KAZALO

STRANICA

1. UVOD.............................................................................................................................................1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja...............................................................................1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze.....................................................................................2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja.....................................................................................................2

1.4. Znanstvene metode................................................................................................................3

1.5. Struktura rada.......................................................................................................................3

2. TEORIJSKE ZNAČAJKE LOGISTIKE...................................................................................4

2.1. Etimologija pojma logistika..................................................................................................4

2.2. Definicije logistike..................................................................................................................5

2.3. Podjela logistike.....................................................................................................................6

3. TEMELJNE ZNAČAJKE OSIGURAVATELJNE LOGISTIKE...........................................8

3.1. Pojam osiguravateljne logistike............................................................................................8

3.2. Struktura osiguravateljno-logističkog sustava....................................................................9

3.3. Bitne odrednice životnog osiguranja..................................................................................11

3.4. Važnije značajke sustava neživotnog osiguranja..............................................................11

3.5. Osiguravateljna logistika u funkciji uključivanja Hrvatske u europski prometni

sustav............................................................................................................................................12

3.6. Osiguravateljna logistika u funkciji uključivanja Hrvatske u europski gospodarski

sustav............................................................................................................................................13

4. OSIGURAVATELJNA LOGISTIKA – ČIMBENIK UKLJUČIVANJA HRVATSKE U

EUROPSKI PROMETNI I GOSPODARSKI SUSTAV..........................................................15

5. ZAKLJUČAK.............................................................................................................................16

LITERATURA................................................................................................................................17

1. UVOD

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Osiguranje je pojam koji je u pojedinim svojim segmentima više ili manje poznato svima. Svaki pojedinac i njegova materijalna dobra neprekidno su izložena raznim opasnostima koje često nije moguće unaprijed spriječiti. Preventivnim mjerama mogu se djelomično ublažiti štetne posljedice određenih opasnosti, no stvarnu i potpunu zaštitu uglavnom nije moguće ostvariti. Stoga je organizirani oblik međusobnog pomaganja prikupljanjem sredstava za štetu koja bi tek mogla nastati, prerastao u jednu od značajnih djelatnosti koja, osim pružanja zaštite svojim članovima, utječe na razvoj cjelokupnog gospodarstva. Osiguranje dakle ima vrlo značajnu ulogu u gospodarskom i društvenom razvoju.

S obzirom na složenost osiguravateljne djelatnosti, osiguranje treba promatrati s različitih aspekata. Neke od pojedinih definicija osiguranja:

Osiguranje sa stajališta pojedinca1 - gospodarski instrument kojim pojedinac zamjenjuje mali određeni iznos (premija) za veliki neizvjestan financijski gubitak (neizvjesnost od koje se osiguravamo) koji bi postojao kada ne bi bilo osiguranja.

Osiguranje sa stajališta društva2 - gospodarski instrument za smanjivanje i uklanjanje rizika procesom kombiniranja dovoljnog broja izlaganja istovjetnim rizicima, kako bismo mogli predvidjeti gubitke za promatranu skupinu kao cjelinu.

Osiguranja3 - metoda transfera rizika s osiguranika na osiguravatelja, koji prihvaća da nadoknadi slučajne štete onima kod kojih su nastale i raspodijeli ih na sve članove rizične zajednice na načelima uzajamnosti i solidarnosti.U suvremenim uvjetima osiguranja, koje se stalno širi svoja tržišta i razvija se, nameće se nužnost uveđenja i primjene logistike u osiguravateljne procese.

Problem istraživanja ovog rada je nedostatnost podataka vezanih uz osiguravateljnu logistiku

Predmet istraživanja je istražiti i utvrditi važnija pitanja vezana uz osiguravateljnu logistiku u funkciji uključivanja Hrvatske u europski prometni i gospodarski sustav.

Objekt istraživanja je osiguravateljna logistika.

1 Vaughan, E. i T.: Osnove osiguranja, upravljanje rizicima, Zagreb, Mate, 2000., str. 16.2 Ibidem, str. 233 Andrijašević, S. I Petranović, V.:Ekonomika osiguranja, Zagreb, Alfa, 1999., str. 23.

1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Problem i predmet istraživanja odredili su radnu hipotezu: kozistentnim spoznajama o relevantnim značajkama osiguravateljne logistike i njezinoj ulozi u prometnom i gospodarskom sustavu moguće je osiguravateljnu logistiku staviti u funkciju uključivanja Hrvatske u europski prometni i gospodarski sustav.

Tako postavljena radna hipoteza implicirala je više pomoćnih hipoteza:

1) Sustavnim analiziranjem logistike moguće je dati njezine teorijske značajke;

2) Konzistentnim spoznajama o osiguravateljnoj logistici moguće je ukazati na njezinu važnost u uključivanju Hrvatske u europski gospodarski i prometni sustav;

3) Temeljem istraživanja o ulozi osiguravateljne logistike za uključivanje Hrvatske u prometni i gospodarski sustav moguće je ukazati na perspektive njezina razvoja.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja je u okviru ekonomskih znanosti istražiti logističke čimbenike, logističke procese i sustave u cilju optimalizacije osiguravateljnog poslovnog procesa.

Ciljevi istraživanja su odrediti značenje osiguravateljne logistike u uključivanju Hrvatske u europski prometni i gospodarski sustav.

Da bi se primjereno riješio problem istraživanja te postigla svrha i ciljevi istraživanja, potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:

1) Kako se definira logistika?

2) Kako se definira osiguravateljna logistika?

3) Kakva je uloga osiguravateljne logistike u uključivanju Hrvatske u europski prometni sustav?

4) Kakva je uloga osiguravateljne logistike u uključivanju Hrvatske u europski gospodarski sustav?

2

5) Kakve su perspektive osiguravateljne logistike?

1.4. Znanstvene metode

U znanstvenom istraživanju i prezentiranju rezultata istraživanja u ovom radu, korištene su slijedeće metode: metoda analize i sinteze, induktivna i deduktivna metoda, komparativna metoda, povijesna metoda, metoda klasifikacije, metoda kompilacije, te metoda deskripcije.

1.5. Struktura rada

Seminarski je rad sistematiziran u pet međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, uvodu, definirani su problem istraživanja, predmet istraživanja i objekt istraživanja, postavljena radna i pomoćne hipoteze, određeni su svrha i ciljevi istraživanja, navedene su znanstvene metode te je obrazložena struktura rada.

Drugi dio, pod naslovom Teorijske značajke logistike, pruža etimologiju pojma logistika, definiciju logistike te je izvršena njezina klasifikacija.

U trećem dijelu, Temeljne značajke osiguravateljne logistike, obrazložena je definicija osiguravateljne logistike, definirana je struktura osiguravateljno-logističkog sustava, navedene bitne odrednice životnog osiguranja, analizirane su neke od važnijih značajki neživotnog osiguranja, te je prikazana funkcija osiguravateljne logistike u uključivanju Hrvatske u Europski prometni i gospodarski sustav.

Četvrti dio ima naslov Razvoj osiguravateljne logistike u funkciji uključivanja Hrvatske u europski prometni i gospodarski sustav. U njemu se daju odrednice budućeg razvoja logistike i njezin značaj za poslovanje poduzeća.

U zaključku, sustavno se forumuliraju i prezentiraju rezultati zananstvenih istraživanja koji su opširnije elaborirani u ovom radu, a kojima je dokazivana postavljena hipoteza.

3

2. TEORIJSKE ZNAČAJKE LOGISTIKE

Zbog kompleksnosti i višeznačnosti pojma logistike nužno je njezino teorijsko definiranje. U tom kontekstu, u ovom dijelu seminarskog rada obrađuju se sljedeće teme: 1) etimologija pojma logistika, 2) definicije logistike i 3) vrste logistike.

2.1. Etimologija pojma logistika

Pojam logistike je višeznačan, interdisciplinarna, a javlja se u mnogim znanostima. Tako ga se može susresti u matematici gdje označava „vještinu računanja s pomoću slova“, u filozofiji gdje se definira kao „vještina stvaranja zaključaka“, vojsci gdje je „dio strategije koja se tiče sredstava za pokretanje vojske“.4 Obuhvaća „kako transport, prenoćište i opskrbu trupa, tako i transport, skladištenje i čuvanje vojničkih dobara.“5 Ove, poprilično različite interpretacije pojma logistika još jednom ilustriraju problematiku oko konciznog i jasnog određenja prema njemu. Etimološkom analizom pojma logistika uviđa se također raznovrsnost interpretacija.

Podrijetlo izraza logistika veže se uz grčke riječi logistikos što znači „vješt, iskusan u računanju, procjeni“, lego što znači zamisliv, odnosno logik što znači logički misleći.6

Pojam logistika vezuje se i uz francusku riječ loger što znači „stanovati“, „noćiti po vedrim nebom“, „smjestiti se“, „ukonačiti se“, odnosno „nastaniti se“.7 Nasuprot općem uvjerenju da je pojam novojeg datuma, povijesni izvori ga prvi put spominju u 17. stoljeću i to opet u vojnom smislu. God. 1670. spominje ga Ludwig XIV. u vojnim dokumentima u značenju opskrbljivanju vojničkih trupa potrebnim materijalima i transportnom podrškom. U 19. stoljeću vojni smisao pojma u potpunosti je definiran kao „znanost o pozadinskoj vojničkoj službi, tj. transportu i opskrbi.“8 Izraz se toliko uvriježio u vojničkoj praksi, da i danas kod mnogih izaziva komutacije s vojskom, premda već početkom 20. stoljeća dobiva civilno značenje.

Za razliku od vojne logistike, gdje se ciljevi postavljaju na osnovi političko-vojnih kriterija, u civilnom području vrijede tehnološki, ekonomski i socijalni kriteriji.

4 Klaić, B.: Natuknuca Logistika, Riječnik stranih riječi, Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb, 1983., str. 814.5 Zelenika, R., Jakomin, L., Lipičnik, M.: Prometne I logistiške znanosti u kaleidoskopu kompatibilnosti I

komplementarnosti, “Naše more”, Veleučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 45, 1998., 1-2.6 Klaić, B.: Natuknica Logistika, op. cit., str. 814.7 Segetlija, Z., Lamza-Marunić, M.: Distribucijski sustav trgovinskih poduzeća, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu,

Split, 1994., str. 75.8 Zelenika, R., Jakomin, L., Lipičnik, M.: op.cit, str.356.

4

Danas je teško izdvojiti neku civilnu aktivnost gdje se sa sigurnošću može reći da nije povezana sa pojmom logistike. Ulazeći kao pojam u mnoge sfere ljudskih aktivnosti, logistika se istovremeno razvijala iz prvobitne isključive aktivnosti u današnju afirimiranu znanost. Njezino intenzivnije znanstveno proučavanje sve je više povezivalo s ekonomijom i ekonomskim znanostima gdje je zauzela iznimno važno mjesto.

2.2. Definicije logistike

Brojnost etimološkog podrijetla pojma logistika daje naslutiti da će i suvremene definicije logistike biti isto tako brojne. No, u kontekstu ovog rada daje se pojam logistike kao znanosti i logistike kao aktivnosti.

Neprijeporna je činjenica da se oko 150 godina paralelno s razvojem znanosti, tehnike i tehnologije, proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa, postepeno i sustavno razvijala logistika kao znanost, iako se ona više razvila u zadnjih dvadesetak godina nego prije toga u više od jednog stoljeća. S tim u svezi moglo bi se reći da je opća logistička znanost skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera, poslova, pravila, operacija, radnji) koje funkcionalno i djelotvorno povezuju sve djelomične procese svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, (polu)proizvoda, repromaterijala, kapitala, znanja, ljudi, informacija u sigurne, brze i racionalne (tj. optimalne) jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala, kapitala, znanja, informacija od točke isporuke do točke primitka, ali s ciljem da se uz minimalne uložene resurse i potencijale (proizvodne, ljudske, financijske) maksimalno zadovoljava zahtjeve tržišta.9

Tako definirana opća ili univerzalna logistička znanost sadrži sve relevantne elemente brojnih specijalističkih logističkih znanosti (ili logističkih disciplina). Gotovo svaka vrsta logistike, osim zajedničkih znanja (spoznaja) ima „svoju“ logističku znanost, tako bi se moglo reći da postoji znanost proizvodne logistike, znanost trgovinske logistike, znanost prometne logistike, znanost osiguravateljne logistike.

Nakon definiranja pojma opće i specijalističke znanosti, potrebno je definirati te pojmove kao aktivnost.

Na današnjem stupnju razvoja znanosti, proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa moglo bi se reći da je opća ili univerzalna logistika kao aktivnost skup planiranih, koordiniranih, reguliranih i kontroliranih nematerijalnih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera, poslova, operacija, radnji, i ostalo) kojima funkcionalno i djelotvorno povezuju sve djelomične procese u svladavanju prostornih i vremenskih transformacija

9 Zelenika, R.: Špediterovo pravo, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2001., str. 34.

5

materijala, dobara, stvari, tvari, (polu)proizvoda, repromaterijala, kapitala, znanja, ljudi, informacija u sigurna, brze i racionalne (tj. optimalne) jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala, kapitala znanja, informacija od pošiljatelja (tj. točke isporuke: sirovinske baze, (polu)proizvođača, skladišta, terminala, prodavatelja, izvoznika, itd.) do primatelja (tj. točke prmitka, (polu)proizvođača, skladišta, terminala, kupaca, uvoznika, korisnika, potrošača), ali s ciljem da se uz minimalne uložene resurse i potencijale (proizvodne, ljudske financijske i drugo) maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta (tj. kupaca, korisnika, potrošača).10

Logistika je proces planiranja, implementacija i kontrole efektivnog i efikasnog protoka i skladištenja sirovina, zaliha, finalnih dobara i usluga i srodnih informacija od točke podrijetla tih dobara do točke njihove potrošnje (uključujući vanjski i unutrašnji transport i pokrete) u svrhu zadovoljavanja zahtijeva potrošača.

Navedena definicija naglašava dvije izrazito važne karakteristike suvremene logistike:11

1) protok roba i informacija,2) zadovoljenje zahtijeva potrošača kao primarni cilj.

Upravo posljednja karakteristika naglašava suvremeno shvaćanje logistike, koje implicira da je novo informacijsko društvo definiralo zadovoljenje potrošača kao primarni cilj svih poslovnih subjekata. Za očekivati je da će nagli razvoj logistike kao znanosti generirati i neke novije definicije u budućnosti koje će obuhvatiti elemente koji trenutno ne spadaju u njezinu domenu.

2.3. Podjela logistike

Kompletnost logistike kao znanosti uvjetovala je različite podjele. Suvremena teorija logistike danas ju dijeli na četiri glavna područja:12

1) Gospodarskosektorska logistika izučava logistiku u kontekstu gospodarskih aktivnosti, na regionalnoj, nacionalnoj, međunarodnoj i svjetskoj osnovi. U ovom kontekstu ona istražuje njihove specifične osobine: rast, razvoj, promjene, vežnost i ulogu. Prema podjeli gospodarskih sektora i gospodarskosektorska logistika se dijeli na primarnu, sekundarnu, tercijarnu, kvartarnu i kvintarnu logistiku.

2) Nacionalna i međunarodna logistika. Nacionalna logistika izučava logistiku unutar sustava odnosno granica određene države, te obuhvaća skup logističkih aktivnosti znanja i zakonitosti stečenih na tom nivou. Međunarodna logistika sastavljena je od skupa nacionalnih logistika koje funkcioniraju na globalnom nivou (globalna logistika).

10 Zelenika, R.: Špediterovo pravo, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2001., str. 3411 Zelenika, R., Jakomin, L., Lipičnik, M.: op.cit, str. 357.12 Ibidem, str. 373.

6

3) Mega-makro-mikro-meta logistika. Mega-logistika predstavlja najveći skup logističkih aktivnosti i znanja, zakonitosti i teorija koje se odnose na logističke procese vremenski i prostorne veoma velike. Makrologistika izučava logističke fenomene nacionalnog gospodarstva (primjerice robni promet neke države), kao i razne vrste poput proizvodne, trgovinske ili prometne logistike. Objedinjuje meta logistički i mikro logistički sustav koji predstavlja jedan podsustav gospodarstva jedne zemlje. Mikrologistika je uži pojam od makrologistike i odnosi se na logistiku nekog privatnog ili javnog poduzeća. Djeluje u pravnim granicama poduzeća i ima zadatak osigurati da svaki dio poduzeća bude na vrijeme i uz minimalne troškove opskrbljen potrebnim predmetima rada i informacijama. Poslovna logistika je dio mikrologistike. Metalogistika se nalazi između mikro i makrologistike i izučava sustave koji prelaze okvire poduzeća, odnosno kooperativne odnose više sudionika. Karakteristična e po kooperativnim odnosima između poduzeća koja sudjeluju u premještanju dobara. Ne obuhvaća cijeli promet robe u jednom nacionalnom gospodarstvu, niti promet samo jednog poduzeća, već promet niza poduzeća koja rade u jednom marketinškom kanalu. U suvremenoj logistici sve se više pažnje poklanja upravo metalogistici.

4) Funkcionalno granska logistika obuhvaća sve različite vrste granskih logistika poput trgovinske, prometne, špediterske, skladišne, zdravstvene, socijalne, kulturološke, stambene, vojne, itd. Inpute logističkog sustava predstavljaju ulaganja u logističke procese, a outpute logistički učinci logističke usluge.

5) Specijalističke logistike obuhvaćaju specifične logističke znanosti poput ekonomske, pravne, tehničke teknološke i marketing logistike.

Prema iznesenom je vidljivo da je logistiku moguće klasificirati s obzirom na različite kriterije, te se njezinom klasifikacijom dolazi do podsustava logistike.

7

3. TEMELJNE ZNAČAJKE OSIGURAVATELJNE LOGISTIKE

U ovom dijelu seminarskog rada obrađuju se sljedeće teme: 1) pojam osiguravateljne logistike, 2) struktura osiguravateljno-logističkog sustava, 3) bitne odrednice životnog osiguranja, 4) važnije značajke sustava neživotnog osiguranja, 5) osiguravateljna logistika u funkciji uključivanja Hrvatske u europski prometni sustav, 6) osiguravateljna logistika u funkciji uključivanja Hrvatske u europski gospodarski sustav.

3.1. Pojam osiguravateljne logistike

Osiguravateljna logistika kao znanost i osiguravateljna logistika kao aktivnost su zasigurno jedne od najvažnijih logistika i to ne samo u kintarnologističkome sustavu, nego i u drugim logističkim sustavima: primarnologističkome sustavu, sekundarnologističkome sustavu, tercijarnologističkome sustavu i kvartarnologističkome sustavu.

Temeljna misija osiguravateljne logistike jest da ona na načelima uzajamnosti i solidarnosti pruža ekonomsku zaštitu od određenih opasnosti (tj. rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Ta logistika ima iznimno veliku važnost u gospodarstvu svake države, koje se očituje u sljedećim temeljnim područjima: pokriću i izravnavanju rizika koji se ne mogu izbjeći, kvalitetnom preuzimanju rizika i poduzimanju mjera za smanjenje rizika te akumulaciji sredstava koja se koriste za razvoj i rast gospodarstva. Uz gospodarsku važnost, osiguravateljna logistika ima posebno socijalno i psihološko značenje jer jamči materijalnu sigurnost pojedinca.

Osnovni sudionici u osiguranju jesu:13 osiguravatelj, ugovaratelj osiguranja, osiguranik i reosiguravatelj.

Osiguravatelj je društvo za osiguranje (osiguravajuće društvo ili osiguravajuća kompanija) odnosno pravna osoba s kojom je sklopljen ugovor o osiguranju i koja se obvezuje da će ugovaratelju osiguranja, odnosno korisniku osiguranja, u skladu s uvjetima osiguranja nadoknaditi štetu, odnosno isplatiti osiguraninu. Javlja se kao posrednik na financijskom tržištu.

Ugovaratelj osiguranja je osoba s kojom je osiguravatelj sklopio osiguranje. On ne mora istodobno biti i osiguranik.

Osiguranik je osoba iz ugovora o osiguranju čiji je imovinski interes osiguran i kojoj pripadaju prava iz osiguranja

13 Zelenika, R., Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2005., str. 598.

8

Reosiguravatelj je osiguravajuće društvo koje ugovorom o reosiguranju preuzima obvezu da izravnom osiguravatelju plati dio ili čitav iznos štete koju bi on trebao platiti svom osiguraniku.

U izučavanju osiguravateljne logistike treba imati na umu i činjenicu da se osiguranjem ne može provesti ekonomska zaštita od svih rizika i opasnosti.

Rizik14 je stanje u kojem postoji mogućnost negativnog odstupanja od poželjnog ishoda koji očekujemo ili kojemu se nadamo.Neosigurljivi rizici su uglavnom različiti katastrofalni rizici koji se u pravilu ne osiguravaju (iako uvijek ima iznimaka). Ovi rizici spadaju u skupinu tzv. objektivnih rizika, odnosno rizika na koje pojedinac nije mogao utjecati niti ih svojom voljom otkloniti.

Osigurljivi rizici su:1) osobni rizik odnosno rizik kojem je izložen pojedniac (osoba),2) imovinski rizik odnosno rizik kojem je izložena imovina (stvari),3) rizik od odgovornosti odnosno rizik koji uzrokuje štetu na imovini, zdravlju ili

životu treće osobe.

Na osnovi spoznaja o bitnim značajkama osiguranja i logistike može se definirati pojam osiguravateljne logistike: osiguravateljna logistika kao znanost i osiguravateljna logistika kao aktivnost je posebna kvintarna logistika koja pomoću odgovarajućih elemenata proizvodi osiguravateljnologističke proizvode.

Osiguravateljnologistički proizvodi jesu unidisciplinarna, interdisciplinarna i multidisciplinarna znanja, aktivnosti, vještine, pravila, načela koja podupiru oblikovanje, organiziranje, upravljanje procesa proizvodnje osiguravateljnih proizvoda. To, zapravo, znači da takva znanja, aktivnosti podupiru cjelokupno poslovanje osiguravatelja, reosiguravatelja.

3.2. Struktura osiguravateljno-logističkog sustava

Bitne odrednice o sustavima općenito, a posebice o logističkim i osiguravateljnim sustavima, mogu predstavljati znanstvenu paradigmu za definiranje pojma osiguravateljnologističkog sustava: Osiguravateljnologistički sustav međusobno povezanih i međuutjecajnih (pod)sustava, znanja, aktivnosti, načela, pravila (...) koji pomoću određenih elemenata proizvodnje u osiguravateljnoj industriji, omogućuju proizvodnju osiguravateljnologističkih proizvoda.

Prema prostornim i vremenskim dimenzijama procesa proizvodnje osiguravateljnologističkih proizvoda, osiguravateljnologistički sustavi mogu biti: mikroosiguravateljni, makroosiguravateljni, globalnoosiguravateljni i megaosiguravateljni

14 VAUGHAN, E. i T., op. cit., str. 5.

9

logistički sustavi. Svaki od ovih sustava u pravilu, predstavlja visokosofisticiranu inteligentnu financijsku tvornicu koja proizvodi osiguravateljnologističke proizvode. Takvi proizvodi izravno podupiru proizvodnju mnogobrojnih i različitih osiguravateljnih proizvoda. Naime, svaki osiguravatelj se bavi različitim vrstama osiguranja, pa sukladno tome i mikro sustavi osiguranja mogu imati složenu organizacijsku strukturu.

Prema najvažnijim vrstama osiguranja može se predstaviti sustav osiguranja (cf. shemu 1).

Shema 1.: Struktura sustava osiguranja

Mega, Globalni, Makro i Mikro M E GA

G GL OO SB PA OL DN AI R SM KA IKR SO U

SI T AM VI IKRO GOSPODARSKI SUSTAVI

Izvor: Zelenika R.:, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2005., str. 600.

10

SUSTAVI OSIGURANJA

OSIGURANJE ŽIVOTARENTA OSIGURANJATRANSPORTNA OSIGURANJAOSIGURANJE IMOVINEOSIGURANJE OD NEZGODAZDRAVSTVENO OSIGURANJESOCIJALNO OSIGURANJEMIROVINSKO OSIGURANJEOSIGURANJE OD ODGOVORNOSTIOSIGURANJE KREDITAOSIGURANJE JAMSTVAOSIGURANJE FINANCIJSKIH GUBITAKAOSIGURANJE PRAVNE ZAŠTITEOSIGURANJE TURISTČKIH USLUGAVANJSKOTRGOVINSKO OSIGURANJEOSTALE VRSTE OSIGURANJAREOSIGURANJE

3.3. Bitne odrednice životnog osiguranja

Sustav životnog osiguranja obuhvaća: osiguranje života (npr. mješovito osiguranje života; osiguranje za slučaj smrti; osiguranje za slučaj doživljenja; ostala osiguranja života; dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje života; ostala dopunska osiguranja uz osiguranje života) i rentna osiguranja (npr. osiguranje osobne doživotne rente; osiguranje osobne rente s određenim trajanjem; ostala rentna osiguranja).

Načela životnih osiguranja, tzv. Dodsonova načela15:

1) prijam u osiguravajuće društvo mora biti dopušten svakom tko zadovoljava medicinske zahtjeve društva

2) plaćanje premije mora biti u jednakim godišnjim iznosima, a nadoknade se isplaćuju nakon smrti ili doživljenja, s tim da član ima pravo obnoviti svoj ugovor,

3) dodatne premije moraju se obračunavati za određena zanimanjaili za ženske osobe mađe od 50 godina,

4) članovi trebaju dijeliti dobit ili snositi gubitak društva i5) na početku osiguranja članovi trebaju imati pravo odabrati police bez udjela u

dobiti, ali i bez odgovornosti za udio u gubitku

3.4. Važnije značajke sustava neživotnog osiguranja

Sustav neživotnog osiguranja obuhvaća:

1) Osiguranje od nezgoda. U ovu skupinu uključena su: osiguranja osoba od nezgode pri i izvan redovnog zanimanja; osiguranja osoba od nezgode u motornim vozilima i pri posebnim djelatnostima; osiguranje djece i školske mladeži;

2) Osiguranje imovine od požara i nekih drugih opasnosti. Ova skupina osiguranja obuhvaća: osiguranje od požara i nekih drugih prirodnih opasnosti; osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti u industriji i obrtu;

3) Ostala osiguranja imovine. Ta skupina obuhvaća ove vrste osiguranja; osiguranje strojeva od loma; osiguranje od provalne krađe i razbojstva; osiguranje

15 LUFFRUM, G.: Uvod u praksu osiguranja života, HIBO, Zagreb, 1996., str. 3.

11

stakla od lomova; osiguranje kućanstava; osiguranje građevinskih objekata u izgradnji;

4) Osiguranje od odgovornosti. Ono obuhvaća: osiguranje ugovorene odgovornosti izvođača građevinskih radova; osiguranje ugovorene odgovornosti izvođača montažnih radova; osiguravanje proizvođača filmova;

5) Osiguranje kredita. Obuhvaća: osiguranje izvoznih kredita; osiguranje drugih

vrsta potraživanja;

6) Osiguranje jamstava. Obuhvaća: osiguranje jamstava;

7) Osiguranje različitih financijskih gubitaka. Primjerice: osiguranje troškova i dobiti zbog prekida rada zbog požara i nekih drugih prirodnih opasnosti; osiguranje troškova i dobiti radi prekida rada zbog loma stroja;

8) Osiguranje pravne zaštite i osiguranje turističkih usluga. Obuhvaća: turističko osiguranje: osiguranje opasnosti otkaza turističkih putovanja.

3.5. Osiguravateljna logistika u funkciji uključivanja Hrvatske u europski prometni sustav

U području prometa osiguranje ima veoma značajnu ulogu. Osiguranje pruža jamstva za prijevoz robe, kapitala, usluga od proizvođača do krajnjeg korisnika na način da štiti proizvođače, prijevoznike i sl. od potencijalnih rizika (koji spadaju pod osigurljive rizike) koji mogu nastupiti uslijed prijenosa roba od jednog ka drugom.

Bez logističkih usluga u vezi s osiguranjem i prometom ne bi se mogli proizvoditi tercijarni proizvodi (tj. trgovinske, transportne prometne, turističke, ugostiteljske odnosno hotelijerske usluge i sl.).

Sustav transportnog osiguranja obuhvaća: pomorsko osiguranje; cestovno; željezničko; zračno; riječno; telekomunikacijsko; poštano; cjevovodno(...)Svaki sustav transportnog osiguranja ima svoje specifične vrste osiguranja. Tako primjerice, sustav pomorskog osiguranja obuhvaća ove vrste osiguranja: osiguranje pomorske infrastrukture, osiguranje pomorske suprastrukture, osigurnje robe u pomorskom transportu, osiguranje putnika u pomorskom transportu. Isto tako, i svaki drugi sustav transportnog osigutanja obuhvaća slične vrste osiguranja.

12

U prometnoj valorizaciji Hrvatske u svrhu njezina uključenja u europski prometni sustav, ističe se njezin panonski i jadranski prostor i njezino tranzitno značenje u odnosu na dva prometna pravca:16

1) longitudinalni, koji povezuje zapadnu i srednju Europu s njezinim jugoistokom i dalje, s Bliskim istokom (dakle azijskim kontinentom),

2) transverzalni, koji povezuje Baltičko more preko srednjeg Podunavlja s Jadranskim morem.

Već geografski oblik Hrvatske ukazuje na potrebu da se potpuno prometno valoriziraju oba njena kraka – panonski i jadranski krak te njihov spoj.

U skladu s potrebama trgovine i transporta koji se odvija na relaciji Hrvatska - europske zemlje, kao i trgovinskih tijekova koji prolaze teritorijem Republike Hrvatske osiguranje je nužno za razvijanje njenog prometnog sustava.

3.6. Osiguravateljna logistika u funkciji uključivanja Hrvatske u europski gospodarski sustav

Kako bi se analizirala osiguravateljna logistika u funkciji uključivanja Hrvatske u europski gospodarski sustav potrebno je uvodno ukazati na razmjenu roba, kapitala, usluga Republike Hrvatske s europskim zemljama.

Obujam i dinamika vanjskotrgovinske razmjene izražavaju se u vrijednostima cjelokupnog izvoza i uvoza svih vrsta roba i usluga u određenom razdoblju. Pod pojmom izvoz podrazumijeva se prodaja roba i/ili usluga rezidenata jedne države rezidentima drugih država. Struktura i opseg izvoza neke države ovisi o mnogobrojnim čimbenicima, kao što su :17 tečaj nacionalne valute izvoznih cijena izvozne robe, rast na izvoznim tržištima, rast na domaćem tržištu, mjere poticaja izvoza (mjere aktivne zaštite), mjere na području uvoza zemalja uvoznica (carina, količinska ograničenja), struktura izvozne ekonomije (zemlje koja izvozi), struktura uvozne ekonomije (zemlja koja uvozi), domaću ukusi, izvozni ukusi i sl.

Tu dolazi do izražaja sustav vanjskotrgovinskog osiguranja. On se odnosi na zaštitu interesa u međunarodnoj razmjeni. Čine ga četiri podsustava osiguranja:

16 Perić, T., Radačić, Ž., Šimulčik, D.: Ekonomika prometnog sustava, Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2000., str. 194.17 Baletić, Z.: Natuknica: Izvoz, Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Masmedija, Zagreb, 1995., str. 352.

13

1) Sustav komercijalnog osiguranja. Takvim se osiguranjem pokrivaju komercijalni rizici koji mogu nastati kao posljedica subjektivnih osobina kupca, odnosno uvoznika, zbog kojih kupac ne plaća protuvrijednost kupljenje robe ili usluge, ili je postao insolventan, ili je to posljedica restriktivnih deviznih propisa, ili tržišnih okolnosti na vanjskotrgovinskom i deviznom tržištu. Komercijalni rizik je uvijek povezan s dužnikom ili jamcem, kao gospodarskim, odnosno privatnim poduzećem, a proizlazi iz njihove volje da ne izvrše plaćanje, da odugovlače s plaćanjem iz različitih razloga.Na veličinu komercijalnih rizika utječu razni čimbenici, primjerice: trgovačke navike i bonitet dužnika, njihov poslovni ugled;

2) Sustav nekomercijalnog osiguranja. Takvim se osiguranjem pokrivaju nekomercijalni rizici koji su uvijek povezani sa dužnikom ili jamcem kao državom, državnim tijelima, državnim poduzećima. U sklopu nekomercijalnih rizika posebno su važni: katastrofalni rizici (potresi, vulkanske erupcije, pomicanje ili klizanje tla...) na čije uzroke ne mogu utjecati ljudi. Politički rizici (zabrana uvoza, moratorij plaćanja inozemnih dugova, platna nesposobnost dužnikove države i dr.). U političke rizike se ubrajaju i ratovi, pobune, štrajkovi i slično;

3) Robni rizici u vanjskoj trgovini. Tu se ubrajaju: rizik vrste kvalitete i količine robe; tržišni rizik nabave i prodaje; transportni osnovni rizici;

4) Financijski rizici u vanjskoj trgovini. Npr.: Rizik cijene, rizik transfera, rizik konvertiranja, rizik izvoznog kredita.

Iz ovoga se jasno vidi važnost osiguravateljne logistike u funkciji uključivanja Hrvatske u europski gospodarski sustav kao i količina zaštite i jamstava koje pruža u međunarodnoj razmjeni i poslovanju. Pokazuje mi da treba voditi računa o svim posebnostima svih mogućih rizika.

14

4. OSIGURAVATELJNA LOGISTIKA – ČIMBENIK UKLJUČIVANJA HRVATSKE U EUROPSKI PROMETNI I GOSPODARSKI SUSTAV

Neupitno je da Hrvatska svoj daljnji razvoj mora temeljiti na snažnim izvoznim sektorima, povezivanju i uključivanju u europske i svjetske integracijske procese glede pristupa velikom tržištu. U tom kontekstu osiguravateljna logistika će imati značajnu ulogu jer, između ostalog, osiguravateljna logistika se odnosi na zaštitu interesa u međunarodnoj razmjeni, odnosno vanjskoj trgovini.

Hrvatska je europska država i prirodno je upućena na suradnju s Europom, a osnovna zadaća hrvatske vanjske politike je standardizirati postojeće nacionalne propise i podrediti ih trgovinskoj politici Europske unije.

U posljednjih nekoliko godina odnosi između Republike Hrvatske i Europske unije u velikoj su se mjeri poboljšali osobito nakon 29. listopada 2001. kada je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Hrvatske i Europske unije, čime je otvoren put da Hrvatska postane pridruženi član i potencijalni kandidat za punopravno članstvo u Europsku uniju.

Također, Republika Hrvatska je 20. studenog 2000. godine postala 142. članicom Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Za Hrvatsku je prvenstveno svrha članstva u WTO-u privlačenje inozemnih investicija i uključenje u svjetske ekonomske integracije. Veliki je korak članstva Hrvatske u WTO jer to znači slobodan pristup za hrvatske proizvode na tržištu članica WTO-a, kao i slobodan pristup proizvođačima iz zemalja članica na hrvatsko tržište.

U sljedećim godinama treba potaknuti dinamičniji razvoj ekonomskih odnosa Hrvatske s inozemstvom. Hrvatska ima dovoljno prostora na području robnih tokova, posebno usluga u kojima valja značajnije valorizirati prometno zemljopisni položaj i panonsku orijentaciju. To bi se reflektiralo i na dinamičniji razvoj poljoprivrede i industrije.

Hrvatska svoju nacionalnu izvoznu strategiju treba temeljiti na stvarnim svjetskim trendovima i ekonomskim indikatorima te uspješno polagati testove spremnosti hrvatskog gospodarstva za priključenje europskim integracijama.

15

5. ZAKLJUČAK

Osiguravateljnologistički sustav je skup elemenata tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i pravne naravi sa ciljem optimizacije tokova materijala, roba, informacija, energije i ljudi na određenom zemljopisnom području radi ostvarenja najvećih ekonomskih efekata.

No dakako, pri izvršavanju robnog i financijskog dijela vanjskotrgovinske poslovne transakcije postoji mogućnost nastupa nepredviđenih događaja koji mogu izravno utjecati na ostvarivanje očekivanog poslovnog razultata. Posljednjih godina sve više dolazi do izražaja važnost logističke strategije pri nastupu poduzeća na tržištu. Zbog sve veće konkurencije i pritiska okoline, poduzeća više nemaju luksuz odnošenja prema tržištu na tradicionalan način, već su primorana odgovarati na povećane i često promjenjive zahtjeve kupaca.

Nedostatno razvijeni logistički sustavi nerazvijenih država i država istočne Europe bit će jedan od najvećih problema s kojim će se sučeliti strani investitori, potvrđujući tako tezu po kojoj je optimizacija transporting i logističkog sustava istodobno i optimizacija narodnog gospodarstva, odnosno poslovanja svih aktivnih sudionika gospodarskog sustava.

Premda politička situacija, pravne i zakonodavne regulative često predstavljaju najveću prepreku za ulazak na inozemna tržišta, pokazalo se da čimbenici koji se odnose na infrastrukturu logističkog sustava mogu predstavljati jednako teške zapreke za efikasno odvijanje proizvodnje. Globalizacija će tako u prvom redu dovesti do znatnih ulaganja u logističke sustave slabije razvijenih država kako bi oni bili u stanju ispuniti svoju zadaću glede povezivanja inozemnih poslovnih pothvata s domaćim logističkim tvrtkama.

Samim time osiguravateljna logistika postaje od velike važnosti u procesu vanjske trgovine za nacionalno gospodarstvo svake zemlje i složenosti poslovnih odnosa aktivnih sudionika u vanjskotrgovinskom prometu te potencijanih rizika u međunarodnoj robnoj razmjeni.

Može se zaključiti da je logistika postala jedna od osnovnih karika krucijalnih za uspješno integriranje Hrvatske u Europski prometni i gospodarski sustav, te da će njezino daljnje izučavanje, konstantna inovacija, povećana specijalizacija, rast i razvoj bitno utjecati na tu integraciju.

16

LITERATURA

Knjige

1. ANDRIJAŠEVIĆ, S., I PETRANOVIĆ, V.:Ekonomika osiguranja, Zagreb, Alfa, 1999.

2. LUFFRUM, G.: Uvod u praksu osiguranja života, HIBO, Zagreb, 1996.

3. PERIĆ, T., RADAČIĆ, Ž., ŠIMULČIK, D.: Ekonomika prometnog sustava, Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2000.

4. SEGETLIJA, Z., LAMZA-MARUNIĆ, M.: Distribucijski sustav trgovinskih poduzeća, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 1994.

5. VAUGHAN, E. i T..: Osnove osiguranja, upravljanje rizicima, Zagreb, Mate, 2000.

6. ZELENIKA, R.: Špediterovo pravo, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2001.

7. ZELENIKA, R., Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2005.

Članci:

8. ZELENIKA, R., JAKOMIN, L., LIPIČNIK, M.: Prometne i logistiške znanosti u kaleidoskopu kompatibilnosti i plementarnosti, “Naše more”, Veleučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 45, 1998., 1-2.

Ostali izvori:

9. BALETIĆ, Z.: Natuknica Izvoz, Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Masmedia, Zagreb, 1995.

10. KLAIĆ, B.: Natuknia Logistika, Riječnik stranih riječi, Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb, 1983.

17