Univerzitet u TuzliFilozofski fakultetOdsjek : Historija

Adnan Buljubašić

SKUP KAPETANA U TUZLI( referat iz historije Bosne i Hercegovine u XIX. stoljeću )

Dr. sci. Senaid Hadžić, docent

Tuzla, juna, 2011.

SKUP PRVAKA U TUZLI

Uvod

Skup kapetana u Tuzli održan je neposredno prije zvaničnog početka oružane borbe za

autonomiju Huseinkapetana Gradaščevića, na kome su se našle sve tadašnje najuglednije

i najbogatije ličnosti Bosanskog ejaleta, na kome su donesene odluke koje su prenese

valiji i upućene Porti i na kome je izglasan Huseinkapetan za vođu samog pokreta. Inače

zasijedanje kapetana u Tuzli trajalo je od 20. januara do 05. februara 1831. godine.

1

Sazivanje, tok i odluke sastanka kapetana u Tuzli

Među prvim reformama koje su bile sprovede na prostorima Bosanskog ejaleta bila je

reforma kojom je ukinut janjičarski red. Međutim ukidanje ovog reda uzrokovalo je

brojne pobude, tako da je ova reforma spovedena nasilnim putem. Nakon toga, bosanski

prvaci, poneseni raznim nacionalnim pokretima drugih država unutar Osmanskog

Carstva, nastojali su da se izbore za autonoman položaj. Baš radi toga Huseinbeg

Gradaščević je počeo da okuplja kapetane. Kako je bila obaviještena Uzvišena Porta: “on

je krajem 1830. godine organizirao jedno tajno društvo sa sjedištem u Tuzli. Cilj ovog

društva bio je nepriznavanje zakona o ukidanju janjičarskog odžaka, upravu Bosne

predati Bošnjacima, a da bi se postigli ovi ciljevi, uspostaviti savez sa Albanijom.” Na

kapetanskom sastanku su uz ove ciljeve pridodati još neki drugi. U ovo društvo su ušli:

Mahmud-paša Fidahić, Mahmudbeg Tuzlo, Huseinbeg Gradašćević, sarajevski muteselim

Eminbeg i srebrenički muteselim Eminaga.

Početkom januara 1831. godine u Travnik je stigao Portin komesar da bi pomogao

bosanskom valiji u sprovođenju reformi. Uzvišena Porta je bila kranje neumoljiva što se

tiče provedbi reformi i nije se obazirala na primjedbe da se one ne provode u Bosni.

Međutim nisu se kolebali ni u Bosni. Naime, bosanski kapetani su se sastali u Tuzli i

vijećali od 20,01. do 05.02.1831. godine, bez valijinog prisustva, što nije bilo uobičajeno.

Na ovom sastanku kapetani su pričali o situaciji u Bosanskom ejaletu koje su nastale

poslije Portine odluke da provede reforme i da Srbiji ustupi podrinjske nahije Bosanskog

ejaleta. Dogovorili su se da ne privhvate reforme i da se odupru uvođenju nove vojske,

novih poreza, ustupanja podrinjskih nahija Srbiji i da traže nezavisnost Bosne. Nema

sumnje da je vijećanje kapetana bio nagovještaj da će se ukinuti kapetanije u Bosni, te će

time kapetani izgubiti dotadašnje privilegije u Bosni, a sa ukidanjem kapetanija biti će

dovedena u pitanje i odbrana Bosne jer je to zapravo i bio cilj kapetanija. Bojali su se

činjenice da ako bi odbrana pala u ruke sultanske vojske, da li bi se oni hrabro borili za

odbranu Bosne kao što su to dosad činili Bosanci, odnosno vojska bosanskih kapetana.

Na kapetanskom sastanku u Tuzli kapetani su odlučili da ih predvodi Huseinbeg

Gradaščević, a njegov izbor je uslijedio vjerovatno zato što je bio najbogatiji i najmoćniji

kapetan u Bosankom ejaletu, i što do tada nije ušao u sukob ni sa valijom ni sa Portom.

2

Huseinbega su za vođu prihvatili i krajiški kapetani. Nisu ga prihvatili braća

Sulejmanpašići, koji nisu ni bili kapetani pa tako vjerovatno nisu ni prisustvovali

sastanku u Tuzli, a takođe ni hercegovački ajani Alija Rizvanbegović i Smailaga Čengić,

koji isto tako nisu bili kapetani pa im ukidanje nije naročito smetalo.

Na kapetanskom sastanku je odlučeno takođe da se uspostavi veza sa Mustafa-pašom

Skadarskim. I vladika Petar II Petrović Njegoš je podržavao Gradaščevića.

Poslije kapetanskog sastanka u Tuzli, kapetani nisu odmah podigli pobunu, vjerovatno

zbog toga što je nastupio Ramazan, a u Osmanskom carstvu kao islamskoj državi, za

vrijeme njegova trajanja usporavao se cjelokupan javni život. Međutim u drugoj polovini

marta 1831. godine, poslije Ramazana, kapetani su odlučili da preuzmu vlast, pa su se

uputili u Travnik sa svojim družinama. Skupili su oko 4 000 ljudi, a na putu prema

Travniku stalno su im se pridruživali nezadovoljni iz okruga kroz koje su prolazili tako

da se broj pobunjeničke vojske povećavao iz dana u dan. U Žepču ih je dočekao valijin

izaslanik, koji je tražio da mu se objasni zbog čega je prikupljena vojska te je pozvao

njihovu deputaciju na pregovore. U Travnik je u ime kapetana krenuo Ali-paša Fidahić sa

150 naoružanih ljudi o čemu je obaviješten valija. Huseinbega su inače štitile najbliže

pristalice Ali-paša Fidahić, Mujaga Zlatarević iz Sarajeva, sarajevski muteselim,

mostarski muteselim Osmanbeg, Mahmudbeg Tuzlo i derventski kapetan Mahmudbeg.

Ali-paša Fidahić je saopštio valiji zahtjeve koje je sultan trebao da ispuni:

- da Porta opozove privilegije koje je dodijelila Kneževini Srbiji;

- da obustavi provedbu novog ustrojstva vojske, posebno nove uniforme i novog načina

uvježbavanja;

- da ukine bosansko namjesništvo;

- da odobri da se u Bosni uvede posebna republikanska uprava, s tim da se ona odabere iz

domaće sredine.

Za ove ustupke, pobunjenici su obećali Uzvišenoj Porti godišnji tribut od 4 000 kesa (2

miliona) pjastera.

Nakon ovoga dolazi do zaoštravanja odnosa, kulminacije događaja, ratnih operacija i na

kraju krajeva sloma pokreta za autonomiju.

3

Zaključak

Preduslov cjelokupnog pokreta za autonomiju predstavljao je ovaj skup kapetana u Tuzli

na kome su donesene već navedene odredbe i zahtjevi. Sam pokret za autonomiju je bio

dobro osmišljen, kao i zahtjevi koji su traženi od sultana, ali nejedinstvo bosanskih

prvaka i nepodržavanje pokreta, naročito od Alije Rizvanbegovića i Smailage Čengića

biti će od ključne važnosti za negativan ishod ovog pokreta. Naime, vojne snage od ovih

dvaju prvaka u ključnom trenutku su učinile prevagu na stranu sultanove vojske što je

značilo ne usvajanja zahtjeva donesenih na sastanku kapetana i kao krajni efekat svega

ovoga ukidanje samih kapetanija 1834./1835. godine.

4