SEMINARSKI RAD IZ NASTAVNOG PREDMETA

MAKROEKONOMIJA

Tema: Makroekonomski agregati

SADRŽAJ

UVOD ............................................................................................................................................ 2

1. POJAM MAKROEKONOMIJE I MAKROEKONOMSKIH AGREGATA .......................... 3

2. BRUTO DOMAĆI PROIZVOD (GDP) .................................................................................. 4

2.1. Pojam GDP-a .................................................................................................................... 4

2.2. Izračunavanje GDP-a ........................................................................................................ 4

2.2.1. GDP kao suma finalnih prodaja proizvoda i usluga ............................................... 4

2.2.2. GDP kao suma faktorskih dohodaka ...................................................................... 5

2.3. Problemi realnog obračuna GDP-a ................................................................................... 6

3. (NE)ZAPOSLENOST ............................................................................................................. 7

3.1. Okunov zakon ....................................................................................................................7

3.2. Mjerenje nezaposlenosti ................................................................................................... 8

3.3. Vrste nezaposlenosti ......................................................................................................... 8

4. INFLACIJA ......................................................................................................................... 9

5. UVOZ/IZVOZ ................................................................................................................... 10

6. DEVIZNI TEČAJ .............................................................................................................. 10

7. KAMATNA STOPA ......................................................................................................... 11

8. PRIMJERI IZ PRAKSE ..................................................................................................... 12

8.1. Nezaposlenost ............................................................................................................. 12

8.2. GDP i GDP per capita u BiH ...................................................................................... 13

8.2.1. GDP i GDP per capita zemalja bivše Jugoslavije ................................................ 14

ZAKLJUČAK .............................................................................................................................. 15

LITERATURA ............................................................................................................................ 16

1

UVOD

Predmet našeg istraživanja i seminarskog rada su „Makroekonomski agregati”. U sljedećem izlaganju pokušat ćemo na najbolji mogući način upoznati auditorijum o makroekonomskim agregatima uopšte, kao i o najvažnijim makroekonomskim agregatima pojedinačno.

Da bi što bolje ispunili zadatak koji je postavljen pred nas, koristili smo se najpoznatijom literaturom koju smo mogli naći u biblioteci. To su prije svega relevantni strani autori poput Samuelson & Nordhaus, Mankiw Gregory; a potom smo koristili i literaturu naših profesora: Hodžić K., a koristili smo se i internetom kako bi došli do određenih informacija.

Problem istraživanja možemo definisati kroz sljedeća pitanja: šta su makroekonomski agregati, koji su najznačajniji, koji je njihov značaj za privredu jedne zemlje. Kada je u pitanju predmet istraživanja izvršit ćemo analizu najvažnijih makroekonomskih agregata, među kojima trebamo izdvojiti Bruto domaći proizvod (GDP) i zaposlenost.

Što se tiče same dispozicije rada, odmah je uočljiv i naš princip koga smo se držali prilikom izrade ovog seminarskog. Tako se može vidjeti da polazimo od definisanja makroekonomije, kao dijela ekonomske nauke, i makroekonomskiih agregata. Zatim govorimo o važnosti makroekonomskih agregata i uticaju koji oni imaju na privredu jedne zemlje. Pored toga, u prvom dijelu rada naveli smo i najznačajnije makroekonomske agregate koje smo obradili u narednim dijelovima seminarskog rada.

U drugom dijelu rada obrađen je jedan od najvažnijih agregata, a to je Bruto domaći proizvod (GDP). Definisali smo pojam GDP-a, metode izračunavanja kao i probleme obračuna realnog GDP-a.

U trećem dijelu seminarskog rada rada govorimo o (ne)zaposlenosti, Okunovom zakonu, mjerenju nezaposlenosti i vrstama nezaposlenosti.

U četvrtom dijelu rada obradili smo inflaciju, uzroke inflacije i vrste. Peti dio rada se odnosi na neto izvoz, odnosno razliku između uvoza i izvoza. Devizni tečaj i kamatna stopa pojašnjeni su u šestom, odnosno sedmom dijelu seminarskog rada.

Naravno, više o svemu u nastavku seminarskog rada.

2

1. POJAM MAKROEKONOMIJE I MAKROEKONOMSKIH AGREGATA

Makroekonomija je dio ekonomske nauke koji, za razliku od mikroekonomije koja objašnjava ekonomsko ponašanje pojedinačnih ekonomskih subjekata (domaćinstava, preduzeća), proučava ponašanje ukupne ekonomije jedne zemlje i utvrđuje međuzavisnost njenih važnijih makroekonomskih agregata, koji se dobivaju zbrajanjem velikog broja manjih mikroekonomskih varijabli.

Makroekonomski agregati su sve relevantne ekonomske veličine ekonomije jedne zemlje u kojima su zbirno izraženi njeni resursi i rezultati (otud izraz ekonomski agregati). Pri tome se pod resursima podrazumjevaju svi faktori koji se koriste da bi se ostvarila ekonomska aktivnost.

Praćenje ponašanja i kretanja makroekonomskih agregata ukazuje na njihove međuuticaje, što omogućava shvatanje i praćenje ne samo dosadašnjih makroekonomskih zbivanja (npr: kako je došlo do velike stope nezaposlenosti i kako je smanjiti, i sl.), već i predviđanja njihova kretanja u dugom i kratkom roku. Na osnovu ovih osobina (kako je nastao i kako će se dalje razvijati problem nezaposlenosti) zasnovana je teorija (makro)ekonomske politike.

Najvažniji makroekonomski agregati su:

Bruto domaći proizvod (GDP),

Zaposlenost,

Inflacija,

Uvoz/Izvoz,

Kamatna stopa,

Devizni tečaj.

Makroekonomski agregati mogu se izražavati u realnim i nominalnim iznosima (veličinama). Nominalne veličine su one koje se izražavaju u tekućim cijenama i koje nisu usklađene za stopu inflacije, odnosno one sadržavaju i inflaciju. Realne veličine su one koje su izražene u stalnim cijenama i iz kojih je izvučena (izbijena) stopa inflacije.

2. BRUTO DOMAĆI PROIZVOD (GDP) 3

2.1. Pojam GDP-a

Bruto domaći proizvod (eng. Gross Domestic Product – GDP) je tržišna vrijednost svih finalnih roba i usluga proizvedenih u nekoj zemlji tijekom danog razdoblja.1Iz navedene definicije se vidi da GDP uključuje kako opipljivu robu (hrana, odjeća, automobili i sl.) tako i neopipljive usluge (liječničke, manikirske i druge usluge), da bi ove različite proizvode i usluge sveli na istu mjernu jedinicu koristimo se tržišnim cijenama. U GDP se ubrajaju i proizvodi i usluge koji su proizvedeni stranim kapitalom u toj zemlji. U obračunu GDP-a se isključuju intermedijarna dobra (dobra koja se upotrebljavaju u izradi nekog drugog dobra, kao npr. daske koje se koriste za izradu namještaja predstavljaju intermedijalno dobro), i međufazne prodaje, tj. one prodaje koje obavljaju kupci koji nisu krajnji korisnici tog proizvoda, nego dalji preprodavci.

2.2. Izračunavanje GDP-a

GDP pored toga što iskazuje ukupan proizvod jedne zemlje, također pokazuje i ukupne dohotke u jednoj zemlji (jer je suma svih dohodaka jednaka ukupnoj potrošnji). Na osnovu ovoga za izračunavanje GDP-a možemo koristiti dvije metode (koje daju isti rezultat):

1) Metod izdataka (GDP kao suma finalnih prodaja proizvoda i usluga)

2) Metod dohodaka (GDP kao suma faktorskih dohodaka)

2.2.1. GDP kao suma finalnih prodaja proizvoda i usluga

GDP uključuje sve oblike potrošnje na domaće proizvode i usluge, pa prema tome GDP možemo podijeliti na slijedeće komponente: ličnu potrošnju (C), investicijsku potrošnju (I), državnu potrošnju (G) i neto izvoz (NX).

Y = C + I + G + NX

Lična potrošnja predstavlja potoršnju domaćinstva na robe i usluge, osim novog stambenog prostora.

Investicijska potrošnja ili ulaganja predstavljaju kupnju kapitalne opreme, nekretnina ili novog stambenog prostora.

Državna potrošnja (državni rashodi) uključuje izdatke drzavnih organa na robe i usluge.

Neto izvoz predstavlja razliku između vrijednosti izvoza (potrošnje stranaca na domaću robu) i vrijednosti uvoza(domaća potrošnja na strane robe).

2.2.2. GDP kao suma faktorskih dohodaka

1 Mankiw, G.: Osnove ekonomije, Mate, Zagreb, 2004., str. 502.4

Prema ovom metodu GDP se predstavlja kao ukupna suma prihoda (dohodaka) svih faktora proizvodnje (nadnica i plata (W) kao prihod rada, profita (Pf) i kamata (i) kao prihod od kapitala, renti (R) kao prihoda od zemlje) pored ovih prihoda u ovaj zbir ulazi i prihod države od poreza na prodaju (T), te iznos amortizacije (Dp).

GDP = W + i + R + Pf + Dp + T

Pojednostavljenje načina na koji društveno računovodstvo daje kvantitativnu sliku makroekonomije vrši se grupisanjem ukupne privrede na dvije grupe ekonomskih aktvinosti proizvodnju i potrošnju (reprezentuju ih ekonomski subjekti: preduzeća i domaćinstva), odnosno pregledom kružnog toka proizvodnje i dohodaka.2Kružno kretanje tržipnog mehanizma pokazuje kako dohodak koji firme zarade od prodaje proizvoda i usluga odlazi domaćinstvima da bi se odmah potom, kupovinom domaćinstva vratilo preduzećima.

Slika 1. Kružni tok makroekonomske aktivnosti

Izvor: Samuelson, P., Nordhaus, W: Ekonomija, Mate, Zagreb, 1994.

Kada se ukupno ostvareni GDP podijeli sa ukupnim brojem stanovnika dobije se GDP po stanovniku (GDP per capita).

2.3. Problemi realnog obračuna GDP-a

2 Hodžić, K: Uvod u ekonomiju, IK Penn, Tuzla, 2005., str. 176. 5

Obračun GDP-a se vrši na osnovu podataka koji se prikupljaju posredstvom poreskih službi i statistike, pa prema tome ako dio ostvarenih transakcija ostane neregistriran tj. skriven od statistike i oporezivanja dobit ćemo nerealno obračunat GDP. Kao najizraženiji problemi koji se javljaju pri obračunu GDP-a su: siva ekonomija i inflacija.

Siva ekonomija (druga ekonomija) se ispoljava na razne načine: izbjegavanje prijavljivanja poreza, „rada na crno“, „uradi sam“ aktivnosti (kućne popravke, rad na njivi i sl.), nedozvoljene radnje kao što su prodaja droge itd. Udio sive ekonomije nije moguće precizno utvrditi, već se vrši procjenjivanje njenog udjela i veličine.

Inflacija se manifestuje kroz opšti porast cijena. Glavni uzrok inflacije je povećanje mase novca u opticaju po stopi koja je iznad stope rasta proizvodnje. Ona uvijek predstavlja disproporciju novčanih i robnih fondova u jednoj privredi, pri čemu su novčani fondovi veći od robnih.3 Prema tome ukoliko dođe do rasta inflacije, koja se očituje porastom cijena, doći će i do povećanja nominalnog GDP-a (vrijednost proizvedenih roba i usluga izražena u tekućim cijenama), uz ceteris paribus. Međutim, budući da ovo povećanje nije rezultat stvarnog povećanja proizvodnje, ekonomisti iz vrijednosti nominalnog GDP-a izbacuju inflaciju i dobijamo realni GDP (vrijednost proizvedenih roba i usluga izražena u stalnim cijenama). Stopa inflacije se izračunava korištenjem indeksa cijena, koji predstavlja prosjek potrošačkih i proizvođačkih cijena cijena. Najznačajniji indeksi cijena su: indeks potrošačkih cijena, indeks proizvođačkih cijena i GDP deflator.

Indeks potrošačkih cijena (CPI) – predstavlja promjenu cijena fiksne potropačke korpe koju troši domaćinstvo (hrana, higijena, stanovanje i sl.).

GDP deflator – je pokazatelj razine cijena izveden kao omjer nominalnog i realnog GDP-a pomnožen sa sto4. GDP deflator je širi pokazatelj od indeksa potrošačkih cijena jer on pored potrošnje domaćinstva uključuje cijene proizvoda i usluga vezanih za izdatke i ostalih sektora: investicije, državne izdatke i neto iznoz.

Deflator GDP = Nominalni GDP / Realni GDP x 100

Realni GDP = Nominalni GDP / Deflator GDP

3. (NE)ZAPOSLENOST

3 Bogdanović, M., Šestović, L: Ekonomija od A do Z, BOŠ i DOSIJE, Beograd, 2002., str. 48.4 Mankiw, G: Osnove ekonomije, Mate, Zagreb, 2004., str. 509.

6

Iako se čini da najdublje krize nisu više velika prijetnja naprednim tržišnim ekonomijama, masovna nezaposlenost nastavlja mučiti suvremenu mješovitu ekonomiju. Kako mogu biti nezaposleni milijuni ljudi, kad treba obaviti tako mnogo posla? Koja pogreška u savremenoj ekonomiji prisiljava tako mnogo onih koji žele raditi da budu nezaposleni? Bi li države trebale poduzeti korake da iskorijene patnje nezaposlenosti? Ili, kao što neki dokazuju, smanjuju li visoke potpore nezaposlenima poticaj da rade i završava li to sve većom stopom nezaposlenosti?5

3.1. Okunov zakon

Povećanje stope nezaposlenosti najbolnija je posljedica bilo koje recesije. Kada se proizvodnja smanjuje, preduzeća trebaju manje rada. Stoga se u najam ne uzimaju novi radnici i otpuštaju postojeći.

Proizilazi da se nezaposlenost obično kreće zajedno s proizvodnjom. Tačna priroda veze, koju je prvi identificirao Arthur Okun, poznata je sada kao Okunov zakon.

Okunov zakon pokazuje ključnu vezu između tržišta outputa i tržišta rada. On opisuje povezanost između kratkoročnih kretanja kod realnog BDP-a i promjena kod nezaposlenosti.

Okunov zakon izriče da se na svaka 2 % smanjenja GDP-a u odnosu na potencijalni GDP stopa nezaposlenosti se poveća za 1%. Na primjer, kada GDP započne sa 100% svog potencijala i padne na 98% potencijala stopa nezaposlenosti se poveća za 1%, pretpostavimo sa 5% na 6%.

Okunov zakon glede kretanja stope nezaposlenosti od 1979. do 1982. godine? Smanjenje GDP-a 1979. godine za 9% trebalo bi dovesti do povećanja stope nezaposlenosti od 4.5%. Započinjući sa stopom nezaposlenosti od 5.8% 1979. godine, Okunov zakon bi za 1982. godinu predvidio stopu nezaposlernosti od 9.7%.Ovaj primjer pokazuje kako se Okunov zakon može upotrijebiti za praćenje nezaposlenosti tokom poslovnog ciklusa.

„Danas se općenito smatra da se recesije, za razliku od uragana mogu spriječiti poput zrakoplovnih nezgoda. Međutim, još sa zemlje nismo uklonili zračne nezgode, nije ni očito da imamo mudrost ili mogućnost da uklonimo recesije. Pogibelj nije iščezla. Snage koje uzrokuju ponovne recesije još su na krilima i čekaju svoju ulogu.“6

Sada kada smo vidjeli ključnu vezu između outputa i nezaposlenosti, možemo razumjeti zašto je nezaposlenost središnji problem u savremenim društvima. Kada je nezaposlenost visoka, resursi se rasipaju, a dohoci ljudi se osipaju. U toku takvih razdoblja, ekonomske nevolje pogađaju također osjećaje ljudi i njihove obiteljske živote.

3.2. Mjerenje nezaposlenosti

5 Samuelson, P., W. .Nordhaus: Ekonomija, 2000., str. 559.6 Arthur, M. Okun: The Political Economy of Prosperity, Norton, New York, 1970., str. 33.

7

Promjene u nezaposlenosti svaki se mjesec nalaze u novinskim naslovima. Podaci o radu i nezaposlenosti nalaze se među najsveobuhvatnijima ekonomskim podacima koje država skuplja. Ti se podaci skupljaju mjesečno postupkom poznatim kao metoda slučajnog uzorka populacije. Svaki se mjesec intervjuira određeni broj stanovništva o njihovim najnovijim radnim obrascima.

Anketa dijeli stanovništvo od 16. godina i starije u tri skupine:

Zaposleni - to su ljudi koji obavljaju neki plaćeni posao, kao i oni koji imaju zaposljenje ali su odsutni s posla zbog bolesti, štrajkova ili godišnjih odmora.

Nezaposleni – ta skupina uključuje ljude koji nisu zaposleni, ali aktivno traže posao ili čekaju povratak na posao. Osoba mora navesti specifične napore radi pronalaženja zaposljenja. Oni koji su ili zaposleni ili nezaposleni nalaze se u radnoj snazi.

Izvan radne snage – oni obuhvaćaju 34% odrasloga stanovništva koje se školuje, održava kućanstvo, koje je u mirovini, previše bolesno da bi moglo raditi ili koje jednostavno ne traži zaposljenje.

Vladina definicije: Ljudi sa radnim mjestima su zaposleni; ljudi bez radnih mjesta ali koji traže posao su nezaposleni; ljudi bez radnih mjesta koji ne traže zaposljenje su izvan radne snage. Stopa nezaposlenosti je broj nezaposlenih podjeljen s ukupnom radnom snagom.

3.3. Vrste nezaposlenosti

Razlučujući strukturu današnjih tržišta rada, ekonomisti identificiraju tri različite vrste nezaposlenosti, i to:

Frikciona nezaposlenost - je kratkoročna nezaposlenost zbog traženja novog posla. Nastaje zbog neprekidnog kretanja ljudi između regija i radnih mjesta ili kroz različite faze životnog ciklusa. Frikciona nezaposlenost zavisi od broja otkaza i od broja slobodnih radnih mjesta.

Ciklička nezaposlenost – je kratkoročna pojava usljed pomanjkanja agregatne tražnje. Zbog toga je ukupna tražnja za radom niska. Pretpostavlja se da će u određenoj fazi privrednog ciklusa nedostajati poslova za cjelokupnu radnu snagu, bez obzira na to kojeg je obrazovanja ili gdje je angažirana.

Strukturna nezaposlenost – označava nepodudarnost između ponude i potražnje za radnicima. To je dugoročna nezaposlenost uvjetovana promjenama u industrijskoj, profesionalnoj i demografskoj strukturi privrede.

Prirodna nezaposlenost – frikcijska + strukturna nezaposlenost.

Skrivena (prividna) nezaposlenost – je stanje u kojem je određeni broj ljudi zaposlen premda ti ljudi ne opravdaju svoje dnevnice koje primaju. To je stanje karakteristično za zemlje u razvoju gdje su ljudi većinom angažirani u poljoprivrednom sektoru jer u drugim sektorima za njih nema odgovarajućeg posla.

4. INFLACIJA

8

Inflacija (eng inflation) je prekomjerno povećanje novčane mase u opticaju, što dovodi do smanjenja vrijednosti novca. Posljedica inflacije je smanjenje vrijednosti novca i opći rast cijena.7

Kao uzroci inflacije postoje:

Inflacija tražnje – dolazi usljed prevelike efektivne tražnje u odnosu na ponudu.

Inflacija troškova – dolazi usljed povećavanja troškova proizvodnje, odnosno inputa.

Strukturna inflacija – uvezena ili politička inflacija.

Prema intenzitetu inflacija može biti:

Puzajuća (do 4 % godišnje)

Galopirajuća (do 50 ili 100 % godišnje)

Hiperinflacija (iznad 100 % godišnje koja može toliko da „podivlja“ da dostigne 1000 %, pa i više)

Troškovi inflacije

Inflacija se smatra jednom od najgorih „bolesti“ kapitalističkog društva, u neke od najznačajnijih troškova koje izaziva inflacija navodimo slijedeće:

Troškovi potplata – resursi potraćeni kad inflacija ljude da smanje količinu novca koju posjeduju.

Troškovi cjenika – troškovi promjene cijena

Promjenjivost relativnih cijena i pogrešna alokacija resursa

Negativni učinci inflacije na poreze

Pomutnja i smetnja.8

5. UVOZ/IZVOZ

7 http://hr.wikipedia.org/wiki/Kamatna_stopa8 Mankiw, G.: Osnove ekonomije, Mate, Zagreb, 2004., str. 658.

9

Otvorena ekonomija je ekonomija koja slobodno obavlja razmjene s drugim ekonomijama diljem svijeta, dok zatvorena ekonomija ne obavlja razmjene s drugim ekonomijama u svijetu.

Otvorena ekonomija ima dvije vrste interakcija s ostalim ekonomijama: ona kupuje i prodaje robe i usluge na svjetskim tržištima roba i usluga, ali kupuje i prodaje kapital poput dionica i obveznica na svjetskim finansijskim tržištima.

Neto izvoz neke zemlje je vrijednost njezinog izvoza umanjena za vrijednost njezinog uvoza. Neto izvoz nam općenito pokazuje da li je neka zemlja prodavač ili kupac na svjetskom tržištu. Zbog toga neto izvoz i nazivamo vanjskotrgovinskom bilancom. Ako je neto izvoz pozitivan, izvoz je veći od uvoza, i to nam pokazuje da neka zemlja prodaje više roba i usluga u inozemstvu nego što ih kupuje od drugih zemalja. U tom slučaju ona bilježi vanjskotrgovinski suficit.Ako je neto izvoz negativan, izvoz je manji od uvoza, što znači da zemlja u inozemstvu prodaje manje nego što kupuje od ostalih zemalja. U tom slučaju kažemo da zemlja ima vanjskotrgovinski deficit.Ako je neto izvoz jednak nuli, izvoz i uvoz su jednaki, tada zemlja ima uravnoteženu vanjsku trgovinu.

6. DEVIZNI TEČAJ

Dio privrednog sistema kojim se regulišu finansijski tokovi jedne zemlje sa drugim zemljama sa kojima se ostvaruju odgovarajuće ekonomske veze naziva se deviznim sistemom.9

Unošenjem deviza putem izvoza roba i usluga na domaćem tržištu se ne stiču automatski mogućnosti za kupovinu. Radi te kupovine privredni subjekti konvertuju (pretvaraju) devize u domaću valutu. Da bi se to konvertovanje izvršilo potreban je devizni tečaj (devizni kurs).

Devizni tečaj je cijena jedne jedinice strane valute izražena brojem jedinica domaće valute. Tečaj pokazuje koliko jedinica domaće valute treba platiti za jednu jedinicu strane valute.10

Devizni se tečaj može iskazati kao: nominalni i realni.

Nominalni devizni tečaj je cijena jedne jedinice strane valute izražena u domaćoj valuti.

Realni devizni tečaj pokazuje odnos cijena roba u inostranstvu i u zemlji.

7. KAMATNA STOPA

9 Veselinović, P: Ekonomija, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2010., str. 320.10 http://www.otpinvest.hr/main.aspx?id=102

10

Kamata (eng. interest) je cijena upotrebe tuđih novčanih sredstava. Kamatna stopa je postotak duga što ga u nekom razdoblju dužnik treba platiti povjeriocu.11

Kamatna stopa se izračunava po slijedećem obrascu:

p = 100 * K / G * g

Za izračunavanje kamatne stope potrebni su slijedeći elementi: G (sadašnja vrijednost), p (kamatna stopa), K (početna vrijednost), g (godina), m (mjesec), d (dan).

Investicije i štednja su funkcije kamate. Štednja podrazumijeva apstinenciju od potrošnje. Da bi neko odustao od potrošnje, njemu mora biti poznata cijena takve apstinencije. Tako dolazimo do pojma relativnih cijena. Relativna cijena današnje apstinencije od potrošnje predstavlja broj jedinica proizvoda X koji će pojedinac moći uživati sutra. Ovako promatrana relativna cijena može se definirati kao kamatna stopa. Porast kamatne stope povećava cijenu današnjeg proizvoda. Porast cijene X dekuražira potrošnju X, i tako, u stvari, stimulira štednju. Žrtvovanje potrošnje danas da bi se sutra uživalo više zovemo efektom supstitucije.

Kamatna stopa zavisi, prema neoklasičarima, od ponude i potražnje kapitala. Ona se određuje na tržištu kapitala.

Ako su investicije funkcija kamatne stope i ako je štednja funkcija kamatne stope, onda će i kamatna stopa imati utjecaja na ukupnu ekonomsku aktivnost. Uz jednaku kamatu investicije su jednake štednji. Ako je kamata veća investicije će biti manje od štednje. Ponuda kapitala koja premašuje potražnju za kapitalom utječe na snižavanje kamatne stope i dovodi je u ravnotežni nivo. Ako su investicije veće od štednje, onda će kamata porasti sve do ravnotežnog nivoa, odnosno do nivoa koji čisti tržište.

Neoklasičari su pristalice teze da je kamata dovoljno fleksibilna da uvijek čisti tržište kapitala. Kada je tržište kapitala u ravnoteži, odnosno kada kamata osigurava ravnotežu štednje i investicija, onda je i tržište robe u ravnoteži.

8. PRIMJERI IZ PRAKSE

11 http://hr.wikipedia.org/wiki/Kamatna_stopa11

8.1. Nezaposlenost

Stopa nezaposlenosti u 2010. godini u Bosni i Hercegovini je iznosila 27,2 % (25,6 % za muškarce i 29,9 % za žene, a najviša je bila među mladim od 15 do 24 godine i iznosi 57,5 %). U istom periodu 2009. stopa nezaposlenosti iznosila je 24,1 % (23,1 % za muškarce i 25,6 % za žene), dok je u 2008. Iznosila 23,9 %. Ovo su preliminarni podaci iz Ankete o radnoj snazi u BiH koju je Agencija za statistiku BiH provela krajem aprila na uzorku od 10.502 domaćinstava, od čega u Federaciji BiH 5.897, u Republici srpskoj 3.603 i u Distriktu Brčko 1.002 domaćinstva. Obrazovna struktura zaposlenih osoba pokazuje da najveći dio (64,3 posto) ima završenu srednju školu, slijede zaposleni s osnovnom školom ili nižim obrazovanjem (20,3posto) i 15,4 % akademski obrazovanih osoba. Nezaposlene osobe imaju donekle sličnu obrazovnu strukturu, i to 71,2 % osoba ima srednjoškolsko obrazovanje, 21,2 % su osobe s osnovnim obrazovanjem ili niže, dok je 7,6 % završilo višu školu, fakultet, akademiju, magisterij ili doktorat. Istodobno, struktura zaposlenih osoba prema sektoru aktivnosti pokazuje da je najveće učešće u sektoru usluga 49,3 %, industrije 31,0 % i poljoprivrede 19,7 %. U promatranom periodu 17,5 % nezaposlenih osoba traži posao kraće od 12 mjeseci, a čak 40,4 % nezaposlenih traži posao duže od pet godina, što je posljedica poslijeratnog stanja i tranzicije privrede u našoj zemlji.

8.2. GDP i GDP per capita u BiH

12

Prema agenciji za statistiku BiH, Bruto domaći proizvod (GDP) u 2010. godini je iznosio 24 486 000 000 KM. Posmatrano u periodu 1994-2010 možemo uočiti blagi rast GDP-a, osim u periodu 2009. kada je recesija bila zabilježena u većini zemalja svijeta.

Slika 2. GDP BiH

Izvor: http://data.worldbank.org/croatian?cid=GPDhr_WDI

Bruto domaći proizvod po stanovniku (GDP per capita) je iznosio 6371 KM.

Slika 3. GDP per capita BiH

Izvor: http://data.worldbank.org/croatian?cid=GPDhr_WDI

8.2.1. GDP i GDP per capita zemalja bivše Jugoslavije

13

Upoređujući GDP BiH sa GDP-om ostalih zemalja bivše Jugoslavije ustanovljavamo da BiH zajedno sa Albanijom ima najmanji GDP, kao i GDP po glavi stanovnika. Jedan od glavnih uzroka je rat koji je trajao 1992.-1995. a koji je BiH mnogo ekonomski unazadio. Naredni grafikoni, koje prenosi Svjetska Banka, to potvrđuju ove informacije:

Slika 4. GDP zemalja bivše Jugoslavije

Izvor: http://data.worldbank.org/croatian?cid=GPDhr_WDI

Slika 5. GDP per capita zemalja bivše Jugoslavije

Izvor: http://data.worldbank.org/croatian?cid=GPDhr_WDI

ZAKLJUČAK

14

Makroekonomski agregati su sve relevantne ekonomske veličine ekonomije jedne zemlje u kojima su zbirno izraženi njeni resursi i rezultati (otud izraz ekonomski agregati). Pri tome se pod resursima podrazumjevaju svi faktori koji se koriste da bi se ostvarila ekonomska aktivnost. Najvažniji makroekonomski agregati su: Bruto domaći proizvod (GDP), Zaposlenost, Inflacija, Uvoz/Izvoz, Kamatna stopa, Devizni tečaj.

Bruto domaći proizvod (eng. Gross Domestic Product – GDP) je tržišna vrijednost svih finalnih roba i usluga proizvedenih u nekoj zemlji tijekom danog razdoblja.GDP pored toga što iskazuje ukupan proizvod jedne zemlje, također pokazuje i ukupne dohotke u jednoj zemlji (jer je suma svih dohodaka jednaka ukupnoj potrošnji). Na osnovu ovoga za izračunavanje GDP-a možemo koristiti dvije metode (koje daju isti rezultat):

3) Metod izdataka (GDP kao suma finalnih prodaja proizvoda i usluga)

4) Metod dohodaka (GDP kao suma faktorskih dohodaka)

GDP BiH iznosi 24 486 miliona KM, a GDP po glavi stanovnika 6371 KM.

Povećanje stope nezaposlenosti najbolnija je posljedica bilo koje recesije. Kada se proizvodnja smanjuje, preduzeća trebaju manje rada. Stoga se u najam ne uzimaju novi radnici i otpuštaju postojeći.

Okunov zakon pokazuje ključnu vezu između tržišta outputa i tržišta rada. On opisuje povezanost između kratkoročnih kretanja kod realnog BDP-a i promjena kod nezaposlenosti. Okunov zakon izriče da se na svaka 2 % smanjenja GDP-a u odnosu na potencijalni GDP stopa nezaposlenosti se poveća za 1%. Vladina definicije: Ljudi sa radnim mjestima su zaposleni; ljudi bez radnih mjesta ali koji traže posao su nezaposleni; ljudi bez radnih mjesta koji ne traže zaposljenje su izvan radne snage. Stopa nezaposlenosti je broj nezaposlenih podjeljen s ukupnom radnom snagom.

Stopa nezaposlenosti u BiH, prema Agenciji za statistiku, iznosi 27,2 %, od toga veliki dio čine mladi ljudi.

Inflacija (eng inflation) je prekomjerno povećanje novčane mase u opticaju, što dovodi do smanjenja vrijednosti novca. Posljedica inflacije je smanjenje vrijednosti novca i opći rast cijena.

Neto izvoz neke zemlje je vrijednost njezinog izvoza umanjena za vrijednost njezinog uvoza. Neto izvoz nam općenito pokazuje da li je neka zemlja prodavač ili kupac na svjetskom tržištu. Zbog toga neto izvoz i nazivamo vanjskotrgovinskom bilancom. Ako je neto izvoz pozitivan, izvoz je veći od uvoza, u tom slučaju ona bilježi vanjskotrgovinski suficit. Ako je neto izvoz negativan, izvoz je manji od uvoza, u tom slučaju kažemo da zemlja ima vanjskotrgovinski deficit. Ako je neto izvoz jednak nuli, izvoz i uvoz su jednaki, tada zemlja ima uravnoteženu vanjsku trgovinu.

Dio privrednog sistema kojim se regulišu finansijski tokovi jedne zemlje sa drugim zemljama sa kojima se ostvaruju odgovarajuće ekonomske veze naziva se deviznim sistemom.Devizni tečaj je cijena jedne jedinice strane valute izražena brojem jedinica domaće valute. Tečaj pokazuje koliko jedinica domaće valute treba platiti za jednu jedinicu strane valute.

Kamata (eng. interest) je cijena upotrebe tuđih novčanih sredstava. Kamatna stopa je postotak duga što ga u nekom razdoblju dužnik treba platiti povjeriocu.Kamatna stopa se izračunava po slijedećem obrascu:

p = 100 * K / G * g

LITERATURA

15

1. Okun, A., The Political Economy of Prosperity, Norton, New York, 1970.

2. Bogdanović, M., Šestović, L., Ekonomija od A do Z, BOŠ i DOSIJE, Beograd, 2002.

3. Hodžić, K., Uvod u Ekonomiju, IK Penn, Tuzla, 2005.

4. Mankiw, G., Osnove ekonomije, MATE, Zagreb, 2006.

5. Samuelson, P., W. Nordhaus, Ekonomija, MATE, Zagreb, 2000.

6. Veselinović, P., Ekonomija, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2010.

7. http://hr.wikipedia.org/wiki/Kamatna_stopa

8. http://www.otpinvest.hr/main.aspx?id=102

9. http://limun.hr/main.aspx?id=10062

10.http://data.worldbank.org/croatian?cid=GPDhr_WDI

16