Izvještaj o analizi tipičnih proizvodana području sjeveroistočne BiH

Razvoj tipičnih proizvoda u SI BiH i Zlatiborskom okrugu

Septembar 2011. godine

Izvještaj pripremili:

Prof. Dr Midhat Jašić, redovni profesor

Mr. Sci Esmir Spahić, dipl.ecc.

1

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................................................... 3

2. PREDSTAVLJANJE PROJEKTA I TERITORIJA .............................................................................. 4

2.1. Podaci o projektu ............................................................................................................................. 4

2.2. Podaci o teritoriji .............................................................................................................................. 5

3. POJMOVNO ODREĐENJE TIPIČNIH PROIZVODA I ZANATA ...................................................... 8

4. TIPIČNI PROIZVODI I ZANATI SI BIH .......................................................................................12

4.1. Tradicionalni prehrambeni proizvodi ............................................................................................. 12

4.1.1. Organska proizvodnja hrane i autohtone sorte ............................................................................. 12

4.1.2. Tradicionalni prehrambeni proizvodi ............................................................................................. 15

4.1.3. Tradicionalna jela ........................................................................................................................... 18

4.1.4. Tradicionalni poljoprivredni prehrambeni proizvodi i prerađevine ............................................... 21

4.2. Tradicionalni zanati i ručni radovi .................................................................................................. 24

4.3. Prirodni resursi ............................................................................................................................... 40

5. PRIJEDLOG ZA DEFINISANJE 6 KLJUČNIH PROIZVODA I ZANATA SA NAJBOLJOM

PERSPEKTIVOM RAZVOJA .....................................................................................................42

5.1. Trenutni nivo razvoja ..................................................................................................................... 42

5.2. Specifične intervencije potrebne za dalji razvoj ............................................................................ 43

5.3. Metodologija za selekciju i izbor ključnih tipičnih proizvoda ......................................................... 45

6. STANDARDIZACIJA / CERTIFIKACIJA TIPIČNIH PROIZVODA.....................................................53

6.1. Standardizacija tipičnih prehrambenih proizvoda (zaštita geografskog porijekla) ........................ 53

6.1.1. Formiranje udruženja za zaštitu proizvoda .................................................................................... 53

6.1.2. Izrada specifikacije i dokumentacije .............................................................................................. 54

6.1.3. Specifikacije, procedure i ostala dokumentacija............................................................................ 55

6.1.4. Podnošenje zahtjeva za registraciju ............................................................................................... 58

6.1.5. Provjera usklađenosti ..................................................................................................................... 59

6.1.6. Kratak prikaz prijave ....................................................................................................................... 59

6.1.7. Registracija oznake na nivou EU .................................................................................................... 60

6.2. Standardizacija tipičnih starih zanata (zaštita intelektualnog vlasništva) ...................................... 61

7. KLJUČNE INSTITUCIJE ZA RAZVOJ TIPIČNIH PROIZVODA ........................................................61

8. PROMOCIJA PROIZVODA U SKLOPU MARKETINGA I POSTOJEDIH RESURSA TERITORIJE ..........72

8.1. Manifestacije koje mogu doprinijeti promociji proizvoda ............................................................. 72

8.2. Smještajni kapaciteti ...................................................................................................................... 73

2

9. ZNAČAJ TIPIČNIH PROIZVODA ZA RAZVOJ TURIZMA .............................................................73

9.1. Tipični proizvodi i razvoj selektivnog turizma ................................................................................ 73

9.2. Selektivni turizam kao razvojna šansa sjeveroistočne regije BiH ................................................... 74

ZAKLJUČCI I PREPORUKE ................................................................................................................76

PRILOG BROJ 1: Shema regionalne strukture sjeveroistočne regije BiH

PRILOG BROJ 2: Pregled sajmova i manifestacija za oblast turizma, ruralnog razvoja i

ekološki proizvedenih proizvoda

PRILOG BROJ 3: Pregled smještajnih kapaciteta na području sjevero-istočne regije BiH

PRILOG BROJ 4: Kratki pojednostavljen prikaz prijave na primjeru pekmeza od jabuke

PRILOG BROJ 5. Studija slučaja: Zaštita proizvoda «Gračanička kera» putem certificiranja

geografske oznake – postupci i procedure registracije u Bosni i Hercegovini

PRILOG BROJ 6: Studija slučaja: Osposobljavanje i sticanje obrtničkih kvalifikacija u

Republici Hrvatskoj

PRILOG BROJ 7: Nazivi nekih zaštidenih proizvoda u Evropskoj uniji

PRILOG BROJ 8: Kontakt lista proizvođača tradicionalnih proizvoda i starih zanata

PRILOG BROJ 9: Primjeri korištenih anketnih upitnika za istraživanje ciljanih skupina

3

1. UVOD

Proizvodnja i potrošnja autohtonih prehrambenih proizvoda u stalnom je porastu pa im se iz godine u

godinu, posveduje sve veda pažnja. Jedan od razloga za to je i razvoj kopnenog, vazdušnog i vodenog

prevoza koji je omogudio brži transport roba između najudaljenijih geografskih destinacija širom

svijeta. Ljudi su oduvijek preferirali proizvode iz udaljenijih krajeva koji su originalni i autohtoni po

svom porijeklu, pa je danas ovaj trend posebno izražen. Takvi proizvodi su posebnih svojstava koja

nastaju usljed primjene originalnih i samo tom proizvodu svojstvenih postupaka proizvodnje. U takve

proizvode kao sastojci ulaze sirovine karakteristične za podneblje i geografsko područje. Ved dugo

potrošači širom svijeta prepoznaju i žele konzumirati švicarski sir, francusko vino, ruski kavijar,

indijski kari, meksički čili, japanski sake itd. Međutim, interes za povedanim profitom stvorio je i

mnogobrojne surogate takvih proizvoda. Zbog toga se pojavljuje potreba za njihovom zaštitom, a sve

u cilju da potrošač kupuje hranu koja je garantovane kvalitete i poznatog porijekla.

Na nivou Evropske unije je ved uspostavljen, a u posljednje vrijeme uspostavlja se i u BiH, sistem

zaštite geografskog porijekla, izvornosti i garantovano tradicionalnih specijaliteta hrane. Na taj način

se želi postidi povedanje tržišne vrijednosti proizvoda, čime bi se stvorile mogudnosti za razvoj

pojedinih područja te stvaranje identiteta i prepoznatljivosti pojedine regije.

Ulaskom u EU mnogi autohtoni prehrambeni proizvodi iz različitih dijelova Europe dobili su svoju

tržišnu valorizaciju. Od mnogobrojnih primjera možemo navesti prodaju riba sjevernih mora iz

Norveške, Francuske sireve i druge. Evropska unija je posebnom direktivom omogudila i

poljoprivrednicima iz zemalja koje nisu članice EU da kod njenih organa zaštite geografsko porijeklo

svojih proizvoda.

Međutim, proizvodnja autohtonih proizvoda povezana je s nizom poteškoda. Prije svega to je

osiguranje dovoljne količine proizvoda, koji moraju biti stalne, unificirane i tačno određene kvalitete.

S druge strane, jedan od najvažnijih zahtjeva u lancu proizvodnje i plasmana hrane je osiguranje

njene zdravstvene ispravnosti, a što je povezano sa osiguranjem zdravstvene ispravnosti svih sirovina

u kompletnom lancu proizvodnje.

Autohtoni proizvodi također trebaju zadovoljiti opštu zakonsku regulativu, a preporučuje se i

standardizacija, naročito primjena GLOBALGAP-a, standarda organske proizvodnje, standarda Codex

alimentariusa, ISO standarda, IFS, BRC, Halal, Košera i drugih. Posebnu vrijednost ovi proizvodi

dobivaju ako imaju svojstva funkcionalne, dijetetske, makrobiotičke, vegetarijanske i slične hrane.

S druge strane, interes proizvođača hrane je da se osigura visok stepen zdravstvene sigurnosti

proizvoda kao i zahtjeva za kvalitet hrane postavljenih od strane potrošača. Uspješni proizvođači

hrane nastoje unaprijediti cjelokupan sistem u prehrambenom lancu, čime pružaju potrošačima

povjerenje, sigurnost, pouzdanje, prepoznavanje kvaliteta i što je najvažnije, osjedaj da su sigurni u

hranu koju jedu. Zdravstvena sigurnost hrane, a i geografsko porijeklo počinje na poljoprivrednom

zemljištu, na plantažama i farmama. Isto tako kompanije, bilo da su proizvođači, prerađivači ili

uvoznici hrane, moraju osigurati da se sve sirovine i hrana mogu pratiti kroz lanac proizvodnje i

distribucije. Krajniji cilj je uspostavljanje kontrole proizvodnje i distribucije u svrhu dobivanja

proizvoda određenih prepoznatljivih svojstava, a prema zahtjevima i potrebama potrošača.

4

2. PREDSTAVLJANJE PROJEKTA I TERITORIJA

2.1. Podaci o projektu

Projekat: „Razvoj tipičnih proizvoda u SI BiH i Zlatiborskom okrugu u Srbiji„ u sklopu IPA Programa

prekogranične saradnje: Srbija – BiH,implementira Udruženje Nezavisni biro za razvoj (NBR) iz BiH,

zajedno sa partnerom Regionalnom razvojnom agencijom Zlatibor d.o.o. iz Užica (Srbija). Ukupna

vrijednost Projekta iznosi 211.420,25 eura, od čega EU finansira 175.478,81 eura ili 83%. Projekat

traje 20 mjeseci, a implementacija je počela krajem juna 2011 godine.

Projekat je identifikovao 4 specifična problema, koje de uključene razvojne institucije pokušati rješiti:

Kapacitet glavnih članova interesne grupe je nizak i njima je potrebna podrška od strane

stručnjaka da bi razumjeli i promovirali tipične proizvode,

Proizvođači i institucije u ovom polju ne surađuju i potrebna im je podrška da bi kreirali

zajedničke inicijative i sproveli zajedničke akcije (npr. pristupati cjelokupnom nizu vrijednosti

ako je potrebno),

Na svim nivoima se javlja manjak promocije i prezentacije (cijeli niz vrijednosti),

Kvalitetna valorizacija tipičnih proizvoda još uvijek nije potpuna.

Glavni cilj Projekta je zaštita tipičnih proizvoda u ciljnom regionu u skladu sa EU standardima i njihova

šira komercijalizacija. Projekat de, tipične proizvode iz SI BiH i Okruga Zlatibor, učiniti vidljivim u širem

regionu i pokazati da je njihova zaštita potrebna i izvediva. Pokazatelji uspjeha ovog specifičnog cilja

su:

Valorizacija završena za 6 ranije identificiranih i 6 novo-identificiranih proizvoda,

12 tipičnih proizvoda je predstavljeno kroz 10 različitih medija i kampanja,

10 razvojnih institucija uključeno u proces zaštite tipičnih proizvoda....

Ciljne skupine su:

Vladine institucije

o Opštine okruga Zlatibor i SI BiH

o Regionalne vlade

Nevladine organizacije i druge institucije koje imaju kapacitet da vode razvojne projekte i

zajedničke inicijative kao i one koje ved rade u tom polju (npr. organizacije proizvođača

tipičnih proizvoda) – identifikovane 43 organizacije,

Specijalizirani odjeli/institucije sposobni da aktivno sudjeluju u promociji, proizvodnji i zaštiti

tipičnih proizvoda – identifikovano 7 organizacija,

Proizvođači tipičnih proizvoda u pograničnom prostoru – procjena da de 100 preduzetnika sa

obje strane granice biti uključeno

Očekivani rezultati projekta su:

R-1. Valorizacija tipičnih proizvoda iz SI Bosne i Okruga Zlatibor završena i ključni članovi interesne

grupe za njihov razvoj identificirani.

R-2 Ključni članovi interesne grupe za razvoj tipičnih proizvoda se slažu oko zajedničkih razvojnih

ciljeva za razvoj tipičnih proizvoda.

5

R-3 Unaprijeđeni kapacitet institucija koje rade na zaštiti i razvoju tipičnih proizvoda i potencijali

proizvođača tipičnih proizvoda.

R-4-Tipični proizvodi promovirani i prepoznati u regionu.

2.2. Podaci o teritoriji

Prostorni aspekt. Prostor koji se prema regionalnom ekonomskom uređenju naziva sjevero-istočna

regija Bosne i Hercegovine prostire se na oko 7.260 km2 što čini 14,2% teritorije BiH i obuhvata

ukupno 34 opdine i Brčko Distrikt kao zasebnu administrativnu jedinicu. Područje ove regije čini

sjeveroistočni dio države Bosne i Hercegovine sa 34 opdine svrstane u dva entiteta1: Federacija BiH

(FBiH) i Republika Srpska (RS), kao i Distrikt Brčko. Iz RS su to 17 opdina (Bijeljina, Bratunac, Lopare,

Milidi, Modriča, Osmaci, Pelagidevo, Petrovo, Srebrenica, Srpski Brod, Srpsko Orašje, Šamac, Šekovidi,

Ugljevik, Vlasenica, Vukosavlje i Zvornik), a iz FBiH su to opdine koje pripadu Tuzlanskom kantonu

(njih 13, i to: Banovidi, Čelid, Doboj-Istok, Gračanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lukavac, Sapna,

Srebrenik, Teočak, Tuzla i Živinice) te tri opdine Posavske županije (Odžak, Orašje i Domaljevac-

Šamac).

Za studije početnog stanja fokus je na prostoru Tuzlanskog kantona odnosno na opdinama koje se

nalaze u njegovom sastavu.

Stanovništvo. Sjeveroistočna regija BiH je najnaseljenija u BiH, jer ima oko 1.000.000 stanovnika, što

čini 26% ukupnog stanovništva BiH. Postoji značajna razlika između udjela u površini (14%) i udjela u

ukupnom stanovništvu (26%), jer govori o konstantno intenzivnoj naseljenosti u odnosu na bosansko-

hercegovački prosjek (140 st./km2, prema 75 st./km2 u BiH). Pri tome gustina naseljenosti značajno

varira po opdinama (NERDA, 2004).

Struktura stanovništva s obzirom na polnu pripadnost, na osnovu podataka za tri posljednja popisa

stanovništva pokazuje tendenciju izjednjačavanja učešda muškog i ženskog stanovništva u ukupnoj

populaciji regije. Regija ima radno sposobni kontingent od oko 272.000 lica, i taj se potencijal

povedava iz godine u godinu po prosječnoj stopi od 2% - 4%. Iskorištenost radne snage je značajno

niska i u posljednjim godinama ima tendenciju smanjivanja. Regija ima zadovoljavajudu starosnu

strukturu radno sposobne populacije.

Ukupno postratno vrijeme kontinuirano pokazuje negativan trend odnosa zaposlenih i nezaposlenih

u regiji. Došlo je do smanjenja broja zaposlenih u odnosu na 1990. aodinu, a time i do povedanja

broja nezaposlenih, što je najvedi problem u cijeloj BiH.

U Regiji je permanentno oko 150.000 zaposlenih (što čini oko 15% ukupnog broja stanovništva), a

stopa nezaposlenosti je oko 54%. Stopa registrirane nezaposlenosti je oko 50% u odnosu na ukupan

radni kontigent, što ovu regiju svrstava u socijalno najproblematičnija područja u BiH.

Regija nudi potencijal u vidu kvalitetne radne snage (uz povoljne cijene rada) što uključuje visok

procenat kvalifikovanih mladih ljudi koji su stekli vrijedno iskustvo radedi u međunarodnim

organizacijama u regiji, ili pohađajudi studij u inostranstvu.

1 Izvor: Socio-ekonomski pregled ekonomske regije «Sjevero-istočna BiH»

6

U BiH se isključivo poljoprivredom bavi 17% stanovništva, i za očekivati je da de zaposlenost u

poljoprivrednom sektoru rasti zahvaljujudi neiskorištenom poljoprivrednom potencijalu i

raspoloživim resursima. Procjenjuje se da se na nivou sjeveroistočne regije BiH poljoprivredom kao

osnovnom djelatnosti bavi 25-35% stanovništva.

Tabela 1. Broj stanovnika na regiji SI

Tuzlanski kanton-opdine Prisutno u 2010 god. Brčko Distrikt 75.000

Banovidi 25.786 Opdine u sastavu RS Prisutno u 2006 god.

Čelid 13.945 Bijeljina 110.298

Doboj - Istok 10.243 Bratunac 23.263

Gračanica 52.212 Lopare 17.220

Gradačac 46.154 Milidi 10.351

Kalesija 35.751 Modriča 28.944

Kladanj 14.981 Osmaci 4.875

Lukavac 50.998 Pelagidevo 6.496

Sapna 12.862 Petrovo 12.183

Srebrenik 41.692 Srebrenica 22.102

Teočak 7.400 Bosanski Brod 20.591

Tuzla 131.718 Donji Žabar 2.948

Živinice 55.305 Šamac 23.640

Ukupno: 499.047 Šekovidi 10.304

Posavski kanton-opdine Ugljevik 17.220

Domalj. Šamac 4.252 Vlasenica 20.712

Odžak 15.674 Vukosavlje 5.522

Orašje 19.594 Zvornik 52.306

Ukupno: 39.520 Ukupno: 388.975

Sveukupno SI regija: 1.002.542

Klima. Osim prirodnih izvora i klima, kao prirodni uslov, determinirajuda je pretpostavka pri izboru

proizvodne orijentacije u agro biznis sektoru. Geografski položaj i reljef opredijelili su osnovne

klimatske karakteristike područja. Područje Regije, u cjelini nalazi se u pojasu umjereno-

kontinentalne klime, sa naglašenim godišnjim varijacijama temperature i padavina. Rezultati

dugogodišnjih mjerenja osnovnih klimatskih obilježja potvrđuju određene specifičnosti užih područja

regije:

Na sjevernom, ravničarskom području, preovladava kontinentalna klima dugih i toplih ljeta,

kratkih i oštrih zima, s relativno malim količinama oborina. Srednja godišnja temperatura je

11,2 °C, a količina padavina oko 800 mm/m2

Srednje, brdsko područje (300m - 700m) odlikuje se kontinentalnom i subplaninskom

klimom. Temperatura, kao srednja godišnja vrijednost, iznosi 10°C, a količina padavina oko

900 mm/m2.

Južno, planinsko područje (iznad 700 m visine), odlikuje se subplaninskom i planinskom

klimom, prosječne godišnje temperature 9,5°C i padavinama od oko 1.100 mm/m2.

7

Reljef. Reljefno, prostor Regije SI predstavlja područje heterogene strukture, u okviru kojeg su vrlo

naglašene uzdužne geografske zone koje se međusobno značajno razlikuju te, kao takve, pružaju

različite uslove za privredno korištenje.

Sjeverni, ravničarski predio (nadmorske visine do 300 m) obuhvata slivove rijeka Save, Drine i Bosne

u donjem toku, a čini ga prostor Posavine i Semberije, te područja u dolinama rijeka Tolise, Tinje,

Brke, Gnjice i Janje. U ovom prostoru smješteno je 10 opdina (sa oko 29% ukupne teritorije regije) sa

najpovoljnijim prirodnim uslovima i faktorima proizvodnje. Ovo je najvažnije žitorodno područje u

BiH.

Središnji, brdski dio (nadmorske visine 300m - 700m), u kojem je smješten najvedi broj opdina (20),

ima površinu od 4.260 km2 (ili 55%) i vrlo je bogat raznovrsnim mineralima i hidropotencijalima kao

važnim osnovama za industrijsku proizvodnju. Zbog izražene konfiguracije terena veliki dio oranica na

ovom prostoru je na vedem ili manjem nagibu, podložnom erozijama, što otežava primjenu

savremene mehanizacije. Otuda su ova zemljišta najpogodnija za razvoj vodarstva i stočarstva, čemu

pogoduju i geoklimatske prilike.

Od planine Ozren (najviši vrh 882 m) i Majevica (917 m) zemljište se postepeno diže prema

jugoistoku preko Konjuha, do Javora na jugoistoku. Ovaj dio (15% teritorije Regije) obiluje rudama

metala i drvnom masom, koji se koriste u industrijskoj proizvodnji.

Kartografski prikaz - poljoprivredna proizvodnja u prilogu broj 6. Izvor: Federalni Zavod za

programiranje razvoja, 2004.

Kartografski prikaz – stočarstvo u prilogu broj 7. Izvor: Federalni Zavod za programiranje razvoja,

2004.

Kartografski prikaz - Pedološka karta BiH u prilogu broj 8. Izvor: Federalni Zavod za programiranje

razvoja, 2004.

Vodni resursi. U hidrografskom pogledu treba istadi da ovo područje obiluje vedim ili manjim

vodotocima, uključujudi i jezera, prvenstveno vještačke akumulacije. Vedi broj rijeka najvedim dijelom

protiču kroz područje regije. To su slijedede rijeke: Sava, Spreča, Drina, Tolisa, Tinja, Drinjača, Janja,

Jadar, Gnjica, Brka, Briježnica, Tavna, Križevica, Sapna, Jadar Zeleni, Turija, Gradašnica, Bosna, Jadar

Studeni i druge.

Pored rijeka, tu su i prirodna jezera, Humačko i Konjuh jezero te vještačka jezera: Zvorničko,

Modračko, Sniježnica, Vidara, Žabar bara i Hazna.

8

3. POJMOVNO ODREĐENJE TIPIČNIH PROIZVODA I ZANATA

Vedina regija u BiH su poznate po nekom od specifičnih prehrambenih proizvoda ili tradicionalnih

gastronomskih specijaliteta. Takvi proizvodi se dobivaju od autentičnih sirovina biljnog ili animalnog

porijekla, često imaju specifičan postupak proizvodnje, jedinstvenu recepturu i pripremu. Kad su u

pitanju tradicionalni specijaliteti onda osim jela, tradicionalnim obilježjima pripada i posuđe u kojem

se jelo servira kao i način ponašanja pri serviranju i konzumiranju. U tradicionalna bosanska jela i

prehrambene proizvode utkana je povijest Bosne i Hercegovine kao zemlje na razmeđi svjetova

između Istoka i Zapada. U tim proizvodima i jelima sažet je često i dio istorije, kulture, religije i

tradicionalnog načina života. Upravo takvi proizvodi postaju predmet interesovanja domadih

potrošača, turista kao i potrošača u drugim dijelovima svijeta. Sasvim je opravdano očekivati da takvi

proizvodi mogu obogatiti tržište kao i turističku ponudu. Podrška proizvodnji zaštidenih autohtonih

proizvoda kao i njihova promocija mogla bi značajno doprinijeti razvoju ruralnih područja.

Isto tako, danas potrošači žele da znaju šta jedu, odakle dolazi hrana koju jedu i kako se ona

proizvodi. Potrošači žele garancije da je ono što jedu zdravo i da je okolina gdje se hrana proizvodi

čista kao i da su ljudi koji proizvode hranu zdravi. To je pravo koje proizvođači, distributeri i prodavci

hrane moraju poštovati. Danas se proizvođači koncentriraju na različit kvalitet i različite ukuse

potrošača, među kojima su regionalna i lokalna obilježja vrijednosti jako važne.

3.1. Oznake geografskog porijekla, izvornosti i garantovano tradicionalnih specijaliteta

Geografsko porijeklo, izvornost i tradicionalni ugled hrane su obilježja kvaliteta koji se odnose na

autohtonost ili autentičnost porijekla karakterističnog proizvoda vezanog za određenu teritoriju.

Prepušteni sami sebi, u moderno vrijeme opšte globalizacije, ovi proizvodi i tradicionalna jela mogli bi

postati predmet zaborava. Zahvaljujudi interesima potrošača i potrebama da se prepoznaju

prehrambeni običaji i kultura ishrane drugih etničkih skupina kao i potreba u očuvanju prirodnog i

kulturno-povijesnog blaga sve je izraženija potreba da se sačuva ovaj dio povijesti civilizacija.

Još 1992. godine EU započela je stvaranje sistema za zaštitu autohtonih proizvoda. Današnje sheme

kvaliteta EU omogudava zaštitu autohtonih proizvoda i iz zemalja van EU. Proizvodi, koji nose oznaku

autohtonog kvaliteta, od istovrsnih se razlikuje po tačno određenim svojstvima. U EU su poznata tri

oblika prava na oznake autohtonih proizvoda koji se mogu odgovarajudim postupcima zaštititi kod

nadležnih institucija te stedi prava označavanja tih proizvoda.To su prava na:

oznaku izvornosti PDO2

oznaku geografskog porijekla ili zaštideni geografski indikatori PGI3

oznaku tradicionalnog ugleda hrane ili zaštidene oznake garantovanog tradicionalnog

specijaliteta TSG4.

2PDO skradenica od engl. Protected Designation of Origin.

3PGI skradenica od engl. Protected Geographical Indication.

4TSG skradenica od engl. Traditional Speciality Guaranteed.

9

Registrirati se mogu svi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi namijenjeni za konzumaciju, izuzev

prirodnih mineralnih i izvorskih voda, jakih alkoholnih pida, vina, vodnih vina i dr. proizvoda od grožđa

i vina, osim vinskog octa5.

Geografske oznake na proizvodu informišu potrošača da proizvod potiče sa određene teritorije ili

mjesta na toj teritoriji. Pri tome se specifičan kvalitet, reputacija, imidž ili neka druga osobina

proizvoda, dovodi u vezu sa njegovim geografskim porijeklom. Proizvod sa tog geografskog područja

mora da se razlikuje po nečemu od ostalih proizvoda iz iste grupe i mora biti specifičan po svojim

osobinama.

Oznaka izvornosti i oznaka geografskog porijekla. Oznaka geografskog porijekla na prehrambenom

proizvodu može biti vezana za naziv regije ili određenog mjesta. U iznimnim slučajevima može se

vezati za Zemlju. Isto važi i za “oznaku izvornosti”.

Uvjeti za registraciju oznaka izvornost i geografskog porijekla vrlo su slični pa je potrebno poznavati

razlike i kada se priznaje oznaka izvornost, a kada oznaka geografskog porijekla.

Zaštidena oznaka izvornosti koristi se za označavanje prehrambenog proizvoda čiji su kvalitet ili

karakteristike isključivo ili u velikoj mjeri nastali pod uticajem posebnih prirodnih i ljudskih faktora

određene geografske sredine. Procedura zaštite oznaka izvornosti je složenija nego zaštita oznake

geografskog porijekla. Ako se oznakom na proizvodu tvrdi i dokazuje da se sve faze proizvodnje

odvijaju u definiranom geografskom području, te da je zagarantovan jednak kvalitet sirovina kao i da

se raspolaže s dovoljnom količinom sirovina onda takav proizvod može dobiti oznaku izvornosti. Kod

oznake izvornosti su kvalitet, odnosno svojstva proizvoda uglavnom ili isključivo određena

geografskim područjem. Stoga je preduvjet da se proizvodnja,priprema i prerada odvijaju u

definiranom geografskom području. Oznaka izvornosti se prema tome može registrirati samo za

proizvode koji se doista i proizvode u navedenom geografskom području. Primjer ovakvog načina

zaštite je francuski sir "comte", na kojem se vide prednosti strategije poslovanja koja se bazira na

proizvodu sa zaštidenom oznakom izvornosti, udruživanju proizvođača, kvalitetnoj koordinaciji i

komunikaciji unutar cijelog marketinškog lanca. Zaštidena oznaka izvornosti se ponekad naziva i

zaštita naziva porijekla ili na engleskom jeziku protected designation of origin - PDO.

Zaštidena oznaka geografskog porijekla, također sadrži naziv regije, mjesta ili države. Dok se u slučaju

zaštite oznaka izvornosti procesi proizvodnje i prerade odvijaju na istom području, kod zaštidene

oznake geografskog porijekla dovoljno je da samo jedna od faza odvija unutar regije. Kod oznake

geografskog porijekla se zahtijeva da određeni kvalitet, ugled ili neko drugo svojstvo proizlaze iz

geografskog područja. Stoga se u ograničenom području mora odvijati samo proizvodnja ili prerada ili

priprema. Dobra ilustracija za to je primjer „švarcvaldske šunke“, koja se suši u regionu Švarcvalda,

dok se ostale faze proizvodnje obavljaju u širem ili užem području ili drugim regijama.

Oznaka izvornosti kao i oznaka geografskog porijekla vežu se za geografski pojam odnosno teritorij.

Neke oznake geografskog porijekla mogu se smatrati oznakama izvornosti. To može biti u slučaju

kada sirovine za te proizvode dolaze iz geografskog područja koje je šire ili različito od područja

prerade. Pri tome se moraju zadovoljiti uvjeti da je područje proizvodnje sirovina definirano i da

postoj inspekcijski sistem koji osigurava udovoljavanje zahtjeva vezanih za proizvodnju sirovina.

5 Ovi proizvodi štite se drugim procedurama, a vino još posebnim.

10

Grafik 1. Razlika između oznake geografskog porijekla i oznake izvornosti

Oznaka garantovano tradicionalog specijaliteta. Pored oznake izvornosti i geografskog porijekla

postoji i oznaka garantovano tradicionalnog specijaliteta (tradicionalnog ugleda) poljoprivrednih i

prehrambenih proizvoda. Oznaka tradicionalnog ugleda nije oznaka geografskog porijekla, ali

namjena joj je ista kao i ostalim oznakama, a to je zaštita autohtonih poljoprivrednih proizvoda od

imitacija i nestajanja. „Tradicionalan“ označava dokazanu upotrebu na tržištu kroz vremensko

razdoblje koje pokazuje prenošenje s generacije na generaciju. Ovo vremensko razdoblje je razdoblje

koje se opdenito pripisuje jednoj ljudskoj generaciji, a to je najmanje 25 godina. Oznaka

„garantovano tradicionalnog specijaliteta“ naglašava tradicionalni karakter u sastavu proizvoda,

najčešde jela iz gastronomske ponude, i potvrda je priznavanja posebnih svojstava hrane. Sastoji se

od naziva prehrambenog proizvoda uz navođenje posebnosti koje se tiču tradicionalnosti. Može se

dodijeliti proizvodima specifičnim po sastavu ili načinu proizvodnje, a proizvodi su tradicionalni u

određenom području, što znači da se njihovi recepti prenose „s koljena na koljeno“.

Oznake. Oznake koje se postavljaju na ambalažu proizvoda su standardizirane, po boji, obliku i tekstu

koji upuduje na vrstu zaštite. Svaki poljoprivredni ili prehrambeni proizvod proizveden i/ili prerađen u

skladu sa specifikacijom mora biti označen na način da pored registriranog naziva ima i vidljivi navod

»zaštidena oznaka izvornosti«, odnosno »zaštidena oznaka geografskog porijekla« uz nanošenje

pripadajudeg znaka.

Sva tri navedena oblika zaštite služe za registraciju originalnih proizvoda čime se potvrđuje porijeklo

proizvoda sa određenog područja. Proizvodi s navedenim oznakama podliježu kontroli u skladu sa

legislativom, kojom se potvrđuje propisani način proizvodnje i kvalitet.

Samo proizvođači i/ili prerađivači koji udovoljavaju uvjetima specifikacije i koji su upisani u

pripadajudi registar korisnika mogu pri označavanju, oglašavanju ili na drugoj dokumentaciji koja se

odnosi na poljoprivredni ili prehrambeni proizvod staviti navod i pripadajudi znak. Dozvoljena je

Da li se proizvodnja,

prerada i priprema odvija u istom geografskom

području ?

Očekuje li potrošač da se sve faze proizvodnje odvijaju u

tom geografskom području?

Je li zagarantovan jednak kvalitet sirovina?

Da li se raspolaže s dovoljnom količinom sirovina?

OZNAKA GEOGRAFSKOG

PORIJEKLA

OZNAKA IZVORNOSTI

DA

DA

DA

DA

NE

NE

NE

NE

11

upotreba posebnih znakova i na nacionalnom nivou, a zaštita oznake na nacionalnom nivou prethodi

zaštiti na nivou EU.

Zaštita geografskog porijekla, izvornosti i garantovano tradicionalnog specijaliteta hraneje oblik prava

intelektualnog vlasništva koji u BiH nije iskorišten. Kao i ostali oblici intelektualnog vlasništva i ovaj

oblik omogudava ugradnju dodatne vrijednosti u proizvode koji se odlikuju posebnim kvalitetom.

Proizvod zaštiden oznakom geografskog porijekla, izvornosti i garantovano tradicionalnog

specijaliteta daje posebna prava onome ko izvrši zaštitu. Intelektualna imovina je zasnovana na

znanju pa je za njenu zaštitu potrebna edukacija svih aktera koji učestvuju u zaštiti.

Razlika između geografskih oznaka i robnog žiga. Postoji razlika između zaštidene robne marke

(robni žig) i oznake geografskog porijekla. Robni žig koristi firma za razlikovanja svojih proizvoda od

istih i sličnih proizvoda drugih firmi. Zaštideni robni žig daje pravo vlasniku žiga da isključi druge iz

njegovog korištenja. Za razliku od zaštidenog robnog žiga, zaštidenu geografsku oznaku mogu koristiti

svi proizvođači koji poštuju legislativu vezanu za zaštitu geografskih oznaka.Kod geografske oznake

prava na proizvodnju pripadaju proizvođačima i ne mogu se prodati ili izmjestiti u drugu područja

dok je kod robnog žiga to mogude.

Zaštitni znak-robni žig često se sastoji od nestvarnih ili proizvoljnih naziva. Za razliku od robnog

žiga, nazivi kod geografskih oznaka su obično predodređeni prema nazivu geografskog područja

proizvodnje. S druge strane oznaka geografskog porijekla ukazuje potrošačima da je proizvod

proizveden na određenom mjestu- geografskom području i da ima određene karakteristike koje su

ovisne o tom mjestu proizvodnje.

Zaštidene robne marke označavaju ko je proizvođač robe, dok geografske oznake pokazauju odakle

roba dolazi i gdje se proizvodi. Oznake geografskog porijekla, izvornosti i tradicionalnog ugleda mogu

biti neka vrsta zaštidene robne marke. Međutim, robna marka, odnosno robni žig štiti se posebnom

procedurom kod referentne institucije, a to su najčešde zavodi za zaštitu intelektualnog vlasništva.

Brojni međunarodni sporazumi reguliraju intelektualno vlasništvo počev od Pariške konvencije iz

1883.godine do Sporazuma otrgovinskim aspektima pravaintelektualnog vlasništva iz 1994.godine i

brojnih drugih. Legislativa koja štiti autohtone proizvode novijeg je datuma i ima drugačije procedure

kod zaštite.Za razliku od uobičajenih oblika zaštite intelektualne svojine, kod zaštite oznaka

geografskog porijekla obavezan je monitoring i kontrola procesa proizvodnje koji je svojevrstan oblik

garancije potrošaču da je proizvod standardiziranog kvaliteta. Monitoring i kontrolu vrše institucije

ovlaštene od strane države i to certifikacijska tijela i komisije. I ovaj oblik intelektualne svojine ima

svoju ekonomsku funkciju jer nosiocima prava na korištenje znaka može da obezbijedi ekonomsku

korist. Kod geografskih oznaka za označavanje se koriste nacionali logotipovi, a u EU koristi se

standardizirani logotip. Zaštitom proizvoda stiču se prava korištenja ovog znaka.

12

4. TIPIČNI PROIZVODI I ZANATI SJEVEROISTOČNE REGIJE BIH

4.1. Tradicionalni prehrambeni proizvodi

Brojna su naseljena mjesta na području sjeveroistočne regije BiH koja raspolažu sa određenim

tradicionalnim prehrambenim proizvodima, koji su tipični za taj kraj. Upravo ti prehrambeni proizvodi

po mnogo čemu «pričaju» priču o bogatoj tradiciji, iskustvu, posebnosti življenja i običajima brojnih

generacija. Od proizvodnje do zadovoljenja vlastitih potreba u domadinstvu, nekoliko autohtonih

prehrambenih proizvoda kvalitetom je zasnovanom na tradicionalnoj tehnologiji pripreme našlo put i

do brojnih potrošača na tržištu. Tradicionalni prehrambeni proizvodi zasnovani su na proizvodnji po

tradicionalnoj tehnologiji, korištenjem kvalitetne sirovinske osnove i specifičnih procedura pripreme

proizvoda. Također, istraživanjem je utvrđeno da se velika vedina tradicionalnih prehrambenih

proizvoda slično priprema odnosno po sličnim procesnim i tehnološkim postupcima kod sve tri

religijske skupine na području sjeveroistočne regije BiH, dok se određene razlike primjeduju kod

pripreme i konzumiranja tradicionalnih prehrambenih proizvoda za vrijeme obilježavanja vjerskih

praznika. Ovo također može biti sastavni dio interesa povezivanja tradicionalnih proizvoda sa

turističkom i gastronomskom ponudom regije.

4.1.1. Organska proizvodnja hrane i autohtone sorte

Mogudnosti obnove i razvoja organske poljoprivredne proizvodnje na području sjeveroistočne Bosne

i Hercegovine su velike, kako sa aspekta raspoloživih obradivih površina tako I potreba stanovništva I

mogudnostima osiguranja dovoljnih količina domadih proizvoda. Stagnacija poljoprivredne

proizvodnje u ratnom I poratnom period I dugi vremenski period nemogudnosti korištenja

poljoprivrednih površina čini značajan problem za privredu, te se namede neophodnost odabira

savremenih pristupa u rješavanju ove problematike. To je prilika da se organska poljoprivredna

proizvodnja podigne na jedan viši nivo u skladu sa savremenim dostignudima I tendencijama.

Organska proizvodnja podrazumijeva strogo kontrolisanu proizvodnju bez upotrebe hemijskih

sredstava. Ovakav vid proizvodnje zahtijeva i ekološki čiste sredine – udaljene od prometnih

saobradajnica, proizvodnih pogona I drugih zagađivača okoline. Kriteriji organske proizvodnje su

strožiji od ekoloških ali se međusobno dopunjavaju. Pored toga, ekspanzija organske proizvodnje u

ovom području doprinosi povedanju obradivih površina i uništavanju korova, poboljšanje opdih

ekoloških uvijeta življenja I razvoju ekoturizma. Drugi vid ekološkog aspekta je utjecanje na svijest

ljudi o očuvanju i zaštiti životne okoline proizvodnj i organske hrane i opdem poboljšanju kvaliteta

ishrane i zdravlja kod ljudi.

Organska poljoprivreda i razvoj tipičnih proizvoda

Organska poljoprivreda je u potpunosti kontrolisana proizvodnja. Uslovi proizvodnje se na osnovu

pravilnika IFOAM-a (Svjetsko udruženje organskih proizvođača) moraju prilagoditi specifičnim

uslovima svake zemlje u kojoj se odvija proizvodnja i zakonski regulisati. Tako da bi se na jednom

području zasnovala organska poljoprivredna proizvodnja, ono mora ispunjavati precizno definisane

uslove. To su izolovanost zemljišnih parcela, stočarskih farmi i prerađivačkih kapaciteta od mogudih

13

izvora zagađenja, zatim odgovarajudi kvalitet vode za navodnjavanje, te usklađen razvoj biljne i

stočarske proizvodnje i osposobljenost stručnjaka i proizvođača za organsku poljoprivredu uz

obavezu stalnog inoviranja znanja.

Organska poljoprivreda podrazumijeva slijedede:

a) proces kojim se razvija održivi ekosistem

b) plodnost tla ključ je uspješne proizvodnje

c) respektira prirodne sposobnosti biljaka, životinja i krajolika

d) maksimalno smanjenje upotrebu kemijskih gnojiva, pesticida i zaštitnih sredstava

e) globalno usvojene principe primjenjuje na lokalna područja uz uvažavanje njihovih socio-

ekonomskih, geo-klimatskih i kulturnih posebnostiili drugim riječima:

Sistem poljoprivrednog poduzetništva koji teži:

etički prihvatljivoj,

ekološki čistoj,

socijalno pravednoj i

ekonomski isplativoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Poljoprivreda i ruralni razvoj održivi su tek ako su:

ekološki prihvatljivi,

ekonomski isplativi,

socijalno pravedni,

kulturno primjenjivi,

humani te

temeljeni na holističkom znanstvenom pristupu.

Kako bi se razlikovao od drugih tipova poljoprivrede, sistem organske poljoprivrede sam je stvorio

svoje:

1. Standarde (međunarodne, državne, privatne)

2. Akreditaciju

3. Nadzor (inspekciju)

4. Certifikaciju.

Sjeveroistočna regija Bosne i Hercegovine za razvoj organske poljoprivrede ima odlične preduslove.

To podrazumijeva veliku nezagađenost poljoprivrednih površina i vodotoka (zbog dosadašnje

ekstenzivnosti poljoprivrede) i usitnjenosti domadinstva sa zaokruženim ciklusom biljne i stočarske

poizvodnje, bez specijalizacija u proizvodnji. S druge strane, razvoj ekskluzivnog turizma zahtijeva

ponudu visoko vrijedne hrane koja plasirana na taj način ima i do 4 puta vedu cijenu. S obzirom da

BiH ne može biti konkurentna na EU tržištu sa konvencionalnom proizvodnjom, uz deficit organski

proizvedene hrane, stvoreni su uslovi za unapređenje i povedanje proizvodnje organske hrane za

domade i EU tržište koje ima visoku svijest građana. Neophodna je i permanentna edukacija i jačanje

svijesti BiH građana.

Trenutno osim Zakona o poljoprivredi, u kojem je spomenuta organska proizvodnja, ne postoje ni

državni ni federalni zakonski propisi koji bi regulisali ovu oblast proizvodnje. U Republici Sprskoj ovaj

zakon je donesen 2004. godine, dok ga trenutno pokušavaju usvojiti određeni kantoni na

14

kantonalnom nivou. I pored pomanjkanja zakonske regulative, određeni pomaci su napravljeni u

nevladinom sektoru. To se prije svega odnosi na organizaciju ECON koja je sa svojim djelovanjem u

ovoj oblasti uspjela do sada certificirati preko 2.140 ha zemljišta u ovoj proizvodnji. Standardi za

organsku proizvodnju u BiH zasnovani su na IFOAM standardima. NVO ECON – Grolink, kojeg

finansira švedska razvojna agencija Sida, uspjelo napraviti organizacijsku strukturu odnosno

certifikacijsku kudu «Organska kontrola» i formirati 'brand' za organske proizvode sa logoom 'OK', te

kreirati udruženje organskih proizvođača. BiH ima prirodne resurse za razvoj organske proizvodnje,

posebno u vodarstvu, povrtlarstvu i stočarstvu.6

Selekcijska služba za autohtone sorte vodnih sadnica funkcionira pod okriljem dva subjekta, i to DOO

«Kumulus» Srebrenik i «FOD HBS» Gradačac. Kroz rad ovih subjekata do sada je evidentirano preko

stotinu autohtonih sorti vodnih sadnica na području SI regije. Pregled tih sorti dat je u nastavku:

Autohtone sorte voda su:

Jabuka

Prijedorska zelenika, Bobovec, Rasjki pupovac, Litrenjača, Funtača (Bijela), Kantaruša, Staklara,

Batulinka, Batulenka, Lederka, Petrovača, Kisela pamuklija, Kana kisela, Baščovanka rana, Petrovača

crvena, Srebrenička, Bjelina, Pamuklija, Senabija, Grohotulja, Kanjiška, Masnjača, Krugla, Pogačara,

Kolačara, Božidnica, Paradija, Samoniklica crna, Praska, Đulabija, Tvrdulja, Šarenika, Eliflama, Žuja,

Sumlija, Habikuša, Krupna šarenika, Zifagina, Bašidka, Šadidka, Šimšira, Lušnička, Ranka, Srčika,

Simatovka, Kalemača, Tičinka, Sarija, Bukovija / Vukovija, Kanada, Sladija, Ljepocvjetka, Miholjača,

Šarenika Crna krupna, Sofija, Ramidka, Kolačuša, Konjuha, Besjemena, Dobrid, Gorka, Ramin Šura,

Mufliz, Bjelica, Budimka

Kruška

Husejnbegovača, Gradanka, Zvornička, Šerbetlija, Beglija, Osinjača, Buzduhanlija, Karamanka,

Ljeskovača, Karamut, Dokroham, Pakraham, Stambolka, Bijela Kajzerka, Huremovka, Huremka,

Jeribasma, Urumenka crna, Bijelina, Dugopalica, Hasanagidka, Sijerkovača, Alibegovača, Lubenička

bostanka, Takiša bijela, Batva, Debelkora bijela, Kongreska, Avranška, Jatina, Citronka, Starkova,

Mirisavka, Budaljača, Izmirka, Baščovanka, Bošnjakuša, Magarica, Bijela urumena, Crvena viliamova,

Viliamova, Butira, Boškova bočica, Kaluđerka, Junsko zlato

Na području Republike Srpske kao i na području Brčko distrikta nije registrovana proizvodnja i uzgoj

autohtonih sorti voda.

U sjeveroistočnoj regiji BiH postoji vedi broj proizvoda, prirodnih potencijala, zanatstva tj.

tradicionalne kudne radinosti koji bi stvaranjem određenog ambijenta, zatim marketinški, te

registracijom brenda postali potencijal povedanja zaposlenosti, povedanog obima ponude kao i

stvaranja nacionalnog bogatstva.

Problemi sa kojima se susredu proizvođači organske hrane su:

o Ne postoje zakoni na nivou Federacije BiH koji tretiraju oblast proizvodnje organske hrane i

njene zaštite;

6Srednjoročna strategija razvoja poljoprivrednog sektora u Federaciji BiH, 2006. – 2010.

15

o Nekontrolisan uvoz hrane sumnjivog porijekla;

o Nedovoljna sredstva poticaja i neadekvatne mjere podrške razvoja ove proizvodnje;

o Nedovoljna edukovanost građana o važnosti eko hrane;

o Prilično veliki troškovi pokretanja proizvodnje eko hrane

4.1.2. Prehrambeni proizvodi

1. Suha šljiva

Suha šljiva se smatra jednom odnajkvalitetnijih živežnih namirnica na svijetu. Ona sadrži u sebi sve

potrebne sastojke koji trebaju ljudskom organizmu. Pored toga sadrži i antioksidante te je hrana i

ujedno lijek protiv starosti i bolesti.

Suha šljiva bila je brend još za vrijeme Turske vladavine, a posebno Austrougarske. Ona je bila čuvena

u Evropi, a luka Brčko je bila glavna izvozna luka za šljivu, pošto se vagonima izvozila. Na vodarskoj

karti BiH je od 1912. godine najpoznatije podneblje gdje je uspijevala najkvalitetnija šljiva je područje

Sjeveroistočne Bosne. Šljiva pod nazivom „čačanka“, „mađarica“ ili „požegača“ je ustvari naša

autohtona šljiva čije je kvalitet bio najbolji. Nažalost, ova šljiva gotovo da je iskorijenjena zbog bolesti

„šarke“ (poty virus), ali došle su nove sorte koje se uspješno gaje.

Suha šljiva osim hranljivosti ima i ljekovita svojstva za rad unutrašnjih organa a posebno probave.

Kompot od šljiva ili hošaf utiče na probavu ali se ne stvara ovisnost kod duže upotrebe, što je jako

važno kod isticanja vrijednosti suhe šljive.

Šljiva se koristi za specijalitet pravljenja slatkog mesa, za specijalne torte, u kombinaciji sa orasima

uvijek je bila kvalitetna poslastica.

. Suh v

Suho vode predstavlja jedan od načina zaštite propadanja voda odnosno konzerviranja za duži period

na prirodan način. Svježe vode se reže na sitnije komade, pretežno jabuke (hapur) i kruške i na suncu

se suše. Povremeno im se promjeni položaj dok se u potpunosti ne osuše.

Od osušenog voda se pravi kompot – hošaf uz dodatak malo šedera te je vrlo ukusan napitak i dobro

sredstvo za probavu. Osim sušenja na suncu sušenje se vrši u pušnicama na ljesama ili savremenijim

načinom sušenja u sušnicama sa toplim vazduhom.

Ovakvim načinom sušenja možda bi se mogle sušiti kaisije, breskve, trešnje, višnje, dunje, odnosno

tržišni viškovi koji se ne bi mogli preraditi ili prodati kao svježi proizvodi. Maline, jagode, kupine,

borovnice, brusnice, ogrizle, ribizle, drenjak, šipak i slično vode također bi se moglo sušenjem zaštititi

pored načina pravljenja džemova, sirupa i čajeva.

Ovako osušeno vode je sirovinski potencijal za dodatak musliju, za čokolade i za ostale kandirane

proizvode pored ved stvorene navike za šta se upotrebljava.

3. Recelj ili bestilj

Recelj je džem od šljiva koje se ukuhava obično na otvorenom na vatri u velikim posudama od bakra

tzv. kazanima. On se pravi na taj način što se šljive operu, izvadi košpa, po želji samelju ili ogule i na

tihoj vatri se ukuhava. Pri kraju se dodaje šeder po želji koji služi i kao konzervans. Nema nikakvih

hemikalija, vrlo je prijatnog ukusa i zdrav je. Pakuje se u staklene tegle. Način života kao i nestanak

kvalitetnih šljiva se promjenio tako da je šljivov pekmez danas jako slabo zastupljen u ishrani.Pored

namaza džem se koristi sa kajmakom od slatkog mlijeka, kao dodatak kolačima i drugo.

16

4. Jabukov pekmez

Na području Sjeveroistočne Bosne tradicija je da se posebna jabuka „ramička“ „tuče“ tj. udarom

gnjedi, zatim se u posebnim presama cijedi sok (šira) koji se ukuhava na vatri na otvorenom.

UTuzlanskomkrajutojeramička jabuka, u Srebreničkom „žuja“, u Gradačcu „elif alma“ ili „prva jabuka

– prva kvaliteta„ u prevodu. To su autohtone sorte koje su dugoviječne i po sto godina daju plodove.

To su visokostablašnice čiji se plodovi tresu i udaranjem obaraju. Zbog načina branja to nisu trganice

koje bi mogle duže stojati, nego se one trebaju brzo preraditi. Jako su sočne i slatke.

Po sistemu mehaničkog udaranja izdvaja se sok koji se cijedi i odmah ukuhava na otvorenoj vatri u

kazanima – tavuljama od bakra (to je poseban ugođaj i doživljaj koji bi se mogao iskoristiti u turističke

svrhe poput branja grožđa). Na kraju, kada postigne odgovarajudu gustodu pekmeza, proces

ukuhavanja se prekida.

Također se u tako vreo pekmez pri kraju ubacuju svježe jabuke koje se skuhaju u tom pekmezu i koje

su također posebna delikatesa.

Pekmez jabukov je jako zdrav jer apsolutno nema nikavih hemijskih primjesa. Ovdje se ne dodaje

apsolutno ništa šedera i jako se dugo održava. Upotrebljava se u ishrani kao poslastica na kraju

objeda, ili kao specijalitet dodavanjem u slatka jela, kao što su gurabije, hurmašice, slatka pura,

maljuga, halvapita, ili kao lijek dodavanjem u čaj za ublažavanja kašlja.Jedna podvrsta je pekmez od

kiselih jabuka koji se prevashodno upotrebljava kao lijek.

. a u v i

Jabukovo sirde je tradicionalni proizvod poljoprivrednih domadinstava koji se dobiva iz čistog

jabukovog soka. Sok se dobiva na principu tučenja jabuka odnosno mehaničkim udaranjem. Na taj

način dobiva se bistri sok posebnih osobina u odnosu na druge načine cijeđenja.Za proizvodnju

sirdeta mogu da posluže sve vrste jabuka, ali u narodu se smatra da je najbolje od “divljaka“,

samoniklih jabuka koje apsolutno nisu hemijski tretirane. Dobiveni sok se ostavi procesu fermentacije

te poslije toga procijedi.

Jabukovo sirde se koristi kao ocat, tj. dodatak jelima za salatu, za spravljanje jela kao što je bamlja,

kao lijek putem obloga za skidanje temperature, u određenim omjerima sa vodom kao lijek za

obaranje holesterola u krvi, za pročišdavanje sinusa, za obaranje pritiska itd.

6. P ađ vin d p v a i v a Značajan je broj prehrambenih proizvoda koji se na području sjeveroistočne regije BiH spravljaju po sličnim a opet djelimično posebnim tradicionalnih metodama prerade povrda i voda. Kada je riječ o preradi povrda, uglavnom se odnosi na spremanje sezonskog povrda za zimu, tehnološki obrađeno kao ukiseljeno povrde, od čega su najčešdi krastavci, kupus, paprika, paradajz, miješana salata, paprika punjena kupusom, paprika punjena sirom, turšija, ajvar, pinđur, đuveč, paradajz sos. Tradicionalnom obradom voda odnosno pripremom prerađevina od voda, uglavnom opet u smislu prerade sezonskog voda za zimu, dobijaju se tradicionalni pekmezi kao što su pekmezi od jabuka, šljiva, krušaka, breskve, kajsije, smokve, duda, džanarike, trešnje, višnje, maline, kupine, jagode, borovnice, zove, grožđa, tikve, šumskog voda, šipurka. Za proizvodnju određenih džemova koriste se i autohtone sorte jabuka, šljiva i krušaka, koristedi se tradicinalnim metodama u spravljanju pekmeza. Osim prerade voda u pekmez, postoji također I proizvodnja različitih vrsta džemova, i to džemovi od jabuka, šljiva, krušaka, breskve, kajsije, smokve, duda, džanarike, trešnje, višnje, maline, kupine, jagode, borovnice, zove, grožđa, tikve, šumskog voda, šipurka. Također je značajna komponenta prerade voda i proizvodnja prehrambenog proizvoda – slatko od šljiva, višnja, trešnja, jagoda, malina, kupina, smokva, narandža, limun, mandarina, dud, ruža, bagrem i paradajz.

17

6. Prirodni sirupi

U sklopu domadinstva uobičajeno je da se spremaju sokovi – sirupi od: zobe, ruže, višnje, maline,

kupine, jagoda, grožđa, drenjka pa i žare i drugih biljki. Osim namjene u ishrani kao napitak vedina

ima ljekovito svojstvo.

7. Boza

Boza nije specijalitet ovog kraja jer je donesena uglavnom od Albanskih slastičara, ali je omiljeno

ljetno pide koje je zdravo jer sadrži B vitamin i vrlo je ukusno. Proizvodi se isključivo od prirodnih

sirovina: kukuruzno brašno, germa i šeder.

8. Sok od smreke

Ovaj sok je tradicionalan u starim gradskim porodicama. Vrlo je zdrav, jako ukusan čak po osvježenju

i ukusnosti može se porediti sa coca-colom, pospješuje rad bubrega tako da je i ljekovit. Danas je

gotovo zaboravljen, ali svakako je potencijal koji treba iskoristiti.

9. Vi ta lašnic

Autohtono BH vode su pretežno visokostablašnice koje su zbog problema sa branjem napuštene.

Međutim, ovo je rezervoar jako zdrave hrane koji nije prskana hemikalijama i gdje je vode znatno više

izloženo suncu u odnosu na niskostablašnice. U svijetu nastupa preokret, tako da visokostablašnice

naglo dobijaju na značaju. Problem sa branjem se može uspješno riješiti inovativnim pristupom

branju.

1 . pli i pi

Ovo je autohtona sorta krompira koji ima vrlo mekanu koru i bijel je. Prilično je ugrožena sorta zbog

problema u ratu od donešene bolesti krompira kao i zbog gladi tako da je nastupio poremedaj u

odnosu sačuvanog krompira za sjetvu i potrebe da se preživi u ratu.

11. Bijeljinski kupus

Futoškom kupusu marketinški se daje prednost, ali pravi Bijeljinski kupus sa tvrdom tj. čvrstom

glavicom i mekanim listovima je na prvom mjestu. Zbog kiselih kiša iz Ugljevičke termoelektrane ova

vrsta je ugrožena, jer kiselim kišama kada su koncentrovane, sumporna kiselina razara list, koji se

nalazi u samoj glavici kupusa i on truhne, tako da ova sorta zamjenjuje se oporijim vrstama lista

kupusa.Treba nadi rješenje da se zaštiti ova vrsta. Poseban specijalitet je kiseli kupus i on bi trebao da

ima svoju marku.

12. Terhana

Tradicionalan prilog - zasip za čorbu je terhana koja se dobiva od kiselog tijesta sa jajima, paradajzom

i germom zakuhana. Industrijska terhana ne može se porediti sa domadom zbog procesa rastresanja

tijesta koje se sitni, mrvi i sušenjem oblikuje na poseban način. Industrijska terhana je kiselo tijesto

koje nije na prirodan način osušeno i ono pada na dno posude pri kuhanju.

13. Suhi sir

Suhi sir ili zarica je prepoznatljiv proizvod sjeveroistočne BiH. On je kupolastog oblika, miriše na dim,

relativno je suh i jedini sir koji nema masnode ili je ima u graničnim vrijednostima. Pravi se od mladog

kravljeg sira za pitu, ustvari ovo je tradicionalni način kako da se zaštiti mladi sir od kvarenja i

bacanja. To se radi tako što se ocijeđeni mladi sir za pitu suši na dimu od drveta. Može mu se

18

poboljšati ukus dodavanjem bijelog luka, svježe paprike i tome slično.

Suhi sir se koristi poput parmezana kao dodatak tjestenini, makaronima ili čikovima, kao predjelo

pomiješan sa mladim sirom i povlakom eventualno uz dodatak crvenog ili bijelog luka, kao topa -

umak od prokuhanog mlijeka uz dodatak povlake i suhog i mladog sira.

Njegova prednost je ta što je nemastan tako da predstavlja dodatnu hranu posebno za bolesnike

oboljele od jetre, masnode, one koji su na dijeti i tome slično. Da bi suhi sir postao brend treba

propisati da bude težina jednoobrazna, odnosno posude u kojima bi se ocijedio budu iste kao i

sadržaj vlage. Pakovanjem u prikladnu ambalažu kao što je vakuum pakovanje, može mu se produžiti

vijek upotrebe. Vrlo dobro podnosi i držanje u zamrzivaču.

1 . a ani i a ni i

Ovaj sir se pravi od punomasnog kravljeg mlijeka sa posebnom tehnologijom. Trenutno su ga drugi

sirevi potisnuli sa tržišta, ali on ima svoj specifičan, prepoznatljiv ukus i trebao bi se sačuvati.

1 . a ni i P d aj vi ih la

Ovaj sir se pravi od punomasnog kravljeg mlijeka posebnom tehnologijom i suši se. Vrlo je kvalitetan i

na njegovoj promociji bi trebalo više uraditi.

16. Med i proizvodi od meda

Bagremov med iz Posavine ili livadski med sa područja Majevice proizvodi se pod specifičnim

uslovima, i kao takav sadrži značajne kvalitetne komponente. Uz adekvatne mjere unapređenja

tehnološkog postupka proizvodnje te ambalažiranje proizvoda, isti može ostvariti značajnu tržišnu

afirmaciju.

4.1.3. Tradicionalna jela

Tipična bosansko-hercegovačka jela su različiti varijeteti čorbi, pita, jela od mesa sa ražnja i roštilja,

sarmi i dolmi, kalja, musaka, pirjana, pilava, ičija, hljebova, čimbura, jela od različitih vrsta mlijeka i

mliječnih proizvoda, jela i proizvoda od voda i povrda, salata, zahlada, brojnih slatkih jela itd. Ovo su

opšti generični (odavno prepoznatljivi i uobičajeni) nazivi jela, ali i svakom generičnom nazivu pripada

više podvrsta jela koja su često karakteristična za tačno određene krajeve u sjeveroistočnoj regiji BiH.

Čorbe. Čorbe mogu biti kao predjelo ili samostalno jelo. Često se konzumiraju: begova čorba,

bosanski lonac, bamija, tarhana, kulaci, kupus čorba i druge. Čorbe se u tradicionalnoj Bosanskoj

kuhinji spravljaju dosta gusto, a čorba je često samostalno jelo. Pripremaju se obično sa komadidima

mesa, tijestom i začinskim povrdem. Predstavnik je Sarajevska čorba koja se pravi od kockica teledeg

mesa dinstanog na masnodi sa mrkvom, peršunom i crvenim lukom. Kad se smjesa izdinsta doda se

malo brašna i prži. Potom se zalije potrebnom količinom vode, doda se kuhana bamija, so i biber. Na

kraju čorba se legira sa pavlakom i žumancetom i servira uz krišku limuna.

Pite. Pita je za Bosnu i Hercegovinu isto što i pizza za Italiju i nezamjenjiv je dio bosanske kuhinje.

Mogu biti slane i slatke. Pripremaju se na razne načine i od raznih namirnica poput voda, povrda i

mliječnih proizvoda. Tipični primjeri su: burek, šareni burek, polagani burek, učkur burek, buredžik,

zvrk burek, sirnica, krompiruša, bundevara, prijesnac, jagluša, razljevuša, zeljanica, kvrguša, obaruša,

19

kljukuša, cicvara, popara, razvaruša, furdenjača, ljevačaidruge. Bosanska pita može biti slana,

poluslana, kisela i slatka. Tijesto je bez kvasa i tanko. U Bosni je uzrečica-kakva jufka, takva i pita. Pite

se oblikuju kao polagane, u gužve, u frkove, na ružice, na boščaluk i na hamajliju. Najpoznatija

bosanska pita je burek-pita punjena sjeckanim ili mljevenim mesom i proprženim lukom začinjena

biberom i solju.

Burek pita može biti pravljena kao polagani burek, burek u gužve i burek u frkove. Još je Evlija

Čelebija kao jelo na glasu spominjao Sarajevski burek koji se sprema od gotovih pečenih jufki koje su

bacaju na tren u ključalu kokošju supu i potom vade i slažu u pomašdenu tepsiju. Kokoš iz supe se

iščima na konce, poprži na malo masnode i pobiberi. Stavlja se po kori i reda sloj kore, sloj mesa.

Gornji sloj je jufka koja se prelije vrelom kokošjom supom. Jelo se ostavi poklopljeno na toplom da se

supa upije. Potom se prelije vrelom masnodom i siječe. Obično se služi uz kiselo mlijeko.

Jela od mesa sa ražnja i roštilja.Tipični primjeri su: bosanski devapi, šiš devap, hadžijski devap,

sarajevski devap, banjalučki devap, pljeskavica, ražnjidi, janjetina na ražnju, prasetina na ražnju,

teletina ispod sača, dimljena sušena riba, pastrma, bosanski sudžuk, dimljena riba i drugi. Devapi su

po omiljenosti bosansko jelo slično američkim hamburgerima. U horizontalno razrezane lepine koje

se zaliju poljevom (supa) i zapeku na roštilju, servira se pet ili deset devapdida pravljenih od nekoliko

puta faširanog junedeg mesa (u Travniku mješavina junedeg i janjedeg mesa 1:1) i pečenih na roštilju.

Uz lepinu se servira sitno sjeckani cveni luk, biber i jogurt.

Dolme, sarme i slična jela. Dolme su jela od povrda nadjevenog mljevenim mesom i rižom. Tipični

primjeri su: dolma, sogandolma, patlidžandolma, tikvicedolma, bosanskasarma, pirjan, dagarice,

japrak, bosansko dufte, bosanske musake, bosanski lonac, sataraš, papazjanija, keške, jahnija.

Najpoznatije bosansko-hercegovačke dolme su od patlidžana, paprika, paradajza, luka i tikvica.

Bosanski lonac je izvorno jelo koje vodi porijeklo od bosanskih rudara. U pravilu se kuha u zemljanom

loncu po pet - šest sati na laganoj vatri. Odgovarajudi ukus i aromu dobija samo ako se sprema veda

količina jela iako se danas peče i u malim loncima za jedan obrok. Ne presipa se u druge posude ved

se servira u loncu u kojem je kuhan. Bosanski lonac je jelo koje je jako dobro i kad stoji pa se podgrije.

Pravi bosanski lonac se peče u pekari, a ne dinsta na pedi i obično se pripremljen nosio naveče u

pekaru. U sastav mu ulazi kvalitetna govedina, krompir, crveni luk, malo mahuna, bijeli luk, mrkva,

peršun, celer, paradajz, bijelo vino i jabukovo sirde. U pravi bosanski lonac se ne stavlja kupus jer se

tad dobije bosanska papazijanija.

Sarma jenadjev zamotan zavisno od lokaliteta u list kupusa, mlade vinove loze ili raštike. Klasična

bosansko-hercegovačka sarma je vrlo mala.

Kalje. Tipični primjeri su: kalja od krompira, kalja od kupusa, kalja od repeitd. Bosanska kalja je

predstavnik tradicionalnog kuhanog glavnog jela. U šerpu se slaže red goveđeg mesa, red kupusa, red

ovčijeg mesa pa red kupusa. Doda se malo masnode pa jelo prvo uzavrije i potom se lagano krčka oko

5 sati. Kada se meso rastavlja od kosti kalja je kuhana. Služi se tako da pri vađenju kriške kupusa ne

izgube formu.

Musaka. Tipični primjeri su: musaka od krompira, musaka od bundeve, musaka od patlidžana,

mahuna, kelja itd.Bosanska musaka se razlikuje od istočnjačkih musaka. Priprema se tako da se u

šerpu – tendžeru slaže red proprženih kockica modrih patlidžana (prethodno se osoli, odstoji i

ocijedi) pa red proprženog ovčijeg mesai red paradajza izrezanog na kolutove. Kuha se na tihoj vatri

20

bez dodatka vode i pred serviranje se prelije kiselim mlijekom. Musaka na sličan način u Bosni i

Hercegovini se pravi i od tikvica, krompira, mahuna, i kelja.

Pirjan. Tipični primjeri su: pirjan od patlidžana, pirjan od prase sa suhim mesom, pirjan od žare,

krompira, kiselog kupusa itd.

Pilav. Tipični primjeri su: pilav od pirinča, čike, bulgurov pilav, tvrda pura, rogatička cicvara, cicvara,

jerišde, šareni pilav itd. Pura je vrlo kvalitetno jelo iako se smatralo jelom siromašnih. Pravi se od

kukuruznog brašna koje se dodaje u uzavrelu slanu vodu i miješa dok se ne dobije gusta čvrsta

smjesa. Stavlja se u tanjire i služi sa slatkim mlijekom ili pak rastopljenim kajmakom i uzavrelim

maslom.

Hljeb-kruh. Tipični primjeri su: lepina, somun, bosanska pogača, proha poležaka, maslenica, truljo

kolač, bosman. Praznični hljebovi ili peciva su: kaplama (paklama), samuni lepina kod muslimana;

macesihala kod jevreja; božidni i uskrsni kruh kod katolika; krsni kolač, vaskrsni perec ili česnica kod

pravoslavaca. Povijesno je poznat bosanski hljeb – Bosman koji se pravio još za vrijeme Austro-

Ugarske. Pravile ga nane i slale sa mladidima koji su išli na vojevanje u Austro-Ugarskoj vojsci. Ovaj

hljeb se odlikuje dugim rokom trajanja.

Somuni ili lepine su okrugli tradicionalni hljebčidi okruglo pljosnatog izgleda, promjera oko 20 do 30

cm. Svečana ramazanska lepina se posipa durekotom.

Somun ili samun? Izvorno, dolazi od grčke riječi psomion, što znači okrugli hljeb. Ali u svakodnevnom

mahalskom žargonu je došlo do izmjene, te je i somun i samun pravilno.

Proha – poležaka je okruglog, malo pljosnatog oblika, dobro pečene i raspucane rumeno-smeđe kore.

Unutrašnjost je žute boje, zbijene strukture i sitne poroznosti, te slatkastog mirisa i okusa na kukuruz.

Inače, u svakodnevnoj ishrani koristila se do 60-ih godina prošlog stoljeda zbog slabog standarda

građanstva, a sada se koristi rijeđe, uglavnom zbog zdrave prehrane. Način pripreme prohe je

specifičan i radi se tako da se kukuruzno brašno popari vrelom vodom zamijesi, oblikuje i ostavi da

prenodi tj. da se upoležači (fermentira škrob do šedera pa je malo slatka) i tek se peče naredni dan.

Čimburi. Čimburi su tradicionalna jela od jaja. Tipični primjeri su: čimbur sa prasom, čimbur od

mladog luka, čimbur od crvenog luka i drugi. Grad Zenica je prepoznatljiva po tradicionalnoj

manifestaciji pod nazivom Čimburijada.

Jela od različitih vrsta mlijeka i mliječnih proizvoda. Tipični primjeri su: sir iz čabra, livanjski sir,

travnički/vlašidki sir, suhi dimljeni sir, sir iz mijeha, topa, posavska ramazanska topa, sutlija i

drugi.Tope ili rastopljaji su karakteristična bosanska predjela ili samostalna mala jela. To je grupa jela

čija osnova je rastopljena masnoda. Tope se serviraju u toplom tanjiru ili maloj tepsijici (tembali).

Konzumiraju se tople. Primjer jedne od topa je Pavlaka-topa gdje se u rastopljeni uzavreli puter doda

izdrobljeni mladi sir i pavlaka, posoli i pusti da vrijucka kratko vrijeme. Servira sa somunom ili

lepinom.

Kolači-slatka jela. Slatkih jela ima mnogo, no valja istaknuti baklave, tufahije i hurmašice. Baklava je

slatko tradicionalno svečano jelo sa orasima rezana u obliku rombova.Postoji više varijeteta baklava

kao što su: baklava sa orasima, baklava sa suhim šljivama, banjalučka baklava, pekmezli baklava,

kajmak baklava, ružice, sevdidžan baklava, đunlari i druge. Hurmašice se pojavljuju u različitim

21

oblicima i okusma: hurmašice, pekmezli hurmašice, gurabije, nabrnjače, smokvara, ultuma. Također,

slično po izradi je i gibanica, koja se priprema od slatkih kora, oraha i jabukovog pekmeza, i izuzetnog

je i bogatog ukusa. Gibanica se tradicionalno priprema za vrijeme obilježavanja katoličkih praznika.

Valja pomenuti tufahije ali i druga tradicionalna slatka jela kao što su halva, slatka pura, šljivopita,

halapita, hanumin pupak, dilberoveusne, rešedija, lokumi, kadaif, ekmekkadaif, detenija, žito itd.

Šljivopita se pravi od zrelih šljiva koje se zapeku sa malo slatkog kajmaka i brašna. Halva je klasično

bosansko slatko jelo i ona se pravi od brašna, masla i šedera (meda ili kvalitetnog pekmeza).

Jela i proizvodi od voda i povrda. Tipični primjeri su: slatki i kiseli pekmez od autohtonih sorti jabuka,

pekmez od autohtonih sorti krušaka, pekmez od drenjina, pekmez od šipurka, slatka od raznih vrsta

autohtonog kultivisanog i šumskog voda, suhe šljive, suhe šljive i orasi s medom, sušene mahune i

sušeni grašak, sušene bundeve, sušene paprike, razne turšije, patlidžani, sirde, sirde od ruže, kuhane

babure, paprike punjene kupusom, pečene paprike sa bijelim lukom, kiseli kupus, kiseli krastavci,

salata od miješanog povrda.

Zahlade. Tipični primjeri su: zerde, muhalebija, višnjab, alasija (želatin), ašure, slatki kajmak s

medom, slatki kajmak s pekmezom od jabuka, pelte-paluza, hošaf itd. Paluza je tipična bosanska

poslastica nalik sutlijašu gdje se umjesto šedera koristi pekmez od jabuka.

Pida. Neka pida su autohtona kao što su: šerbe, đul šerbe, mevludsko šerbe, šerbe od smreke, boza,

ajran, živo šerbe od malina, ali neka se tradicionalno koriste kao što su mladanice, kiselo mlijeko,

sirutka, limunada, medovina, itd.

Salate. Tipični primjeri su: satrica, zelena salata, salata od pečenih paprika, salata od crvenog kupusa.

Salata pod imenom Bosanski afrodizijak se pravi od rendanog celera i cvekle začinjenih senfom.

4.1.4. Tradicionalni poljoprivredni prehrambeni proizvodi i prerađevine

Tradicionalni poljoprivredni prehrambeni proizvodi i njihove prerađevine su vrlo brojni. Posebno se

mogu izdvojiti mlijeko i proizvodi od mlijeka, meso, piletina, riba i prerađevine, vode i povrde i

njihove prerađevine, proizvodi od žitarica, ljekobilje, aromatične i začinske biljke te njihovi proizvodi.

Neki od njih su pomenti kad se govorilo o jelima.

Mlijeko i mliječni proizvodi. U prehrambenim običajima i navikama kao i opdoj kulturi ishrane,

korištenje mlijeka i mliječnih proizvoda iskazano je kroz bogatstvo autohtonih sireva proizvedenog od

mlijeka autohtonih pasmina krava, ovaca i koza. Kvalitet i sastav kao i autohtonost proizvoda od

mlijeka, osim što potiče autohtonih pasmina, nesumnjivo leži i u unikatnosti raznolikosti biljaka u

pašnjacima Bosne i Hercegovine. Do sada je prepoznato nekoliko desetina sireva koji imaju

autohtona obilježja.

Tradicija u proizvodnji kajmaka je prisutna ali manje u količinama za tržište, više u domadinstvima za

vlastite potrebe. Slično je i kod pripreme mladanice, kravljeg masla, žmara i nekih drugi proizvoda od

mlijeka. Vrlo prepoznatljivi autohtoni proizvodi od mlijeka su: travnički sir, livanjski sir, sir iz čabra,

suhi dimljeni sir i sir iz mijeha. Od ostalih sireva vrijedno je pomenuti masni sir koji se tradicionalno

proizvodi u Istočnoj Bosni. U Hercegovini i to širem području Gacka i Konjica tradicionalno se

22

priprema sir presukača. U Bosanskoj Krajini, oko Bihada i šire priprema se basa (petrovačka basa), a u

planinskim dijelovima sirac. Područja koja gravitiraju sjevernoj Bosni imaju u tradiciji pripremu

svježeg „mladog“ isušenog sira (dimljeni). Sva planinska područja BiH pripremaju sir urdu, a u istočnoj

Bosni sir zaricu. Punomasni suhi sir iz mijeha karakterističan je za područja Hercegovine, gdje se

također, proizvode tvrdi i bijeli koziji sirevi. Posni sirevi karakteristični su za široko područje Bosne i

Hercegovine. Ipak dvije vrste sira su najpoznatije: livanjskiitravnički.

Travnički (Vlašidki) proizvodi se u području Vlašida i okolnih planina. Ovaj sir spada među bijele sireve

u salamuri i spada u istu grupu sireva sa mnogo poznatijom sirom feta. Sir se izvorno proizvodi od

nepasterizovanog, svježeg ovčijeg mlijeka. Radi se uglavnom na planini u sirarskim kolibama gdje se

čuva 2-3 mjeseca da zrije.

Livanjski sir proizvodi se na kraškim poljima: Livanjskom, Glamočkom i Duvanjskom. Livanjski sir

spada u kategoriju tvrdih, okruglih sireva i obično sadrži 50% mliječne masti. Nekada se pravio od 80-

85% ovčijeg i 20-25% kravljeg mlijeka. Danas se uglavnom pravi od kravljeg mlijeka, zbog činjenice da

ovčijeg mlijeka ima samo tokom ljeta, a količine su nedovoljne.

Meso, piletina, riba i mješavine i prerađevine. Kroz povijest na prostorima BiH smjenjivale su se

različite civilizacije koje su ostavile traga na domestificiranju mnogih pasmina životinja. Neke od njih

su vremenom poprimile svojstva specifičnih ekotipova, pa danas predstavljaju izdiferencirane oblike

u genofondu domadih životinja. Raznolikost je prisutna kod pasmina goveda, ovaca, koza, svinja i

konja. Autohtona pasmina domade krupne stoke je od goveda buša, od ovaca pramenka, od koza

domada balkanska rogata, a od svinjašiška. Od divljači su značajnije srna divokoza, divlja svinja, fazan

itd.

Kad su u pitanju proizvodi od svježeg mesa i jestivih iznutrica posebno se mogu izdvojiti: devapi i

pljeskavica koji mogu pripadati kategoriji garantovano tradicionalnih specijaliteta. Tipični soljeni i

dimljeni mesni proizvodi su: bosanski sudžuk, suho meso-pastrma posebno visočka, hercegovački

pršut itd.

Vode, povrde i prerađevine. U Bosni i Hercegovini je poznato bogatstvo vrijednih sorti voda i povrda

koje su sačuvane u autohtonim oblicima. Istovremeno je sve više prisutan trend potražnje voda koje

je ekološki proizvedeno i nije uopde ili je u manjoj mjeri hemijski tretirano. Polagano se razvija svijest

o potrebi obnavljanja starih travnatih vodnjaka kao i sadnji starih autohtonih sorti, koje su otporne i

visokog su rasta.

Tako je prisutan i trend potražnje za autohtonim sortama jabuka7. Stare autohtone sorte jabuka traže

se kako za konzumaciju, tako i za pripravljanje soka, pekmeza, marmelade, džemova, jabučnog octa,

rakije, te sušenje. Miris, okus i aromu domadih sorti jabuke, kruške, šljive, trešnje, breskve, kajsije,

mušmule, duda, oskoruše itd., teško da de ih ikada zaboraviti onaj ko ih je jeo u djetinjstvu.

Svježe jabuke se koriste i za spravljanje tipičnih jela kao što su lijena pita, zalivena jabukovača,

tufahije itd. Sok od jabuke „šira“ tradicionalno se korsiti u svježem stanju, mada ima mogudnosti

konzerviranja8. Pekmez od jabuka se koristi kao slatki desert u kombinaciji sa pavlakom, ili kajmakom

kao i za pravljenje kolača, posebno tradicionalnih gurabija. Tradicionalni postupak proizvodnje

pekmeza od jabuka uz određena poboljšanja mogao bi postati prepoznatljiv proizvod i u evropskim

razmjerama. Od pojedinih sorti jabuka se pravi kvalitetna i skupa rakija.

7 Za autohtone sorte jabuka i krušaka pogledati u knjizi V.Beširevid: Autohtone sorte jabuka i krušaka na

prostoru BiH. 8Šira se koristi kao popularano pide u USA pod nazivom cider, dok je u Engleskoj poznato vino od jabuke takođe

cider

23

Tabela 2. Pregled nekih autohtonih sorti važnijih vodnih vrsta

Jabuka Kruška Trešnja Šljiva

Senabija Jeribasma Mostarka Požegača

Hajvanlija Huseinbegova Karaašlama Bosanka

Petrovača Buzdohanlija Crvena ašlama Velinka

Brčanska

Šadidka Kolačuša Bijela ašlama Banjalučka

Srebrenička Kantaruša Hrušt Loparka

Pamuklija Mednica Bosanlija Kaurka

Ramidka Brdenjača Azijatka Ružica

Samoniklica Begamuta Divljaka Slatkulja

Hodžidka Zimnjača Smokvica

Zuja Korajka Prskulja

Kanjička Batva Dinka

Lozika Miholjka Dobojska rana

Šečerka Karamut Bjelošljiva

Lederica Beglija

Grehotulja Pljuska

Šarenika Takiša

Šljive su proizvod po kome je BiH bila nekad prepoznatljiva u svijetu i na proizvodnji suhe šljive i

drugih proizvoda od šljive se zasnivala ekonomska stabilnost porodica u ruralnim područjima. Šljive i

danas nose značajan potencijal u mogudnostima razvoja tipičnih bosanskih proizvoda zbog svojih

tehnoloških, nutritivnih i bioloških svojstava. Osim suhih šljiva, bestilja (pekmez od šljiva), šljivovice,

šljivopite šljiva omogudava zaokruženje procesa u brojne druge proizvode po kojima BiH može biti

prepoznatljiva.

U povrtlarskim resursima raznolikošdu oblika i posebnih ekotipova posebno se ističu: tikve i bundeve,

grahovi (trešnjo), semberski kupus, paprika, bamije, lubenice semberke te sorte krompira

(romanijski, kupreški, fojnički, glamočki itd.).

Bobičasto vode i šumski plodovi. Obzirom da je BiH bogata šumom (preko 47% od ukupne površine)

posebno je značajan genofond šumskih plodovi i bobičastog voda.

Bobičasto vode obuhvata: grožđe (divlje i kultivirano), ribiz, borovnice, ogrozd, brusnice i šipak. Ono

postaje sve popularnije u prehrani zbog ljekovitih i antioksidativnih svojstava.

Začinsko i aromatično bilje, šumski plodovi. Ljekovito i aromatično bilje obzirom na uzgoj može se

podijeliti na: uzgojeno i samoniklo. Uzgoj ljekovitog bilja preporučuje se kad je god to mogude

posebno zbog prinosa, a i zbog spašavanja ugroženih biljnih vrsta od neracionalnog iskorištavanja.

Kontrolom uzgoja dobiva se manje varijabilan biljni materijal željenog kvaliteta. Neke biljke nije

mogude kultivirati, a da ne promjene svojstva posebno planinsko bilje. Samonikle ljekovite biljke

24

rastu po livadama i poljima na čistim i nezagađenim mjestima9. To su najčešde: maslačak, preslica,

gavez, kamilica, valerijana, anđelika itd. Sadržaj i sastav aktivnih tvari ovisi o pedološkim, klimatskim i

drugim ekološkim faktorima.

Značajan genofond u BiH sadržan je u različitim oblicima ruža, kao što je đulbešederka, đulhatma ili

trandavilje, rutica, rejhan ili bosiok, miloduh, šekaik ili božur, šeboj i mnoge druge.

Najznačajnije aromatične i ljekovite biljke i njihovi dijelovi koje se prodaju u Evropi, a ima ih na

prostorima BiH su: valerijana/odoljen/macina trava, divlji kesten, kantarion, sjeme jagode, nana –

ljuta metvica (pepermint), glog, matičnjak/melisa, kopriva, bokvica, crna borovnica i kamilica.

Kod prepoznavanja postojedih proizvoda koji bi mogli dobiti oznake geografskog porijekla važno je

utvrditi da li taj proizvod ima specifičnosti koje se odnosi na prirodne faktore geografskog područja i

specifične proizvodne metode koje garantuju očekivani kvalitet. Geografsko porijeklo ukazuje da

proizvod potiče sa tačno određenog geografskog područja. Tako naprimjer, regija može biti Posavina

i med iz Posavine-posavski med. Primjer za mjesto je Gradačac gdje se proizvodi gradačački pekmez

od jabuke samoniklice (ali i od drugih autohtonih jabuka i krušaka). Proizvod treba da ima specifičan

kvalitet, ugled ili drugo obilježje koje se pripisuje njegovom geografskom porijeklu. Njegova

proizvodnja, prerada ili priprema treba da se odvija u tom geografskom području.

4.2. Tradicionalni zanati i ručni radovi

Zanat je vještina, koja, najčešde, uključuje praktičnu umjetnost. Može se odnositi na trgovinu ili na

neku određenu umjetnost.

Također, na zanat se odnosi slijedede:

Zanat je vrsta djelatnosti koja se bavi proizvodnjom, popravkom ili održavanjem nečega.

Djelatnost se odvija u zanatskim radnjama ili domadoj radinosti.

Domada radinost spada u aktivnosti koje se provode u domadinstvima u cilju izrade i dorade

predmeta kod kojih preovladjuje ručni rad i koji imaju estetsko obilježje izraženo narodnom

umjetnošdu. (Vedinu ovih proizvoda rade žene).

Djelatnosti koje se obavljaju u formi zanata predstavljaju svakako izvor prihoda, dok su kao rezultat

imali snabdijavanje stanovništva i drugih subjekata neophodnim resursima.

Stari i umjetnički zanati na prostoru sjeveroistočne BiH u posljednih dvadesetak godina bilježe

kontinuirano propadanje, obzirom da je situacija takva da su stari zanati nisko akumulativni, pa u

određenim strukama odnosno zanimanjima prisutna je čak pojava njihovog nestanka. Prema

određenim pokazateljima, čak je oko 80 zanimanja starih i umjetničkih zanata nestalo.

U okviru srednjeg obrazovanja ne postoje programi školovanja za veliki broj zanimanja koja

predstavljaju tradiciju u Bosni i Hercegovini. Isto tako, sa određenim starim zanatima bave se

poduzetnici čiji je radni vijek završen, a koji svoje znanje nemaju mogudnost prenijeti na mlađe

naraštaje. Posebno brine što ni kroz turizam i prodaju suvenira na ovom prostoru nisu opstala stara

9Zakon o ekološkoj poljoprivredi na vodika ko su biljke koje se beru namjestima koje su najmanje 3 kmudaljene

od autocesta i autoputeva zdrave i ekološki čiste, te se samo kao takve smiju koristiti.

25

zanimanja u odnosu na druge gradove u BiH (na primjer Sarajevo, Mostar, Travnik, Bihad), u kojima

kroz turističku ponudu ovaj sektor još opstaje.

U postupku utvrđivanja uslova, kriterija, mjerila i postupka za podsticaj razvoja tradicionalnih i starih

obrta na nivou Tuzlanskog kantona, zanati su grupisani u grupe a, b, c, d, u ovisnosti od „manjka“ tih

zanimanja. Pri tome je od 92 nabrojana zanimanja čak njih 36 u grupi „a“. Grupu a čine slijededa

zanimanja: bojadžija, licitar, vunovlačar, tkalac, bojadžija, jorgandžija, dilimar, užar, gajtandžija, pletač

mreža, kitničar, pletač, vezilja, krojač narodne nošnje (abadžija), klobučar, papudžija, kožar, sedlar,

sarač, muabdžija, bačvar, samardžija, lončar, grnčar, pokrivač, kalajdžija, oštrač, kolundžija, kolar,

filigranist, metlar, kišobrandžija, čibučar i sitar.

Ipak, jedan broj zanatlija je zbog vlastite upornosti i ustrajnosti nad svim problemima sa kojima se

suočavaju opstali u radu i obavljanju tradicionalnih zanata, pa su prilagodili tradicionalni način

poslovnja današnjici. Današnji zanatski proizvodi su spoj tradicionalnog sa modernim, u proizvodima

se ogleda svaki onaj zanatlija koji i dalje postoji, koji kroz vrijedni rad ostavlja dio sebe i svoje mašte

na svakom napravljenom proizvodu, a u svaki proizvod utkani su tradicija, ljepota i rad.

U tradicionalne ručne radove se mogu ubrojati:

1. Keranje

Keranje je ručni rad sa iglom gdje se prave gutice od konca i na taj način oblikuju detalji. Vrlo je

precizan, trajan i skup rad. Njime se proizvode kere za različite odjevne predmete, koje čine dio

domadeg folklora kao i ukrasni predmeti. Čuveni su radovi recimo iz Gračanice, i to pod zaštidenim

nazivom Gračanička kera, kao i Domaljevačka tkanica. Izuzetno su interesantne po ljepoti izrade. Na

keranju se zbog toga svakako može bazirati i izrada suvenira, kao dio turističke ponude ovog kraja.

Keranje je jedinstvena umjetnost za koju je osim umjetničkog dara potrebna izvrsna vizija,

koncentracija i strpljenje.Za metar kerane čipke potrebni su sati i sati bavljenjem iglom i koncem bez

mogučnosti vračanja unazad. Udruženje Gračaničko keranje je osnovano s ciljem da na ovim

područjima ovu neprocjenljivu umjetničku vrijednost iz kulturnog nasljeđa Bi H-građana ,afirmiše i

da značaj da bi ova vrijednost bila sačuvana i spašena od zaborava. Kreativni potencijal kroz vjekove

je karakterisao Bošnjakinju koja je svojim umiječem,maštom ljubavi,osječanjima,iako nije išla u školu

umjetnosti znala je pronači smisao i ljepotu kroz različite vidove umjetnosti od kojih među najljepšim

je ,,kera,,.

Gračaničke žene su u ovoj ni malo laganoj tehnici,davno dostigle svršenstvo. Još u 19 stoljedu kerani

motivi su krasili domove uglednih porodica,ali isto tako i muzejske prostore. U Gračanici su se sa

koljena na koljeno prenosila vještina keranja jer su djevojčice od svoje sedme godine dobivale prve

upute keranja.

2. Tkanje

Iako je u izumiranju, ovaj zanat bi se mogao reaktivirati za izradu pretežno serdžada, podmetača,

prikladnih suvenira kao i dilima. U ratu ovaj zanat je dosta oživljen i treba ga sačuvati jer predstavlja

dobru podlogu za turističku dopunu ponude.

Bosanski dilimi su predmeti izrađeni po tradicionalnom načinu tkanja, i predstavljaju spoj tradicije,

ljepote i ručnog rada. Tkanje dilima na razboju su od davnina radile žene za potrebe kude i

domadinstva. Predivan spoj boja i šara postali su umjetnost koja u svakom svom dilimu, serdžadi

26

ostavlja dio mašte, ornamentike, duboko utkane u svijest tkalje. Tkanjem su se uglavnom bavile žene,

obzirom na karakter dominirajudeg manuelnog rada na izradi proizvoda.

Bosanski dilimi se izrađuju na tradicionalnom drvenom razboju, tkani su vunom na osnovi od pamuka

ili vune, pri čemu obje strane dilima isto izgledaju. Za tkanje dilima se koristila vuna od domade ovce,

dok su ukrasi bili prilagođeni mogudnostima primitivne tehnologije tkanja. Boje dilima su postojane i

raznovrsne, a za bojenje se koriste prirodni biljni sastojci.

Tkanje se vršilo na tzv. stanu za tkanje, koji je bio izrađen od drveta. Korištene su dvije vrste stanova

– uspravni i vodoravni. Kroz pamučne konce koji su bili zategnuti uspravno, čunkom se provlačio

konac, a onda se on pribijao drvenim predmetom sa dvije ruke, ili kod nekih stanova, nogom. Rad

čunkom davao je mogudnost najraznovrsnijega šaranja dilima, što im je uvedavalo vrijednost. Pored

dilima, tkanjem su pravljeni odjevni predmeti. U BiH su uspijevali lan i konoplja, koji su se nakon

pripreme i obrade vlakna, stavljali u funkciju kreiranja finalnog proizvoda. Od konoplje je obično

pravljena vojna i radna odjeda, dok se od lana izrađivala fina, izlazna odjeda. Do danas od svih tkalaca

ostali su samo zanatlije dilimari, dok su masovne proizvodnje odjede tkanje zamijenili jednostavnom i

jeftinom mašinskom proizvodnjom.

Najčešde se kao motiv u izradi dilima koristila prava i cik-cak linija, trokut, romb, šestougao, a motivi

iz flore i faune

toliko su stilizovani da se jedva nasluduju. Najčešde boje bosanskih dilima su crvena, bijela i crna, sa

plavim, žutim i zelenim šarama.

Značaj proizvodnje bosanskog dilima ogleda se u njegovoj originalnosti i ljepoti. Mnogo prije nego što

je bečka tvrtka „Philipp Hans et Sohne“ 1889. godine u Sarajevu osnovala Tvornicu dilima, u kudnoj

radinosti širom BIH žene su na starinskim, drvenim razbojima tkale prekrasne dilime, po kojima je BiH

postala poznata i izvan svojih granica.

3. Vezenje

Vezenje je bilo veoma čest hobi, ali i zanat, odnosno osnovno zanimanje ljudi u Bosni kroz stoljeda.

Kao hobi ono se prenosilo sa generacije na generaciju i zahvaljujudi tradiciji, u određenom vremenu

prerastalo je u zanat, koji je omogudavao pojedincima i grupama da osiguraju egzistenciju. Veziljske

radionice u čaršijama na visokom nivou obrade radile su ukrašavanje odjevnih predmeta i ratne

opreme, te ukrasnih predmeta za kudnu upotrebu. Posebno je bio cijenjen i skup vez zlatnom žicom,

koja je odavala dojam luksuza, glamura i modi. Tkanina je razapinjana na ram koji se zvao đerđef.

Narodni ženidbeni običaji u Bosni i Hercegovini bili su takvi da je djevojka prilikom udaje nosila svoje

ruho, u koje su između ostaloga spadali i ručni radovi, obično vezeni predmeti. Kvaliteta veza,

materijali i učiteljice veza, bili su u direktnoj vezi sa pedigreom. Bogati slojevi društva mogli su sebi

priuštiti najskuplje materijale, a i pored činjenice da su profesionalne vezilje radile za djevojke iz

takvih kuda, one bi i same učile da budu vrhunske vezilje to je bila stvar prestiža. Vezeni su najljepši

stolnjaci, salvetice, maramice, jastuci... Obično su vezilje istovremeno bile čipkarice i pletilje. Tek sa

dolaskom Austro-ugarske u BiH, otvaraju se dudani u kojima su radile vezilje.

Priprema tkanine za vezilje obično se nije radila u ovim krajevima, nego se tkanina uvozila sa Istoka.

Stoga su vezilje bile dijelom i ograničene u izboru materijala, dok su pletilje imale mnogo lakše i bolje

okolnosti za rad. U vunovlačarskim radionicama strižena vuna se prvo prala i sušila, a potom su je

zanatlije vunovlačari sukali, odnosno češljali. To se radilo velikim češljevima, koji su pravljeni tako što

27

su se ekseri dugi petnaestak centimetara, sa velikim razmakom zabijali na drvenoj plohi. Preko njih se

u brzim pokretima nanosio rukohvat vune, kako bi se izgubio oblik runa. Takva vuna bila bi

razdvojena u potpunosti. Tako pripremljenu vunu majstori bi dalje, koristedi se vretenom,

kolovratom ili na drugi način, izvlačili uvrtanjem vune u tanak konac, koji bi se namotavao u klupka.

Vuneni konac koristio se u pletenju obično tek nakon bojenja u bojadžijskim radnjama. Majstori

bojadžije vuneni konac potapali su u posude ili male bazene i tretirali ih prirodnim bojama. Drvo ruj

(Rhus typhina), koje raste širom BiH koristilo se za bojenje tkanine u crveno, dok se zelena galica

(željezni sulfat FeSO4) koristio za bojenje u crno. Tek se sredinom 19. stoljeda počelo pribjegavati

umjetnim bojilima. Obično se konac sa vratila ili iz klupka namotavao „na lakat“, tako što bi se pravili

krugovi ograničeni palcem i laktom. Potom bi se, kada bude namotaj dovoljno debeo, konac skinuo

sa lakta, uvrnuo da se ne zapetlja, a zatim potopio u boju. Pletivo bosanskih žena bilo je živopisnih

boja, a boje su svojim intenzitetom, ali i odabirom, određivale kome je odjevni predmet namijenjen,

mlađim ili starijim ženama, muškarcima za odmor ili za vojsku itd.

4. P i v di d p u a

Izrada namještaja, ogledala, korpi, ukrasnih detalja od pruda je tradicija Posavine. Ovaj zanat je

unosan i odvija se u sklopu kudne radinosti kao dopunska djelatnost, a posebno u zimskim mjesecima

kada su smanjene obaveze na zemlji.

5.Kovanje

Ovaj zanat je bio prilično opasan jer su nerijetko konji bili nemirni i dešavalo bi se da prilikom

potkivanja povrijede majstora. Potkivački zanat je bio izuzetno rasprostranjen, međutim on je iz

decenije u deceniju imao sve manju potrebu da postoji, tako da se danas potkivanjem konja bave

kovači, koji i proizvode potkovice i eksere za potkivanje. O kvalitetnom radu potkivača ovisili su ishodi

vojnih pohoda, jer je u to vrijeme osnovno sredstvo transporta bila zaprega, ovisila su važna

putovanja i snabdijevanja urbanih centara.

Dobro postavljena potkovica, koja može izdržati do kraja vojnoga ili poslovnoga poduhvata prava je

sreda za vlasnika konja ili volova. Stoga se do danas očuvalo narodno vjerovanje da potkovica donosi

sredu. Mnogo je kuda koje na kapijama i danas čuvaju potkovice, a kao motiv potkovica je vrlo često

korištena i u izradi nakita od srebra i zlata.

Kovački zanat također je nastao kao prijeka potreba ljudi da predmete od metala, prije svega željeza,

stave u funkciju lova, ratnih borbi ili obrade zemlje. Stoga su kovači i zauzimali stoljedima primarno

mjesto među zanatima. Vrhovi koplja i strijela, sablje, jatagani, noževi, kasnije puške i topovi – djelo

su kovačkih radionica iz kojih su izlazile pored osnovnoga proizvoda i mogudnosti određene grupe ili

kraja da se odbrane ili spreme za vojna osvajanja. Teža oruđa uz kovače kreirali su livničari. Kovači su

bili temelj funkcioniranja svakoga domadinstva. Od reze na vratima, kojom se čuvao porodični mir, pa

do baglama, noževa, sjekira, sačeva, peka, veriga, bakrača, kosa, motika i brojnih drugih proizvoda,

kovači su davali svoj pečat životu ljudi u bilo kojoj sredini u Bosni i Hercegovini. Proizvodi su

određivali način života, jer je izrada kvalitetnih posuda i veriga, definirala varivo kao nutricionističku

dominantu, koja i danas u bosanskohercegovačkoj gastronomskoj ponudi ima ključnu ulogu. Sač je

pak usmjeravao razvoj kuhinje u pravcu pečenja hrane uz očuvanje njenih prirodnih sokova, na čemu

se potencira u suvremenim svjetskim kuhinjama u suvremeno doba.

U različitim krajevima zemlje dominirale su određene sklonosti, sposobnosti i tradicija izrade

određenih proizvoda. Tako je nadaleko poznata kosa varcvarka, koja je dobila ime po gradu Varcvar

Vakuf (Mrkonjid grad).

Tuzlanska regija bila je pogodna za razvoj kovačkog zanata zbog tradicije dobroga poznavanja ugljeva

28

koji su preduslov za obradu metala. Željezo se zagrije na visokoj temperaturi, obično drvenim

ugljem,dumurom, a kada dođe u fazu usijanja jakim čekidima majstori mu mijenjaju oblik. U

određenom momentu željezo se potapa u vodu, odnosno ulje i na taj način se okali. Taj proces

daje nove osobine metalnom predmetu – on je tvrđi, ali je zahvaljujudi narušenoj unutarnjoj strukturi

metala, sklon lakšem lomljenju. Po ovom zanatu u Bosni i Hercegovini veliki broj naselja dobio je ime,

a najbliže Tuzli nalazi se naselje Kovači, nedaleko od Živinica. Naselje Kovačevidi, nedaleko od Sapne,

vodi sasvim drugu geneologiju, vjeruje se da je nastalo po vladarima Podrinja Kovačevidima, o čemu u

svojoj knjizi Zvornik – historijska monografija, piše profesor Alija Uzunovid.

6.Sa a nj (n na da li j v i p avan na iv a vaj anat)

Sarači zanatlije, proizvodili su opremu od kože, prije svega za konje: uzde, kajase, sedla, bisage, ali i

za druge potrebe, kao što su kajševi, razne futrole za oružje itd. Radionice za izradu kožnih predmeta

bile su izuzetno rasprostranjene u vrijeme kada su konjske zaprege bile osnovno sredstvo transporta.

Najveda proizvodnja predmeta bila je namijenjena za vojne potrebe. Sarači su štavljenu kožu,

pripremanu izvan tih radnji, prerađivali i kreirali sitne, fine predmete. Sarački zanat uveliko je

zapostavljen posljednjih decenija zbog dugotrajnog procesa proizvodnje predmeta od kože, koji

uzrokuju njegovu visoku cijenu. Također, mnogi jeftiniji materijali, poput plastike, zamijenili su

saračke proizvode, tako da su oni danas tek sačuvani za potrebe ukrasne galanterije namijenjene za

poklone ili za turiste. Posao sarača u vedim čaršijama dijelio se na specijalnosti – tako da smo imali

recimo sedlare, koji su se bavili pravljenjem isključivo sedla za konje. Brojni su zanati koji su se

vezivali za pripremu i obradu kože. Oni su se bavili struganjem dlake sa goveđih, ovčijih i kozjih koža

zvali su se sagrdžije. Oni su nakon toga sjekli kožu na zadate dimenzije, a od strugane dlake zanatlije

kečedžije pravili su tzv. kečeta, kojima su se postavljala sedla. Strugana dlaka služila je za nalaganje

jastuka i jorgana. Obrtnici mutabdžije od tako dobijene kozje dlake koja se u narodu zvala kostrijet,

pleli su vrede, torbice, pokrovce itd.

S obzirom da je bosanskohercegovačko središte proizvodnje kože bilo u Visokom, na tuzlanskoj regiji

bilo je relativno malo kožara i ovdašnje zanatlije su se mahom bavili preradom ved pripremljene kože.

Prerada kože u Visokom bazirala se na proizvodnji visočkih “tabaka”. Taj proces odvijao se u

radionicama tabhanama, još od dolaska Turaka u ove krajeve. Primitivni način pripreme kože trajao

je sve do 1928. godine, kada je pored stare tabhane u ovome gradu sagrađena radionica za doradu

gotove kože, što je donekle i ubilo zanatski duh u pripremi kože jer se počinju upotrebljavati sredstva

i mašine za štavljenje i obradu koža. Prije dolaska industrijske proizvodnje proces štavljenja kože

počivao je na biljnoj štavi koja je podrazumijevala upotrebu tanina i soli, koji bi spriječili truležne

procese. Nakon prepariranja kože ovim sredstvima, koža se rasteže i suši. Kako je i nakon toga

ostajala kruta, slijedio je proces omekšavanja.

Iz kožarskih radionica koža pripremljena za različite namjene otpremana je u saračke, sedlarske,

papudžijske, kundurdžijske, obudarske i druge radionice.

7.O u a i anat

Obudari su vremenom, sa pokretanjem industrijske proizvodnje obude, te pojavom gume i plastike,

preuzeli i izradu papuča i naluna, iako su se u vedim čaršijama do danas zadržale papudžijske

radionice. U svom radu obudari su se koristili čekidem, noževima za kožu i tronošcem na kojem su

razvlačili kožu i spajali đon i lice. Mladi majstori prilikom uvođenja u esnaf mogli su da biraju da li de

započetiučenje sa izradom đona ili lica (gornji dio) obude – što su bila određena usmjerenja u ovom

esnafu, dok su stari majstori bili vješti u izradi kompletne obude. Oba dijela su rađena od kože, a kod

siromašnijih slojeva stanovništva, da bi duže trajala, obuda je pendžetirana (potkivana) sa metalnim

29

pločama ispod i ispred prstiju, odnosno ispod peta. U gradovima su bile tražene papuče, odnosno

nalune (papuče sa drvenim đonom). One su zapravo bile odgovor esnafa na uslove i kulturu življenja

jer je papuča zapravo odražavala duh gradskoga života, odnosno života na kaldrmi. Papuče su nošene

u i oko kude, dok je po dolasku Osmanlija u BiH, ulazak u džamiju također zahtijevao posebnu vrstu

obude. Papudžijske radnje natjecale su se ko može ponuditi ljepšu i atraktivniju izradu gospodskih

papuča i naluna. Papudžije se, kako je zapisao Hamdija Kreševljakovid, u defterima prvi put spominju

1530. godine i tu se vidi da su zastupljeni u neznatnom broju, ali ved od polovine 16. stoljeda broj

ovih zanatlija je znatno porastao. Upravo u vrijeme Osmanlija u administrativnoj podjeli esnafa

papudžijski zanat je pripao čizmedžijskom esnafu. Ovom zanatu su pored papudžija i čizmara

(čizmedžije), pripali i mestvedžije i firaeldžije. Mestve su prema Abdulahu Škaljidu (Turcizmi u

srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost Sarajevo 1989.) “vrsta duboke obude od mekane kože sa vrlo

tankim đonom bez peta. Oblači se na golu nogu i na čarape.

Služi kao kudna cipela, a pri izlasku na ulicu, navlače se firale, papuče ili kaljače. U ranija vremena

postojale su i ženske mestve. „Firale je”, kako navodi Škaljid, “starinska lahka plitka obuda koja se

nosila u svako doba godine. Oblačile su se na golu nogu, na čarapu ili na mestve. Danas ih nosi samo

poneki hodža ili hadžija.”

Zanatlije ovog esnafa su bile smještene u posebnu čaršiju koja se zvala Čizmedžijska čaršija, mada je

bilo radionica i u drugim dijelovima čaršije. Same radionice su se nalazile iznad dudana i magaza gdje

su papuče i prodavane. Najsiromašnije zanatlije su svoju robu izrađivali po kudama i papuče prodavali

stranim trgovcima po hanovima ili domadim trgovcima koje su svi zvali hafafi ili kafafi. Zanatlije

čizmedžijskog esnafa su bili skromnog imovnog stanja, dok su kafafi bili veoma bogati. Za izradu

papuča koristi se alat koji je uglavnom isti za sve zanate čija je sirovina koža (terđah, mušte, bičkije,

šila, igle, umbe, žilde, alupi i dr.)

Zanatlije opančari bavili su se izradom opanaka od kože.

Opanci su bili sastavni dio narodne nošnje i predstavljali su izuzetno lijep detalj u odijevanju. Do

danas se u dobroj mjeri očuvao tašnarski zanat. U osmanlijsko doba bio je dosta razvijen zbog vojnih

potreba, izrada fišeklija i bisaga, a u novije vrijeme zbog načina života, posebice u gradskim

sredinama i potreba žena (ali i poslovnih ljudi) za torbama kao modnim detaljima. Uz proizvodnju

tašni majstori iz ovoga esnafa vrlo često su istovremeno bili i remenari, majstori za proizvodnju

remena, odnosno kajiša svih vrsta. Nerijetko se uz ovaj zanat, ili uz sarački spajala izrada sedla, a

majstori toga esnafa zvali su se sedlari.

8.B adžij

Poseban duh čaršiji davali su bozadžije, majstori koji su proizvodili bozu osvježavajudi napitak na bazi

žitarica. Recept za spravljanje boze u Bosnu i Hercegovinu donijeli su Turci, a ovaj napitak je bio

izuzetno popularan i tražen, posebno među vojskom, koja je iscrpljena imala potrebu da se

zahvaljujudi ugljikohidratima iz ovoga pida okrijepi. Boza je spremana tako što se mljeveni kukuruz u

preciznom omjeru miješao sa vodom, kvascem i šederom, te se potom stavljao da odleži krade

vrijeme. Nakon spravljanja boza je čuvana isključivo u drvenom buretu, a preporučivana je

trudnicama i porodiljama, jer se vjerovalo da zbog vitaminskih sadržaja osigurava kvalitetnije mlijeko

za novorođenčad. Vjeruje se da je boza spravljana u Turskoj još oko 900. godine, a zbog izuzetnih

svojstava očuvana je do danas kao izuzetno ukusan i osvježavajudi napitak. Bozadžije su u posebno

pripremanim posudama nosili bozu čaršijom i od dudana do dudana prodavali svoje ukusno pide. Do

danas je sačuvana proizvodnja boze, ali bozadžija koji idu i čaršijom prodaju svoj hranjivi napitak, više

nema. Poznata je i tatar-boza koja je odlukom sultana Mehmeda bila zabranjena u cijelom carstvu jer

je sadržavala alkohol, a u Bosni i Hercegovini je spravljan i kumis (boza od kobiljeg mlijeka).

30

Recept za bozu

U sud se navečer sipa kilogram kukuruznoga brašna, koje se prelije se sa 10 litara vode. Sutradan se

ova smjesa ostavi da vri oko dva sata, uz stalno miješanje. Skuhano brašno se hladi nekoliko sati, a u

međuvremenu se razmuti u mlakoj vodi 10 grama kvasca. Kada se kvasac ukiseli izruči se u skuhano

brašno i ostavi da stoji do sutradan. Ujutru se boza procijedi kroz gusto sito, dobro se iscijedi i ostavi

da se rashladi. Pije se hladna.

Naravno, kod bozadžija je presudnu ulogu igrala kvaliteta i priprema kukuruznoga brašna. Ono je

moralo biti od kukuruza bosanca, poznatog kao osmak ili brzohod, sitno mljeveno da ga i nakon

pripreme boze može značajno ostati u sastavu ovoga pida. Bosna i Hercegovina koja obiluje potocima

i rijekama imala je izuzetno velik broj vodenica, tako da se kvalitet proizvedenog kukuruznoga brašna

nikada nije dovodio u pitanje. Kontinentalna klima sa pozitivnim omjeromsunčanih dana, vlage i

kvalitetnim zemljištima, osiguravala je odličan kvalitet kukuruza. Mlinari ili vodeničari na potocima ili

manjim rijekama pravili su ustave, odnosno manje brane, iz kojih su u vrijeme mljevenja puštali

posebno pripremljenim kanalima vodu usmjerenu na vodenički točak. Pri okretanju vodeničkoga

točka ispod vodenice, vretenom je pokretan, prema unutra konusno oblikovan vodenički kamen, pod

koji je potpadalo zrnjevlje, koje bi kada dostigne dovoljnu usitnjenost izlazilo na posebno ostavljanim

otvorima. Mlinari su napladivali svoje usluge ušurom u brašnu, obično od deset procenata. Na

tuzlanskoj regiji sredinom prošloga stoljeda bile su stotine vodenica. Možda je najatraktivnija bila ona

na rijeci Drini sa ogromnim točkom, poznata pod imenom Drinka. Nju je nabujala Drina odnijela

sedamdesetih godina prošlog stoljeda i ona nakon toga nikada nije ponovno sagrađena. Do danas je

na ovom prostoru sačuvan mali broj vodenica, a njihovu funkciju preuzeli su mlinovi na struju, koji su,

da bi kvaliteta brašna bila što sličnija brašnu samljevenom u vodenici, pravljeni sa kamenim točkom,

uz pomod kojega melju kukuruz i pšenicu. Međutim, i pored pokušaja da se napravi elektronska

replika vodenica na vodu, zaljubljenici u autohtone bosanske proizvode smatraju da brašno nikada ne

može dostidi kvalitetu kao kada ga melje voda.

Kukuruzno brašno kroz povijest ovih prostora bilo je baza za spravljanje brojnih jela, jer su seoska

domadinska isključivo uzgajala domadi – bosanski kukuruz, koji je spram drugih hljebnih kultura

davao najbolji urod i imao najširu upotrebu. Primjerice, tokom 19. stoljeda, pšenično brašno se

smatralo luksuzom, odnosno privilegija bogatijeg sloja stanovništva, tako da se na bazi kukuruza

razvijala bosanskohercegovačka kuhinja.

Međutim, gastronomska ponuda u čaršijama, koja se na izvjestan način sačuvala do danas, svjedoči o

bogatstvu različitih okusa. Za čitav konglomerat različitih jela, stvaran stoljedima na temelju ukrštanih

kultura s Istoka i Zapada, brinule su aščije. Oni su sa promjenama uticaja velikih sila na Bosnu i

Hercegovinu prirodno reagirali prilagođavanjem svoje ponude novim okolnostima. Prilagođavanje

zahtjevima Osmanlija ili pak Austrijanaca, odnosno Mađara ili Nijemaca, u ovdašnjoj kuhinji

neminovno je zadržavalo određene osobenosti tradicije, starih navika i usvojenih načina pripreme

hrane. Novi ljudi, narodi, vojske, imali su nove zahtjeve kojima su se aščije morali prilagođavati, na taj

način činedi bosanskohercegovačku ponudu raznovrsnijom, bogatijom i neponovljivom. Danas se

širom Bosne i Hercegovine mogu pronadi aščinice koje baštine staru bosansku kuhinju, a na jelovniku

su jela poput sogan dolme, hadžijskog devapa, begove čorbe, tarhane, bosanskoga lonca, bamije...

Današnja aščijskoga zanata se na majstora isključivo kuhanih jela, dok se iz ovoga, nekada širokoga

zanata vremenom diferenciralo niz drugih zanata kao što su devabdžija, buregdžija, odnosno u širem

smislu kuhar...

I danas se u aščinicama u Bosni i Hercegovini čuvaju tradicionalni bosanski recepti brojnih jela, koja

31

se služe u zemljanom posuđu. Tradicija posluživanja i kuhanja hrane u posuđu od pečene zemlje traje

ved stoljedima, a posljednjih godina, čini se, dobila je na kvaliteti zbog ubrzanog razvoja tehnologija

koje omogudavaju kvalitetniju pripremu gline, njeno pečenje, impregnaciju i čuvanje prije upotrebe.

9.G n a i anat

Grnčarski zanat je jedan od najstarijih. Kroz povijest zemlja se u različitim civilizacijama koristila za

izradu posuđa, a sa izumom grnčarskog točka usavršena je izrada raznih predmeta. Pripremljenu

glinu majstori bi prije oblikovanja ujednačavali, a po izradi predmeta stavljali bi ih na pečenje. Proces

pečenja, a potom hlađenja predmeta od pečene zemlje podjednako je bio važan, jer se hlađenje

pečenih proizvoda moralo vršiti oprezno. Brzo hlađenje značilo je pucanje posuđa i stvaranje

značajnih šteta. Rad sa zemljom zahtijevao je znanje i iskustvo. Zemljano posuđe masovno je

korišteno u domadinstvima za spravljanje i čuvanje hrane. S obzirom na svojstva upijanja i

propuštanja tečnosti kroz porozne glinene zidove, ono nije korišteno za skladištenje tečnih

materijala. Za te svrhe izrađivana su burad, odnosno bačve. Majstori bačvari precizno su odabirali

kvalitet drveta od koga su se pravili dijelovi bačve. Obično se za izradu bačve koristilohrastovo drvo.

Nakon sušenja i izrezivanja daski, koje su se finom obradom pripremale za precizno uklapanje u

paralelni niz. Da bi se dobio oblik bureta, daska je još prije sušenja parena, tako što se izlagala

plamenu vatre ili ključaloj vodi. Na taj način ona bi dobila određenu savitljivost i mogla bi idi na

prenaprezanje. To je rađeno tako što se dužina daske dijelila na tri dijela. Pri dnu je bila duga fiksirana

greda, isto kao i na sredini, s tim što se srednja izmještala desetak do petnaest centimetara iz linije

koju je imala gornja greda, koja se tek nakon parenja fiksirala. Na ovaj način drvo bi dobilo

ispupčenja, potpuno jednako zakrivljena i sa tako pripremljenim drvetom, nakon nekoliko mjeseci

sušenja na vjetru i u hladu, moglo bi se pristupiti pravljenju bureta. Pripremljeni lukovi, konusima u

uklapanju držali su se međusobno od urušavanja unutra. Jak pritisak prema napolje držali su

specijalno kovani obruči od željeza. Kada se bačva privela kraju, došla bi faza isprobavanja kvalitete

izrade. Prije upotrebe bure bi se potopilo u vodu i tu odležalo nekoliko dana. Dobro sušeno drvo,

precizno spajano, ležanjem u vodi bi nabubrilo i brtvilo mogude prolaze tečnosti. Kada bi se okončao

taj proces u bude bi se sipala voda, a kada ne bi puštala kroz spojeve, bure bi se stavljalo u upotrebu.

S obzirom da de u njemu ubudude biti tekudina, ona nede dopustiti sušenje drveta i razmicanje daski.

U bačvama su čuvani mahom vino i rakija. Drvo je na ovaj način adekvatno nadomjestilo ono što

zemlja u grnčarstvu nije dugoročno čuvanje tečnosti.

10.Dundž i

Pored grnčara zemlju kao materijal koristili su i dundžeri (dungari, nedžari) koji su svojevremeno

zemlju koristili za izgradnju stambenih objekata. Zemlja se miješala sa pljevom (ljuspice u koje su

uvijena zrna pšenice, a koje se skidaju vršidbom) i tako se dobijala tjestasta masa. Prije nego se ta

masa upotrijebi, između drvenih stubova (direka) kude stavljali su se kosi potpornji, a između njih

obično se plelo vrbovo ili johovo prude, koje bi se potom ulijepilo pripremljenom masom. Kada bi se

gradio kvalitetniji zid, onda bi se ta masa nabijala u prostor koji je sa strana ograničen oplatama od

daske (kude ovakvih zidova zvane su nabijenice). Takav zid bi bio mnogo čvršdi i topliji. Čvrstodu zida

osiguravala je pljeva, koja nije dopuštala stvaranje pukotina. Dundžerski poziv bio je poprilično široko

postavljen i obuhvatao je gradnju stambenih i drugih objekata u domadinstvu od temelja do krova.

Bio je nerazdvojiv od tesarskog zanata. Majstori tesari su od bukvinih stabala vedega prečnika vješto

cijepali tanke trokute (šašavke), duge oko jednoga metra, na užem konusnom dijelu svedene na

manje od jednoga centimetra, a na debljem tri do pet centimetara, gdje bi se pravili utori, odnosno

falcovi, tako da bi tanji dio bio okrenut ka gore i ulazio bi u utor. Na ovaj način kiša bi se slijevala niz

32

drveni zid, a to bi bila i relativno dobra zaštita od drugih klimatskih utjecaja i buke. Na sličan način

pravljen je i drveni krov od cjepanica bukve. Stropovi kuda u vremenima prije upotrebe betona

također su rješavani drvetom. Postojalo je više načina a pribjegavalo se obično redanju bukovih

cjepanica, dugih do jedan metar na grede. Ispod bi se ekserima fiksirala ili u niz uvezana trska ili

pleteno prude. Na trsku bi se nanosio malter ili zemlja, a potom krečilo. Sa gornje strane bi se također

nanosila i utabala zemlja pomiješana sa slamom ili pljevom. To bi bio dobar sloj zaštite od hladnode.

U te svrhe se često u bosanskim kudama dim sa ognjišta, odnosno pedi na drva odvodio pod krov i on

bi značajno zagrijavao prostorije u kudi, a sa druge strane taj prostor stropa (pante) često se

pretvarao i u sušnicu za meso.

11.Stolari

Vedinu ovih poslova radili su dakle majstori dundžeri, dok su izradu vrata i prozora radili majstori

stolari. Svojevremeno su stolari, prije pojave mašina za obradu drveta izrađivali vrata i prozore

tesanjem drveta, pa onda finom obradom (struganjem) metalima ili staklom. Pribjegavalo se

iznalaženju načina uklapanja dijelova drveta tako da se što manje koriste ljepila i ekseri. Prozori su

obično bili manjih dimenzija zbog skupode stakla, a i gubljenja energije. Obrada drveta je bila

izuzetno zahtjevan, težak, ali cijenjen posao, s obzirom da je svako domadinstvo imalo potrebu za

uslugama stolara. U vrijeme kada je u izgradnji bosanskih kuda dominiralo drvo, stolarskim zanatom

bavilo se mnogo ljudi. Danas je tragove ovoga zanata sačuvalo jedino preduzede Hamidovid iz

Kalesije, koje čuva brend bosanska kuda. Istina, obrada drveta je potpuno drugačijai provodi se

mašinski, a danas je rijetkost pronadi očuvane kude iz toga vremena. Upravo je porodica Hamidovid

vlasnik jedne takve u naselju Vukovije. Procjenjuje se da je kuda stara oko tri stotine godina. O kulturi

stanovanja, te gradnji bosanskih kuda pisao je ved pominjani Antun Hangi. Vrlo često se u izgradnji

kuda, za podrumski dio, koristio kamen. Nabijanje zemlje između drvenih oplata (tzv. kude

nabijenice), kako se često gradilo u Bosni, dovodilo je do provođenja vlage i obično ruiniranja zidova

u donjem spratu (nekada se govorilo u donjem boju).

12.Klesari

Zidanje kamena, možda još bolje kazati redanje kamenja u zid, bez posebnih klesanja da bi kamen

nalegao na kamen, osiguravalo je prolazak zraka kroz zid i rješavanje problema vlažnih podruma.

Bosna nije imala mnogo majstora klesara (taščije) i oni su u ove krajeve obično dolazili iz Dalmacije i

Hercegovine, gdje su izučili svoje zanate, a njihov zid se razlikovao od kamenog zida koji su gradili

ovdašnji majstori dundžeri. Kamenje rukama majstora koji su zanat učili od klesara iz Dubrovnika, ali i

Italije, koji su dovođeni u Bosnu da grade mostove, bogomolje itd., klesano je namjenski za baš

zadano mjesto u zidu, potom vezano malterima, i tako bi se dobijao zid izuzetnog izgleda i čvrstode.

Domadi zidari kamena, zbog neiskustva i poznavanja materijala, obično su samo redali kamen i

vezivali ga određenim materijalima, tako da je ovakav zid bio nedovoljno čvrst, nije imao svojstva

izolatora i na kraju, uopde nije lijepo izgledao. U početku su klesari dolazili u Bosnu kako bi gradili

mostove, džamije, crkve, manastire i samostane, ali vremenom su se prilagođavali i stalnim

potrebama stanovništva, tako da su svoj rad svodili na izradu nadgrobnih spomenika, kaldrma itd.

Poseban duh bošnjačkim domadinstvima tokom 18. i 19. stoljeda davale su upravo lijepo uređene

kaldrme. Tragovi takvoga uređenja ostali su do danas u Sarajevu, a vrlo često se može susresti izrada

kaldrma kod restorana ili motela, koji pokušavaju na ovakav način privudi pažnju posjetitelja.

Klesarski zanat imatragove na prostorima Bosne i Hercegovine izuzetno dugo, a samim tim i u

Sjeveroistočnoj Bosni. Tragovi vrhunskih majstora klesara su brojne nekropole stedaka koje su

33

pokazatelj vrhunskog umijeda klesara koji su radili na ovim prostorima. Na Tuzlanskoj regiji bilo je

nekoliko poznatih nalazišta ukrasnog kamena pogodnog za klesanje i ugradnju. Potome je posebno

bio poznat prostor u okolini Šekovida. Stoljedima se na ovom prostoru vrši eksploatacija kamena, koji

se dalje koristi u svrhu građenja. Stoga su se razvile veoma zanimljive primitivne tehnike lomljenja

kamenih blokova. U pukotine između blokova zabije se grabov suhi kolac, a onda se na to mjesto sipa

voda. Za jedan dan drvo se nadojeno vodom širi i lomi čitave blokove kamena, koji se dalje stavlja u

preradu. Tradicija obrade kamena je relativo duga. Kod Teočaka se nalaze kamene kugle čija je

preciznost zakrivljenje, koja definiraju oblik lopte, skoro savršena. Na svakom koraku, širom Bosne i

Hercegovine su stedci, a brojne bogomolje građene kamenom, stari gradovi (poput Srebrenika,

Zvornika, Tešnja) govore o vhunskim majstorima klesarima. Ove majstore u gradnji pratila je grupa

majstora koji su nadopunjavali njihove poslove: kamenari, majstori za svodove, drvorezbari, staklari

itd.

13.Ciglari

Ciglari (derpidari) unaprijeđenom proizvodnjom građevinskih materijala na bazi zemlje promijenili su

filozofiju gradnje. Sa intenzivnijom proizvodnjom cigle otvorene su brojne mogudnosti u razvoju

arhitekture na ovim prostorima, posebice što se za izgradnju značajnijih objekata nije više moralo

sezati za vrhunskim klesarima, ved su ciglu mogli ugrađivati zidari, koji nisu nužno morali imati

prethodna znanja neophodna za pripremu materijala za gradnju. Svojevremeno se cigla oblikovala

ručno.Pripremljena zemlja se miješanjem ujednačavala kako bi se dobila tjestasta masa. Vremenom

su napravljeni kalupi i kalupljenjem se dobijao derpid (cigla koja nije pečena), koji se sušio u hladu, na

mjestima sa jakim strujanjem zraka. Tako se postizalo manje pucanje zemlje prilikom sušenja. Od

derpida su građene porodične kuda, stambeni i poslovni objekti, zidovi oko dvorišta itd. međutim,

samo osušena zemlja brzo je propadala pod atmosferskim utjecajima, tako da se pristupilo nekim

drugim metodama, kao što je pečenje derpida. U narodu su poznata dva načina – tvornički, koji se

provodio izgradnjom tvornica za proizvodnju građevinskih materijala na bazi zemlje i primjenom

tehnologija za brzu i kvalitetnu proizvodnju i pečenje opekarskih proizvoda. Drugi način je bio tzv.

poljski, koji se provodio na polju, tamo gdje je pronađena zemlja adekvatnoga kvaliteta. Na licu

mjesta bi se obavilo pravljenje derpida-kalupljenje zemlje i njeno slaganje u oblik koji podsjeda na

krov, visine do tri metra, širine oko pet metara, a dužine u bazi do petnaest metara. Cijela ciglana se

potpom obloži blatom, odnosno slojem gline koji štiti ciglu od razmjene topline sa okolinom. Derpid

bi se slagao sa blagim smicanjima, tako da se dobije krovast oblik. Ispod se, kao i kodproizvodnje

dumura, ostavi tunel, ali se on ne zida zasebno, ved kada se započne slaganje cigle, odmah se ostavi

petougaoni prostor širine oko jedan i pol, visok jedan metar po cijeloj dužini ciglane. U taj prostor se

unose drva i potpaljuju, a jačina vatre, odnosno intenzitet toplote kojom se pečenje vrši, reguliše se

sa vratima koja se naprave nakon zidanja. Pečenje otpočinje postepenim podizanjem temperature i

bez naglih promjena traje najmanje sedam dana, a u tim primitivnijim uslovima, kada se htjelo postidi

kvalitetnije i sporije pečenje, ono je znalo trajati i do petnaest dana. Važan faktor je hlađenje

zemljanih proizvoda, koje se odvija postepeno kao i zagrijavanje sporo i oprezno, iz dana u dan

slabijim loženjem.

14. Buna džij

Nerijetko se poljskome načinu proizvodnje derpida, na mjestu gdje postoji zemlja adekvatnoga

kvaliteta za proizvodnju, pristupalo nakon pravljenja bunara. Velika količina zemlje, koja je u

vodonosnim područjima obično sadržavala ilovaču, bila je pogodna za pravljenje derpida. Majstori

bunardžije bi prostor na kome pretpostavljaju da bi se mogla pronadi voda, obilježili i ogradili

34

drvenom ogradom kako neko slučajno ne bi upao u otvorenu rupu. Kopanje bi ispočetka bilo vršeno

krampama i lopatama sa malim drškama, i direktno bi se izbacivala lopatama, a kasnije bi se napravio

krčag sa konopcem i njime bi se kante napunjene zemljom iznosile van. Istovremeno kako teče

kopanje bunara brojni majstori bi odmah vršili zidanje unutrašnjosti, kako bi se izbjeglo urušavanje.

Posebice stoga što sa strana obično iz zemlje se cijedi voga, ili su pak po srijedi plidi izvori, tako da oni

još dok traje kopanje rastaču zemlju. Zanat bunardžije izuzetno je težak i opasan. Na obroncima

Majevice se često znalo desiti da se na dubinama vedim od tri metra pojavljuju plinovi kao što je

metan, što može dovesti do eksplozija ili gušenja. Stoga su majstori pribjegavali varijanti da svaki put

prije nego li siđu u započeti bunar nadnesu svijedu ili fenjer. Ukoliko ima plinova desit de se eksplozija

prije silaska. A ako nema, onda se fenjer spušta u bunar i sve dok vatra gori – ima dovoljno kiseonika i

boravak u bunaru je bezbjedan. U sušnijim krajevima bunari su se znali dubiti i do četrdeset metara.

Obično su prečnika oko jednoga metra. Danas se bunari rade modernim tehnikama koje skoro da ne

zahtijevaju silazak ljudi u bunar. Umjesto podziđivanja kamenom ubacuju se betonske cijevi,

namjenski pripremljene za ove svrhe. Kao i prije i sada se dno bunara na kraju nasipa pijeskom i

šljunkom, kakobi se spriječilo stvaranje mulja i izbjeglo zamudivanje vode.

15. Sepetari i korpari

U ne baš toliko stara vremena, kada nije bilo proizvodnje posuđa od plastike, a metalno posuđe bilo

je skupo i teško, u upotrebi su bili proizvodi od pletenog pruda. Pletenjem su se bavili korpari i

sepetari. Korpari su prude vrbe (lat: Salix viminalis), koje se specijalno uzgaja za pletenje, još dok je

sirovo uplitali i izrađivali različite vrste korparskih proizvoda. Postoji više tehnika pletenja, u nekim se

vrbovo prude gulilo, u nekim ne. Pletarstvo, koje kao zanat objedinjava i korpare i sepetare, ali i

brojne druge zanatlije, kao što su oni koji su pleli slamom, rogozom i sl. Sepeti su se pleli na drugačiji

način i njima je u osnovici bilo prude žestike (lat: Rhamnus fallax boiss). Za razliku od vrbovog pruda

za korpe, prude žestike za sepete mora biti mnogo deblje. Specijalnim noževima, ono se po dužini

cijepa u duge i tanke listovove, debljine dva-tri milimetra. Sepet se plete tako da je strana okrenuta

prema tijelu ravna, a preostali dio je zaobljen. Pri vrhu, na ravnoj strani je ručka za koju se sepet nosi.

Sepet se koristi za nošenje tereta, kao što je kukuruz, vode itd.

Postoje određene razlike u tehnikama pletenja sepeta.Jedna vrsta su sepeti koji se u vrhu završavaju

vijencem oko koga se uplidu trake kojima je sepet pleten. Ovi sepeti su dugovječniji, čvršdi i skuplji.

Druga vrsta sepeta, koja se koristi za nošenje lakših tereta završava se na vrhu tako štoposljednja

upletena traka, iste debljine i čvrstode, kao što su i ostale u strukturi, ostaje završna. Ovakvi sepeti

puno brže stradaju, ali ih je lakše i popraviti. Za nosede prutove, na dva prednja ugla, kao i za luk,

kojim se dobija ravna ploha uz tijelo, koriste se grabovi prutovi promjera oko dva centimetra. Oni se

po odabiru, još dok su sirovi, savijaju u luk i tako čuvaju, fiksirani na dnu i na vrhu, tako da oba kraka,

paralelno vode do kraja odabrane dužine. Korpari i sepetari svoje znanje su koristili i za pletenje

koševa za odlaganje i sušenje kukuruza. Koševi su pleteni obično od ljeskovog pruda kao i ljese za

sušenje voda. Ljese su pravljene tako da se od debljih oblica, ili grubo obrađenog drveta sa

pravougaonom osnovom, pravio ram dimenzija obično 120x200 centimetara. Ram je ispunjavan

pletivom od pruda, što je mogude češdim, a na njega se stavljalo sirovo vode spremno za sušenje.

Ramovi su se oslanjali na utore u sušnici (pušnici), a na dovoljnoj udaljenosti ložena je vatra, od koje

je topli zrak isušivao vode. Na isti način pletene su ograde za torove i dvorišta, u kojima se čuvala

sitna stoka. Tehnike pletenja pruda korištene su u građevinarstvu za izradu zidova stambenih

objekata, koji bi nakon pletenja bili obloženi zemljom, malterom ili sličnim materijalima (čak i

balegom), a ovakvo pletivo se nerijetko koristilo za izradu podzida pored potoka i rijeka, kako bi se

spriječilo erozivno djelovanje vodotoka. U zemlju bi se zabijalo debelo kolje, po mogudnosti se

35

odabiralo vrijeme za pletenje kada je vegetacija u najjačem intenzitetu, kako bi se vrbovo ili johovo

kolje primilo u zemlji i ožililo. To bi bio garant da de korijenje narednih godina samo držati podzid i

sprječavati prodor vode. Pletari su morali izuzetno poznavati osobine drveta i umjeti ih upotrijebiti u

najbolje vrijeme, kada drvo ima najbolje osobenosti za upotrebu.

16.Drvorezbarstvo

Od svih zanatlija koji kao materijale koriste drvo, njegove osobenosti moraju najbolje poznavati

drvorezbari, poznati kao majstori dogramadžije. U pripremi drveta za obradu, oni nužno moraju

poznavati tehnike sušenja drveta, lijepljenja i spajanja dijelova u cjelinu, kao i na koncu, kako se drvo

ponaša prilikom obrade dlijetima. Drvorezbarstvo, koje se u Bosni i Hercegovini sačuvalo u znatnoj

mjeri, motivima, pristupom obradi, te korespondiranjem sa istočnjačkom tradicijom, baštini jedan

izuzetan umjetnički izražaj, čuva tradiciju, tvoredi svojevrstan kulturološki obrazac iz kojega se danas

može čitati prošlost ovoga zanata, ali i povijest ovih krajeva.

Izrada raznoraznih predmeta rezbarenjem sve do danas je zadržala visoku dozu atraktivnosti. Stolice

bez naslona, sa šestougaonom osnovicom, poznati pod imenom peškuni, stolovi rađeni u istom stilu,

sedije sa bogato izrađenim naslonima, police, rafe, vitrine, izuzetno su skupi dijelovi namještaja, a

danas ih u Bosni i Hercegovini radi na desetine uspješnih drvorezbara. Još je više onih koji izrađuju

levhe, sitne predmete koji služe kao suveniri, čibuke, kutije, rahle, grbove itd. Za ove namjene koristi

se nekoliko vrsta drveta, među kojima su jasen, orah, lipa, breknja... Osušeno drvo se reže u letvice

koje se pod pritiskom, obično u škripu (stega) spajaju ljepilom. Drvo isječeno u letvice svojom

strukturom sprečavan iskrivljivanje vede površine od koje se predmet radi. Obično se prilikom

spajanja letvica vodi računa o tome da su one približno iste boje. Tako pripremljene površine oblikuju

se po želji, a potom se pristupa rezbarenju. Za te svrhe koriste se specijalna dlijeta i čekidi, a majstori

drvorezbari, različitim šarama ostavljaju svoj rukopis u drvetu, po čemu su raspoznatljivi i autentični.

Zanati srodni drvorezbarstvu su i drvotokar, stolar-restaurator, čibučar, te tesar ručne obrade.

17. a i u n ad

Tesari ručne obrade bili su izuzetno traženi majstori. Svako domadinstvo skoro da je imalo potrebu za

njima prilikom gradnje kuda, pomodnih objekata, ograda. Cijepanje drveta, njegovo falcanje

(pravljenje utora za uklapanje) i obrada, bili su traženi, iako je ovih majstora bilo mnogo na tržištu.

Šta više, mnogi su domadini sami učili ove vještine i za svoje potrebe umjeli uraditi šašavke za

hudžeru, perdu (parmake) za ograđivanje dvorišta, čepeneke na prozorima, krov, grede za osnovicu i

dijagonale zidova, rogove i vjenčanice za strop itd. Ovi majstori su iz trupca (debla drveta) tesali duge

grede, koje bi mogle biti i preko deset metara, što je zahtijevalo izuzetnu preciznost i poznavanje

tehnologije drveta.

18. gandžij (p pluna i)

Dok je tkanje bilo jedini način da se obezbijedi odjeda, kao i drugi predmeti za pokudstvo, tkalački

stan je bio u upotrebi kod brojnih majstora. Tako smo imali i jorgandžije (poplunari) koji su se bavili

samo pravljenjem (nalaganjem) jorgana. Prvo se od lana pravilo platno koje su vezilje znale lijepo

ukrasiti. Kada bi se to uradilo, onda bi se dva platna dimenzija jorgana zašila sa gornje strane i

započelo bi nalaganje jorgana vunom. Kako bi se stavljala vuna i fiksirala čestim prošivanjem jorgana

dugim iglama, pravljenje jorgana bi odmicalo. Cilj je bio dobro prošiti jorgan kako se vuna tokom

korištenja ne bi “zgutila”, odnosno skupljala u vedim količinama na jedno mjesto. Jorgandžije su

također pravili i jastuke. Poseban zanat su predstavljali majstori koji su pravili “kalufne jastuke”. Ovi

36

jastuci pravljeni su od slame ili sijena tako što bi se u posebnim presama-kalupima, slama sabijala u

ploču debljine desetak centimetara, širine trideset do četrdeset, te dužine oko osamdeset

centimetara. Kalufni jastuci redali bi se pored zida u kudama u kojima se sjedilo na podu, ili na sediji.

Preko jastuka ušivala se jastučnica, na kojoj se pravio poseban vez, tako da su ovi jastuci predstavljali

svojevrstan ukras u bosanskim kudama. Preko jastuka se u nizu, po cijeloj dužini zatiralo bijelovezeno

platno sa čipkom.

19. K ja i i t ij

Kere su se mnogo koristile i narodnim nošnjama. U Bosni i Hercegovini su postojale brojne radnje za

izradu narodnih nošnji tzv. abadžijske radnje. Krojači su za izradu nošnji koristili obično čohu,

odnosno grubo vuneno platno (na arapskom aba, pa po tome abadžije). Također, za narodnu nošnju

korišteno je i platno domade izrade od lana i konoplje. Gradsku narodnu nošnju šili su majstori

terzije. Ovaj zanat je dobio ime po persijskoj riječi derzi, odnosno turskoj terzi, što znači krojač čohe.

Terzije su šile odjevne predmete od čohe, somota, atlasa, a ukrašavali su ih svilenim gajtanima,

srmom, sedefima itd. Između ostaloga šili su anterije, jeleke, dolame, džamadane, džečerme

(ječerme), mintane, misirabe, tozluke, džube, libade, fistane, kumoše, šalvare, škuteljke itd. Anterija

je jedna vrsta haljine, koja je imala duboki izrez na grudima, te otvorene izreze na rukavima, sa

prednje strane. Anterija je padala do članaka nogu, svodedi se od struka u zvonast oblik. Obično su

šivene od pamuka, somota, damasta, svile, brokata itd. S obzirom da su obično šivene za svečanije

prilike, mlađe osobe ili bogatašice, tako da su pretežno bile u crvenoj boji, koja sama po sebi ostavlja

dojam raskoši. Razlikovale su se po šarama i zlatnom vezu.

Terzije su izrađivali brojne odjevne predmete od raznih materijala. Čakšire su bile čest odjevni

predmet. To su bile zapravo pantalone (gade) za svakodnevnu upotrebu rađene od vunenog sukna.

Vuna se na potocima specijalnim maljevima (praljama) omekšavala na kamenu, poljevajudi se vrelom

vodom, kako bi vuneno sukno smekšalo. Čakšire su imale učkur, odnosno kanap kojim su vezivane

oko pojasa. Ječerma je bila vrsta prsluka u narodnoj nošnji svih naroda u BiH. Fermene je također

vrsta prsluka od čohe, kadife ili šajaka izvezena gajtanima, sprijeda sasvim otvorena i ne skopčava se.

Džemadane (per.) je bio zatvoreni prsluk koji se preklapa na prsima, a džube (ar.) je bio dugi kaput.

Libade (ar.)vrsta tankog nepostavljenog kaputa širokih rukava, koji po kroju seže do iznad koljena,

dok je odjevni predmet hrke (ar.) bio sličan poludugi kaput, samo pamukom naložen i prošiven.

Beluke (per.tur.) je bio ženski prsluk, a binjiše (tur.) široki kaput od čohe sa širokim rukavima i

postavljen krznom. Dolame (tur.) su starinske muške gornje haljine od čohe sa običnim ili razrezanim

rukavima. Feredže (ar.)ženski zavitak na licu, poznat i kao burka. Terzije su pravile i čevkene (tur.),

kratak vezeni kaput u kojeg su rukavi široki i razrezani i vise niz ruke ili leđa, a ne oblače se, a slično

čakširamaručno su šili i šalvare, muške i ženske, s tim što su šalvare šivene od pamuka i imale su

pozadi velike nabore. Dimije (grč.) su vrlo široke i s naborima oko struka, gdje se vežu učkurom od

svilenog gajtana ili beza, koji je uvučen u porub. Nogavice su vrlo široke i duge do članaka, a ispod

koljena se vežu uzicom. Svi proizvodi izrađivani su rukom. Među terzijama bilo je majstora koji su

radili ukrasni vez na fermenima, kratkim gunjevima, džemadanima, čakširama. Bilo je majstora koji su

radili samo smarlamu, tj. po narudžbi, a bilo je i onih koji su radili samo pazariju (konfekciju).

20.Kapari i ša idžij

Uz abadžije i terzije za kompletiranje narodne nošnje brinuli su se arakijadžije ili kapari, majstori koji

su se bavili izradom svih vrsta kapa i tradicionalnih fesova. Rađene su kape i za žene i za muškarce, a

najčešde su se radili fesovi, kape od čohe, najčešde u crvenoj ili bordo boji. Fes je postao dio nošnje u

37

BiH u vrijeme Turaka, a uveden je fermanom Sultana Mahmuda II, kada je postao dio službene

uniforme carksih službenika, bez obzira na vjersku pripadnost. Da bi krajem 19. stoljeda, sa dolakom

Austrougarske u BiH, fes postao samo nošnja Bošnjaka, a druge konfesionalne i nacionalne zajednice

preferirale su šešir, francusku kapu (beretku) ili kapu petrovku. Arakijadžije su najviše posla imale u

godinama kada su se na vojsku spremale velike grupe, ali i inače radili su kape za tzv. stajadu vojsku.

Fesove danas još uvijek nose imami i to omotane bijelim platnom (ahmedija). Hadžije nose fesove, ali

ih obmotavaju platnima drugih boja, obično prošarano, ali dominantno žuto platno. Fes se čuva u

kožnoj kutiji. Kao i fes, kape su od debele čohe, kalupljenjem pravljene i za žene. Kapa se nosila ispod

marame, a ukrašavana je nizovima dukata, gajtanima, srebrnom žicom itd. Arakijadžije, odnosno

kapari, bili su među imudnijim obrtnicima.

Zanatlije šamidžije pravili su i ukrašavali šamije. Tanko pamučno platno je vezeno ili štampano, a

nakon izrade, po rubu su se opšivale kere. Šamija se na glavu stavljala na nekoliko načina, a u svakom

slučaju, prvo se savijala u oblik trougla i stavljala na glavu. Kada bi se nosila preko kape, onda bi se

čvor vezao pozadi. Za kudnu upotrebu i kod starijih žena, šamija bi se vezala u čvor ispod brade, a

nerijetko se dešavalo, kada bi djevojke bile u ženskom društvu, u kojem smiju otkriti kosu, vezale bi

maramu uvrnutu u oblik užeta oko glave.

21. Berberin

Berberin je šišao i brijao svoje mušterije u berbernici, odnosno brijačnicia, a kako smo vidjeli u ovom

Hanfijevom fragmentu, vrlo često i u kahvi (u to vrijeme se pod terminom kahva smatralo mjesto

gdje se mogla popiti kafa – današnji kaferetija, kafid). U narodu se vjerovalo da je novac kojim se plati

usluga berberina halal novac i kada bi polazili na neki važan put, ljudi bi dolazili berberinu da

zamijene svoj novac za njegov, vjerujudi da de i taj put biti u hajr okončan. To je česta pojava i danas

da hadžije kada krenu da hodočaste Kabu, svoj novac zamijene kod berberina, odnosno brice. Berberi

su radili makazama i britvom. Upravo preciznost upotrebe britke opredijelila je da se berberin bavi i

sunedenjem djece koje je po vjerskim propisima, te u skladu sa muslimanskim običajima u Bosni i

Hercegovini, bilo obavezno za svako muško dijete. Sunedenje je predstavljalo veliku radost u

muslimanskim kudama, a pratio ga je mevlud, okupljanje familije i opde veselje. Berberi (berbe) su do

nedavno sunetili djecu, kada se razvojem medicine ovaj posao logično prebacio hirurzima.

22.Kalajdžij i a andžij

Među zanatima koji su zasigurno u fazi potpunog odumiranja je kalajdžijski zanat. S obzirom da se

decenijama prije masovne upotrebe emajliranog posuđa i plastike, za izradu sofisticiranog kuhinjskog

posuđa koristio bakar koji se zbog podložnosti procesu oksidacije nije kao takav mogao stavljati u

upotrebu, to se pristupalo prelivanju bakra slojem kalaja. Po tome su zanatlije i dobile ime kalajdžije.

Također, pored završne obrade posuđa, oni su radili i sitne popravke na bakarnom posuđu koje se

oštetilo. Ipak njihova osnovna djelatnost je bila izrada posuđa. Zapravo, u bosanskohercegovačkim

čaršijama izradu bakarnog posuđa radili su kazandžije, ali se nerijetko dešavalo da su ova dva zanata

spojena i da su rađeni u istim obrtničkim radionicama. Kazandžije su za potrebe vojske i ratova

izrađivali velike kazane za hranu, te sitno posuđe. Upravo su ove potrebe i razvile ovaj zanat, jer se

posuđe za domadinstvo moglo oslanjati na grnčariju. Međutim, transport zemljanoga posuđa

dovodio je do njegovoga lomljenja i teškog održavanja, tako da se pribjeglo bakarnom posuđu.

Naravno, u radionicama kazandžija i kalajdžija rađeno je također kompletno posuđe za domadinstva

kao što su šerpe (tendžere), tave, tepsije, dase, sahani, đevđiri, čaše, ibrici, džezve, đugumi, mangale,

kazani, čiraci... Kazandžije su radile i kazane za destilaciju koji su služili za proizvodnju rakije, kao i za

38

proizvodnju eteričnih ulja – taj destilator se zvao imbak. Na temelju tih eteričnih ulja zasnivala se

medicina i njen razvoj. Iako se proces destilacije nije zamijenio drugim načinima ekstrakcije eteričnih

ulja, njihova destilacija se danas vrši u mnogo sofisticiranijim uslovima, tako da je izrada imbaka

totalno zapostavljena. Pri tome, principi i načini proizvodnje rakije ostali su potpuno isti. Danas

rijetke kazandžijske radnje proizvode rakijske kazane, te tave (kazane) za pečenje pekmeza. U

Sarajevu i Mostaru, gdje su česte posjete turista rade se ibrici, fildžani, čaše i drugo posuđe, koje se

ručno ornamentira (ukrašava) i gravira.

23.Kujundžij

Majstori kujundžije bavili su se izradom nakita od zlata i srebra. Kako kaže prelijepa sevdalinka,

kujundžije su izrađivali tepeluke (bogati ukrasi koji su se stavljali na ženske kape, koje su po sebi

imale vez, niske bisera, te dukate, što je svojim bogatim izgledom odražavalo društveni status žene

koja ga nosi; tepeluk je izvorno mala ženska kapa ukrašena vrijednim nakitima, tako da je vremenom

u narodu sam taj ukras dobio ime tepeluk). Tepeluk je imao oblik i izgled vedega broša, koji je u

sredini imao rubine, safire ili neko drugo drago i poludrago kamenje, a stavljao se na vrh kape.

Posebni tepeluci izrađivani su za ukrašavanje oružja. Belenzuke su bile ukrasne narukvice od zlata i

srebra, obično preko masivnijega metala ukrašene lančidima. Velike narukvice mogle su se i

razdvajati, a povezivale su ih lijepo ukrašene kopče. Za velike vojskovođe izrađivane su belenzuke za

sablje i puške. Također, kujundžije su izrađivali prstenje, pavte (pavte = pafte), kopče na ženskim

pojasevima od srebra ili kojeg drugog metala, lijepo izrađene i ukrašene. Prema tome kakvog su

oblika i kako su ukrašene, imaju razne nazive: pivac-pafte, badem-pafte, žaba-pafte, demer-pafte itd.

Često se i sami ženski pojas sa paftama naziva pafte, (A. Šarčevid) i toke. Kujundžije su obično bili i

filigrani, majstori koji precizno i vješto ukrašavaju nakit. Kujundžija bi nakit kovao u srebru i zlatu, a

filigran bi ga ukrašavao. Stoga se ovaj zanat često i nazivao kujundžijsko-filigranski zanat. U

kujundžijsko-filigranskim radnjama često su radile i jalduzdžije, majstori koji su se bavili pozlatom

bakrenih stvari, te hašemerdžije, majstori koji su izrađivali hašerme, srebreni ukras na gornjoj strani

drške noža.

24. uf ij i-puš a i anat

Kako je ved pomenuto u ovome tekstu, vedina zanata dobila je svoje opravdanje, zamah i razvoj

zahvaljujudi stalnim potrebama vojnih jedinica na ovim prostorima. Stoga su svi zanati permanentno

bili usmjereni upravo ka vojnim potrebama i teško je razlučiti ko je to bio više a ko manje. U Bosni i

Hercegovini se izrada oružja u starija vremena bazirala na kovačkom zanatu, međutim, sa pojavom i

masovnom upotrebom vatrenoga oružja i u našoj zemlji se krenulo sa tufekčijskim – puškarskim

zanatom. Tufekčije su bili izuzetno cijenjeni i dobro pladeni majstori. Dakle, evidentno je da tufekčije

nisu sami mogli napraviti oružje, jer za ukrašavanje je bilo neophodno da imaju majstora koji lije

željezo, zatim kovača, potpom kujundžiju i filigrana, pa možda i vezilju, odnosno pletilju, koji bi

ukrasili kidenim ukrasima oružje. Bičakčije su bili majstori koji su izrađivali sječiva i oni su obično

pripadali kovačkim radionicama, ali su izrađivali bodeže i noževe za vojne potrebe i domadinstvo.

Ukrašavanje oružja išlo je na isti način kako se to radilo sa puškama, s tim što je izrada pušaka bila

mnogo rjeđa, tako da su na njima ornamenti, tepeluci, belenzuci, toke itd, imali vedu vrijednost. Po

ovom zanatu nastalo je prezime Bičakčid. U kovačkoj radnji na Međašu kod Kalesije sačuvano je

kratko sječivo poznato kao glejv, dužine 30-40 centimetara, koje se postavi na drveni držač dužine

180-200 centimetara i jahači tokom borbi ovim oruđem obaraju protivnika ili ga ubijaju. Naprijed je

bilo jako i oštro sječivo. Ovaj ostatak kovanog oruđa slučajno je sačuvan i nije evidentiran u

muzejima, ali govori o tome da su domade kovačnice izrađivale razne predmete za vojne potrebe, pa

39

čak i one koji nisu baš uobičajeni u domadoj vojnoj tradiciji. Bičakčije su pravile također i vrhunske

sablje i jatagane (zakrivljena turska sablja).

25.Limari

Donji društveni slojevi bosanskohercegovačkoga društva za svakodnevne potrebe često su koristili

usluge limara, odnosno tenededžija (per. tenede – lim), jer je lim kao jeftin proizvod bio i njima

dostupan, za razliku od skupih kovanih predmeta. Limarski zanat se razvio tek tokom osamnaestoga

stoljeda, a majstori limari su od njega pravili lonce, razne posude za pranje, čaše, dijelove fenjera,

strehe itd.

26. Ču ilu

Majstori durčije (krznari) pravili su luksuzne odjevne predmete od krzna. Najčešde su pravili durak-

krzneni ogrtač, postavljen samurom, namjenski za imudnije slojeve. Također, u modi su bili krznom

postavljeni kaputi (durdija), sa širokim rukavima, sa kadifom ili čohom sa unutrašnje strane. Brojni su

odjevni predmeti od krzna, a sve ih je objedinjavala činjenica da su bili namijenjeni isključivo

najbogatijim društvenim slojevima. Do danas su očuvane mnoge krznarske radionice, a u Tuzli posluje

Nertz Bešlagid. Durčije, kao i brojne druge zanatlije, oslanjali su se na majstore kazaze (per. svilar),

koji su izrađivali od svile i vune, a vremenom i od pamuka brojne predmete za ukrašavanje odjede,

kao što su gajtan, razni konci, dugmadi, podvezi, kidanke itd.

27.Kaligrafija

Među brojnim zanatima koji su se razvijali i čuvali u proteklih nekoliko stoljeda, a tokom svoga

postojanja imali su odlike umjetnosti, bila je zasigurno kaligrafija. Zahtijevajudi izvjesnu dozu

kreativnosti ovaj umjetnički zanat očuvan je u punom kapacitetu do danas. Istina, drugačija je

funkcija ovoga zanata, koji je svojevremeno postojao kako bi se odgovorilo zahtjevima komunikacije

pismima. Bolji kaligraf odavao je dojam snage, modi i vladari su u svom okruženju uvijek imali dobre

kaligrafe. Kaligrafi su svoj rad dovodili do savršenstva, a po njima je prepoznavana autentičnost

poruke koju su vladari slali kao što su razne vrste naredbi o postavljenjima, obznanjivanju drugih

odluka, otpočinjanju mira ili ratova itd. Druga vrsta kaligrafa radila je ukrašavanje knjiga, raznih

predmeta, unutrašnjosti prostorija, mahom džamija itd. Ovi natpisi su izrađivani na papiru, drvetu,

koži, metalu i sl. Danas se izrađuju levhe i razni ukrasni predmeti sa kaligrafskim natpisima, a česta

pojava je rad levhi u drvetu, što rade rezbari, po nacrtima kaligrafa.

Problemi u proizvodnji i plasmanu proizvoda starih zanata su:

Problem načina plasmana proizvoda na tržištu;

Nedovoljna podrška vladinih institucija za razvoj starih zanata, koja bi se ogledala kako u

materijalnoj podršci, tako i u podršci promocije ovih proizvoda;

Nedostatna zakonska regulativa koja prati ovu oblast;

Nedostatak edukacije-treninga za oblast zanatstva.

Sadašnje stanje starih i umjetničkih zanata na području sjeveroistočne regije BiH ogleda se u

slijededem:

1. Usitnjeni i rasuti kapaciteti

a. mali porodični obrti

40

b. stari zanati su se povukli u ruralne sredine zbog visokih troškova zakupa prostora

c. veliki broj ne registrovanih obrta zbog nedostatka odgovarajuče stručne spreme

2. Nedostatak tehničkih (izvozno usmjerenih) i marketinških vještina i sposobnosti, nedostatak

stručne radne snage, nedostatak odgovarajudih zanatskih radionica,

3. Nedostatak kapitala,

4. Nedovoljna informisanost o tržištu i trendovima na tržištu,

5. Nedostatak planskog razvoja zbog čega se poduzetnici ne mogu samostalno organizovati i

upravljati organizacionim procesima vođenja obrta,

6. Problemi sa izborom ključnih proizvoda i njihovog plasmana na tržište,

7. Nedostatak administrativnih znanja u izvoznim poslovima, neiskustvo i strah od izvoza,

8. Pomanjkanje informisanosti poduzetnika o mogudnostima poslovanja,

9. Visoki troškovi rada, nedovoljna proizvodna djelotvornost, slaba ili nikakva kontrola kvaliteta,

10. Nedostatak institucionalnih mehanizama za stručno osposobljavanje,

11. Loša politika cijena uzrokovana nedostatkom informacija sa tršišta,

12. Loša politika nabave (usitnjenost nabave, više dobavljača, kupovina iz posredničkog izvora i

slično),

13. Nedostatak stručnih kadrova,

14. Nepoznavanje propisa o standardizaciji, certificiranju i atestiranju proizvoda, dugotrajne

procedure i veliki troškovi,

15. Otežana komunikacija (jezična barijera) prilikom izvoza,

16. Nedostatak mogudosti istraživanja tržišta,

17. Nepostojanje centra na nivou Federacije BiH za certificiranje proizvoda starih i umjetničkih

zanata,

18. Suveniri-proizvodi starih tradicijskih zanata nisu prepoznati i valorizovani, te se ne koriste za

promociju i jačanje turističke ponude,

19. Nedostatak izgrađene svjesti institucija vlasti kao i samih građana o važnosti očuvanja

tradicijskih obrta na ovim prostorima.

Posljedice ovog stanja su:

suženo tržište,

nedostatak informacija o poslovima starih zanata,

veliki broj ne registiranih obrta koji se bave starim tradicijskim zanatima,

visok rizik poslovanja,

finansijska nedisciplina,

nepovezanost sa znanosti,

nedovoljna povezanost i saradnja obrtnika-starih zanatlija,

nedostatak menadžerskih vještina,

nesposobnost uključivanja u međunarodnu razmjenu,

nedostatni oblici saradnje i zajedničkog djelovanja obrtnika.

4.3. Prirodni resursi – vode

Prirodni resurs u obliku vodotoka na području sjeveroistočne regije BiHje više nego obilatog

karaktera, kada je riječ o količini odnosno kapacitetu izvorišta, te kada je riječ o kvaliteti tih voda.

Riječ je o vodama koje se mogu koristiti za pide (jer su higijenski ispravne za konzumaciju), a također

41

postoje značajna izvorišta termo-mineralnih voda te voda bogatih različitim mineralima, pa se

svrstavaju u vode sa ljekovitim svojstvima.

Na ovom području određena izvorišta su veoma poznata, kao što su, na primjer:

1. Kladanjska voda - ljekovitost Kladanjske vode je ved odavno zabilježena, dok je savremena

nauka potvrdila činjenice o ljekovitosti ove vode. Ovu vodu potrebno je registrovati kao brend i

sa marketinškog aspekta dobro obraditi

2. Veliki potencijal za banjski turizam su ljekovite vode Tuzlanske slanice, Sumporne vode u

Slavinovidima, Termalne vode u Gračanici - Karanovcu, Gradačačke vode, Termalne vode u

Dvorovima u Bijeljini, Guber u Srebrenici i drugim mjestima u našem okruženju.

Ovdje je potrebno istadi i veoma važan resurs na području opdine Tuzla, a radi se o slanici koja se

nalazi u depoima ispod površine zemlje. Pisani tragovi govore da se proizvodnja soli odvijala na

području Tuzle ved u 16.-tom stoljedu. Procjene govore da se radi o kapacitetu od nekoliko miliona

kubnih metara slanice, što predstavlja veoma značajan resurs za bududi razvoj. Ova voda također ima

određena ljekovita svojstva koja se mogu pripisati sastavu minerala u ovoj vodi, te je značajna kao

resurs za proizvodnju soli i proizvoda na bazi soli, ali također se koristi i kao resurs za slana jezera –

atraktivnu turističku ponudu Tuzle.

42

5. PRIJEDLOG ZA DEFINISANJE 6 KLJUČNIH PROIZVODA I ZANATA SA NAJBOLJOM PERSPEKTIVOM RAZVOJA

5.1. Trenutni nivo razvoja

Za tradicionalnu proizvodnju odnosno proizvodnju tradicionalnih prehrambenih i zanatskih proizvoda

karakteristična je problematika plasmana odnosno tržišne perspektive kao i mogudnosti osiguranja

adekvatnog nivoa kvaliteta, posebno kada je riječ o tradicionalnim prehrambenim proizvodima.

Smatra se da je jedan od najvedih problema za razvoj tipičnih odnosno autohtonih proizvoda upravo

njihova ekonomska neisplativost i manjak profitabilnosti u proizvodnji i plasmanu u odnosu na

konvencionalne oblike proizvodnje. Zapravo su to i glavni razlozi zbog čega je ova oblast privređivanja

na području regije u stagnaciji i zaostajanju u odnosu na druge privredne grane. To je prouzrokovalo

da jedan broj starih i tradicionalnih zanata u potpunosti isčezne sa ovih prostora. Ekonomski efekti

ovog sektora privređivanja su minimalni, i zapravo uopde nisu uporedivi sa drugim sektorima. Na

primjer, udio poljoprivrednog sektora u bruto domadem proizvodu (GDP), u koji se svrstava i

proizvodnja tradicionalnih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda je ispod 10% u Federaciji BiH,

što jasno govori o nerazvijenosti ovog sektora. Također, broj zaposlenih u ovom sektoru je oko 3% u

odnosu na ukupno zaposleno stanovništvo, uz prisustvo značajnog broja nezvanično zaposlenih (rad

na crno).

Kada je riječ o tradicionalnim prehrambenim proizvodima, potrebno je naglasiti problematiku i

važnost osiguranja kvaliteta koji je u skladu sa međunarodnim standardima u ovoj oblasti, kako bi ti

proizvodi imali mogudnost značajnije tržišne afirmacije kako u BiH, tako i na međunarodnim

tržištima. Prilikom izvoza tradicionalnih prehrambenih proizvoda, postavlja se uslov zadovoljenja

kvaliteta ISO 9001, kao i međunarodnih standarda zdravstvene sigurnosti odnosno ispravnosti tih

proizvoda, kao što su HACCP (engl. Hazard Analysis and Critical Control Points), IFS (engl.

International Food Standards), BRC (British Retailer Consortium Standards). Posebno važnu ulogu za

standardizaciju tradicionalnih proizvoda iz primarne poljoprivredne proizvodnje međunarodni

standardi GLOBAL GAP i sprovođenje regulative vezane za uspostavu i razvoj integralne proizvodnje.

Kada je u pitanju animalna proizvodnja tradicionalnih proizvoda (prerađevine od mlijeka i mesa),

zahtjevi po pitanju standarda su puno vedi, te su mogudnosti za izvoz ovih proizvoda gotovo

onemogudene, jer se zahtijeva sprovođenje brojnih međunarodnih sporazuma vezanih za

proizvodnju ovih proizvoda.

Na primjer, za proizvodnju i plasman prehrambenog proizvoda, pekmez od jabuke, jedan od

problema je priznavanje laboratorijske analize lokalnih institucija odnosno laboratorija koje vrže

kontrolu ispravnosti na prisustvo sadržaja Hidroxid Metil Fofurala (HMF), kao i sadržaja teških metala

u ovim proizvodima. Prisutna je pojava da, iako postoje adekvatne potvrde o ispravnosti tih

proizvoda urađene od lokalnih nadležnih institucija (Agencija za sigurnost hrane, Zavodi za javno

zdravstvo i slično), prilikom izvoza proizvođači moraju uraditi iste analize u laboratorijama u nekoj od

zemalja u okruženju.

Na žalost, na području BiH kao i na području sjeveroistočne regije BiH ne postoje kvalificirane

laboratorije koje mogu izvršiti adekvatnu kontrolu tih proizvoda, a koje zadovoljavaju standard ISO

17025. Tako se pojavljuje problem da proizvođači koji izvoze ove proizvode moraju izvršiti kontrolu

43

njihovih proizvoda u nekoj od laboratorija u Hrvatskoj ili Srbiji, ukoliko namjeravaju proizvode izvoziti

u druge zemlje, što sam proces čini skupljim i rizičnijim za uspjeh.

Postoje i ograničavajudi faktori za proizvodnju određenih tradicionalnih proizvoda, kada je riječ o

ograničenim resursima odnosno sirovinskoj osnovi za proizvodnju tradicionalnih proizvoda, što

ograničava ovu djelatnost i usporava njen razvoj. Na primjer, za proizvodnju pekmeza od jabuka te za

njegovu tržišnu komercijalizaciju neophodne su značajne količine sirovine autohtonih sorti jabuka.

Sadašnji pokazatelji govore o tome da su zasadi autohtonih sorti voda često stari preko 50 godina, što

umanjuje njihovu produktivnost u količinskom smislu.

5.2. Specifične intervencije koje su potrebne za dalji razvoj

Tradicionalni prehrambeni proizvodi koji su predmet rangiranja i selekcije su vedim dijelom biljnog

porijekla, te se isti, uz odgovarajude napore odnosno ispunjenje važedih standarda, mogu izvozno

orijentisati. Potrebno je istaknuti da prvih deset rangiranih tipičnih odnosno tradicionalnih proizvoda

ima potencijal za adekvatnu valorizaciju i tržišnu komercijalizaciju.

Da bi se ovi proizvodi adekvatno valorizirali, neophodno je poduzimanje potrebnih mjera na

inoviranju tradicionalnih tehničko-tehnoloških postupaka u procesu proizvodnje tih proizvoda, kako

bi se povedala kvaliteta dobijenih proizvoda. Povedanje kvalitete iz inoviranog procesa dovelo bi

također do poboljšanja zdravstvene ispravnosti odnosno zdravstvene sigurnosti tradicionalnih

prehrambenih proizvoda. Provođenje ovih mjera značajno bi doprinijelo stvaranju dodatne

vrijednosti i povedanju njihove konkurentnosti.

Na primjer, unapređenje tradicionalnih metoda i postupaka u procesu proizvodnje pekmeza od

jabuka ili pak bestilja (pekmez od šljiva), uvođenjem proizvodnje u vakuum kuhaču, doprinijelo bi

smanjenju nivoa hidroxid metil forfural-a, i time povedala kvaliteta ovog proizvoda. Na primjer,

primjenom odgovarajudih inoviranih postupaka može se poboljšati dorada suhe šljive, a time i

osnažiti njena tržišna perspektiva odnosno komercijalizacija.

Jedan od bitnih preduslova za tržišnu valorizaciju tradicionalnih prehrambenih proizvoda je njihova

unifikacija u tehničko-tehnološkom postupku proizvodnje. Na taj način de se osigurati da svi

proizvođači, koji proizvode isti ili sličan tradicionalni proizvod primjeniti iste standarde, I na taj način

je konačni proizvod pripremljen po istim standardima. Na primjer, unificirani metod proizvodnje

sirdeta od jabuka primjenom standardiziranih uređaja za aerobnu fermentaciju.

Inovacije su mogude i kod primjene savremenih metoda ambalažiranja odnosno čuvanja

tradicionalnih proizvoda, gdje bi se korištenjem tradicionalne ambalaže mogao proizvod kvalitetnije

očuvati. Na primjer, primjena keramičkih, grnčarskih ili proizvoda od drveta za ambalažiranje

prerađevina od povrda i voda.

Potrebno je značajnije djelovanje po pitanju jačanja sirovinske osnove autohtonih sorti voda,

uvođenjem u proizvodnju vede količine sadnog materijala autohtonih sadnica, te podizanje novih

zasada voda ovih sorti, uz primjenu odgovarajudih agrotehničkih mjera. Na taj način bi se povadala

produktivnost tih vodnjaka, te bi se povedala sirovinska osnova i u konačnom tržišna komercijalizacija

gotovih tradicionalnih proizvoda.

44

Za tradicionalne zanatske proizvode je specifično da zbog nižeg proizvodnog obima i vedeg učešda

manuelnog rada na izradi ili doradi tih predmeta, ne mogu postidi efekat ekonomičnosti i

rentabilnosti u proizvodnji kao proizvodi koji su konvencionalno proizvedeni u vedim serijama.

Upravo zbog toga je važno da se kreiraju odgovarajudi marketinški alati kako bi se ovi proizvodi

povezali sa promocijom turističkih potencijala, te bi se time izgradila posebna tržišna ‘niša’ za njihov

plasman. Radi se o proizvodima uglavnom ručne izrade, sa dominantnim manuelnim radom, i vedim

učešdem radnih sati na izradi tih proizvoda.

Za dalji razvoj tradicionalnih prehrambenih proizvoda i starih zanata, neophodno je i jačanje ljudskih

kapaciteta u različitim oblastima poslovanja. Na taj način se može osnažiti osnova za unapređenje

tradicionalnih proizvoda, poboljšati proizvodne procedure, te osnažiti marketinški napori za plasman

tih proizvoda.

Potrebno je provođenje edukacija i treninga za ciljne grupe proizvođača tradicionalnih proizvoda,

predstavnike udruženja koja zastupaju interese ovih proizvođača kao i za predstavnike

institucionalnih aktera i razvojnih institucija. U istraživanju koje je provedeno u okviru izrade ove

analize, utvrđene su slijedede ključne teme od interesa za navedene ciljne skupine, i to:

Institucije i institucionalni akteri razvoja tipičnih proizvoda:

Razvoj turističkih potencijala na bazi tradicionalnih proizvoda i starih zanata

Marketinška i tržišna valorizacija tipičnih proizvoda

Mogudnosti razvoja obrta i poduzetničkog djelovanja starih i tradicionalnih zanata

Ruralni razvoj lokalnih područja i unapređenje životnih uslova na bazi razvoja tradicionalnih

zanata

Razvoj turizma i ugostiteljstva baziran na ruralnom razvoju

Razvoj turističkog proizvoda na bazi tradicionalnih odnosno tipičnih proizvodav

Udruženja proizvođača tipičnih proizvoda:

Poboljšanje tradicionalnih tehnologija u proizvodnji tipičnih proizvoda

Postupci i procedure zaštite oznaka geografskog porijekla

Primjena agrotehničkih mjera u proizvodnji tradicionalnih proizvoda (odabir sorti,

navodnjavanje, zaštita, sjetva, branje, ambalažiranje i skladištenje)

Zaštita autorskih prava i intelektualne svojine proizvoda tradicionalnih zanata

Uloga savjetodavnih službi u proizvodnji, zaštiti, certifikaciji, unapređenju kvaliteta

proizvodnih metoda i postupaka tipičnih proizvoda

Uvođenje proizvodnih standarda za tipične proizvode

Saradnja između proizvođača i drugih razvojnih interesnih grupa

Proizvođači tipičnih proizvoda:

Razvoj poslovnih vještina

Poslovno planiranje

Upravljanje kvalitetom

Unapređenje proizvodnog procesa i proizvoda

45

Korištenje praktičnih alata za istraživanje tržišta

Proces kreiranja marketing strategije

Priprema marketing plana

Razvoj strategije promocije

Kako promovirati tradicionalne proizvode

Upravljanje troškovima i upravljanje obrtnim kapitalom

Razumijevanje gotovinskih tokova i upravljanje gotovinskim tokom

Strateško planiranje za razvoj tipičnih proizvoda

5.3. Metodologija za selekciju i izbor ključnih tipičnih proizvoda

U cilju rangiranja i selekcije tradicionalnih proizvoda koji imaju odgovarajudu perspektivu za bududi

razvoj, pripremljen je metodološki okvir za istraživanje stavova relevantnih predstavnika. Prema toj

metodologiji, urađen je anketni upitnik sa odabranim brojem tradicionalnih prehrambenih proizvoda

i tradicionalnih zanatskih proizvoda, koji su ocjenjivani na nivou šest kriterija, i to:

1. Tradicija

2. Kvalitet

3. Dostupnost sirovina

4. Ulaganja

5. Tržišna perspektiva

6. Izvozna orijentacija

Za svaki od navedenih kriterija ponuđena je mogudnost ocjenjivanja na bazi Likertove skale, i to sa

ocjenama u rangu od 1 do 5, i to prema kriterijima, kako slijedi:

o Tradicija (1 – ne postoji, 3 – osrednja, 5 – odlična)

o Kvalitet (1 – slab kvalitet, 3 – osrednji kvalitet, 5 – odličan kvalitet)

o Dostupnost sirovina (1 – nema sirovina, 3 – osrednja, 5 – više nego dovoljno)

o Ulaganja (1 – vrlo velika, 3 – osrednja, 5 – mala ulaganja)

o Tržišna perspektiva (1 – ne postoji, 3 – osrednja, 5 – vrlo velika)

o Izvozna orijentacija (1 – ne postoji, 3 – osrednja, 5 – vrlo velika)

Nakon istraživanja, dobijeni rezultati iz ankete obrađeni su uz pomod statističkog programa za obradu

podataka SPSS v.19, te su predstavljeni tabelarnim prikazima po različitim kategorijama.

Prikaz je urađen u 6 tabela, za tri grupe podataka, i to:

podaci obrađeni za eksperte

podaci obrađeni za ostale ispitanike

podaci za sveukupno sve ispitanike

Također, svaka od navedenih grupa podataka rangirana je u dvije tabele, i to za ukupan prosjek, te za

ponderisani prosjek, gdje je procijenjena važnost učešda indikatora u ukupnoj strukturi ocjene po

slijededem ključu:

46

1. Tradicija - 20% učešda u ukupnoj ocjeni

2. Kvalitet - 15% učešda u ukupnoj ocjeni

3. Dovoljno sirovina - 20% učešda u ukupnoj ocjeni

4. Ulaganja - 15% učešda u ukupnoj ocjeni

5. Tržišna perspektiva - 20% učešda u ukupnoj ocjeni

6. Izvozna orijentacija - 10% učešda u ukupnoj ocjeni

Anketom je obuhvadeno 20 ispitanika/ca iz slijededih kategorija:

1. Eksperti, odnosno predstavnici relevantnih razvojnih i obrazovnih institucija, kao i

predstavnici važnijih preduzeda iz ove oblasti, koji imaju referentno i relevantno ekspertno

znanje i iskustvo u ovoj oblasti

2. Predstavnici proizvođača, te predstavnici udruženja koja zastupaju interese proizvođača i

drugi relevatni predstavnici

U narednim tabelama predstavljeni su rezultati istraživanja, te uspostavljeni rangovi za tipične

proizvode.

47

Tabela 3: Rezultati ankete od strane svih aktera – ukupan prosjek

Tipični proizvod Ukupno Prosjek

Prerađevine od voda i povrda 4,76 4,60 4,76 3,65 4,35 3,94 4,344

Recelj ili bestilj (pekmez od šljiva) 4,55 4,47 4,79 3,53 4,47 3,78 4,265

Jabukov pekmez 4,50 4,53 4,47 3,95 4,37 3,74 4,259

Keranje 4,07 4,64 4,85 3,77 4,15 3,85 4,221

Bijeljinski kupus 4,78 4,56 4,72 3,67 4,22 3,24 4,198

Proizvodi od pruda (korpe, sepeti) 4,47 4,13 4,53 3,67 4,40 3,93 4,189

Šumski plodovi 4,27 4,54 4,00 3,57 4,43 4,23 4,173

Mlijeko i mliječni proizvodi 4,82 4,40 4,56 3,75 4,00 3,40 4,156

Suha šljiva 4,65 3,78 4,80 3,45 4,45 3,75 4,146

Jabukovo sirde 4,35 4,22 4,35 4,10 4,05 3,26 4,056

Obrada drveta rezbarenjem 4,17 3,92 4,58 3,67 4,17 3,83 4,056

Vez 4,07 4,53 4,36 4,00 3,86 3,43 4,040

Prerađevine od mesa (npr. pastrma) 4,21 4,13 4,29 3,65 4,12 3,50 3,984

Tkanje 4,13 4,44 4,47 3,60 3,67 3,53 3,972

Grnčarski proizvodi (posuđe) 3,85 4,00 4,54 3,46 4,08 3,69 3,936

Terhana 4,12 4,20 4,63 4,07 3,50 3,00 3,918

Začinsko i aromatično bilje 3,93 4,00 4,07 3,53 4,07 3,71 3,886

Suhi sir 4,13 3,93 4,44 3,73 4,00 2,87 3,849

Suho vode ( suhe kruške- takiše i sl) 3,70 4,00 3,95 3,21 4,32 3,84 3,836

Gračanički masni sir 3,60 4,00 4,57 3,71 3,64 2,92 3,742

Visokostablašnice (autohtone sorte) 3,75 4,46 3,64 3,29 4,00 3,29 3,738

Masni sir podmajevičkih sela 3,63 4,00 4,29 3,93 3,64 2,77 3,709

Proizvodnja kapa, šamija i slično 3,85 3,92 4,00 3,00 3,85 3,31 3,654

Prirodni sirupi (npr. od zove) 3,42 4,06 3,94 3,94 3,38 2,53 3,546

Proizvodnja kazana 3,75 3,88 3,70 2,80 3,80 2,90 3,471

Kovačke usluge i proizvodi 3,50 3,90 3,90 3,20 3,40 2,70 3,433

Toplički krompir 3,43 4,00 3,58 3,42 3,33 2,73 3,415

Odjevni predmeti-narodna nošnja 3,77 4,00 3,69 2,92 3,31 2,77 3,410

Kaligrafske usluge 2,89 3,56 3,89 4,11 3,44 2,44 3,389

Boza 3,06 3,83 4,00 3,77 3,33 2,33 3,388

Sok od smreke 2,81 3,91 4,00 3,93 2,93 2,57 3,358

Obuda izrađena po mjeri (cipele, papuče,

nanule)

3,20 3,30 3,60 3,10 3,40 2,90 3,250

Proizvodi od krzna 3,00 3,22 3,33 2,67 3,78 3,22 3,204

Proizvodi od kože: uzde, kajase, sedla,

bisage, remeni, futrole

3,30 3,40 3,40 3,10 3,40 2,50 3,183

Ručna izrada proizvoda od zlata i srebra 2,90 3,30 2,70 2,50 3,60 2,70 2,950

48

Tabela 4: Rezultati ankete od strane svih aktera – ponderisani prosjek

Tipični proizvod Rangiranje Ponder

prosjek 20% 15% 20% 15% 20% 10%

Prerađevine od voda i povrda ,953 ,690 ,953 ,547 ,871 ,394 4,407

Recelj ili bestilj (pekmez od šljiva) ,910 ,671 ,958 ,529 ,895 ,378 4,340

Jabukov pekmez ,900 ,679 ,895 ,592 ,874 ,374 4,314

Bijeljinski kupus ,956 ,684 ,944 ,550 ,844 ,324 4,302

Keranje ,813 ,696 ,969 ,565 ,831 ,385 4,260

Proizvodi od pruda (korpe, sepeti) ,893 ,620 ,907 ,550 ,880 ,393 4,243

Mlijeko i mliječni proizvodi ,965 ,660 ,913 ,563 ,800 ,340 4,240

Suha šljiva ,930 ,567 ,960 ,518 ,890 ,375 4,239

Šumski plodovi ,853 ,681 ,800 ,536 ,886 ,423 4,179

Jabukovo sirde ,870 ,633 ,870 ,615 ,810 ,326 4,125

Obrada drveta rezbarenjem ,833 ,588 ,917 ,550 ,833 ,383 4,104

Vez ,813 ,680 ,871 ,600 ,771 ,343 4,079

Prerađevine od mesa (npr. pastrma) ,842 ,620 ,859 ,547 ,824 ,350 4,041

Tkanje ,825 ,666 ,893 ,540 ,733 ,353 4,011

Terhana ,824 ,630 ,925 ,610 ,700 ,300 3,989

Grnčarski proizvodi (posuđe) ,769 ,600 ,908 ,519 ,815 ,369 3,981

Suhi sir ,825 ,589 ,888 ,560 ,800 ,287 3,948

Začinsko i aromatično bilje ,787 ,600 ,813 ,530 ,813 ,371 3,915

Suho vode ( suhe kruške- takiše i sl) ,740 ,600 ,789 ,482 ,863 ,384 3,858

Gračanički masni sir ,720 ,600 ,914 ,557 ,729 ,292 3,812

Masni sir podmajevičkih sela ,725 ,600 ,857 ,589 ,729 ,277 3,777

Visokostablašnice (autohtone sorte) ,750 ,669 ,729 ,493 ,800 ,329 3,769

Proizvodnja kapa, šamija i slično ,769 ,588 ,800 ,450 ,769 ,331 3,708

Prirodni sirupi (npr. od zove) ,684 ,609 ,789 ,591 ,675 ,253 3,601

Proizvodnja kazana ,750 ,581 ,740 ,420 ,760 ,290 3,541

Kovačke usluge i proizvodi ,700 ,585 ,780 ,480 ,680 ,270 3,495

Odjevni predmeti-narodna nošnja ,754 ,600 ,738 ,438 ,662 ,277 3,469

Toplički krompir ,686 ,600 ,717 ,513 ,667 ,273 3,454

Boza ,612 ,575 ,800 ,565 ,667 ,233 3,452

Kaligrafske usluge ,578 ,533 ,778 ,617 ,689 ,244 3,439

Sok od smreke ,563 ,586 ,800 ,589 ,586 ,257 3,381

Obuda izrađena po mjeri (cipele, papuče,

nanule) ,640 ,495 ,720 ,465 ,680 ,290 3,290

Proizvodi od kože: uzde, kajase, sedla,

bisage, remeni, futrole ,660 ,510 ,680 ,465 ,680 ,250 3,245

Proizvodi od krzna ,600 ,483 ,667 ,400 ,756 ,322 3,228

Ručna izrada proizvoda od zlata i srebra ,580 ,495 ,540 ,375 ,720 ,270 2,980

49

Tabela 5: Rezultati ankete od strane eksperata – ukupan prosjek

Tipični proizvod Eksperti Prosjek

Šumski plodovi 4,43 5,00 4,14 4,00 4,67 5,00 4,54

Prerađevine od voda i povrda 5,00 4,57 5,00 3,57 4,57 4,29 4,50

Recelj ili bestilj (pekmez od šljiva) 4,56 4,56 5,00 4,44 4,33 3,67 4,43

Jabukov pekmez 4,56 4,44 4,22 4,22 4,22 3,44 4,19

Suha šljiva 4,89 3,67 5,00 3,22 4,33 3,78 4,15

Mlijeko i mliječni proizvodi 4,86 4,29 4,71 3,57 3,86 3,29 4,10

Bijeljinski kupus 4,43 4,43 4,71 3,86 4,29 2,86 4,10

Keranje 3,86 4,29 4,67 4,33 3,33 3,00 3,91

Suho vode ( suhe kruške- takiše i sl) 3,44 4,00 4,33 3,67 4,11 3,56 3,85

Jabukovo sirde 3,89 4,22 4,33 4,33 3,56 2,78 3,85

Vez 3,57 4,29 4,50 4,33 3,33 2,67 3,78

Proizvodi od pruda (korpe, sepeti) 4,00 3,33 4,33 4,00 3,67 3,33 3,78

Terhana 4,13 4,00 4,71 4,33 3,00 2,43 3,77

Začinsko i aromatično bilje 3,67 3,83 3,67 3,33 4,00 4,00 3,75

Obrada drveta rezbarenjem 3,67 3,67 4,67 4,00 3,33 3,00 3,72

Suhi sir 4,00 3,86 4,71 4,00 3,57 2,14 3,71

Prerađevine od mesa (npr. pastrma) 3,56 3,71 4,14 3,43 3,71 3,29 3,64

Tkanje 3,57 4,00 4,33 3,83 3,00 2,67 3,57

Visokostablašnice (autohtone sorte) 3,86 4,29 3,83 4,00 3,00 2,00 3,50

Masni sir podmajevičkih sela 3,14 3,57 4,43 4,14 3,14 2,00 3,40

Grnčarski proizvodi (posuđe) 3,17 3,33 4,33 3,33 3,33 2,50 3,33

Prirodni sirupi (npr. od zove) 2,89 3,78 3,56 4,25 3,00 2,29 3,29

Gračanički masni sir 2,83 3,33 4,33 3,67 3,17 2,17 3,25

Proizvodnja kazana 3,40 3,80 4,17 3,00 3,17 1,83 3,23

Sok od smreke 2,43 3,67 3,86 4,14 2,43 2,43 3,16

Odjevni predmeti-narodna nošnja 3,17 3,67 3,33 3,00 3,00 2,17 3,06

Boza 2,71 3,33 3,57 3,67 3,00 2,00 3,05

Kovačke usluge i proizvodi 3,33 3,50 4,00 3,33 2,50 1,50 3,03

Proizvodnja kapa, šamija i slično 2,67 3,33 3,67 3,00 2,83 2,17 2,94

Kaligrafske usluge 2,33 3,33 3,83 4,00 2,67 1,50 2,94

Toplički krompir 3,00 3,40 3,20 3,40 2,80 1,80 2,93

Obuda izrađena po mjeri (cipele, papuče,

nanule)

2,67 3,00 3,50 3,50 2,67 2,17 2,92

Ručna izrada proizvoda od zlata i srebra 2,50 3,00 3,00 3,00 3,17 2,00 2,78

Proizvodi od krzna 2,17 2,80 3,20 2,60 3,00 2,40 2,69

Proizvodi od kože: uzde, kajase, sedla,

bisage, remeni, futrole

2,67 3,00 3,33 3,33 2,50 1,33 2,69

50

Tabela 6: Rezultati ankete od strane eksperata – ponderisani prosjek

Tipični proizvod Rangiranje Ponder

prosjek 20% 15% 20% 15% 20% 10%

Prerađevine od voda i povrda 1,00 ,69 1,00 ,54 ,91 ,43 4,56

Šumski plodovi ,89 ,75 ,83 ,60 ,93 ,50 4,50

Recelj ili bestilj (pekmez od šljiva) ,91 ,68 1,00 ,67 ,87 ,37 4,49

Suha šljiva ,98 ,55 1,00 ,48 ,87 ,38 4,26

Jabukov pekmez ,91 ,67 ,84 ,63 ,84 ,34 4,24

Bijeljinski kupus ,89 ,66 ,94 ,58 ,86 ,29 4,21

Mlijeko i mliječni proizvodi ,97 ,64 ,94 ,54 ,77 ,33 4,19

Keranje ,77 ,64 ,93 ,65 ,67 ,30 3,96

Jabukovo sirde ,78 ,63 ,87 ,65 ,71 ,28 3,92

Suho vode ( suhe kruške- takiše i sl) ,69 ,60 ,87 ,55 ,82 ,36 3,88

Terhana ,83 ,60 ,94 ,65 ,60 ,24 3,86

Suhi sir ,80 ,58 ,94 ,60 ,71 ,21 3,85

Vez ,71 ,64 ,90 ,65 ,67 ,27 3,84

Proizvodi od pruda (korpe, sepeti) ,80 ,50 ,87 ,60 ,73 ,33 3,83

Obrada drveta rezbarenjem ,73 ,55 ,93 ,60 ,67 ,30 3,78

Začinsko i aromatično bilje ,73 ,58 ,73 ,50 ,80 ,40 3,74

Prerađevine od mesa (npr. pastrma) ,71 ,56 ,83 ,51 ,74 ,33 3,68

Tkanje ,71 ,60 ,87 ,58 ,60 ,27 3,62

Visokostablašnice (autohtone sorte) ,77 ,64 ,77 ,60 ,60 ,20 3,58

Masni sir podmajevičkih sela ,63 ,54 ,89 ,62 ,63 ,20 3,50

Grnčarski proizvodi (posuđe) ,63 ,50 ,87 ,50 ,67 ,25 3,42

Proizvodnja kazana ,68 ,57 ,83 ,45 ,63 ,18 3,35

Gračanički masni sir ,57 ,50 ,87 ,55 ,63 ,22 3,33

Prirodni sirupi (npr. od zove) ,58 ,57 ,71 ,64 ,60 ,23 3,32

Sok od smreke ,49 ,55 ,77 ,62 ,49 ,24 3,16

Kovačke usluge i proizvodi ,67 ,53 ,80 ,50 ,50 ,15 3,14

Odjevni predmeti-narodna nošnja ,63 ,55 ,67 ,45 ,60 ,22 3,12

Boza ,54 ,50 ,71 ,55 ,60 ,20 3,11

Kaligrafske usluge ,47 ,50 ,77 ,60 ,53 ,15 3,02

Toplički krompir ,60 ,51 ,64 ,51 ,56 ,18 3,00

Proizvodnja kapa, šamija i slično ,53 ,50 ,73 ,45 ,57 ,22 3,00

Obuda izrađena po mjeri (cipele, papuče,

nanule)

,53 ,45 ,70 ,53 ,53 ,22 2,96

Ručna izrada proizvoda od zlata i srebra ,50 ,45 ,60 ,45 ,63 ,20 2,83

Proizvodi od kože: uzde, kajase, sedla,

bisage, remeni, futrole

,53 ,45 ,67 ,50 ,50 ,13 2,78

Proizvodi od krzna ,43 ,42 ,64 ,39 ,60 ,24 2,72

51

Tabela 7: Rezultati ankete od strane ostalih aktera – ukupan prosjek

Tipični proizvod Ostali Prosjek

Keranje 4,25 5,00 5,00 3,29 4,86 4,57 4,49

Proizvodi od pruda (korpe, sepeti) 4,78 4,67 4,67 3,44 4,89 4,33 4,46

Grnčarski proizvodi (posuđe) 4,43 4,57 4,71 3,57 4,71 4,71 4,45

Obrada drveta rezbarenjem 4,67 4,17 4,50 3,33 5,00 4,67 4,39

Jabukov pekmez 4,45 4,63 4,70 3,70 4,50 4,00 4,33

Kaligrafske usluge 4,00 4,00 4,00 4,33 5,00 4,33 4,28

Bijeljinski kupus 5,00 4,67 4,73 3,55 4,18 3,50 4,27

Proizvodnja kapa, šamija i slično 4,86 4,43 4,29 3,00 4,71 4,29 4,26

Tkanje 4,56 4,78 4,56 3,44 4,11 4,11 4,26

Vez 4,50 4,75 4,25 3,75 4,25 4,00 4,25

Prerađevine od voda i povrda 4,60 4,63 4,60 3,70 4,20 3,67 4,23

Jabukovo sirde 4,73 4,22 4,36 3,91 4,45 3,70 4,23

Mlijeko i mliječni proizvodi 4,80 4,50 4,44 3,89 4,11 3,50 4,21

Prerađevine od mesa (npr. pastrma) 4,35 4,50 4,40 3,80 4,40 3,67 4,19

Suha šljiva 4,45 3,89 4,64 3,64 4,55 3,73 4,15

Gračanički masni sir 4,11 4,67 4,75 3,75 4,00 3,57 4,14

Recelj ili bestilj (pekmez od šljiva) 4,55 4,38 4,60 2,70 4,60 3,89 4,12

Terhana 4,11 4,43 4,56 3,89 3,89 3,50 4,06

Kovačke usluge i proizvodi 3,75 4,50 3,75 3,00 4,75 4,50 4,04

Masni sir podmajevičkih sela 4,00 4,50 4,14 3,71 4,14 3,67 4,03

Začinsko i aromatično bilje 4,11 4,14 4,33 3,67 4,11 3,50 3,98

Suhi sir 4,22 4,00 4,22 3,56 4,33 3,50 3,97

Visokostablašnice (autohtone sorte) 3,67 4,67 3,50 2,75 4,75 4,25 3,93

Proizvodi od kože: uzde, kajase, sedla,

bisage, remeni, futrole

4,25 4,00 3,50 2,75 4,75 4,25 3,92

Proizvodi od krzna 4,25 3,75 3,50 2,75 4,75 4,25 3,88

Proizvodnja kazana 4,33 4,00 3,00 2,50 4,75 4,50 3,85

Šumski plodovi 4,13 4,00 3,88 3,25 4,25 3,57 3,85

Suho vode ( suhe kruške- takiše i sl) 3,91 4,00 3,60 2,80 4,50 4,10 3,82

Prirodni sirupi (npr. od zove) 3,90 4,38 4,33 3,67 3,67 2,75 3,78

Toplički krompir 3,67 4,50 3,86 3,43 3,71 3,50 3,78

Obuda izrađena po mjeri (cipele, papuče,

nanule)

4,00 3,75 3,75 2,50 4,50 4,00 3,75

Odjevni predmeti-narodna nošnja 4,29 4,29 4,00 2,86 3,57 3,29 3,71

Boza 3,30 4,33 4,43 3,86 3,57 2,57 3,68

Sok od smreke 3,11 4,20 4,14 3,71 3,43 2,71 3,55

Ručna izrada proizvoda od zlata i srebra 3,50 3,75 2,25 1,75 4,25 3,75 3,21

52

Tabela 8: Rezultati ankete od strane ostalih aktera – ponderisani prosjek

Tipični proizvod Rangiranje Ponder

prosjek 20% 15% 20% 15% 20% 10%

Keranje ,85 ,75 1,00 ,49 ,97 ,46 4,52

Proizvodi od pruda (korpe, sepeti) ,96 ,70 ,93 ,52 ,98 ,43 4,52

Grnčarski proizvodi (posuđe) ,89 ,69 ,94 ,54 ,94 ,47 4,46

Obrada drveta rezbarenjem ,93 ,63 ,90 ,50 1,00 ,47 4,43

Jabukov pekmez ,89 ,69 ,94 ,56 ,90 ,40 4,38

Bijeljinski kupus 1,00 ,70 ,95 ,53 ,84 ,35 4,36

Proizvodnja kapa, šamija i slično ,97 ,66 ,86 ,45 ,94 ,43 4,31

Jabukovo sirde ,95 ,63 ,87 ,59 ,89 ,37 4,30

Prerađevine od voda i povrda ,92 ,69 ,92 ,56 ,84 ,37 4,30

Tkanje ,91 ,72 ,91 ,52 ,82 ,41 4,29

Kaligrafske usluge ,80 ,60 ,80 ,65 1,00 ,43 4,28

Mlijeko i mliječni proizvodi ,96 ,68 ,89 ,58 ,82 ,35 4,28

Vez ,90 ,71 ,85 ,56 ,85 ,40 4,28

Prerađevine od mesa (npr. pastrma) ,87 ,68 ,88 ,57 ,88 ,37 4,24

Suha šljiva ,89 ,58 ,93 ,55 ,91 ,37 4,23

Recelj ili bestilj (pekmez od šljiva) ,91 ,66 ,92 ,41 ,92 ,39 4,20

Gračanički masni sir ,82 ,70 ,95 ,56 ,80 ,36 4,19

Terhana ,82 ,66 ,91 ,58 ,78 ,35 4,11

Masni sir podmajevičkih sela ,80 ,68 ,83 ,56 ,83 ,37 4,06

Suhi sir ,84 ,60 ,84 ,53 ,87 ,35 4,04

Začinsko i aromatično bilje ,82 ,62 ,87 ,55 ,82 ,35 4,03

Kovačke usluge i proizvodi ,75 ,68 ,75 ,45 ,95 ,45 4,03

Proizvodi od kože: uzde, kajase, sedla,

bisage, remeni, futrole

,85 ,60 ,70 ,41 ,95 ,43 3,94

Visokostablašnice (autohtone sorte) ,73 ,70 ,70 ,41 ,95 ,43 3,92

Proizvodi od krzna ,85 ,56 ,70 ,41 ,95 ,43 3,90

Šumski plodovi ,83 ,60 ,78 ,49 ,85 ,36 3,89

Prirodni sirupi (npr. od zove) ,78 ,66 ,87 ,55 ,73 ,28 3,86

Proizvodnja kazana ,87 ,60 ,60 ,38 ,95 ,45 3,84

Suho vode ( suhe kruške- takiše i sl) ,78 ,60 ,72 ,42 ,90 ,41 3,83

Obuda izrađena po mjeri (cipele, papuče,

nanule)

,80 ,56 ,75 ,38 ,90 ,40 3,79

Toplički krompir ,73 ,68 ,77 ,51 ,74 ,35 3,79

Odjevni predmeti-narodna nošnja ,86 ,64 ,80 ,43 ,71 ,33 3,77

Boza ,66 ,65 ,89 ,58 ,71 ,26 3,75

Sok od smreke ,62 ,63 ,83 ,56 ,69 ,27 3,60

Ručna izrada proizvoda od zlata i srebra ,70 ,56 ,45 ,26 ,85 ,38 3,20

53

6. STANDARDIZACIJA / CERTIFIKACIJA TIPIČNIH PROIZVODA

6.1. Standardizacija tipičnih prehrambenih proizvoda

Zaštitu oznake geografskog porijekla i izvornosti proizvoda vrši organizovano udruženje (grupa)

standardiziranjem proizvoda i procesa. Zaštita oznake bazirana je na sposobnosti udruženja da

dokaže usklađenost proizvoda sa zahtjevima zakonske regulative koja tretira ovu oblast. Dokazivanje

se obavlja po procedurama koje su tačno definirane legislativom. Pri tome se osiguravaju uslovi da

proizvod uvijek bude istog kvaliteta kao i svojstava koja ukazuju na njegovo geografsko porijeklo,

izvornost ili garantovano tradicionalni specijalitet. Proizvođač mora dokazati da koristi sirovine sa

definirane geografske teritorije i da proces proizvodnje obavlja u skladu sa specifičnostima koje taj

proizvod razlikuje od ostalih proizvoda iz generične10 grupe.

6.1.1. Formiranje udruženja koje želi zaštititi proizvod

Kao što je pomenuto, zahtjev za registraciju kod nadležnih institucija ima pravo podnijeti samo

organizovano udruženje. U tom smislu, »udruženje« može imati različit pravni status ovisno prema

kojem je zakonu izvršena registracija. Tako udruženje može biti registrovano kao udruženje u skladu

sa Zakonom o udruženjima i fondacijama, ortakluk u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima,

zadruga u skladu sa Zakonom o zadrugama ili interesno udruženje u skladu sa Zakonu o privrednim

društvima.

Pravo upotrebe oznake pripada svim proizvođačima prehrambenog proizvoda u okviru udruženja ili

bilo kojem drugom proizvođaču u definiranom području, dok za to zadovoljavaju postavljene

zakonske uvjete. To podrazumijeva da je kolektivna zajednica vlasnik zaštitnog znaka za proizvod jer

se rezultati projekta stvaraju zajedničkim naporima. Unutarnje uređenje ovih prava se može

definirati posebnim Ugovorima.

Postoje i iznimni slučajevi kada pravne ili fizičke osobe mogu podnijeti zahtjev za registraciju oznake.

To je mogude samo u situacijama ako u vrijeme podnošenja zahtjeva, podnositelj je jedini proizvođač

određenog prehrambenog proizvoda i jedini koristi izvorne i nepromjenjive lokalne postupke te ako

geografsko područje ima obilježja koja se znatno razlikuju od svojstava susjednih područja i/ili ako se

svojstva prehrambenog proizvoda razlikuju.

10

Generički proizvod se prodaje pod opdim nazivom za vrstu proizvoda,.( sok od jabuke, pekmez, sir itd su generički proizvodi) i ne podrazumijeva robnu marku

54

Grafik 2: Dijagram toka u zaštiti proizvoda

Za realizaciju osiguranja kvaliteta »udruženje« treba formirati tim koji de definirati proizvod u skladu

sa zakonskom regulativom, postaviti recepture, postupke proizvodnje i uraditi potrebnu

dokumentaciju. Tim također treba da planira certificiranje i registraciju proizvoda. U okviru plana

aktivnosti uključuje obavezno internu provjeru, verifikaciju i validaciju proizvoda i procesa.

Svako osiguranje kvalitete mora započeti sa planiranom edukacijom, na različitim nivoima. Osnova

uspješnosti ove vrste projekta je dobra obuka proizvođača i osoblja koje vrši monitoring i valdaciju

proizvoda i procesa.

6.1.2. Izrada specifikacije i dokumentiranje

Prije sprovođenja postupka zaštite potrebno je osigurati uslove kojima de biti mogude dokazivati

kvalitet baziran na izvornosti, geografskom porijeklu ili tradicionalnom ugledu. Ključnu ulogu u tom

procesu ima izrada specifikacije procesa i proizvoda, te uspostava efikasnog sistema kontrole i

validacije autentičnosti proizvoda. Zbog toga je zaštita oznake složena procedura koja mora

obuhvatiti:

Dobru edukaciju,

Detaljnu specifikaciju proizvoda,

Validaciju i verifikaciju procesa proizvodnje i

55

kontrolu proizvoda i procesa u svim fazama proizvodnje

Udruženje treba uspostaviti i dokumentirati specifikaciju proizvoda, proceduru proizvodnje,

monitoringa i kontrole.Podaci iz kontrole moraju biti dokumentirani i zapisivani.

Plan registracije obuhvata aktivnosti, nosioce aktivnosti i vremenske termine završetka aktivnosti.

žišt svih aktivnosti je definiranje i uspostava sistema koji de osigurati kvalitet gotovog proizvoda, a

posebno karakteristično geografsko područje i osobenosti kvaliteta na tom području. Definiranom

proizvodnom specifikacijom i procedurom proizvodnje bi bio definiran i dokaz da proizvod potiče iz

određenog mjesta ili regije. Kao dokaz mogu poslužiti verificirana i validirana senzorna i fizikalno-

hemijska svojstva tog proizvoda kao i provjere i verifikacije postupaka. Ako se proizvodu namjerava

dati zaštidena oznaka geografskog porijekla, posebna pažnja se posveduje kontroli sirovina, a

izuzetno je važno uspostaviti kontrolu i validaciju proizvoda kod oznake izvornosti.

6.1.3. Specifikacije, procedure i ostala dokumentacija

Osnova zahtjeva za registraciju je specifikacija proizvoda koja uključuje sve relevantne informacije

vezane za finalni proizvod. Da bi mogao dobiti zaštidenu oznaku proizvod mora biti u skladu sa

specifikacijom. Specifikacija sadrži opis proizvoda uključujudi: sirovine, te tačno definiran hemijski

sastav, fizikalno-hemijska i organoleptička-senzorna svojstva, mikrobiološke karakteristike, način

proizvodnje kao i definiciju geografskog područja itd. Specifikacija uključuje:

Naziv proizvoda,

Opis proizvoda,

Definiciju geografskog područja,

Opis proizvodnje,

Povezanost između proizvoda i geografskog okruženja,

Specifični kvalitet proizvoda,

Provjera usklađenosti sa odredbama specifikacije,

Specifična pravila označavanja kao i

Zahtjeve prema posebnimpropisima.

Podaci koji se moraju nalaziti u specifikaciji provedbenim propisom, propisuje nadležna državna

institucija, a uzemljama EU to je ministar.11

Naziv proizvoda. Nazivi koji su postali generički, ne mogu se registrirati. Naziv se ne može registrirati

kao oznaka izvornosti ili oznaka geografskog porijekla kada je u sukobu s nazivom neke biljne sorte ili

životinjske pasmine i koji zbog toga može dovesti potrošača u zabludu o pravom porijeklu proizvoda.

Nede se registrirati naziv koji je homonim12. Oznaka izvornosti ili oznaka geografskog porijekla nede

se registrirati ako bi takva registracija, zbog ugleda, poznatosti i dužine upotrebe robnog žiga13,

mogla dovesti potrošače u zabludu o pravom porijeklu proizvoda.

11

Provedbeni propis koji de preuzeti odredbe Uredbe Komisije (EZ-a) br. 1898/2006 od 14. prosinca 2006. Koja predviđa detaljna pravila za provedbu Uredbe Vijeda (EZ-a) br. 510/2006 o zaštiti oznaka zemljopisnog porijekla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. 12

Homonimi (grč. homo = jednak, onoma = ime) riječi jednakog izraza, a različitog značenja 13

Robni žig je znak ili simbol, koji koristi proizvođač s ciljem da ih kupci mogu lako prepoznati. Robni žig se štiti se preko referntnih institucija u državama kao što su Instituti za zaštitu intelektualnog vlasništva.

56

Opis proizvoda. Opis proizvoda uključuje opis proizvoda kao i upotrebljenih sirovina u smislu

osnovnih fizikalnih, hemijskih, mikrobioloških i organoleptičkih karakteristika. Kratki opis proizvoda

trebao bi sadržavati karakteristične posebnosti kao što su: vanjski opis proizvoda, kategorija

proizvoda, dimenzije i oblik, boja, konzistencija, težina i dr. Opisuje se i sastav uz naznaku sastojaka i

rezultata njihovih analiza. U opisu se daju i mikrobiološke karakteristike (vrsta prisutnih

bakterija,plijesni, kvasaca itd).

Kratki opdi pregled sastojaka bi trebao biti dovoljan da se dokaže posebnost prehrambenog

proizvoda u odnosu na proizvode iste kategorije. Pritom se može osloniti na podatke iz povijesti

sirovina i gotovog proizvoda, nacionalnih kuhara, rječnika, povijesti pojedinih regija, gradova,

porodica i sl. Specifikacija je javni dokument i ne bi se trebale navoditi proizvodne tajne kao što su

tajne recepture, tajni postupci i slično. Rezultati analiza gotovog proizvoda nisu tajna pošto se mogu

utvrditi u laboratoriju za analize prehrambenih proizvoda.

U specifikaciji se navode podaci o organoleptičkim i fizikalnim karakteristikama finalnog proizvoda.

To mogu biti fizikalna svojstva kao što su tekstura i oblik proizvoda te organoleptička svojstva kao što

su: okus, miris, aroma itd.

Definicija geografskog područja. Definicija geografskog područja je opis prostora na kom se

proizvode sirovine i/ili prostora gdje se obavlja proces proizvodnje. Taj geografski prostor treba da je

zaslužan za posebna svojstva finalnog proizvoda. Granice geografskog područja su najčešde određene

prirodno ili ljudskim faktorom. U slučaju oznake izvornosti definira se geografsko područje u kojem se

odvijaju sve faze proizvodnje od sirovine do finalnog proizvoda, dok se u slučaju oznake geografskog

porijekla definira područje u kojem se odvija najmanje jedna faza proizvodnje prehrambenog

proizvoda, a koja je najzaslužnija za posebna svojstva finalnog proizvoda. Što je definirano područje

manje to ono postaje interesantnije, ali se u tom slučaju otvaraju i mogudnosti ulaganja prigovora

kao i mogudnost sudskih sporova. Zbog toga bi prvo trebalo analizirati potencijalne konflikte. To

podrazumijeva provjeru da li postoje prerađivači koji bi zbog razgraničenja bili u nepovoljnom

položaju. U slučaju da se može računati sa sporovima, onda bi se preko strukovnih udruženja trebalo

pokušati razriješiti. Međutim, ako ni to ne pomogne, onda se zahtjev za registraciju oznake sa

spornim definiranim geografskim područjem, može podnijeti samo ako se on može potvrditi i

obrazložiti nepobitnim povijesnim dokazima.

U smislu jakog zajedničkog marketinga, koji u slučaju registriranih oznaka može osigurati dobar izvor

prihoda, bilo bi bolje da udruženje koje podnosi zahtjev integrira umjesto da izdvaja geografska

područja.

Pri tome treba imati u vidu činjenicu da kod registracije oznake izvornosti, sirovine se smiju

proizvoditi samo u tom definiranom geografskom području. U iznimnim slučajevima može se odobriti

šire ili različito područje od područja prerade te je i u tom slučaju definirano to šire geografsko

područje. Ovo su obično slučajevi kada je definirano geografsko područje preusko ili kada može dodi

do poteškoda kod snabdijevanja sirovinama.

Uz definiciju geografskog područja prilažu se podaci koji dokazuju povezanost između kvaliteta

finalnog proizvoda i karakteristika geografskog okruženja. Takvi podaci omogudavaju zaštititu

geografskog porijekla kao prepoznatljivog nacionalnog proizvoda. Geografska karta područja je

obavezna kod podnošenja zahtjeva za registraciju.

Opis proizvodnje. Opis proizvodnje obuhvata opis postupka dobivanja proizvoda kao i opis

autentičnih i stalnih lokalnih metoda. Opisuju se i informacije koje se tiču pakiranja, ako udruženje

57

koje podnosi zahtjev utvrdi i opravda da se pakiranje mora provoditi u ograničenom geografskom

području kako bi se osigurao kvalitet, sljedivost ili kontrola. Ova stavka mora sadržavati opis postupka

dobivanja prehrambenog proizvoda za svaku fazu proizvodnje. Metoda proizvodnje je know-how ili

savoir-faire. Trebalo bi navesti sljedede podatke kao što su:

o proizvodnja osnovnih i pomodnih sirovina,

o skladištenje sirovina,

o način pripreme proizvodnje,

o opis koraka proizvodnje, kao što su na primjer: pranje, guljenje, rezanje, komadanje,

sječenje, sušenje kao i režime kao što su: temperatura, vlažnost, stepen kiselosti, te načini

konzerviranja,

o posebno punjenje, pakiranje, deklariranje,

o skladištenje gotovih proizvoda itd.

Sve uvjete za proizvodnju, preradu, pripremu i plasman prehrambenog proizvoda treba jasno navesti

kada je riječ o oznaci izvornosti. U slučaju oznake geografskog porijekla, također je potrebno navesti

sve uvjete za proizvodnju, preradu, pripremu i plasman prehrambenog proizvoda, a posebice one

korake koji se moraju obaviti u definiranom geografskom području.

Također, ukoliko se smatra neophodnim, mogu se opisati i autentične i stalne lokalne metode. Osim

toga mogu se navesti i posebni zahtjevi koji se tiču pakiranja, ako udruženje koje podnosi zahtjev

utvrdi i opravda da se pakiranje mora provoditi u ograničenom geografskom području kako bi se

osigurala kakvoda, sljedivost ili kontrola.

Povezanost između proizvoda i geografskog okruženja. Za potpuno dokumentiranje dokaza o

porijeklu potrebno je ustrojiti dokumentaciju koja dokazuje da prehrambeni proizvod potječe iz tog

geografskog područja, kao i dokumentaciju koja dokazuje neposrednu povezanost proizvoda s

geografskim područjem ili geografskim porijeklom.

Kompletiranje dokumentacije koja potvrđuje da su sastav proizvoda, procesi i sistemi u skladu sa

zakonskom regulativom, internim provjerama i provjerama usklađenosti.

Validacija u smislu provjere hemijskih, mikrobioloških i fizikalnih svojstava proizvoda vrši ovlaštena

ustanova u svojim laboratorijama. Osnova za validaciju proizvoda, odnosno dokazivanje njegovog

geografskog porijekla su: organoleptičke, hemijsko-fizičke i mikrobiološke analize. Te analize temelje

se na standardnim procedurama definiranim međunarodnim, regionalnim i nacionalnim standardima

kao i zakonskom regulativom.

Zavodi za poljoprivredu savjetodavne službe mogu pružati pomodi proizvođačima u izradi

specifikacije kao i na pripremi zahtjeva za utvrđivanje usklađenosti proizvoda sa specifikacijom. Isto

tako savjetodavne službe mogu poticati udruživanja proizvođača, kako bi ostvarili zajedničke interese

i proizveli autohtoni proizvod zaštidene oznake.

58

1.Definiran naziva

proizvoda 2.Opis

proizvoda

Opća

dokumentacija

Specifikacija, procedure proizvodnje i provjere usklađensoti

3.Definicija geografskog

područja

4.Procedure

proizvodnje

Opće procedure

Procedure monitoringa

2.Hemijsko-fizaikalna svojstva

Mikrobiologija

Organoleptičkas

vojstva

Spacifikacija teritorije

Povezanost kv.

s teritorijom

Opšti zahtjevi

Ientifikacija LOT-a sljeljivost

5.Provjera

usklađenosti

Specifikacija

sirovina

Postupak

proizvodnje

Postupanje sa

materijalima

Kontrola

proizvodnje

Označavanje

Grafik 3: Struktura dokumentacije za dokazivanje osiguranja kvaliteta geografskog porijekla,

izvornosti i tradicionalnog ugleda

Prije podnošenja zahtjeva za provjeru usklađenosti kao i zahtjeva za registraciju preporučuje se

samoprovjera procesa i proizvoda (interni audit). Verifikaciju procesa i proizvoda obavlja komisija

formirana od strane udruženja. Pri tome se posebna pažnja posveduje dokazima audita kao što su

zapisi, izjave o činjenici ili druge informacije relevantne za kriterije audita koje mogu biti verificirane.

Nalazi audita su rezultati vrednovanja prikupljenih dokaza audita prema kriterijima audita. Nakon

toga se započinje sa postupkom zaštite kod nadležne institucije, a kao prvi korak je utvrđivanje

usklađenosti.

6.1.4. Podnošenje zahtjeva za registraciju

Zahtjev za registraciju se podnosi odgovarajudem državnom tijelu. Zahtjev za registraciju uključuje

najmanje: naziv i adresu udruženja koje podnosi zahtjev, specifikaciju proizvoda i dokument koji

sadrži glavne tačke specifikacije i opis povezanosti između proizvoda i geografskog okruženja ili

geografskog porijekla, ovisno o oznaci, uključujudi, tamo gdje je to primjereno, specifične elemente

opisa proizvoda ili metode proizvodnje koji opravdavaju ovu povezanost.

Prilikom podnošenja zahtjeva za registraciju potrebno je navesti podatke o certifikacijskom tijelu koje

je prethodno provelo postupak utvrđivanja usklađenosti proizvodnje, prerade i samog prehrambenog

proizvoda sa specifikacijom.

Ministarstvo ili druga nadležna institucija vodi Registar oznaka izvornosti, geografskog porijekla i

tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. U EU nadležno je uglavnom

ministarstvo poljoprivrede zemlje članice, ali mogu biti i druge institucije.14U BiH ne postoji

14

Pogledati : http://ec.europa.eu/agriculture/quality/schemes/authorities.pdf

59

formirano ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou, što je „zapreka“ u registraciji oznaka.

Sadržaj, oblik i način vođenja Registra u EU provedbenim propisom propisuje ministar15.

6.1.5. Provjera usklađenosti

Nakon formalne provjere specifikacije i registracije proizvoda potrebno je podnijeti zahtjev za

utvrđivanje usklađenosti ovlaštenom certifikacijskom tijelu koje provodi postupak utvrđivanja

usklađenosti proizvodnje, prerade i samog prehrambenog proizvoda sa specifikacijom te izdaju

potvrdu.

Certifikacijsko tijelo mora biti ovlašteno od strane ministra poljoprivrede ili druge državne

kompetentne institucije. Da bi certifikacijsko tijelo bilo ovlašteno ono mora biti akreditirano ili barem

u postupku akreditacije prema EN 4501116. U slučaju da je certifikacijsko tijelo u postupku

akreditacije, dužno je obezbijediti akreditaciju u roku od dvije godine od dana ovlašdivanja.

6.1.6. Kratak prikaz prijave

Pojednostavljen primjer prijave prikazat demo na primjeru pekmeza od jabuke. Da bi ušli u proces

zaštite potrebno je dobro poznavati tehničke aspekte tradicionalne proizvodnje i obilježja koja se

odnose na geografsko porijeklo. Za proizvodnju pekmeza tradicionalno se koriste autohtone sorte

jabuka. Još uvijek se pekmez proizvodi i tradicionalnim metodama koje se mogu poboljšati i

unaprijediti, a da se sačuva tradicionalno obilježje. Pekmez se može proizvoditi od slatkih i kiselih

jabuka koje determiniraju ukus finalnog proizvoda. Proces započinje branjem jabuka, koje se beru u

fazi tehnološke zrelosti što se određuje organoleptički. Branje jabuke se vrši ručno jer tako najmanje

dolazi do oštedenja jabuke, međutim ako je vodnjak veliki onda se stabla jabuke tresu i plodovi

jabuke padaju na zemlju. Kod ručnog branja jabuke istovremeno se vrši i klasifikacija jabuka. Jabuka

se bere u gajbe ili u vrede zavisno od načina transporta jabuka. Nakon toga se vrši transport jabuka

zavisno od udaljenosti vodnjaka do mjesta za preradu jabuka i od količine jabuka. Ako postoji veda

količina jabuka transport se vrši kamionima, a za manje količine transport se vrši automobilima,

kombijima, zaprežnim vozilima itd.

Kod proizvodnje pekmeza na tradicionalni način, jabuke za preradu se rijetko skladište, obično se isti

dan prerađuju. Postoji mogudnost da se jabuke skladište dan ili dva i one se skladište u privremena

skladišta tako da obično ne postoje posebna skladišta za tu namjenu. Prije nego što se jabuka melje

vrši se pranje plodova čistom vodom u koritima ili buradima. Nakon pranja obavlja se inspekcija sa

ciljem odvajanja truhlih plodova. Nakon toga se vrši usitnjavanje, mljevenje ili tučenje jabuka na

način koji je tradicionalan-specifičan i jedinstven za područje Bosne i Hercegovine. Za usitnjavanje i

gniječenje plodova jabuke koristi se drvena sprava koja se zove stupa. Stupa se sastoji od tri dijela i

to: duge elastične motke koja se zove žida, malja koji se pravi od tvrdog drveta i drvenog korita koje

se zove torkulja. Određena količina jabuka se ubaci u drveno korito ili torkulju i pomodu malja koji je

spojen na elastičnu motku vrši se usitnjavanje jabuka. U novije vrijeme kao brži i lakši način

usitnjavanja jabuka koriste se mašine na električni pogon.

15

Uredbe Komisije EZ-abr. 1216/2007 od 18. listopada 2007. Kojom se utvrđuju detaljna pravila za provedbu Uredbe Vijeda (EZ-a) br. 509/2006 o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao zajamčeno tradicionalnim specijalitetima 16

Standard ISO EN 45011: Opdi zahtjevi za ustanove koje provode potvrđivanje proizvoda

60

Nakon toga se vrši odvajanje čvrste i tečne faze u drvenoj presi koja se zove žedka i sastoji iz sljededih

dijelova: postolja, dva horizontalna drvena vijka koji se zovu loze, ovnova, malog malja, pritiskača i

prohe. U ovoj fazi se odvaja sirovi vodni sok od čvrste faze odnosno koma. Usitnjena jabuka se iz

torkulje drvenom posudom prebacuje u dio žedke koji služi za odvajanje rijetkog soka od koma. Kada

se žedka napuni komom počinje proces odvajanja rijetkog soka. Loza i ovnovi oponašaju funkciju vijka

i navrtke i pomodu malog malja i prohe vrše presovanje komine i na taj način odvajaju sirovi vodni sok

od komine. Sirovi vodni sok koji izlazi na dnu žedke prihvata se u posude, najčešde plastične kante.

Nakon obavljenog procesa odvajanja rijetkog soka kao nus proizvod imamo kominu koja se najčešde

baca ili u nekim slučajevima služi kao stočna hrana. Sirovi vodni sok se skladišti veoma kratko ili čak

nikako zbog velike podložnosti mikrobiološkom kvarenju.

Sirovi sok se ukuhava na vatri u posudi od bakra koja se zove tavulja. Kapacitet tavulje je od 30 do 35

litara. Sok se nalije u tavulju ispod koje je ved naložena vatra. Kada počne proces ukuhavanja i

određena količina soka se upari vrši se dolivanje soka u tavulju. Dolivanje se vrši nekoliko puta. Cijeli

proces ukuhavana traje od 6 do 8 sati zavisno od broja dolivanja rijetkog soka u tavulju.

Gotov proizvod ili pekmez mora imati procenat ukupne suhe tvari oko 68%, tamno smeđu ili crnu

boju i karakterističan slatkast miris. Pekmez je dugotrajni proizvod koji se pakuje i skladišti bez

konzervansa i dodatka bilo kakvih aditiva

6.1.7. Registracija oznake na nivou EU

U Europi je oznakama izvornosti i/ili geografskog porijekla zaštideno više stotina poljoprivrednih

proizvoda i hrane17. Premda se brojem i vrstom zaštidenih proizvoda zemlje članice međusobno

razlikuju, zajednička im je važnost zaštite tih proizvoda na nacionalnoj i internacionalnoj razini.

Prema EC regulativi broj 510/2006 od 20. aprila 2006. godine proizvođači iz drugih zemalja pa i BiH

mogu podnijeti zahtjev za registracijom oznake izvornosti i geografskog porijekla direktno Europskoj

Komisiji. Obrasci zahtjeva dostupni su na internetskim stranicama Europske komisije18. Popunjavaju

se na jednom od jezika Europske komisije, a ukoliko se prilažu dokumenti na nekom drugom jeziku

moraju biti prevedeni od ovlaštenog sudskog tumača za jedan od jezika Europske komisije. Ispunjeni

obrasci s potrebnim priloženim dokumentima šalju se u dvije kopije poštom u ured u Bruxelles-u i

elektroničkom poštom.

Postupak registracije je dosta složen, a troškove koji još zbog okolnosti nisu dosad definirani snosi

proizvođač. Nakon registracije proizvod može poprimiti status : registrirana oznaka, javljena oznaka i

primijenjena oznaka.19

Koliko su geografski indikatori zaštideni na međunarodnoj razini? Postoji i svjetska organizacija za

zaštitu intelektalnog vlasništva- WIPO20 koja osigurava i zaštitu geografskih oznaka. Ova zaštita

temelji se na sporazumima, ugovorima konvencijama i drugoj međunarodnoj legislativi. Najpoznatija

je Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva od 1883, zatim Lisabonski sporazuma za

17

Popis zaštideni proizvode mogu se pogledati na web stranici: http://ec.europa.eu/agriculture/quality/database/index_en.htm 18

http://europa.eu.int/comm/agriculture 19

Pogledati web : ttp://ec.europa.eu/agriculture/quality/door/list.html?locale=en 20

WIPO skradenica od World Intellectual Property Organization ili Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo

61

zaštitu nazive porijetkla itd. Osim toga, članci 22. do 24. TRIPS21 Sporazuma bave se međunarodnom

zaštitom geografskih oznaka u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

6.2. Standardizacija tipičnih starih zanata

Kada je riječ o zaštiti tradicionalnih starih zanata, certifikaciju je mogude izvršiti putem Instituta za

intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine, i to za slijedede aspekte proizvoda:

- Patent

- Žig,

- Dizajn,

- Geografska oznaka.

Za proizvode tradicionalnih i starih zanata važna najčešde se primjenjuje zaštita geografske oznake, a

kao dobar primjer iz prakse je zaštita geografske oznake za proizvod «Gračanička kera». Primjer je

predstavljen u prilogu broj 5 kao studija slučaja. Također, aktivnosti vezane za zaštitu proizvoda

putem geografske oznake detaljnije su predstavljene kod djelokruga nadležnosti Instituta za

intelektualno vlasništvo BiH, u poglavlju 7.

7. KLJUČNE INSTITUCIJE-LOKALNE I REGIONALNE VLASTI, AKTERI RAZVOJA TURIZMA, UDRUŽENJA PROIZVOĐAČA

Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine (BATA)

Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine (BATA) je samostalna upravna i neprofitna institucija

koja vrši akreditiranje tijela za ocjenjivanje usklađenosti u Bosni i Hercegovini (BiH).

BATA je uspostavljena Zakonom o osnivanju Instituta za akreditiranje BiH («Službeni glasnik BiH», br.

10/02), a na osnovu Zakona o akreditiranju BiH («Službeni glasnik BiH», br. 19/01).

Uspostavljena je radi provođenja tehničkog zakonodavstva BiH koje se usklađuje s pravnim

nasljeđem Evropske unije (acquis communautaire). Tehničkim propisima se uređuje sigurnost

proizvoda i sloboda kretanja na unutrašnjem tržištu, zaštita zdravlja građana, zaštita potrošača,

zaštita okoliša i druga područja od javnog interesa.

Ocjenjivanje usklađenosti proizvoda, procesa i usluga s tehničkim propisima i standardima provode

stručno i tehnički osposobljeni laboratoriji, certifikacijska i inspekcijska tijela. Međunarodno priznati

način dokazivanja osposobljenosti za ocjenjivanje usklađenosti je akreditacija.

Akreditirana tijela obezbjeđuju povjerenje u usluge ispitivanja, certifikacije i inspekcije bez obzira radi

li se o usluzi državnoj upravi (zakonom uređeno područje) ili naručiocu po ugovoru (dobrovoljno

područje).

U skladu sa standardom BAS EN ISO/IEC 17011:2005 BATA, kao jedino državno tijelo za akreditiranje

odgovorno je za:

21

Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights

62

Akreditiranje ispitnih i kalibracionih laboratorija (BAS EN ISO/IEC 17025);

Akreditiranje tijela za certificiranje proizvoda (BAS EN 45011);

Akreditiranje tijela za certificiranje sistema upravljanja kvalitetom i okolišem (BAS EN ISO/IEC

17021);

Akreditiranje tijela za certificiranje osoblja (BAS EN ISO/IEC 17024);

Akreditiranje inspekcijskih/kontrolnih tijela (BAS EN ISO/IEC 17020);

Ocjenjivanje i potvrđivanje osposobljenosti tijela za ocjenjivanje usklađenosti u skladu s

tehničkim propisima;

Nadzor nad akreditiranim tijelima;

Uspostava i vođenje registra akreditiranih tijela za ocjenu usklađenosti;

Tehnička pomod institucijama državne uprave za provođenje politike akreditiranja u području

ocjenjivanja usklađenosti;

Zaključivanje sporazuma o priznavanju jednakosti postupaka akreditiranja i dokumenata koje

izdaju akreditirana tijela (MLA) sa EA (Evropska saradnja u području akreditiranja);

Promociju akreditiranja i obrazovanje u području akreditiranja;

U skladu sa zakonskom legislativom BATA ima uspostavljenu unutrašnju organizacionu strukturu kao i

vanjska tijela (Savjetodavno vijede za akreditiranje, Komitet za žalbe, Tehničke komitete) koji daju

značajnu potporu sistemu akreditiranja BiH.BATA predstavlja BiH u evropskim i međunarodnim

organizacijama za akreditiranje i sudjeluje u njihovom radu.BATA permanentno razvija i proširuje

bilateralnu saradnju sa inostranim akreditacionim tijelima (Norveška, Švedska, Mađarska, Danska,

Njemačka, Litvanija, Hrvatska, Srbija, Turska, Crna Gora, Makedonija...).

Misija

Uspostavljanje i održavanje kompetentnog, nepristrasnog i nezavisnog sistema akreditiranja, kako bi i

korisnici usluga akreditiranih tijela i potrošači u BiH imali povjerenje u usluge koje pružaju

laboratorije, certifikaciona i inspekcijska tijela. Takođe, BATA de putem uzajamnog međunarodnog

priznavanja rezultata akreditiranih poslova, olakšati međunarodnu trgovinu bosanskohercegovačke

privrede i pomodi joj da dostigne globalnu konkurentnost.

Vizija

Uspostaviti međunarodno priznato akreditaciono tijelo u BiH, koje efikasno sprovodi postupke

akreditiranja u svim oblastima, čime doprinosi obezbjeđenju kvaliteta i bezbjednosti roba i usluga

korisnicima (potrošačima) u našoj zemlji i obezbijediti priznavanje bosanskohercegovačke

akreditacije u Evropi i svijetu.

Šta je akreditiranje?

Pod akreditiranjem se podrazumijeva zvanično priznanje da je neko Tijelo za ocjenivanje usklađenosti

(laboratorija,tijelo za certifikaciju, inspekcijsko tijelo) kompetentno da sprovodi aktivnosti

ocjenjivanja usklađenosti u skladu sa međunarodno prihvadenim pravilima. Razlika između

akreditiranja i certifikacije je u tome što se akreditiranjem dokazuje kompetentnost za obavljanje

određenih ispitivanja, mjerenja, certifikacije ili inspekcije, a cerifikacijom se dobija potvrda (certifikat)

o usklađenosti sistema upravljanja, proizvoda ili osoba sa određenim standardom ili tehničkom

specifikacijom.

63

Akreditiranje Tijela za ocjenjivanje usklađenosti u Bosni i Hercegovini provodi Institut za akreditiranje

BiH (BATA).

Tijelo za ocjenjivanje usklađenosti (TOU) osigurava povjerenje kupcu i donosiocu propisa. Takav

sistem olakšava trgovinu izvan granica, bududi da ga prate organi vlasti i organizacije nadležne za

trgovinu.

Ko se može akreditirati?

U okviru sistema akreditiranja BiH mogu se akredititrati:

Ispitne laboratorije - ispitivanje električnih uređaja, opreme pod pritiskom, hemijskih proizvoda,

metala i proizvoda od metala, građevinskih materijala, životnih namirnica, parametara okoliša i

dr.

Kalibracione laboratorije - kalibracije mjerne i ispitne opreme.

Certifikaciona tijela - usluge certifikacije proizvoda, procesa i usluga u skladu sa propisima i

prema razvijenim certifikacionim šemama; sistema upravljanja (sistem upravljanja kvalitetom,

okolišem, bezbjednošdu hrane i dr.) i stručnih osoba (ocjenjivači sistema upravljanja kvalitetetom

i okolišem, zavarivači, osoba koja obavljaju ispitivanje bez razaranja i dr.)

Inspekcijska tijela - inspekcija kvaliteta nafte i naftnih derivata, liftova i dizalica, opreme pod

pritiskom, elektro-opreme i instalacija, kvaliteta nameštaja, inspekcija u oblasti motornih vozila i

drugim oblastima.

Agencija za sigurnost hrane BiH

Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine je samostalna upravna organizacija, osnovana

odlukom Vijeda ministara BiH od 08.03.2005. godine (Službeni list BiH 22/05) na prijedlog

Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, a na temelju Zakona o hrani BiH.

Agencija je osnovana s ciljem:

osiguranja sigurnosti hrane i hrane za životinje,

obavljanja znanstvenih i stručno-tehničkih poslova iz Zakona o hrani,

primjene međunarodnih konvencija i međunarodnih sporazuma iz područja sigurnosti hrane i

hrane za životinje obvezujudih za Bosnu i Hercegovinu.

Zadaci Agencije su sljededi:

a. pruža nadležnim organima najbolja naučna mišljenja u svim predmetima utvrđenim

zakonodavstvom i o svim pitanjima u okviru svojih djelatnosti;

b. unapređuje i koordinira razvoj jedinstvenih metodologoija ocjenjivanja rizika u područjima u

okviru svojih djelatnosti;

c. inicira, priprema i organizira izradu provedbenih propisa iz Zakona o hrani;

d. pruža naučnu i tehnicku pomod nadležnim organima u područjima u okviru svoje djelatnosti i

kada se to od nje zatraži u tumačenju i razmatranju mišljenja ocjene rizika;

e. stavlja na raspolaganje naučne studije u okviru svojih djelatnosti;

f. traži, prikuplja, uporeduje, analizira i sumira naučne i tehničke podatke u područjima u okviru

svojih djelatnosti;

64

g. poduzima mjere kojima se utvrđuje i karakterizuju rizike koji se pojavljuju u područjima u

okviru svoje djelatnosti;

h. uspostavlja sistem mreža organizacija koje djeluju u područjima u okviru njene djelatnosti i

odgovara za njihovo djelovanje;

i. pruža naučnu i tehničku pomod u postupcima upravljanja u kriznim situacijama koje provode

nadležni organi vezano uz sigurnost hrane i hrane za životinje;

j. osigurava da javna tijela i zainteresirane strane hitno dobiju pouzdane, objektivne i opsežne

podatke u područjima u okviru djelatnosti Agencije;

k. izražava samostalno vlastite zaključke i usmjerenja u pitanjima u okviru svojenadležnosti;

l. obavlja i druge poslove utvrđene Zakonom o hrani i drugima propisima.

Agencija za sigurnost hrane obavlja sljedede djelatnosti:

a. pruža naučne savjete, te naučnu i tehničku pomod zakonodavstvu i politici Bosne i

Hercegovine u svim područjima koja imaju direktan ili indirektan uticaj na sigurnost hrane i

hrane za životinje. Ona daje neovisne podatke o svim pitanjima u okviru tih područja i

prenosi podatke o rizicima;

b. predstavlja kontaktnu tačku za aktivnosti u komisiji Codex Alimentarius;

c. doprinosi visokom nivou zaštite života i zdravlja ljudi, te u tom smislu, vodi računa o zdravlju i

dobrobiti životinja, zdravlja bilja i okoline na teritoriji Bosne i Hercegovine;

d. prikuplja i analizira podatke kako bi se omogudilo karakteriziranje i pračenje rizika koji imaju

direktan ili indirektan uticaj na sigurnost hrane i hrane za životinje;

e. pruža naučne savjete, te naučnu i tehnicku pomod vezano uz ljudsku prehranu u vezi sa

zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, kao i pomod u komunikaciji vezano uz pitanja

prehrane u okviru programa zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini;

f. pruža naučna mišljenja o drugim pitanjima vezanim uz zdravlje i dobrobit životinja i zdravlja

bilja;

g. pruža naučna mišljenja o proizvodima, ukljucujudi hranu i hranu za životinje vezano uz

genetski modificirane organizme;

h. pruža naučna mišljenja koja ce služiti kao naučna osnova za izradu i usvajanje mjera Vijeda

ministara, a koja su u okviru djelatnosti Agencije;

i. usko sarađuje sa nadležnim organima, koji su obavezni unutar svojih nadležnosti, osigurati

ispunjenje zadataka Agencije;

j. saraduje sa nadležnim organima u unapredenju efektivne povezanosti između funkcija

procjene rizika, upravljanja rizikom i objavljivanja rizika.

Institut za intelektualno vlasništvo BiH

Zakonom o osnivanju Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik

BiH» broj 43/04) je utvrđeno da je Institut nadležan za vođenje upravnog postupka u području

industrijskog vlasništva za stjecanje, održavanje, promet i prestanak prava na patent, robni i uslužni

žig, industrijski dizajn i geografsku oznaku. Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini

(«Službeni glasnik BiH» broj 2/02), kao lex specialis, sadrži materijalnopravne odredbe koje uređuju

uvjete za stjecanje prava industrijskog vlasništva (pravo na patent, žig, industrijski dizajn i geografsku

oznaku).

Geografska oznaka je pravo kojim se registriraju oznake koje označavaju da roba potječe sa

određene teritorije, regije ili mjesta na toj teritoriji na kojoj se određeni kvalitet, reputacija ili neka

65

druga karakteristika robe može dovesti u vezu sa njenim geografskim porijeklom. Geografska oznaka

može se, također, registrirati za naziv robe koji je dugom upotrebom u privrednom prometu postao

poznat kao znak da roba potječe sa određenog lokaliteta ili regije. Geografska oznaka može se

upotrebljavati za označavanje prirodnih proizvoda, uključujudi poljoprivredne, industrijske i zanatske

proizvode.

Postupak za registraciju geografske oznake pokrede se podnošenjem prijave za registraciju

geografske oznake Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Prijavu mogu podnijeti

udruženja pravnih i fizičkih lica, privredne komore, opdine i državni organi.

U skladu sa ovlaštenjima iz čl. 11. i 156. Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini,

donesen jePravilnik, kojim su bliže uređena pojedina pitanja u vezi sa postupcima za registraciju

geografskih oznaka koji se vode pred Institutom za intelektualno vlasništvo BiH, a posebno:sadržaj

bitnih dijelova prijave za registraciju geografske oznake, sadržaj registra prijava geografskih oznaka,

postupak povodom prijave geografske oznake, sadržaj registra geografskih oznaka, postupak za

upisivanje promjena u registar, postupak za upisivanje promjene zastupnika, podaci koji se objavljuju

u «Službenom glasniku Instituta» i sadržaj isprave o geografskoj oznaci.

U postupku za registraciju geografske oznake pladaju se propisane takse i posebni troškovi postupka

u skladu sa Zakonom o administrativnim taksama («Službeni glasnik BiH» br. 16/02, 19/02 i 43/04) i

Odlukom o posebnim troškovima postupka za stjecanje i održavanje prava industrijskog vlasništva

(«Službeni glasnik BiH» broj 29/02).

Šta je to geografska oznaka?

Geografska oznaka je pravo intelektualnog vlasništva kojom se registriraju oznake koje označavaju da

roba potječe sa određene teritorije, regije ili mjesta na toj teritoriji, čiji prirodni i društveni faktori

utječu na kvalitet, reputaciju ili neku drugu karakteristiku robe.

Geografska oznaka se može registrirati i za naziv robe koji je dugom upotrebom u privrednom

prometu postao poznat kao znak da roba potječe sa određenog lokaliteta ili regije.

Geografska oznaka može se upotrebljavati za označavanje prirodnih proizvoda, uključujudi

poljoprivredne, industrijske i zanatske proizvode.

Geоgrafske oznake štite se kao intelektualno vlasništvo kako bi se spriječila njihova zloupotreba ili

neovlaštena upotreba, bududi da one doprinose vedoj tržišnoj vrijednosti proizvoda koja odgovara

njihovim posebnim svojstvima i time stečenom ugledu.

Geografske oznake ne mogu prerasti u generična imena čija bi upotreba u privrednom prometu bila

slobodna.

Sistem zaštite geografskih oznaka koristi i potrošačima i širokoj javnosti tako što unapređuje pošteno

tržišno natjecanje i dobre poslovne običaje. Zaštita ovih oznaka pomaže i privrednom razvoju,

posebno ruralnih područja, tako što zadržava radno sposobno stanovništvo i podstiče razvoj

porodičnih gospodarstava u tim područjima, te omogudava da se očuva i razvije specifična ili

tradicionalna proizvodnja.

Geografske oznake se upisuju u poseban registar koji vodi Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i

Hercegovine. U ovaj registar obavezno se upisuju i korisnici geografske oznake.

Geografska oznaka je kolektivno pravo i ne može biti predmet prometa (prenosa prava, niti ugovora

o licenci).

66

Postupak registracije geografske oznake

Registracija geografske oznake u Bosni i Hercegovni ostvaruje se provođenjem odgovarajudeg

postupkakoji provodi Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Jednom registriranu

geografsku oznaku mogu zajednički koristiti svi proizvođači iz naznačenog područja koji zadovoljavaju

propisane uvjete. Uz registraciju geografske oznake zahtijeva se i registracija korisnika oznake.

Prijavu za registraciju geografske oznake u Bosni i Hercegovini mogu podnijeti udruženja pravnih i

fizičkih lica, privredne komore, opdine i državni organi.

Prijava se podnosi na propisanom zahtjevu za registraciju geografske oznake, na način i pod uvjetima

utvrđenim Zakonom o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“ br. 3/02 i

29/02) i Pravilnikom o geografskim oznakama („Službeni glasnik BiH“ broj 22/02).

Uz prijavu za registraciju geografske oznake morabiti priložen pravilnik o geografskoj oznaci, koji

mora da sadrži naročito:

оznaku, koja de se registrirati kao geografska oznaka, uključujudi i njen izgled, ako znak sadrži

jednu ili više riječi, te slike,skice, vinjete, boje i slično

naznačenu robu, na koju se odnosi predložena geografska oznaka

naznačenu teritoriju, odnosno regiju, s koje roba ili proizvod potječu, te naznaku robe za

koju se predlaže geografska oznaka

odredbe o načinu upotrebe i ostale uvjete koje moraju ispunjavati korisnici za označavanje

robe sa geografskom oznakom

Institucije za podršku poljoprivrednom sektoru razvijene su na četiri nivoa, i to na:

Državnom nivou

Entitetskom nivou

Kantonalnom nivou

Opdinskom nivou

Državni nivo podrške poljoprivrednoj proizvodnji

Na državnom nivou funkciju Ministarstva za poljoprivredu i ruralni razvoj (koji još ne postoji) obavlja

Ministarstvo spoljnih poslova i ekonomskih odnosa (formirano 2003. godine). Ministarstvo radi

putem nekoliko odijeljenja, od kojih se dva bave i poljoprivrednim sektorom. To su Odjeljenje za

spoljnu trgovinu, politiku i kontrolu i Odjeljenje za koordinaciju upravljanja prirodnim resursima.

Nedovoljno posjedovanje poljoprivrednih specijalističkih znanja oba odjeljenja nadoknađuju

konsultacijama sa entitetskim ministarstvima za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu. U sastavu

ovog Ministarstva ustanovljeni su i slijededi instrumenti, i to:

Ured za veterinarstvo BiH

Uprava BiH za zaštitu zdravlja bilja

Agencija za sigurnost hrane BiH

U međuvremenu je formirano i Vijedeza poljoprivredu i prehrambenu industriju, šumarstvo i ruralni

razvoj BiH, kao radno i savjetodavno tijelo Vijeda ministara BiH, koje je sastavljeno od predstavnika

Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu i

67

šumarstvo FBiH i Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu RS. Ovo vijede ostvaruje

saradnju sa nadležnim entitetskim ministarstvima i drugim institucijama iz oblasti poljoprivrede,

vodoprivrede i šumarstva, kontrola do sada sklopljenih međunarodnih ugovora iz ove oblasti te ima

odgovornost za izradu Nacionalnog plana za poljoprivredu, šumarstvo i ruralni razvoj za period 2005.

– 2010.

Najvišu funkciju uprave nad poljoprivrednim sektorom na entitetskom nivou imaju Ministarstvo za

poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo FBiH i Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i

vodoprivredu RS.

Nedovoljno su razvijene a time i nejasne aktivnosti ovog tijela po pitanju razvoja tradicionalnih i

tipičnih proizvoda, starih zanata i ruralnog razvoja.

Ministarstvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo FBiH

Federalno ministarstvo poljoprivrede i šumarstvo vrši upravne, stručne i druge poslove iz nadležnosti

Federacije koji se odnose na: zaštitu i korištenje poljoprivrednog zemljišta; zaštitu poljoprivrednog

bilja i proizvoda od uzročnika bolesti, štetočina i korova; proizvodnju i promet sjemena i sadnog

materijala, proizvodnju i unaprjeđenje stočarstva; zdravstvenu zaštitu životinja; prehrambenu

industriju; kontrolu zdravstvene ispravnosti sirovog mesa, ribe, mlijeka i jaja, te stočne hrane;

unaprjeđenje proizvodnje u šumarstvu, uzgoj, zaštitu, uređivanju i unaprjeđivanje šuma, stanje

drvnog fonda, eksploataciju šuma; pošumljavanje degradiranih i izdanačkih šuma, goleti i krša;

lovstvo i lovnu prirodu; vodene izvore, planove, osnovne i bilanse voda; zahvatanje i korištenje voda;

osiguranje voda za potrebe vodosnabdijevanja stanovništva i industrije; inspekcijski nadzor u oblasti

poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i druge poslove utvrđene Zakonom o federalnim

ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave.

U organizacijskoj strukturi su ustrojeni slijededi sektori:

Sektor poljoprivrede

Sektor prehrambene industrije

Sektor vodoprivrede

Sektor veterinarstva

Sektor šumarstva

Inspektorati

Odjeljenje za pravne i opšte poslove

Odjeljenje za finansijske i računovodstvene poslove

Federalna uprava za šumarstvo

U Sektoru za poljoprivredu vrše se slijededi poslovi: provođenje politike razvoja poljoprivrede i sela;

provođenje politike uređenja, korištenja i zaštite zemljišta u oblasti primarne poljoprivredne

proizvodnje; stočarstvo sa ribarstvom i pčelarstvom, ratarstvo sa povrtlarstvom i sjemenarstvom,

vodarstvo i vinogradarstvo sa rasadničarstvom, zaštita i ishrana bilja, zemljište i poljoprivredna

mehanizacija, ekološka poljoprivreda; vršenje stručno-savjetodavnih i uzgojno-selekcijskih poslova;

prerada i kontrola poljoprivrednih proizvoda; vršenje poslova koji se odnose na novčane podrške i

projekte u poljoprivredi; pružanje pomodi nadležnim organima uprave u vođenju upravnih i stručnih

68

poslova iz oblasti poljoprivrede i novčanih podrški u poljoprivredi; učešde u pripremi prednacrta,

nacrta i prijedloga propisa kojima se regulira materija iz oblasti poljoprivrede; provedba zaključaka

Parlamenta Federacije i Vlade Federacije u odnosu na poslove iz oblasti poljoprivrede; donošenje

stručnih uputstava i objašnjenja za pravilnu primjenu propisa iz oblasti poljoprivrede, ruralnog

razvoja, novčanih podrški u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji i preradi.

Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu RS

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede vrši upravne i druge stručne poslove koji se

odnose na: zaštitu i korišdenje poljoprivrednog zemljišta; zaštitu poljoprivrednog bilja i proizvoda od

uzročnika bolesti, štetočina i korova; proizvodnju i promet sjemena i sadnog materijala; edukaciju

poljoprivrednog proizvođača;proizvodnju i unapređenje, uzgoj i selekciju stočarstva; prehrambenu

industriju; industriju stočne hrane; industriju pida; veterinarsku djelatnost; zdravstvenu zaštitu i

identifikaciju životinja; kontrolu higijenske ispravnosti i kvaliteta sirovina i proizvoda životinjskog

porijekla do momenta stavljanja u promet, stočne hrane, vode za napajanje životinja; unapređenje

proizvodnje u šumarstvu, uzgoj, zaštitu, uređivanje i unapređivanje šuma, stanje drvnog fonda;

eksploataciju šuma; pošumljavanje degradiranih i izdanačkih šuma, goleti i krša; komunikaciju u

šumama; lovstvo i lovnu privredu; integralno upravljanje ambijentalnim vodama; pripremanje i

donošenje planova i osnova; bilans voda; sprovođenje zaštite od štetnog dejstva voda; određivanje

uslova i izdavanje dozvola za zahvatanje i korišdenje voda; sprovođenje i organizovanje kontrole

kvaliteta voda; preduzimanje mjera za obezbjeđenje vode za potrebe vodosnabdijevanja

stanovništva i industrije; hidromelioracije; funkcionisanje republičkog hidrometeorološkog zavoda i

protivgradne zaštite Republike Srpske; inspekcijski nadzor u oblasti poljoprivrede i veterinarstva,

šumarstva, lovstva i vodoprivrede; pružanje informacija putem medija i drugih vidova informisanja o

svom radu i vrši druge poslove u skladu sa zakonom i drugim propisima Republike Srpske i Bosne i

Hercegovine.

Ministarstvo u svom sastavu ima slijedede organizacijske jedinice, i to:

Poljoprivredni institut Banja Luka

Poljoprivredni zavodi u Doboju i Bijeljini

Veterinarski zavodi Banja Luka i Bijeljina

Centar za unapređenje poljoprivrede Sokolac

Agencija za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi u Banja Luci

Agencija za uzgoj i selekciju u stočarstvu Banja Luka

Odjeljenje za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu u Vladi Brčko distrikta BiH

Odjeljenje za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu odgovorno je za razvoj i unaprijeđenje

poljoprivredne proizvodnje i stočarstva na području Brčko distrikta BiH, čuvanje, zaštitu i obnovu

šumskog fonda, poduzimanje odgovarajudih mjera u cilju zdravstvene zaštite životinja i zdravlja

građana Brčko distrikta BiH, te sprovođenje aktivnosti na implementaciji projekta i obezbjenje

kreditne politike iz oblasti u nadležnosti Odjeljenja.

Program rada zasniva se na zaštiti i efikasnom i racionalnom iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta,

pružanju savjetodavnih usluga iz oblasti poljoprivrede i stočarstva, obnovi šumskog fonda i

69

sprečavanju bespravnih sječa, bespravnog stavljanja drveta u promet, upravljanje, održavanje

vodoprivrednih objekata, obezbjeđenje provođenja Zakona o veterinarstvu BiH i kvalitetna

organizacija rada veterinarskih subjekata, implementacija projekata, koordinacija i monitoring

kredita.

Zadaci pododjeljenja za poljoprivredu su:

Razvoj i unapređenje poljoprivredne proizvodnje i stočarstva na području Brčko Distrikta BiH;

Zaštita i efikasno i racionalno iskorištavanje poljoprivrednog zemljišta;

Pružanje savjetodavnih usluga iz oblasti poljoprivrede i stočarstva;

Stvaranje uslova u Brčko Distriktu BiH za postprivatizacijsko investiranje;

Povezivanje primarne poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije u Brčko Distriktu

BiH.

Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva TK

Na nivou TK postoji takođe Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstvo TK koje ima veoma

značajna ovlaštenja i obaveze kad je u pitanju poljoprivredna proizvodnja. Među njima posebnu

važnost imaju:

a. pradenje i primjena federalnih i državnih zakona, odluka i propisa;

b. izrada, pradenje i primjena vlastitih zakona i propisa

c. kreiranje i primjena vlastite razvojne politike

d. priprema i primjena razvojnih dokumenata (strategije, projekti, podsticaji, krediti)

e. davanje stručnih usluga farmerima,

f. stvaranje dokumentacijske osnove,

g. uspostava informacijskog sistema i drugo.

Kada je riječ o stručnim i obrazovnim institucijama iz oblasti poljoprivrede, tu postoji slijedede:

Za sektor poljoprivrede: Poljoprivredni fakultet Sarajevo, Agronomski fakultet Mostar,

Agromediteranski fakultet Mostar, Biotehnički fakultet Bihad, Tehnološki fakultet Tuzla,

Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo, Federalni agromediteranski zavod Mostar i

Federalni zavod za agropedologiju Sarajevo.

Za sektor veterine postoje Veterinarski fakultet Sarajevo, Veterinarski institut FBiH i Centar za

reprodukciju u stočarstvu FBiH.

Opdinske / opštinske službe i odjeljenja za poljoprivredu

Na najnižem organizacijskom nivou postoje posebni refereti za poljoprivrednu proizvodnju u vedini

opdina koje nisu organizovale posebnu službu ili odjeljenje za poljoprivrednu proizvodnju. Obično se

ti referati organizaciono ustroje unutar ved postojedih službi za privredu i društvene djelatnosti, i

imaju jedno ili više radnih mjesta sa definisanim radnim zadacima pružanja podrške u poljoprivrednoj

proizvodnji i inspekcijski nadzor.

70

U nešto manjem broju opdina / opština su organizaciono posebno uređene službe za poljoprivredu

(na primjer u Doboju i Bijeljini) i ona imaju znatno vedi obim aktivnosti i bolju materijalno – tehničku i

stručnu podršku u radu sa poljoprivrednim proizvođačima.

Kada je riječ o podršci razvoju tipičnih proizvoda i zanata, za iste ne postoje zasebne službe ili

odjeljenja, ved se podrška, iako postoji, pruža preko ved pomenutih opdinskih odjeljenja. Zbog toga

na ovom nivou izostaje adekvatna podrška, iako se proizvodnja i plasman odvijaju upravo na

lokalnom terenu. Pozitivni primjeri ukazuju da u pojedinim opdinama (kao što je recimo Opdina

Tuzla), gdje su ved pripremljene strateške smjernice za ruralni razvoj, pa je za očekivati da de bududi

ruralni razvoj na ovim područjima biti usmjeravan korištenjem definisanih strateških mjera i

aktivnosti.

Poljoprivredni zavod Tuzla

Stručna poljoprivredna služba egzistira u Tuzli od 1949. godine, a od tada je više puta promijenila svoj

organizacijski oblik. Od 1995. godine odlukom Vlade Tuzlansko-podrinjskog kantona (sadašnjeg

Tuzlanskog kantona) formiran je Poljoprivredni zavod u Tuzli.

Pored obavljanja stručnih i drugih poslova koji se odnose na ratarsku, vodarsku i stočarsku

proizvodnju na području Tuzlanskog kantona djelatnost zavoda je da, u cilju promicanja

poljoprivredne proizvodnje na području TK na organizovan način vrši edukaciju i primjenu

znanstvenih dostignuda u praksi, naročito kroz:

o usluge poljoprivredne stučne službe iz oblasti biljne proizvodnje, zaštite bilja i uskladištenih

poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, stručni rad na promociji primjene tehničke

opreme i sredstava,

o pedološke analize zemljišta,

o ispitivanje novih sorti u mikro i makro pokusima,

o usluge poljoprivredne stručne službe u oblasti stočarstva – vođenje matičnih knjiga o

stočarstvu

o usluge kontrole kakvode sjemenske robe u proizvodnji i prometu i druge djelatnosti u vezi sa

kontrolom robe, izdavanjem odgovarajudih dokumenata

Poljoprivredni zavodi Bijeljina i Doboj

Stručne poljoprivredne službe u Doboju i Bijeljini obavljaju stručno – savjetodavne poslove i

aktivnosti na podršci poljoprivrednoj proizvodnji i proizvođačima na području Semberije i Posavine.

Poljoprivredni zavodi pružaju usluge u oblastima ratarske proizvodnje, vodarstva i stočarstva kroz

edukaciju primarnih poljoprivrednih proizvođača čime se nastoji poboljšati osnova poljoprivredne

proizvodnje i rezultati koje poljoprivrednici ostvaruju.

Veterinarski zavod Tuzla

Veterinarski zavod Tuzla je osnovan 1952. godine, i prema svom organizacijskom obliku trenutno

funkcionira pod okriljem Ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo TK. Odgovoran je

za zaštitu zdravlja životinja, suzbijanje zoonoza, te osiguravanje zdravstveno ispravnih i neškodljivih

71

proizvoda životinjskog porijekla. Druge oblasti djelovanja Zavoda su unapređenje reprodukcije i

proizvodnje životinja, provođenje mjera za unapređenje stočarstva, dobrobiti životinja, kao i

veterinarske zaštite životne sredine. Veterinarski zavod Tuzla ima aktivnu saradnju sa Uredom za

veterinarstvo BiH i Federalnim Ministarstvom za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo. Imaju

ukupno 9 zaposlenih, od kojih je 5 doktora veterinarske medicine, 2 laboranta, 1 administrativni

radnik i 1 tehnička osoba. Posjeduju i 2 vozila, računarsku opremu, bazu podataka i računarsku

mrežu.

U bududnosti planiraju dograditi prostor za otvaranje laboratorijskih jedinica, te prostor za

ispitavanje mlijeka sa pripadajudom opremom za ispitivanje somatskih stanica i mikroorganizama u

mlijeku.

Veterinarski zavod Bijeljina

Veterinarski zavod Bijeljina odgovoran je zaštitu zdravlja životinja i suzbijanje zaraznih bolesti.

Veterinarski zavod Bijeljina je osposobljen i za kontrolu ispravnosti proizvoda životinjskog porijekla, a

posebno je značajno što isti raspolaže sa opremljenom laboratorijom za kontrolu mlijeka u smislu

prisutnosti broja bakterija, mikroorganizama i somatskih stanica. Ovaj oblik kontrole postoji

instalisan jedino u Veterinarskom zavodu u Bijeljini i Banja Luci. Zavod je kadrovski i materijalno –

tehnički opremljen za obavljanje svih stručnih aktivnosti iz domena zaštite stočarske proizvodnje, a

jedan od zadnjih projekata je i uvođenje registra životinja sa sistemom za kompletno pradenje

njihovog životnog vijeka.

Udruženja i zadruge proizvođača tipičnih proizvoda

Udruženja i zadruge proizvođača tipičnih proizvoda na području sjeveroistočne regije BiH zastupaju

interese proizvođača koji su okupljeni unutar ovih subjekata, te putem svojih programa djelovanja

nastoje unaprijediti proizvodnju prehrambenih proizvoda i zanata, kao i tržišni plasman tih proizvoda.

Vedina registrovanih udruženja i zadruga susredu se brojnim preprekama usljed nedostatka

dovoljnog broja stručnih kadrova, te nedostatkom potrebnih resursa za ozbiljniji razvoj tradicionalnih

zanata i agro biznis sektora.

Udruženja koja zastupaju interese proizvođača tipičnih prehrambenih proizvoda i tradicionalnih

zanata registruju se po Zakonu o udruženjima i fondacijama, kao neprofitne organizacije, sa ciljem

zastupanja interesa proizvođača, i u glavnom jačanja njihove tržišne pozicije. Prema raspoloživim

podacima, na području sjeveroistočne regije BiH, registrovano je i funkcionalno 40-tak Udruženja

koja su aktivna na području razvoja tipičnih proizvoda, starih i umjetničkih zanata, i koja to obavljaju

kao isključivu ili djelimičnu djelatnost.

Na području regije djeluju specijalizirana udruženja poduzetnika odnosno zanata, tradicionalnih i

prehrambenih proizvoda, kao oblik podrške rada i razvoja upravo tih starih i umjetničkih zanata. Tako

na području Tuzlanskog kantona djeluje Udruženje “Stari i umjetnički zanati”, osnovano pod okriljem

Obrtničke komore Tuzlanskog kantona. Ovo Udruženje je registrovano 2010. godine, sa ciljem

značajnije afirmacije starih i tradicionalnih zanata, te stvaranje okvira za značajniju podršku

proizvođačima tipičnih proizvoda ovog područja. Kada je riječ o udruženjima koja zastupaju interese

proizvođača tradicionalnih prehrambenih proizvoda, osim udruženja samostalnih privrednika

odnosno udruženja starih i umjetničkih zanata, tu je i Udruženje poljoprivrednih proizvođača BiH koje

72

nastoji svojim aktivnostima podržati interese poljoprivrednih proizvođača sa ciljem unaprijeđenja

njihovog trenutnog statusa. Aktivnosti Udruženja su na iniciranju donošenja državnog zakona o

poljoprivredi, osnivanju državnog ministarstva za poljoprivredu i ruralni razvoj, pravni status

poljoprivrednika, zaštita i podsticanje domade proizvodnje, smetnje u boljem korištenju

poljoprivrednog zemljišta, bolje funkcionisanje i ujedinjenje tržišta i drugo.

Na entitetskim nivoima postoje Udruženje poljoprivrednika FBiH i Udruženje poljoprivrednika RS.

Postoje i kantonalna strukovna udruženja poljoprivrednih proizvođača, a na nivou opdina se

individualni poljoprivredni proizvođači ujedinjuju i organizuju svoje aktivnosti pa se tako posredno ili

direktno uključuju u kantonalne strukovne asocijacije.

Kada je riječ o funkcioniranju zadruga, njihovo postojanje i djelovanje je usmjereno na okupljanje

poljoprivrednih proizvođača, koji također imaju značajnu ulogu u razvoju tradicionalnih

prehrambenih proizvoda. Na nivou BiH postoji Zadružni savez koji koordinira i podržava

funkcionisanje poljoprivrednih odnosno zemljoradničkih zadruga na području Bosne i Hercegovine.

Ovaj savez danas objedinjuje 246 zadružnih organizacija koje su se uspjele sudski registrovati, od

čega se njih 139 nalazi u FBiH, 98 u RS i 9 u BD. Rad ovih zadružnih organizacija regulisan je krovnim

zakonom o zadrugarstvu donesenim 2003. godine. Aktivnosti zadružnog saveza primarno se odnose

na održavanju redovnih kontakata sa organima poljoprivredne uprave na svim nivoima vlasti,

traženju generalne podrške razvoju poljoprivredne proizvodnje, prestruktuisanju postojedih i

osnivanju novih zadruga po ugledu na austrijske, talijanske, švedske i druge dobre uzore,

unapređenju poslovanja zadruga kroz pomod u usvajanju standarda proizvodnje i certificiranju,

stvaranju prilika za obučavanje zadrugara u ovladavanju modernim tehnologijama proizvodnje, i

marketinškim radnjama kod pripreme proizvoda za tržište i drugo.22

Kod novoformiranih poljoprivrednih / zemljoradničkih zadruga postoje određeni problemi zbog

njihove značajne orijentacije na trgovinu, a tek u drugom planu njihova orijentacija je na razvoj

poljoprivrednog sektora. Veliki broj zadruga je formiran od strane pojedinačnih osoba sa prilično

usko postavljenim interesima čime se ne stvara klima za udruživanje zadrugara, što bi u konačnom i

trebala biti funkcija institucije kao što je zemljoradnička odnosno poljoprivredna zadruga.

8. PROMOCIJA PROIZVODA U SKLOPU MARKETINGA I POSTOJEDIH RESURSA TERITORIJE

8.1. Manifestacije koje mogu doprinijeti promociji proizvoda

U okviru organizovanja različitih tematskih manifestacija na području sjeveroistočne regije BiH, kao

što su na primjer različite sajamske aktivnosti opdeg ili tematskog sadržaja, promocije i prezentacije

proizvoda, stručni okrugli stolovi i tematske radionice, mogude je promovirati tradicionalne i tipične

proizvode.

22 Srednjoročna strategija razvoja poljoprivrednog sektora u Federaciji BiH, 2006. – 2010.

73

Lista manifestacija koje se održavaju na području sjeveroistočne regije BiH navedena je u prilogu broj

2: Pregled sajmova i manifestacija za oblast turizma, ruralnog razvoja i ekološki proizvedenih

proizvoda.

8.2. Smještajni kapaciteti

U sklopu smještajnih kapaciteta, kao što su hoteli, moteli, pansioni i restorani, postoji mogudnost

formiranja izložbeno prodajne postavke tradicionalnih odnosno tipičnih proizvoda. Na taj način,

ostvariti de se bolja povezanost i saradnja u kontekstu razvoja tipičnih proizvoda i zajedničke

promocije turističkih potencijala i tradicionalnih proizvoda.

Pregled dijela smještajnih kapaciteta sa kontaktnim podacima naveden je u prilogu broj 3: Pregled

smještajnih kapaciteta na području sjevero-istočne regije BiH

9. ZNAČAJ TIPIČNIH PROIZVODA ZA RAZVOJ TURIZMA

Turizam je značajna privredna djelatnost, koja oko sebe okuplja veoma širok spektar drugih

djelatnosti. Turizam pozitivno utiče na destinacije koje ga razvijaju, ubrzava privredni rast I

zapošljavanje, obogaduje društvenu zajednicu u materijalnom i duhovnom smislu. Turizam kao

djelatnost u strategijama i studijama privrednog razvoja skoro svih područja Bosne I Hercegovine

zauzima vrlo značajno mjesto. U novije vrijeme, nasuprot masovnom turizmu raste turistička

potražnja usmjerena ka selektivnim vrstama turizma. Ove vrste turizma se baziraju na netaknutoj

prirodi, kulturnim zbivanjima, manifestacijama različitih događaja, upoznavanju običaja i tradicija

drugih ljudi, rekreaciji i zdravom životu. Upravo u tom segmentu postoji razvojna šansa za razvoj

turizma i tipičnih proizvoda.

Razvoj selektivnih vrsta turizma podrazumijeva i adekvatan marketinški pristup tako formiranom

turističkom proizvodu destinacije.

9.1. Tipični proizvodi i razvoj selektivnog turizma

Selektivni turizam se zasniva na kontrolisanom, dugoročnom i integrisanom pristupu razvoju. U

selektivnom turizmu učestvuju pojedinci ili porodice, koji samostalno, često i spontano, odlučuju o

izboru kretanja i turističkim aktivnostima. Usljed toga su zahtjevni i imaju aktivnu ulogu u kreiranju

turističkog proizvoda. Za selektivni turizam opredjeljujuda je aut nti n t tu i ti g p d u ja u

pogledu očuvanih vrijednosti prirodnih i kulturnih dobara i resursa, socijalnog integriteta i kulturnog

identiteta lokalne zajednice. Zbog toga selektivni turizam podrazumijeva aktivno uključivanje lokalne

zajednice u turizam, ne kao dominantnu, ved komplementarnu ekonomsku aktivnost čiji su nosioci

lokalni investitori i preduzeda. Za lokalnu zajednicu to znači i mogudnost obezbjeđenja dodatnog

izvora prihoda za domadinstva, kontrolisan razvoj turizma, uređenje i izgradnju prostora i poboljšanje

kvaliteta života lokalne zajednice.

Pod uticajem selektivnih vrsta i sadržaja turizam iz faze vede i izrazite desocijalizacije, postaje faktor

resocijalizacije. Čovjek u njemu postaje veda vrijednost subjekt i centar turističkog događanja. Tako

turisti postaju aktivnim sudionicima, te faktor kreiranja i razvijanja sopstvene ličnosti i identiteta

74

mjesta u kome boravi. Turist razvojem selektivnih vrsta turizma postaje subjektom promocije i

međusobne razmjene kulture, potiče obrazovni proces, te stimuliše zaštitu istorijske baštine.

Selektivni turizam je faktor decentralizacije turističkog razvoja i produženja turističke sezone. On

bitno povedava prostornu komponentu turizma određene zemlje i regije. Pri tome se značajno

oslanja na ekološki pozitivan uticaj i valorizaciju posebnosti i komparativnih prednosti određene

regije i izgradnju kapaciteta na do sada manje valoriziranim područjima. To znači da se selektivne

vrste turizma razvijaju na prostoru šire regije i pozitivan su činioc prostornog i strukturnog turističkog

prilagođavanja, zahtjevima turističke privrede.

Selektivne vrste turizma u koje spada razvoj i afirmacija tipičnih proizvoda, radi svoje posebnosti i

heterogenosti ostvaruju slijedede ekonomske prednosti:

U prosjeku ostvaruju vede ekonomske efekte po uloženoj jedinici rada i kapitala,

Imaju vedi stepen iskorištenost kapaciteta,

Oslanjaju se na male objekte i smještajne kapacitete koji su efektivniji,

Ne zahtijevaju veliku i skupu infrastrukturu pa su manja investicijska ulaganja,

Lakše prate promjene potražnje na tržištu i lakše se prilagođavaju,

Razvojem selektivnog turizma prelazi se iz kvantitativne u kvalitativnu fazu,

Bitno poboljšavaju ukupnu turističku ponudu određene regije, u čemu je posebno izražena

značajno manja sezonalnost u odnosu na masovne vrste turizma.

9.2. Selektivni turizam kao razvojna šansa sjeveroistočne regije BiH

Oslanjajudi se na turizam kao važnu privrednu granu, mogude je razvoju tipičnih proizvoda,

tradicionalnih i starih zanata dati potrebnu razvojnu šansu. Obzirom da se geografske lokacije na

kojima je prisutna proizvodnja tipičnih proizvoda često vezana za ruralne oblasti, poticanjem

zajedničkog interesa za obostrani razvoj turizma i tipičnih proizvoda mogu se postidi višestruki efekti.

Prostor sjeveroistočne BiH obiluje sa velikim prirodnim potencijalima, kulturnim i tradicijskim

resursima, te stoga selektivni turizam može djelovati sinergijski sa ukupnim društvenim razvojem u

skladu sa tradicijom i mogudnostima lokalne sredine, u kome je lokalno stanovništvo subjekat

događanja i odlučivanja. Na ovim polazištima selektivnog turizma, mogude je graditi novi pristup i

strategiju razvoja turizma, koja de poticati i afirmisati i programe i projekte u turizmu koji su u skladu

sa razvojnim prilikama promocije i razvoja tradicionalnih odnosno tipičnih proizvoda.

Osnovna poveznica razvoja turizma i tradicionalnih odnosno tipičnih proizvoda je svakako razvoj

agroturizma. Trendovi razvoja agroturizma, kao tipičnog oblika selektivnog turizma, u cijelositi se

uklapaju u jedinstven i miran krajolik, kulturnu baštinu i specifičnost ambijenta ove regije.

Obzirom da se agroturizam kao djelatnost sastoji od pružanja velikog broja i oblika različitih usluga

(smještaj, prehrana, rekreacija,...), on samim tim predstavlja i najsloženiji i najosjetljiviji dio projekta

razvoja turizma na ruralnom području. Osnova razvoja je u turističko seosko domadinstvo koje

predstavlja infrastrukturu, na osnovu koje turisti dolaze u unutrašnjost i tamo borave - doživljavaju i

uživaju u autohtonosti kraja odnosno proizvoda i usluga sa kojima se susredu na tom području. Može

se redi da je agroturizam oblik selektivnog turizma koji je usmjeren na zdravu ishranu turista i

75

boravak u zdravoj sredini, kroz integralni ruralni razvoj23, uvažavajudi aspekte održivosti. Turizam se

tako razvija preko koncepta integralnog ruralnog razvoja i pri tome susrede sa nizom djelatnosti koje

su povezane sa agro-biznisom.

Agroturizam na podučju regije ima veliki razvojni potencijal koji je u skladu sa trendovima savremene

turističke potražnje, a uklapa se u jedinstven krajolik, kulturnu baštinu i specifičnost ambijenta.

Obzirom da se radi o novom proizvodu koji tek treba uvesti u tržište, predstavlja najsloženiji i

najosjetljiviji strateški proizvod ovog područja.

Stvaranje turističkog proizvoda u vezi sa razvojem tradicionalnih odnosno tipičnih proizvoda ima

značajne korisne učinke kroz:

revitalizaciju ruralnih sredina, i stvaranje mogudnosti za dodatne prihode lokalnom

stanovništvu,

obnavljanje i stavljanje u funkciju turizma objekte tradicijske arhitekture,

plasman tradicionalnih proizvoda, proizvoda starih i umjetničkih zanata, kao i različite

ugostiteljske i duge usluge,

njegovanje običaja i očuvanje kulturine baštine ruralnog područja,

obogadivanje ukupne turističke ponude destinacije.

Putem agroturizama, kao sporedne djelatnosti seoskih domadinstava, pružaju se različiti oblici

turističkih usluga: ishrana, smještaj, različiti sadržaji na porodičnom imanju, izleti i drugi sadržaji. Ovaj

turistički proizvod zasniva se na jednodnevnom i vikend boravcima, što znači da se, u

komplementarnim smještajnim kapacitetima odnosno domadinstvima, kudama za odmor i drugim

objektima, uz konzumaciju hrane i pida postupno počinju ostvarivati i turistička nodenja. Ciljne grupe

turista u ovom segmentu turizma su organizirane grupe, pojedinci i porodice kao jednodnevni i

vikend turisti.

Prepreka daljnjem razvoju turizma je u nedostatku sredstava za adaptaciju smještajnih prostora, koji

bi kada bi se adaptirao, mogao primiti i vede grupe turista. Turistička potražnja u ovom segmentu

visoko je zahtjevna i temelji se na pojedinačnim posjetama ili u manjim grupama. Iako turisti traže

netaknutu, izvornu prirodu i ruralnu arhitekturu, potrebno im je osigurati minimalni komfor na koji

su navikli stanujudi u urbanim sredinama. Stoga agroturistička domadinstva moraju biti adekvatno

infrastrukturno opremljena za prihvat gostiju i zadovoljavati minimalne zakonske uslove24.

23

Pejanovid R. Vujovid S. Ruralni razvoj i agroturizam, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 2008, str. 6 24

Zakonoturističkojdjelatnosti, Zakonougostiteljstvu, www.fmoit.gov.ba

76

ZAKLJUČCI I PREPORUKE Zaključci

o Obzirom na specifičnosti geografskog položaja i prirodnih mogudnosti te vrlo bogate tradicije

u stvaranju prehrambenih proizvoda kao i tradicionalnih zanatskih proizvoda, može se redi da

značajan broj tih proizvoda uz adekvatnu podršku može postidi konkurentsku prednost na

lokalnom i vanjskom tržištu.

o Tržišne okolnosti ukazuju da potrošači postaju sve svjesniji značaja domadih proizvoda,

posebno onih prizvedenih prema tradicionalnim tehnikama i postupcima proizvodnje, i za te

proizvode su uglavnom spremni izdvojiti više sredstava.

o Poseban značaj razvoja tradicionalnih proizvoda je u tome što se poticanjem i ponovnim

vradanjem na proizvodnju tradicionalnih autohtonih prehrambenih proizvoda kao i proizvoda

starih zanata daje odgovarajudi doprinos ruralnom razvoju, odnosno razvoju ruralnih

područja na području sjeveroistočne regije BiH, a posebno područjima sa manjim

mogudnostima ili udaljenijim ruralnim područjima od urbanih centara.

o Procesi za zaštitu tradicioalnih proizvoda su često veoma zahtjevni i dugo traju, što otežava i

usložnjava procedure onih koji su zainteresovani za njihovu zaštitu. Također, postojede

institucije za certificiranje proizvoda imaju ograničenja po pitanju nemogudnosti provođenja

postupka za registriranje zaštite proizvoda za geografsko porijeklo, tradicionalni ugled i

izvornost, jer još uvijek državna institucija za akreditiranje institucija koje de izdavati ove

certificate nije ispunila sve preduslove za rad.

o Rad javnih institucija koje bi trebalo da podržavaju ovu vrstu proizvodnje nisu koordinirani,

pa stoga izostaje kvalitetnija podrška sektoru proizvodnje tradicionalnih odnosno tipičnih

proizvoda.

o Nedostatna je podrška javnih institucija, prije svega nadležnih entitetskih i kantonalnih

ministarstva za turizam, razvoj i poduzetništvo, sa odgovarajudim programima i mjerama

sistemske podrške za osnaživanje ovog sektora.

o Osnovni problem obrtnika koji se bave starim zanatima na prostoru sjeveroistočne regije BiH

je nedostatak adekvakvatnog načina plasmana proizvoda, nabavke repromaterijala,

promocije i sl. što bi se moglo organizovati kroz obrtničku zadrugu.

o U konačnom, podsticanjem razvoja tipičnih proizvoda unapređuje se opdi poduzetnički

ambijent, stvaraju mogudnosti za novo zapošljavanje odnosno otvaranje radnih mjesta, kao i

povedanje prihoda poljoprivrednih proizvođača i starih zanata kao i zadržavanje ruralnog

stanovništva na njihovim područjima.

77

Kada je riječ o održivosti starih i umjetničkih zanata, situacija se ogleda u slijededem:

o Nedostatak zajedničkog osnaživanja turističkih potencijala putem razvoja ruralnog turizma i

gastronomske ponude.

o Brojna ograničenja i zapreke onemogudavaju ili smanjuju interes potencijalnih poduzetnika

da registruju svoju djelatnost za obavljanje proizvodnje tipičnih priozvoda, što slabi njihov

proizvodni i tržišni potencijal. Fokus treba biti na povedanju broja obrtnika koji se bave

proizvodnjom predmeta starih i umjetničkih zanata, a koji se mogu tretirati kao turistički

potencijali.

o Nepostojanje krovne organizacije za razvoj tipičnih proizvoda, kao što je obrtnička zadruga

starih i umjetničkih zanata, putem koje bi se moglo snažnije djelovati na polju jačanja

institucionalnih formi podrške razvoja ove oblasti. Važno je oformiti obrtničku zadrugu starih

i umjetničkih zanata i osposobiti je sa kvalitetnim ljudskim resursima i materijalnim uslovima

za rad.

o Nedovoljno izgrađena svijest javnosti o mogudnostima i potencijalima u oblasti razvoja

tipičnih proizvoda, starih i umjetničkih zanata. To se očituje u nedovoljnoj upoznatosti

potencijalnih poduzetnika o mogudnostima za uključivanje u proizvodnju tih proizvoda, a sa

druge strane postoji svijest kupaca odnosno potrošača o svim prednostima ovih proizvoda.

Potrebni su program edukacije potencijalnih poduzetnika i građanstva o poslovima izrade

predmeta starih i umjetničkih zanata.

o Pokretanje proizvodnje tipičnih proizvoda starih tradicijskih zanata je važan instrument u

otvaranju novih radnih mjesta, smanjenja rada na crno (ne postojanje odgovarajude stručne

spreme), izrade tipičnih suvenira, jačanja turističke ponude, očuvanja kulture i tradicije

stanovnika sjeveroistočne regije BiH. Stoga je važno otvaranje centra za sticanje znanja i

vještina u starim zanatima.

o Trenutno nije uspostavljen model cjeloživotnog učenja, koji bi omogudio rješavanje problema

na tržištu rada. Ni na prostoru regije a ni šire, još uvijek ne postoji sistemski pristup ovom

problemu kao ni zakon o obrazovanju odraslih.

Preporuke

Preporuke za razvoj organske poljoprivrede

Neophodno je usvojiti zakon o organskoj poljoprivredi, čime de se sistemski omoguditi

rješavanje problema proizvodnje i plasmana ovih proizvoda;

Kreirati mehanizme za pojačanu i kontinuiranu kontrolu uvoza hrane;

Kreirati posebne programe uz odgovarajuda finansijska sredstva za poticaje i time osigurati

sufinansiranje projekata potencijalnim poduzetnicima za pokretanje proizvodnje, posebno za

početnike koji tek kredu u proizvodnju;

78

Kreirate programe edukacije građanstva te potrošača o značaju ekološki proizvedenih

proizvoda, te modaliteta zagovaranja za ovu oblast proizvodnje;

Uvođenje programa obuke i seminara sa specijaliziranim temama za proizvođače tipičnih

proizvoda;

Kreiranje posebnih programa za podršku kod osnivanja zadruga;

Podrška za promotivne aktivnosti usmjerene ka jačanju ovog sektora, putem promocija na

sajmovima u zemlji i inostranstvu.

Preporuke za razvoj starih zanata

Unapređenje i poboljšanje kvaliteta proizvoda starih zanata,

Uvođenje inicijativa za umrežavanje proizvođača,

Pojačan rad na promociji proizvoda, i to sa pripremom i distribucijom

o Kvalitetnog promotivnog materijala,

o Organizovanim učešdem na sajmovima, izložbam, prezentacijama, okruglim

stolovima i radionicama

Inicijative za otvaranje edukativnih centara za stare zanate, kako bi se reafirmisala ova oblast

poslovanja, te omogudilo otvaranje novih radnih mjesta u ovom sektoru

Osiguranje materijalne podrške i stimulacija za postojede proizvođače tipičnih proizvoda,

kako bi isti osnažili svoje poslovanje i težili ka jačanju sopstvene konkurentnosti

Jačanje potencijala za izvoznu orijentaciju tradicionalnih proizvoda.

Jačanje turističkog potencijala

Kreiranje turističkog paketa – itinerer za fakultativne obilaske starih tradicijskih obrta za

učenike i studente, uz osmišljavanje kvalitetne turističke ponude putem tur operatora i

turističkih agencija, posebno za vanjske turiste.

Identifikovanje ključnih proizvoda koji de u saradnji sa turističkom zajednicom i nadležnim

ministarstvom predstavljati službene suvenire.

Razvoj seoskog turizma kroz predstavljanje i promociju starih tradicijskih obrta u turističkim

vodičima i davanjem informacija na internetu i turističkim info punktovima.

Promocija seoskog turizma putem elektronskih medija, web prezentacija odnosno interneta,

sajamskih aktivnosti.

Uspostava programa i finansijske podrške od strane nadležnih institucija (posebno entitetska

i kantonalna ministarstva za turizam, razvoj i poduzetništvo), za jačanje seoske gastronomske

ponude.

Povedanje broja obrtnika

1. Kreiranje programa poticaja i subvencija za razvoj tipičnih proizvoda;

2. Kreiranje programa sa odgovarajudim finansijskim sredstvima za poticanje razvoja starih

tradicijskih zanata;

3. Organizovanje edukacija i seminara za obrtnike tradicijskih zanata;

4. Kreiranje tržišnih mehanizama za plasman odnosno prodaju tipičnih proizvoda;

5. Pojednostavljenje procedura za osnivanje obrta odnosno samostalne djelatnosti u domenu

tradicijskih zanata i tipičnih proizvoda;

79

6. Pojednostavljenje procedura i troškova za certificiranje, standardizaciju i atestiranje proizvoda;

7. Podrška za promociju tradicionalnih odnosno tipičnih proizvoda.

Formiranje obrtničke zadruge

Zadruga bi smanjila troškove poslovanja kroz slijedede aktivnosti:

1. Obavljanje poslove zajedničke nabavke repromaterijala;

2. Organizovanje prodaje u zajedničkim izložbeno prodajnim prostorima u BiH i inostranstvu;

3. Promocija proizvoda u zajedničkom katalogu;

4. Promocija proizvoda putem zajedničke web stranice koja bi sadržavala sve adekvatne

informacije o proizvodima, proizvođačima, cjenovnik proizvoda i online prodavnicu;

5. Prezentacija na sajmovima u zemlji i inostranstvu organizovanjem zajedničkih postavki;

6. Zajedničko istraživanje tržišta i mogudnosti nastupa na ino tržištu;

7. Određivanje ciljnih grupa potrošača;

8. Savjetovanje proizvođača kako da uvedu određene inovacije u proizvodne programe u cilju

smanjenja troškova i jačanja konkurentske prednosti;

9. Razvijanje poduzetničkog poslovanja i jačanje pozicije svih članova zadruge na tržištu u BiH i

inostranstvu.

Edukacija šireg građanstva o poslovima izrade predmeta starih i umjetničkih zanata

Edukativni procesi građana imaju dvostruko djelovanje na razvoj i opstanak starih zanata:

1. Jačanje svijesti o vrednotama tradicijskog obrta;

2. Regrutiranje građana- potencijalnih bududih obrtnika.

Otvaranje centra za sticanje znanja i vještina u starim zanatima

Četvrta smjernica Evropske strategije zapošljavanja sadrži preporuke za provođenje strategije

doživotnog učenja putem poboljšanja kvaliteta i efikasnosti sistema obrazovanja, posebno

obrazovanja odraslih u cilju sticanja vještina i znanja koji su potrebni radnoj snazi u suvremenim

uslovima. Bududi da je Bosna i Hercegovina prošla kroz težak period i da je u procesu tranzicije veliki

broj ljudi ostao bez posla, razvoj neformalnog sektora obrazovanja postavlja se kao imperativ

bududeg razvoja ovog sektora. Neophodnost razvoja neformalnog sistema obrazovanja proističe iz

potrebe da se trenutno postojedi kadrovi stručno osposobe u cilju pokretanja vlastitog obrta i

podržavanja koncepta cjeloživotnog učenja.

80

PRILOZI

PRILOG BROJ 1: Shema regionalne strukture sjeveroistočne regije BiH

81

PRILOG BROJ 2: Pregled sajmova i manifestacija za oblast turizma, ruralnog razvoja i ekološki proizvedenih proizvoda

Naziv sajma Mjesto i organizator Adresa i kontakti Program izlaganja

05.-09.04.2011. MEĐUNARODNI SAJAM GOSPODARSTVA Međunarodni sajam turizma Međunarodni sajam knjige i grafičke industrije

Mjesto održavanja: Mostar - hale prostora SOKO Mostar - Rodoč Organizator: Mostarski Sajam d.o.o.

Adresa: Rodoč bb, 88000 Mostar, Bosna i Hercegovina Tel.: 00 387 36 350 194; 350 080; Fax: 00 387 36 350 134; E-mail: info@mostarski-sajam.com ; marketing@mostarski-sajam.com Web: www.mostarski-sajam.com

automobilska industrija; građevinarstvo; poljoprivreda i prehrana; drvna industrija; komunalna oprema; elektro i kemijska industrija; medicinska oprema i kozmetika; telekomunikacije i tehnologija; bankarstvo i osiguranja; proizvodnja i prerada metala; obrtništvo; turističke zajednice; turističke agencije; vinarije i vinoteke; hoteli i moteli; turističke destinacije; restorani i ugostiteljstvo; davatelji turističkih usluga; gradovi i opdine/županije; sportski i turistički sadržaji; tradicionalni proizvodi; prateda industrija u turizmu; knjige i učila; izdavačke kude; tiskare i oprema; grafička i prateda industrija; edukativni sadržaji i oprema; ambalaža i materijali; grafičke usluge; medijske kude

05.-07.05.2011. SAJAM TURIZMA LIST 2011 Lukavački sajam turizma

Mjesto održavanja: Lukavac Organizator: „Nuhanovid“ d.o.o.

Adresa: Sprečanska br. 1, 75 300 Lukavac, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 35 555 000, 554 202; E-mail: lukavacki_sajam@yahoo.de Web: www.lukavacki-sajam.com.ba

Lukavački sajam je mjesto objedinjavanja cjelokupne turističke ponude Bosne i Hercegovine; Eko – etno turizam, avanturistički turizam, vjerski turizam, gastro i eno turizam, planinski turizam, banjski turizam, oprema za lov i ribolov, ugostiteljska oprema;

SAJAM ŠLJIVE GRADAČAC Međunarodni sajam poljoprivrede i prehrambene industrije

Mjesto održavanja: Gradačac – SPORTSKA DVORANA Organizator: „Gradačački sajam“ d.o.o.

Adresa: Huseina kapetana Gradaščevida 57, 76250 Gradačac, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00387 35 817 133, 817 440; 00387 35 817 460 E-mail: sajamgrd@bih.net.ba Web: www.gradacackisajam.com.ba

primarna poljoprivredna proizvodnja, prerada voda, povrda, mesa, mlijeka, alkoholna i bezalkoholna pida, zaštitna sredstva, gnojiva itd.

82

07.-11.09.2011. AGROS 2011 Međunarodni sajam poljoprivrede i prehrambene industrije

Mjesto održavanja: “Banjalučki Velesajam” Banja Luka Organizator: BANJALUČKI VELESAJAM D.O.O.

Adresa: Pilanska bb, 78 000 Banja Luka, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 51 333 200; 333 223; E-mail: office@banjalukafair.com Web: www.banjalukafair.com

hrana, pide, mliječni proizvodi, konditorski proizvodi, sjemenski i sadni materijal, poljoprivredne mašine i oprema, rezervni dijelovi, …

08.–11.09.2011. EKOBIS 2011 Međunarodni ekološki sajam

Mjesto održavanja: Gradska otoka Bihad Organizator: Privredna komora Unsko – Sanskog kantona

Adresa: Trg Maršala Tita bb, 77 000 Bihad, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 37 227 762; 00 387 37 228 304; E-mail: pkusk@bih.net.ba Web: www.pkusk.com.ba

Proizvodnja hrane i pida, proizvodnja ekološke hrane, šumarstvo, drvna i papirna industrija, tekstil i tekstilni proizvodi, koža i proizvodi od kože, ekološka sredstva za pranje i čišdenje, ekološka ambalaža, građevinarstvo i industrija građevinskih i elektromaterijala, ekologija i primjena standarda u oblasti zaštite okoliša, vode, zraka i zemlje, prerada i recikliranjje otpada i sekundarnih sirovina, sredstva i sistemi za prečišdavanje voda, kanalizacioni i drugi sistemi, izložbe eko društava i organizacija, turistička ponuda – predstavljanje turističkih zajednica i agencija, eko – turizam i opremanje ugostiteljskih objekata, sportovi u prirodi, oprema za sportove na vodi i ekstremne sportove, lovni i ribolovni eksponati, oprema za lov i ribolov, pro-jekti iz oblasti turizma, ekologije i proizvodenje organske hrane, obrt, suveniri i proizvodi kudne radinosti, projekti suradnje regionalnog i interregionlanog značaja, kulturni i sportski sadržaji, tradicionalni narodni običaji i dr.

20.-23.09.2011. INTERAGRO 2011 Međunarodni poljoprivredni sajam

Mjesto održavanja: Bijeljina - Agrotržni centar „Knez Ivo od Semberije“ Organizator: Akcionarsko Društvo „GRAD“, d.d., Bijeljina

Adresa: Miloša Crnjanskog 38, 76300 Bijeljina, Bosna i Hercegovina Tel.: 00387 55 203 403; Fax : 00387 55 203 321 E-mail: grad_bn@teol.net Web: www.bnfair.com

prehrambeni proizvodi; med i proizvodi od meda; sjemenska roba; sadni materijal; sredstva za zaštitu bilja; stočarstvo; stočna hrana i aditivi; poljoprivredna mehanizacija i rezervni dijelovi.

04.-09.10.2011. GENERALNI BH SAJAM ZEPS 2011

Mjesto održavanja: Sajmište Kamberovida polje, Zenica Organizator: DD Poslovni sistem RMK

Adresa: Kučukovidi 2 / VI, (p.p. 2), 72 000 Zenica, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 32 247 770; 00 387 32 247 774, 247 773; E-mail: info@zeps.com; prijava@zeps.com; kvalitet@zeps.com; logozeps@zeps.com Web: www.zeps.com

kolektivne izložbe, rudarstvo, oprema i tehnologije, građevinarstvo: materi-jali, mašine, alati, projektovanje; proizvodnja i prerada metala, mašinogradnja, saobradajna sredstva: auto-industrija, šinska i druga vozila i plovila, dijelovi, oprema, pneumatici, goriva, maziva; elektroindustrija: energetska i procesna oprema, aparati, komponente, telekomunikacije, audio i video uređaji; Informatika: hardver, softver i projektovanje; šumarstvo i drvoprerada: šumske mašine i oprema, industrija namještaja, celuloze i papira; hemijska industrija: bazna hemija, sredstva za pranje i čišdenje, plastika i guma; medicinska oprema, farmacija i kozmetika; grafika, izdravaštvo, foto oprema; tekstil, koža, obuda; poljoprivreda i prehrana,

83

ambalaža i ambalažni materijali, oprema za ugostiteljstvo; široka potrošnja; sport, rekreacija, turizam; banke, osiguranja, agencije; ekotehnologija,: oprema i projektovanje, komunalna higijena; zaštita i sigurnost: mehanička, elektronska i protivpožarna, zaštitarske agencije, specijalizovana oprema za policiju i agencije; maloprodaja

DOBOJ EXPO 2011 Međunarodni sajam malih i srednjih preduzeda, preduzetništva i firmi u osnivanju

Mjesto održavanja: Doboj - sportska dvorana Organizator: PK RS, Područna privredna komora Doboj

Adresa: Srpskih sokolova 1, 74 000 Doboj, Bosna i Hercegovina Tel.: 00387 53 241 980; 241 048; Fax: 00387 53 241 590; E-mail: komora@doboj.net; sreckostojakovic@yahoo.com; Web: www.sajam.doboj.net

Sve proizvodne i uslužne djelatnosti malih i srednjih preduzeda, preduzet-ništva i firmi u osnivanju; mašine za obradu drveta i metala; alati; proizvodi od plastike, drveta, metala, kamena, stakla itd.; prehrambeni proizvodi; cvjedarstvo; hemijski proizvodi; tekstil; proizvodi od kože i obuda; namještaj; informacione tehnologije; automatika i elektronika; umjetnički zanati i dr.

19.-22.10.2011. AGROFOOD 2011 Međunarodni specijalizovani sajam Međunarodni sajam poljoprivrede, hrane i pida Međunarodni sajam robe široke potrošnje Međunarodni sajam opreme I proizvoda za pakovanje Međunarodni sajam proizvođača organske hrane

Mjesto održavanja: Sarajevo, Centar Skenderija Organizator: Centar Skenderija - Sarajevski Sajam

Adresa: Terezije bb, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 33 664 163; 665 293; 445 156; E-mail: marketing@skenderija.ba Web: www.skenderija.ba

poljoprivreda, prehrana, roba široke potrošnje, mlijeko i mliječni proizvodi, meso, mesni proizvodi i mesne prerađevine, riječna i morska riba, vode i povrde (svježe i prerađeno), žitarice i proizvodi od žitarica, konditorski proizvodi, začini, ekološka i organska hrana, halal certificirani proizvodi, oprema za pakovanje , transport i distribuciju hrane, oprema i materijali u prehrambenoj i ugostiteljskoj industriji, …

16.-20.11.2011. BRČKO 2011 Međunarodni sajam privrede

Mjesto održavanja: Brčko Distrikt – centar grada Organizator: Privredna komora Brčko Distrikta

Adresa: Ul. Cvijete Zuzorid bb, 76 000 Brčko Distrikt, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 49 217 556; 216 116; E-mail: pkomora.bd@gmail.com; sajam.bd@gmail.com

Metalna industrija, prehrambena industrija, građevinarstvo, visoka tehnologija, turizam, gastronomija, inovacije, mali biznis, tekstil i koža, bankarstvo, osiguravajude kude itd.

16.-19.12.2011. Međunarodni prodajni sajam robe široke potrošnje Međunarodni dječiji sajam

Mjesto održavanja: Centar Skenderija Organizator: Centar Skenderija - Sarajevski Sajam

Adresa: Terezija bb, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 33 664 163; 665 293; 445 156; E-mail: marketing@skenderija.ba Web: www.skenderija.ba

roba široke potrošnje, odjeda, obuda, krznena galanterija, kozmetika i hi-gijenski proizvodi, hrana i ostali proizvodi, igračke, školski pribor, knjige, namještaj, posteljina, suveniri, umjetničke slike, novogodišnji ukrasi, CD, DVD izdanja dječijih filmova, audio oprema, video i kompjuterske igrice i tehnologija, igraonice i radionice za djecu, projekcije crtanih filmova, mini pozorišne predstave, dječije modne revije, luna park za najmlađe, druženje

84

sa klovnovima i popularnim maskotama i likovima iz crtanih filmova, podjela novogodišnjih paketida, savjetovanja, stručna predavanja i okrudli stolovi o aktuelnim temama...

DANI TURIZMA 2011 Međunarodni sajam turizma i turistička berza Sajam hotelsko – ugostiteljske opreme i cateringa • Salon vina, Beer fest i Aquafest • Coffee shop • Festival sira i pršuta

Mjesto održavanja: Centar Skenderija Organizator: Centar Skenderija - Sarajevski Sajam

Adresa: Terezija bb, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 33 664 163; 665 293; 445 156; E-mail: marketing@skenderija.ba Web: www.skenderija.ba

međunarodna turistička berza, turističke agencije, zajednice i organizacije, hoteli, turistički centri, oprema za turizam i ugostiteljstvo, proizvođači i distributeri hrane i pida, hotelsko-ugostiteljski namještaj, tehnika oprema i pratedi mobilijar, gastro program prehrambenih proizvoda i pida, revija ugostiteljske odjede i obude, revija etno i tradicionalne odjede i dodataka, takmičenje slastičara, takmičenje barmena i majstora koktela, takmičenje kuhara i pizza majstora, organizovani nastupi i prezentacije, stručni pratedi programi, ...

20.-23.04.2011. “GASTRO EKO FEST – HRANA SA SEVDAHOM” Gastronomski festival u Sarajevu - 2011

Mjesto održavanja: Trg Oslobođenja Alija Izetbegovid Organizator: PROMOCULT d.o.o. Sarajevo

Adresa: Lubina br. 5, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 33 236 136; GSM: 061 100 415 E-mail: info@gastro-eko-fest.ba Web: www.gastro-eko-fest.ba

predstavljanje bogatog kulturnog naslijeđa i etničke raznolikosti Bosne i Hercegovine, prikazujudi tradicionalna jela, pida i delicije, muziku, plesove, nošnje i originalne rukotvorine iz cijele Bosne i Hercegovine.

20.-23.04.2011. SAJAM PODUZETNIŠTVA I OBRTA - “SAPO”

Mjesto održavanja: Gračanica Organizator: JU „BKC” - Gračanica

Adresa: 111 gračaničke brigade, 75 320 Gračanica, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 35 703 186; 706 996; E-mail: bkc.grac@bih.net.ba Web: www.sapo.ba

mala privreda i obrtnici

08.-12.06.2011. SAJAM / FESTIVAL VINA I PIVA - BANJA LUKA 2011

Mjesto održavanja: Banja Luka, “Banjalučki Velesajam” Organizator: BANJALUČKI VELESAJAM D.O.O.

Adresa: Pilanska bb, 78 000 Banja Luka, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 51 333 200; 333 223; E-mail: office@banjalukafair.com

07. - 11. 09.2011 BEE FEST Međunarodni festival pčelarstva i pčelarske opreme

Mjesto održavanja: Sarajevo - Trg oslobođenja Alija Izetbegovid Organizator: PROMOCULT d.o.o. Sarajevo

Adresa: Lubina br. 5, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 33 236 136; GSM: 061 100 415 E-mail: bee@tea-fest.ba Web: www.bee.tea-fest.ba

med i ostali pčelinji proizvodi, oprema za pčelarstvo, ljekovito bilje –monokomponentno, čajne mješavine, preparati od ljekovitog bilja, preparati na bazi ljekovitog bilja i pčelinjih proizvoda, literatura o pčelarstvu …

85

08.-10.09.2011 OTVORENI DANI MODRIČKE PRIVREDE Regionalna sajamska manifestacija

Mjesto održavanja: Modriča Organizator: Opdinska Agencija za razvoj SME preduzeda - Modriča

Adresa: Petra Kočida 4, Modriča, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 53 814 065 ; 00 387 53 811 372 E-mail: orrmsp@gmail.com Web: www.armsp.org

Program izlaganja: predstavljanje proizvodnog programa malih i srednjih preduzeda sa regije Modriče

PRIVREDNO KULTURNA MANIFESTACIJA „DANI JABUKE” GORAŽDE 2011

Mjesto održavanja: Goražde Sportska dvorana „Mirsad Hurid“ Organizator: Privredno kulturna manifestacija “DANI JABUKE”

Adresa: Ul. Seada Sofovida Sofe br. 10, 73 000 Goražde, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 38 221 067 E-mail: dani_jabuke@yahoo.com Web: www.dani-jabuke.ba

Program izlaganja: proizvodnja voda, proizvodnja semenskog i sadnog materijala, prerada voda i povrda, proizvodnja i prerada mesa i mlijeka, proizvodnja i prerada žitatrica i proizvođači pekarskih proizvoda, proizvodnja alata i mehanizacije, proizvodnja mineralnih đubriva i zaštitnih sredstava, proizvodnja ambalaže za prehrambenu industriju, finansijska sredstva, linije za hlađenje voda i povrda, turistički sektor

19.-22.10.2011. DANI MEDA Izložba i prodaja proizvoda od meda i pčelarske opreme

Mjesto održavanja: Sarajevo, Centar Skenderija Organizator: Centar Skenderija - Sarajevski Sajam

Adresa: Terezije bb, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel./Fax: 00 387 33 664 163; 665 293; 445 156; E-mail: marketing@skenderija.ba, Web: www.skenderija.ba

Program izlaganja: med i ostali pčelinji proizvodi, oprema za pčelarstvo, preparati na bazi ljekovitog bilja i pčelinjih proizvoda, literatura o pčelarstvu …

86

PRILOG BROJ 3: Pregled smještajnih kapaciteta na području sjevero-istočne regije BiH

Rb. Naziv objekta Tel/Fax

1. Hotel Tuzla Tuzla, M. Fizovida 15 +387 35 252 428

2. Hotel Dom penzionera Tuzla, Filipa Kljajida 22 +387 35 270 004

3. Motel Man Tuzla, Mihatovidi bb +387 35 280 666

4. Pansion Stuhli Tuzla, Bukinje 60 +387 35 281 577

5. Pansion Domovina Tuzla, Mihatovidi bb +387 35 815 091

6. Pansion Rudar Tuzla, Mitra Trifunovida Uče +387 35 280 373

7. Hotel Zlada Banovidi, SRC Zlada +387 35 880 600

8. Hotel Tilia Gračanica, 22 divizije 7 +387 35 703 900

9. Motel Sax Gračanica, Branilaca grada bb +387 35 705 120

10. Hotel Banja Ilidža Gradačac, Hazna bb +387 35 817 822

11. Prenodište Konak Gradačac +387 61 261 992

12. Sobe Eurotrans Gradačac, Šehitluci 80 +387 35 820 011

13. Hotel Muška voda Kladanj, SRC Muška voda +387 35 624 221

14. Hotel Bosna Kladanj +387 35 621 528

15. Motel Jelen Kladanj, Sarajevski put bb +387 35 621 111

16. Motel Amerika Kladanj, Sarajevski put bb +387 35 621 111

17. Motel Park Srebrenik, Magistralni put bb +387 35 644 756

18. Motel AS Srebrenik, Ježinac +387 35 641 724

19. Motel Orion Srebrenik, Ormanica bb +387 35 650 035

20. Motel Jet star Živinice +387 35 774 866

21. Hotel Konjuh Živinice, Tuz. odreda 5 +387 35 774 824

22. Pansion Magistrala Živinice, Magistralni put bb +387 35 621 528

23. Motel Košuta Kalesija +387 35 631 955

24. Hotel Senad od Bosne Lukavac, Prokosovidi bb +387 35 553 223

25. Motel Nodni san Lukavac, Modrac bb +387 35 550 210

26. Pansion Vila Lukavac, Armije BiH 11 +387 35 553 043

27. Hotel SVETI STEFAN, Karađorđeva bb 055 350 502,055 350 626

28. Hotel DRINA, Kneza Miloša 1 055 204 216, 055 204 216

29. Hotel Etno SELO STANIŠIDI, Pavlovida put bb 055 351 651

30. Hotel ŠICO, Jovana Dučida 3 055 210 952,055 210 952

31. Motel Monako Stefana Dečanskog bb 055 240 232, 055 240 444

32. Motel MAN, Stefana Dečanskog bb 055 240 488

33. Motel NENO, Račanska bb 055 250 374

34. Motel RISTID, Glavičice bb 055 551 225, 055 551 122

35. Motel DESPOTOVID, Cara Dušana 52 055 203 192, 055 209 880

36. Motel PERID, Komitska bb 055 350 318

37. Motel IMA DANA, Brade Gavrid 1 055 202 202, 055 213 322

38. Motel INTERGAJ, Pavlovida put bb 055 350 685

39. Motel ZELENOVID, Amajije 065 419 485

40. Pansion AZURO, Majevička 170 055 206 719

87

PRILOG BROJ 4: Kratki pojednostavljen prikaz prijave na primjeru pekmeza od jabuke

Red broj

Elementi Opis aktivnosti

1. Naziv proizvoda Gradačački pekmez od jabuke

2. Opis proizvoda

Pekmez od jabuke proizveden na tradicionalan način, isključivo od autohtonih sorti jabuka, postupkom koncentriranja svježeg soka od jabuke do sadržaja suhe materije 67 do 70% Sorte jabuka: Ramidka, Samoniklica i Grehotulja Fizikalno-hemijske karakteristike: Netopiva suha tvar 13 do 15 % pH 3.35 do 3,7 Gustina 1.25 do 1,35 Vlaga: 25 % do 30 % Senzorski profil Okus: izrazito sladak zbog velike koncentracije šedera Miris: karakterističan, ne previše izražen i blag miris, karakterističan za sortu jabuka od koje se proizvodi

Boja: pekmez ima tamnocrvenu do crnu boju,od smeđe do tamno smeđe, ovisno o sorti

3. Geografsko područje Područje Gradačca i okoliine prema zemljoviduna kojem se uzgajaju autohtone sorte jabuka Ramidka, Samoniklica i Grehotulja

4.

Dokaz o porijeklu Jabuke od kojih se pekmez proizvodi su autohtone sorte i potječu od dokazanih sorti iz vodnjaka koji su uvedeni u registar. Proizvodnja pekmeza odvija se kod registriranih članova udruženja. Pakiranje proizvoda se obavlja na istom području. Dobiveni pekmez se analizira fizikalno-hemijski i organoleptički i samo pekmez koji udovolji svim kontrolnim postupcima se pakira i prodaje s oznakom porijekla izvornosti. Pekmez se čuva upakovan u registriranim skladištima koje imaju sredstva potrebna da se osiguraju najbolji uvjeti skladištenja. Certifikacijsko tijelo provodi redovitu kontrolu kako bi provjerilo da se proizvod proizvodi u skladu sa specifikacijama.

5.

Dokumentacija koja dokazuje neposrednu povezanost prehrambenog proizvoda s tim geografskim područjem

Povijesna pozadina: U Bosni i Hercegovini kroz vijekove pekmez je bio jedini trajni proizvod koji se dobijao preradom jabuke. Od korištenja u izvornom obliku koristio se kao zaslađivač i uspravljanju raznih slatkih bosanskih specijaliteta. U BiH se proizvodi od davnih vremena. Dobiva se preradom autohtonih sorti jabuke uz primjenu tradicionalne tehnologije.

6.

Opis postupka dobivanja prehrambenog proizvoda

Način proizvodnje: Pekmez se proizvodi preradom jabuke i to na način koji se koristi vijekovima. Jabuke se usitne, zatim se odvaja sirovi vodni sok od čvrste faze -komine. Sirovi vodni sok se zatim stavlja u posudu i ukuhava do 70 do 75 % sadržaja suhe tvari.

7. Podaci o certifikacijskom tijelu

Nazivcertifikacijskog tijela: Još nije određen u BiH Kontrolni organ: Komisija nadležna za proizvodnju proizvoda sa oznakama geografskog porijekla

8. Posebne pojedinosti u vezi označavanja

Gradačački PEKMEZ od jabuke Datum inspekcije: tE (FE), serijski broj pakiranja i datum proizvodnje.

88

prehrambenog proizvoda

Deklaracija: Riječi „Gradačački PEKMEZ od jabuke“ moraju se pojaviti na prednjoj i stražnjoj strani naljepnice na jediničnoj ambalaži. Ambalaža korištena za prodaju proizvoda zaštidenog oznakom izvornosti ima još i pečat ili stražnju naljepnicu označenu brojem i izdanu od Certifikacijskog tijela. Vlastite deklaracije od proizvodnih firmi koje de se koristiti za zaštideni pekmez moraju sadržavati na vidnom mjestu registracijski broj firme autorizirane za prodaju pekmeza koje nosi oznaku izvornosti, kao i informacije koje se opdenito zahtijevaju prema važedim zakonima.

9.

Usklađenost s važedim propisima koji se odnose na hranu

Udovoljavanje svim zahtjevima Zakona o hrani i shodnih Pravilnika BiH, odnosno EU. Kod pekmeza od jabuka zbog posebnog rizika obavezna kontrola na teške metale, HMF i mikotoksina ( posebno patulin) i mrke pigmente.

89

PRILOG BROJ 5.Studija slučaja: Zaštita proizvoda «Gračanička kera» putem certificiranja geografske

oznake – postupci i procedure registracije u Bosni i Hercegovini

Za proizvode kao što su dilim, keranje, heklanje, pletenje, vez poznato je da su od davnina rađeni u formi rukotvorina koje su se proizvodile u svakoj kudi. U cilju očuvanja ovog kulturnog blaga, formirano je i egzistira nekoliko udruženja koja nastoje da ovu umjetnost izrade rukotvorina prenesu na mlade i tako sačuvaju od zaborava. Keranje je jedinstvena umjetnost za koju je osim umjetničkog dara potrebna izvrsna vizija, koncentracija i strpljenje. Za metar kerane čipke potrebni su sati i sati rada iglom i koncem bez mogudnosti vradanja unazad. Udruženje Gračaničko keranje je osnovano s ciljem da na ovim područjima ovu neprocjenljivu umjetničku vrijednost iz kulturnog nasljeđa BH-građana, afirmiše i dâ značaj da bi ova vrijednost bila sačuvana i spašena od zaborava.

Gračaničke žene su u ovoj ni malo laganoj tehnici, davno dostigle savršenstvo. Još u 19 stoljedu

kerani motivi su krasili domove uglednih porodica, ali isto tako i muzejske prostore. U Gračanici su se

s koljena na koljeno prenosile vještine keranja, jer su djevojčice od svoje sedme godine dobivale prve

upute keranja.

Ključni proizvod je Kera. S obzirom da su navedeni proizvodi zbog kompleksnosti izrade relativno

skupi ciljna grupa klijenata su:

- strani turisti

- BH građani koji žive u inostranstvu

- inozemni kupci.

Jedan od problema s kojim se susredu proizvođači kod plasmana proizvoda ciljnim grupama

potrošača i izlaska na ino tržište je problem zaštite odnosno certificiranje proizvoda.

Registracija geografske oznake u BiH ostvaruje se provođenjem odgovarajudeg postupka, u

saradnji sa Institutom za intelektualno vlasništvo BiH.

Prijavu za registraciju geografske oznake u BiH mogu podnijeti:

- udruženja pravnih i fizičkihlica;

- privredne komore;

- opdine i

- državni organi.

Jednu zajedničku oznaku mogu koristiti svi proizvođači iz naznačenog područja koji zadovoljavaju

propisane uvjete. Uz registraciju geografske oznake zahtijeva se i registracija korisnika oznake. Prijava

se podnosi na propisanom zahtjevu za registraciju geografske oznake, na način i pod uvjetima

utvrđenim Zakonom o industrijskom vlasništvu BiH i Pravilnikom o geografskim oznakama. Uz prijavu

za registraciju mora biti priložen pravilnik o geografskoj oznaci.

Pravilnik mora sadržavati:

1. Odredbu o načinu upotrebe robe ili proizvoda;

2. Naznačenu teritoriju odnosnoregiju iz koje proizvod potiče;

3. Naznaku robe za koju se predlaže geografska oznaka;

4. Oznaku koja de se registrirati kao geografska oznaka;

5. Izgled oznake, što uključuje slijedede detalje:

90

a) slike,

b) skice,

c) vinjete,

d) boje i slično.

Uz svu priloženu dokumentaciju potrebno je uraditi stručnu obradu za traženi proizvod odnosno

robu. Za proizvod Gračanička kera, ostvarena je saradnja sa uredom AJASN, odnosno sa Zemaljskim

muzejem grada Sarajeva.Ove institucije su ukazale na značaj ovog kulturnog naslijeđa, te su

omogudile nekoliko izložbenih putovanja po BiH i inozemstvu. Na tim promocijamasu bili

okrugli stolovi na kojim se dolazilo do zaključaka da je proizvod Gračaničko keranje

važan segment iz kulturne baštine BH građana. Uz svaki proizvod, robu mora postojati

stručna potpora kojauz sve dokaze poboljšava realizaciju prijave. Primjera radi, ako je tomed onda se

traže institucije koje za ovaj proizvod potvrđuje kvalitetu.

Nakon što je Udruženje Gračaničko keranje podnijelo zahtjev za certificiranje proizvoda, proces je

sveukupno trajao 2 godine, do momenta izdavanja rješenja o certifikaciji proizvoda. Obzirom na

ovako dug period čekanja, zbog provođenja različitih procedura, potrebno je unaprijediti procese i

procedure, kako bi se skratio period čekanja, te povezati rad i međusobnu saradnju nadležnih

institucija.

Jedan od važnih ciljeva kada je riječ o tržišnoj afirmaciji tipičnih proizvoda je svakako važnost pitanja

njihove zaštite odnosno certiciranje. Certificiranje proizvoda je dokaz njihove kvalitete

i porijekla proizvoda. Time se omogudava kupcu da se lakše opredijeli pri kupovini. Posebno je to

slučaj kada se određeni proizvod veže za državu koju kupac iz određenih razloga voli i cijeni, ili kad se

radi o prehrambenom proizvodu za koji je poznat teren odnosno regija iz koje potječe proizvod.

Prilikom certificiranja određenog proizvoda potrebno je dokazati zajednički identitet države i samog

proizvoda. U tom smislu postoji obostran i ekonomski interes, obzirom da kad proizvod postane

certificiran, to je značajno za njegovu tržišnu afirmaciju i valorizaciju.

S jedne strane zajednica ima interes da proizvođač ne plasira proizvode „na crno“, dok sa druge

strane proizvođač time dobije za vlasiti proizvod lakši izlaz na tržište.

Svi proizvodi koji imaju certifikat postižu bolje tržišno učešde kako na domadem tako i na inostranom

tržištu.

Prijedlog mjera za poboljšanje poslovanja:

- Razvoj proizvoda Gračanička kera kroz jačanje turističke ponude, kao proizvod / suvenir

- Održavanje radionica - keranje

- Snažna promocija u BiH i inostranstvu

- Povedanje sredstava za programe poticanja proizvodnje tipičnih proizvoda

- Formiranje zadruge starih zanata u cilju smanjenja troškova poslovanja

- Organizovanje prodaje u zajedničkim izložbeno prodajnim prostorima

- Otvaranje centra za sticanje znanja i vještina u izradi tipičnih proizvoda

91

PRILOG BROJ 6: Studija slučaja: Osposobljavanje i sticanje obrtničkih kvalifikacija u Republici

Hrvatskoj

U okviru Zakonom o obrtu utvrđenih zadada Hrvatska obrtnička komora vrši stručno osposobljavanje

za sticanje znanja za pokretanje vlastitog obrta i polaganje majstorskog ispita.

Ispit o stručnoj osposobljenosti može se polagati za jednostavnija zanimanja.

Uvjeti za prijavu

Za pristup ispitu potrebno je priložiti:

Prijavnicu za ispit

Dokaz o državljanstvu

Rodni list

Svjedodžbu osnovne škole

Rokovi prijave

Hrvatska obrtnička komora zaključuje primanje prijava za ispit o stručnoj osposobljenosti najkasnije

30 dana prije početka ispita u određenom ispitnom roku. O pravu na pristupanje ispitu o stručnoj

osposobljenosti Hrvatska obrtnička komora izvješduje ispitanike u roku od 7 dana nakon utvrđivanja

liste ispitanika koji mogu pristupiti ispitu o stručnoj osposobljenosti.

Struktura ispita o stručnoj osposobljenosti

Ispit se sastoji od :

Izrade praktičnog rada i / ili radne probe

Provjere znanja nužnih za samostalno obavljanje obrta.

Rokovi polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti

Ispit o stručnoj osposobljenosti polaže se u 5 ispitnih rokova koji se održavaju u februaru, aprilu,

junu, oktobru i decembru.

Diplomu o stručnoj osposobljenosti potpisuje predsjednik Hrvatske obrtničke komore, i sa ovom

diplomom se može pokrenuti vlastiti obrt.

Majstorska zvanja su vrlo cijenjena u Hrvatskoj i u Europi, a stječu se polaganjem majstorskog ispita.

Majstorski ispiti su državno priznati ispiti, regulirani Zakonom o obrtu i Pravilnikom o postupku i

načinu polaganja majstorskog ispita, te ispita o stručnoj osposobljenosti a mogu se polagati za zvanja

s liste vezanih obrta, čije je programe donio ministar nadležan za gospodarstvo.

Majstorski ispit sastoji se od četiri dijela.

Majstorski ispit:

1. dio: Izrada praktične zadade i / ili radne probe

2. dio: Provjera teorijskih znanja nužnih za vješto obavljanje poslova primjerenih obrtu

3. dio: Provjera znanja iz područja gospodarstva, poznavanje propisa o vođenju poslovnih knjiga

i propisa o obavljanju obrta

4. dio: Provjera osnovnih znanja nužnih za poduku naučnika

Ispitaniku koji je položio majstorski ispit izdaje se DIPLOMA o majstorskom zvanju (majstorska

diploma). Majstorska diploma omoguduje samostalno otvaranje i vođenje obrta ili vođenje obrta za

drugog obrtnika kao i lakše zapošljavanje. Majstorsko zvanje upisuje se u radnu knjižicu.

92

Uvjeti za pristupanje majstorskom ispitu.

Majstorskom ispitu mogu pristupiti osobe koje su stekle odgovarajudu srednju stručnu

spremu i imaju dvije godine radnog iskustva u zanimanju za koje žele polagati majstorski

ispit.

Majstorskom ispitu mogu pristupiti osobe s neodgovarajudom srednjom stručnom ili

srednjom školskom spremom ako na dan pristupanja ispitu imaju najmanje tri godine radnog

iskustva u zanimanju za koje žele polagati majstorski ispit.

Majstorskom ispitu mogu pristupiti osobe s neodgovarajudom srednjom stručnom ili

srednjom školskom spremom i završenim obrazovanjem u majstorskoj školi u trajanju od

godine dana, za zanimanje za koje žele polagati majstorski ispit.

Majstorskom ispitu mogu pristupiti osobe koje imaju završenu nižu stručnu spremu u istom

strukovnom području ako na dan pristupanja ispitu imaju najmanje deset godina radnog

iskustva u zanimanju za koje žele polagati majstorski ispit.

Za stare zanate je posebno važna posljednja skupina jer se ne traži ugovor o radu ved izjava ovjerena

kod notara.

93

PRILOG BROJ 7: Nazivi nekih zaštidenih proizvoda u Evropskoj uniji

Zaštideninaziv

proizvoda Vrstaproizvoda Porijeklo

Asiago Kravljisir Italijanska visoravan

Asiago

AzafrandelaMancha šafran Španjolska regije La

Mancha

Comte kravlji sir Francuska regija Comte

Gorgonzola kravlji sir Italijanski grad

Gorgonzola

Jijona y Turron di

Alicante poslastica Grad Jijona Španija

Manchego ovčji sir Španjolska pokrajina La

Mancha

Mozzarella di Bufala

Campana sir bivolji Italija

Parmigiano Reggiano sir -parmezan Parma, Italija

Prosciutto di Parma pršuta Parma, Italija

Prosciutto Toscano pršuta Toskanska, Italija

Queijo Sao Jorge sir Portugal

Gouda holandski sir grad Gouda, Holandija

Edamer holandski sir grad Edam, Holandija

Cheddar sir Britanska parohija

Cheddar

Spreewalder Gurken kiseli krastavci Regija Spreewald,

Njemačkoj

Nurnberger

Lebkuchen medenjaci Nurnbergu, Njemačka

Lubecker Marzipan marcipan Lubecka, Njemačka

Koelsch pivo iz Koelna, Njemačka

94

PRILOG BROJ 8: Kontakt lista proizvođača tradicionalnih proizvoda i starih zanata Red broj

Naziv subjekta / osobe Kontakt telefon

e-mail Adresa Tipični / tradicionalni proizvodi i zanati

1. Atelje JASMIN Sedid Mujaga- vlasnik

035/260-217 061/632-538

Tuzla, Đure Đakovida 24

Izrada umjetničkih slika u različitim tehnikama, slike u bakru(bakrorez), slike u cinu, ulje na platnu, brantmaleraj, štrikanje,vez, izrada bižuterije i suvenira

2. Atelje Durid Fikret Durid-vlasnik

061734960 035/702076

Lipa 13 Gračanica

Izrada umjetničkih slika u različitim tehnikama: ulje na platnu, akril,pastel. Izrada gitara, najpoznatije gitare: Jumbo model Gibson, Orkestra model Cutaway.

3. “Butik“ Hodžid Azra- vlasnik

061/894-405 i 063/286-554

e-mail: hodzicazra@yahoo.com

Gračanica- zelena pijaca i tržnica Arizona

Izrada vjenčanica i vjenčana oprema Iznajmljivanje kompletne opreme Prodaja vjenčanica

4. Umjetnička galerija Pro ArtEnisa Pilavdžid, slikarica

035/257-081 proart.tuzla@bih.net.ba Tuzla, Hadžibakir-bega Tuzlida bb

Izrada umjetničkih slika u različitim tehnikama (ulje na platnu, pastel, akvarel, akrilik, grafika i dr.) Slikanje unikatnih marama i kravata na svili Unikatno slikanje na staklu Prodaja platna i repromaterijala za slikanje

5. Drvorezbarstvo „Hodžid“ Vlasnik: Ramo Hodžid, drvorezbar

062/314-443 rhodzic@inet.ba Tuzla, ZAVNOBiH-a 7

Izrada starog bosanskohercegovačkog namještaja( komoda, sedija, stolova-peškuna, stolica, stilskih fotelja, razne drvene galanterije) Izrada reljefa u drvetu Izrada unikatnih suvenira Restauracija starog namještaja.

6. Kazandžijska radnja „Isid“ Vlasnik: Hajrudin Isid

035/816-135 Gradačac, Šehida 27

Ručna izrada kotlova za rakiju

7.

Izrada i restauracija bosanskog rezbarenog namještaja“ Derviševid“ Vlasnik: Alija Derviševid

035/702-139 061/998-933

rezbarije@hotmail.com www.rezbarije.com

Gračanica, Bulakov sokak bb

Izrada bosanskih sečija, spavadih soba, kuhinja, rezbarenih stepeništa i ulaznih vrata, opremanje džamija, izrada logotipa firmi, izrada suvenira, izrada levhi, restauracija komadnog rezbarenog namještaja.

8. Zanatska radnja „ Narodna nošnja“ Vlasnik: Ajša Puzid

035/775-132 061/744-285

www.narodnanosnja.ba info@narodnanosnja.ba

Živinice, 25. Novembar bb

Izrada narodnih nošnji za sve narode i etničke grupe u Bosni i Hercegovini i okruženju Izrada unikatne odječe Restauracija starih narodnih nošnji.

95

9. TGS Hamidovid Vlasnik: Rasim Hamidovid

035/257-401 035/635-460 Fax: 035/258-057

tgs@bih.net.ba Kalesija, Babajidi bb

Izrada unikatnih tradicionalnih bosanskih kuda Izrada dizajniranih bosanskih kuda (u saradnji sa renomiranim profesorima dizajna) Izrada ljetnikovaca za odmor Izrada masivnih ukrasnih držada za zavjese –karniša Izrada masivnih ulaznih i sobnih vrata Izrada tradicionalnog bosanskohercegovačkog namještaja rezbarenog u drvetu Izrada bosanskih pendžera Uređenje džamija Uređenje enterijera stanova i poslovnih prostora Izrada igračaka od drveta Izrada predmeta od drveta( sinije, oklagije, slikarski kistovi, suveniri) Restauracija starih predmeta od drveta.

10. Tkaonica dilima i ponjava Vlasnik: Elvedina Mehinovid

062/989-530 Gračanica, Hadžikadijina bb

Tkanje unikatnih dilima Tkanje unikatnih ponjava Tkanje suvenira

11. Grnčarija“Huskid“ Vlasnik, Faruk Huskid, grnčar

061/720-633 Izrada zemljanog posuđa od gline Izrada grnčarskih proizvoda od gline i kamena Izrada suvenira.

12. Domada radinost “Priluk“ Vlasnik, Salim Omerkid

035/760-046 061/778-944 062/892-079

salim_uzar@yahoo.com Živinice, Priluk bb

Izrada užadi a)tehnička užad( kudelja, juta, sisal) do 50mm debljine b)sintetičke pletenice do 32mm debljine od poliestera, polipropilena i poliamida. Izrada konopaca, izrada mreža, izrada užarske galanterije

13. Udruženje“Gračaničko keranje“ Predsjednica, Azemina Ahmedbegovid

061/994-165 azemina.ahm@gmail.com Gračanica, 111. Gračaničke brigade bb

Udruženje ima 100 aktivnih članica. Djelatnosti: -keranje stoljnjaka i miljea, keranje odjevnih predmeta, keranje ukrasa za prostorije, -uramljivanje keranih radova -izrada keranog nakita -izrada šamija sa tradicionalnom kerom.

14. Kovačnica Bešid, Vlasnik, Muharem Bešid

035/636-919 061/291-995, 061/500-995, 061/291-996

basic_belmir@yahoo.com

Kalesija, Međaš raskršde

-izrada roštilja Izrada sačeva, izrada ražnjeva, izrada tanjirača, izrada poljoprivrednih alata, izrada kovačkih ukrasa i suvenira Popravka poljoprivrednih alata.

96

15. Krojačka radnja „Hergid“ Vlasnik, Mina Hergid, krojač-modelar

063/532-502 061/666-125

hergicdino@yahoo.com

Tuzla, Rudarska 55

Krojenje i šivanje muške i ženske konfekcije Izrada unikatne odječe

16.

Udruženje žena "Maja" Kravica Kontakt osobe: Nada Markovid-predsjednica Jelika Jovanovid -zamjenica predsjednice

Tel: 056 465 365

MZ Kravica, Srebrenica

Udruženje zastupa interese žena povratnika, omoguduje podršku održivog povratka, razvoj poljoprivredne proizvodnje i rukotvorina, jačanje svijesti I zagovaranje za prava žena povratnica, edukacije i seminari na temu socijalnih prava, integracija u lokalnu zajednicu

17.

Udruženje žena "Jadar" Konjevid Polje Kontakt osoba: Ifeta Mejremid

Tel. 065 913 507

MZ Konjevid Polje, Bratunac

Podrška povratnicima, razvoj primarne poljoprivredne priozvodnje, uzgoj povrda u plastenicima

18.

Udruženje žena „Šamčanke" Kontakt osoba: Radojka Sladoje

Tel. 054 612 898

Šamac, Republika Srpska

Razvoj proizvodnje tradicionalnih proizvoda ovog kraja, rukotvorine, proizvodi za domadinstvo, poljoprivreda i prerada hrane

19.

Udruženje žena "Okrugli sto", Brčko Kontakt osoba: Almerija Petrovid

Tel: 049 214 811

Brčko Distrikt BiH

Psihosocijalna podrška povratnima na području Brčko Distrikta, realizacija projekata za generisanje prihoda I održivi ostanak povratnika, razvoj poljoprivredne proizvodnje, stari zanati

20. Umjetnička radionica“Telalovid“ Vlasnik, Mirsad Telalovid

061/179-325

Tuzla, Rudarska 37

Izrada suvenira od vještačkog mermera( livenje motiva) Izrada umjetničkih slika u različitim tehnikama(ulje na platnu, pastel, akvarel, akrilik, grafika i dr.)

21.

Galerija“Refka Šestan Čajid“ Vlasnik, Refka Šestan Čajid, umjetnica

035/702-070 061/305-621

refka@mail.com

Gračanica, Podrinjska 8

Izrada umjetničkih slika u različitim tehnikama (ulje na platnu, pastel, akvarel, akril, grafika i dr.) Izrada bosanskohercegovačkih narodnih nošnji Restauracija narodnih nošnji. Dizajniranje, izrada i restauracija narodne nošnje za Zemaljski muzej u Sarajevu

22. Emina Ibrahimovid, umjetnica

035/707-293

Izrada narodnih nošnji za lutke Izrada umjetničkih slika u različitim tehnikama(akril i ulje na platnu) Izrada vezova Izrada opreme za maturante.

97

23. Atelje“Imamovid“ Vlasnik, Enes Imamovid

035/704-891 061/631-298

Gračanica, Patriotske lige 44

Ispis(pjeskarenje) u staklu Izrada umjetničkih slika u različitim tehnikama: Ulje na platnu, Pastel,akvarel,akril,grafika i dr.

24. Optika“Urar“ Vlasnik,Goran Matijevid

061/323-090

Tuzla, Trgovačka 3

Izrada i popravka naočala Servisiranje satova Restauracija starih ručnih satova.

25. Urar“DETAS“ Vlasnik, Dario Šimid

035/276-027 035/257-329

www.detas.ba E-mail: info@detas.ba

Tuzla, Jevrejska 2

Popravka ručnih satova, prodaja satova Restauracija starih ručnih satova.

26. Galerija“FIKO“ Vlasnik, Ibričid Fikret- Fiko

061/178-097

Tuzla, Turalibegova 22 TC Pasaž

Izrada umjetničkih slika u različitim tehnikama: ulje na platnu,pastel,akvarel, akril, uramljivanje slika Restauracija starih slika i ramova.

27. Slastičarna „Iljazovid“ Vlasnik, Vahida Iljazovid

035/257-388 061/734-444

Tuzla, Trgovačka 15

Izrada boze(po strogo čuvanom receptu) Proizvodnja tradicionalnih kolača: hurmašica, baklava

28. Kišobranđijska radnja “Suljid“Vlasnik, Ferid Suljid

Tuzla, Zlatarska bb

Izrada kišobrana, popravak kišobrana, oštrenje noževa, mlinova i makaza

29.

Zlatarska radnja“Marjanovid“ Vlasnik, Spasenija Marjanovid

061/159-483

Tuzla, Gradska 5

Izrada nakita, prodaja nakita Popravak starog nakita

30. Zanatska radnja „Kalibar“ Vlasnik, Osmo Selimbašid

061/561-927

Tuzla, Inkubator centar Tuzla

Popravka svih vrsta oružja, zamjena cjevi, bruniranje oružja, hemijska zaštita, upucavanje sa i bez optike Restauracija starog oružja.

31.

Savez Udruženja „Mreža žena Veliko srce u BiH“ Koordinator u Savezu: Halida Jahid

Tel : 035/821-006 ,Fax : 035/821-005,GSM : 061/747-385,

halidajahic@yahoo.com Hadžiefendijina bb ,Gradačac

Od 2005. počeli sa proizvodnjomorganske hrane Tradicionalni džemovi i slatko Proizvodnja sokova Proizvodnja ukiseljenog povrda Sušeno vode i povrde

32.

BOSFAM – Bosanska familija Munira Beba Hadžid, direktorica

tel/fax ++387 (0) 35 257 533; mob. ++387 (0) 61 732 027

www.bosfam.ba e-mail bosfam.tz@bih.net,ba

Tuzla, Ul.St.Matijevida 11

Ručno izrađeni vuneni dilimi i etnički dizajnirani pleteni i heklani džemperi, šalovi, rukavice, čarape i čitav niz drugih proizvoda sa šarolikim bosanskim mustrama - bebi program – dekice, kapice, pape, nakit, heklani stoljnjaci, zavjese, vezeni stoljnjaci, jambezi, jastučidi, zavjese, keranje – stoljnjaci, milea, maramice, ručno slikano staklo – zdjele, vazne, šedernice, svijednjaci, rezbarije – stolovi, peškuni, poslužavnici, bakrorez – slike, suveniri

98

33. Autohtoni Bosanski restoran“Bosanska kuda“ Vlasnik, Ševal Dorsulovid

061/568-879

Kalesija, Babajidi bb

Izrada hrane na tradicionalan način: domada kuhinja i domadi sokovi.

34. Proizvodnja sazova i šargija“Mešanovid“ Vlasnik, Smajl Mešanovid

035/816-416 062/233-606

Gradačac

Izrada tradicionalnih muzičkih instrumenata - sazovi, šargije, bugarije, karazen i čištelije Popravak tradicionalnih muzičkih instrumenata Restauracija starih tradicionalnih muzičkih instrumenata.

35. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo «Veselčid», vlasnik Nikola Veselčid

035 650 140, 062 166 984

opg.veselcic@gmail.com www.opg.veselcic.com

Špionica Srednja 134, Srebrenik

Prerađeni prehrambeni proizvodi na bazi tikve

36. Samostalni preduzetnik Rada Tešid, Tobut, Ugljevik

065 230 492 Ugljevik Proizvodnja i prerada mlijeka, proizvodnja tradicionalnog sira, prerada voda i povrda, proizvodnja džema, ajvara

37. Goran Radid, Ugljevik 065 266 102 Ugljevik Proizvodnja i prerada mlijeka, proizvodnja domadeg sira

38. "Unikat" Tuzla 061-826-156 Armije BiH bb

do broja 13 Proizvodnja kožne odjede

39. "Mešanovid" Gradačac 061-152-501

H.K.

Gradaščevida

bb

Popravak satova i nakita

40. "Ram-Art" Tuzla 035-236-950;

061-885-453 Fakida Sokak 1 Proizvodnja ostalih raznovrsnih proizvoda, d.n.

41. "Hajdarevid Šefik-Zanatska

Časovničarska Radnja" T Rudarska bb Popravak satova i nakita

42. "Pašid" Ztr Tuzla 035-239-529 Džafer Mahala

7 Popravak satova i nakita

43. "Ms Konfor" Gradačac 035-865-812 Biberovo Polje

bb Proizvodnja ostalog namjeŠtaja

44. "Monia" Zr Gračanica 035-788-923 Muse Dazima

Datida 9 Proizvodnja osvježavajudih pida

45. "Zlatarna" Živinice 061-417-055 Maršala Tita bb Proizvodnja plemenitih metala

46. "Stil" Živinice 061-731-683 Maršala Tita 83 Proizvodnja ostale vanjske odjede, Šivene po mjeri

47. "Zonid" Tuzla 061-143-320 Saliha Vugida 71 Proizvodnja ostale vanjske odjede, Šivene po mjeri

99

48. "Zlatar" Szr Živinice 035-775-317 M. Tita bb Popravak satova i nakita

49. Obudar Živinice Bulevar

Čardaklija bb Proizvodnja obude po narudžbi i u malim serijama

50. "Domada Radinost" Tuzla 035-280-757 Blagoja

Parovida 78 Proizvodnja ostalih proizvoda od drveta

51. Zsr Tuzla 035-384-411 Ljepunice 81 Proizvodnja ostalih proizvoda od drveta

52. Zanatska Zlatarska Radnja,

Živinice 035-236-938

Pašage Gogida

bb Popravak satova i nakita

53. "Cord" Tuzla 061-731-172 M. Sadikovida

Škrabe do 49 Proizvodnja užadi, konopca, pletenica i mreža

54. "Obudar" Tuzla Rudarska 51 Popravak obude i ostalih predmeta od kože

55. "Kljuvid" Gračanica 035-706-049 Centar bb Proizvodnja nakita i sličnih predmeta, d.n.

56. "Kljuvid" Izdvojeni Prostor

Gračanica 061-317-557 Kula bb Proizvodnja nakita i sličnih predmeta, d.n.

57. Zr "Senka" Tuzla 035-236-788 Franjevačka 18 Popravak satova i nakita

58. Zr "Obudar" Banovidi 061-862-442 Husinske Bune

3 Popravak obude i ostalih predmeta od kože

59. "Domada Radinost"

Živinice 035-772-920 Partizanska 25 Proizvodnja tepiha i prekrivača za pod

60. Pekara "Kabil"Tuzla 035-315-100 Franjevačka 22 Proizvodnja kruha, peciva, svježe tjestenine i kolača

61. Zr "Zlatar" Srebrenik 1. Mart bb Proizvodnja nakita i sličnih predmeta, d.n.

62. Szr Časovničar "Urar"

Srebrenik Radnička bb Popravak satova i nakita

63. "Zec Ismet - Tašnarska

Radnja" Tuzla Gradska 11

Proizvodnja kofera, ručnih torbi i sličnih proizvoda, sedlarskih i

saračkih proizvoda

64. "Rejzovid" Tuzla Sakiba Kunosida

bb Proizvodnja nakita i sličnih predmeta, d.n.

65. Dom. Rad. "Cod Studio-

Bakalovid" Tuzla 035-281-549

Albina

Herljevida 13/7 Proizvodnja pozamanterije

100

66. "Konitex" Banovidi 035-874-799 Naselje Borac

bb Proizvodnja ostale vanjske odjede, Šivene po mjeri

67. Zlatar "Tomo" Tuzla 035-250-524 Turalibegova

(Cipelidi) Proizvodnja nakita i sličnih predmeta, d.n.

68. Szd "Gratop" Tuzla 035-260-260 Slavka Mičida

20 Arhitektonske i inženjerske djelatnosti i tehničko savjetovanje

69. "Žilid" Tuzla 061-804-782 TC Sjenjak Proizvodnja nakita i sličnih predmeta, d.n.

70. Szr "Krojač" Tuzla 061-101-568 Dr.

Mujbegovida 3 Proizvodnja ostale vanjske odjede, Šivene po mjeri

71. Kroj. Salon "Marija" Tuzla 061-293-090 Pere Kosorida

12 Proizvodnja ostale vanjske odjede, Šivene po mjeri

72. Szr "Krojač" Živinice 035-814-543 II Kraiška 51 Proizvodnja ostale vanjske odjede, Šivene po mjeri

73. Domada Radinost

"Grič",Lukavac 564-457

Babice Donje

bb Proizvodnja ambalaže od drveta

74. SZ-A PČELARSKA

DJELATNOST,LUKAVAC 061-168-430

13.Septembar

25 Uzgoj pčela, proizvodnja meda i pčelinjeg voska

75. "Šuhreta" ,Krojački Salon

,Kalesija 061296828

Kalesijskih

Brigada bb Proizvodnja ostale vanjske odjede, Šivene po mjeri

76. Obudarska Radnja

"Obudar",Tuzla 061-411-099 Slatina 14 Popravak obude i ostalih predmeta od kože

77. Pčelarska Djelatnost "Apis" 035-567-840 Mehe Tubida 85 Uzgoj pčela, proizvodnja meda i pčelinjeg voska

78. Szr "Lokrum",Gradačac 035-816-954 Žrtava

Srebrenice 11 Proizvodnja sokova od voda i povrda

79. Domada Radinost Priluk 035-760-046 Priluk bb Proizvodnja užadi, konopca, pletenica i mreža

80. Domada Radinost "Edo" 061-884-310 Gnojnica bb Proizvodnja metli i četki

81. "Zlata" Tuzla 061-741-882 Turalibegova 43 Proizvodnja ostale vanjske odjede, Šivene po mjeri

82. "Napredak" Lukavac 061-779-185 Devetak bb Proizvodnja keramičkih predmeta za domadinstvo i ukrasnih

predmeta

83. "Ajan" Lukavac 061-283-867 Gnojnica bb Proizvodnja metli i četki

101

84. "His" Gračanica 061-164-508 Čiriš 6 Proizvodnja kofera, ručnih torbi i sličnih proizvoda, sedlarskih i

saračkih proizvoda

85. "Grnčarija" Tuzla 062-130-675 Maršala Tita 84-

30

Proizvodnja keramičkih predmeta za domadinstvo i ukrasnih

predmeta

86. "Alma" Tuzla 035-393-380 Franje

Markovida 4/13 Proizvodnja pletenih i kukičanih tkanina

87. "Obudar" Banovidi 061-317-208 Husinske Bune

Hanka 3 Popravak obude i ostalih predmeta od kože

88. Domada Radinost Okanovid

Muhamed Lukavac

035-542-

216,061-641-

108

Poljice bb Proizvodnja tkanina pamučnog tipa

89. "Krušna Ped" Tuzla 035-267-362 Armije RBiH 230 Proizvodnja kruha, peciva, svježe tjestenine i kolača

90. "Duomax" Tuzla 066-607-623 Maršala Tita 56 Proizvodnja pozamanterije

91. "Europlet" Gradačac 061-295-790 Vučkovci Proizvodnja predmeta od slame, pruda i drugih pletarskih materijala

92. "CIK-CAK" TUZLA 063-131-677 Rudarska 71 Proizvodnja pletenih i kukičanih tkanina

93. "Darijela" Tuzla 066-158-426 Bime Adžejlida

36

Proizvodnja kofera, ručnih torbi i sličnih proizvoda, sedlarskih i

saračkih proizvoda

94. "Pčelarstvo-Džinid" Tuzla 061-731-408 Voje Ivanovida

Crnogorca 7 Uzgoj pčela, proizvodnja meda i pčelinjeg voska

95. "Bozadžija" Gradačac 061-509-737 Hazna bb Proizvodnja sokova od voda i povrda

96. "Izvor-Toplice" Živinice 061-270-397 Lukavica G.

Izvorište Toplica Restorani

97. "Maslačak" Teočak 065-979-601 Centar Uzgoj pčela, proizvodnja meda i pčelinjeg voska

98. "Ahmičid" Čelid 061-634-328-

Vražidi,

Ul.Šemsudina

Slomida 10

Gajenje povrda, cvijeda i ukrasnog bilja

99. "Pčelica Maja" Banovidi

035-875-

544,062-607-

164

119.MBB 26 Uzgoj pčela, proizvodnja meda i pčelinjeg voska

102

100. "Evropa" Tuzla 062-264-661 Šidki Brod,

Ul.21.April 90 Proizvodnja sokova od voda i povrda

101. "Medprom" Sapna 061-899-336 Međeđa Uzgoj pčela, proizvodnja meda i pčelinjeg voska

102. "Edo" Doboj Istok 061-659-008 Lukavica Rijeka Gajenje usjeva i zasada u kombinaciji sa uzgojem životinja (mjeŠovita

poljoprivredna proizvodnja)

103. "Polje" Doboj Istok 035-723-336 Brijesnica Velika Gajenje voda

104. "Dandino" DOBOJ ISTOK 062-162-590

Brijesnica

Velika, Zaseok

Polje

Proizvodnja obude po narudžbi i u malim serijama

103

PRILOG BROJ 9: Primjeri korištenih anketnih upitnika za istraživanje ciljanih skupina

A N K E T N I U P I T N I K

Ime i prezime

Telefon / Fax

Općina/Opština

Pitanje Odgovor

Navedite koje tradicionalne

proizvode radite

Kada se proizvod počeo proizvoditi

(okvirno)

Specifične sirovine i sastojci za

proizvodnju

Proizvodni postupak / proces

Da li se proizvod radi po standardu.

Ako da, kojem?

Da _______________________________________________

Ne

Količina proizvodnje –

sedmično/mjesečno/sezonski

Sedmično _________________

Mjesečno _________________

Sezonski _________________

Jedinična cijena

Način i količina pakovanja

Gdje se proizvod prodaje Lično ___% Preko posrednika ___% Putem trgovine ___%

(navedite koja trgovina____________) Drugo________

Ima li proizvod na sebi oznaku opisa

proizvoda i proizvođača. Ako da,

koju?

Da _______________________________________________

Ne

Da li ste već zaštitili/certificirali

proizvod?

Da

Ne

Da li biste zaštitili (certificirali) vaš

proizvod?

Da

Ne

Najznačajniji tipični proizvodi koje

biste mogli proizvoditi

Molimo navedite:

Ti proizvodi su tipični zato što

postoji:

Tradicija Dovoljno sirovina Tržišno poznat Kvalitet

Postoje uslovi za njihovo certificiranje Poznat tehnološki postupak

Za ove proizvode potrebno je

slijedeće:

Dodatna edukacija zaposlenog osoblja Poboljšanje tradicionalne

tehnologije Nije potrebna dodatna edukacija

Da li ste član nekog Udruženja? Ako Da _______________________________________________

Poštovani, ispred Vas je upitnik čija namjena je da istraži stavove vezane uz stanje i mogućnosti razvoja tipičnih

proizvoda u sjeveroistočnoj regiji BiH. Vaši odgovori u ovom upitniku doprinijeti će realnijem sagledavanju

ukupnih mogućnosti i perspektivnosti kao i prepreka u razvoju tipičnih proizvoda. Unaprijed hvala!

104

da, kojeg? Ne

Za koje teme i oblasti vam je

potrebna edukacija? (molimo

označite odgovor)

Razvoj poslovnih vještina Poslovno planiranje Unapređenje

proizvodnog procesa i proizvoda Istraživanje tržišta i marketing

Računovodstvo i finansije Upravljanje kvalitetom Ostalo (molimo

navedite) _____________________________________

NAPOMENA: Molimo posebno navedite probleme i prepreke u proizvodnji i plasmanu tradicionalnih proizvoda!

105

A N K E T N I U P I T N I K

Naziv udruženja

Kontakt osoba

Telefon / Fax

E – mail

Pitanje Odgovor

Koje tipične (tradicionalne)

proizvode radite

Molimo navedite 5 ključnih

tipičnih proizvoda vašeg

područja

Da li smatrate da bi se

navedeni proizvodi mogli

prodavati:

Isto kao drugi proizvodi

Bolje od istih ili sličnih proizvoda

Izvozno orijentisati

Koja su sredstva potrebna za

njihovu proizvodnju?

Imate li dovoljno sirovine za njihovu proizvodnju

Da li je poznata tehnologija

Smatrate li da autohtoni

proizvodi mogu biti osnova

razvoja vaše organizacije?

Da

Ne

Da li imate tradicionalne

proizvode koji su certificirani?

Da, koje ___________________________________________

Ne

Koje tradicionalne proizvode

bi trebalo certificirati?

Molimo navedite: _________________________________

_______________________________________________

Područje pokrivenosti/Tržište

Izvozite li vaše proizvode? Da, koje ___________________________________________

Ne

Broj članova udruženja

Broj zaposlenih

Godišnji promet

Planirani projekti za razvoj

tipičnih proizvoda i srodni

projekti (stari zanati,

turizam)

Poštovani, ispred Vas je upitnik čija namjena je da istraži stavove vezane uz stanje i

mogućnosti razvoja tipičnih proizvoda u sjeveroistočnoj regiji BiH. Vaši odgovori u ovom

upitniku doprinijeti će realnijem sagledavanju ukupnih mogućnosti i perspektivnosti kao i

prepreka u razvoju tipičnih proizvoda. Unaprijed hvala!

106

Za koje teme i oblasti vam je

potrebna edukacija (molimo

zaokružite)?

Razvoj poslovnih vještina Poslovno planiranje Unapređenje

proizvodnog procesa i proizvoda Istraživanje tržišta i marketing

Računovodstvo i finansije Upravljanje kvalitetom Ostalo

(molimo navedite) _____________________________________

Molimo navedite probleme i

prepreke u proizvodnji i

plasmanu tradicionalnih

proizvoda!

107

ANKETNI UPITNIK

Institucija/organizacija

Ime i prezime

Telefon / Fax

E – mail

Pitanje Odgovor

Djelatnost / djelokrug rada

vezan za razvoj tipičnih

proizvoda

Koje oblike podrške imate

za oblast tipičnih proizvoda?

Novčana podrška

Podrška u savjetima i edukacijama

Materijalna podrška

Drugo ______________________________________________

Da li ste spremni podržati

projekte razvoja tipičnih

proizvoda

Da Ako da, molimo navedite iznos ______________________

Ne

Koje programe obrazovanja

imate za razvoj tipičnih

proizvoda? (za obrazovne

institucije)

Koje usluge smatrate da bi

trebalo razviti kako bi se

kvalitetnije podržala

proizvodnja tipičnih

Posebne savjetodavne službe

Programi obuke za državne službenike (referente)

Drugo ______________________________________________

Poštovani, ispred Vas je upitnik čija namjena je da istraži stavove predstavnika vlasti, obrazovnih i razvojnih

institucija i drugih institucionalnih oblika podrške, vezane uz stanje i mogućnosti razvoja tipičnih proizvoda u

sjeveroistočnoj regiji BiH. Vaši odgovori u ovom upitniku doprinijeti će realnijem sagledavanju ukupnih mogućnosti

i perspektivnosti kao i prepreka u razvoju tipičnih proizvoda. Molimo vas za iskrenost u odgovaranju! Unaprijed

hvala!

108

proizvoda

Za koje teme i oblasti vam

je potrebna edukacija

(molimo navedite)?

Strateško planiranje za razvoj tipičnih proizvoda

Razvoj turizma i ugostiteljstva baziran na ruralnom razvoju

Razvoj obrtništva i zanatstva

Molimo navedite ključne

probleme i prepreke u

proizvodnji i plasmanu

tradicionalnih proizvoda!

109

UPITNIK ZA PROCJENU POTENCIJALA TRADICIONALNIH / TIPIČNIH PROIZVODA

Molimo da date ocjenu proizvoda na skali od 1 do 5 sa aspekta kriterija postavljenih u upitniku, a

na bazi Vaše spoznaje o potencijalima tipičnih proizvoda

Tradicija

1-ne postoji

3-osrednja

5-odlična

Kvalitet

1-slab kvalitet

3-osrednji kvalitet

5-odličan kvalitet

Dovoljno

sirovina

1-nema sirovina

3-osrednje

5-više nego

dovoljno

Ulaganja

1-vrlo velika

3-osrednja

5-mala

Tržišna

perspektiva

1-ne postoji

3-osrednja

5-vrlo velika

Izvozna

orijentacija

1-ne postoji

3-osrednja

5-vrlo velika

Tradicionalni prehrambeni proizvodi

Suha šljiva

Suho vode ( suhe kruške- takiše i sl)

Recelj ili bestilj (pekmez od šljiva)

Jabukov pekmez

Jabukovo sirde

Prirodni sirupi (npr. od zove)

Sok od smreke

Boza

Visokostablašnice (autohtone sorte)

Toplički krompir

Bijeljinski kupus

Terhana

Suhi sir

Gračanički masni sir

Masni sir podmajevičkih sela

Mlijeko i mliječni proizvodi

Prerađevine od mesa (npr. pastrma)

Prerađevine od voda i povrda

Začinsko i aromatično bilje

Šumski plodovi

Proizvodi i usluge starih zanata

Keranje

Tkanje

Vez

Odjevni predmeti-narodna nošnja

Proizvodnja kapa, šamija i slično

Proizvodi od krzna

Proizvodi od kože: uzde, kajase, sedla, bisage,

remeni, futrole

Obuda izrađena po mjeri (cipele, papuče, nanule)

Grnčarski proizvodi (posuđe)

Obrada drveta rezbarenjem

Proizvodi od pruda (korpe, sepeti)

Proizvodnja kazana

Ručna izrada proizvoda od zlata i srebra

Kovačke usluge i proizvodi

Kaligrafske usluge

Molimo dodati nove: