SOCIOLOGIJA RADA

Kultura: Cjelokupno društveno naslijeđe neke skupine ljudi. Sastoji se od tri fenomena:

1. Proizvoda, oruđa, tehnologije2. Obrazaca ponašanja3. Zajedničkih vrijednosti, vjerovanja, pravila

Simbol i znak: Znak je fiksan, te ima isto značenje u svakoj kulturi, dok su simboli za svaku kulturu jedinstveni.

Socijalizacija: Složen proces učenja kojim- interakcijom sa svojom društvenom okolinom- usvajamo znanja, stavove, vrijednosti i ponašanja prijeko potrebna za sudjelovanje u životu društva

Svjetonazor: Označava odnos pojedinca prema okolini, u kojem se zauzima određeni "pogled na svijet." Svjetonazor podrazumijeva stvaranje određenih stajališta i zauzimanje stavova prema ukupnoj zbilji.

Vrijeme: Jedan oblik postojanja materije, ono ima važan značaj u marksističkoj materijalistočkoj filozofiji. Međutim, ono se ne javlja samo kao filozofska kategorija, već je vrijeme, također, značajna sociološka kategorija. Kako je vrijeme oblik postojanja materije, tako se može reći da ono prestavlja jednu dimenziju postojanja ljudskog društva. Vrijeme se dijeli na radno i vanradno.

Radno i vanradno vrijeme: Radno vrijeme je ispunjeno radnim aktivnostima čiji je cilj obezbjeđivanje materijalne egzistencije. Vanradno vrijeme je vrijeme koje čovjek ne provodi u vršenju radne djelatnosti kojom obezbjeđuje svoju egzistenciju.

Podjela vanradnog vremena: vrijeme povezano sa radom u proizvodnji (vrijeme izgubljeno na odlazak do mjesta rada, koje ne ulazi u plaćeno radno vrijeme); vrijeme upotrebljeno za domaće poslove I samousluživanje kako u sopstvenom domaćinstvu, tako i u korištenju usluga komunalnih i drugih ustanova i preduzeća (kupovina namirnica, pripremanje hrane, čišćenje stana ili kuće, briga o ukućanima i sebi); vrijeme za zadovoljavanje fizioloških potreba (npr. san, hrana); slobodno vrijeme (vrijeme za odmor, bavljenje sportom, samoobrazovanje, vaspitanje djece)

Slobodno vrijeme: Dio vanradnog vremena, vrijeme u kojem su ljudi oslobođeni raznih obaveza vezanih za plaćeni rad i ostalih obaveza koje se vežu za kućanske poslove; skup aktivnosti kojima se pojedinac po svojoj volji može potpuno predati.

Moral i radni moral: Moral je skup pravila (normi) koja postoje u određenim društvenim grupama i u kojima se fiksiraju međusobni odnosi ljudi, bilo međusobni odnosi pojedinaca u grupi, bilo odnosi individua prema grupi ili odnosi grupa među sobom. To je mjerilo o tome šta je dobro, a šta zlo. Radni moral je skup društvenih normi po kojima se pojedinac treba ponašati u radu kao društvenom procesu; zbir zadovoljstava koje pojedinac osjeća zbog članstva i učešćeu jednoj organizaciji; stanje motivisanosti kroz koje pojedinac stiče mogućnost da ostvari ciljeve i da se suoči sa budućim izazovima.

Vrste socijalnog motiva:

1. gregarni (afilijativni motiv) – težnja pojedinca da bude prihvaćen kao član zajednice sarađujući na zajedničkim poslovima

2. motiv za ličnom afirmacijom (za samo potvrđivanjem) – težnja pojedinca da bude prihvaćen od okoline i da ima određen položaj u društvu

3. motiv za postignućem- težnja da se sopstvenim naporom uspije u nečemu i istakne u odnosu na ostale

4. motiv za samostalnošću – težnja da pojedinac sam riješi određen problem5. motiv za samoaktualizacijom – težnja da sklonosti i sposobnosti dođu do izražaja6. motiv sigurnosti – težnja da se održi situacija koja osigurava egzistenciju, te zadovoljenje svih bitnih

motiva za pojedince7. motiv za sticanje –sticanje materijalnih dobara8. altruistički motiv – želja da se pomogne drugima bez lične koristi ili interesa

Teorije o motivaciji za rad:

1. Teorija hijerarhije potreba2. Teorija potrebe za postizanjem rezultata3. Dvojna teorija motivacije4. Teorija pravičnosti ili društvenog upoređivanja5. Teorija očekivanja (vrednovanja)

Dehumanizacija rada: Ona nastaje kao posljedica njegove potpune ekonomizacije i njegovog svođenja (kao kompleksnog procesa humanizacije prirode i naturalizacije čovjeka) samo na proizvodni rad u kome se čovjek, pored sredstva za rad i sirovina, tretira kao faktor proizvodnje, kao radna snaga (roba). U takvim uslovima radnik svoju radnu djelatnost osjeća kao tuđu i nametnutu djelatnost.

Tejlorizam: (taylorizam), sustav organizacije (podjele, normiranja, nagrađivanja) rada nazvan po am. inženjeru W. F. Tayloru; cilj mu je postizanje maksimalne proizvodnosti rada i maksimalnoga profita. Principi tejlorističke organizacije rada zasnivaju se na odvojenosti funkcija rukovođenja i izvršavanja intelektualnog od fizičkog rada.

Organizacija: Skup odnosa između ljudi u obavljanju zajedničkih poslova da bi se postigao cilj, svjesno organizovanje pojedinaca i društvenih grupa u cilju vršenja određenih djelatnosti.

Specijalizacija rada i razmrvljenost: Specijalizacija rada rastavlja posao na nekoliko dijelova, umjesto da ga obavlja jedna osoba u cijelosti, svaki korak obavlja druga osoba.

Otuđenost: Postoji onda kad čovjek rezultate svoga rada osjeća kao nešto tuđe, iako u njih unosi sve što kao čovjek ima: snagu, znanje, um. Postoje dva osnovna vida otuđenja rada: otuđenje u procesu proizvodnje i otuđenje u rezultatima proizvodnje.

Aktivno stanovništvo: Vrši određenu korisnu djelatnost u društvu na osnovu koje obezbjeđuje egzistenciju. U aktivno stanovništvo spadaju stanovnici koji vrše proizvodan rad, kao i oni koji

obavljaju neproizvodne, ali društveno potrebne funkcije. Tu spada i radno sposobno stanovništvo koje traži posao, ali bez svoje krivice ostaje bez posla.

Neaktivno stanovništvo: Čine stanovnici koji ne vrše nikakvu djelatnost ni u materijalnoj proizvodnji ni u sferi društveno korisnih djelatnosti.

Zaposlenost: Označava činjenicu da za rad sposobni članovi društva, samostalno ili u zajednici sa drugima, obavljaju neku vrstu društveno korisnog rada, kojim obezbjeđuju sredstva za zadovoljenje svojih potreba i za zadovoljenje određenih društvenih potreba.

Nezaposlenost: Nemogućnost radno sposobnog lica, koje želi da radi, da zasnuje radni odnos uz nadoknadu za svoj rad čime bi obezbjeđivalo svoju egzistenciju.

Vrste nezaposlenosti:

1. Tekuća (privremena)2. Latentna (prikrivena)3. Stagnantna4. Frikciona (kratkotrajna)5. Strukturalna6. Dobrovoljna

Faktori koji utječu na nezaposlenost: neusklađenost razvoja proizvodnih snaga sa potrebama stanovništva za zapošljavanjem, prirodni priraštaj stanovništva, dužina radnog dana, prekovremeni rad, propadanje sitnih samostalnih proizvođača.

Radni odnos: Dobrovoljna, lična ravnopravna funkcionalna veza radnika u organizaciji, odnosno, kod poslodavca, na osnovu koje se radnik, pod određenim uslovima i na određen način uključje u organizovani rad i organizaciju zauzimajući jedno određeno radno mjesto, na kome obavlja određeni posao, odnosno funkciju, te prima za svoj lični rad lični dohodak.

Elementi radnog odnosa: pravnost, dobrovoljnost, lična veza, stupanje u organizaciju, lični dohodak, profesionalnost i izvjesnost u pogledu statusa.

Vrste posmatranja kao naučnog metoda: slobodno i kontrolisano, direktno i indirektno, posmatranje sa učestvovanjem ili bez učestvovanja i pojedinačno i masovno posmatranje.

Rad (sociološka definicija): Svjesna, organiovana i univerzalna čovjekova djelatnost, čiji su sadržaj i karakter određeni stepenom razvoja sredstava za rad i karakterom društvenih odnosa u kojima se vrši, kojom se čovjek potvrđuje kao generičko biće, stvarajući u okviru određenih drušvenih odnos, materijalne i duhovne vrijednosti koje služe zadovoljavanju bitnih ljudskih potreba.

Podjela rada: Opšta(razlikovanje velikih društvenih grana proivodnje, npr. poljoprivreda, industrija); posebna (podjela rada u posebnim granama proizvodnje (metalurgija unutar industrije); pojedinačna (osamostaljenje pojedinih radnih operacija u djelatnosti čovjeka)

Društvena podjela rada: raspodjela ukupnog društvenog rada na pojedine oblasti i grane, na pojedine nosioce radne aktivnosti.

Tehnička podjela rada: Označava podjelu rada unutar jedne proizvodne (radne) grupe, nastaje nakon društvene podjele rada. Pri razlikovanju pojedinih vrsta rada, polazi se od toga koje se sposobnosti i sredstva uoptrebljavaju u procesu rada, te kakav se rezultat postiže radnom aktivnošću.

Radna sredina: Složen sistem grupa koje se međusobno razlikuju po svojoj aktivosti, starosti, socijalnom položaju, ali su funkcionalno povezane sa zadacima radne organizacije i ciljevima koje određuje društvo

Fizička radna sredina: materijalni činioci, bilo da su proizvod ljudskog rada.

Socijalna radna sredina: Odnosi koje ljudi uspostavljaju u procesu rada

Radno mjesto: Prostorno ograničen dio radne sredine u kome čovjek sredstvima rada, povezujući svoje ponašanje sa ponašanjima ostalih učesnika u radnom procesu, ostvaruje pojedinačne radnje koje su neophodne za nesmetano odvijanje procesa rada u radnoj sredini.

Društvena grupa: Skup manjeg ili većeg broja ljudi, koji vrše određenu posebnu djelatnost pomoću određenih sredstava u cilju zadovoljavanja određenih društvenih i ličnih potreba.

Radna grupa: Parcijalna društvena grupa u okviru koje se odvija radni proces, skupina ljudi koji djeluju u cilju efikasnijeg obavljanja određene djelatnosti i raspodjele rezultata zajedničkog rada.

Zanatska proizvodnja: najstariji oblik proizvodnje, radnik sve stvara ručno, a osnova u radu je ručni alat. Razlikuju se samo profesije, ali ne i specijalnosti unutar profesije.