Autorica naslovnice: Alma Konjičanin, profesorica predškolskog odgoja iz Sarajeva. Slikarstvom kao hobijem bavim se već sedam godina. Na mojim slikama su aktovi i portreti ljudi koji me okružuju i životne situacije kroz koje prolazim. Na slikama dominira boja koja kroz oblik priča moje priče. Svaka slika naslikana je s mnogo emocija i ljubavi. One pričaju ono što ustima šutim.

2 preventeen

Kuća za sve naše ljude Mikser House .....4 Lejla Ibrulj, studentica hemije, Sarajevo

Zašto izuzetak ne može biti pravilo? ......8 Adna Lagumdžija, studentica IT akademije, Sarajevo

FAQ .........................................................12 Jasmila Talić-Kujundžić, MA psihologije, Sarajevo

Sunny Day .............................................. 14 Lejla Ibrulj, studentica hemije, Sarajevo

Žena za volanom u gradskom prevozu? 16 Katarina Tomanić, učenica tehničke škole, Bijeljina

Izvan ormara .........................................18 Lejla Džinić, studentica komunikologije, Odžak

Muzikom, od Travnika do 71 evropskog grada ......................................................21 Azra Zahirović, studentica međunarodnih odnosa i diplomatije, Novi Travnik

Tradicionalna vs. moderna obitelj .......23 Barbara Kustura, studentica ekonomije, Zenica

MESS - Teatar na drugačiji način ..........25 Matija Krivošić, učenik gimnazije, Vareš

Heroine zabranjenog filma ...................27 Suljo Ćorsulić, student politologije, Tuzla

Futavci ...................................................28 Lejla Džinić, studentica komunikologije, Odžak

Činčila ....................................................33 Lejla Džinić, studentica politologije, Odžak

Paralelni univerzum ..............................37 Amina Jusić, učenica gimnazije, Breza

Paralelni univerzum ..............................38 Emina Sarajlić, studentica anglistike, Vareš

Za dušu i tijelo .......................................39 Nedim Puriš, student komunikologije, Zenica

Mostovi prijateljstva ............................42 Azra Berbić, dipl. pravnica, Kakanj

Bio jednom jedan Džez .........................44 Emina Sarajlić, studentica anglistike, Vareš

Bio član ..................................................46 Dino Živojević, student elektrotehnike, Sarajevo

Kritika kvazialternative (Hipsteri koji su postali mainstream)..............................48 Ernad Mahmić, student anglistike, Sarajevo

Zavidovići, najveće nalazište kamenih kugli u Evropi ......................................... 51 Elmin Fehrić, učenik tehničke škole, Zavidovići

Lunarni sat u Sarajevu ..........................53 Iman Pita, učenica gimnazije, Sarajevo

sadržaj

IMPrEsUMUrednički tim: Tarik Kovač, Jasmila Talić-Kujundžić | Redakcija: Azra Berbić, Suljo Ćorsulić, Lejla Džinić, Elmin Fehrić, Lejla Ibrulj, Amina Jusić, Matija Krivošić, Barbara Kustura, Adna Lagumdžija, Ernad Mahmić, Iman Pita, Nedim Puriš, Emina Sarajlić, Katarina Tomanić, Dino Živojević | Gostujuća dopisnica: Azra Zahirović | Naslovnica: Alma Konjičanin | Ilustracije i fotografije: Činčila (bend), Futavci (bend), Patrick Rohr Photography, last-copy internet | Lektorice: Aldijana Bihorac-Mujičić, Maja Sijerčić Projekt-koordinatorica: Andrea Mijatović | Projekt-asistentica: Azra Halilović | Izdavač: Udruženje za prevenciju ovisnosti NAR-KO-NE | Za izdavača: Amir Hasanović | Dizajn i DTP: Selma Mutapčić | ISSN 1840-2461

Preventeen promovira rodno korektan/senzitivan jezik. U sadržajima/tekstovima u kojima se koristi samo jedan rod, a iz kon-teksta je jasno da se odnosi na oba roda, razlog korištenja jednog roda je ustupak radi lakše čitljivosti teksta.PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE | ISSN 1840-2461 | NOVEMBAR | STUDENI 2017. | GODINA X | BROJ 39.

kontaktirajte nas:KONTAKTIRAJTE NAS: Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, Josipa Vancaša 21/2, Sarajevo, Bosna i HercegovinaTel/fax: +387 (0)33 223-285 | e-mail: preventeen@prevencija.ba | www.prevencija.ba |Facebook: Časopis “Preventeen”

3preventeen

Јасмила Талић-КуЈунџић ТариК Ковач

Раритет представља нешто изузетно ријетко. Ријетко к’о посна супа. То ти је к’о број познатих величина у математици, к’о фер суђење на утакмици било које лиге у Босни и Херцеговини, к’о баба која се не бори као лав за мјесто у бусу. Ал’ има и тога тамо негдје, у паралелном универзуму, иза седам галаксија, “пешн’ест” свјетлосних година далеко и гдје се сат не враћа на зимско рачунање времена.

Има једна посебна врста човјека, да у складу с претходним кажем, раритетна, воли прошњухат.

Душа раскопуша (што би рекао Кике Будалике оп.а.). Такве је врсте Превентин редакција. То истражује, то копа, то тражи, то кад ухвати, то не испушта. А имају и раритети (код нас баш чести, шалу настрану, овааај, на страну), на домаћем терену, свјежи сервирани у читав папирнати сомун.

У овом броју (посљедњи редовни број у 2017. години) крије се мноштво интересантних прича које прожима једна заједничка нит: нека врста раритета или алтернативе.

Алтернатива као увијек оно кул, оно чиме се неко жели истаћи, чиме жели бити посебан/ посебна у раји. Раритети у музици, на филму и у локалној кафани, али и скривене (или оне мање скривене) локације у нашој близини које бисмо послије читања чланака који слиједе могли посјетити, запослили бисмо те и дали ти могућности да сваки дан упознајеш нешто ново, па ето, макар до Нове године! Није да те желимо улијенити, али наша задаћа је била да ти у руке дође једна комплетна збирка читљивих и питких прича, па да онда лежећи гушташ у чланцима док вани шибају мећаве, а кад отопли... Отом потом.

Између два броја, тј. током припреме овог, након мини едукације, у редакцију Превентина укључило се неколико нових дописница и дописника. Као чланови/чланице редакције, придружили су нам се: Адна Лагумџија, Амина Јусић, Елма Опачин, Ернад Махмић, Иман Пита и Матија Кривошић. Једно супер освјежење за екипу. Своју дописничку улогу, неки од њих започели су већ у претходном броју, али од овог броја дио су сталне Превентин кошнице.

Пред сами крај, захваљујемо се Алми Коњичанин на предивној слици која краси насловницу овог броја Превентина. Такођер, замолили бисмо те да посјетиш линк са стражње корице (или скенираш QR код својим паметним телефоном) и оставиш нам неку поруку, критику, похвалу, или сугестију. Наравно, порука није обавезна, али би нам довољно било када би посјетио/ла наведени линк да бисмо знали колико људи добија Превентин, да бисмо могли унаприједити дистрибуцију часописа, али и омогућити да ти и даље добијаш свој примјерак.

Угодно читање! ê

4 preventeen

LEJLA IBRULJ, STUDENTIcA HEMIJE, SARAJEVOIndustrijska zona sarajevskog naselja Pofalići postala je bogatija za jedan novi dom kultu-

re, za jednu kuću za sve naše ljude. Mikser House je regionalni

centar urbane kulture, koji već skoro šest

godina radi i u Beo-gradu, gdje je prvo i osnovan i okuplja mlade umjetnike i

umjetnice iz svih sfe-ra, kako iz regije, tako

i iz svijeta. Osnivači ovog balkanskog

doma su supružnici Ivan i Maja Lalić, a Ivan Lalić nam je otkrio priču o po-četku Miksera, njihov zajednički san i neke dijelove prošlosti koji su utkani u dušu Mik-sera. Mi smo ponikli u jednom vremenu gde je država bila isključivi monopolista. Ja lično sam bio direktor nekih nacionalnih institu-cija, kao na primer pozorišta, a onda s ob-zirom da je u tranziciji taj model stagnirao, više nije bio funkcionalan moj nerv, negde nije trpeo to, jer sam se davao 200 posto. Onda se desio moj sudbinski susret sa mo-jom sadašnjom suprugom. Ona je tada bila arhitektica i dizajnerica i vodila je “Beograd

dizajning”. Imala je sličan osećaj te kultu-rne stvarnosti, te smo udružili znanje gde je ona donela dizajn kao jednu novu vrednost u klasičnoj i kreativnoj disciplini, a ja sam doneo jedno iskustvo masovne produkcije, pa smo to izmiksali.Ideološka neka ravan je da u 21. veku nemate pravo biti samo filmski reditelj ili glumac ili dizajner, morate da imate kompleksno multidisciplinarno iskustvo.

Mikser House

kuća za sve naše ljude Mikser House

5preventeen

E, na toj nekoj platformi, u srcu projekta, mi smo napravili prostor za mlade dizajnere koji su do tada crtali na kompjuterima, a ništa ručno nisu pravili.

Onda smo imali tu prvu izložbu, koja je bila u Beogradu, i zvala se Young serbian designers i doživela je veliko interesovanje i uspeh. Sa tom selekcijom smo otišli u Milano na svetski sajam nameštaja. Tad se dešava taj balkanski prevrat u našem biti-sanju, zato što se na našem štandu pojavilo mnogo ljudi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovi-ne i Makedonije i mi smo već sledeće godine tu selekciju preimenovali u Balkanski dizajn – Young balkan designers, te je podnaslov Mikser housea Balkan design centar.

Mikser je jedna ogromna kuća, na nekih 1.300 kvadratnih metara, koja odiše jedin-stvom naših različitosti i istinom svih naših sličnosti. Kuća koja ima mjesta za sve, ne samo zbog kvadrature već, i zbog svrhe i cilja svog postojanja.

U tom smislu taj kolektivni prostor je pro-stor kolektivne memorije, sećanja i jezika i zato smo počeli da razvijamo tu platformu na druge discipline, kao što su film, teatar, muzika i ceo prostor uvek izgleda kao jedna ogromna sugestija u kom pravcu ide taj ru-kopis miksera, a to je dizajn.

Ono što krasi sarajevski Mikser je ćilim na plafonu. Nije to neko preneseno značenje već jednostavan pokazatelj kako tradicija i

Lejla i Ivan Lalić

kuća za sve naše ljude Mikser House

6 preventeen

Odakle Mikser u Sarajevu? Jedna lična pri-ča i jedno sjećanje koje još živi, ispreplete-no je u zidine ove kuće. Jedna ratna priča o Sarajevu. U jednom trenutku smo osetili potrebu da proširimo svoje delovanje, pogotovo na Bosnu i Hercegovinu, zato što smo godina-ma imali sjajnu saradnju sa umetnicima odavde. To je jedna stvarno prirodna veza, jer delimo prednosti da je to zapravo ista energija. A onda ta neka priča jeste bila katalizator, ali naravno da ne bi moglo bez nje, ili samo s njom, jer ona je ubrzala stva-

dizajn idu ruku pod ruku i kako sve što že-limo imamo u svojoj državi i trebamo biti ponosni na to.Taj art objekat, koji je veoma simboličan i zbog kojeg smo veoma srećni, to je ovaj ćilim koji je bio izložen na sajmu u Kelnu i njega su radili sjajni majstori iz preduzeća Zanat ili Rukotvorine. To je taj miks koji sim-boliše ono što mi želimo, a to je inspirisanje tradicijom, a sve negde iz neke potrebe da Balkanu vratimo samopouzdanje. Mi smo stalno nešto uvozili, od muzike, pa do svega ostalog. Onda je Mikser zaista platforma za balkanske proizvode.

Mikser House

Mikser House

Mikser House

ri u smislu da sam ja imao jednu privatnu tragediju, moj divan kolega je poginuo, a ja sam preživeo. Za sve ove godine to je napravilo jaku vezu sa Sarajevom. Sve ove godine borio sam se za istinu, jer ono kako su tamo percipirali nisu dobro shvatali koli-ko je ovdje bilo strašno. Volio bih da odem i ljudima objasnim šta se ovdje dešavalo, da stvari nekako dođu na svoje mesto, pogoto-vo kod ljudi koje ja zovem “tiha balkanska većina”. Na Balkanu ima mnogo pristojnih ljudi koji su izgubili svoj glas, svoje medi-je, prosto nemaju gde da se izraze jer je sve postao turbo folk, mainstream, sve te svađe, sve nekako dominira. Mikser je neki

7preventeen

podsetnik da zapravo imamo jedan biološki život i da ako dalje nastavimo da budemo blokirani, zavađeni, odoše ti životi u nekom lošem i bezveznom smeru. Na otvaranju smo imali dečiju filharmoniju iz cele regije, to je neka metafora, jer za tu decu moramo da se borimo.Ivan Lalić je imao 25 godina kada je u maju 1992. godine u konvoju Crvenog krsta, za koji je radio kao prevodilac, teško ranjen u Sara-jevu, a njegov, nažalost, stradali kolega i pri-jatelj, 39-ogodišnji Frederic Maurice, zauzeo je posebno mjesto u kući za sve naše ljude.To je bio moj kolega koji je dovozio pomoć sarajevskoj bolnici na Koševu. Na ulazu u Sarajevo granata je udarila u naš džip. Ja sam se nekako izvukao, a on je nažalost preminuo. Bio je to sjajan diplomata iz Že-neve. Sad zamislite nekoga ko ima dvoje male dece, sjajnu porodicu, ugled i ko je re-šio da dođe u Sarajevo da bi pomogao.

U toj galeriji će biti mnogo izložbi, mnogi će umetnici dolaziti iz regije i šire i ta galerija će živeti. Ona je profilisana na društveno-odgovorne projekte, koji afirmišu multikul-turalizam i dizajn, apsolutne vrednosti, što je apsolutno sa njegovim likom i delom. On je neko ko je zapravo dao život za Sarajevo, a zaista nije morao i treba da ima tu vrstu počasti.Mikser će biti jedan naš dom kulture, jed-no mjesto za sve nas, ma ko god bili, jer po riječima Ivana Lalića - mi se nikada i ni-smo posvađali. Ostala je neraskidiva veza između Beograda i Sarajeva, koja se sada razvija i ide ka budućnosti da gradi nove mostove, a Mikser je jedan medij koji će da poveže omladinu ovih gradova. Mikser je velika platforma koja producira veliki broj događaja. Njegova ideja je da ne može i ne sme da sam producira događaje, nego prati logiku ljudi koji su gosti i učesnici

Mikser House

8 preventeen

u ovom projektu i sami produciraju događa-je. Mi pravimo udruživanjem tih događaja jednu veliku orbitu umetnika i kreativaca, koji nemaju onaj problem “preko veze”, već je jedini kriterijum zapravo standard kvalitete i da je projekat opravdan. Mi smo jedna platforma koja uvažava i otvorena je za saradnju svake vrste prema dobronamernim ljudima, pošto volimo da delimo i radost stvaranja. Što se tiče samih mladih, imamo galeriju, dizajn shop, gde učestvuje mnogo diza-jnera odavde i to prodajno. Kada bi bilo mogućnosti bilo bi divno da napravimo te supstitute nekadašnjih domova kulture, jer u bivšoj Jugoslaviji ono što je bilo divno to je da je u svakom većem mestu bio bazen, sportski teren i dom kulture, u međuvreme-nu je to malo zakržljalo i jednostavno nije

zaživelo. U neko novo vreme čovek stalno treba da ide napred, donosi neke nove du-hovne vrednosti, nove tehnologije. Ovde dajemo neke nove formate koji su na tragu ovoga o čemu pričamo.Divni su ljudi koji se bore za kulturno nasli-jeđe, za razvijanje i njegovo unapređivanje. Oni su ljudi koji to naslijeđe žele ostaviti nama mladima i naučiti nas da zajedno održimo to bogatstvo i djelujemo zajedno, jer smo tako mnogo jači. Da, to je neka moja želja. Ovo je kuća koja je kao zidine lepa, ali bez programa, interakci-je i komunikacije ljudi, to je ništa. Toga ima ovde i to postoji, samo je veoma bitno po-vezati ljude sadržajima, medijima, da jedna predstava iz Sarajeva sutra ode u Beograd i obratno. To je moj životni san i ja ću se boriti dokle god mogu. ê

zašto izuzetak ne Može biti pravilo?

skrolali svojom fb stranicom u vrijeme me-dijskog velikog praska koji se desi jednom svake godine i isto tako uveliko utihne kao i rješenje za probleme malo drugačije od naše svakodnevice. (klađenje je ovisnost i nema nikakve veze sa ovim časopisom i sa ovom dopisnicom)Priznat ću da bih u ovome čak i ja izgubi-la, jer do prije određenog vremena nikada nisam čula za učiteljicu Sanelu i za malog Zejda; ne zbog moje nezainteresiranosti već potpune distanciranosti od svih mo-gućih medija. Tako sam ja, kao i nekolicina drugih, propustila godišnji prasak medija ali znam da nikad neću zaboraviti.

ADNA LAGUMDŽIJA, STUDENTIcA IT AKADEMIJE, SARAJEVO

Pitanje Zašto izuzetak ne može biti pravilo? mi

se urezalo u pamće-nje poslije mnogih intervjua koje sam obavila, pa i mog s

Sanelom Ljumanović, učiteljicom u Osnovnoj

školi “Osman Nakaš“. Kladi-la bih se da makar 20 % ljudi koji

ovo trenutno čitaju ne znaju ko je ta divna i inspirativna osoba, ili je se sjećaju dok su

ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê

9preventeen 9preventeen

Izvan okviraSanela Ljumanović je učiteljica sada III-2 razreda, kojoj se prije dvije godine u prvi razred upisao gluhi učenik, Zejd, ali kao i svaka priča u Bosni i Hercegovini, i ova je bila na tapeti neko vrijeme i činilo se kao da se zaista nešto može promijeniti, ali onda je sve utihnulo.Vjerovali ili ne, jako je malo ljudi u Bosni koji bi sami preuzeli inicijativu da “izađu izvan okvira” i učitelja/ica koji bi iz njega izašli da bi pomogli svojim učenicima/uče-nicama. Ovdje mislim na male korake po-put razumijevanja puberteta i zašto mladi nekad jednostavno trebaju day off.S obzirom na to da ste i Vi sami svjesni da je jako malo takvih učitelja, nastavnika i profesora, interesuje me koji osjećaj Vas je potakao da izađete iz tih “okvira”?Neću reći “pomognete” jer, subjektivno mi-šljenje mene kao posmatrača je da ste Zejd i Vi pomogli ljudima da otvore oči, da se su-oče s nečim drugim osim s našim žaljenjem zbog svakodnevice i pljuvanja po vlasti.

Da je sve kako treba biti, ne bi ni došlo do ove cijele priče o nama. Zejd, kao i sva druga djeca kojima je bilo kakva pomoć potrebna − jednostavno bi je imali, ali ne samo for-malno, već zaista suštinski. Došlo je vrijeme kad pomoći nekom, a da za to niste plaćeni, znači “izlaženje iz okvira”. Mislim da nisam izašla iz svojih okvira, ja sam radila ono što znam da je ispravno i dobro, ali očito sam izašla iz nekih tuđih okvira, dok se čin onog što predstavlja zapravo moju ličnost, smatra senzacijom. Raditi s djecom, raditi u školi, znači mnogo više od lekcija, ocjenjivanja... Naravno, ako to želite i ako shvaćate koliki je značaj vašeg utjecaja na dijete. Naravno da učitelj ne može imati veći utjecaj od po-rodice, ali ako vidi da nešto nije uredu, da dijete nije sretno, da se nešto dešava u nje-govom životu, da mu treba pomoć i sl., treba naći način da mu se priđe, da dijete osjeti da može imati povjerenja u nastavnika, treba raditi s roditeljima, vjerujte mi, često mnogo više nego s djecom. Treba dopustiti svakom djetetu da pokaže svoju ličnost, a mi odrasli smo tu da onda pomognemo da se eventu-

Učiteljica Sanela na Sarajevo Film Festivalu sa učenicima

10 preventeen10 preventeen

alno neka ponašanja korigiraju i isprave. Jer djeca su, naravno da griješe, ali iz neznanja i često nebrige odraslih, a ne zato što su loši. Trebamo im pomoći da odrastu u poštene i hrabre ljude, koji će se držati osnovnih mo-ralnih načela i poštovati društvena pravila, ali ne biti dio mase, već imati jasne stavove, argumente za njih, snagu za mijenjanje stvar-nosti ako ona nije dobra. Sa svim tim treba početi na vrijeme, a mi odrasli često to ne radimo, gušimo djetetovu individualnost i posebnost, gušimo njegove stavove ako nisu kao naši. Tada se dijete počne zatvarati i dr-žati sve to u sebi, dok se istovremeno u nje-mu rađaju novi strahovi kako da bude ono što masa želi. Dešava se da se onda odjed-nom dese ružne, nekad čak tragične stvari i svi se zapitaju: Kako? Nikad nije pokazivao neke znakove. Znakovi su uvijek tu, samo tre-ba htjeti vidjeti. U Vašim riječima se osjeti ljubav prema Vašem poslu. Danas je sve ono što nije svakodnevnica “veliki bum”, a zapravo je sasvim normalna stvar. Zejd raste u okolini punoj ljubavi i beskrajnih mogućnosti koju svako dijete želi, ali me zanima da li ste upoznati s nekim slučajem koji nije takav?Znam da ima takvih slučajeva, ništa zvanič-no, ali u neformalnim razgovorima s ljudima čujem primjere iz njihovog iskustva jer zna-ju nekoga ko nije dobio adekvatnu pomoć, pa je morao promijeniti školu... Zejd polako napreduje, to je dugotrajan proces. Sva dje-ca i ja s njim radimo, učimo ga da izgovara nove riječi, da razumije njihovo značenje. Zejdovi roditelji plaćaju časove defektologu koji također vrlo uspješno obavlja posao. Za ove 2,5 godine smo mnogo uradili, potpuno sami u svemu ovome, a pred nama je još dugačak put. Ipak, Zejd će porasti u uspješ-nog i potpuno osposobljenog čovjeka za život i komunikaciju s ljudima koji čuju. U to svi duboko vjerujemo.Sve ovo se radi iz srca, spontano, uporno i kad to tako radite, otvaraju vam se neke

nove mogućnosti, nekako privučete svu pozitivnu energiju i uspijevate u onom što radite. Djecu ne trebamo zatrpavati flosku-lama koje su česte i koje trebaju kao biti pozitivne, u smislu: Svi smo mi isti... Ne, svi smo mi različiti, ali to je dobro, trebamo prihvatiti naše različitosti, poštovati se i biti sretni što je tako. Tako je svijet mnogo ljepše i interesantnije mjesto za živjeti.Da li se išta promijenilo Vašim postupkom, a da ste Vi upoznati s time? Mediji su priča-li o pravima gluhih osoba u BiH, ali da li se išta konkretno desilo?Ja apsolutno ništa ne vidim da se promijeni-lo. Ne želim nipodaštavati mogući rad drugih ljudi i promjene ako ih ima, ali ja zaista ne znam da se stanje promijenilo, ne vidim čak niti mali napredak, sve je i dalje na nama u razredima, sami se suočavamo i rješavamo sve nove situacije, borimo se najbolje što znamo. Još smo na jako čvrstom putu kao što smo uvijek i bili, očigledno.S obzirom na to da ste Vi i, iskreno se nadam, budući predsjednici, Vaši učenici, pružili ruku prijateljstva Zejdu, ono što je dotaklo sve one koji su čuli i čitali o cijeloj priči, priči o humanosti u čovjeku koja još uvijek posto-ji, vjerujem u nama svima, ja bih voljela da znam šta je Zejd Vas naučio kao već odraslu osobu i buduće generacije odraslih?Najbitnije je da su djeca od 6, 5 godina, ko-liko su imali prilikom upisa u 1. razred, nau-čila da postoje ljudi koji ne čuju, prvi put su kontaktirali s osobom koja ne čuje, nikakav šok oni nisu doživjeli, već su odmah to pri-hvatili kao činjenicu, kao nešto što se de-šava, da je svako od nas po nečem specifi-čan, pa tako i Zejd. Tako sam im predstavila situaciju. Djeca nemaju problema s novim stvarima, s predrasudama, imaju samo ako ih mi odrasli naučimo tome. Naučili su kako pomoći nekom kome je pomoć potrebna, a sve to uz radost i igru. Naučili su da i oni, svi ostali, kad imaju problem − svi smo tu da pomognemo. Naučili su od Zejda koliko

je važno biti vrijedan i uporan jer svjesni su toga koliko on više od njih treba raditi i ko-liko više vremena njemu treba da uradi istu domaću zadaću, nauči istu lekciju... Naučili su da ima i dobrih odraslih ljudi koji cije-ne njihovo ponašanje, koji nagrade dobra djela i ponašanja. Definitivno su prošli što nije nijedan razred, svakodnevna snima-nja različitih svjetskih televizija i razbili kod sebe sve strahove od javnog govora, jasnog izražavanja, dakle ono što je jako bitno za razvoj ličnosti i njihovo daljnje odrastanje. Mnogo toga... Ja sam naučila da je opet dobro biti ja (smijeh). Ostati vječno dijete puno entuzijazma s filozofijom: Šta zna di-jete koliko je teško, uzme i nosi!U XXI vijeku, stvari su mnogo drugačije nego što su mnogi ljudi iz prosvjete navikli da budu. Razmišljanja, percepcija, čak i izraža-vanje, govor svijeta se mnogo promijenio, načini komunikacije − promijenio se svi-jet. To je svijet ove djece s kojom radimo i živimo, te sviđao nam se ili ne, moramo ga prihvatiti. Moja je sreća da mi se sviđa sve to, odgovara mi, volim i nije mi teško pratiti. Da bi pomogao djetetu, moraš ga razumjeti, moraš poznavati njegov svijet. To je najveći savjet i roditeljima i nastavnicima. Rečeni-ce: U moje vrijeme je bilo drugačije, su sva-

kako istinite, neke pouke se mogu izvući, ali ništa neće pomoći djetetu da odraste u njegovom vremenu, ovom sada. Upoznati novu tehnologiju, pratiti društvene mreže, kulturu i zabavu nove generacije je ono što mora biti zadaća nas odraslih, na taj način možemo spriječiti i loše stvari koje im se mogu desiti, a zajedno s njima biti dio no-vog svijeta. Djeca imaju problema u odra-stanju, sva djeca, i mi smo nekad, ali mora-mo ih dobro poznavati i znati šta ih muči da bismo im pomogli. Nažalost, neki prosvjet-ni radnici i roditelji to ne shvaćaju, odbijaju kao nešto što je loše i često iz neznanja ne uspiju spriječiti djetetov problem i raznora-zne nepoželjne situacije. I opet dolazimo do momenta kad se pitaju: Kako i zašto?***Mislim da je svijet mnogo drugačiji od vre-mena kad sam ja odrastala, ali opet, sušti-na nam je uvijek ista ma koliko generacija i godina prođe. Vjerujemo da će biti bolje, a ipak se ništa ne mijenja, priča kao što je ova bi trebala biti naša svakodnevica, a ne jedna od neobičnih stvari koje ljudi rade i koja bi trebala probuditi čovjeka u nama, nama “drugačijima” koji još uvijek čekamo na ovakvu svakodnevicu i nama koji još uvijek učimo.

11preventeen

Učiteljica Sanela sa učenicima i učenicama

12 preventeen

Biti drugačiji bih ja radije okrenula u − biti svoj, biti ono što jesi. Ponavljam: osnovnih, ljudskih, moralnih načela i društvenih pravi-la se moramo držati, ne zato što je to neko tako naredio, već jednostavno − tako funk-cionira zajednica, nema drugog načina. Šta znači biti svoj, biti ono što jesi? Učiti, čitati, družiti se i formirati svoje stavove, svoje mi-šljenje, bez straha te stavove iznositi jer se možda razlikuju, ali uvijek uz argumente, ja-

sno. Kad pogriješim, shvatim svoju grešku, ispravim se, možda promijenim mišljenje, možda promijenim tuđe. Ne treba biti po-vodljiv, ponavljati nečije rečenice, postup-ke, greške, da bi bili prihvaćeni i cool, a če-sto to mladi rade. Nije cool biti loš, nije cool praviti probleme, štetiti sebi, svom zdravlju, porodici... Sve je to već viđeno i s lošim kra-jem. Cool je biti pametan, zar ne? Dovoljno već ima onih koji to nisu. ê

Postoji li šansa da je ovo što vidimo samo jedna stvarnost? Možda smo mi

minijatura u makrosvemiru, jedna sitna tačkica, samo

jedna od mogućih alter-nativa? Koliko je naš ego sposoban da pojmi tu mogućnost? Postoje određene teorije o pa-

ralelnom univerzumu i ovdje ćemo vam ukratko

dati ideju o čemu je riječ. Također, ovdje su navedeni

još neki pojmovi koji se odnose na nešto što bi neko nazvao “ekscentrič-nim”, ali možda je to zapravo “introcentrič-no” i nije izvan nekog centra, jer ko uosta-lom određuje šta su to centralne vrijedno-sti?Multiverzum je hipotetički skup mogućih univerzuma, uključujući i univerzum u ko-jem živimo. Zajedno, ovi univerzumi sa-drže sve što postoji: cjelina prostora, vre-mena, materije, energije i fizičkih zakona i konstanti koji ih opisuju. Paralelni univer-zumi se nazivaju i alternativni univerzumi, kvantni univerzumi, međusobne dimenzi-je, paralelne dimenzije, paralelni svjetovi,

paralelne realnosti, kvantne stvarnosti, al-ternativne stvarnosti i dimenzionalne rav-ni. Multiverzum je istražen i u naučnoj sferi. Američki filozof i psiholog William James upotrijebio je termin multiverzum 1895. godine, ali u drugom kontekstu. Eksperimentalna umjetnost na neki način je introspektivna i samosvjesna umjetnost, umjetnici su svjesni da klasične umjetnič-ke tehnike više nisu dovoljne da prikažu stvarnost koja nas okružuje. Odnosno, ova vrsta umjetnosti propituje samu sebe, pro-pituje klasične vrijednosti, traži odgovore na pitanja o poziciji umjetnosti u društvu unutar jednog vremena. Klasične tehnike umjetniku ili umjetnici više nisu dovoljne i oni moraju naći nove, jer više ne doživlja-vaju svijet na način na koji su umjetnici to prije doživljavali. To je umjetnost u vreme-nima krize sveopćeg sistema vrijednosti, gdje imamo izuzetno razvijenu industri-ju zabave koja je odraz konzumerizma. Unutar ovog termina bi se moglo svrstati mnoštvo pokreta koji su nastali upravo kao bunt i otpor vladajućem sistemu vrijedno-sti. Jedan od tih pokreta jest i nadrealizam. Nadrealizam je pokret koji je u književno-sti pokrenuo André Breton, autor  Manifesta nadrealizma  (1924), koji je preuzeo pojam surréalisme  od Guillaumea Apollinairea. Breton se u svom manifestu zauzimao za književnost utemeljenu na čistom psihičkom automatizmu, odnosno spontanom, nadre-alnom, neracionaliziranom bilježenju i pove-zivanju predodžbi. Ono što je bilo zajedničko većini nadrealista jest i to da su se suprot-stavljali konvencionalnoj upotrebi jezika. Ovom pokretu su se pridružili i slikari, iako je Breton nadrealizam u početku zamišljao kao

FaQJASMILA TALIć-KUJUNDŽIć, MA PSIHOLOGIJE, SARAJEVO

ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê

13preventeen

književni i filozofski pokret. Tako, naprimjer, na slikama Salvadora Dalija imamo nekon-vencionalno prikazivanje rastopljenih sato-va, sunca koje se kao jaje razlijeva iz ljuske, pretapanje lica u ostale neočekivane predož-dbe i slično. Nadrealizam se u filmu pojavio na kraju dvadesetih godina prošlog vijeka i najveće zasluge za afirmaciju filmskog na-drealizma ima film  Andaluzijski pas  (1928) Luisa Buñuela i Salvadora Dalíja. Transrodnost je termin koji prevazilazi društveno zadate i kreirane rodne i spolne norme i uloge. Tako se, naprimjer, dvos-polnost spominje već i u Platonovom djelu Gozba ili o ljubavi kad Aristofan priča svoju “verziju” o tome kako je nastala ljubav: Ispr-va su bila tri ljudska roda, ne kao sada samo dva, tj. muški i ženski, nego je bio još i treći, koji je pripadao i jednome i drugome rodu i od koga je danas još samo ime ostalo. (... ) Zatim, cijela prilika svakoga čovjeka bila je okrugla: leđa i strane mu imale su oblik kru-ga, a ruke je imao četiri i nogu isto toliko ko-liko i ruku. Ono što je promijenilo pogled na muško i žensko iz temelja jest i istraživanje socijalne antropologinje Margaret Mead, koja je pokazala da je čovjek promatran iz perspektive zapadnjaka, bijelca, pripadnika vladajuće manjine. Njeno ključno djelo bilo

je Pol i temperament u tri primitivna društva u kojem Margaret ističe: Nisam ni u snu po-mišljala da bi temperamenti koje mi smatra-mo prirođenim jednom spolu, mogli, napro-tiv, biti tek puke varijacije ljudskog tempera-menta. U tri plemena koja su proučavana, pokazalo se da su osobine koje su smatrane kao “ženske” iz navedene perspektive u tim plemenima bile karakteristične za muškar-ce, i obratno. To je dovelo do razlikovanja pojmova spol (sex) i rod (gender). Znakovni jezik je maternji jezik populacije gluhih ljudi, njihovo osnovno komunika-cijsko sredstvo. On nikako nije alternativni jezik, niti je univerzalan. Postoji internacio-nalni znakovni jezik koji se naziva gestuno, te se koristi pri međunarodnim susretima gluhih osoba. U svakoj državi postoji zase-ban znakovni jezik. Interesantna je činje-nica da su američki i francuski znakovni jezici toliko slični da gluha lica nemaju problema sa međusobnom komunikaci-jom. Samo 14 znakovnih jezika u Evropi su standardizirani i priznati. Bosanski znakov-ni jezik je zakonski priznat 15. septembra 2009. godine i time se određuje puno pra-vo gluhim licima na upotrebu znakovnog jezika u Bosni i Hercegovini, kao i efikasno učestvovanje u svim segmentima života.ê

14 preventeen

sunny dayLEJLA IBRULJ, STUDENTIcA HEMIJE, SARAJEVO

Ako ste nekada maštali o tome da djelić prirode ponesete sa sobom i da zauvijek ostane onakav kakvog ste ga zatekli, Sunny Day je mini tvornica u kojoj se takve želje ostvaruju. Naravno, mini želje. Ukoliko ste se zaljubili u jesenje boje lišća, mahovinu koju je obasjalo miholjsko sunce, malenu gljivu ili šumsku jagodicu, onda se javite Saniti koja će vam sačuvati taj trenutak za-ljubljenosti zauvijek. Sanita je Sarajka koja je specijalistica za handmade nakit. Apsolutno unikatna, sa-mouka i totalno zaljubljena u prirodu i nje-ne mještane. Kada se rodila želja za pravljenjem nakita?Želja za pravljenjem posebnog, unikatnog i neobičnog je uvijek bila prisutna. Uvijek sam i kupljene stvari prekrajala po svojoj volji i po svojim idejama.Praviš li neke druge stvari osim nakita? Dosta eksperimentiram, pravim dosta stvari, kako za svoju dušu tako i za poklone dragim prijateljima. Bilo je tu slikanja na drvetu, ručno šivanih stvari za male bebe, pravim i nakit od drvenih bojica, ali priroda je nešto čemu se uvijek vratim.Gdje pronalaziš inspiraciju za svoje radove?Ljubav prema prirodi postoji od malih nogu. Krije se iza ranih planinarenja s roditeljima pa i sada s društvom. Uvijek me iznova oča-

sanitina gljivica u epoxyju je alternativa za sve one koji je ne bi pojeli

ra svojim ljepotama. Jednostavno, kada vi-dim nešto tako divno kao što je minijaturna gljiva ili đulbešećer ruža, poželim ih u koma-du nakita koji će krasiti neku divnu osobu.Vidim da mnogo više koristiš “žive stvari” (gljivice, cvjetiće, lišće i sl.) kao ukrase za svoj nakit, zašto?Uvijek sam pravila nešto za sebe, a sada je to već preraslo u malo ozbiljniji hobi zbog kojeg sam kreirala stranice na Facebooku i Instagramu preko kojih zapravo i vršim prodaju. Nakit od predivne prirode je ne-iscrpan izvor ideja i baš zato postoji moja ogromna želja da baš takvu prirodu pre-tvorim u komad nakita.Pratiš li neki određeni trend ili jednostav-no radiš po nekom svom osjećaju?Ne pratim nikakve trendove osim onih ličnih. Jednostavno radim kada me uhva-

Sanita i Lejla

15preventeen

izgledalo što svježije u epoxyju. To je dvo-komponentna smola koja se miješanjem stvrdne i pretvori u staklo. S obzirom na to da radim i imam porodicu, sve ovo je još uvijek jedan predivan hobi koji kroz strani-ce koje vodim na Facebooku i Instagramu (Sunny Day) rezultira prodajama ovih uni-katnih komada nakita koje radim.*** Evo idealnog načina, za sve one koji ne konzumiraju gljivice, ne vole famozni so-kić od đulbešećerke, ne planinare po div-nim olimpijskim ljepoticama, da kažu da je djelić prirode u malenom pakovanju uvijek uz njih i da ne moraju gledati kako lišće truhne na tlu kada ga mogu “zalediti” u trenutku i nositi ga kao, recimo, ogrlicu. Ako je Cezar nosio grančicu masline u onaj vakat, zašto vi ne biste pronosali neku pa-prat ili malenu ružu? Jedinstvena prilika za sve prirodoljupce na daljinu, a i za one koji uživaju u svakom njenom daru. ê

ti inspiracija, kada vidim nešto u šumi ili na livadi. Tada znam da je to ono što me čini sretnom i inspirativnom. Želim biti po-sebna i unikatna, prirodna, jer je i priroda sama od sebe najljepša i najčišća.Koliko su ljudi zainteresirani za ovakvu vrstu, kako nakita, tako i umjetnosti?Baš sam dobila dosta pozitivnih komenta-ra. Ljudima se jako dopada ovo što radim, samo što se generalno, kod nas, slabo cijeni ručni rad. Ljudi misle da je ovo jed-nostavno napraviti, a ja zapravo u svaki ko-mad nakita udahnem ljubav, život prirodi, trud, vrijeme i poklonim svoju ideju. Koliko ti je vremena potrebno za izradu?Vrijeme pravljenja zavisi od inspiracije i bo-ravka u prirodi, ali generalno treba jedan dan da se sve posloži, napravi i osuši jedan komad nakita. S obzirom na to da radim s tek ubranim gljivicama, cvijećem ili ma-hovinom, a ne s presovanim stvarima, sve se treba i brzo pripremiti i završiti kako bi

Sanita

16 preventeen

KATARINA TOMANIć, UČENIcA TEHNIČKE šKOLE, BIJELJINA

Stereotipno dijeljenje po-slova na muške i ženske

još uvijek je veoma ustaljena pojava među svim generacijama, ali postoje i oni koji tome

uspješno prkose. Upravo tako, mišljenju

većine prkosi Edina Delić, koja obavlja posao koji nije

baš tipičan za žene. Ona je već osam godina vozačica autobu-sa i jedna je od rijetkih žena u BiH koja se bavi tim poslom. Za svoj posao kaže da je ispunjava i da uživa u njemu. Odakle kod Vas ljubav prema baš ovom zanimanju?Edina: Ljubav prema vozilima prepozna-li su moji roditelji dok sam još bila dijete. Svoje slobodno vrijeme provodila sam u radionici svoga oca pomažući mu oko po-pravke automobila. Još tada sam znala da će moj posao biti vezan za saobraćaj i iz tog razloga sam upisala saobraćajnu ško-lu.Kako su Vas prihvatile Vaše kolege?Edina: Bilo je onih koji su sumnjali u mene i u to da li ću moći da obavljam ovaj posao. Vremenom sam se dokazala i pokazala da mogu ovaj posao obavljati bolje od većine muških kolega. Da li ste imali neku zanimljivu situaciju koju biste podijelili sa našim čitaocima? Edina: Mnogi su mog prvog radnog dana mislili da je to neka šala, jer je bio Prvi april. Neki od putnika toga dana nisu želje-li da uđu u autobus, drugi su me pak pitali da li imam položeno. Toga dana odlučila

žena za volanoM u gradskoM prevozu?sam da budem uporna i da dam sve od sebe da što bolje obavljam svoj posao i u tome sam uspjela. Danas više ne nailazim na ovakve komentare, nego na one sasvim suprotne. Putnici me vole i žele da se voze sa mnom jer ja skoro nikada ne kasnim i uvijek sam ljubazna prema svima. Koja je Vaša poruka za sve djevojke koje bi voljele da se bave sličnim poslovima? Edina: Da prije svega pokušaju i da se bore za ono što žele. Znam da će im na početku biti teško, ali koji početak nije težak? I da slijede svoje snove i ne odustaju bez obzi-ra na to šta drugi rekli. Ono što one žele je ipak najbitnije. Da li mislite da svojim poslom razbijate rodne stereotipe i da li postoji nada da možda jednog dana nećemo imati više

Edina Delić

17preventeen

bi trebalo da rade muškarci, a šta žene?Da stereotipi ne sputavaju neke djevojke da teže ka svojim snovima primjer je dje-vojka iz mog grada, Nataša Tekić, učenica medicinske škole u Bijeljini. Njen još uvijek nedosanjani san je da bude vozačica auto-busa po uzoru na svog djeda. Otkuda kod tebe želja da budeš baš voza-čica autobusa?Nataša: Kada sam bila veoma mala kod mene se javila želja da jednog dana vozim autobus. Prvenstveno zato što sam bila ve-oma vezana za svog djeda koji se bavio tim poslom, a i zbog toga što me to oduvijek fasciniralo. Prije svega, to je posao koji nosi veliku odgovornost, potrebno je biti snalažljiv i voljeti to što radimo. To sve sam valjda naučila od djeda i nadam se da ću možda jednoga dana krenuti njegovim stopama.Na kakve komentare ljudi si nailazila kada bi im rekla za tu svoju želju?Nataša: Teško je nositi se sa ljudima sa kojima podijelim tu svoju želju. To je zato što i u 21. vijeku živimo u ubjeđenju da po-stoji neki posao za koji moraš biti muško ili žensko i da ne treba ni da pokušavam, jer će mi se neko smijati, gledati me čudno ili eventualno neće htjeti da me zaposli zbog mog pola. Zato mislim da bi trebalo da se svi potrudimo da zajedno iskorijenimo te ružne predrasude i da se bavimo poslom koji želimo, a ne koji nam je nametnut na-šim polom, već po rođenju.

***Možda i Nataša kao Edina sruši određenu dozu rodno zasnovanih stereotipa u na-šem gradu. Djevojke, da li ste se vi ikada zapitale da li biste možda i vi željele raditi neki “muški” posao? ê

podjele poslova na muške i ženske? Edina: U svom gradu svakako jesam uspje-la srušiti određenu dozu stereotipa za žene vozače. Počinje se od malih koraka u sve-mu što radimo, jedan mali ali značajan ko-rak u borbi za rodnu ravnopravnost svaka-ko jeste i to što sam se odlučila baviti ovim poslom. Mali broj djevojaka se odlučuje raditi poslove koji se smatraju “muškima” i, s obzirom na to, put ka ravnopravnosti će biti težak ali cilj nije neizvodljiv.

***U našem, još uvijek patrijarhalnom, druš-tvu i dalje se postavljaju granice na osno-vu pola u kojem smo rođeni. Odgajanjem nekih novih generacija djeci bi trebalo dati slobodu pri izboru onoga što im se dopa-da, kao i izbora posla kojim bi željeli da se bave. Zar nije bilo dosta podjela na ono šta

žena za volanoM u gradskoM prevozu?

Nataša Tekić

18 preventeen

izvan orMarapovećao u vrijeme puberteta. Prestao sam konzumirati lijekove nakon tri mjeseca jer sam se počeo osjećati loše zbog činjenice što imam 16 godina i pijem lijekove iako se ne osjećam bolesno, a najzad i iz razloga što se ništa nije mijenjalo. Tad sam odlučio da neću pričati o tome, neću piti lijekove, ali da ću pokušati raditi na sebi. Međutim, iz godine u godinu uvijek se sve vraćalo na tu istu tačku nezadovoljstva i nelagode i, ma koliko daleko odmaknuo od nje, uvijek sam se vraćao na isto.Budući da je sam naveo da coming out nije jedan, ponovo se outovao u 19. godini porodici i prijateljima te kaže da je taj put prošlo neočekivano dobro.Majka me je pitala da li sam siguran u svoju odluku i ako jesam da me ona prihvaća bez obzira na sve. Nakon toga je sve krenulo, jer mi je majka bila početna i najbitnija tačka outovanja. Imam i stariju sestru koja me oduvijek podr-žavala, pa s njom nisam imao nikakvih pro-blema. A što se tiče prijatelja – uvijek sam nastojao da budem okružen ljudima s koji-ma dijelim iste ili slične stavove, pogotovo kad je riječ o poštovanju drugih ljudi, tako da nisam dobio niti jednu negativnu reak-ciju od njihove strane, nastavlja sa svojom pričom Liam. Kako sam i u početku navela, Liam je prva transrodna osoba u Bosni i Hercegovini koja je promijenila ime 2016. godine. Sam proces je trajao oko šest mjeseci, te, kako navodi, vrlo je kompleksan i zahtijeva dosta vremena, strpljenja i upornosti. Navodi kako je ime vrlo važna komponen-ta u predstavljanju identiteta jedne osobe i jako je važno da se utvrdi razlog zbog ko-

LEJLA DŽINIć, STUDENTIcA KOMUNIKOLOGIJE, ODŽAK

Kad sam imao 19 godina shvatio sam da nema smisla pokušavati pro-mijeniti nešto što se ne može promijeniti i

da ne mogu bježati od onog što ja jesam, govo-

ri Liam Isić, dvadesetjed-nogodišnji Bišćanin i prva

transrodna osoba u Bosni i Herce-govini koja je promijenila ime.Kaže da je prvi put shvatio da se ne osjeća kao žena od trenutka kad je razvio svijest o samom sebi te da je bilo potrebno da prođe dosta godina rada na sebi kako bi se oslobodio okova društva i postao spreman na posljedice koje sa sobom nosi coming out i život u drugom rodnom identitetu. Shodno tome da je znao da se ne osjeća kao žena u bilo kojem smislu, trebalo je, je li, doći i do outovanja. Navodi da kao i co-ming out mnogih osoba, pa tako i njegov, nije bio samo jedan. Prvi put je bilo neuspješno, a desilo se kad sam imao 16 godina. Poslije tog prvog outo-vanja u dogovoru s majkom sam posjetio psi-hologinju, nakon čega mi je ona dala uputni-cu za odlazak kod psihijatra, s obzirom na to da nije znala kako da mi pomogne. S psihijatrom sam razgovarao na Odjelu za neuropsihijatriju u Bihaću. Pričali smo ne-kih pola sata, nakon čega sam dobio recept za antidepresive i antiepileptike. Trebao sam piti lijekove pola godine, a za-tim se ponovo javiti na Odjel neuropsihija-trije. Lijekove sam koristio neka tri mjeseca, iz razloga što sam bio zbunjen i samo sam htio da prestane taj osjećaj nelagode koji se

Trans*formacija prava - modeli pravnog regulisanja prilagodbe spola u BiH, pu-blikacija

19preventeen

jeg se mijenja ime, te da se uz svu prilože-nu dokumentaciju potvrdi da podnosilac zahtjeva nije krivično gonjen, da se prilo-ženom potvrdom o nekažnjavanju dokaže da podnosilac nema u cilju izbjegavanje kazni upisanih na njegovo/njeno ime, te da ime nije mijenjao/mijenjala u posljed-njih pet godina.

Nakon što sam skupio sve potrebne doku-mente, predao sam zahtjev za promjenu imena i to je prošlo bez problema, s obzirom na to da naš zakon ne uvjetuje promjenu imena u skladu s rodnim markerom, odno-sno oznakom spola u dokumentima, objaš-njava Liam.

Nakon promjene imena, slijede i ostale promjene. Liam je trenutno u fazi hormo-

nalne terapije, tačnije uzimanja testostero-na. I sam proces do početka uzimanja hor-monalne terapije nije jednostavan budući da u Bosni i Hercegovini ne postoji stručno medicinsko osoblje koje se bavi pitanjem transrodnosti. Liam je morao ići u Zagreb kako bi nakon nekoliko razgovora s psiho-loginjom i psihijatrom dobio dijagnozu, koja je zeleno svjetlo za odlazak kod endo-krinologa i početak uzimanja hormonalne terapije.

Transrodnost je još uvijek patologizirana i iz tog razloga je potrebna dijagnoza, a medi-cinski termin za transrodnost je rodna dis-forija.

Međutim, prije odlaska kod endokrinologa potrebno je uraditi mnoštvo nalaza koji mo-

Liam Isić Photo: Patrick Rohr Photography

20 preventeen

raju biti uredni kako bi endokrinolog pristao na izdavanje recepta za hormone. Hormone je potrebno uzimati cijeli život, jer u trenutku kad prestane lučenje hormona koji se počeo lučiti biološkim putem, tijelo prestaje prirodnim putem lučiti hormon, stoga je potrebno da ga se unosi u tijelo na ovaj način, nastavlja objašnjavati Liam.U maju ove godine povodom Međunarod-nog dana protiv homofobije i transfobije u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Herce-govine predstavio je s kojim se to poteš-koćama svakodnevno susreću transrodne osobe u Bosni i Hercegovini zbog neposto-janosti ili neuređenosti zakona. O kojim je administrativnim poteškoćama riječ, na-vodi Liam u razgovoru: Nemogućnost promjene oznake spola i ma-tičnog broja u ličnim dokumentima koja je uvjetovana potpunom prilagodbom spola koja se ne može obaviti u BiH; troškovi tran-zicije koja se mora raditi na medicinskim ustanovama u inostranstvu, a čiji troškovi nisu pokriveni iz fonda zdravstvenog osigu-ranja, stvaraju probleme prilikom prelaska graničnih prijelaza, u ustanovama u kojima je obavezno prilaganje ličnih dokumenata; problemi pri zapošljavanju, pristupu zdrav-stvenim ustanovama i uslugama.Budući da u Bosni i Hercegovini nema mo-gućnosti za fizičku prilagodbu spola, Liam je i sam primoran odlaziti u Hrvatsku. Navodi kako je stanje u susjednim zemlja-ma po pitanju transrodnosti bolje u odno-su na Bosnu i Hercegovinu. Kaže kako Hr-vatska, Crna Gora i Srbija troškove tranzici-je svojih državljana/ki pokrivaju djelimično ili u potpunosti.Na osnovu toga da u BiH stručno medicinsko osoblje koje se bavi ovim pitanjem ne postoji, državljani/ke su primorani na proces tranzi-cije u drugim državama, a troškovi tranzicije nisu pokriveni zdravstvenim osiguranjem tako da osoba koja se odluči na ovaj proces troškove snosi sama. Medicinsko osoblje

koje je potrebno kad je riječ o transrodnosti i osobama koje se odluče na proces tranzicije jesu: psiholozi/ginje, psihijatri/ce, endokrino-lozi/ginje i hirurzi/ginje, navodi Liam. Zajedno s kolegama i kolegicama iz Sara-jevskog otvorenog centra iznio je prijedlo-ge koji bi riješili ili u najmanju ruku olakšali živote transrodnih osoba u Bosni i Herce-govini. O čemu se zapravo radi možete pronaći i online u publikaciji Trans*formacija prava – modeli pravnog regulisanja prilagodbe spola u BiH, koju možete očitati i na QR kodu na prethodnoj stranici. Ovaj entuzijastični momak, student me-đunarodnog prava i aktivista Sarajevskog otvorenog centra kaže da je važno pričati o ovoj temi zbog podizanja svijesti o po-stojanosti transrodnih osoba, njihovih pro-blema, potreba i prava:Trenutna situacija je takva da je svijest o ovom pitanju na vrlo niskom nivou, što je produkt neuređenosti ili nepostojanosti za-kona koji ne pružaju uporište transrodnim osobama, zbog čega transrodne osobe ostaju u ormaru i osjećaju se bespomoćno, ali i u strahu od reagiranja društva na njihov rodni identitet, s obzirom na to da živimo u jasno rodno podijeljenom društvu, gdje po-red muškog i ženskog ne postoji nešto treće.Iako je Bosna i Hercegovina donijela Za-kon o zabrani diskriminacije 2009. godi-ne te nekoliko godina poslije omogućila transrodnim osobama, koje su u potpu-nosti prošle tranziciju, da tu promjenu upi-šu i u lične dokumente, ipak iz intervjua s Liamom Isićem možemo vidjeti da to nije dovoljno. Bez obzira na donesene zakone, potrebno je raditi na samoj njihovoj implementaciji, ali i novih mogućnosti, jer svjedoci/kinje smo da se transrodne osobe u Bosni i Her-cegovini još uvijek nalaze u nepovoljnom položaju kada su u pitanju njihova prava.ê

21preventeen

MuzikoM, od travnikado 71 evropskog grada

Nisu svi članovi benda muzički obrazovaniNe, nije šala. Bend koji je pobijedio na Za-ječarskoj gitarijadi 2014, nastupao više od 100 puta samo u prethodnoj godini i to u 17 država, u svom sastavu ima ljude koji uopšte nisu završili muzičku školu. Naime, ni gitarist ni bubnjar nisu muzički obrazo-vani. Da li je to bitno? Meni se čini da nije. Tihana svojim muzičkim znanjem građe-nim godinama popunjava te praznine, dok ostali uče “u hodu”. Mnogo je bitnija poru-ka koju njihova muzika ima. Razlog tome je možda i čudan način na koji nastaje, ili zbog rada triju duša potpuno različitih, ali spojenih istom misijom - prenijeti misao, ideju, ljubav... prenijeti pjesmu.

AZRA ZAHIROVIć, STUDENTIcA MEđUNARODNIH ODNOSA I DIPLOMATIJE, NOVI TRAVNIK

Oduvijek se znalo da u travničkoj čaršiji ima

svakakvih đakonija, al’ da postoji bend koji svira eksperi-mentalnu klasiku, to će tek da se čuje.

Holographic Human Element su tri riječi

koje najbolje opisuju šta ova mlada ekipa za-

pravo radi. Sviraju eksperimentalnu i mo-dernu klasiku protkanu elementima New Agea i progresivnog post-rocka. Ideja se rodila prije nekoliko godina, ali prvu svirku bend je imao u Sarajevu, na Dan mladosti, 25. maja te 2013. godine. Sastav je ovakav: gitarista Adnan Đonlić (22), bubnjar Ajdin Škulj (21) i klavijaturistkinja Tihana Mar-tinović (21); plus Darko Saračević- tonac, prijatelj, PR i sve šta vam već padne na um. Svojim talentom osvojili su Evropu i po-sjetili sedamdeset i jedan grad. Sve je kod ovog benda tako u nekom novom fazonu, a intervju s njima radila sam upravo jer su posebni. Na dan intervjua, oni su posta-li prvi bend koji mi je platio kafu, te smo tako započeli razgovor. Moja radoznalost mi nije dala da ne pročačkam zašto je baš Holographic Human Element jedini bend koji je nakon projekta Alter Art platforme Travnik, kroz koju je prošlo toliko bendova, opstao. Razlog je, reče Darko jednostavno: Ovi mladi ljudi su tražeći svoj put i pokuša-vajući ostati vjerni sebi i muzici uspjeli sru-šiti konvencionalne zidove građene godina-ma i upustili su se u ozbiljnu avanturu.

Holographic Human Element - Fragile Existence (muzički spot)

Holographic Human Element - Running Away, Reaching For (muzički spot)

Holographic Human Element

22 preventeen

Ponešto od svakog članaOd gitariste Adnana htjedoh saznati kakav je to proces u kojem njihova muzika nastaje. Objasnio mi je da pjesme nastaju na razne načine, nema šablona. Priznao je da je uče-nje zapravo najbolja odlika ove muzike. Po-nekad kompozicija nastane za pola sata, po-nekad trebaju mjeseci da se iskristalizira kao ideja, pa odsvira. Na kraju, svaka ima pose-ban pečat. Za pjesmu Fragile Existence kaže: Fragile Existence možda i najbolje govori o filozofiji albuma Philophobia. Živimo, ne raz-mišljamo, ubijamo i na kraju i sami umiremo. Kroz ovaj razgovor uvidjela sam koliko je eksperimentalna klasika zapravo komerci-jalna. Shvatam da granice ne postoje, jezič-ke barijere su srušene, pravila nema i ostaje samo osjećaj koji ujedinjuje i oslobađa. Lije-pa Tihana Martinović je klavijaturistkinja. Na papiru - samo obična djevojka iz provincije koja je prvu godinu Muzičke akademije u Sarajevu završila prosjekom 9,5; u životu je borac. Studij nije nastavila iz finansijskih ra-zloga, ali od svojih snova nije odustala. Pot-puno se posvetila bendu, živeći ovu muziku svim svojim bićem. I sama kaže: Kada imate cilj u koji vjerujete i kome ste posvećeni, putevi se sami otvaraju. Bubnjar Ajdin Škulj rado se sjeća događaja s putovanja, od činjenice da su na putu u Ho-landiju ostali bez goriva, te im se auto ugasi-

lo bukvalno pred benzinskom pumpom, do raznih ljudi koje su viđali na putu. Uz smijeh dodaje da sad zna da čovjek sa sjekirom na biciklu na granici sa Poljskom nije ništa straš-no, ni čudno, već samo osoba koja će vam pokazati u kojem smjeru dalje da vozite. Za muziku, od muzikeBez redovnog izvora prihoda, s Darkom i njegovim poznanstvima, te ljudima koji razumiju vrijednost njihove muzike, oni sviraju i stvaraju. Sve rade sami, od audio-snimanja, miksanja, traženja svirki, snima-nja spotova... Ne znam kako, ali očito im uspijeva. Dok smo pili kafu za marku i jeli jeftine sendviče znala sam da sam na pra-vom mjestu i sa pravim ljudima. Još jed-na lekcija o sreći. I upravo su mi to i rekli: “Ako se cijeli dan znojimo, radimo, dajemo sebe - radimo to iz ljubavi. Na kraju dana su umorni, ali zadovoljni. “ Novi albumPhilophobia je izašla početkom novembra, a radi se o materijalu koji se “kuhao” i do-rađivao više od dvije godine. Predstavlja osam kratkih priča sklopljenih od različi-tih žanrova, koji se međusobno prepliću u kompozicijama. Na albumu se nalazi i spoj eksperimentalne muzike i poezije, koji se pokazao posebno interesantnim. Tako-đer, da ovi mladi ljudi znaju koliko vrijedi pokazuje i činjenica da su oživjeli i jednu

Holographic Human Element

23preventeen

pjesmu travničkog benda iz devedesetih pod nazivom Kad rasteš. Kako to sve zvuči, možete poslušati početnoj stranici teksta (QR kodovi). Zasad su “naši”, u travničkoj mahali svira-ju muziku koja osvaja svijet. U zemlji gdje nas uče da je dobra muzika stvarana 80-ih godina, gdje je više tribute bendova nego idejnih stvaralaca, teško je biti drugačiji. Oni svoju borbu protiv nasilja, primitiviz-ma i senilnosti nastavljaju praveći vlastitu

muziku. Holographic Human Element za muziku živi, a od muzike zasad uspješno preživljava. Nema kod njih kompromisa, ne rade covere, ne dodvoravaju se masi. S tom svojom vizijom obišli su Evropu. Tra-ženi su tamo gdje muzika spaja i gdje se ne zna za granice, osim za one u glavi. Sad, pišući ovo, u pozadini mi svira njihova pje-sma Above the Cloud, i ja moram da kažem. Pronađite svoj hologram, prihvatite svoj human i ujedinimo sve u jedan element. ê

tradicionalna vs. Moderna obiteljBARBARA KUSTURA, STUDENTIcA EKONOMIJE, ZENIcA

Tata, mama i dvoje-troje djece, uz to da je tata

obavezno stariji dvije-tri godine od mame, ne više, nipošto ma-nje. Glasi li i tvoja de-finicija obitelji tako?

Ukoliko je žena starija (gluho bilo, gdje ćeš to),

obavezno joj se dodaju epiteti predatorke, raspušte-

nice i slično. Muškarac, njemu je hvala Bogu dozvoljeno biti stariji, no koliko? Ukoliko je muškarac stariji više od deset godina (opet, gluho i ćoravo bilo), to se pripisuje krizi sred-njih godina, a njegova mlada dobije slavni epitet, kod nas poznatiji kao “sponzoruša”. Što je sa gay populacijom, usvojenom dje-com? Još zanimljivije, što sa gay parom koji usvoji dijete iz daleke Azije? Ukoliko ste lju-bitelj američkih humorističnih serija sigurno ste dosad shvatili koja mi je serija poslužila kao motivacija za ovaj članak. Serija Mo-derna obitelj, neobična i posebna kakva

je, polako je počela rušiti predrasude o istospolnim brakovima, usvojenoj djeci i parovima koje dijele godine koje baš i ne možemo izbrojati na prste. Za one koji do-sad nisu gledali seriju, brzi uvod. U seriji se prati jedna velika obitelj, koja se sastoji od oca Jaya Pritchetta i njegove kćeri i sina (Claire i Mitchell).PritchettoviGlava obitelji Jay, u braku je sa mladom Ko-lumbijkom, Gloriom. Gloria iz prvog braka ima sina Mannya, a sa Jayom ima sina, ma-lenog Joea. Jay je divan, brižan i pažljiv otac Mannyu i Joeu, no takav nije uvijek bio sta-rijoj djeci, što mu Claire i Mitch često znaju i prigovoriti. Njegov lik (Jay) je oličenje hra-brog, snažnog i tradicionalnog Amerikanca. Na početku se moglo primijetiti koliko mu je bilo teško prihvatiti činjenicu da je nje-gov najstariji sin gay, a samo na trenutke vidimo ustvari koliko je veliko njegovo srce, koliko je emotivan i koliko voli sve članove ove obitelji. Njegova supruga, vatrena Ko-lumbijka (kako samu sebe naziva), Gloria je jedan od najposebnijih likova. U isto vri-jeme tradicionalna Kolumbijka i moderna

ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê

24 preventeen

Amerikanka, njen temperament je često dovodi u neprilike, ali ju njen šarm, bespri-jekoran izgled i simpatičan naglasak izbave iz svih problema u kojima se nađe. Maleni Joe je slatki lik koji često podsjeća na oca Jaya, no ostaje nam još mnogo epizoda da otkrijemo hoće li proraditi kolumbijski geni i pretvoriti ga u tradicionalnog i opasnog Kolumbijca ili američki geni koji će ga pre-tvoriti u modernog i zabavnog Amerikanca.DunphyeviJayeva kćer, Claire, udata je za simpatičnog, doduše malo “smotanog”, ali iznimno šar-mantnog prodavača nekretnina i mađioni-čara u duši, Phila, sa kojim ima troje djece. Djeca imaju u potpunosti različite karakte-re, pa tako imamo, Haley (najstariju), koja baš i nema velike šanse ući na listu najinte-ligentnijih ljudi na svijetu, ali ju njen izgled i stil izdvajaju i pružaju mnoge prilike (trepne okicama i roditelji u sekundi zaborave da je napravila veliki problem u školi i slično). Tu je i Alex (srednje dijete), intelektualka sa brili-jantnim ocjenama, oštrim umom i manjkom stila. Luke je najmlađi član ove kuće i on je, najjednostavnije rečeno, slika i prilika svoga oca. Simpatičan, smiješan i često baksuz. Luke i Manny su isto godište, ali on je opušten i slobodan, dok je Manny sušta suprotnost.Pritchett-TuckeroviSada selimo u drugu kući gdje žive Mitchell (Jayev sin) i njegov partner, Cameron. Malo neobičniji od prethodnih parova, ova dva potpuno suprotna karaktera su u istospol-

nom braku. Mitch je slika i prilika prosječnog bogatog, modernog Amerikanca, (jedino po čemu se razlikuje od prosjeka je njegovo sek-sualno opredjeljenje), a Cam je također slika i prilika tradicionalnog Amerikanca sa juga (naglasak i sve što ide uz to). Usvojili su divnu djevojčicu iz Vijetnama, Lily. Ona je “odrasla pred kamerama”, kao i ostatak mlađe posta-ve i u seriji je prikazana kao inteligentna i izni-mno sarkastična djevojčica.Pored ljubavi, smijeha i osjećaja neobičnog, ova serija uveliko igra i na kartu emocija. Srž ove serije su upravo kadrovi u kojem jedan lik (ili više njih) sjedi pred kamerom i obraća se gledateljima u želji da pojasni situaciju. Na svijetu postoje sanjari i realisti. Čovjek bi pomislio da će sanjari naći sanjare, a reali-sti realiste. Najčešće je suprotno. Sanjarima trebaju realisti da ne bi letjeli preblizu suncu, a realisti? Bez sanjara se možda ne bi ni vi-nuli u zrak. Navedeni citat je s kraja devete epizode treće sezone i tu vidimo da na kraju svake epizode možemo naučiti nešto novo, a najčešće su to poruke solidarnosti i ljuba-vi. Uče nas što je to ustvari obitelj. Oni koji se međusobno izluđuju, ali svjesni da jedni bez drugih ne bi mogli, pristaju na kompro-mise. U današnje vrijeme, obitelj je iznimno ugrožena i osjetljiva vrsta zajednice, stoga serija koja promovira solidarnost i ljubav u takvoj zajednici dobro dođe da podsjeti lju-de koji je to pravi smisao riječi OBITELJ. Još ako se uz nju možemo nasmijati, ma tko ju ne bi rado gledao? ê

25preventeen

redateljice Selme Spahić, Životinjska farma redatelja Dine Mustafića i slično, predstavlja novu i svježu teatarsku scenu. No, na kakav način, pročitat ćete u nastavku!što bi to bio zapravo MESS festival i koje su njegove odlike? Festival MESS postoji već 57 godina i jedan je od najstarijih kazališnih festivala u ovom dijelu Europe. MESS se kroz svoju dugu hi-storiju često transformirao ali je uvijek bio jedna vrsta utočišta u kojem se afirmiralo ono što je najkvalitetnije kada je teatar u pitanju. Karakterizirala ga je pobuna, provokacija, inovacija i ideja slobode kao osnovne ljudske potrebe. Baš kao što je MESS oduvijek afirmirao i različitosti u sva-kom pogledu.U Vašoj dugogodišnjoj karijeri, koja je bila najteža barijera u Vašoj profesiji i je li bila ključna za razvoj u teatru? Najteže je bilo 1997. godine obnoviti Festival MESS nakon što je okončan rat. Dogodilo se to najviše zahvaljujući viziji i posvećenosti toj ideji tadašnjeg direktora Dine Mustafića. U tom trenutku on je bio najstariji od nas, a imao je 27 godina. Mi ostali u prosjeku smo imali oko 25 godina. Mnogi su govorili da je obnoviti i organizirati festival 1997. godine − nemoguća misija. Ipak, uspjeli smo i od tada do danas Festival MESS smatra se jed-nim od najznačajnijih teatarskih događaja u Europi. Bilo je puno izazova u cijelom tom periodu ali uspjeli smo očuvati kvalitet i kontinuitet Festivala MESS kao jednog od najznačajnijih teatarskih festivala i jednog od najznačajnijih kulturnih događaja ne samo u BiH već cijeloj regiji.Da li je MESS alternativa? Ima li tu išta al-ternativno?Ne bih rekao da je MESS alternativa. Na-protiv, MESS prezentira neke od najzna-čajnijih svjetskih teatarskih umjetnika, pa su tako među gostima bila i imena poput

Mess-teatar na drugačiji načinMATIJA KRIVOšIć, UČENIK GIMNAZIJE, VAREš

Živimo u već daleko razvijenom, tehnološ-

kom svijetu u kojem je globalizacija uze-la za sobom veli-kog maha. Svijet kakav poznajemo

odavno je izgubio ustaljene vrijednosti,

naročito kad je u pita-nju polje kulture, iako po-

stoji velika zainteresiranost kako mladih, pa tako i onih ne više mladih u BiH za sva polja umjetnosti. Međutim, iznova možete čuti komentare: Ma šta? Da pare trošiš još na to? ili Daj, gdje ću ja na to? Kao da ih sam vrag očekuje na takvim manifestacijama, pa ne smiju kročiti nogama u teatre, na izložbe, promocije, itd.S druge strane, umjetnički duh u BiH je ite-kako živ i glad za takvim događajima je be-sprijekorno neutaživa. Svjedok tome, dragi čitatelji i čitateljice, bio bi Nihad Kreševlja-ković, direktor MESS festivala, autor i scena-rist. Kroz mnoga djela: Tajna džema od ma-lina i Koncert sa orahom, čekićem i bašlijom

Nihad Kreševljaković, direktor MESS festivala

26 preventeen

Petera Brooka, Boba Wilsona, Giorgia Stre-hlera, Petera Schumanna, Franka Castorfa, itd. Ove godine smo imali Jana Lauwersa, Árpáda Schilinga, Andriya Zholdaka, Milu Raua. Od umjetnika iz regije bili su Haris Pašović, Paolo Magelli, Boris Liješević. Sve su to velika i priznata teatarska imena, ali problem je u tome što je kod nas teatar alternativa, a ne bi trebao biti. Kod nas je danas i gledanje filmova alternativa. Kod nas je alternativa i čitanje knjiga. Nivo općeg znanja građana i građanki o teatru je žestoko nizak.U današnjici, kako mladima više približiti teatar, bi li ih ovakve izvedbe zaintrigirale?Mlade je danas teško privući bilo čime jer nam je sistem obrazovanja takav kakav je-ste. Nivo obrazovanja koji nude naše škole je tako nizak da skoro da ne može biti niži. Živimo u zlatno doba mediokritetstva i na cijeni su neke “glupave” stvari, a teatar nije jedna od njih. Što se tiče našeg pokušaja da približimo teatar mladima, mi smo počeli organizirati program Mali MESS, čija je ideja djecu od-malena navikavati na teatar i učiti ih tea-tarski jezik.

Ti programi su besplatni i to je ono koliko mi možemo uraditi. Ostalo je na školama, ali i mladima. Kada postanu važniji sami sebi nego što im je važno kako ih drugi vide i kada se prestanu upoređivati s gorima od sebe, možda požele doći u teatar.Uopćeno, kakva je publika koja posjećuje MESS? Raznovrsna. Prate nas od onih najmlađih kroz program Mali MESS, preko tinejdžera, mladih, srednje generacije do onih starijih. Najviše treba zahvaliti 57 godina dugoj tra-diciji festivala tako da s pravom možemo reći da u BiH postoji jedna zasebna, poseb-na “messovska” publika. Ta publika je na-viknuta na visoke teatarske standarde i mi se vrlo ponosimo našom publikom, a i naši gosti kada igraju imaju svijest o tome. što u budućnosti očekujete od MESS festi-vala i donosi li on uopće promjene u druš-tvu s kulturološkog aspekta?Očekujemo da sačuvamo kontinuitet kao jedan od najznačajnijih teatarskih festiva-la u Europi. U kulturološkom smislu, MESS je veoma važan i značajan. On je jedan od pokazatelja da još uvijek ima nade za sve nas. Upravo zbog toga, moto ovogodiš-njeg Festivala bio je Slavimo različitosti, a na otvorenju u Zenici rekao sam: Teatar je bio, i još uvijek jeste jedno od utočišta gdje pred nevremenom koje nosi sve pred so-bom tražimo odgovore, kroz komunikaciju i bez straha od drugih i drugačijih.

Umjetnost slavi suštinsku ljepotu svijeta, ona je apsolutno divljenje i čuđenje, ali ona nema strah vidjeti svijet onakvim kakav on zaista jeste. Zbog toga ona mora provocirati, ukazi-vati na probleme, fenomene, na lijepe i ružne stvari. Njena upitnost izlazi na vidjelo samo onda kada se poremeti sklad između etike i estetike. Ne smijemo zaboraviti da su teatar i općenito umjetnost − potreba ljudi. Bez um-jetnosti i unutarnjeg propitivanja ljudi su u biti nitko i ništa. ê

27preventeen

Heroine zabranjenog

filMaSULJO ćORSULIć, STUDENT POLITOLOGIJE, TUZLA

Ima nešto u tim zabra-njenim filmovima što

u svima nama iza-ziva želju da istra-žimo o čemu se tu zapravo radi.Film “Sedmi-

krásky” (Tratinči-ce) je remek-djelo

proganjane češke režiserke Vere Chyti-

love koja sedmom umjet-nošću testira čehoslovačku javnost. Kroz apsurdizam i sveopću apstraktnost, glavne akterice Marie 1 (Jitka Cerhová) i Marie 2 (Ivana Karbanová) dižu pobunu protiv auto-kratske komunističke elite 1960-ih godina. Fim počinje scenom u kojoj Marie 1 i Marie 2 bezbrižno tumaraju livadom kada jedna od njih odluči pojesti voće sa zabranjenog stabla. Taj grijeh ih za kaznu teleportira u njihov stan u Čehoslovačkoj, usred finan-sijske i političke krize šezdesetih godina.Zbunjene i neiskusne, one odluče istraži-vati i preispitivati svijet: tako na primjer da-nju razmišljaju o vlastitoj egzistenciji, dok noću posjećuju elitne restorane u kojima im bogati muškarci plaćaju večere, nakon čega one bježe od njih.Film nastavlja šokirati javnost netradicio-nalnim ponašanjem djevojaka, zbog čega se ovo djelo smatra i jako bitnim za femini-zam Srednje Evrope. U ovim nedemokrat-

skim državama, revolucionarne djevojke prkose vladajućim muškarcima ismijava-jući njihove “ozbiljne političke poslove”. Duo Marie bez ikakvog straha tumara svi-jetom i s ponosom ga pokušava okrenuti naglavačke. Ali ono što je režiserku Chyti-lovu otjeralo iz Praga nije konzervativno građanstvo nego okrutna diktatura.Naime, Marie 1 i Marie 2 na kraju filma odlu-čuju posjetiti napuštenu fabriku, i to je ono što vlasti nisu mogle oprostiti Chytilovoj. Marie pronalaze gizdavu kristalnu dvoranu ispunjenu samo najboljim i najodabrani-jim jelima − jelima koje radnička klasa sebi nikada ne bi mogla priuštiti. Djevojke po-činju jesti hranu koja nije njihova, a nakon što se zasite, bacaju hranu po dvorani, or-ganiziraju modnu reviju, te ismijavaju vla-dajuću klasu imitiranjem njihove gordosti.

28 preventeen

LEJLA DŽINIć, STUDENTIcA KOMUNIKOLOGIJE, ODŽAK

Kao ljubav, Batman, Mademoiselle, Apolon, Katarina samo su neke od pjesama sara-jevskog benda Futavci. Futavci su nastali 2011. godine na Akademiji scenskih umjet-nosti kao ideja Kemala Čebe, frontmena i Mirze Salkovića, gitarista benda. Bend još čine basist Ismar Žalica te bubnjar Edvin Buturović. A šta se dešava kada u bendu imate glumca, novinara, grafičkog dizajne-ra te audio i video montažera, saznajte u nastavku razgovora s Mirzom Salkovićem.Naziv Futavci dobili su od prijatelja i režise-ra gotovo svih njihovih videospotova, Ad-nana Gore. Kako Mirza navodi, stari nazivi

su bili toliko glupi te da mu vjerujemo kako je ovo bio najbolji.Žargon je bio između nas i kontam ako već ima veze s nekom tematikom o kojoj pjeva-mo i s tim nekim mentalitetom naše genera-cije, onda je naziv adekvatan, odgovara on.O porijeklu i značenju naziva, kroz smijeh objašnjava: To smo guglali. Ima različita značenja, npr. na arapskom je to riječ za maramu. Nećeš vjerovat’. U ovom našem žargonu ono kad nekom možeš reći da te Bog sačuva kakav je neko puta tri. To ti je otprilike tako. Ono totalno nedefiniran, nesređen, ono kao ne d’o Bog nikom.Društveno angažirani tekstovi, pa i ljubavne pjesme otpjevane i odsvirane na specifičan način ističu ovaj bend. Sami pišu tekstove, skladaju muziku i aranžiraju. Mirza navodi kako svako od njih ima neko zaduženje. Čebo je u 99 % slučajeva tekstopisac, dok su Ismar i on zaduženi za muzički dio. A Ed-vin, kao čovjek s najviše muzičkog iskustva, to najbolje upakuje i napravi aranžman da se vidi kako bi to moglo izgledati. Mada, eto, i na ovom novom albumu smo Ismar i ja učestvovali s pisanjem tekstova. Ne znam, eto, Kao ljubav s Irinom Kapeta-

Kada shvate da su sve uništile, one neu-spješno pokušavaju riješiti problem, tješe-ći se da je sve “savršeno, onakvo kakvo je i bilo.” Ipak, to “savršeno” stanje nije moglo potrajati dugo, te se film svršava tako što kristalni luster pada i uništava sve što se nalazi u prostoriji. Ubrzo nakon što je film izašao u javnost, bio je zabranjen. Isto se

desilo i s režiserkom koja dobija dozvolu da se iz Sjedinjenih Američkih Država vra-ti tek 1975. godine. Razlog zabrane filma? Naravno, vlasti su to objasnile time što je previše hrane uništeno tokom snimanja. I pored svake zabrane koju je ovaj film “pre-trpio”, ovo remek-djelo ostaje živo i nakon pet decenija od svog nastanka. ê

futavciê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê

29preventeen

futavci

nović što smo snimili uglavnom je Ismarov tekst, dodaje on.Inspiraciju pronalaze u ljudima iz njihove uže okoline. Sve pjesme su posvećene nekome. Posmatranje nekih događaja, dešavanja, ljudi, zatim te neke djevojke koje se spominju u pjesmama su ustvari živući likovi od koji su neke tu, neke više nisu. Uglavnom, ništa o čemu smo pjevali nema nikakvog fejkanja, nema pozeraja i ono kad ne pišemo onda znači da ne uviđamo dobro neke stvari oko sebe. Ne pišemo ništa reda radi da radimo zbog simpatičnih i pitkih rima. Ako imamo stvarno ideju, problemu onda pristupamo pjesmama po scenariju filma. Imaš neki problem koji želiš razbiti, neku ideju za neku tamo eventualnu radnju i to ti je to. Posljednji videospot koji su objavili je za singl Superstar, na kojem su vrijedno radili. U samom spotu se pojavilo mnogo pozna-tih osoba i zahtijevao je i vremena i truda jer se radilo o velikom broju ljudi.Mi se trudimo da koliko se posvetimo mu-zičkom, je l’, da se posvetimo i ovom vizuel-nom dijelu i radu videospotova. Mogli ste do sada primijetiti da su i naši spotovi neki storytelling, da prate neku priču direktno ili manje direktno vezanu za samu radnju pjesme. Jako puno je naših prijatelja koji su učestvovali u organizaciji videospota. Bilo je na desetine likova koji se pojavljuju u vide-ospotu, najmanje nas. Napravili smo stvar-no super spot i koliko sam vidio dosadašnje reakcije, stvarno su odlične. Djeluje kao krat-ki igrani film. Priča je o jednom napaćenom dedi koji pokušava postati zvijezda. A ima takvih mnogo i u našoj užoj i široj okolini i to je ustvari posvećeno njima direktno, ali i indirektno je vezano za sve ljude i današnji problem mladih ljudi što im je jedina ambi-cija da postanu poznati, što je ogroman pro-blem. Ono što je napravio populizam broj jedan u današnjem svijetu je što se niko ne trudi biti dobar u svojoj profesiji i što se jako mali broj mladih ljudi trudi da napravi i bo-

lju životnu zajednicu što boljom kroz svoj rad na bilo koji način. I to je u biti glavni akcenat pjesme, objašnjava Mirza. Kada je riječ o uzorima, tu dolazi do razi-laženja, jer su totalno različiti od onoga što slušaju privatno. Međutim, oni ben-dovi koji su utjecali na sam zvuk njihovog benda su imena poput Elvisa J. Kurtovića, Zabranjenog pušenja pa do stranih imena kao što su Red Hot chili Peppers i Drop-kick Murphys. Zbog toga ih je teško svrsta-ti u jedan žanr muzike. Joj, mi se nigdje ne svrstavamo. I ovo novo što radimo ima dosta i punka i hardcorea i hip hopa i nekih pop linija. Možda i ideološki jesmo punk i idemo samom karakteristi-kom, onda se možemo svrstati u punk bend, ali više je to neki alternativni. Danas je teš-ko išta žanrovski okarakterizirat’. Danas je alternativna muzika postala kombinacija različitih muzičkih pravaca s istom idejom i nekako smo i mi u tom istom košu s ovim nekim bendovima, izvođačima koji stvarno žele pjevati o nekim stvarima koje nerviraju, koje su problem njihove uže ili šire životne zajednice, generacije kojoj pripadaju. Tako da ideološki, pa eto, smatramo se punke-rima. Ako ništa zbog stava i te neke ideje o kojoj pjevamo, zaključuje Mirza. Prvi album, Socijalni rock je iza njih. Futavci vrijedno rade na drugom albumu. Izdali su već dva singla koji su bili prvi na top listi Je-len Music Show. Na pitanje zašto idu singl po singl Mirza odgovara da su tako odlučili i da je u početnim periodima super upakova-ti sve u album na kraju i imati neki smisao. To su uradili s prvim albumom, pri čemu su izbacili jedan videospot i automatski cije-li album poslije toga. Međutim, tek nakon pet, šest godina ljudi su čuli neke pjesme s tog albuma, kada su već počeli spremati naredne spotove za novi album.Nažalost, ja npr. volim uzet’ album poslušat’, ali je to vrijeme daleka prošlost. Previše infor-macija, previše medija, previše izvođača. El-

30 preventeen

vis J. Kurtović nam je jednom rekao kad nam je bio na probi da sebi ne smijemo dozvoliti mjesec dana da se ne pojavljujemo nigdje, jer će ljudi zaboravit’ na nas. Takvo je vrije-me, nažalost, danas došlo. I ono jednostav-no mi se stvarno trudimo, ako ništa barem dva videospota godišnje izbaciti da smo tu, da smo aktivni. Objektivno i zbog različitih razloga, album ne možete izdat’ svake go-dine. Mislim, možete ako imate ogroman fi-nansijski kapacitet. Bendovi našeg tipa − ne mogu. I dok se te sve pjesme naprave i ostalo kako ide, dakle to je period od dvije, tri godi-ne za jedan album što je, je li, predug period da se ništa ne izbaci, zato je pravi period da se izbace spotovi, objašnjava on. Svirali su s mnogim poznatim imenima, koji su im kao klincima bili uzori i na čije su koncerte išli. To su Kultur Shock, Letu štu-ke, Emir&Frozen camels, S.A.R.S, Hladno pivo, Skroz, Konvoj, Zabranjeno pušenje i Bombaj štampa, a kakva je saradnja s nji-ma progovara: Imali smo priliku da nastupamo s njima, da ih upoznamo, da vidimo kakvi su i da vidimo koliko ko profesionalno radi i kakav pristup treba imati. Festivali su stvarno najbolja stvar za upoznavanje i povezivanje. Bendovi s kojima smo se pravo dobro uvezali i s ko-jima radimo i imamo jako dobru saradnju su Kultur Shock, Zabranjeno pušenje te Dino Šaran. Dino iz benda Letu štuke, zaista je ge-nijalan lik, koji je, unatoč tome što je izgradio jednu odličnu visoku karijeru, i dalje ostao tako normalan čovjek, prizeman, i koji je ono, poznavajući ga iz našeg slučaja, pomogao koliko je god mogao. Stvarno je drugarski pružio ruku. Zaista, jedan veliki čovjek, jedan veliki superlik i ono sve što pjeva u pjesmama očigledno iskreno govori. i da je kao čovjek jedna velika ljudina. Skontaš koliko su to nor-malni ljudi. Nema uopšte nekog bauka oko toga, samo eto, jedino što imaju veliku popu-larnost pa im dosta ljudi dolazi na koncerte.Budući da je i sam naveo kako su festivali najbolja stvar za upoznavanje i povezi-

vanje, kaže da im je najljepša stvar kada sviraju van grada. Tada se događaju razne anegdote i stvaraju nova prijateljstva.Bilo je strašno puno anegdota od momena-ta kad sam ja zaboravio gitaru, pa sam se vratio s pola puta u Sarajevo do momenta kad su ljudi u Goraždu pomislili da nam Božo Vrećo svira bubnjeve, jer nam je bub-njar isti Božo Vrećo i do, ne znam, fulanja grada u koji trebamo otići da sviramo, loka-la. Svaki put k’o da idemo na jednu ekskur-ziju od dva-tri dana i to je ono najljepše u svemu ovome. Zato ja najviše volim svirati uživo, upravo zbog tih stvari, stalno se nešto dešava, kroz smijeh govori Mirza. Kakva je komunikacija u bendu, budući da svako od njih ima porodične privatne živo-te, govori:Guramo se periodično. Nekad ova trojica zakažu pa onda ovaj četvrti malo to više pogura, pa se onda on umori nakon pola godine, pa onda ovaj drugi preuzme inici-jativu. To je super, mi se rotiramo k’o pred-sjedništvo. Imamo i jednu bebicu u bendu i radimo svi sa strane, a opet s druge strane, mnogo vremena ulažemo u ovo. Logično je da se čovjek umori od nečega. Kad si na tri strane, to je sasvim prirodno. I onda smo tu jedan drugom motorno gorivo, kad neko malo zapne, onda ga mi i ostali stavimo na optuženičku stolicu. Isto tako, uključujući i mene, što se dešavalo više puta. Mislim, nemamo šefa, nemamo nekog ko je glavni. Svako radi ono što je njegovo zaduženje. Mene i Čebu, eto, igrom slučaja uvale da većinski dajemo intervjue, dok Edvin i Ismar to vješto izbjegavaju. Oni rade neke druge stvari. Ismar je grafički dizajner. On nam radi kompletan vizual cijelog benda. Edvin je audio i video montažer i on nam tako radi na miksanju svih naših materijala. Pa eto, onda mene pošalju ovako tebi.Prošlo je već šest godina od osnivanja benda. Mirza kaže kako je ovih šest godina prošlo pravo brzo. Benda će biti sve dok bude njih četvorice, odnosno njihovih od-

31preventeen

toga, barem dok ne prođe određeno vrije-me. Situacija, kada su u pitanju bh. alter-nativni muzički pravci i nije baš najsvjetlija, ali nade ima.Samo snimanje albuma te košta nekih pet, šest hiljada maraka. Eto, samo ta činjenica da moraš snimiti album finansijski nije do-bra, a opet s druge strane, honorari nisu to-liki kad nastupate negdje. To je čista ludost koja te vodi.

Nažalost, sve je manje tih bendova i ljudi koji imaju više te ludosti zbog, naravno, nekih životnih okolnosti koje su im se desile, što je normalno. Pa za trenutnu muzičku scenu ja mislim da nikad nije jača bila od ove mlađe generacije, stvarno ima super izvođača. Ja, evo, pratim taj neki alternativni đir. Konkret-no samo za Sarajevo Činčila, Billy Andol i Helem nejse koji su ludilo napravili s ovim albumom i ono, meni je ovaj njihov album k’o prvi album Zabranjenog pušenja. To ti je

nosa kakvi jesu i njihove ludosti, a kada ne bude bilo toga – neće ni postojati.Ja se nadam da ćemo biti za pet godina ovdje u nekom okruženju i da ćemo raditi intervju na istu temu s novim pjesmama. Pa i nadam se s istom idejom. Nadam se da se nećemo, što kažu ljudi, prodati. Ali ne vjeru-jem. Nadam se da ćemo stvarno biti isti i da ćemo pjevat’ o istim problemima koji nas muče, samo naravno da to bude na nekom malo višem nivou. Eto, sad imamo ambicija da pokušamo izganjati neki plasman na re-gionalno tržište pa to ako prođemo, možda, ne znam, za pet godina budemo u Zagrebu radili ovakav intervju, odgovara on.Trnovit je put do uspjeha. U moru istih i followera trendova, teško se isticati. Mirza smatra da ipak ima nade u Bosni i Herce-govini, kada su u pitanju bendovi poput njih, jer je sve stvar ideje. Također, navodi kako se niko neće finansijski usrećiti od

32 preventeen

otprilike te kvalitete. Tuzla, npr. ima dvadese-tak bendova. U Mostaru ima Mostarska rock škola. Ima tih malih jezgri. Ja najviše krivim lokalne ljude gdje god. To što sam prič’o s ostalim bendovima, a bit ću surovo iskren. Nama je najmrže svirat’ u Sarajevu. Isto k’o što je banjalučkom bendu najmrže svirat’ u Banjaluci, a mostarskom u Mostaru. A najteže je otići iz svog grada svirat’, jer logično, ono, imaš najviše prilika u svom gradu jer najviše ljudi poznaješ. Gdje god si domaći ljudi te ubijaju i onda mnogi nakon toga odustaju, jer najčešće gdje mogu svirat’ je u svom gradu. Gdje je odziv onako manje-više bezvezni i to je najveći problem. Mislim, mi smo generalno društvo u kojem su mnogi postali i negativni da što god da se radi ljudi osuđuju. Ja mislim da sada tu treba samo malo više pozitivizma unijeti svako od nas lič-no i da posmatramo stvari s više optimizma i kroz neku ljepšu prizmu, objašnjava Mirza.Nearfirmiranim bendovima savjetuje da prvenstveno budu drugovi, jer ako se ne mogu gledati na probi, a imaju neku ambi-ciju zbog novca, onda ništa od toga. Mora im biti dobro i da sviraju dok imaju šta da kažu. Ništa ne bi trebali raditi na silu i da, ako je moguće da ga ne finansiraju iz svojih džepova, već kroz neke redovne nastupe i

honorare, kako bi mogli održati kontinuitet snimanja pjesama i videospotova. Mislim, ono, nek’ ne očekuju puno, a nek’ daju maksimum i tad će im bit’ najbolje, jer onda kad nemate velika očekivanja, ako propadnete, ne žalite puno. Kad imate ogromna očekivanja, a male mogućnosti to je onda loše, navodi on.O dosadašnjim iskustvima, saradnjama i albumu kaže da je prošlo odlično. Što se tiče novog albuma, spreman je. Kako je već rekao, izbacili su dvije pjesme. Za ovaj album imaju i izdavačku kuću. Sada je sve u njihovim rukama, samo se još uvijek čeka zeleno svjetlo kada će nastaviti s sni-manjem ovog albuma. Otkriva nam i neke detalje o pjesmi koju će narednu objaviti:Treća bi trebala sad nekad. To je saradnja koju smo radili s Kultur Shockom, odnosno samo sa Srđanom Jevđevićem iz Kultur Shoc-ka. Kompleksna jedna stvar na kojoj radimo od januara ove godine. Počeli smo je raditi pa je to malo i zanimljivo, a s druge strane otežavajuća okolnost što živimo na dva ra-zličita kontinenta pa dok se mi uganjamo sa snimanjem, s probama na početku pa sada s postprodukcijom i realizacijom videospota.

O planovima kaže kako postoji mogućnost

Futavci, Facebook fan page Futavci, YouTube kanal

33preventeen

ljudima koji nam, ono, mentalno odgovara-ju, objašnjava Mirza.O samom zvuku i tekstovima koji nas oče-kuju od ovog benda u narednom periodu, entuzijastično odgovara:Što se tiče novih pjesama, kada izađe Dim − to je ta pjesma koju smo snimili sa Srđanom Jevđevićem − sve će vam bit’ jasno kakav će biti album i koliko će biti žestok. Bit će stvar-no dosta žešći od prvog albuma i više onako će ići prstom u oko bez ikakvog kompromisa i bez ikakve cenzure.Jedno je sigurno, ovi momci rade ozbiljno i nimalo futavo kao što im ime govori. Još mnogo ludosti, strpljenja i inspiracije je ono što je ovim momcima potrebno kako bi nastavili s radom i kako bi na svoj način upirali prstom u probleme, što im ja svaka-ko želim.ê

da će sarađivati s drugim muzičarima, ali to se još uvijek ne može znati. Ono što zna jeste da će raditi s nekim ko je prvenstveno njima privatno blizak, drag ili eventualno čiju muzi-ku izuzetno cijene, a ne znaju ga lično.

Ja bih volio da na svakoj pjesmi imamo nekoga. Meni je toliko zanimljivo raditi s nekim ko nije u bendu i ko dođe sa strane jer uvijek ima nekih drugih ideja, prijedloga da uvijek nešto novo naučiš. A to ćemo znati u hodu, mi smo album završili. Eh, sad isto kao pjesma s Srđanom koja je bila gotova, pa smo njemu prezentirali pa se on uklopio. Isto k’o pjesma s Irinom, koja je bila gotova i bez nje, pa smo njoj prezentirali pa se ona uklopila. Uglavnom, bit će neki naš istomi-šljenik. Sada, da li ćemo raditi s nekim da nam skoči popularnost, to ne. To nikada stvarno ne bismo radili. Radit ćemo jedino s

činčilaLEJLA DŽINIć, STUDENTIcA KOMUNIKOLOGIJE, ODŽAK

A u našoj dolini svi su sivi čak kad su be-zbjedni i živi. Kada malo bolje razmisliš nisi siguran jesi mrtav, živ, ili debil. Ovo su sti-hovi pjesme Vamaee sarajevskog benda Činčila, koji je sve samo ne siv i ne samo bend. A ko su oni i koja je njihova specifič-nost, saznajte u nastavku teksta. Bend Činčila je nastao 2012. godine u Sarajevu, tako što se skupila grupica prijatelja koji su gajili veliku ljubav prema istoj vrsti muzike, pa su spontano jednog dana odlučili uzeti instrumente i zasvirati. Odrasli smo u vremenu u kojem je bilo dosta bendova i underground scena je bila dobra u odnosu na današnju. Svaki srednjoškolac

ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê

je poželio imati svoj bend i svirati. Svi koji su prisustvovali tadašnjim underground svirka-ma i koji su voljeli alternativni način života su živjeli u tom specifičnom filmu i trudili se što više biti dio njega. Muzika je bila nešto što nas je spajalo na višoj razini. Imali smo ma-gične momente tokom sviranja, koji su bili savršeni i neponovljivi, započinje s pričom vokal i tekstopisac benda, Vanja Solaković.

Naziv benda je ono što ih odmah u startu iz-dvaja od ostalih bosanskohercegovačkih ben-dova, ali i ne samo to. Vanja kaže da je naziv benda nastao spontano i sasvim slučajno:

Kad je došlo vrijeme da se izmisli naziv za bend, odlučili smo nabrajati razne nazive dok nam se jedan od njih ne učini zanimlji-vim. Tako smo došli do naziva Činčila. Čini mi

34 preventeen

se da sam ja, onako bezveze, rekao: Činčila. Mislim da sam gledao emisiju o činčilama na Animal Planetu, pa mi se urezao taj spe-cifičan naziv u podsvijest. Kad sam izgovorio Činčila, svi su rekli da super zvuči, da je za-nimljivo. Tako da naziv benda nema nikakvu veliku filozofiju iza sebe, jednostavno nam je simpatično zvučalo, pa smo ga izabrali.Iako ih publika i mediji najčešće svrstavaju pod funk rock bend, za sebe ipak smatraju da su crossover bend, jer nisu ograničeni-žanrovima. Nismo nikada imali potrebu da se ograni-čimo i da sviramo samo jednu vrstu muzi-ke, jer bismo se osjećali skučeno, a to nam ne ide u korist budući da nam je glavni cilj eksperimentiranje s različitim zvukovima i traženje svog jedinstvenog zvuka.Izdvajaju se od mnogih bendova jer sviraju autorske pjesme. Njihovi tekstovi su do(i)sta specifični. Inspiracija za tekstove i za sve ono što rade, dolazi iz svjesnog življenja života. Mnoge pjesme na prvo slušanje i nisu baš jasne, a ni na drugo. Zašto je to tako?Tekstovi su s namjerom napisani na takav način da nose mnoga značenja koja varira-

ju od slušaoca do slušaoca. Samim tim što su metafore ključna stvar u tekstovima, tek-stovi sadrže jednu dozu apsurda, nedoreče-nosti, pa čak i zbunjenosti za slušaoce, sve u cilju razbijanja uobičajenih normi pisanja.

Pošto sam ja tvorac tekstova, mogu reći da mi je namjera prilikom takvog pisanja bila također da istražim drugačiji način pisanja, jer smo svi svjedoci mora tekstova koji su u istom šablonu, da ne govorim o ovoj shemi pisanja tekstova u kojoj se pričaju bukvalne priče, opisuju krize u državi i sve te svakod-nevne teme koje čovjek može svaki dan pro-čitati u novinama.

Zapitao sam se gdje je tu igra riječi, gdje je tu sloboda pisanja, gdje je umjetnost, istra-živanje, poeziju da ne spominjem. Zašto svi bendovi, pogotovo ova naša sarajevska rock škola stalno koristi jedan te isti način pisanja? Zašto smo svi tako bukvalni i zašto, na kraju krajeva, sve mora imati neku logič-nu podlogu, smisao? Pitam se zašto pisanje ne može biti apstraktno, pa čak i apsurdno? Na kraju smo došli do jedne zanimljive stu-dije, a to je da stvarno većina našeg naroda uopće ne razumije metafore.

35preventeen

Slušajući naše tekstove zaključuju da smo narkomani ili budale koje pišu obične ne-buloze. Shvatili smo da je nažalost naš na-rod toliko ograničen, da moraš biti totalno bukvalan da bi shvatio šta pokušavaš reći. Pored svega toga, opet se svjesno odlu-čujem pisati onako kako mi se piše, a ne onako kako bi ljudima bilo lakše razumjeti, jer smatram da je ključ raditi onako kako ti se radi, pa makar to svima bilo nejasno ili glupo. Kad si iskren prema sebi i kada po-smatraš stvari koje se dešavaju na način da u njima pronalaziš smisao, nikad ne možeš doći do situacije da ti ponestane inspiracije, sa sigurnošću mogu reći da svaki momenat u životu daje neograničenu inspiraciju za sve što radimo, objašnjava Vanja. Ono što ih kao bend zaista izdvaja iz mase, a oni koji nisu bili na njihovim živim svir-

kama ne znaju, jeste njihov spoj likovnog, muzičkog i scenskog izražaja na sceni za-jedno s ogromnom količinom energije koja mnoge ostavlja bez daha. Naši nastupi su sasvim prirodno takvi ka-kvi jesu, jer smo prirodno energični. Ja sam zaslužan najvećim dijelom za sve što se tiče kostimografije, performansa i kompletnog vizuelnog identiteta benda. Budući da se bavim likovnom umjetnošću čitav život i pošto sam studirao na Likovnoj akademi-ji u periodu kada je bend krenuo s radom, sasvim mi je prirodno bilo koristiti vizuelne elemente koje sam stvarao u izvedbi. Lično smatram da sam zvuk nije dovoljan da opi-še kompletnu sliku jednog benda, pogotovo benda Činčila, koji nikad nije bio samo mu-zički nastrojen. Većina stvari nastaje impro-viziranjem. Mnoge melodije su proizašle iz naših jam sessiona, a tako i druge stvari koje

36 preventeen

stvaramo nastaju u datim momentima bez ikakvog razmišljanja, jer u većini slučajeva pustimo podsvijest da odigra ključnu ulogu. Naši performansi su vođeni improviziranjem u momentu. Zvuk sam utječe na pokrete i kompletan slijed razmišljanja. Zvuk koji se prožima u našim performansima je također djelovanje u momentu spontano, tako da se može slobodno reći da je naš kompletan per-formans djelovanje kosmičke energije kroz nas u datom momentu i samim tim je svaki performans jedinstven i neponovljiv. Reakci-ja publike je jako zanimljiva, kada izvodimo pjesme većina skače i pjeva, a kada se odlu-čimo prepustiti performansu, ljudi se ušute i mirno posmatraju šta se dešava. Tako da su naši koncerti miks izvođenja pjesama, im-provizacije i performansa, i ovaj put promi-šlja i govori Vanja Solaković.A na moje pitanje kakvo je njegovo viđenje bosanskohercegovačke muzičke scene i ima li nade za mlade ljude koji se nisu dali u ruke komercijalnim pravcima muzike, odgovara:Muzička scena u BiH je katastrofalna! Prvo što uopće nemamo tržište za muziku koja nije “turbo dizel folk”. Drugo što je finansijska situacija jako loša, a da bi svirao i stvarao

materijal moraš imati dobru finansijsku pot-poru. Tako da svi koji nešto stvaraju, stva-raju tako što štede danima, da ne kažem “odvajaju od usta” i to da bi imali za najo-snovnije stvari koje su potrebne da bi se ba-vio muzikom. Muzička oprema je jako skupa, pored toga je produkcija muzike još skuplja, a ko god se odluči baviti ozbiljno ovim po-slom zna koliko je to krvav put, zato nije ni čudo što većina jako brzo odustane. Pored svega smatram da ipak ima nade, jer ova-kva muzika se prvenstveno stvara iz ljubavi, a ne radi novca ili reklame, što nažalost veći-na muzičara iz drugih pravaca radi. Svjedo-ci smo jednog bezumnog doba u kojem sve što se stvori ima jedan cilj, a to je suhopar-ni marketing i ubiranje novca sa što manje muke i truda. Stvaraocima nažalost više nije ni bitno kakvo će djelo napraviti, već kako će biti ispromovirano, koliko će imati pregleda na Youtubeu i lajkova na Facebooku, važni su virtuelni pregledi, važno je da se “iskače iz paštete”, u smislu da si stalno prisutan i da je marketing na nivou, a djelo je tu samo kao pokriće što si medijski eksponiran.A što se tiče planova benda, kaže da uskoro planiraju predstaviti novi singl sa spotom te da su u fazi snimanja novog albuma. Nakon što završimo novi album, planiramo ponovo krenuti sa svirkama i turnejama. Cilj nam je poraditi na tome da još više spojimo likovnu umjetnost i muziku, tako da od nas možete očekivati u budućnosti još intenzivniji prikaz svega što smo i onoga što smo u među-vremenu razvili. Također želim naglasiti da se i sam zvuk razvio u nešto drugačijem smjeru, budući da stalno nastojimo biti u artističkom eksperimentu, za kraj navodi Vanja. A bendu Činčila koji se uspio suprotstaviti svim mogućim trendovima, pa tako mogu reći da je postao alternativa samoj alterna-tivi u svim mogućim segmentima njegovog djelovanja, želim mnogo uspjeha, fanova i prihoda kako bi pokrio sve troškove sni-manja i nastavio s radom. ê

37preventeen

AMINA JUSIć, UČENIcA GIMNAZIJE,

BREZA

Bio je ovo jedan od onih običnih dana kada se ništa po-sebno ne dešava.

Dok je Sunce zalazi-lo, a Mjesečeve zrake

polahko milovale moje lice, probudila sam se i,

naspavana i odmorna, sišla u kuhinju gdje me moj pas Dobby čekao s doručkom. Naravno, prvo sam morala sjesti, pružiti mu ruku, pa tek onda dobiti svoju hranu. Put do škole je uvijek isti. Pretrpan sao-braćaj, spore bebe s majkama u kolicima ispred nas koji moramo da požurimo, ljuti poštar koji napada pse i sve ostale uobiča-jene stvari.Škola je veoma zabavna i zanimljiva. Pored profesora, koji vole svoj posao i nagrađuju učenike niskim ocjenama, uvijek se nešto novo i neobično dešava. Šteta što provodi-mo samo šest sati u toj ustanovi.Pri povratku kući svaki dan sretnem crno-bijelu mačku koja me radosno pozdravi mahanjem repa i tihim zavijanjem. Pored druželjubivih životinja, u našem gradu žive veoma ljubazni i dobri ljudi. Nije rijetkost da djeca susreću ljude u ta-mnim autima koji im nude kolače, slado-lede i slatkiše ako prihvate prevoz kući. Ne samo da nama poklone slatkiše, nego dobijemo i punu kutiju da podijelimo sa ukućanima.Kod kuće se mama i tata izležavaju uz strip i video igricu. Još je mrak napolju, nemoj da čitaš pod tako slabim svjetlom, tata. A mama, smanji malo ton i prestani da igraš tako nasilne igrice, molim te. To je nešto što

iznova moram da ponavljam, iako me ne slušaju. Ali ja želim samo najbolje za njih, tako da ću pričati dok jednom ne odluče da sam upravu.Idem ravno u sobu da završim domaći za-datak prije svoje jutarnje šetnje. Zadatak je bio napisati sastav o paralelnom univer-zumu. Teško je zamisliti da postoji svijet u kojem je sve drugačije. U kojem se ljubazni ljudi sa slatkišima izbjegavaju ili dražesni psi napadaju ljutog poštara. Pitam se da li tu postoje dan i noć. Da li tu papagaji uče kreštati? Tu sigurno sve mora biti veoma čudno i pomiješano. No, ipak, svemir je sam po sebi jedno veli-čanstveno i nepoznato mjesto. Samo zato što naš ljudski mozak nije građen da ras-pozna i shvati stvari koje ne vidi, ne znači da one nisu, možda, stvarne. U svakom slučaju, bilo bi baš cool da po-stoji negdje neka druga ja u nekom dru-gom svijetu, koji je drugačiji od svega što sad poznajem. Ko zna, možda i ona u ovom trenutku razmišlja o meni. ê

paralelni univerzuM

38 preventeen

paralelni univerzuMEMINA SARAJLIć, STUDENTIcA ANGLISTIKE, VAREš

39preventeen

paralelni univerzuM za dušu i tijeloNEDIM PURIš, STUDENT KOMUNIKOLOGIJE, ZENIcA

Kako pronaći unutrašnji mir? Kako pronaći

sebe i dobro se osjećati u ono-

me što radimo? Uspijevamo li naći sebe u su-rovoj svakod-

nevnici? Kada se odlučimo

posvetiti sebi obič-no to bude nedovoljno

vremena provedenog sa samim sobom. Usput možemo izaći iz sfere nekih društve-nih normi. To su oni slučajevi kada se tražite u alko-holnom piću ili kocki naprimjer, ali nije o tome riječ. Kada odvojimo vrijeme za sebe pokušaj-mo spoznati vlastite strahove, preispitati emocije, suočiti se sa nekom malom nela-godnom situacijom.Hiljadama godina ranije ljudi su tražili sebe u smislu da budu stalno fokusirani na temeljno pitanje: “Ko sam?”. I sada je lako odgovoriti na to pitanje tipa: “Ja sam taj i taj, drago mi je” i smatrate da ste se pro-našli. Ljudi prožive svoj vijek, pa ne pronađu sebe, a iznova svakog dana se upoznajete sa samim sobom. Uči se na greškama, uči se u školi, u druš-tvu i naučite šta ste, ali polovično. Gdje je ta sveta mudrost da bi mogli ući u suštinu tih filozofskih pitanja? Čovječan-stvo na određenom stepenu razvoja uvi-djelo je da nekim metodama, obredima,

ritualima može odgovoriti na pitanja: “Ko sam? Šta sam? Odakle sam? Gdje idem? Šta mi je činiti?”. Danas poznajemo veliki broj vjerovanja i manji broj svjetskih, ali dominantnih religi-ja. Okruženi smo vjerovanjima, obredima, tradicijom. Ostaje na nama da li ćemo prihvatiti data vjerovanja i slijedeći put propagiranja pro-naći sebe i suštinu svog postojanja? Međutim, postoje i neke druge dimenzije gdje ljudi pokušavaju spoznati sebe i do-bro u sebi. Druga dimenzija, ono što nije toliko pozna-to, može da izazove strah. O onome nepo-

Samir Aganović, profesor psihologije

40 preventeen

znatome manje se i govori. Šta je u toj sferi koja je pored nas? Pronaći ravnotežu duha i tijela - meditacija.Naš sagovornik, Samir Aganović, profesor je psihologije, koji duže vrijeme praktikuje metodu meditiranja za vlastitu dobrobit. Da li se meditacijom dolazi do suštine po-stojanja ili eliminišu negativne misli i po-boljšava unutarnja energija? Kako meditaciju doživljava naš sagovor-nik?U svijetu različitih mogućnosti čovjek uvi-jek pokušava pronaći sebe. Kada ste spo-znali da trebate sebe dati više da bi spo-znali šta vas zaista opušta i ispunjava?Tokom studija psihologije saznao sam šta je zapravo meditacija. Na studiju se dobi-ju osnovne informacije šta je meditacija i koje prednosti donosi za dobrobit organiz-ma, kako psihičkog, tako i fizičkog zdravlja. Primjenom meditacije uvidio sam da mi takva vrsta opuštanja može pomoći.šta je zapravo meditacija za Vas?Radi se zapravo o biološkoj povratnoj vezi. Kad si psihološki napet automatski se i or-ganizam napreže. Međutim, kada opuštamo tijelo opuštaju se mišići i zamišljanjem umirujućih scena povratno djelujemo na organizam. Dakle, opuštanjem tijela refleksno djeluje-mo na psihološku opuštenost.Da li su Vam prijašnja iskustva pomogla da se pronađete u meditiranju?Trebalo je dosta vremena da bi se stekla neka iskustva. Vremenom shvatite i uvjeri-te se da kada meditirate imate više energi-je i to su najbolji rezultati.Energija je nešto što održava svijet. Teško je definisati, još teže odrediti vrste energija koje postoje. Energija među ljudima biva na zavidnom nivou primjenom malih ele-menata - razgovorom. Razgovor i medita-cija. Ljudi su za ljude.

Vi ste psiholog po struci, a kažu da se psi-holozi bave tajnama ljudske duše. Kome psiholozi odaju tajne? Ko se bavi njihovim strahovima, tajnama?Tajne su tajne i to se nikome ne odaje. Ako mislimo ovdje na to kako psiholozi pre-ventivno djeluju na psihološko zdravlje ili kako liječe svoje probleme, kao i drugi idu kod psihologa. Ljudi su takvi da kada imaju problem ispričaju, iznesu taj pro-blem najprije svojim članovima porodice ili svojim prijateljima, jer uvijek je lakše da se problem iznese. U slučaju da se radi o teškom problemu koji zahtijeva i savjeto-vanje, tretman stručne osobe, onda dolaze kod psihologa.Razgovor je taj koji pokreće energiju ljudi. On je uvijek dvosmjeran u sudaru energija (više aktera komunikacije). Može se nago-vijestiti da meditacija predstavlja razgovor sa sobom. Može li meditacija smanjiti intenzitet emocije ili problema?Zasigurno da može. Da bi došli do tog sta-dija kada ste sposobni da se oduprete sva-kom problemu i da vas on ne pokoleba po-trebni su sati i sati meditiranja da spoznate strahove i sumnje ili one emocije koje vas usrećuju.Da li su Vam neke nove informacije, teori-je, naučni radovi pomogli da uđete u svijet meditacije?Dobrobit meditacije je već dugo poznata. Nema potrebe za nekim novim informaci-jama o dobrobiti, jedino što možda posto-je neke nove tehnike meditiranja. Nisam u toku koje su to nove tehnike, ali i ove stare daju rezultate i sasvim su uredu.Znate li možda koje kulture najviše medi-tiraju? Odakle potiče ta sfera proučavanja, traženja vlastitog sebe, vlastitog Ja?Pretpostavljam da je kolijevka meditiranja Indija. Ne znam da li su i stari narodi mo-gli doći do spoznaje sopstvene ličnosti ili

41preventeen

nema nikakve štete. Tu u spoznaji nema nikakvog instinkta, shvatiš da je nešto do-bro za tebe, prepoznaš se u tome i to pri-mjenjuješ.

Ako težimo da spoznamo sebe, da li će nam to omogućiti da bolje spoznamo i druge?Mislim da to nema zajedničke odlike, jer spoznaš druge kad se upoznaš sa njihovim osobinama. Bitno je da ste prosječno inte-ligentni da biste druge spoznali.

Meditacija iziskuje dosta vremena i rada na sebi, na svom umu, prilagodbi da se tijelo i duh uravnoteže. Dobro se u tome osjećate, ali koliko ste zadovoljni trenut-nom tehnikom meditiranja?

vlastitog Ja. Meditacija prije svega služi za relaksaciju, tjelesnu i psihološku.Na kojem nivou čovjek shvata da treba krenuti putem traženja sebe, bilo u medi-taciji, ili u religiji? Da li je to osjećaj, neki bi rekli instinkt? Ima li nešto loše u tome?Ne tražim u meditaciji sebe, ni spoznaju onog što jesam. Mnogi vjerovatno raznim tehnikama nastoje odgonetnuti svrhu svog postojanja. Čovjek se traži u profesiji i filozofskom određenju, u smislu koja filozofska ideja je vrijedna da joj se posve-ti. Naprimjer, šta više respektuješ humani-zam, makijavelizam ili neki drugi filozofski pravac. Nisam religiozan, a i religijsko opre-djeljenje je stvar filozofskog usmjerenja. Što se meditacije tiče, ona je sasvim ok,

42 preventeen

Postoje različite tehnike. Ova koju ja prakti-kujem daje rezultat. Cilj svakog meditiranja je isti, a to je tjelesno i duševno opuštanje.***Zavirimo u svoje tajne i emocije. Otkloni-mo strahove i sumnje. Svim ovim vjerova-njima i tehnikama meditiranja nastojimo se pobrinuti za naše dobro. Njihovom

primjenom možemo otići na viši nivo spo-znaje o sebi. Možda ne treba odmah sve znati. Prostudirajmo sebe barem jedan sat dnevno. Svoje postupke, ciljeve, želje. Sva-ko traži model svog duhovnog ispunjenja, bila to čašica razgovora, molitva, obred ili meditacija. Primjenjujemo ono što nam odgovara, to je ta mudrost. ê

Mostovi prijateljstva AZRA BERBIć, DIPL. PRAVNIcA, KAKANJ

Ljudi su podijeljeni na razne klanove i plemena,

pripadaju zemljama i gradovima. No, ja se osjećam strancem u svim zajednicama i ne pripadam niti

jednom staništu.Svijet je moja zemlja,

čovječanstvo je moje pleme. Ljudi su slabi i

žalosno je što se dijele između sebe. Svijet je uzak i nije mudro rasipati ga na kraljevine, carstva i provincije. (Khalil Gibran)Prva asocijacija na most je konstrukcija koja povezuje dvije tačke, dva mjesta, dvi-je lokacije. Stoljećima unazad oni koji su gradili mostove bili su cijenjeni i hvaljeni, o njihovoj plemenitosti i vještini ljudi su pri-povijedali priče i legende, pisali romane i pjevali pjesme. Koliko god se divili umijeću neimara i lje-poti građevine, ono po čemu na koncu najviše pamtimo mostove jeste činjenica da oni spajaju ljude. Spajaju nas bez obzira na naše ime, pori-jeklo, imetak, obrazovanje, bez obzira na naša različita uvjerenja, ideale i principe,

svi prelazimo mostove, iz različitih razlo-ga idemo na drugu stranu, susrećemo se, upoznajemo, sukobljavamo, mirimo i volimo. Naša domovina je šarolika i puna različitosti, što stvarnih, što vještačkih koje su nam bespotrebno nametnute. Iako mnogo nas na to gleda kao na prepreku ili problem, duboko vjerujem da nas baš sve različitosti čine jedinstvenima i lijepima. Zahvaljujući aktivističkom duhu i dugogo-dišnjem volontiranju imam sreću i zadovolj-stvo da često putujem našom domovinom i upoznajem mlade ljude različitog porijekla, različitih uvjerenja, identiteta i stavova ali to nas ne sprječava da gradimo mostove prijateljstva. Uprkos svim različitostima, volim Ajlu koliko i njen i moj Mostar, volim

Azra na tvrđavi Kastel, Banja Luka

ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê

43preventeen

Bojana iz Tuzle i Irnu i Svetlanu iz Brčkog. Volim Draženu, Oliveru, Saru, Natašu, Ni-kolu, Aleksandra iz Banjaluke, i još mnogo, mnogo divnih banjalučkih duša. Volimo se uprkos svemu jer, kako moja draga prethodno spomenuta drugarica Milica i ja često u šali kažemo: Entitetsko rivalstvo ne ruši drugarstvo! Cijelim svojim bićem volim Hercegovinu, svaki njen kamen i lozu, volim je zbog divnih duša koje su rođene pod njenim suncem. Volim Anidu iz Konjica, Ljubišu iz Nevesinja, Martinu iz Čapljine. Fakat sam sretna jer volim voljeti ljude! Ima još mno-go divnih i magičnih ljudi iz lijepih gradova

Dalibora više od Bijeljine, volim Irmu, Ilmu, Nedima, Vedrana, Andreu, Barbaru, Armi-na, Damira, Hanu, Esmu i još mnogo, mno-go njih više od Zenice. Volim Marinu iz Breze, još jednu divnu Esmu, ludu Krajiškinju iz Cazina, a tek ko-liko volim Milicu iz Dubice to se riječima ne bih ni usudila opisati jer ne bih znala! Saru i Tarika iz Vareša volim koliko i po-sljednju nam kraljicu Katarinu, ma volim ih više od svih naših kraljeva i kraljica! Meni je Tarik kralj neviđeni, a tek Sara, kakva je to kraljica! Ako to nekad i zaboravim, oni me podsjete čim u njihovom društvu pro-vedem više od pet minuta. Volim Tahira, Amnu, Azru, Suada, Medinu, Denisa, Irmu,

širom naše domovine koje nisam ni spo-menula jer bih potrošila mnogo stranica Preventeena spominjući njihova divna imena. Zar to nije najveće bogatstvo ko-jim se čovjek može pohvaliti?! Upoznajući sve te divne ljude, shvatila sam još davno da su oni zapravo ono što jedan grad ili mahalu čini tako punom, bogatom, šare-nom, inspirativnom, mirisnom, voljenom, zanosnom! Sve te ljude spaja entuzijazam, odlučnost i želja da na sebi i oko sebe, u svojoj raji naprave pozitivne promjene, oni su ti koji stvaraju magiju i u meni bude če-žnju i nostalgiju za nekim gradom, oni su ti koji sa mnom vođeni istom željom kamen

Azra kod franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci

Azra na Jahorini

Azra na Jahorini

44 preventeen

po kamen grade mostove prijateljstva, koji su drugi tako okrutno i bezdušno ali bezu-spješno pokušali razoriti. Kako su od davnina pa do danas cijenjeni graditelji mostova jer spajaju obale, tako mnogi sasvim obični, mali ljudi kamo god idu, rukama, zagrljajima i dušom grade mostove do srcá drugih čak i onda kada to izgleda nemoguće. Ja sam jedna od njih. Ne bojim se pokušati, ne bojim se ni toga da prva pružim ruku čak i onda kada onaj dru-gi svoju ne pruži, ne bojim se tog neuspjeha jer me i on nauči da se neki mostovi grade sporije ali je krajnji rezultat jednako lijep. ê

bio jednoM jedan džezpod nogama su škripale, dovoljno glasno da nikada nije monotono, dovoljno tiho da te nikada nisu nervirale.Razumijem sasvim da Džez neće buditi u svima iste emocije koje je budio u meni, isto kako neće ni krompiruša u pekari pre-ko puta osnovne, isto kako neće puš ćošak ispred srednje škole, ili oni citati po stolu u kabinetu matematike. Sjedim ja tako jed-nom za šankom s Mijom. Već dugo smo na “vi”, ali, eto, iz nekog razloga smo se raspje-vale k’o čavke. Čitamo neku ludu knjigu, dijelimo ju po šanku, suze nam frcaju po kafi. Sjedi tu neki tip, ne znam ni kako se zove. Baca šale sa nama. Moj tadašnji deč-ko, konobar iza šanka, već vidno iznerviran mojim smijanjem, kao i svim ostalim, ali će mi to reći vani poslije smjene.Razumijem da mnogi nisu možda željeli da provedu sa mnom toliko vremena koliko jesu, isto kao što i ja ne bih s njima. Ipak, jesam, i jesu, i bilo nam je toplo, ućušno, kao porodici u velikom dnevnom boravku. Vratili smo se upravo s ekskurzije i posljed-njih pola marke iz džepa Deba i ja izvadi-

EMINA SARAJLIć, STUDENTIcA

ANGLISTIKE, VAREš

Sjećam se kada sam tu došla na prvu svir-ku. Kafić izvana nije nikad izgledao kao

bogznašto. Prostor je bio malen i generacije

su bile miješane, a dotad sam visila samo po mjesti-

ma gdje su “samo moji vršnjaci” (čitaj: um prvačića u srednjoj), ali budući da je trebala da bude fina “rokačina” gore, odlučila sam da odem. Znate onaj filing kada zakora-čite negdje i osjećate se kao da ste tu već bili mali milion puta? Eh, to. To se desilo. Skučeni prostor je postao nepregledan, bar za moj tadašnji doživljaj. Ili smo se svi jednostavno toliko stopili jedni uz druge u atmosferi, da se nije primjećivalo da nam je tijesno. Trube i gitare okačene po zidovi-ma kao da su katkad same zasvirale pokoji ton, keramički kipić Armstronga na stolu je odašiljao vintidž vibraciju, drvene daske

Azra u Kaknju

ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê

45preventeen

smo za pivo. Sjedili smo tu satima i ko-mentarisali kako ćemo svake sedmice tako sjest’ na jednu razgovorušu sami, pa čak i kada naše maturske slike budu već dugo skupljale prašinu u holu škole. Znate koli-ko smo puta u, evo, posljednje dvije godine tako sjeli? Za pobrojat’ na prste jedne ruke. Razumijem da ima raje koja ni u snu ne bi rekla za to jeftino točeno smeće da je do-bro pivo. Ipak, ni jedno poslije njega se ni-kada više nije moglo porediti.Dolazim ja tako jednom s Azrom. Bilo je to nekad poslije novogodišnjih praznika, pa-pirne pahuljice su za nama padale sa pla-fona. Ogrnute smo u toliko slojeva odjeće da nam samo oči vire, kao kod Eskima. Iz čaja na stolu isparava poput dimnog si-gnala, koji nam pokušava reći da idemo kući. Petak je i naši vršnjaci su već dugo vani i igraju po klubovima, a i mi se igramo, i to na papiru, gradova i sela. Ne znam ni sama koliko smo dugo ostale, znam da mi nikad nije bilo toliko toplo. Razumijem da je ljetna bašta zbog svog mira, odsječenosti i veličine bila najprima-mljiviji dio Džeza za većinu, ali shvatite i vi mene da trljanje dlanova pored peći može imati svoju čar. Sjećam se kada smo se hi-ljadu puta posvađali na sastancima, a uve-čer za istim stolom pjevali zagrljeni iz sveg

glasa, iako među nama ima i Švajcaraca koji ni ne razumiju šta pjevaju.Sjećam se da sam za tim istim stolom sa Sejom trabunjala o tome što ćemo raditi sljedeće s izviđačima, a poslije tek toliko da ga pozdravim, kada sam košulju i ma-ramu okačila u ormar. Razumijem da je taj stol imao hiljadu ogrebotina i da su stoli-ce bile niske i neudobne i da sam možda ja najviše i forsirala da se za njim sjedi. Ponekad možda jer mi je tu pogled s pro-zora bio najbolji, pa mogu da špijuniram šta se dešava i vani i unutra istovremeno. Ta ista Mia već odavno ne živi u Varešu, kao ni bivši dečec. Deba i ja smo koristili posao i fakultet kao izgovor da svoje lijene

Al’ za mene, to je bilo moje skrovište od vanjskog svijeta, buke vareških “klubova”, oskudnih pogleda i drame teških riječi.Bilo ih je i tu, ali mnogo je više bilo jedno-stavno mirnih popodneva. Prosječnih. Izla-zeći na vrata, prvi put iznervirana zvukom svojih koraka, kao da sam mahnula samoj sebi s druge strane. Onom dijelu mene koji će tu ostati i nakon što se brava zaključa. Onoj Emini koja će vječno tu za šankom piti kraću kafu i pušiti Drinu mekušu kao i svaki drugi buntovni tinejdžer. Taj dio mene će zauvijek plesati po tim škriputavim daska-ma i plakati o svakodnevnim brigama na prozoru WC-a. Učiće istoriju do besvijesti u separeu i šminkati se na ogledalu poku-šavajući prekriti svaki nedostatak na licu. Ostavljam tu onog naivnog sanjara, vječno usamljenog sa hiljadu prijatelja. ê

noge došlepamo gore, a Azra već odavno ima osamnaest i traži sebe negdje drugo. Sve ljude koje sam voljela sam dovela gore, i upravo odozgo i ispratila. Na fakultet. Na posao. U bračne vode. Preko granice. U ži-vot. Dovedoh svoju Anđu posljednju, dođe ona samo na dan u Vareš, taman kada su iznosili inventar, da vidi rubove skinutih sli-ka po zidovima iza kojih se kriju skoro sve moje tajne (a, sigurna sam, i ne samo moje).Prvi cigar, prva kafa, prvo pivo, prva prija-teljstva, ljubavi i svađe. Prve svirke, prve sjedeljke, prve suze, što od tuge, što od meraka. Sav taj srednjoškolski nestašluk i moje odrastanje, može se povezivati s jed-nom kafanom i dva sata popodne u njoj. Uvijek u žurbi. Razumijem da možda i zvu-či patetično, zapravo, zvuči sigurno: ta to je samo stara kafana, ni prva, ni posljednja.

bio članDINO ŽIVOJEVIć, STUDENT ELEKTROTEHNIKE, SARAJEVO

Ovih dana, spletom nesret-nih okolnosti, tačnije

pod uticajem društva koje me okružuje, prisjetim se scene iz srbijanske predsta-ve Radovan III, koju

je režirao Ljubomir Draškić, rađenoj po

drami Dušana Kovače-vića, kojom su generacije

mojih roditelja bile opsjednu-te. Glavni glumac, Zoran Radmilović, tumači lik oca, muža, glave porodice, čovjeka koji je silom prilika otišao iz zavičaja nesposo-

ban da se snađe u novom okruženju. Kroz njegov lik vjerodostojno je kroz prizmu ko-medije prikazan mentalitet tipičnog Balkan-ca. Elem, scena na koju je mene podsjetila situacija u kojoj sam se nedavno našao je ona kada jedan od likova Radovanu objaš-njava kako je on pola svog života proveo u biblioteci, nabraja pisce koje je čitao, doda-jući pritom kako Radovan uopšte i ne zna o kojim piscima on priča, aludirajući na nje-govu nepismenost i zatucanost. Radovan, uvrijeđen, izbacuje ga iz prostorije i drži mo-nolog o tome kako je on bio član biblioteke čitavu godinu. On će meni šta sam čit’o... ja bio član biblioteke godinu dana je**te. Mog’o da uđem u biblioteku u po’ bijela dana. Im’o člansku karticu od biblioteke je**te. Članska

46 preventeen

ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê ê

47preventeen

kartica viri dva centimetra iz džepa na pred-njem dijelu košulje i pravac biblioteka. Ja ho-dam ulicom, a ljudi me gledaju i govore: “Eno ga, drug član...”, a ja hodam... Uđem u biblio-teku, naručim, pojedem, popijem i nosim se u pi*du materinu...Na Radovana me neodoljivo podsjetiše ljudi u mojoj okolini, članovi, ali u ovom slučaju stranke, koji su od biblioteke, pa i od politike vidjeli taman koliko i Radovan III. Uđu, naruče, pojedu, popiju i nose se u p**du materinu. Samo što se u ovom slučaju tamo nosimo i svi mi zajedno sa njima. Jer u politiku se naime na ovim pro-storima nikada nije ulazilo zbog same poli-tike, kao ni u biblioteku zbog knjiga. U Bosni i Hercegovini se, kao i svugdje u svijetu, mladi mogu podijeliti na one koje politika ne zanima i one koji se aktivno po-litikom bave. Što ne mora nužno značiti da i ovi drugi pokazuju neko interesovanje za politiku kao takvu. U našem društvu se oni mogu podijeliti i kao nepodobni i podobni. Ova prva grupa, po mom skromnom mišlje-nju, pretežno svoju budućnost vidi negdje izvan granica naše države. Kakva god ona bila u Njemačkoj, čini se bolja od sadašnjo-sti koju vide i budućnosti koje se boje ovdje. Kako “njemački san” nije ostvariv za sve one koji bi htjeli da ga se domognu, osim u slučaju kada bi naša država Njemačkoj objavila rat, pa se prvi dan ratovanja predali i pustili da nas porobe, ne postoji drugi na-čin da svi postanemo Nijemci. Kako očito ne možemo djelovati po princi-pu “ko posljednji izađe, nek’ ugasi svjetlo”, dio onih koji spadaju u prvu grupu ljudi, a primorani su da ostanu ovdje, po nepisa-nom pravilu, ako hoće da uspiju u izgradnji svoje karijere, prelaze u onu drugu grupu. Podobnih, koji ulaze u političke stranke bez ikakvog ili polovičnog znanja, sa izra-zito pogrešnom namjerom, ili, kako to u Bosni kažemo, pogrešnim nijetom. Uđu, naruče, pojedu, popiju i nose se u... Na taj

način oni postaju oni koji veličaju vladajuću stranku, rade u njenom interesu i sudjeluju u izgradnji političke strukture u našoj državi, koja sa politikom nema nikakve veze. Da stvar bude gora, kada se ista politička situacija naše zemlje pogleda iz šire per-spektive, vjerovatno ne postoji plodnija ze-mlja za nicanje političkog kukolja od ove. Država je podijeljena na tri strane, od koje svaka svoje podanike straši onim drugim i drugačijim, na taj način obezbjeđuje dugu vladavinu i širenje svoje sektaške politike koja obezbjeđuje vlastitu dobit. Uzimajući u obzir mazohistički mentalitet naroda, koji nakon više od dvadeset godina još živi po krilatici “Samo nek se ne puca”, prihvatajući sve što mu se nametne, stvara se atmosfera pogodna za začarani krug u kojem se trenutno nalazimo i u kojem ćemo ostati sa ovakvim načinom razmišljanja dugi niz godina. U takvoj šizofreničnoj atmosferi, gdje se struktura političke elite, ili elite uop-šte, izgrađuje na osnovu članova koji od politike nisu vidjeli koliko ni od biblioteke, dolazi ne samo do obustave razvoja indu-strije i države u cijelosti, nego vodi i u uništa-vanje već postojećeg. Iz dana u dan situacija postaje sve gora, ključna mjesta se popu-njavaju članovima, svaka nova generacija funkcioniše po istom principu, dok oni sa kvalitetnim predispozicijama i sposobnošću razmišljanja glavom popunjavaju mjesta u Njemačkoj ili nekoj drugoj obećanoj zemlji. Na taj način se nastavljamo voziti tunelom u koji smo ušli prije dvadeset i kusur godina, voze nas oni koji u mraku savršeno dobro vide i svjetlo na kraju tunela im ne odgovara.Članska kartica stranke viri dva centimetra iz džepa na prednjem dijelu košulje i vrijedi mnogo više od nečijeg indeksa ispunjenog dobrim ocjenama. Hodaju ulicama, a lju-di gledaju i govore: “Vidi ga, drug član”... A oni pravac stranka, javno preduzeće, naruče, pojedu, popiju i nose se u p**du materinu.ê

48 preventeen

kritika kvazialternative (Hipsteri koji su postali MainstreaM)

članovi ironično nose polovnu robu i vode minimalistički način života, iako ih većina potiče iz imućnih porodica. Kad smo već kod ironije, to je neizostavna alatka u hipsterovom arsenalu. Njihova iskrenost je rijetka i rezervirana za ozbiljne trenutke. Nisu lažovi niti zli, jednostavno bi radije napravili neku šalu na svoj račun nego priznali da su povrijeđeni ili nesigur-ni. Ovo se ogleda u njihovom ukusu za film i muziku, pri čemu vole gledati ili slušati stvari koje na nesvakidašnji način prika-zuju ljubav i odrastanje. Ne uzimajući se previše ozbiljno, ironično ismijavaju teme zaljubljivanja i društvenih standarda, a po-nos im je pokazati koliko smo svi “isprogra-mirani” da se ponašamo na prihvatljiv na-čin. Ovo se i više nego ogleda u natpisima na njihovim majicama.Pa šta?U čemu je, onda, problem? Hipsteri zvu-če kao samo još jedna pomalo umišljena ali bezopasna društvena grupa. Problem je u zakonu cikličnosti trendova. Kada su hipsteri postali popularni, društvo je bilo zasićeno članovima koji su bili vrlo kom-forni s normama i standardima. Davno su prošle lude sedamdesete i osamdesete i svi periodi poslije toga koji su uslovljavali nekonvencionalno ponašanje. Različitosti su se smirile i svi su postali slični. Drugim riječima, tlo je bilo veoma plodno da izrodi plod kao što je hipster.Međutim, ista stvar koja je alternativcima poželjela dobrodošlicu na modernu ur-

ERNAD MAHMIć, STUDENT ANGLISTIKE,

SARAJEVO

Ko su to hipsteri?Prije nekoliko godi-na na urbanu scenu je stupila jedna zai-

sta čudnovata vrsta. Mužjaci ove vrste su se

isticali iz gomile tadaš-njih normi noseći frizure s iz-

brijanim stranama i dugom kosom na vrhu glave sparene s bradom koja je mogla, ali nije morala biti uređena. Taj imidž su često potpomagali karira-na košulja i farmerice (najčešće malo poderane), stvarajući look koji je podsjećao na drvosječu, iz čega je proizašao naziv “lumbersexual”. Ženke su se lahko mogle prepoznati po svojoj kosi, koja je mogla biti ofarbana u bilo koju duginu boju, ili čak u kombinaciju više njih. Kao dodatak bi uvijek sjela lijepa fedora i fin par retro cipela, uz raskopčanu košulju i dokoljenice.Govorim, naravno, o hipsterima. Oni su samo jedna od nekolicine grupa današ-njice (zajedno s boemima, hipijima i sl.) koji sačinjavaju alternativce. Ovo ime im je dodijeljeno jer se ponašaju i oblače u stilu koji direktno prkosi vladajućim normama. Tako da nije slučajnost što se u doba naju-tilitarnijeg i najagresivnijeg konzumerizma pojavila skupina alternativaca čiji pojedini

49preventeen

kritika kvazialternative (Hipsteri koji su postali MainstreaM)

banu scenu je ona koja ih sada tjera s nje. Problem je u tome što nakon prvog iznica-nja hipstera iz sjene društva, sve više i više ljudi je počelo usvajati njihov stav i stil jer im je to pružalo promjenu od dominirajuće ideologije. Nastala je reakcija protiv uspo-stavljenog sistema.

Ovaj fenomen se dešava u svim aspektima života, počevši od umjetnosti pa do druš-tvenih grupa. Romantizam je reakcija na klasiku u istom duhu kao što su hipsteri

reakcija na dominantno konformistič-ku kulturu. Ali isto kao što je romantizam opovrgnut od strane realizma, koji je bliži klasici, isto tako će hipsteri biti smijenjeni od strane onih za koje bi oni rekli da su konformisti.

Desila se inverzija. Alternativa je postala toliko popularna da sada, ironično, biti hipster znači biti konformista. Ljudima je dosta pretvaranja i elitizma. Žele nositi “normalniju” odjeću i ponašati se na dru-

50 preventeen

ge načine osim onih koji podliježu nekoj uskoj definiciji “kul”. Žele odbaciti masku ironije i komunicirati autentičnije. Žele graditi prave međuljudske veze i uživati u naivnom povjerenju i ljubavi.Ovaj fenomen je na zapadu već zabilježen. Preminuli američki pisac i instruktor krea-tivnog pisanja David Foster Wallace ime-novao ovaj pokret kao “New Sincerity”, što bi u doslovnom prijevodu značilo “Nova iskrenost” − očit osvrt na povratak auten-tičnoj komunikaciji i prestanak pretvaranja i izdvajanja. Ali hipsteri nisu ni blizu izumiranja! Napro-tiv, ima ih više nego ikada.To je istina i niko to ne poriče. Naprotiv, upravo to što ih toliko ima je razlog zašto izumiru. Izgubili su ono što ih je činilo po-sebnima − svoju marginaliziranost, svoju nišu. Poenta hipsterskog pokreta je bilo

razlikovanje od većine društva, ali nakon što je toliko ljudi usvojilo taj način života i filozofiju, postali su ono protiv čega su rea-girali. Postali su kliše, izlizani, a nema gore sudbine za nekog ko za sebe kaže da je “al-ternativac”. Ironija se okrenula protiv njih.Polahko i sigurno tzv. alternativci će nestajati i bivati zamijenjeni grupom urba-nih građana kojima je manje stalo do iro-nije i toga koliko su kul nego do autentične povezanosti i iskrenosti. Hipster je imao svoje mjesto u spotlightu i vrijeme je da ga preda sljedećoj skupini buntovnika.Naravno, pravilo cikličnosti trendova vrije-di i za sljedeći val, i sigurno je da će doći dan kada će novonastali “novoiskrenaši” postati redundantni, kliše, i zatucani, pa će otvoriti vrata potpuno novoj vrsti društve-ne kreature, o čijoj neuobičajenosti samo možemo maštati. ê

51preventeen

zavidovići, najveće nalazište kaMeniH kugli u evropi

park “kaMene kugle” godišnje posjeti više od 2000 turista ELMIN FEHRIć, UČENIK TEHNIČKE šKOLE, ZAVIDOVIćI

Legenda o kamenim ku-glama u mjestu Grab

kod Zavidovića sta-ra je osamdeset godina.

Nedžad Ikano-vić, predsjednik

Udruženja “Ka-mene kugle” govori

nam o sjećanju nje-govog djeda, koje je po-

vezano sa pojavom kamenih kugli u ovom naselju udaljenom tri kilometra od Zavidovića.

Po sjećanju moga djeda, prije osamdeset godina naselje Grab zahvatilo je dotad ne-zapamćeno nevrijeme. U kratkom vremen-skom periodu pala je velika količina kiše.

Kao rezultat nevremena, iznad današnjeg Parka “Kamene kugle” formiralo se prirod-no jezero. Vremenom, velika količina vode raspukla je brdo iz kojeg su se pojavile ka-mene kugle, kazuje nam Nedžad.

Ljudi su se počeli diviti kamenim kuglama. Stanovnici okolnih mjesta mahom su do-lazili vidjeti oko osamdeset kamenih kugli. Vremenom bilo ih je manje, što zbog pri-rodnih uticaja, što zbog radoznalosti ljudi, koji su ih razbijali misleći da se u unutraš-njosti kugle krije blago. Prve kamene kugle na svijetu pronađene su na Kostarici. Neke su velike samo nekoliko centimetara, dok su druge teške po nekoli-ko tona. Građene su od granitnog materijala velike čvrstoće. Dugo vremena ova zemlja bila je sinonim za kamene kugle. Međutim,

52 preventeen

na ovu lokaciju. Mediji su počeli pristizati zajedno s turistima, a Osmanagić je pro-movisao ovu lokaciju u inostranstvu.Nakon što se priča popularizovala, park u Zavidovićima posjetili su brojni naučnici iz cijelog svijeta, gdje su izučavali 11 kamenih kugli savršenog oblika. Ono što su utvrdili, a što je specifično za kugle u Zavidovićima jeste da su građene od kamena pješčara s primjesama kalcija i mangana, govori nam Nedžad, koji je i saradnik Fondacije “Arhe-ološki park Bosanska piramida Sunca”.Park godišnje posjeti više od dvije hilja-de turistaSvoje doživljaj ambijenta Parka “Kamene kugle” ispričala nam je Kaja Ljubić iz Knja-ževca (Srbija), koja je ovog ljeta bila volon-terka u Zavidovićima.vremenom su na svijetu otkrivene hiljade ka-

menih kugli. Nalaze se u zapadnom Meksiku, Tunisu, Kanarskim otocima, Turskoj, a najve-će nalazište u Evropi je u Zavidovićima.Formiranje parka u ZavidovićimaNaš sagovornik Nedžad Ikanović iz Zavido-vića 2006. godine pozvao je predstavnike Fondacije “Arheološki park Bosanska pi-ramida Sunca” da bi ustanovili postojanje kamenih kugli u mjestu Grab. Nakon detalj-nijeg istraživanja stručnjaci su utvrdili da je u Grabu koncentrisano najviše kamenih kugli na jednom lokalitetu u Evropi. Sve ovo zainteresovalo je i Semira Osma-nagića, zagovarača postojanja visočkih pi-ramida, koji je počeo dovoditi i prve turiste

Pre nego što sam došla u Zavidoviće, istra-živala sam šta je to zanimljivo tamo. Pri istraživanju često sam nailazila na pojam kamene kugle, pa sam rešila da ih i posetim kada budem tamo. U parku, kao što možete da pretpostavite, nalazi se mnoštvo kugli. Ali nije samo to, to nije samo park i to nisu samo kugle, to mesto ima dušu i neku ener-giju kojom se napunite. Gde god se okrenete nalazi se zapravo jedan deo istorije, svaka je posebna na svoj način i svaka vas baci u raz-mišljanje kako i odakle. Šetnja kroz taj park iz nekog razloga učini da se osećate mnogo bolje, da dišete punim plućima. U toku šetnje gledate kugle, potočić, slušate vodiča i deluje vam kao da ste u jednoj bajci, osećaj je neverovatan, rekla nam je Kaja. ê

53preventeen

lunarni sat u sarajevuIMAN PITA, UČENIcA GIMNAZIJE, SARAJEVO

Pjevali su o sedrenoj kuli, koja iz srca Sa-

rajeva grli oblake, prati Sunce, a mjeri mjesečevo vrijeme. Vijekovima mjeri

vrijeme i prko-si mu, a za to da

bude u korak sa Suncem se već neko-

liko decenija brine zlatar, Mensur Zlatar.I dok su posljednje zrake svjetlosti dodi-rivale sarajevske krovove, posjetila sam Zlatara da bi mi ispričao priču o lunarnom satu. Pitanja sam imala mnogo, a Mensur se potrudio da mi odgovori na svako. Razgo-vor nas je vratio nekoliko stotina godina u prošlost. Saznali smo otkad lunarni sat nadgleda Sarajevo, u čemu je njegova je-dinstvenost, ali i jedinstvenost vremena koje računa.Ko je bio graditelj lunarnog sata i otkad se računa lunarno vrijeme u Sarajevu?Sarajevsku sahat-kulu sagradio je Gazi Hu-srev-beg, ali ne zna se tačan datum. Pret-postavlja se da je sagrađena u 16. stoljeću, kada je pravljena i Begova džamija, a prvi put je spomenuta u 17. stoljeću, u djelu

Ćatiba Čelebije, turskog geografa. U naro-du lunarni sat često nazivaju “sestrom” Big Bena, no čuvar sahat-kule kaže da sličnosti između njih nema. Sat je pravila engleska firma Gillett & Bland, Croydon, ali nije tačno da je mehanizam sata isti kao kod londonskog Big Bena. Mehanizam lunarnog sata je isti kao kod svakog drugog, ali je ovaj navijen prema lunarnom vremenu.Možete li nam objasniti kakvo je to lunar-no računanje vremena?Lunarno računanje je veoma nepraktično zato što se po lunarnom vremenu dan za-vršava u momentu zalaska Sunca na loka-litetu. Sat se mora drugačije navijati svaki dan i ja to radim prateći takvim.

kad sat zazvoni, na kuli, kraj begove džaMije…

54 preventeen

pa ga polako pripremam.Koliki značaj je imao lunarni sat u vrijeme Vašeg djetinjstva, a koliki značaj ima da-nas? Da li se nešto promijenilo?U vrijeme moje mladosti čekalo se da kuc-ne kula, nakon čega su se palili kandilji na džamijama i pucao top sa Vratnika. Nakon rata nastupila je poplava televizora i telefona, pa je sada mladima to neko čudo. Sat se provukao kroz mnoge medije i ljudi

Kako ste Vi dobili tu čast da se brinete o satu koji je jedinstven u Evropi?Ja sam se zatekao tu u vrijeme rekonstruk-cije sata, kada je muvekit bio Abdulah Had-žibajrić, koji me je postavio za svog zamje-nika. Kasnije sam preuzeo njegov posao i obavljam ga već duže od pedeset godina.Da li trenutno podučavate nekog ko bi Vas mogao naslijediti u Vašem poslu?Pronašao sam jednog službenika u vakufu,

55preventeen

znaju o čemu se radi, a prije su i turisti i sta-novništvo mislili da sat nije tačan, da ne radi.Spomenuli ste turiste. Kolika je zaintere-sovanost turista za priču o lunarnom satu?Svi gledaju i svi slikaju, ali nema potrebe da se or-ganizuje obilazak samog sata. Mogle bi se popeti svega dvije osobe i to uz čak 76 stepenica.Da li je Vama ponekad teško preći tih 76 stepenica?Ja sam se navikao. Kad nekog povedem

sa sobom, umori se prije mene - govori sa osmijehom na licu.

***

Osmijeh je bio i na mom licu dok sam la-ganim korakom prolazila pored sahat-kule. Tada se iz sporedne ulice začula sevdalinka nakon čije je prve note zazvonio sat na kuli, a potom se javio i ezan sa Begove džamije. Vrijeme u Sarajevu je stalo, a lunarni sat je mjerio samo otkucaje srca Sarajeva. ê

56

MI O NAMA

preveNteeN

2002 2003 2004 2005

Prvi predsjednik: fra Filip KaradžaUG NARKO-NE registrirano je 16. 9. 2002. godine pri Ministarstvu pravde BiH.

Djeluje pod pokroviteljstvom Kruha svetog Ante, humanitarno-karitativne organizacije Franjevačke provincije Bosne Srebrene

Novi predsjednik: prof. dr. Dubravko Lovrenović

Preseljenje iz ulice Zagrebačka 18 u ulicu Josipa Vancaša 21

1.9.2003. Otvaranje prvog radnog mjesta za Tamaru Mišković, dipl. scr.

Donesen Pravilnik za rad Upravnog odbora

UG NARKO-NE tim ove godine čine: direktorica, tri projekt-koordinatora/ice i jedna pripravnica

19.11.05. Prva konferencija projekta Putokaz u zdravije društvo

13 stručnjaka dobiva certifikat za Dvogodišnje usavršavanje

Prvi projekt: Planiranje i iniciranje aktivnosti za prevenciju ovisnosti u BiH

Prvi donator

RENOVABIS - AKCIJA SOLIDARNOSTI SA ISTOČNOM EUROPOM

Uspostavljanje suradnje s vladinim i nevladinim organizacijama u

općinama: Doboj, Mostar, Sokolac, Zenica, Vitez, Novi Grad - Sarajevo, Prozor-Rama, ali i sa univerzitetima

Vizija stručnog instituta za prevenciju ovisnosti vodi daljnji razvoj projekta

Proširenje STARIJI BRAT, STARIJA

SESTRA na Istočno Sarajevo

64 studenta podijeljena u pet skupina educiraju se kako bi postali jednom djetetu prijatelj i uzor za zdrav stil života. Uvodi se stručna supervizija koju vrše educirani supervizori psihosocijalne struke

Prvi projekt u Sarajevu:

Droga.telIstraživanje stanja na polju prevencije ovisnosti, pisanje projekta i prikupljanje sredstava te edukacija studenata za volonterski rad na telefonskoj liniji

Mladi mladimaPromoci ja komunikaci je putem telefonske l in i je u osnovnim i srednj im školama u Sarajevu

Mladi mladima

Radioničarski rad o prevenciji ovisnosti u školama

Mladi mladima se prekida.

IKS 2005, 25.7.-20.8.Organizira se u Vitezu i Busovači 30 srednjoškolaca iz oba grada i 12 studenata iz Švicarske Zajednička završna manifestacija

Op

ćin

a V

ite

z

27.7.-17.8.2002. Interkulturalne kreativne sedmice IKS

Pet volontera-studenata likovne umjetnosti iz Švicarske i 12 srednjoškolaca, volontera UG NARKO-NE grade kućicu za dječji vrtić

IKS 20.7.-10.8.2003.

Formiranje neformalne skupine Mladi Vitežani za prevenciju ovisnosti

Stariji brat, starija sestra

Realiziran pilot-projekt u Vogošći za studente i djecu - štićenike Centra za socijalni rad

Prva edukacija za 25 volontera

Intercity peer projektU sklopu DUPPO-a 36 mladih u šest gradova realizira projekt: Snaga Mladosti Doprinosa Prevenciji ovisnosti u Bosni i Hercegovini - Sokolac, Mostar, Doboj, Prozor, Busovača

Vršnjačka edukacija u školama

2002./2003.

31.05.2003.Dan životnog zadovoljstva

Organiziraju ga 60 educiranih vođa vršnjaka iz svih 15 sedmih razreda u Vitezu

IKS 12.7., 1.8.2004.Građevinski projekt Most na igralištu

Nastavak aktivnosti tijekom cijele godine, prilikom Dana djeteta, 20. 11. i

i Dana Općine, 28.4., realizira se Sansibar (bezalkoholni bar)

Trening za stručne suradnike koji realiziraju projekt Starij i brat, starija sestraSudionice edukativnog programa bile su osam socijalnih radnica i psihologinja iz: Centra za socijalni rad u Istočnom Novom Sarajevu, I l idži, Novom Sarajevu i Novom Gradu te dvije projektkoordinatorice iz UG NARKO-NE

12.-14.4.2002. Informativni seminar za nastavnike i volontere u Vitezu

Predavač: Gerald Koller, Steyr Austrija: “Što nam pomaže da ne postanemo ovisni?“

13.-15.10.2002. Trening za šest nastavnika u Steyru, Austrija Zajedničko osmišljavanje i realizacija prvog programa za prevenciju ovisnosti u radu s mladima.

DUPPO 2003 - 2005.Dvogodišnje usavršavanje za primarnu prevenciju ovisnosti u radu sa mladima za 13 stručnjaka iz vladinog i nevladinog sektora

Studijska putovanja u: Ljubljanu (Slovenija) te Spittal, Salzburg i Steyr u Austriji.

DUPPO 2003 - 2005.Realizira se 50 studijskih dana o teorijskim osnovama te za razvijanje projekata i edukaciju mladih za prevenciju u zajednici.

Četiri dana treninga za PEDAGOGIJU DOŽIVLJAJA (Jürgen Einwanger, Rosenheim D) u KUĆI MIRA, Rama-Šćit

PredsjednikDr. Dubravko LovrenovićPotpredsjednikFra Stipan RadićČlanovi

Muhamed RebihićAtifa MutapčićHanifa HurtićSanja HorvatTamara Mišković

Članovi

S KUPŠT INA – SVI ČLANOVI UG N ARKO - N E

UP

RA

VN

O T

IJE

LO

Upravni odbor Nadzorni odbor

Koordinator projektas. Magdalena Schildknecht Asistent projekta

Tamara Mišković

IZV

RŠN

O T

IJE

LO

VOLONTERI /KE

Narko Ne_Timeline_2002_2017.indd 1 07/12/2017 3:10:56 PM

57

MI O NAMA

preveNteeN

2006 2007 2008 2009

Nov i p reds jedn ik : prof. dr. Ismet Dizdarević

15.09.07. Proslava

petogodišnjice

Obnovljena web stranica 26.09. Dan Udruženja sa internacionalnim gostima iz: Njemačke, Armenije, Bugarske, Češke, Italije, Rumunije i Brazila, ali i s domaćim organizatorima: Caritas BK BiH i Kruh sv. Ante

Formira se neformalna mreža ADEEN -

Anti Drugs East-Europe Network

Ustrojavanje djelovanja UG NARKO-NE prema znanstvenim konceptima: Univerzalna i selektivna prevencija

Ulaganje u profesionalizaciju mladih stručnjaka kroz learning-by-doing na radnom mjestuPlanski rad UG NARKO-NE tima na razvoju organizacije, tima i menadžmenta sa eksternim facilitatorima

Prva razvojna strategija UG NARKO-NE za 2006.-2009. Razvoj strategije za prevenciju ovisnosti - istraživački projekt u bh. općinama.

STARIJI BRAT, STARIJA SESTRANastavlja se međuentitetska suradnja te se skuplja vrijedno iskustvo u menadžmentu velike skupine volontera/i

Sistematični pregled o našim programima, modelima i projektima prevenciju ovisnosti kroz Priručnik za izra-du strategije i progra-ma prevencije ovisno-sti, kao dijela strategije u lokalnoj zajednici

PROFILIRANJE PROJEKTA STARIJI BRAT, STARIJA SESTRAIzrada standarda kvaliteta s fokusom na socijalno uključivanje djece u riziku

5. 11. 2008. Konferencija u Banjoj Luci za zainteresirane partnere u drugim univerzitetskim gradovima BiH

Osnivanje neformalne Mreže Stariji brat, starija sestra BiHČlanice su 7 nevladinih organizacija iz Banja Luke, Foče, Mostara, Sarajeva, Tuzle i Zenice

IKS 2006, 24.7.-19.8. Vitez i BusovačaJača se socijalna dimenzija: Ne realiziraju se samo projekti na javnim mjestima nego i kreativne radionice za djecu koje vode volonteri - vršnjački lideri

STARIJI BRAT, STARIJA SESTRADogađaji za umrežavanje i edukaciju volontera12. 5. 2007., Regionalna konferencija Stariji brat, starija sestra u Sarajevu, sa partnerima iz: Banja Luke, Slovenije i Srbije

Predavanja za volontere i stručne suradnike na temu Nenasilna komunikacija prema Marshallu Rosenbergu

UG NARKO-NE nastavlja projekt Stariji brat, starija sestra sa 36 studenata Univerziteta u Sarajevu i štićenika JU Centar za socijalni rad

Osmišljavanje Intercity teatar projekta:

OD TAME DROGE DO ZORE LJUBAVI Organiziraju ga mladi iz šest gradova: Busovača, Doboj, Mostar, Prozor, Sokolac i Zenica, u suradnji s predstavnicima lokalnih vlasti i institucija

IKS 2007, 22.7.-18.8.Uspostavlja se partnerska suradnja

s općinama Vitez i Vareš

te s organizacijom VEREIN IDEMO osnovanoj u Švicarskoj za potporu

studentima

IKS 2008., 19.7.-16.8.

Prvi zajednički susret svih 50 volontera iz: Vareša, Viteza i Švicarske - kroz igre Superbusa u Visokom

IKS 2009., 18.07.-15.08.Uključivanje djece i mladih iz romskog naselja Sofa u VitezuMeđugradsko povezivanje 65 volontera u Visokom, a zatim i na uzajamnim posjetima te na završnoj manifestaciji u Vitezu

Intercity teatar projekt:

Putokazi života s mladima iz: Fojnice, Foče, Ilijaša, Istočnog Novog Sarajeva, Vareša i Viteza

Juli/srpanj 2006. Preventivni

magazin

Putokaz u zdravije društvo

Probni broj

Intercity teatar projekt:

Bolje sutraSrednjoškolci iz: Busovače, Istočnog Novog Sarajeva, Sokoca, Vareša i Viteza. Prateći element je interaktivna izložba putem plakata koj i predstavl jaju konkretne zaštitne faktore zdravl ja mladih u nj ihovoj sredini

Intercity teatar projekt:

Korak u bolju budućnost s mladima iz: Fojnice, Busovače, Istočnog Novog Sarajeva, Sokoca, Vareša i Viteza

Trening za stručne suradnike koji

realiziraju projekt Stariji brat, starija sestra

Sudionice edukativnog programa bile su osam

socijalnih radnica i psihologinja iz: Centra za

socijalni rad u Istočnom Novom Sarajevu, I l idži,

Novom Sarajevu i Novom Gradu te dvije

projektkoordinatorice iz UG NARKO-NE

Tinejdžerski magazin Preventeen

Izdaju se prva četiri broja, ISSN 1840-2461 Donator je Njemački Caritas

Potporu volonterskom uredništvu i treniranje dopisnika pruža UG

INFOHOUSE Novi layout i logo

20 dopisnika iz 11 bh. gradova

Osposobljena četiri mlada diplomirana stručnjaka- pripravnika - usvojenim vještinama i znanjem na polju razvoja programa Zdrava škola - plansko jačanje zaštitnih faktora zdravog odrastanja djece

Usavršavanje devet pripravnika/ica za socijalno uključivanje djece u riziku

Pilot-projekt SAVRŠAVANJE EDUKATORA ZA RAD S VOLONTERIMA - razvoj pilot-projekta Igrom do prijateljstva, Radionice za učenje i Djevojčice u školskom centru Gazzaz

Narko Ne_Timeline_2002_2017.indd 2 07/12/2017 3:11:12 PM

58

MI O NAMA

preveNteeN

2010 2011 2012 201316.10. Dan Udruženja Na mladima

svijet ostaje -

zajedno ga

pripremimo

za zdraviju

budućnost

01.10. Dan Udruženja Za zdravlje

UG NARKO-NE zapošljava osam osoba: Pet projekt-koordinatorica i računovođu, koordinatoricu Mreže Stariji brat, starija sestra BiH i pripravnicu u centru za socijalni rad

Uposlen Amir Hasanović na poziciji zamjenika direktorice

Izrađena trogodišnja stra-

tegija s fokusom na pro-

filiranje NARKO-NE-a kao

„grassroots“ organizacije

u oblasti prevencije pri-

marne ovisnosti i promo-

ciji zdravlja u BiH

Prvi trogodišnji projekt 2010. - 2012.

Usavršavanje mentorica za rad sa grupama volontera koji rade sa djecom u riziku

Uvođenje sustava upravljanje kvalitetom prema međunarodnim standardima ISO 9001:2008 u NVO

3. 11. Deset godina UG NARKO-NE Predstavljanje u prošlosti razvijenih: l ljudskih resursa za prevenciju ovisnosti,l projekata i modela u bh. uvjetima.Planiranje za budućnost:l Održivo funkcioniranje menadžmental Povećanje fundraising kapacitetal Volonterska karijera - od iskusnog volontera

Uspostavljanje radnog mjesta koordinatorice Mreže Stariji brat, starija sestra BiH u organizaciji IPAK-MGB u Tuzli.

Četiri volonterke iz Banja Luke, Mostara, Zenice i Sarajeva boravile su u Švicarskoj gdje su na Solidaritatsfestu predstavile iskustva volontiranja u SBSS projektu

21. 5. Zajednički izlet za djecu i volontere Mreže Stariji brat, starija sestra BiH u Zenici. 200 sudionika iz šest gradova s ciljem upoznavanja kulturnog bogatstva šest bh. gradova

Sudjelovanje u pisanju projekta za EU-BiH delegaciju, kako bi se ojačali kapaciteti Mreže te integrirao projekt Stariji brat, starija sestra kao metoda u sistemu socijalne zaštite

Uspostavlja se suradnja sa KJU Domom za djecu bez roditeljskog staranja da bi se i njihovi štićenici uključili u projekt Stariji brat, starija sestra. U općini Ilidža realizira se projekt Zdrava Ilidža za zdravu djecu

Stariji brat, starija sestra Sarajevo

30 djeca i volontera iz Službe socijalne zaštite u općinama Ilidža i Novi Grad

Supervizija za volontere koji se više od godinu dana druže s jednim djetetom.

Stariji brat, starija sestra Sarajevo

Uspostavljanje sistematičnog monitoringa i korištenje sinergije u Sarajevu s partnerima HKO Kruh sv. Ante i SOS Dječje selo - Jačanje porodica

Zajedničke edukacije za 60 volontera na temu Maloljetničke delinkvencije

Kroz Osposobljavanje volontera za namicanje sredstava teži se osigurati finansijska održivost projekta te poboljšati njegova vidljivost u Kantonu Sarajevo

IKS 2010., 17.7.-14.8. u Varešu i Vitezu 4. 8. Festival kultureu Varešu gdje sudjeluje oko 60 volontera iz BiH i Švicarske Дoбaр Дaн, Ćao, Grüezi, Hoj, Guten Tag, Bonjour, Buenas tardes, Mirëdita; Iyi Akşamlar, Shalom

IKS 2011., 9.7. - 9.8.Snima se dokumentarni film o rezultatima IKS-a u Vitezu, Busovači i Varešu

IKS 2012., 14.7. - 14.8.l Četiri dana kampa u planinskom domu Zaselje za sve volonterel Organiziranje Kids’ Festivala za djecu iz različitih dijelova gradal Sistematiziranje zadataka liderskog tima

Posljednji put projekt implementiran u Vitezu

Organiziran jednodnevni strateški seminar u Švicarskoj

I n t e r c i t y t e a t a r s e ni je odvijao

Intercity teatar projekt:

Tiket u pakaoTeatarska predstava i čet ir i informativne radionice o najpr isutni j im ovisnost ima održane u srednj im školama iz koj ih dolaze volonter i : Breza, Hadžići , Istočno Sarajevo, Pale i Zenica

Intercity teatar projekt: Budućnost - sa ili bez nas? - nastavlja se predstavama i radionicama u srednjim školama iz kojih dolaze volonteri

Vodstvo projekta preuzela Aida Brdar, dipl. scr.Pred oko 500 sudionika prikazana predstava Naši snovi, naša snaga, uz diskusiju o aktuelnim problemima mladih te pet tematskih mini radionica o ovisnostima i prevenciji ovisnosti

Preventeen34 dopisnika iz 12 gradova piše za četiri broja:l Zajedništvom protiv ovisnostil Lake drogel Živimo u skladu sa prirodoml Savjetujmo roditelje

PreventeenDopisnički trening za 16 dopisnika, a broj aktivnih volontera je oko 40 iz 15 bh. gradova

Web stranica www.preventeen.ba

Odlazi donator (njemački Caritas) te se kreira web stranica i formira volonterski urednički tim.

Povratak printanog izdanja, kroz četiri broja: 21 – Kako (pre)živjeti srednju školu, 22 – Pro-glašavam se umjetnicom!, 23 – Preventeenci istražuju, 24 - Riziko i zaštitni faktori mladih sa invaliditetom

Usavršavanje mentorica za rad sa skupinama volontera koji rade s djecom u riziku, 2010. - 2012.Projekt je odgovor na potrebe manjih gradova i specifičnih institucija za djecu, sa osposobljenim volonterima koji bi radili sa skupinama djece. Stavlja naglasak na rodno specifičnu prevenciju ovisnosti i unaprjeđenje zdravlja. Pet mentorica, mladih profesionalki psihosocijalne struke, osposobljavaju se i za: projektni menadžment, suradnju s vladinom sektorom te za rad s donatorima. Razvoj pilot-projekta nastavlja se u Sarajevu i u ruralnim sredinama: Kreativne radionice u Dnevnom centru za djecu koja rade na ulici, Follow ups -volonterski angažman za bivše „mlađe sestre i braću“, Uspješno studiranje od početka, Vodič za brucoše, Zdravlje iz prirode - istraživačke radionice za djevojke.

Započela je realizacija projekta OSPOSOBLJAVANJE VOLONTERA ZA RAD SA DJECOM U RIZIKU; u pet podprojekata učestvovalo 60

volontera i volonterki

10 godina za prevenciju ovisnosti

Interkulturalne kreativne sedmice/tjedni IKS 2002. – 2011.

Narko Ne_Timeline_2002_2017.indd 3 07/12/2017 3:11:29 PM

59

MI O NAMA

preveNteeN

2015Transparentnost i efikasnost finansijskog menadžmenta poboljšane su uspostavljanjem licenciranog programa Pantheon

Redefinirane vizija i misija Udruženja

U okviru projekta Stručno usavršavanje i strukturalno umrežavanje za ključne ak-tere prevencije ovisnosti i omladinskog rada u BiH, 2014−2016. (JUPPO) reali-zirano je šest četverodnevnih modula sa 16 učesnika/učesnica iz 13 nevladi-nih organizacija i jedne vladine ustanove

Od početka ciklusa 2015/16. Mreža Stariji brat, starija sestra BiH bogatija je za tri nove organizacije koje ovaj projekt implementiraju u svojim zajednicama

Organizirana je panel-diskusija Stariji brat, starija sestra – model za socijalno uključivanje djece u riziku kroz volonterski rad mladih kojom je otvoren dijalog s predstavnicima vlasti i stručnim saradnicima/saradnicama o mogućnostima razvoja i sistemskog doprinosa u realizaciji ovog uspješnog modela

Dva bh. top-tima od po pet iskusnih IKS volontera/volonterki su uspješno vodili operativni dio projekta na lokalnom nivou

UNAPRIJEĐEN I PRILAGOĐEN KONCEPT RADA

Održano devet predstava

Buđenje proljeća pred oko 700 posjetilaca

Preventeen se počeo štampati u boji Pokrenuta fan-stranica na Facebooku Za svaki novi broj

časopisa objavljuje se konkurs za autorsku fotografiju za naslovnicu

U projektu Radionice za učenje održane su 34 radionice volontaera/volonterki i djece od čega je njih 15 usmjerenih isključivo na pomaganje djeci u savladavanju školskog gradiva

U okviru Edukativnog rada sa djecom u riziku organizirana je izložba fotografija u holu zgrade Parlamentarne skupštine BiH pod motom Darujmo im vrijeme umjesto novac na kojoj su izloženi radovi djece korisnika projekta

2017Dvjema radnicama

produženi ugovori o radu, nakon obavljanja pripravničkog staža u NARKO-NE-u

U okviru projekta Razvoj i profesionalizacija prevencije

ovisnosti u BiH - RIPPO održana studijska posjeta

stručnim centrima u Austriji

Izrađena RIPPO strategija za period 2018. – 2020.

Revidirani standardi za realizaciju projekta SBSS

Pokrenuta nova web stranica sbssbih.org

Izmijenjen koncept SBSS podrške radu volontera/volonterki i stručnih suradnika/suradnica

Formirana grupa za provođenje grupnih aktivnosti SBSS

Kreiran priručnik za lidere /liderke projekta IKS-a

Sedam volontera/volonterki učestvovalo na interkulturalnoj razmjeni u Francuskoj na temu promocije ljudskih prava koristeći teatar kao alat

Obilježava se deset godina Intercity teatar projekta

Obilježava se deset godina projekta, objavljivanjem Preventeena 40, koji predstavlja presjek dosadašnjeg rada

PREVENTEENIntenzivirana suradnja sa školama kroz održavanje tematskih radionica u okviru Edukativnog rada s djecom

Postavljena infografika na billboard za promociju rezultata istraživanja Putokazi u zdravije društvo

2014Uspostavljen je srednji i top menadžment unutar NARKO-NE-a

Od 2014. godine NARKO-NE projekti organizirani u dva koherentna programa:

Mladi za zdrave zajednice i Mentorski program

NARKO-NE objavio poziv i dodijelio 100.000 KM za osam organizacija koje realiziraju projekt SBSS BiH

Pod motom Deset godina s rukom u ruci i uz prisustvo 170 gostiju obilježeno deset godina projekta

P O P R V I P U T I K S J E R E A L I Z I R A N U N O V O M T R A V N I K U

17 srednjoškolaca/ki stečena znanja i vještine pretočili su u poludnevni pro-gram koji su činili predstava Naše da i naše ne, prateće diskusije i radionice na teme: Ovisnosti i prevencija ovisnosti, Pušenje, Alkohol, Internet i Marihuana

Izmijenjen dizajn Preventeena i uvedena rubrika Kreativa u kojoj mladi imaju priliku za objavljivanje svojih literarnih tekstova, autorskih fotografija i ilustracija.

Radionice za učenje - održana edukacija za stručnjake/stručnjakinje iz Viteza, da bi se projekt kao primjer dobre prakse realizirao i u ovom gradu

Darujmo im vrijeme umjesto novac slogan je projekta Edukativni rad sa djecom u riziku+

K(no)w risks materijal distribuiran je 569 srednjoškolaca /srednjoškolki kroz 35 radionica u 11 zajednica

NARKO-NE je akreditirana organizacija za slanje i primanje volontera/volonterki u okviru Evropskog volonterskog servisa

(EVS); dvije volonterke su započele svoj jednogodišnji angažman u partnerskim organizacijama iz Švedske i Njemačke

2016Pod motom Volontirajmo za zdraviju budućnost

pored rada NARKO-NE-a obilježen i Međunarodni dan volonterizma

Realizirana završna konferenci-ja JUPPO projekta Otvorimo pu-teve u zdraviju budućnost u ci-lju otpočete koordinacije između predstavnika vlasti i organizacija civilnog društva za kreiranje pro-gramskog okvira prevencije ovi-snosti u skladu s realnim potre-bama mladih u BiH

U SBSS BiH bilo je uključeno 11 lokalnih partnerskih organizacija iz pet bosanskohercegovačkih gradova, koje su uključile ukupno 175 parova, starije i mlađe braće i sestara

U realizaciju novog ciklusa uključena Služba socijalne

zaštite Stari Grad

Proslavljena deseta godišnjica projekta IKS u Varešu, Kid’s

festivalom koji je okupio preko 150 djece iz cijele općine

Intercity teatar projekt je Pompidou Grupa pri Vijeću Europe proglasila i nagradila nagradom za jedan od tri najuspješnija projekta u području univerzalne prevencije ovisnosti o

drogama u 2016. godini

Zbog interesovanja čitalačke publike tiraž Preventeena

povećan na 2500

Realizirana Putujuća izložba fotografija o svakodnevnici djece-korisnika/korisnica projekta u šest gradova BiH, u kojima djeluju dnevni centri za djecu, te kroz ulične aktivnosti i podjelu informativnih materijala informirano oko 2000 ljudi o posljedicama davanja novca djeci na ulici

U 2016. godini pokrenuta je web stranica prevencija.ba koja će biti stalno unaprjeđivana kako bi postala resurs o pitanjima prevencije ovisnosti i unaprjeđenja zdravlja

Provedeno istraživanje Putokazi u zdravije društvo da bi se dobili točni podaci o tome u kolikoj mjeri su prisutna ovisnička i rizična ponašanja među tinejdžerima i tinejdžericama, te koliki problem predstavljaju

Narko Ne_Timeline_2002_2017.indd 4 07/12/2017 3:11:39 PM

kako bisMo saznali koliko si uz nas, koliko pratiš i podržavaš naš

rad, naše dopisnike i dopisnice, pripreMili sMo jednu vrlo kratku

anketu koja ti neće uzeti više od nekoliko sekundi.

ovo je tvoja reakcija na naš rad!

www.preventeen.prevencija.ba

Ukoliko si imao/la priliku čitati Preventeen ili si na bilo koji način imao/la dodira sa ovim časopisom, tvoj kratki zadatak jeste da uz pomoć svog pametnog telefona očitaš QR kod iznad ili upišeš navedenu adresu u svoj pretraživač i time nam automatski daješ podršku

da sve ovo što radimo dolazi do tebe i da nastaviš besplatno primati ovaj časopis.

Potreban nam je samo jedan klik i to nam je dovoljan znak da si uz nas!Ako nam želiš reći nešto više, dati svoje ideje ili mišljenje,

također ćemo ti ostaviti priliku da nam to i kažeš kada posjetiš navedeni link.

Hvala ti!