Skripta Hrvatska povijest 19. stoljeća

7/28/2019 Skripta Hrvatska povijest 19. stoljea

1/59

I. DIO

Hrvatski sabor 1790.

Nakon smrti Josipa II. na vlast dolazi Leopold, takoer prosvjetiteljski orijentiran ali ne i

radikalan kao Josip II. Banska je ast pripala Ivanu Erdodyju i sazvan je Hrvatski sabor kako

bi pripremio hrvatske prijedloge i stavove za Ugarski sabor. Ugarsko i hrvatsko plemstvo

smatralo je kako e obnoviti stara prava i ojaati svoj poloaj. Veina plemstva zalagala se za

oslanjanje na Ugarsku kao saveznicu u borbi protiv apsolutizma.

Prougarska politika traila je protuteu Beu u Budimu i Peti, ali ne podcjenjujui hrvatsku

autonomiju. Kljuna linost u formulaciji te nove prougarske politike bio je Nikola krlec

Lomniki. Ta politika je usvojena na saboru kada je zakljueno da se osnuje Senat kraljevstvakao zajednika ugarsko-hrvatska vlada, a ako to ne bi bilo mogue, da hrvatsko-slavonske

oblasti (upanije i slobodni kraljevski gradovi) do osloboenja hrvatskih krajeva od mletake

i osmanske vlasti, priznaju nadlenost Ugarskog namjesnikog vijea. Sabor se sloio da se o

vojnoj kontribuciji za Hrvatsku odluuje na Ugarskom saboru ali odvojeno od ugarske

kontribucije i to da o kontribuciji odluuju hrvatski poklisari zajedno s kraljem. Civilna

Hrvatska imala bi pravo na polovian iznos. Sabor je zahtijevao i uspostavu ban ske vlasti u

punom opsegu te pravo da kralju predlae 4 kandidata za banski poloaj. Izjasnio se za

slubenost latinskog uz uporabu hrvatskog u vojsci, a smatrao je da vojsku treba uiniti

neovisnom o kruni. Nije priznat marijaterezijanski urbar i protivilo se podjeli vjerskih i

graanskih prava protestantima to nije bilo samo konfesionalno nego i nacionalno-politiko

pitanje jer je veina protestanata u Hrvatskoj bila nehrvatskog podrijetla. Zahtjeva ukidanje

Varadinskog generalata i Ugarskog primorja. Sabor nije prihvatio prijedlog krlevog teksta

kraljevske zavjernice kojom bi kralj izgubio pravo nasljedstva ako pogazi ustav.

Leopold je odbacio osnutak Senata kraljevstva i neovisnost vojske o kruni kao i pravo da

hrvatski sabor predlae kandidate za bana. Nije kanio pristati na novu zavjernicu ve prihvaa

zavjernicu Karla III. Priznao je hrvatski vjerski zakon, kontribuciju odvojenu od ugarske ali

ne i polovian iznos i podrao je slubenost latinskog u Hrvatskoj.

S obzirom da je prougarska politika Hrvatskog sabora doivjela neuspjeh, hrvatski stalei su

se u politikom smislu nali u defanzivnom poloaju i bili su prisiljeni braniti hrvatska prava

izloeni pritisku Bea i Ugarske. Stoga e razdoblje sve do poetka hrvatskog nacionalnog

pokreta 1830-ihbiti u znaku obrane i otpora maarskim nastojanjima da ostvare nacionalnu


2/59

Maarsku dravu na prostoru od Karpata do Jadrana, a pored toga i centralistikim

tendencijama Bea i Napoleonovoj Francuskoj.

Maksimilijan Vrhovac (1752.-1827.)

Jedan od najistaknutijih hrvatskih masona i kljuna linost pretpreporodnog razdoblja, 1787.

imenovan je zagrebakim biskupom. Vidio je da Maari nameu svoj jezik emu se odluno

suprostavio te se borio da latinski ostane slubeni i poticao je narod da se to vie koristi

hrvatskim. Smatrao je da je nuno formirati hrvatski jezini standard (uz elemente tokavskog

u standardni jezik treba uvrstiti i dijelove kajkavskog). Otvorio je 1794. tiskaru u Zagrebu, a

veina materijala bila je na hrvatskom tj. ''ilirskom''. Utemeljujezagrebaku bolnicu 1800.,

osigurao je i izgradio sirotite za nezbrinutu djecu, podrava gradnju Lujzijane (Karlovac -

Rijeka) i istie nunost regulacije rijenog prometa. Utemeljuje upu Remete 1812. Godine

1813. poziva sveenstvo da prikuplja narodno blago: knjige, rukopise i pjesme. U politici se

istie kao banski namjesnik od 1809. tijekom Napoleonovih ratova. Nije za saveznitvo s

Ugarskom nego za teritorijalnu cjelovitost Trojedne Kraljevine, zalae se za sjedinjenje

Dalmacije i Hrvatske. Na svom dvoru okupljao je slikare, knjievnike, profesore, glumce i

glazbenike i zasluan je to je Zagreb u to vrijeme postao kulturno i politiko sredite

Hrvatske. Traio je ureenje parka na crkvenom zemljitu koji se po njegovu imenu danas

zove Maksimir. Krajem 18. i u prvim godinama 19. stoljea bio je stalno pod sumnjom da je

povezan s urotnicima pod vodstvom Ignjata Martinovia koji rade protiv Habsburgovaca no

uspio se osloboditi optubi. Umro je 1827. godine.

Nikola krlec Lomniki

Godine 1785. odlazi u mirovinu, no ponovo 1790. postaje velikim upanom zagrebakim.

Protivnik je apsolutizma i germanizacije. Kljuna je linost u formulaciji nove prougarske

politike. Ta prougarska politika traila je protuteu Beu u Budimu i Peti, ali ne

podcjenjujui hrvatsku autonomiju, a usvojena je na Hrvatskom saboru 1790. Prijedlog teksta

kraljevske zavjernice prema kojoj bi vladar koji pogazi ustav izgubio pravo nasljedstva, sabor

nije prihvatio. Jedan od najistaknutijih pripadnika reformnog plemstva u Hrvatskoj, ali i

itavoj Ugarskoj. Kao lan odbora Ugarskog sabora izradio je elaborate u kojima je podrobno

razloio naine poticanja gospodarskog razvoja. Smatrao je da je stanovnitvo kljuna

kategorija razvoja gospodarstva, istaknuo je kako treba poticati poljoprivredu, obrt, trgovinu,


3/59

promet i manufakture. U tu svrhu trebalo je zabraniti daljnje irenje alodija, povisiti poreze,

uvesti sustav carinskih olakica uvodei ak i zatitne carine prema razvijenijoj Austriji.

Izjasnio se za ukidanje svih ekonomskih monopola i liberalizaciju trgovine, zalagao se za skrb

o opem dobru, za odgovornost i profesionalizaciju uprave, naglaavajui sposobnost, a ne

protekciju ili podrijetlo kao kriterij odabira onih koji obnaaju javne dunosti. Istaknuo je

vanost naobrazbe te postojanje drutvenog ugovora izmeu vladara i naroda. Za razliku od

Vrhovca koji je u politikom i ekonomskom smislu obuhvatio samo Bansku Hrvatsku, krlec

obuhvaa Hrvatsku i Ugarsku.

Francuska vlast u Dalmaciji

U ratu tree koalicije protiv Napoleona, Austrijsko je Carstvo mirom u Pounu 1805. godine

izgubilo sve svoje teritorijalne tekovine koje je preuzelo 1797. nakon propasti Venecije.

Osvajanje Kotora i Boke od strane Rusa, dovelo je do ulaska francuske vojske u Dubrovnik

1806. godine. Do kraja godine Rusi su preuzeli jo neke otoke i osigurali premo na moru

gotovo do Istre. Mirom u Tilzitu 1807. Rusija je prepustila Francuskoj Boku i druga uporita

na jadranskoj obali. Francuzi i nakon mira u Tilzitu ostaju u Dobrovniku, iako su obeali da

e otii nakon to se Rusi povuku. Naredili su da se Dubrovaka Republika stavi pod zastavu

Kraljevine Italije to je Vijee odbilo. Lauriston odlazi s dunosti te Marmont 1808.

objavljuje proglas o ukinuu Republike.

Od 1806. do 1810. Dalmacijom upravlja generalni providur Vincenzo Dandolo koji poklanja

panju ekonomskom podizanju zemlje. Podupirao je poumljavanje goleti, isuivanje

movara, uvodio je nove kulture, dovodio strunjake iz Italije i radio je na reformi kolstva

otvarajui obrtnike kole. Osnovao je i poljodjelsku akademiju u Splitu. Odlukom Kraljevine

Italije 1807. ukinute su gotovo sve bratovtine u Dalmaciji i Istri. Dandolo je potalijanenjeDalmacije smatrao neophodnim za daljnji razvoj. Od 1806. do 1810. izlazi Kraljevski

Dalmatin - Il regio Dalmata, dvojezine novine, prve na hrvatskom jeziku.

Na temelju ugovora u Schonbrunnu 1809., Francuskoj je pripala Dalmacija i Istra te se

Austrija morala povui i Napoleonu predati i Hrvatsku juno od Save, zajedno s Karlovakom

i Banskom Krajinom. Francuzi su prostor zapadnog dijela Koruke, Kranjske, Hrvatske i

Vojne Krajine jugozapadno od Save, Trst, Istru i Dalmaciju nazvali Ilirskim provincijama,

izravno podreene Francuskom Carstvu sa sjeditem u Ljubljani. Upraviteljem je imenovan


4/59


5/59

humaniji odnos prema kmetovima. Brani hrvatsku municipalnu autonomiju prema Ugarskoj i

predlae osnutak hrvatske vlade ali istie zajedniku konstitucionalnost i politiku i

ekonomsku suradnju; vano mjesto te suradnje bila bi slobodna luka Rijeka u kojoj bi

djelovalo zajedniko trgovako drutvo.

Najvaniji politiko-nacionalni elementi tog programa biti e prihvaeni na Hrvatskom saboru

1832. godine koji je oznaio pristajanje hrvatskih stalea na umjerene reforme i aktivniji i

odluniji pravac prema Ugarskoj. Zakljueno je da se protestantima ne dodjeljuju graanska

prava u Hrvatskoj, brani se slubenost latinskog i trai obnova banske asti. Nunciji su dobili

instrukcije da se potakne pitanje osnutka hrvatske vlade ukoliko opet doe do n ametanja

maarskog jezika.

Vojna Krajina

Nastala je kao organizacija nuna za obranu protiv osmanlijskih osvajanja. Nije ukinuta jer je

predstavljala jeftin i lako dostupan izvor vojnika koji su u interesu Habsburgovaca ratovali

diljem Europe. Najvie je Hrvata i Srba; stanovnitvo se dijeli na katolike i pravoslavce.

Krajinom upravlja Unatarnjoaustrijsko dvorsko ratno vijee sa sjeditem u Grazu do 1705.

kada je podreeno Dvorskom ratnom vijeu sa sjeditem u Beu, a 1743. je i ukinuto.

Dvorsko ratno vijee najvie je tijelo do 1848. kada ga zamjenjuje Ministarstvo rata. Kao

naknadu za vojnu slubu dio punoljetnih mukaraca stekao je pravo na nasljedno uivanje

zemlje, neplaanje uobiajenih davanja i poreza te status pravno slobodnih ljudi. Godine

1754. donesen je prvi krajiki ustav kojim je posjedovanje zemlje vezano uz vojnu slubu,

zemlja se mogla i prodavati ali samo s osiguranjem da e ostati naseljena. Sljedei ustav

donesen je 1807. kojim je zemlja podijeljena na neotuivo dobro i suvi polje koje se moglo

otuiti (zemljini posjed je zadrao obiljeje pravog vojnog lena, a njegova neotuivost inasljednost bili su jo jae istaknuti). Obitelji koje su davale vojnike nisu trebale plaati

zemljarinu, obitelji s manje zemlje i radnosposobnih mukaraca su dobivale potporu dok su

bogatijim obiteljima koje nisu davale vojnike nametnuta novana davanja. Nakon 1767. u

Krajini je svaki 12 stanovnik bio obuhvaen vojnom slubom, a u ostalim dijelovima

Monarhije svaki 62. Od 1807. krajinici mogu izuiti neki obrt koji im je nuan u

svakodnevnom ivotu i bio ga je obavezan obavljati samo na krajikom podruju; uglavnom

se bave primarnim djelatnostima. Marija Terezija i Josip II. grade prometnice kojima bi sepovezala unutranjost sa jadranskim lukama na krajikom teritoriju. Vano krajiko bogatstvo


6/59

bile su ume ija je eksploatacija bila preputena krajikoj upravi kako se ne bi pretjeralo, a

koritene su i za ishranu stoke. Svakom selu bio je dodijeljen dio ume na koritenje. Do

sredine 18. st. osnovani su komuniteti sa svrhom poticanja ekonomskog razvoja ije je

stanovnitvo bilo osloboeno vojne obveze i rabote. Za stjecanje graanskog prava moralo se

platiti postotak od imovine, veinom su to bili obrtnici, trgovci, nadniari. Upravu je vodio

magistrat kojeg izabiru graani ali na elu komuniteta je asnik i oni su bili podreeni vojnom

zapovjednitvu. kole su bile vie odgojne nego obrazovne ustanove jer se djecu odgajalo na

poslunost vlasti i odanost dinastiji, a uio se njemaki. Seljaka drutva oklijevala su slati

djecu u kolu to zbog zazora prema Monarhiji, to zbog obveza unutar obitelji. U posebno

nepovoljnom poloaju su djevojice kojima je namijenjena uloga supruga i majki i jedino to

moraju znati su kuanski poslovi. Tijekom druge polovice 18. stoljea kontituirala se

jedinstvena Generalkomanda za Hrvatsku krajinu. Objedinjena su i zapovjednitva Slavonske

i Banatske krajine u Petrovaradinu, ali su 1790. opet razdvojena na Petrovaradin i Temivar.

Iste godine se iz Generalkomande Hrvatske krajine izdvaja zapovjednitvo za Bansku krajinu.

Godine 1823. formira se Vrhovno vojno zapovjednitvo za Hrvatsku krajinu pa tako na

teritoriju Hrvatsko-slavonske krajine postoje dvije generalkomande: Generalkomanda u

Zagrebu za Hrvatsku krajinu i ona u Petrovaradinu za Slavonsko-srijemsku. asnici su

provoditelji vojne vlasti, a do polovice 18. st. se asniki in mogao i kupiti. Imali su brojne

obveze u miru i ratu, a doputenje na dopust mogli su dobiti samo od Generalkomande i

koristili su ga uglavnom u vrijeme zime. Imali su i neke pogodnostiplae, pravo na novane

dodatke, naturalna davanja, pravo na poslugu.

Kasnostaleko drutvo

Plemstvo

Pripada drugom staleu te uiva povlastice posjedovanja zemlje i podanika, neplaanje

poreza, sudbenih vlasti i obnaanja javnih dunosti. Feudalci u Banskoj Hrvatskoj su ujedno i

vlastelini ne samo posjednici zemlje nego i nositelji feudalnih vlasnikih, financijskih,

vojnih, sudskih i crvenih ovlasti. Imaju pravo na feudalnu rentu, ubiru razna novana davanja,

postavljaju sveenike i uitelje u crkvama i kolama na svome imanju. U nedovoljno

razvijenim zemljama feudalizam je ostao vri nego u razvijenim dijelovima Monarhije. U

Banskoj Hrvatskoj prevladava sitno plemstvo i mali posjedi i znatniji udio je hrvatskogpodrijetla dok je u Slavoniji izraenije visoko plemstvo veim dijelom nehrvatskog podrijetla


7/59

s velikim posjedima. Plemstvo je raslojeno i unutar sebe elitu predstavljaju velikai ili

magnati, a ostatak ini sitno plemstvo s manjim posjedima. Biti velika znailo je pripadati

socijalnom vrhu, imati sigurnu egzistenciju, a punoljetni velikai su virilisti s pravom osobnog

zastupanja na Hrvatskom saboru, nositelji su vanih titula i poasti. Osim velikih imanja s

dvorcima imaju i raskone gradske palae. Vizualna prezentacija je oduvijek vana i mnogi su

bili veliki tovatelji umjetnosti pa su naruivali slike, portrete itd. Obiteljski ivot tekao je

zadanim tokovima, brakovi su uglavnom bili dogovoreni kako bi se ojaao ugled i financijsko

stanje - odluku donosi obitelj, ne pojedinac. U obzir dolazi samo partner istog stalea,

konfesije i solidnog materijalnog stanja. Slobodno vrijeme obiljeeno je zabavama,

sveanostima, plesovima, igrama, jahanjem itd. Nie plemstvo esto trai i izvor prihoda,

najee kao inovnici. Pripadnici plemstva su dobro obrazovani poligloti, a narodni jezik

smatraju prostim imaju privatne uitelje, a kasnije idu na ugledna sveuilita, najee

njemaka ili talijanska. Plemstvo je raslojeno i po pitanju preporoda dio srednjeg i visokog

plemstva podupire preporod.

Staleko graanstvo

Termin je sloen i obuhvaa tri razliita znaenja: graane slobodnih kraljevskih gradova,

graane drava i graansku klasu. Graansko pravo ogranieno je konfesionalnim, spolnim,

dobnim, ekonomskim i udorednim kriterijima punoljetan mukarac, isprva samo katolici, a

kasnije i pravoslavci, potomci zakonitih brakova, oenjeni, posjednici nekretnine koji u gradu

borave barem godinu dana. Imaju svoje posjede, neki ak i kmetove, uivaju regalna prava,

imaju vlastitu upravu i sudstvo, zastupani su kolektivno u saboru, plaaju desetinu, jave terete

i daju vojnike. Velik dio graanstva ine obrtnici, trgovaca je bilo manje, esto su to stranci i

u veoj mjeri nazoni od 1830-ih. U drugoj polovici 18. st. raste graanska inteligencija

pravnici, profesori, uitelji i lijenici dok su u Primorju zastupljenji trgovci, vlasnici

manufaktura i brodograditelji. Nije bilo slobode obrta i trgovinepravo izrade i prodaje imalisu domai majstori i trgovci udrueni u cehove (slobodna prodaja samo u vrijeme sajmova).

Sitni su obrtnici ivljeli skromno, bili su neobrazovani i nepismeni. Od obrtnika koji su

graansko pravo stekli u Zagrebu, 94% je nepismeno, a najpismeniji dolaze s njemakog

govornog podruja. Eliti su pripadala ona zanimanja koja su zahtijevala posebnu vjetinu kao

zlatari, urari, zidari, mlinari i mesari, a siromani su postolari, krojai (najbrojniji), gumbati,

tkalci itd. Etnika struktura bila je heterogene (Hrvati, Srbi, Slovenci, Maari, esi, Nijemci)

kao i socijalna bilo je i bivih kmetova koji su postali sitni obrtnici, a i neki osiromaeniplemii postajali bi najee gumbari. U strukturi graanske inteligencije prevladavali su


8/59

pravnici jer su imali vei izbor zanimanja, lijenika je bilo malo i uglavnom su stranci.

Zamjetna je vertikalna i horizontalna mobilnostveina novih graana bili su bivi kmetovi i

stranci, plemii, manje sinovi starih graana. Obitelj je bila vrlo vana, a kljunu ulogu su

imale ene koje su vodile brigu o kuanstvu idjeci esto su imale pomo kuharica i ostalih

pomonica to nije bio luskuz ve potreba. Obitelji su stanovale u prizemnicama ili

jednokatnicama jednostavnih proelja s ponekim ukrasom od buke. Unutarnja fronta kue

bila je otvorenija i esto u funkciji obrta i trgovine, a u dvoritu su se nalazila skladita ili

radionice, a osim toga protor je bio namijenjen za vrtove. Vrtovi su imali radni prostor ali i

dio za zabavu. Graanstvo je takoer ostavilo trag u vizualnoj prezentaciji prevladavali su

portreti suprunika i obiteljski prozori neki modno osvjeteniji, neki manje. Prireuju se

balovi i plesovi, ilo se u kazalita i druilo u streljanama. Mukarci odlaze i u krme i

gostionice koje su zabranjene za ene koje ele zadrati dobar glas. I nakon smrti ostali su

podijeljeni jer je mjesto ukopa ovisilo o konfesiji, imovinskom stanju te statusu civila ili

vojnika.

Seljatvo

Plaali su radnu radnu, naturalnu i novanu rentu. Za razliku od Banske Hrvatske i Ugarske,

poloaj seljaka bio je bolji jo od prosvijeenog apsolutizma u austrijskim zemljama. Na

svakom feudalnom imanju bilo je vie vrsta podanika ili slobodnih ljudi koji su obraivali

zemlju. Najbrojniji su kmetovi naseljeni na selinoj zemlji, eliri naseljeni na krevinama i

imaju jako malo zemlje ili je uope nemaju, tek okunicu. Gornjaci obrauju gornje zemlje

(vinograde, panjake). Predijalci su vazalni plemii na crkvenim posjedima i kmetovi

osloboeni rente zbog sluenja vojske. Nain obrade bio je zastarjeli tropoljni sustav, zemlja

se obraivala runo ili uz pomo stoke zastarjelim oruem jer mehanizacije nije bilo > mnoge

seljake obitelji stoga nemaju dovoljno prihoda ni u rodnim godinama i na rubu su gladi.

ivot im je bio teak, znaio je mukotrpan fiziki rad i brojne obveze prema feudalcu.Nepismeni su i neobrazovani, neskloni promjenama, ne prihvaaju pridolice i strance, veina

ivot provede u okviru lokalne zajednice. Obiteljski ivot se odvijao u zadrugama

viegeneracijske obitelji na elu s punoljetnim mukarcem. Temeljni su odnosi izmeu

mukih srodnika, oeva, sinova, brae. Snahe su po dolasku u novo kuanstvo u nepovoljnom

poloaju i tek se moraju dokazati. ene mukarce oslovljavaju sa vi, a on nju sa ti. Djeca vrlo

rano poinu raditi i pomagati. U velikom broju ne polaze kole. U odgoju kljunu ulogu imaju

ene, a mukarci skrbe o odraslijoj mukoj djeci. Krsni kumovi su vani jer imaju uloguzamjenskih roditelja. Osim siromatva i gladi vladaju razne bolesti ljudi i stoke, nehigijena,


9/59

velika smrtnostposebno djeca zbog nehigijene i loih ivotnih uvjeta; esto se dijeli prostor

sa ivotinjama. Visoka je i stopa rodnosti to zbog neobrazovanosti, vjerskih razloga ali i da

se nadoknade gubici zbog smrtnosti. Kue su od drveta ili pletera premazanog zemljom (na

zapadu), na istoku su od opeke. Namjetaj je bio visok, od drveta, jednostavan, funkcionalan i

esto vienamjenski. Odjea je bila lanena i pamuna; svakodnevna odjea za rad bila je

jednostavna, a bolja se uvala za sveanosti i razlikovala se u pojedinim krajevima. Obiaji,

pjesme i sl. se prenosi usmeno. Od narodnih obiaja vaniji su roenje (posebno djeaka),

odrstanje, enidba i smrt. Vrlo su praznovjerni, ne idu lijenicima, vjeruju u razna dobra i loa

bia i sile. Premda je manje raslojeno od ostalih stalea imaju svoju elitu seoski poglavar je

punoljetni mukarac zaduen za besprijekorno funkcioniranje lokalne zajednice u kojoj se

mogu i rijeavati sporovi.

II. DIO

Pokret 1848.

Revolucionarni pokreti 1848. zapoeli su u Italiji, a revolucija u Francuskoj dala je impuls

pokretima u srednjoj Europi. Poetkom oujka (13.3.) izbija prva beka revolucija. Austro-

njemaki liberali trae Metternichov odstup i Dvor je bio prisiljen otpustiti ga. Zatim je iz

Pounau Be krenula delegacija s namjerom da od vladara trai formiranje maarske vlade.

Mlada radikalna inteligencija istie svojih 13 toaka: sloboda govora, tiska, samostalna vlada,

jednakost pred zakonom, osnutak porotnih sudova, financijsku samostalnost, nacionalna

garda... Dvor je odgovorio na zahtjeve i doputa da se formira samostalna ugarska vlada,

predsjednik je Lajos Batthyany. U travnju su potpisani zakoni koje je donio Ugarski sabor,

tzv. travanjski ustav, kojim je Ugarska praktiki stekla samostalnost ostajui s austrijskim

dijelom Monarhije samo u personalnoj uniji.

U Hrvatskoj takoer dolazi do reakcije na revoluciju i ilirci predvoeni Kukuljeviem i

Vraniczanijem od Bea trae sazivanje Sabora i teritorijalnu cjelovitost Hrvatske. Izlaze i sa

nacionalnim programom koji bi se predstavio na jednoj narodnoj skuptini. Gaj odlazi u Graz

i od nadvojvode Ivana trai imenovanje Jelaia banom i ve 23. oujka postaje banom.Na

narodnoj skuptini koja je sazvana 25. oujka donoseZahtijevanja naroda kojima se zahtjevapostavljanje Jelaia za bana, da ban saziva sabor, banovo zapovjednitvo nad Vojnom


10/59

Krajinom, da se sabor sastane najkasnije do 1.5.1848. (sastao se tek 5. lipnja). Trai se

sjedinjenje Trojednice i Vojne Krajine, samostalna vlada koja bi odgovarala saboru, hrvatski

kao slubeni jezik u Hrvatskoj i u komunikaciji s Monarhijom, osnivanje sveuilita u

Zagrebu, sve graanske slobode, sastajanje Sabora svake godine (u Zadru, Rijeci, Zagrebu i

Osijeku), jednakost pred zakonom, trai se reforma sudstva porotni sudovi koji se trebaju

odavati javno, jednakost pri plaanju poreza, ukidanje kmetstva, formiranje narodne strae.

U preambuli dokumenta se istie dravnopravna veza s Ugarskom, vjernost dinastiji i

naglaava se zahtjev za cjeloupnou HMjo nema rijei o austroslavizmu, ali je tendencija

oita.

Nakon polaganja prisege pod vladarom (bez suglasnosti i maarske vlade), 18.4. se Jelai

vraa u Zagreb kao ban. Izdaje proglas kojim je raskinuta veza (formalno, ne pravno) sUgarskom, to se odnosi samo na praksu. Potkraj travnja Jelai donosi proglas o ukidanju

tlake i osobne ovisnosti podlonika podloga je bio urbarijalni zakon kojega Sabor donosi

krajem oujka. Taj zakon je uinio osobnu ovisnost kmeta, selino zemljite osloboeno svih

podavanja, ukinuta desetina. 18.5. 1848. formirana prva samostalna hrvatska vlada naziv

Bansko vijee 6 ministarstava: unutarnji poslovi, vojna pitanja, financije, pravosue,

crkvena pitanja, obrazovanje posebno tijelo koje vodi Gaj (svojevrsni MVP). 18.5. Jelai

objavio izborni zakon, sabor je zakazan za 5.6. (osim predstavnika banske Hrvatske sudjelujui zastupnici Vojne krajine, Dalmacije, Rijeke i Meimurja).

Situacija se na talijanskom bojitu pogorava, au Beu u svibnju izbija (druga) revolucija.

Maari nude pomo ako se prestane podravati hrvatski pokret.

31.5. na zahtjev maarske vlade, vladar alje u Hrvatsku pismo u kojem se zabranjuje

odravanje sabora i trai da se Jelai pojavi na Dvoru.

Sabor se ipak sastaje 5.6.


18. V. u Zagrebu je osnovano Bansko vijee, tj. samostalna hrvatska vlada definitivan

prekid svih odnosa s ugarskom vladom. Ubrzo nakon toga po prvi su puta raspisani izbori za

sastav novog sabora koji je poeo zasjedati 5. VI. 1848. (osim predstavnika banske Hrvatske

sudjeluju i predstavnici Vojne krajine, Dalmacije, Rijeke i Meimurja). Sabor je instalirao

bana, potvrdio ukidanje kmetstva (ranijeugarski sabor i Jelai), protegao obvezu plaanjaporeza na plemstvo i sveenstvo. Najvanije pitanje bilo je dravnopravni poloaj Hrvatske


11/59

prema Austriji i Ugarskoj - lankom 11. odlueno je da e se podrati politika austroslavizma.

Zatraen je preustroj Habsburke Monarhije po uzoru na vicarsku: ustavna federacija koja

jami graanske slobode, sa sredinjim parlamentom za zajednike poslove u Beu. Hrvatskoj

bi se prikljuile slovenske zemlje i Vojvodina Srpska. Sabor donosi zakljuak u kojoj je

mogua veza Hrvatske i Ugarske, ako se Hrvatskoj osigura autonomija, a uvjet je bio

priznavanje Vojvodine Srpske. Sabor je od Maara traio da priznaju zajednike poslove s

Monarhijom (to bi za Maare bio korak unazad). Donio je zakon o reguliranju seljakog

pitanja, ali to je samo pravni akt jer tek 50-ih godina nastaje stvarna likvidacija kmetstva.

Sabor je usvojio i Manifest naroda hrvatsko-slovinskog (autor I. Maurani) kojim sabor

opravdava hrvatski pokret i iznosi sve poslove koje hrvatski pokret ima s Maarima.

Maarima ne pada napamet odrei se personalne unije koju su dobili u travnju. Zbog krajnje

nesreena stanja seljakih buna i napetosti s Maarima zastupnici su Jelaiu dali

diktatorske ovlasti. 9.7. se sabor raziao.

Ve u kolovozu u Hrvatskoj zapoinju pripreme za borbu, ali i u Ugarskoj. I jednima i

drugima pripreme idu teko, nadaju se da e pomo stii iz Bea, ali nita od toga. U rujnu

Jelai kree prema Peti, pripojio Hrvatskoj Meimurje. Krajem rujna je dolo do bitke kod

sela Pakost (ispred Pete). Prvi oruani sukobi zavravaju nerijeeno i proglaava se

trodnevno primirje. Jelai se primaknuo Dunavu jer se nadao carskoj pomoi. No, izbijatrea beka revolucija kojoj je cilj bio uspjeh maarske revolucije. Jelai onda donosi odluku

u duhu Zahtijevanja da ide uguiti revoluciju u Beu da zadri cjelovitost Monarhije. Krajem

godine vlast preuzima Franjo Josip i ubrzo (poetkom 1849.) uvodi oktroirani ustav.

Austroslavizam

Polazi od pretpostavke da u Monarhiji ive brojni Slaveni te da su oni mali i inferiorni.

Politiku koncepciju prvi predlau eki liberali koju je zapoeo je Karel Havliek.

Programom je zamiljena suradnja slavenskih naroda srednje Europe u okviru Habsburke

Monarhije koja je ureena kao federacija. U koherentan politiki program ga pretvara

Frantiek Palacky. Federalne bi se jedinice formirale na nacionalnom naelu (a ne vie

teritorijalnu) i mogle bi suraivati kakobi narodi lake funkcionirali. Takva bi drava imala

zajedniko zakonodavno tijelo za vojsku, vanjsku politiku, vanjsku trgovinu.

U Hrvatskoj je vodstvo nacionalnog pokreta preuzela strossmayerovska Narodna stranka

koja je snano afirmirala dravnopravni identitet Hrvatske. U strahu da se Hrvatska ne nae ucentralno ureenoj dravi s golemom njemakom veinom podrala je austroslavistiki


12/59

federalistiki program ali se istodobno vratila politici ''realne unije'' s Ugarskom. Uz oslonac

na slavenske narode Monarhije i podrku slavenskih naroda koji su se nali pred opasnou

da budu progutani od strane Njemake i Maarske, preko austroslavizma se pokualo nai

rjeenje nacionalnog pitanja. Predvialo se ouvanje veze Trojedne Kraljevine s Ugarskom

krunom ali pod uvjetom potpune unutranje samostalnosti Trojedne Kraljevine. Sklapanje

Austro-Ugarske nagodbe, nakon sloma 1849., bio je to novi poraz za slavenske narode.

Neoapsolutizam

Neoapsolutizmu prethodi oktroirani ustav, od oujka 1849. do 31. prosinca 1851., kojeg

uvodi vladar. Nikad nije zaivio i ukinut je Silvestarskim patentom kojim zapoinje

neoapsolutizam. Stvara se vojno-birokratski centralizam koji podupire gospodarsku

modernizaciju, ali sprjeava politiku djelatnost. Temelji se na pokuaju povezivanja

tradicionalnog apsolutizma i kretanja prema kapitalistikom drutvu. Patent potvruje

jednakost pripadnika drave pred zakonom i ukidanje svih oblika seljakog podlonitva,

no ravnopravnost naroda se ne spominje. Provode se intenzivne reforme prema kapitalizmu i

graanskom drutvu, ali uz represiju i germanizaciju. Germanizacija nije samo posljedica

pritiska bekog sredita nego i drugih okolnosti: u Hrvatskoj nije bilo mnogo obrazovanog

inovnitva pa su Nijemci i Austrijanci dolazili u Hrvatsku te se koristili njemakim jezikom

u slubenoj komunikaciji. Osim toga njemaki je jezik poslovnog svijeta. Hrvatski jezik ipak

ima slubenost u upravi, ali stjecajem okolnosti niti te se odredbe ne potuju. Osnivaju se

mnoga moderna ministarstva, a sredinje je ministarstvo unutarnjih poslova na ijem je elu

Alexandar Bach. Nije dobar izraz Bachov apsolutizam jer on nije tvorac apsolutizma ve

samo njegov provoditelj.

Jedno od najveih dostignua neoapsolutizma bila je primjena austrijskog Opeg graanskog

zakonika (temlji se na naelima slobode trgovine, obrta i prometa, nepovredivosti privatnog

vlasnitva, slobode konkurencije i sklapanja ugovora...). Znaajni uspjeh u pravosuu je

uvoenje austrijskog kaznenog prava i postupka. Austriju je iznutra osiguravala dravna

policija i andarmerija. Policija je nadzirala sva podruja ivota i sve drutvene slojeve.

Zemljino rastereenje: dolazi do ukidanja feudalnih odnosa to znai da kmet postaje vlasnik

zemlje (ali u teoriji, jer to vlasnitvo mora biti upisano u zemljine knjige). Da bi se mogao

upisati mora se utvditi koje je njegovo zemljite. Patent iz 1853. nije obuhvaao cjelokupnu

regulaciju posjedovnih odnosa pa se imovinska nesigurnost produljila. Kako je patent koji je

konano regulirao posjedovne odnose objavljen tek 1857., a urbarijalni sudovi su poeli


13/59

djelovati tek 1858., rjeavanje ivotnih pitanja seljaka i vlastele se prenosilo i na 60-e. Kruna

je potporu nala i u Katolikoj crkvi (stvoren je preutni pakt prema kojem je obeano da e

postupno biti ukinuta jozefinistika rjeenja) kruna toga je Konkordat kao dravni ugovor

1855. koji je katoliku crkvu proglasio dravnom crkvom, a katoliku slubenom religijom.

Reforme nisu uvijek bile uspjene jer nisu sva podruja bila jednako razvijena. Bez

konsenzusa sa graanima aspolutizam nije mogao opstati, a i vlast nema kontrolu nad

financijama, ima puno korupcije i rastronosti. Ono to je konano presudilo je bio rat za

Lombardiju 1859. Iza Pijemonta je stajala francuska vojska koja je podravala ujedinjenje, rat

je zavrio velikim vojnim porazom kod Magente i Solferina primirje u Villa Franci izmeu

Austrije i Pijemonta bogata Lombardija preputena Pijemontu. Zbog financijskih nevolja

zbog rata ministar financija Bruck izvrava samoubojstvo. Nakon rata Franjo Josip donosi

Laksenburki manifest (ljeto 1859; da se naprave neke promjene u upravi i zakonodavstvu)

poinje raspad apsolutizma.Slubeno je apsolutizam ukinut 20. 10. 1860. donoenjem novog

oktroiranog ustavaListopadske diplomevie ustavni nacrt (o tome kako Kruna razmilja o

ureenju Monarhije): bila bi federacija, jedinice bi bile bive historijske pokrajine koje bi

imale svoje parlamente (u kompetenciji svi poslovi osim vanjske politike, vanjske trgovine,

financija koje se tiu toga i vojske)vrlo visok stupanj autonomije.

Zemljino rastereenje

Feudalni zemljino-posjedovni odnosi temeljili su se na ovisnosti seljaka o privilegiranim

staleima koji su ravnali raspodjelom dohotka u svoju korist. Postojee odnose regulirali su

terezijanski urbari uz pokuaj uklanjanja zloporaba sa strane vlastelinstva i raiavanja

neutvrenih odnosa. Zemljita su raspodjeljena na alodna koja su u vlasnitvu gospode i

selina koja su preputena seljakim obiteljima radi osiguranja njihovog opstanka i davanja

feudalcima. Postojala su i izvanselina zemljita koja su seljaci koristili pod odreenim

uvjetima uglavnom iskoritavajui ih zajedno s vlastelom (ume, vinogradi...). Vladar je zaHrvatsku i Slavoniju potvrdio ugarske zakone koji ukidaju urbarijalni odnos, vlastelinsku

jurisdikciju i crkvenu desetinu. Ti zakoni nisu primjenjeni ali je Jelai to jamio svojim

pismom koje je itano u svim opinama. Hrvatski sabor je potvrdio taj proglas, a vlasteli je

bila odreene odteta za gubitak davanja lanci su proglaeni iako nisu dobili carsku

sankciju. Pripreme za zemljino rastereenje u Hrvatskoj i Slavoniji poele su 1850., a patent

koji je konano regulirao posjedovne odnose objavljen je tek 1857. no urbarijalni sudovi

poinju s radom sljedee godine pa se rjeavanje ivotnih pitanja seljaka i vlastele prenosilo ina 1860-e.


14/59

Pojaano Carevinsko vijee 1860.

Carev savjetodavni organ. Saziva ga Franjo Josip, 3. oujka 1860. sa zadaom da mu

podnese prijedlog o konanom preureenju drave. To je tijelo sada proireno zbog sanacije

financijaproireno je na nain da je, osim dotadanjih vijenika, pozvao u Vijee po jednog

predstavnika iz svake pokrajine. Tako je Hrvatsku zastupao Ambroz Vraniczany, Slavoniju

Strossmayer, a Dalmaciju Frano conte Borelli. Vijee je zasjedalo od lipnja do rujna . Vladar

je imenovao Josipa okevia banom i odobrio ponovno uvoenje hrvatskog jezika u javni

ivot. U Pojaanom Carevinskom vijeu prevladavala je struja koja je izlaz iz dravne krize

nalazila u federativnom ureenju osnovanom na principu historijskih zemalja, a ne jezino -

nacionalnom. Historijsko je pravo otada utisnulo jak peat svemu politikom ivotu u

Monarhiji pa i hrvatskom. Vraniczany i Strossmayer postavili zahtjev za ujedinjenjem

Dalmacije s Hrvatskom. (Strossmayer eli federalizaciju ali jedinice na historijsko-

teritorijalnom, a ne jezino-nacionalnom naelu. eli ujedinjenje Hrvatske, Slavonije i

Dalmacije po historijskom, jezinom i prirodnom pravu.) Borelli nije osporavao prirodno

pravo, ali je smatrao da Dalmacija trenutno treba imati autonomiju. Odjek tih govora u

Dalmaciji urodio je ondje pojavom aneksionista i autonomaa.

Na temelju prijedloga o federativnom ureenju, koji je u Vijeu primljen veinom glasova,

vladar je objavio tzv. Listopadsku diplomu. Tom se ustavnom ispravom uvodilo za cijelu

dravu zajedniko zakonodavno tijelo s tono oznaenim djelokrugom zajednikih poslova.

Oni su obuhvaali vanjsku politiku i trgovinu, vojsku i financije, a svi drugi dravni poslovi

ostavljeni su zemaljskim saborima. Primjena tih ustavnih naela na Hrvatsku nametnula je

potrebu da se izvre pripreme za saziv Hrvatskog sabora koji se nije sastao od 1848., pa je

vladar ovlastio bana da sazove Bansku konferenciju, koja bi trebala izraditi prijedlog o

sastavu Sabora. Ubrzo se sastaje Banska konferencija s ciljem raspravljanja o izbornom

zakonu, ali se poelo raspravljati o ureenju dravnopravnih odnosa: istie se da se eli

ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom (ali ovaj put i kotareve Labin, Novigrad i Volosko) i s

kvanerskim otocima, eli se i izvrna vlast neovisna o Ugarskoj (Hrvatska dvorska

kancelarija). Prijedlog je stigao u Be: na zahtjev oko ujedinjenja Istre, vladar nije odgovorio,

Dalmaciju je uvjetovao dogovorom Hrvatskog i Dalmatinskog sabora, tijelo izvrne vlasti je

postao Privremeni dvorski dikasterij (ne eli naljutiti Maare jer e mu odbiti Listopadsku

diplomu). 1860. ukinuta Vojvodina Srpska i teritorij vraen Ugarskoj, a Srijem Hrvatskoj.


15/59

Banska konferencija je smatrala da pitanje Meimurja mora ostati za Hrvatski sabor te se nije

o njemu izjasnila pa je odlukom vladara Meimurje 1861. vraeno Ugarskoj.

26.2.1861. iz Bea stigao dokument tumaenje listopadske diplome Veljaki patent

to je ustvari uvoenje novog oktroiranog ustava ovlasti zemaljskih sabora su bitno suene,parlament postaje dvodoman (dio za ui i iri dio Monarhije) patent se koleba izmeu

centralizma i dualizma. Austro-njemakom graanstvu federalizam ne odgovara. U toj

atmosferi se sastaje Hrvatski sabor 1861.

Prije nego li se sabor sastao upanije su opet uspostavljene u svojim nekadanjim granicama,

a osnovano je i Kraljevinsko namjesniko vijee na elu s banom. Ono se, kao vlada za

Hrvatsku i Slavoniju trebalo baviti politiko-ekonomskim poslovima.


Uoi sabora se formirali unionisti boje se vraanja na apsolutizam pa se ele dogovoriti s

Maarima; Narodna stranka isto za dogovor s Maarima i Pravaima (Starevi i Kvaternik)

Hrvatska mora imati samostalnu dravu i nikakve poslove s Monarhijom, a to se prvo temelji

na srednjovjekovnom kontinuitetu hrvatske dravosti (pravaka ideologija).

Sabor se sastaje 15. travnja. 1861. U njemu nisu bile zastupane sve hrvatske zemlje.

Dalmatinski sabor, u kojem su autonomai dobili veinu, odbio je da uope izabere

izaslanstvo za pregovore o ujedinjenju. U Vojnoj Krajini nisu izborni ni bili raspisani, a

Srijemska upanija je u Sabor poslala samo 2 umjesto 15 zastupnika. Talijanai u Rijeci su

uspjeli sprijeiti izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Sabor se obraa kralju sa predstavkom

(podlogu joj daje Raki) u kojoj se trai ujedinjenje Trojedne Kraljevine. Nije se ograniio

samo na Dalmaciju i Krajinu nego je istaknuo i historijska prava na veliki dio Istre, pokrajinu

Metliku i dio tajerske. Dvor je uinio samo ustupak u pitanju Krajine dok je pitanje

Dalmacije uvjetovano ulaskom Hrvatske u Carevinsko vijee. Vladar je dopustio da se

naknadno sprovedu izbori u Krajini pa od svibnja ima u Saboru 55 ljudi iz Krajine.

Sabor pokuava donijeti itav niz reformi koje na kraju vladar nije sankcionirao. Veina n a

saboru je zauzela stajalite da je 1848.nestala svaka dravnopravna veza s Ugarskom (bitno

da bi Narodna Stranka ula u pregovore neoptereena prolou). Hrvatska je spremna

obnoviti dravnopravnu vezu, ali uz odreene uvjete. Veinska stranka u Saboru bila je

Narodna stranka, a zastupala je ideju federalizacije Habsburke Monarhije te otpor Beu, uzistovremeno povezivanje s Ugarskom. U skladu s tim donesen je zakon, poznat kao lanak


16/59

42., koji definira odnos s Ugarskom kroz priznanje samostalnosti Hrvatske u poslovima

uprave, sudstva, kolstva i bogotovlja (na taj bi nain Hrvatska dobila ravnopravan odnos sa

Ugaskom u pregovorima). Unionisti nisu htjeli nikakve uvjete nego odmah zapoeti

pregovore s Maarima (iako i oni ele ujedinjenje i hrvatsku autonomiju, inzistiraju na

poetku pregovora jer se boje apsolutizma). Samo je malobrojna tadanja Stranka prava

smatrala da Hrvatska mora teiti potpunoj samostalnosti uz mogunost da s ostalim zemljama

Monarhije zadri zajednikog vladara.Kvaternik dri govor da Hrvati trebaju pregovarati sa

Krunom, a ne s Maarima, ali uvjet je da Kruna prizna hrvatsku samostalnost i ujedinjenje

svih dijelova. Jo jedan je uvjet da ako se njemaki savez raspadne da bi se tada Hrvatskoj

prikljuile i slovenske pokrajine ako se one slau s tim.Uz njega staje Starevi.

Maksim Prica u izjavi osuuje Schmerlingov sistem, a za Carevinsko vijee kae da nijeorgan koji bi mogao razrjeavati probleme naroda HM i koji bi mogao omoguiti napredak.

Pricina izjava je pobudila dubok utisak i u mnogim protivnicima. Uz Pricinu su izjavu stali

najistaknutiji narodnjaci koji su eljeli nastavak rasprave po pitanju izbora i budueg naina

zastupstva u Carevinskom vijeu. Veina je stala uz Pricu.

Maari zastupaju ideju o personalnoj uniji, car bijesan zbog toga: u listopadu 1861. Dvorski

dikasterij podigao na rang Dvorske kancelarije, sjedite u Beu, neovisan o Ugarskoj, 1862. -

Stol sedmorice autonomija u sudstvu. Narodna stranka (kao glavna opozicija) svejedno se

bori protiv krune. Podjela stranke Maurani preuzima vodstvo u kancelariji i s dijelom

stranke je spreman podrati krunu; ali ostali dio stranke nipoto ne eli prihvatiti krunu

Strossmayer.

lanak 74. kojim se Vojna Krajina ukida zauvijek, nije dobio vladarevu potvrdu. lanak 58.

o narodnom jeziku, koji je takoer pokrenuo I. Kukuljeve, vladar je takoer odbio potvrditi

jer su se vojne i financijske oblasti sluile njemakim.

Znaenje Sabora iz 1861. godine je u zahtjevu za obnovom cjelokupnosti Hrvatske

(pripojenje Dalmacije i razvojaenje Vojne krajine) te razvijanju zakonodavne aktivnosti s

ciljem izgradnje institucija modernog graanskog drutva. Mnoge rasprave Sabor nije dovrio

jer ga je raspustio car Franjo Josip I. zbog otpora centralizmu. Sabor odbio ui u zajedniki

parlament jer je ustav oktroiran (donesen bez predstavnika naroda). Ugarski sabor takoer

odbija ui u Carevinsko vijee (zbog toga oba sabora rasputena).


17/59

Jugoslavizam

Narodna stranka nakon 1860. nastavlja tradiciju ''ilirske'' ideje pod jugoslavenskim imenom

te se njezina ideologija naziva jugoslavizmom (nadogradnja ilirizma). Kao i pravatvo

inkorporiralo je u sebe dravno-pravnu ideologiju (kontinuitet hrvatske dravnosti od srednjeg

vijeka preko 1102. (Maari prvi puta istiu personalnu uniju), 1527. (Cetinski sabor) do tada).

Zajedniki im je i liberalizam (puna sloboda ovjeka kao pojedinca) sloboda govora,

miljenja, okupljanja... Za jugoslavizam je karakteristian i liberalni katolicizam (kod pravaa

toga nema) koji je nastao iz sukoba Katolike crkve sa modernim graanskim drutvom.

Raki i Strossmayer zagovaraju Crkvu koja e pratiti drutvene promjene.

Raki i Strossmayer su vrsto uvjereni da se mali slavenski narodi moraju oslanjati jedni na

druge i podravati se - zadau stoga mora obaviti JAZU posredstvom kulture se moe

najvie utjecati na junoslavenske narode.

Nije se teilo balkanizaciji hrvatskog prostora ve se namjeravalo uvesti modernizacijske

procese u junoslavenske balkanske prostore pod vidom njihove europeizacije.

Junoslavenska ideja izraavala je i ambiciju Narodne stranke da Hrvatska sudjeluje u

rjeavanju istonog pitanja na Balkanu. Jugoslavenska ideja je u dijelu pripadnika Narodne

stranke, pogotovo kod Strossmayera proizlazila i iz shvaanja misije slavenskih Hrvata o

obnovi crkvenog jedinstva katolika i pravoslavaca. Vodstvo Narodne stranke imalo je pred

oima u dugoronoj perspektivi stvaranje jugoslavenske drave. Nakon poraza Austrije od

Pruske, Monarhija se poela kretati prema dualizmu pri emu bi se, u Monarhiji ili izvan nje,

Hrvatska nala u sklopu Ugarske. Zbog toga je vodstvo Narodne stranke sklopilo tajni

sporazum sa srbijanskom vladom o sjedinjenju svih junoslavenskih plemena u jednu saveznu

dravu (1867.). Srbijanska vlada nije u Hrvatskoj vidjela ravnopravnog lana pa je dolo do

promjene i Narodna stranka ubudue nastoji Hrvatsku pretvoriti u sredite okupljanja

junoslavenskih teritorija neovisno o Srbiji.

Razvojaenje Vojne krajine

Nakon 1848. postaje nepotrebna i na zasjedanju sabora 1848. i 1861. postavlja se pitanje

njenog sjedinjenja sa civilnom Hrvatskom i Slavonijom. Godine 1848. donesen je krajiki

ustav s dugoronim ciljem stvaranja potrebnih preduvjeta za postupni povratak Vojne Krajinepod bansku vlast. Godine 1861. skupina krajikih zastupnika na saboru je traila odvajanje


18/59

vojne od civilne uprave u Vojnoj Krajini i njezino sjedinjenje sa civilnom Hrvatskom. Franjo

Josip I. najavio je manifestom njeno razvojaenje 1869. Ipak je trebalo punih 12 godina dokje

hrvatsko-slavonska Krajina u cjelini podvrgnuta upravi bana (1881.). Godine 1871.

Varadinski Generalat postaje Bjelovarska upanija, izuzeti su i umberak i Senj, a u Zagrebu

je osnovana krajika zemaljska vlada. Teritorij Krajine podijeljen je u okruja, a ona dalje u

kotare. Godine 1873. je ukinut vojniki sustav i uvedena je obvezna redovna vojna obveza.

Krajikim podrujem je od 1870. upravljao Anton Mollinary i pod njim su provoene mnoge

reforme. Formalno je ukinuta 1881., a Ugarska je njeno ujedinjenje uvjetovala snienjem

broja svih zastupnika iz Hrvatske to je Hrvatski sabor prihvatio te je ban preuzeo upravu nad

Krajinom. Ali ni tada njeno ujedinjenje s Hrvatskom nije provedeno do kraja jer je ona, s

obzirom na svoj godinji proraun, bila sve do 1888. podloena ugarskom ministru financija.

Oito je Krajina postala politiko pitanje. Ugarska se vlada njime koristila kao sredstvom

pritiska na Hrvatsku u razliitim spornim pitanjima.

Zadruge: nositelji prava i obveza, viegeneracijske obitelji, zadruge je lake kontrolirati,

imaju gospodara kue, one su patrijarhalne, starjeina zadruge kontaktira sa vojnom vlasti.

Zadruga je za gospotiju bila jamstvo da e redovito primati seljaka davanja. Kada su poeci

robno-novane privrede izazivali raspadanje zadruga u vezi s nastojanjem njhovih lanova da

za sebe osiguraju privatno vlasnitvo, upanijske su oblasti spreavale te namjere. Kada supodanici postali vlasnici selita, velik dio zadruga se odravao pritiskom gospotija, razorni su

initelji bili snani, a obiteljski ivot nesnosan. Zato su 1848. odmah poele diobe i

komadanja zemljitva jer seljaci vie nisu ovisili o dozvoli vlastele.

Veina bivih feudalaca eljela je raspad zadruga jer je oekivala da e novi vlasnici

premalih zemljita postati jeftina radna snaga. Neki su htjeli raspad zadruga, a neki, kao

Utjeenovi, odranje zadruga. Vidio je u zadrugama bedem protiv industrijalizma koji

pretvara ljude u robove, i protiv slobodne trgovine.

Mihovil Pavlinovi

Zajedno sa Ivanom Danilom preuzima ''Prilog k Narodnom listu'' na hrvatskom jeziku;

program lista bio je liberalan i federalistiki. Sa Mihom Klaiem osniva 1861. Narodnu

stranku u Dalmaciji. Poistovjeuje naciju s dravom te u isticanju srpskog nacionalnog imena

vidi i srpsku dravnotvornu tendenciju na tlu Hrvatske zbog ega mu smeta srpsko nacionalno


19/59

ime. Ne prihvaa da se narodni jezik zove hrvatski ili srpski niti prihvaa Starevievo

uvjerenje da su svi juni slaveni Hrvati. Priznaje srpsku politiku naciju i dravu ali samo u

Srbiji. Njegovi stavovi postaju jedan od najjaih argumenata Srpske stranke protiv ujedinjenja

Dalmacije i Hrvatske. Prvi iznosi zahtjev za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, naglaava da

Hrvati ele samostalnu Hrvatsku. Prvi se na dalmatinskom saboru u Zadru obratio

zastupnicima na hrvatskom jeziku. Godine 1869. napisao je tajni program Hrvatska misao u

kojem zagovara prirodno i povijesno pravo Hrvata na samostalnu, cjelovitu i ustavnu hrvatsku

dravu koja bi obuhvatila hrvatske zemlje pa tako i Dalmaciju.

1865. F. Deak (prvak maarske politike) objavljuje lanke u kojima istie da biMaari ipak mogli priznati neku vezu s Monarhijom tj. dualizam

nakon to su Maari priznali veze s Monarhijom, moraju i Hrvati s tim se slau i Maurani i Strossmayer (Strossmayer smatra da prvo treba sklopiti

sporazum s Ugarskom, a potom s ostatkom Monarhije i to jedino uz uvjet da kruna

prihvati lanak 42.)

Hrvatski sabor oformio delegaciju u duhu lanka 42. i alje ju na dogovor u Ugarsku(proljee 1866.)

Maari su spremni Hrvatskoj dati autonomiju u vezi s lankom 42., ali se bune zbogfinancijske autonomije koju Hrvati ele i bune se protiv zastupanja Hrvatske kao

kolektiviteta ele odgoditi preogovore do nakon rata, prieljkuju poraz Austrije,

3.7.vojska Monarhije je potuena, Monarhija se povlai iz Njemakog saveza koji je

prestao postojati

odmah nakon rata vladar poinje pregovore s Deakom (zavravaju nagodbom) nisubili rezultati 2 dijela Monarhije nego Kruna izravno pregovarala s Maarima

(inovnici i vojska nikad ne bi pristali na ono to su Maari dobili)

rezultat pregovora Krune i Maara 1867. je austro-ugarska nagodba dvijedrave vezane vanjskom politikom, vojskom, vanjskom trgovinom i financijama

za te poslove

ne postoji zajedniki parlament zajednika pitanja rjeavaju delegacije kojima senaglaava odvojenost dviju drava

austro-pruski rat presudni faktor u korist dualizma. Austrija izgubila Lombardiju kojaje pripala Pruskoj.


20/59

Austro-ugarska nagodba nije sklopljena jednostavno, imala je mnogo protivnika(vojska, svi Slaveni, ali i austro-njemaki liberali koji uvjetuju prihvaanje nagodbe

time da se mora donijeti niz reformi za austrijski dio)

1. dio nagodbe sporazum vladara s ugarskom vladom koji prihvaa ugarski sabor tek u 12. mjesecu nagodba u Carevinskom vijeu dvojna MonarhijaCislajtanija (aus) i Translajtanija (ug)kolokvijalni nazivi zajedniki poslovi: vanjski, vojni i financijski kod vojnih poslova postoji austrijski i ugarski ministar domobranstva koji su odijeljeni

njih vodi zajedniko Ministarsko vijee (vlada)

ne postoji zajedniko zakonodavno tijelo, delegacije Ugarskog sabora i Carevinskogvijea zasjedaju istovremeno, ali odjelito naizmjence u Beu i Peti

jedan od uvjeta da profunkcionira hrvatsko-ugarska nagodba je ureivanje odnosamaarskih politiara s hrvatskim

u travnju 1867. bilo je jasno da e Maari prihvatiti samo autonomiju iz lanka 42., alisamo to i nita vie


Sazvan je za 7. mjesec no onda je tri puta odgaan. Izabran je po novom izbornom redu i

njegov brojani sastav je izmijenjen. Povean broj virilista sklonih dvoru, crkvenih prelata,

broj unionista sveden na treinu. Krajinika je ostalo 55, broj biranih zastupnika iz

Provincijala je smanjen skoro za pola. Maurani je brzo nakon toga dao ostavku na mjesto

kancelara, a u isto vrijeme je tako postupio i Schmerling kojeg je zamijenio Belcredi.

Vladar poziva da se sazovu Hrvatski i Ugarski sabor. Trebalo je dogovoriti odnos Hrvatske

prema Ugarskoj. Opet su se na istom stanovitu nale obje narodne stranke, no ponovo su se

razile. Samostalna narodna stranka je nakon Mauranievog pada izradila svoj program,

uvjetujui i dalje ulazak u Carevinsko vijee cjelokupnou Trojednice. Hrvatski sabor

izabrao je regnikolarnu deputaciju na elu sa Strossmayerom koja je povela pregovore sa

ugarskom regnikolarnom deputacijom. Deputacija se morala drati duha lanka 42., osigurati

samostalan budet za autonomiju koja je u njemu predviena. Pregovori su bili prekinuti dan

prije navjetanja rata Austrije Pruskoj. Maari su bili skloni da popuste samo u pitanju

autonomije i eljeli su ekati daljni ishod dogaaja.


21/59

Kad je Austrija izgubila sklopljena je Austro-ugarska nagodba i zatim se tek poelo

raspravljati o nagodbi Hrvatske i Ugarske.

Hrvatsko-ugarska nagodba

Barun Levin Rauch imenovan je 1867. namjesnikom banske asti sa zadatkom da pod svaku

cijenu provede nagodbu. Prije svega morao je osigurati sabor koji e mu izglasati nagodbu.

Na izborima koji su odrani 1867. izabrana su 52 unionista i samo 14 zastupnika Narodne

stranke to je Rauch postigao nasilnim metodama i korupcijom. Kada je veina odbila

prijedlog da se sabor sazove na temelju na kojem je radio 1865. - 1867. zastupnici Narodne

stranke su izili iz sabornice to je bila velika greka jer je unionistima omoguena premo. U

saboru nije bilo Narodne stranke. U to vrijeme ugarski ministar-predsjednik bio je Gyula

Andrassy koji je bio odluan u tome da se Hrvatskoj ne prizna financijska samostalnost i

autonomija vea od minimuna sadranog u lanku 42. iz 1861. Autonomni poslovi:

unutarnja uprava, bogotovlje i nastava, pravosue.

Kljuno pitanje u pregovorima bilo je pitanje autonomnog budeta, a od ostalih politikih

pitanja najvanija su se odnosila na stupanj ovisnosti tijela vie vlasti o ugarskoj vladi. Na

kraju je prihvaena nagodba koju je predloila Ugarska. Hrvatskoj je priznat statuspolitikog

naroda koji s Ugarskom ini jednu dravnu zajednicu, priznaje zemljinu cjelokupnost

hrvatskih zemalja, obvezuje se da e poraditi na sjedinjenju Vojne Krajine i pridruenju

Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji, slubeni jezik za autonomne poslove je hrvatski. Zastupnici

za zajedniki sabor Hrvatsku su predstavljani individualno, a ne kolektivno tako da su uvijek

mogli biti nadglasani. Nisu se mogli dogovoriti oko Rijeke. S tekstom da nagodba nije uspjela

dogovoriti se oko Rijeke, otila je vladaru koji ju je sankcionirao, no ugarski sabor je odbio

prihvatiti takvu nagodbu jer su zakljuili da Rijeka pripada Ugarskoj. Vladar je predloio da

se Rijeka pripoji Ugarskoj, a da e se o njenim zakonodavnim i upravnim odnosima naknadno

raspraviti na zajednikom saboru. Tako promijenjen tekst uao je u ponovo prepisan original

maarske nagodbe koji je u tom obliku dobio kraljevu sankciju, a na hrvatski original

priljepljen je naknadno novi tekst (Rijeka krpica). Pregovori o Rijeci su voeni do 1870.

no nije se dolo do rjeenja, sve dok jednim nerazumnim postupkom Hrvatski sabor nije

predloio da do daljnjega Rijekom upravlja ugarska vlada nakon ega se o tom pitanju vie

nije raspravljalo.


22/59

Vinska klauzula

Vinogradarstvo, a i cjelokupna dalmatinska privreda pretrpjeli su teak udarac tzv. vinskom

klauzulom - naziv za odredbu u trgovakom ugovoru izmeu Italije i Habsburke Monarhije

od 1891. godine. Italija je bila nepouzdan lan Trojnog saveza pa su je odluni faktorinastojali privui, izmeu ostalog, povoljnim trgovakim ugovorom. Vinska klauzula

omoguava uvoz talijanskog vina u Austro-Ugarsku uz minimalan carinski namet. Talijansko

vino je jeftinije od dalmatinskog, a sline vrste. Katastrofalne posljedice vinske klauzule

poveala je i filoksera koja se pojavila na otocima sjeverne Dalmacije i postepeno irila prema

jugu. Kad je istekao 10-godinji ugovor, vie nije obnovljen. Pri tome je znatniju ulogu imao

pritisak proizvoaa vina iz Maarske nego Dalmacije. Meutim, stabilizacija vina vie nije

bila mogua.

Politika novog kursa

Krajem 90-ih godina poinje se javljati takozvana politika novog kursa koja predstavlja

reakciju na dotadanju dravnopravnu politiku. Cjelokupna politika koncepcija nastaje tek

izmeu 1903. i 1905. na temelju krize dualizma, nakon obnove Trojnog saveza i pojaanog

prodora Austrije i Njemake na Balkan, rusko-japanskog rata i Ruske revolucije. Osnovni

ciljevi su: formiranje samostalne jugoslavenske drave, do ega e se dolaziti postepeno

aktivnim iskoritavanjem krize Monarhije, suradnjom Hrvatske i Srbije, sporazumom s

Maarskom i Italijom, koje su takoer ugroene od njemakog Dranga. Iako nisu u

prijateljskim odnosima, sve se drave slau da je daleko najvea opasnost upravo njemaki

Drang nach Osten (prodor na istok), odnosno njemake tenje za irenjem na

istonoeuropske drave. Hrvatska i Srbija podupiru Maarsku u borbi protiv cara i Austrije da

bi postigli vlastiti cilj: ruenje maaronskog reima u Hrvatskoj, saniranje oajnih

ekonomskih prilika i rjeenje jezinog pitanja, te krunu svih ciljeva - ujedinjenje Hrvatske i

Dalmacije. Karakter politike novog kursa odreuje i privremeni poloaj Rusije, koja jesprijeena u angairanju na Balkanu zbog rata s Japanom. Odluujui je bio poraz Rusije, jer

su dotada junoslavenski narodi u njoj gledali zatitnika. Nakon poraza shvaaju da su

upueni samo jedni na druge i to dovodi do njihove suradnje. Nositelji politike novog kursa

postali su dalmatinski zastupnici: Ante Trumbi, Frano Supilo koji e kasnije postati

predsjednik Hrvatsko-srpske koalicije i glavni ovjek u hrvatskoj politici, Pero ingrija, Jure

Smodlaka i drugi. Meutim postojao je problem oko pitanja austrijsko-maarskog sukoba:

koju stranu odabrati? Oni su svjesni injenice da Hrvatska ne moe postii svoju samostalnostvlastitom snagom, osim moda revolucijom na koju nikako da se odlue. S obzirom na to da


23/59

na pomolu nema velikog rata koji bi olakao nacionalno-revolucionarni pokret, predstavnici

novog kursa prisiljeni su izabrati manje izmeu dva zla, a to su u ovoj situaciji Maari.

Njemaki Drang onemoguava svaki korak prema nacionalnom osloboenju Hrvatske i

drugih junoslavenskih zemalja. Maari, i sami ugroeni Drangom, preslabi su da bi se

oduprli. Njima je potrebna pomo Hrvatske, kojoj u zamjenu moraju dopustiti ostvarenje

nekih nacionalnih tenji. Osim toga, samostalna Maarska, bez podrke Austrije, ne moe

postati tako opasna junoslavenskim zemljama kao to to moe Austrija potpomognuta

Njemcima.

Rijeka i zadarska rezolucija

Nakon sastanka Trumbia s Ferencom Kossuthom u Peti u lipnju 1905. i viesatne

konferencije Trumbia i Supila s predsjednikom ugarskog parlamenta dr. Justhom u Rijeci u

rujnu iste godine otvoren je put ka potpisivanju sporazuma. 3. listopada 1905. doneena je

Rijeka rezolucija. U njoj hrvatski zastupnici podravaju Maarsku u borbi protiv Austrije i

izraavaju nadu da e se ukloniti meusobni sukobi. Uvjet za suradnju je ujedinjenje Hrvatske

i Dalmacije i uvoenje ustavnih sloboda u Hrvatsku odnosno ruenje maaronskog reima.

Put do suradnje hrvatske i srpske buroazije je bio dug i teak, ali se ipak srpski zastupnici

prikljuuju politici novog kursa. Dokaz toga je Zadarska rezolucija, koja je doneena 14 dana

nakon Rijeke, 17. istopada 1905. Oni u njoj izraavaju svoju spremnost da podupru Maare

uz iste uvjete koje navode Hrvati u Rijekoj rezoluciji. Srpske stranke e se boriti za iste

ciljeve kao i Hrvati ako Hrvati priznaju ravnopravnost hrvatskog i srpskog naroda. Zastupnici

se sastaju 14. listopada i zakljuuju da su Hrvati i Srbi jedan narod, te obeaju da e nastoja ti

da se zajedniki jezik zove hrvatski ili srpski jezik, da se u kolama predaju dvije povijesti,

dva pisma i da se u opinama uz hrvatsku izvjesi i srpska zastava, to bi trebalo biti temelj za

suradnju hrvatskih i srpskih stranaka. Uvrenje politike novog kursa je tee u Hrvatskoj

nego u Dalmaciji. Protivnici Rijeke rezolucije ele onemoguiti izdajice koje su prodaleHrvatsku Maarskoj. Nastoje u cijeloj zemlji potaknuti ljude na protest protiv rezolucije ali

doivljavaju poraz, i tonajvie zbog Dalmacije, gdje je politika novog kursa vrlo popularna

zbog svog protubekog stava te neprestano stjee sve vie pristaa.

Hrvatsko-srpska koalicija

Nakon tekih trzavica ipak dolazi do osnivanja Hrvatsko-srpske koalicije koja je nosilacnovog kursa u Hrvatskoj. Obuhvaa: Hrvatska stranka prava, Hrvatska napredna stranka,


24/59

Srpska narodna samostalna stranka, Srpska narodna radikalna stranka te privremeno

Socijaldemokratska stranka. Koalicija je bila sredstvo provedbe politke navedene u rezoluciji,

odnosno ona je stvorena kako bi postojao jedan jak blok koji bi mogao autoritativno

pregovarati s maarskom opozicijom i nastupati na izborima. 11.12.1905. prvi puta se

predstavlja javnosti s manifestom ije su misli vodilje ostvarenje graanskih prava i socijalnih

tenji naroda, nacionalnih zahtjeva kao to su ispravljanje povreda Nagodbe i postizanje

financijske neovisnosti.

1906. godine u svibnju Koalicija je pobijedila na izborima u Peti. U naknadnim izborima,

potkraj lipnja, Supilo biva izabran za narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru i otada

nastupa i formalno kao prvak Hrvatsko-srpske koalicije.

Kao prvak Koalicije, Supilo je vodio jedinu moguu, dakle realnu politiku, ak i

oportunistiku. Po njegovu je miljenju Koalicija morala voditi takvu politiku da bi se

postigao krajnji cilj, tj. ujedinjenje svih junoslavenskih naroda. Iscrpljuje se u praktinoj

politici, zadovoljavajui se u malim zahtjevima na putu reformi i izbjegava sva pitanja koja bi

mogla dovesti do sukoba s vladom Maarske koalicije. Takva politika povod je napada na

koaliciju i Supila. Politika Bea nastoji oslabiti koaliciju u Dalmaciji, a na tome je radio

Nikola Nardelli. Prvi ozbiljniji udar bio je zadan nakon nakon Svesokolskog leta kad je u

Rijeci dolo do ulinih sukoba izmeu sokola, koji su se preko Rijeke vraali kui u

Dalmaciju, i rijekih Talijana i Maara. Iako su se sokoli samo branili, njemaka, talijanska i

maarska tampa optuila je Hrvate za incidente te su u Italiji poele antiaustrijske i

antihrvatske demonstracije. To je osobito zabrinulo Supila, koji je bio vjerni pristaa

sporazuma s Talijanima, ali je bio svjestan tekoa oko tog sporazuma zbog Istre, koju su

Talijani eljeli za sebe, iako ona pripada Hrvatima. Ipak, nakon incidenta u Rijeci, Supilo je

reagirao vrlo otro na optube da su Hrvati izazvali incident. Ukazao je kako su incident

izazvali rijeki Talijani i Maari s namjerom da Hrvate svijetu predstave kao divljake ibarbare. Upozoravao je na opasnost od Nijemaca i pokuavao utjecati na Talijane

objanjavajui im da je Jadran siguran od njemaih prodora dok su Hrvati i Talijani sloni.

Njegov je apel, meutim, bio uzaludan i politika novog kursa je nakon rijekih demonstracija

pretrpila jak udar. Sljedei udar je doao sa prvim zahtjevom koalicije zahtjev za narodnom

vladom, koju je dobila tek nakon dugih pregovora. Ista se pria ponovila u jesen 1907., s

donoenjem zakonske osnove o eljeznikoj pragmatici, u kojoj su Maari zahtjevali

uvoenje maarskog jezika kao slubenog i na hrvatskim eljeznicama. To je dovelo dovelike svae hrvatskih i maarskih zastupnika u kojoj su Maari uskratili odreena prava


25/59

Hrvatima, to je dovelo do sloma Rijeke rezolucije. Time su se hrvatsko-maarski odnosi

vratili na poetnu toku prije rezolucije. Usprkos protivljenju koalicije, zakon je bio izglasan

u lipnju, dotadanji ban Pejaevi je dao ostavku, a za novog bana je izabran Sandor

Rakodczay. Time je prestala vladavina Hrvatsko-srpske koalicije. Supilova oportunistika

politika je pretrpjela poraz ali za njega je najvanije da je od politike novog kursa ostala i

dalje ostala vrsta njena osnovna snaga, hrvatsko-srpska sloga.

Nakon poraza, Supilo naputa svoju oportunistku politiku i najavljuje borbu ne samo protiv

uvoenja maarskog jezika u Hrvatskoj, nego i protiv maarske prevlasti uope, te pokretanje

pitanja hrvatsko-ugarskih dravnopravnih odnosa. U suzbijanju kampanje Hrvatsko-srpske

koalicije, ugarska je vlada nastojala izazvati nesuglasice izmeu Hrvata i Srba u koaliciji s

jedne strane, a s druge zastraiti ih optuujui Hrvate da rade s Beom i Italijom. Glavnalinost napada je Supilo, protiv kojeg se poinju skupljati podaci kako bi ga se moglo optuiti

za veleizdaju. Ugarska vlada pokuava primorati Srbe da napuste koaliciju. Pribievi odbija

ponudu ugarske vlade, ali srpski radikali naputaju koaliciju to opravdavaju neslaganjima sa

Srpskom samostalnom strankom. Odnosi Srbije s Crnom Gorom i Bugarskom su bili napeti, i

Pai, predsjednik srpske vlade, nije htio pogorati i odnose sa Austrijom i Maarskom. Time

je, po Supilovom miljenju, bila naeta hrvatsko-srpska sloga.

U listopadu 1907. zavreni su pregovori izmeu austrijske i ugarske vlade o produenju

Nagodbe. Produena je na deset godina. Kako produenje dolazi pred zajedniki sabor,

Koalicija, pod vodstvom Supila, organizira otru opstrukciju koja izaziva svjetsku panju. U

isto se vrijeme vladajui krugovi u Beu i Peti poinju pripremati za aneksiju BiH. U te

pripreme spada i onemoguavanje ili barem oslabljenje otpora protivnika aneksije u

Hrvatskoj. Prvi korak na tom putu je postavljanje za bana Pavla Raucha. On je imao zadatak

unititi Hrvatsko-srpsku koaliciju. Zbog toga je trebalo dokazati da postoje antiaustrijske

akcije Srbije i veleizdajniki rad istaknutijih Srba u Hrvatskoj, a kod Hrvata podratiantisrpske struje, koje e izazvati razdor u koaliciji i dovesti je do sloma. Meutim, na

veljakim izborima u 1908. koalicija je pobijedila, a Rauchovi kandidati ne dobivaju nijedan

mandat. Koalicija je sad mogla, uz veinu u Saboru, nastaviti borbu s jo veom estinom.

Ali, ban Rauch je odgodio saziv Sabora i poeo vladati apsolutistiki pa Supilo nije mogao

provesti svoje planove. U to vrijeme u austrijskoj tampi poinje protusrpska kampanja u cilju

da se razbije hrvatsko-srpska suradnja. Supilo raskrinkava ciljeve te kampanje i inzistira na

slozi Hrvata i Srba. U atmosferi antisrpske kampanje 6. listopada 1908. je proglaena aneksijaBosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj. Nakon aneksije Supilo upozorava da je sad, vie nego


26/59

ikad, potrebno odrati hrvatsko-srpsku suradnju. Osim toga napada trijalizam, smatrajui da

on nije ostvariv, jer su protiv njega Maari, a Nijemcima ne bi bilo po volji jer bi ojaao

Slavene u Monarhiji.

Veleizdajniki proces

U skladu s tim ban Rauch sve otvorenije priprema Veleizdajniki proces. 5. kolovoza 1908.

u Budimpeti izlazi broura ora Nastia ''Finale''. Njegova je broura temelj optunice u

Veleizdajnikom procesu. 18. kolovoza poinju uhienja veleizdajnika. U Hrvatskoj znaju tko

je ore Nasti - agent austrijskih vojnih vlasti, koji je pod krinkom oficirskog slubenika,

kao agent dodijeljen austrijskom kapetanu Forneru u Sarajevu . Na politikoj se pozornici

pojavio kao krunski svjedok u procesu koji je reirala austrijska politika s ciljem da posije

razdor izmeu Srbije i Crne Gore. Na temelju njegovih prijava izrauje se optunica protiv

veleizdajnika. Uhieni se optuuju da su u Hrvatskoj, Dalmaciji te Bih propagirali misao

velikosrpske drave, da su nastojali dii revoluciju uz pomo armija Srbije i Crne gore i da su

htjeli jugoslavenske zemlje u Monarhiji pridruiti Srbiji na elu s Petrom Karaoreviem.

Optunica tvrdi da su aneksija i uienja sprijeili tu revoluciju. On tvrdi da su sve to lanovi

organizacije Slavenski Jug i predaje dravnom odvjetnitvu prijepis revolucionarnog

statuta. Za 53 uhienika dravni odvjetnik trai kaznu vjeanjem. 19. sijenja hrvatska je

vlada zatraila izruenje narodnih zastupnika Svetozara Pribievia, Benjamina Kalaja i

Budisavljevia radi veleizdaje ali petanski sabor odugovlai izruenje.

Friedjungov proces

Koalicija je jo u oujku podigla optubu protiv Friedjunga i Fundera ali je sam proces

odran tek u prosincu. Dokazano je da je Paiev potpis nespretan falsifikat. Proces poinje u

atmosferi velikog uzbuenja i pristranosti bekih sudaca. Rauch i frankovci nadaju se da eproces zadati odluan udarac Kolaliciji. Prije svega je trebalo diskreditirati Supila u oima

jugoslavenske javnosti. Pokuavaju ga prikazati kao amoralnog ovjeka koji je primao novac

od Srbije ali i od agenata Monarhije. Meutim Supilo naputa Koaliciju. Unato manjem

uspjehu protiv nje, Koalicija zadaje obrani udarac za udarcem. Preokret izvrava Markovi

koji je prema dokumentima presjedavao nekim sjednicama Slovenskog juga, no on dokazuje

da je u to vrijeme bio u Berlinu. Sud je zatraio od berlinske policije da potvrdi Markovievu

izjavui berlinska ju je policija stvarno i potvrdila. Nastupio je jo i dr. Spalajkovi, koji jetakoer potvrdio da su dokumanti upereni protiv Supila krivotvorine. Na procesu je jo


27/59

svjedoio i profesor Masaryk iji je govor bio optuba austrijske politike i diplomacije pred

cijelim svijetom. Friedjung ne eli da se na kraju sve svede samo na njega stoga izjavljuje da

dokumente nije upotrijebio iz naivnosti, ime rui Aehrenthalove tvrdnje da se radi o

nepolitikom procesu iji rezultat nema veze s ministarstvom vanjskih poslova.

Nakon toga Aehrenthal i Franjo Ferdinand alju svog pouzadnika da pregovara s Koalicijom

o kompromisnom svretku s garancijom da se dokumenti vie nee upotrebljavati protiv nje i

da e se maknuti Rauchov apsolutistiki reim u Hrvatskoj. Time zavrava Friedjungov

proces i aneksijsko razdoblje. Pad Rauchova reima predstavlja potpun slom Frankove

stranke. Supilo je jo za vrijeme procesa ponudio ostavku u Koaliciji, koja je slubeno bila

prihvaena kad ju je on ponudio i po drugi put, 5. veljae 1910., a na njegovo mjesto doao je

Svetozar Pribievi.

Pavao Rauch

Sin Levina Raucha. Poetkom 1908. postavljen je za bana. Nalazi se na elu apsolutistikog

dualistikog reima, koji je vie podvrgnut utjecaju Bea nego Pete, a oslanja se na Frankovu

stranku. Osnovni mu je zadatak da u svrhu opravdanja aneksije otkriva srpske veleizdajnike i

uniti Hrvatsko-srpsku koaliciju.

U Zagrebu ga doekuju velike demonstracije. One mu daju priliku da od samoga poetka

nastupi kao spasitelj Monarhije i da svaki otpor protiv sebe i svog reima identificira s

napadom na dinastiju. Pokuaj ustavne vladavine s pomou starih maarona te oslonom na

frankovce i srpske radikale propada jer Rauchovi kandidati ne postiu na izborima niti jedan

mandat. Rasputa se sabor u kojem Hrvatsko-srpska koalicija ima veinu. U razdoblju

pripreme aneksije potreban je apsolutistiki reim. U meuvremenu teku pripreme za aneksiju

pa u proljee 1908. Rauch od Aehrenthala dobiva nalog da prikupi materijal o srpskim

veleizdajnicima za podizanje optube protiv njih u asu kada to bude potrebno da bi se

aneksija pred inozemstvom prikazala kao obrana od Srbije.

Narodna stranka

Nastaje kao Ilirska stranka, a kada je 1843. zabranjeno ilirsko ime mijenja ime u Narodna ive 40-ih dominira. 1. 10. 1860. u Zagrebu poinje izlaziti dnevnikPozor koji nastavlja


28/59

tradicije ilirskog pokreta pod novim, jugoslavenskim imenom. U njemu je Franjo Raki

objavio programatski uvodnikJugoslovjenstvo. Istaknuo je potrebu zajednikog knjievnog

jezika, zatim je odnos prema Ugarskoj zasnovao kao savez dvaju jednakopravnih partnera u

kojem bi Hrvatska imala politiku samostalnost i upravnu autonomiju. eli Hrvatsku

ujedinjenu s Dalmacijom i Vojvodinom Srpskom, a spomenuo je i misao o ujedinjenju sa

slovenskim zemljama. U tome ga je podravao i Strossmayer.

Na saboru 1861. je veinska stranka, a zastupala je ideju federalizacije Habsburke

Monarhije te otpor Beu uz istovremeno povezivanje s Ugarskom. U skladu s tim donesen je

zakon, poznat kao lanak 42., koji definira odnos s Ugarskom kroz priznanje samostalnosti

Hrvatske u poslovima uprave, sudstva, kolstva i bogotovlja.

Prave stranake organizacije tada jo nije imala. Meutim, jednim se dijelom nalazila u

opoziciji, a drugim na vlasti. Na okupu ju je drao dnevnikPozorkoji je ureivao I. Perkovac.

Za vrijeme Schmerlingova centralizma, Maurani donosi brouru Uvjetno ili bezuvjetno

koja postaje programatska osnova za novu vladinu stranku koja se napokon potpuno

osamostalila, a nazvala se Samostalna narodna stranka. Poslije Mauranieva pada 1865.

stranke se ponovo ujedinjuju. Za vrijeme trajanja sabora 1865. 1867. podijeljena Narodna

stranka tek povremeno dijeli isto miljenje.

Poslije tekih udaraca koje je doivjela 1867./8. (nagodba) Narodna se stranka sporo

pribirala. Do sredine 1870. stranka se oporavila i otada je njezin utjecaj na politiki razvoj u

zemlji i izvan nje naglo rasao. U Dalmaciji je pobjeda narodnjaka 1870. zauvijek uinila kraj

vladavini autonomaa, a narodni pokret u Istri dobio je u glasilu Naa sloga svoje prvo

glasilo.

Mogunost da Bismarck pomakne granice Njemake potakla je vodstvo Narodne stranke da

pozove G. Andrassyja da reorganizacijom Monarhije podigne silan nasip protiv njemakepoplave. Prema tome prijedlogu trebalase ugovoriti nagodba s ekom i Galicijom, da se

sazove sabor hrvatskih zemalja koji bi sklopio pravedan i koristan savez s Ugarskom i da se

oko ujedinjene Hrvatske pridrue Istra, Kranjska i slovenska tajerska. Misao o stvaranju

ueg politikog saveza izmeu Hrvatske i Slovenije povoljno je odjeknula u slovenskoj

javnosti. Ljubljanskom izjavom 1870., koja je znaila uspjeh Narodne stranke, Slovenci su

prvi puta izjavili da svoj daljnji opstanak i budunost veu uz politiku zajednicu s ostalim

Junim Slavenima. Uskoro zatim, Narodna stranka je uspjela i da obori Levina Raucha (aferaLonjsko polje).


29/59

Godine 1871. Narodna stranka postie uspjeh u saborskim izborima, unionisti su doivjeli

katastrofu. Sabor s velikom veinom protivnika nagodbe nije bio pogodan pa je odgaan tri

puta. Napisan je manifest kojim se osuuje nagodba (indirektno) na to Franjo Josip bijesni, a

dodatno pogorava poloaj Narodne stranke Kvaternikova buna u Rakovici koju se, zbog

manifesta, povezuje i sa Narodnom strankom.

Revizija nagodbe

Unato svemu, Narodna stranka ostala je jedina stvarna politika snaga u zemlji. Jedan je

odbor sedmorice potkraj 1871. prouavao tekst nagodbe, pripremajui prijedlog za njezinu

reviziju. Odluka o priznanju nagodbe, uz uvjet njene revizije, stvorena je vlastitom pobudom

stranakog vodstva. Kratak rok koji je Lonyay odredio za poetak pregovora nije dopustio da

vodstvo stranke okupi na vrijeme izabrane zastupnike. Zbog toga se odbor za reviziju

nagodbe, koji se u Beu u odsutnosti Maurania i Mikatovia, upustio u pregovore,

ograniio na to izradi spomenicu u kojoj je samo najopenitije iznio tadanje stanovite

stranke. Priznajui dravnopravno zajednitvo Trojednice s Ugarskom, spomenica istie

zahtjev za cjelokupnou hrvatskih zemalja. Zahtijeva da se razliiti hrvatski fondovi vrate

Hrvatskoj, a njezinoj vladi osigura stvarna neovisnost. Zahtijeva da se utvrdi odgovornost

bana, zahtijeva preinaku paualnog sistema za hrvatsku autonomiju i da se dosadanja vlada

zamijeni vladom povjerenja narodne stranke. Sastavljena je tako samo da je ugarska vlada ne

bi odmah odbila. S time su se sloili unionisti i sam Rauch. Usprkos progonima i ostalim

nainima da vlada demoralizira opoziciju, Narodna stranka je pobijedila, iako su taj put

unionisti imali neto vie mandata zbog toga to su pozvani virilisti koji su sudjelovali u radu

Sabora. Potisnuta u manjinu, Narodna stranka je usvojila Lonyayjev zahtjev, kojemu se dotad

odupirala, da primi umjerene unioniste. Makanec tada istupa iz stranke.

Narodna stranka se nije mogla oduprijeti otporu Maara, a i primanje umjerenih unionista ju

je oslabilo i ona na kraju prihvaa maarski prijedlog, koji je doputao tek neke nebitne

izmjene. Stvarnih pregovora nije zapravo ni bilo jer su se regnikolarne deputacije sastale

samo dva puta. Nakon priznavanja revizije, Storssmayer se povlai iz politike.

Nakon Strossmayera, Narodnu stranku vode Mrazovi, Vonina i Mikatovi. Sele u vojni

Sisak, izdaju asopis Zatoenik, osjeaju represiju od strane Rauchove vlasti. Nije bila

jedinstvena: Mikatovi vodio struju koja je bila za kompromis u dualizmu, ali da treba

promijeniti poloaj Hrvatske. Struja sa Rakim smatra da je dualizam lo i zastupa politikufederalizacije.


30/59

Revizija nagodbe imala je, osim poveanih prihoda, dobruposljedicu to jes Mauraniem,

dovela na vlast sposobne ljude koji su imali volje za reformni rad.

Neo(d)visna narodna stranakase odcijepila 1880. zbog Davidove kole s programom

revizije Austro-Ugarske nagodbe. Na elu joj je Mrazovi. To je u oima javnostiStrossmayerova stranka, iako on vie nema neki utjecaj na njen rad. Ona je po svom karakteru

umjerena opozicija, no odbija krajnju popustljivost koju je pokazala Narodna stranka. Zastupa

interese viih slojeva hrvatske buroazije i dijela sveenstva. Meu neodvinjacima jaa

tendencija prema protunagodbenoj politici, eventualno u suradnji sa Strankom prava. Program

Neodvisne narodne stranke formuliran je 1884. i subdualistiki je, tj. zahtijeva potpunu

autonomiju Hrvatske, Dalmacije i Rijeke unutar ugarskog dijela Monarhije s kojim bi imala

zajednike poslove samo prema austrijskom dijelu. Od subdualizma logian je put dotrijalizma, tj. do stvaranja tree drave, koja bi okupljala Jugoslavene unutar Habsburke

Monarhije. Taj program prethodnica je buduih programa i djelatnosti umjerenih opozicijskih

grupacija koje e se redovito kretati izmeu dualizma i trijalizma.

Ivan Maurani

Do 1849. godine Maurani je bio najistaknutiji voa tzv. karlovake grupe Ilirskog

pokreta. Kao pobornik potpunog osloboenja Hrvatske, Maurani je bio glavni ideolog

narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Na Jelaiev poziv pritupa Banskom vijeu. Za vrijeme

revolucionarnog razdoblja 1848. - 1849. narodni je zastupnik i perovoa Hrvatskog sabora i

glavni redaktor saborskih zakljuaka i zakona. 1850. godine imenovan je vrhovnim dravnim

odvjetnikom. Autor je Manifest naroda hrvatsko-slovinskog koji sabor usvaja i kojim

opravdava hrvatski pokret i iznosi sve poslove koje hrvatski pokret ima s Maarima. Godine

1860. dolazi na elo Privremenog dvorskog dikasterija kojim Hrvatska dobiva mjesto

Kancelarije i usmjerava vladinu politiku u Hrvatskoj. U to doba (poetkom 60-ih) shvaa da

treba sitnim koracima mijenjati stanje i nastojao je prije svega postii ujedinjenje hrvatskih

zemalja.

Zalae se da Hrvatska prihvati neke zajednike odnose sa krunom i eli to formalizirati

nekakvim ugovorom on smatra da e se Maari prije ili kasnije nagoditi s krunom.

Mauranieva politika nije zaivjela - Carevinsko vijee naputaju esi to je dijelu Narodne

stranke dobar signal da Carevinsko vijee loe kotira i oni smatraju da se isplati biti u

opoziciji. Schmerling je uspio u Carevinsko vijee dovesti predstavnike Erdelja i Nijemaca itime zadao udarac Maarima, Maurani to iskoritava da pridobije pristalice. Donosi brouru


31/59

Uvjetno i bezuvjetno koja je postala programatska osnova za novu vladinu stranku apelira

se na ulazak u Carevinsko vijee na temelju 2 ugovora: s krunom i sa svim narodima u vijeu:

o priznanju integriteta i Hrvatskog prava da moe imati svoj autonomni budet. Odvaja se i

naziva stranku Samostalna narodna stranka koja djeluje do 1865. kada gubi na izborima.

Godine 1873. Maurani postaje ban(naslijeuje Bedekovia) i Narodna stranka preuzma

vlast. Nije se uspio osloboditi maaronskih elemenata u upravi koji mu nisu bili skloni i koji

su, kao rauhovci, ometali provoenje reformi. U to doba vladala je ekonomska kriza koja je

zahvatila cijelu Monarhiju. Uz sve to Mauranieva vlada je u prve dvije godine razvila tako

razgranatu zakonodavnu djelatnost kakvom se nije vie mogao pohvaliti nijedan kasniji

Hrvatski sabor, sve do raspada Monarhije.

Reforme: Proveo je reformu uprave i sudstva. Zadrana je podjela zemlje na upanije, a one

su podijeljene u podupanije ili upravne kotare, koji su se sastojali od opina. Zadrane su i

upanijske skuptine koje su otada bile sastavljene od biranih zastupnika kotarskih skuptina i

virilista. Otpor ugarske vlade primorao je Maurania da zadri ustanovu velikih upana.

Sudstvo je potpuno odvojeno od uprave i modernizirano veim brojem zakona (zakoni o

sudskom i kaznenom postupku). Sucima je zajamena neovisnost osnovni uvjet nepristrana

sudovanja. Zasnovan je i kraljevinski sud koji bi u konkretnom sluaju mogao suditi banu,

njegovom namjesniku i odjelnim predstojnicima. Ban vie ne predsjeda Stolom sedmorice.

Ozakonjena sloboda okupljanja i sloboda tiska, no ograniena visokom kaucijom. Provedene

reforme i u prosvjeti. Otvoreno je sveuilite s tri fakulteta (filozofski, pravni i teoloki).

Uvedeno je obavezno 4-godinje polaenje osnovne kole osloboene nadzora crkvene vlasti

(zadrale samo pravo nadzora u nastavi vjeronauka). Nadzor crkve zamijenjen kolskim

odborima. Globa za roditelje ako djeca ne idu u kolu, glavni dobitnici djevojice i djeca na

selu. Zakon propisuje jako dobar standard za sve kole, meutim ipak nema potpune

laicizacije jer je Katolika crkva preutjecajna. Standard: plan, program, pedagoki standard,broj uenika na profesora. ene uiteljice imaju jednaku plau kao uitelji, smiju poduavati

djeake, tjelovjeba obavezna i za djevojice.

Sa simpatijom prati bosansko-hercegovaki ustanak i ne taji pred vladinim ljudima u

Budimpeti da im eli uspjeh. Velika istona kriza koja je proizala iz ustanka na kraju je

urodila rusko-turskim ratom. Na Berlinskom kongresu 1878. Monarhija je dobila mandat da

privremeno zaposjedne BiH. Sabor je zatim izrazio elju da se okupirane pokrajine pripoje

Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji na to je vladar odgovorio da je Sabor time prekoraio svoje


32/59

kompetencije. Maarska politika postajala je sve otrija i Maurani vie nije imao snage i

razmilja o povlaenju. No konanu odluku donio tek dvije godine kasnije i 1880. daje

ostavku. Zamjenjuje ga stari unionist grof Ladislav Pejaevi.

Ideologije Narodne stranke i Stranke prava imaju svoje dodirne toke obje nastaju

kao reakcija na slom ilirizma, obje izrastaju iz njega pravatvo zaista kao njegova

potpuna negacija, a jugoslavizam kao njegova nadogradnja

Obje se obraaju cijelom junoslavenskom prostoru pravai tvde da su svi, osim

Bugara, Hrvati

Zajedniko je da su obje ideologije inkorporirale u sebe dravno-pravnu ideologiju

(kontinuitet hrvtske dravnosti od srednjeg vijeka preko 1102., 1526. do tada)

Zajedniki im je i liberalizam (puna sloboda ovjeka kao pojedinca) sloboda govora,

miljenja, okupljanja...

Stranka prava

- izvorno pravatvoHrvatsku uz Monarhiju i ostale narode vee samo personalna unija,

odluke Cetingrada interpretira kao ugovor koji Habsburgovci nisu ispotovali (u zamjenu za

priznanje nadvojvoda Ferdinand obeao je, da e pomoi Hrvatskoj u obrani pred osmanskim

osvajaima i da e potovati prava, slobodu, zakone i obiaje njeznih stanovnika)

- inzistiranje na modernom hrvatskom dravnom pravu

Bitna je Hrvatska pragmatika sankcija 1712. Njome je Sabor dopustio da hrvatsku krunumoe nositi i enska loza Habsburgovaca. Godine 1713. donesena je za sve zemlje HM.

Hrvatskom pragmatikom sankcijom Hrvatski je sabor dokazao da Hrvatska ima punu

autonomiju unutar Habsburke Monarhije te moe odluivati i o takvim pitanjima kao to je

nasljedstvo prijestolja.

-pravatvo je ekskluzivna velikohrvatska ideologija, ono nijee etnicitet Srba i Slovenaca


33/59

Starevi1878. nee pristati uz adresu sabora da se pripoji BiH Hrvatskoj jer smatra da e

se tamo onda unititi cvijet hrvatstva koji jo nije zadojen nijemstvom (koje e unititi

gospodarski duh hrvatskog naroda)

Potkraj 1860. Starevi je postao veliki biljenik Rijeke upanije i u prvoj predstavci,kojom je udario temelj programu Stranke prava, odluno je zastupao ideju personalne unije s

Austrijom i Ugarskom.

- ujedinjenje hrvatskih zemalja i njihova neovisnost o Ugarskoj lebdjeli su kao najblii cilj

pred oima Eugena Kvaternika, koji se 1860. obratio Beu. Godinu dana prije nagovijetaoje

kraj Austrije ali se poslije pada neoapsolutizma nadao se da bi se Austrija mogla preurediti u

slobodnu Austriju narodnosti slobodnih i meusobno nezavisnih, koje bi osim vladara

povezivale samo vanjska i unutarnja obrana te zajednike financije. Uza to smatrao je da je

neophodan savez s Ugarskom zbog odranja socijalne i politike slobode protiv napada

svakog neprijatelja koji bi je ugrozio

- u borbi protiv Narodne stranke Levin Rauch naao je suradnike u Kvaterniku i Stareviu.

Spajao ih je otpor protiv politike Bea i protiv jugoslavenske ideje narodnjaka s njenim

priznanjem srpskog imena i individualnosti

- pojava prvog organa: Zvekan 1867. nosi u sebi Starevievu linost i temperament;

narodnjaci napadani kao izdajice narodaZvekan ubrzo prestaje izlaziti iste godine

- Starevieve ideje krajem 60-ih poinju prodirati meu studente

- potkraj 1868. pokrenut Hervat (usmjeren iskljuivo protiv narodnjaka). Idue godine

prestaje izlaziti, a pod redakcijom jednog od mladih pravnika poinje izlazitiHervatska

- uveo nadimak Slavoserbi za narodnjake > skovan od rijei sclavus i servus obiljeivi

time dvostrukog roba. Starevi negira postojanje Srba, tvrdi da je srpsko ime izmiljeno i

proizalo iz krivog citanja dokumenata (to su robovi, a ne Srbi)

- takoer Maarolci > Maari i Tirolci

- on ne smatra da se nasiljem trebalo postii ita, ve da e prirodna dominacija hrvatskog

naroda dovesti do toga da e se svi poeti smatrati Hrvatima. Zbog toga kada govorimo o

pravatu, u biti govorimo o ekskluzivnom nacionalizmu


34/59

- u listovima koje su izdavali u to vrijeme, Starevi i Kvaternik su do kraja razvili svoju

ideologiju hrvatskog nacionalizma. Negirajui etniko ime Srba i Slovenaca oni su u pojmu

dravnog prava Hrvata po historiji i narodnosti obuhvatili sve junoslavenske zemlje od

Koruke do Srbije. Zahtijevali su priznanje punog suvereniteta i nezavisnosti u odnosu prema

Austriji i Ugarskoj

- Iako je Kvaternik bio uvjereni katolik i protivnik ateizma on je, kao i Stranka prava u

cjelini, zastupao ideju najire vjerske slobode. Stranka je zahtijevala i najire graanske

slobodeposebno pravo glasa, samoupravu opina te izbor upnika i biskupa. Zanemarila je

socijalni program, podreujui ga nacionalnoj i dravnopravnoj borbi.

- Kvaternik je 1871. bez da je obavijestio Starevia i vodstvo stranke, podigao ustanak za

osloboenje Hrvatske u Rakovici. Ustanak nije uspio. Hervatska je prestala izlaziti, a

Starevi i drugi poznatiji pravai su pozatvarani i osueni . Nakon rakovike bune stranka se

do 1878. povukla ali njezine ideje se ipak ire u omladini

- U rujnu 1878. poinje izlaziti list Sloboda i postao je glasilo obnovljene Stranke prava. U

programatskom uvodniku istaknuta je kao cilj: sloboda hrvatskog naroda i njegova to vea

neovisnost od stranih utjecaja, podignuta na temeljima starog dravnog i prirodnog hrvatskog

prava. Nije imala izraeni program nego je izrazila svoje stajalite kojim je, iskljuivo u ime

hrvatske nacionalne ideje negirala postojee dravnopravne odnose. Misao slavenstva je tada

u Stareviu nala skromno mjesto

- Sloboda se ne slae u svemu sa Stareviem; osuuje ga zbog borbe protiv predstavnika

jugoslavizma. Starevi ne podrava okupaciju BiH dok je Sloboda pozdravlja. Katolik je ali

nepovoljno se izraava o sveenstvu dok ih Slobodapokuava pridobiti za ideju pravatva

- u skladu sa Stareviem, Sloboda osuuje i srpsko ime ali ne prezire Srbe u Srbiji

- poslije velikih promjena do kojih dolazi na Balkanskom poluotoku 1878., 187

Documents

Skripta Hrvatska povijest 19. stoljeća