dok diplomirani studenti traže posao ili dok se žene nakon poroda vraćaju u radnu snagu (nemojte samo karijeru ganjati, rodite i djecu, ona su pravo blago i ono što će ostati iza vas, a posao će čekati ili ćete naći novi).

STRUKTURALNA NEZAPOSLENOST označava nepodudarnost između ponude i potražnje za radnicima u pogledu zanimanja, kvalifikacija ili regionalnog rasporeda. Nepodudarnosti se mogu javiti zbog toga što potražnja za jednom vrstom rada raste dok se potražnja za drugom vrstom rada smanjuje u uvjetima u kojima se ponude rada ne mogu brzo prilagođivati.

CIKLIČKA NEZAPOSLENOST koja se još naziva i konjukturnom, posljedica je općeg nedostatka potražnje na tržištu roba i time na tržištu rada. Ona se javlja kad je sveukupna potražnja za radom niska. Kad se smanjuju potrošnja i proizvodnja, nezaposlenost se povećava. Međutim, sam pojam podrazumijeva da se radi o srednjoročnoj pojavi koja nestaje u uvjetima ponovne ekspanzije gospodarstva. Ukoliko se radi o dugoročnom niskom gospodarskom rastu, takav se tip nezaposlenosti uvjetovane nedostatkom potražnje naziva stagnacijska nezaposlenost.

ZAMKA NEZAPOSLENOSTI - javlja se u okviru socijalne politike i davanja nezaposlenima. Socijalna davanja trebala bi osigurati minimalnu egzistenciju nezaposlene osobe, ali s tim da ne budu previsoka pa destimuliraju zapošljavanje i stalnu potragu za poslom. Ako su socijalna davanja previsoka nezaposleni će radije pokupiti naknadu i usput zaraditi „na crno“ nego da rade neki „posao koji je slabo plaćen“ ili koji im „ne odgovara“. Zato treba se naći idealni omjer svih davanja koji bi ipak stimulirao osobe da se usavršavaju, prekvalificiraju i da se ne zadovolje samo s nakandom te budu dodatni trošak državi već da se zaposle i počnu davati u proračun. Zemlje s visokim standardom i socijalnom osjetljivošću poput Švedske i Australije imaju više problema sa zamkom nezaposlenosti jer su socijalna davanja znatna, a vlade stalno moraju balansirati između socijale, političkih bodova i ekonomije. Kod nas socijalna davanja nisu previsoka, ali je ova pojava ipak prisutna u nekom obliku.

PLATNA BILANCA je sistematski prikaz svih ekonomskih transakcija između domaćih i stranih gospodarskih subjekata tijekom jedne godine. Današnju shemu platnih bilanci uspostavio je Međunarodni monetarni fond 1948.g.

Platna bilanca sastoji se od:1) Bilance tekućih transakcija koja obuhvaća sve transakcije vezane uz promet robe i usluga i tekuće izdatke; robni izvoz i uvoz, prometne usluge, tj. usluge stranaca i usluge strancima,

osiguranje, naplate i plaćanja licenci, patenata i autorskih prava, doznake iseljenika, kamate, putovanja i sl.; navedeno se u bilancu unosi kao aktiva ili pasiva.2) Bilance financijskih transakcija koja obuhvaća sve transakcije vezane za međunarodno financijsko poslovanje neke zemlje; kratkoročni zajmovi, dugoročni zajmovi, transferi, reparacije i restitucije, transakcije države i sl.3) Bilance službenih transakcija koja obuhvaća sve transakcije centralne banke kao monetarne vlasti zadužene za održavanje međunarodne likvidnosti; transakcije s monetarnim zlatom, s deviznim rezervama, međunarodnim institucijama i sl.Osnovni je cilj poboljšanje bilance, njezina pozitiva ili, barem, uravnoteženje.Platna bilanca zemlje je negativna kada se više uvozi nego izvozi - slučaj RH. Uravnotežena platna bilanca znači da bi izvoz zemlje trebao bar donekle pokriti uvoz u zemlju.

Mjere uravnoteženja platne bilance:- Mjere valutne i devizne politike:Glavne mjere se odnose na smanjenje deviznih rezervi u slučaju manjeg deficita platne bilance te zaduživanje u inozemstvu radi popune deviznih rezervi i financiranja platnog deficita (npr. putem kredita MMF-a) i promjena valutnog tečaja, u slučajevima većih deficita platne bilance. Promjena valutnog deficita može ići u smjeru devalvacije nacionalne valute u slučaju paltnog deficita ili u smjeru revalvacije u slučaju suficita.- Mjere monetarne i fiskalne politike:Kreditne restrikcije koje utječu na smanjenje domaće potražnje, a često rezultiaju povećanjem kamatnih stopa i priljevom stranog kapitala, glavne su mjere monetarne politike, dok su glavne mjere fiskalne politike antiinflatornog karaktera i usmjerene su uravnoteženju državnog proračuna, a može biti i riječ o uvođenju financijskih olakšica za izvoznike i opterećenja uvoznicima.- Mjere vanjskotrgovinske politike:Odnose se na, često privremeno, uvođenje robnih i deviznih kontingenata (količinske mjere) u uvozu.

VANJSKA TRGOVINAS obzirom na odvijanje trgovine unutar ili izvan granica neke nacionalne privrede, govorimo o unutrašnjoj i vanjskoj trgovini. Vanjska trgovina obuhvaća promet roba i usluga kojeg jedna zemlje obavlja s "ostatkom svijeta" (inozemstvom), a odnosi se na transakcije u prometu roba, prometnim uslugama, putovanjima te bilanci sredstava po osnovi investicija u inozemstvo.Vanjska trgovina poznata je još od najranijih vremena, baš kao i vanjskotrgovinska politika, kao dio ekonomske politike, a koja predstavlja skup mjera kojima nosioci javne vlasti nastoje utjecati na promet usluga i roba s inozemstvom. Uvoz i izvoz uzrokuju promjene u novčanim tijekovima neke narodne privrede te na taj način vanjska trgovina djeluje na proces društvene reprodukcije. Izvoz rezultira smanjenjem raspoložive količine roba i usluga na domaćem tržištu i povećanjem količine novca u opticaju, dok je kod uvoza suprotna situacija.

Mjere regulacije vanjske trgovine:To su mjere kojima nosioci vanjskotrgovinske politike nastoje utjecati na promjenu ponašanja ekonomskih subjekata u vanjskoj trgovini u skladu s postavljenim ciljevima.

1. Mjere kojima se utječe na cijene imaju za cilj povećanje (rješe snižavanje) cijene neke robe kako bi se povećala konkurentnost domaće privrede;

a) carine su novčana davanja državi prilikom uvoza; fiskalne carine povećavaju drž. prihode, zaštitne carine štite domaće proizvođače radi održanja neke nekonkurentne proizvodnje, poticanja nove proizvodnje ili prilagodbe novim

uvjetima poslovanja; naglo povećanje uvoznih carina na robu iz jedne zemlje kako bi ona smanjila svoje zaštitne carine je retorzija ili odmazda; izvozne carine su rijetkost;

b) necarinske mjere nastoje smanjiti cijene izvoznih proizvoda ili dijelom nadoknaditi troškove izvoznog poslovanja (subvencije, premije, olakšice, posebne tarife i sl.);

c) određivanje uvoznih i izvoznih cijena primjenjuje se u zemljama s planskom privredom kako bi se nadoknadile razlike tržišnih cijena uvoznih proizvoda i određenih cijena domaćih proizvoda; pozitivne i negativne razlike postaju dijelom egalizacionog fonda;

2. Mjere kojima se utječe na količine direktno utječu na uvezene i izvezene količine;

a) zabrane uvoza i izvoza (embargo kada je zabrana uvedena kao sredstvo političkog pritiska);

b) kontingenti (maksimalne dozvoljene količine);c) izdavanje uvoznih i izvoznih dozvola;d) plansko određivanje određuje vanjskotrgovinske količine po

poduzećima i sektorima;3. Mjere indirektnog utjecaja na izvoz i uvoz odnose na

administrativni protekcionizam i propisivanje potrebne kvalitete, posebnih kontrola, formalnosti i sl.

AKUMULACIJA je proces koji se ostvaruje na taj način što se nakon svakog ciklusa proizvodnje i realizacije proizvedene robe odvaja dio dohotka u novčanom obliku za fond akumulacije, koji proces se stalno obnavlja i ponavlja te se tako formira akumulacija u novčanom obliku ili novčana akumulacija. Akumulaciju možemo smatrati odloženim dijelom potrošnje nacionalnog dohotka koji je namijenjen proširenoj reprodukciji u kasnijoj fazi.

ČETIRI OSNOVNA ELEMENTA EKONOMSKOG RAZVOJA:- sposobnosti ljudi - prirodna bogatstva - tvorba kapitala - tehnologija

NETO EKONOMSKO BLAGOSTANJE (NEW) je mjera drustvene proizvodnje koja iskljucuje neke komponente iz BDP-a koje ne pridonose blagostanju pojedinca (npr. poduzeće koje proizvodi elekt. energiju zagaduje okolis u susjedstvu stoga se u izracun ne dodaje samo vrijednost elekt. energije već se odbija steta prouzrocena zagadivanjem okoline), a dodaje neke stavke potrošnje koje se ne ukljucuju u BDP (npr. slobodno vrijeme - ako se obogatis, radis manje i iako se tvoje blagostanje povećava zbog psihickog zadovoljstva koje ti imas od tog slobodnog vremena izmjereni BDP se smanjuje ili npr. ako sama uzgajas doma za sebe paradajz i papriku posto se ta dobra ne prodaju niti ne kupuju na trznici ona ne ulaze u izracun BDP-a). Formulica za neto ekonomsko blagostanje (NEW) = BDP - Dp + dokolica i siva ekonomija - zagađenje okoliša.

EFEKT ISTISKIVANJA je naziv za tvrdnju da trosenje drzave smanjuje privatne investicije. Evo ukratko o djelovanju - kada drzava zapocne projekt koji povećava drzavnu potrosnju, zbog efekta multiplikatora, BDP ce porasti za iznos koji je visestruko veći od povećanja

trosenja drzave. Veći BDP povećava transakcijsku potraznju za novcem, pa je za ocekivati da ce sredisnja banka poduzeti politiku monetarnog stezanja. Za ocekivati je porast kamatnjaka i ogranicavanje kredita, sto ce, pak, povratno negativno djelovati na privatne investicije. Naravno da za ovo imamo primjer u Hrvatskoj godinama s obzirom na ogromne državne investicije cesto iz politickih, predizbornih razloga bez sagledavanja veće slike i savjeta ekonomskih strucnjaka.

EKONOMSKI I FINANCIJSKI ČIMBENICI ključni razlozi pristupanju integracijskim zajednicama su (okvirno): veće tržište, uklanjanje carina, administrativnih zapreka pri trgovini i poslovanju, povećanje kvalitete proizvoda i usluga, a opet jeftiniji proizvodi i usluge zbog veće konkurentnosti, veći protok robe, usluga, kapitala i ljudi, mobilnost radne snage, brži protok informacija, razmjena tehnologija, brži razvoj i veća mogućnost istraživačkih projekata, smanjenje transakcijskih troškova, ujednačavaju se porezi, povećava se makroekonomska stabilnost zemlje, ujednačavaju se kamatne stope, otvara pristup većoj ponudi i jeftinijim kreditima, odupire se gospodarskim pritiscima drugih integracija.

Postoji 9 bitnih MODELA I TEHNIKA PRIVATIZACIJE - ali su se u RH primjenjivali pojedinacna prodaja te masovna-vaucher (većinom ratnim stradalnicima i nesto manje radnicima poduzeća). Pojedinacna prodaja određenom vlasniku ima prednosti sto bi u slučaju idealnih uvjeta-drzava dobila dobru cijenu za poduzeće, novi vlasnik bi preuzeo odgovornost za poduzeće, restrukturirao poduzeće, ulagao u tehnologiju, uveo novi menadzerski model upravljanja okrenut profitabilnosti, a nedostaci su naravno hazard pri izboru novog vlasnika (njegove kvalitete, iskrenost planova u ulaganja, moguca korupcija pri izboru), masovna otpustanja viska radnika. Naravno u hrvatskoj inačici to se provodilo u lose vrijeme pri niskoj vrijednosti poduzeća uz ogroman politicki utjecaj i korupciju pri izboru kupca, neprovođenje ili cak i nepostojanje planova ulaganja uz masovna otpustanja radnika i preprodaju nekretnina poduzeća koja je novim vlasnicima donosila ogromnu zaradu, a trosak za zbrinjavanje bivsih radnika prebacivala na drzavu. Masovna-vaucher ima prednosti da ako se provodi među radnicima i upravama-potice ih i motivira na rad jer rade da povećaju vrijednost poduzeća kojem su i oni dijelom vlasnici. Također podjelom radnicima dijeli im se ono sto su zajedno stvarali godinama u socijalizmu. Ipak teskoce su pri restrukturiranju jer ne dolazi do otpustanja viska radnika-vlasnika, ne smanjuju se place prema rezultatima rada, vise se gleda na solidarnost nego razvoj i konkurentnost. A ratnim stradalnicima se podjelom pomaze mogucnoscu da kapitaliziraju udjele ili imaju određenu imovinu za pomoc pri povratku i obnovi sto je pozitivno. Naravno kao negativno tu su bile mnoge malverzacije ("torbari", "PIF"-ovi) i većina je prodala svoje udjele za nekoliko tisuca kuna-daleko ispod nominalne vrijednosti. Također besplatnom podjelom se ne puni drzavni proracun pa i to ulazi u nedostatak.

JADRANSKA ORIJENTACIJA je orijentacija Hrvatske prema Jadranskom moru, tj. orijentacija na komparativne prednosti koje pruža pristup Jadranskom moru: povezivanje kontinentanih prometnica s lukama jer je morski transport najjeftiniji, obavljanje usluga pretovara i transporta za zemlje bez mora, zatim turizam i muluplikatori vezani uz njega u odnosu na druge grane gospdarstva, ribarstvo i obnova ribarske flote, marikultura i brodogradnja, ali prilagođena svjetskom tržištu, dakle ne samo izgradnja nego i remont brodova što je profitabilno i zahtijeva sprecijalizaciju,...