Sofokle Filoktet Prijevod s grkog i pogovor: Dinko tambak Lica: Odisej Zbor Uhoda kao trgovac Neoptolem Filoktet Heraklo Prolog: 1-134. Odisej i Neoptolem. Parodos: 135-218. Zbor, Neoptolem. Epizoda prva: 219-675. A) Filoktet, Neoptolem, Zbor; B) Uhoda kao Trgovac; C) F iloktet, Neoptolem. Stajaa pjesma (Stasimon); Zbor 676-729 Epizoda druga: 730-826, Filoktet, Neoptolem. Zbor; NEOPTOLEM: 827-864. Epizoda trea: 865-1080. A) Filoktet, Neoptolem; B) Odisej. Kommos: 1081-1217. Zbor, Filoktet. Eksodos: 1218-1417. A) Filoktet, Neoptolem; B) Odisej, Filoktet, Neoptolem, Odi sej; C) Filoktet, Neoptolem, Odisej; D) Filoktet, Neoptolem, Heraklo, Zbor. Radnja se zbiva na obali otoka Lemna, ispred peine s dva otvora. PROLOG: 1134 Odisej, Neoptolem. Na obali die se peina s dvoja vrata; ulaze Odisej i Neoptolem; za njima jedan mornar s Neoptolemova broda. ODISEJ: Ovo je dakle rt zemlje Lemna koju plae more: 1) njim ne prohode ljudi nit ga nastavaju; ovdje, izdane najhrabrijeg od svih Helena1, Ahilejev sine Neoptoleme, ostavio sam neko ovjeka iz Malide2, Peasova sina, dobivi nalog naih starjeina. 5) Noga mu se naime gnojila od rane to je gloae, te nismo vie mogli u miru pristupati ni rtvama paljenicama ni ljevanicama. Divljim svojim krikovima zagluivao je cijelu vojsku bez prestanka jauui, leleui. 10) Ali, emu to spominjati? Razgovorima dugim nije nam vrijeme. On ne smije doznati da sam ja ovdje, jer to bi namah sruilo stupicu u koju ga mislim brzo uhvatiti. Za ostalo, na tebi je da izvrava naloge3; 15) ponajprije, da pronae jednu peinu s dva otvora, tako da je zimi dvostruko izloena suncu, a ljeti, na oba otvora, povjetarac unosi u nju sanak. Malo nanie, s tvoje lijeve, zasigurno e ugledati 20) izvor ive vode, ukoliko nije ve presahnuo. Zatim, kreni dalje i daj mi znak, ali tiho!, da li je tu il na nekom drugom mjestu. Potom, moi e uti druge naputke, kazat u ti ih da bi meu nama sve bilo usaglaeno. 25) NEOPTOLEM: Kralju Odiseje, govori o neem to nije daleko.

Uvjeren sam da vidim peinu koju spominje. ODISEJ: Navie ili nanie? Nita naime ne razaznajem. NEOPTOLEM: Ovdje navise, al, nikakva topota nogu nije uti. ODISEJ: Pogledaj da nije legao da spava. 30) NEOPTOLEM: Vidim prazno boravite bez traga ljudske prisutnosti. ODISEJ: I nieg po em bi izgledalo da je tu netko skuen? NEOPTOLEM: Tu je zgaena sunja, ovdje jamano netko boravi. ODISEJ: Osim toga, sve je prazno pod svodom pilje? NEOPTOLEM: Vidim jednu drvenu kupu, rad neiskusna kakva 35) zanatlije i na istom mjestu drva za ogrjev. ODISEJ: Pa ti mi javlja o njegovim priuvama! NEOPTOLEM: Aj! aj! tu je i dronjaka to se sue puni gnusna gnoja. ODISEJ: Oito na ovjek udomljen je tu 40) i nije daleko odavle. Jer kako bi se tako nemoan ovjek mogao udaljiti s nogom bolesnom od stare boljetice? Izmilio je u potragu za hranom ili ljekovitom travom to blai bol, a on zna gdje je nai. Nego, poalji ovjeka koji je s nama u zasjedu 45) da me on iznenada ne zaskoi. Vie bi se volio dokopati mene nego svih Ahejaca. Na Neoptolemov znak, mornar odlazi. NEOPTOLEM: Otiao je, put e biti nadziran. Sada reci mi to ti ostaje da mi kae. ODISEJ: Ahilejev sine, zbog onoga zato si dosao 50) mora biti smion, ali ne samo tijelom! Moda e uti neto neobino to uo nisi. Pokoravat se mora onima kojima si podloan!4 NEOPTOLEM: to mi dakle nalae? ODISEJ:

Da rjeitou zarobi Filoktetovu duu. 55) Kada te upita tko si i otkuda, reci da si Ahilejev sin. To ne treba kriti. Dodaj da se vraa u zaviaj i naputa mornaricu i vojsku Ahejaca pun teke mrnje na njih. Reci da su te oni kume i preklinju odveli od kue pod izlikom 60) da je tvoj odlazak jedina mogunost da se Troja osvoji, a kad si otputovao, nisu smatrali dostojnim da ti dadu Ahilejevo oruje, koje si s pravom traio ve dadoe ga Odiseju. Obaspi me koliko hoe najgorim uvredama, 65) nimalo me nee uvrijediti; ne uini li to, svalit e na Ahejce teak jad. Ne domognemo li se naime njegova luka nee bit u tvojoj moi da zauzme Dardanovu zemlju.5 Ali, zato ne sa mnom nego samo s tobom 70) moe on razgovarati povjcrljivo i pouzdano? Znaj to je bilo: ti si otputovao neoptereen bilo kakvom zakletvom i neprisiljen, a nisi sudjelovao ni n naem prvom pohodu. Od svega tog, ja nita ne mogu zanijekati.6 Zbog toga, ako me on ugleda, a u ruci mu luk, 75) propadoh! A i tebe u povui u smrt jer si sa mnom. Upravo na tebi je da lukavo smisli kako da kriom domogne se njegova nepobjediva luka. Znam, dijete, na ovakav govor ne nagoni te tvoja priroda niti elja da se slui zasjedama i varkama. 80) Ipak, domoi se pobjede, i te kako je slatko! Pokai se smion! Zauzvrat, kasnije e se pokazati da smo estiti. Sada, za jedan asak, najvie za jedan dan drskosti, DAJ MI SE! Potom, dane sve to ti preostaju najpobonijim meu ljudima bit e zvan! 85) NEOPTOLEM: Rijei koje sluam, jade me, Laertov sine, i gnuam se da ih privedem u djelo. Takve sam prirode da nita ne mogu raditi uz pomo odurnih spletki, a ni onaj koji me rodi, kau, ne bijae tome sklon. Naprotiv, junatvom a ne lukavstvom spreman sam 90) dovesti tog ovjeka, koji nee moi snagom nadvladati sve nas, on koji se slui samo jednom nogom. Poslan ovamo da ti budem suradnikom, bojim se da ne budem proglaen izdajicom. Radije u, kralju, propasti asno radei neg iznijeti pobjedu podlim djelovanjem! 95) ODISEJ: Sine plemenita oca, i ja, kad bijah mlad, imaah jezik spor, ruku poletnu. A sada, obogaen iskustvom, znam da me ljudima jezik upravlja svime a ne djelovanje.7 NEOPTOLEM: A to mi drugo nalae nego da laem? 100) ODISEJ: Traim da se lukavstvom doepa Filokteta.

NEOPTOLEM: Zato radije lukavstvom nego uvjeravanj'em? ODISEJ: Nee se dati uvjeriti, silom ne postie nita! NEOPTOLEM: U kakvu to snagu ima on toliko povjerenje? ODISEJ: U nepogreive strijele nositeljke smrti.8 105) NEOPTOLEM: Zar bez opasnosti ne mogu doi s njim u dodir? ODISEJ: Ne! Jedino ako ga se dohvatimo lukavstvom. NEOPTOLEM: Ne smatra li sramotnim sluiti se laju? ODISEJ: Ne, ako la moe spasiti ivot. NEOPTOLEM: Kojim obrazom da se usudim tako govoriti? 110) ODISEJ: Kad je u vidu dobit, oklijevati uputno nije. NEOPTOLEM: Kakva mi dobit ako on doe u Troju? ODISEJ: Jedino njegov luk moi e uzeti Troju. NEOPTOLEM: Dakle, neu je sruiti ja kao to ste govorili? ODISEJ: Ni ti ne moe nita bez luka, ni on bez tebe. 115) NEOPTOLEM: Ako je to tako, moramo ga uhvatiti. ODISEJ: Izvede li to, dvije koristi izbit e za sebe. NEOPTOLEM: Koje? Kad bih znao koje, ne bih oklijevao da se bacim na posao. ODISEJ: U isto vrijeme bio bi proglaen i domiljatim i hrabrim.9 NEOPTOLEM: Budi siguran, ta jednom zauvijek dao sam ti svoju rije.

NEOPTOLEM: Neka stvar krene svojim tokom. Odbaciv osjeaj stida, laam se posla. 120) ODISEJ: Pamti li dobro moje savjete? ODISEJ: Sada ti ostaj ovdje da ga se dohvati. Izviaa aljem na brod, 125) a ako mi se uini da dangubite,10 poslat u opet istoga ovjeka ali varkom prerusena u brodovlasnika da ne bude prepoznat. Iz njegovih dvosmislenih rijei, dijete, 130) ne uzmi nego to e ti biti korisno. Ja odoh na brod, to prepustam tebi. Da bi nam obojici voom bio Hermes, vodi ljudi kroz zamke, i Atena Pobjednica, zatitnica Grada, koja mi svugdje priskae u pomo. Odisej se povlai; ulazi Zbor mornara s Neoptolcmova broda. PARODOS: 135-218. Zbor i Neoptolem ZBOR: to moram gospodaru? to dakle moram stranac u stranoj zemlji 136) rci ili oitovati tom sumnjiavu ovjeku? Kai mi! Vjetinu i sposobnost rasuivanja to iznad svega posjeduje onaj tko dri u ruci sveto ezlo u ime Zeusovo. 140) Da, tebi je, dijete moje, dola u ruke vrhovna vlast odiskona. U em ti mogu biti od pomoi? NEOPTOLEM: Sada bi ti nesumnjivo htio vidjeti mjesto po strani gdje on boravi.11 145) Gledaj smjelo, ali kad izmili iz ove pilje on sa svojim stranim hodom, budi spreman da mi bude stalno nadohvat ruke, da bude oprezan i prilagodi se okolnostima. ZBOR: Tu brigu odavna brinem gospodaru. Ti mi naime preporua da moje oko bdi nad onim to je korisno tebi. 151) A sada, kai mi u kakvu obitavalitu boravi taj stanovnik i na kom se mjestu dri jer znati to nije mi naodmet. 155) Ne smije se on iznenada baciti na me. Kakvo je to mjesto ili boravite? Kamo je krenuo? Prema peini il van iz nje? NEOPTOLEM:

Vidi ono boravite s otvorima na obje strane, to sastoji se od kamena leaja. 160) ZBOR: Ali gdje se djenu nesretnik? NEOPTOLEM: Jasno mi je da je tu u blizini. koju trai, oko peine sporo se Kau da je njegov nain da doe svojim krilatim strijelama gaa jadnik muno, a ni jednog vidara da prie mu. Zbog hrane ulja. do hrane ovaj: zvjerad 165)

ZBOR (povienijim glasom): Samilost me dri kad vidim da se nitko od smrtnika ne brine za njega 170) niti da ga ikakav prijateljski pogled prati jadnik uvijek sam boluje stranu boljeticu izbezumljen svakom novom potrebom. 175) Ali kako, kako nesretnik izdri? O snago ljudska, o nesretni narataji smrtnika kojih ivot prelazi granice12 izdanak nesumnjivo jedne od najplemenitijih kua nijednoj nii 181) lei tu lien svih dobara ivota sam daleko od ljudi medu zvijerima iaranim pjegama ili prekritim gustim ekinjama 185) pritisnut patnjom glau zlom neizljeivim i tjeskobom stranom dok jeka avrljava odjekuju u daljine njegove glasate leleke raznosi na sve strane. 190) NEOPTOLEM: Nita od svega toga nije mi zaudno: ako ita znam, voljom bogova dole su i patnje koje baci na nj okrutna nimfa Zlatojka13 195) kao i one koje podnosi sada a da se nitko ne brine za nj. Nema sumnje, one odgovaraju nakanama bogova: ovi naime nee da on izbaci na Troju svoje boanske strijele nepobjedive prije vremena odreena tom gradu 200) da padne pod njegovim strijelama. ZBOR: uti, dijete! NEOPTOLEM: to je? ZBOR:

Die se um kao pratilac ovjeka patnika ovdje li je ili tamo podalje? K meni dopire pravi glas 205) nekog tko muno kroi naprijed usprkos daljini ne moe mi izmaknuti bolan glas ovjeka nemona jer njegov lelek uje se glasniji. 209) nego uj moju... NEOPTOLEM: Reci to eli. ZBOR: ... novu misao: ovjek nije daleko od svog skrovita, u blizini je. Ne svira u Panovu frulu kao pastir u polju. Moda je posrnuo od nemoi 215) kriei zove u daljinu ili promatra negostoljubivo sidrite laa. Ta, bolno je vrisnuo! EPIZODA PRVA: 219-675. Filoktet, Neoptolem, Zbor. Isti. Lani Trgovac, Filoktet, Neoptolem. Ulazi Filoktet. FILOKTET: Hej! Stranci! 220) Tko ste vi? Kako veslima dobrodiste k ovoj zemlji bez dobra pristanita i bez stanovnika? Koju zemlju, koji narod usudio bih vam se doznaiti a da se ne varam? Va nain odijevanja na onaj u Heladi podsjea me, a taj mi je najdrai. 225) Meutim, va glas htio bih uti i ne zgranite se od straha pred moiim izgledom. alite radije u meni ovjeka nesretna, sama, naputena i bez prijatelja. On se vama obraa, odgovorite ako dolazite kao prijatelji. 230) Dede! Odgovorite! Nije pametno da mi to odbijete a ni ja vama. NEOPTOLEM: Ponajprije, strane, znaj: jest, mi smo Heleni, to je ono to eli doznati. FILOKTET: O jezie predragi! to mi je milo uti da me netko oslovljava grkim jezikom nakon toliko vremena! 235) Nego, dijete, to te navede te pristade ovdje? Kakva te ovamo nanese nevolja? Kakva elja? Koji od najdraih vjetrova? Kai mi sve, da znam tko si. NEOPTOLEM:

Rodom sam s otoka Skira koji okruuje more. 240) Plovim kui. Zovem se Ahilejev sin, Neoptolem. Sada sve zna. FILOKTET: O edo najdraeg od svih otaca! Izdane starog Likomeda,14 tko te posla k ovoj zemlji, otkuda plovi? NEOPTOLEM: Ovoga asa doplovio sam iz Ilija.15 245) FILOKTET: to kaza? Pa ti nisi bio s mornaricom koja u poetku otplovi k Iliju! NEOPTOLEM: Zar si i ti sudjelovao u tom tekom pothvatu? FILOKTET: O dijete, zar ne zna kog vidis pred sobom? NEOPTOLEM: Kako bih prepoznao nekog kog nikad vidio nisam? 250) FILOKTET: Ni ime moje, ni glas o jadima pod kojim propadah, nit ita od svega tog ne dopre do tebe? NEOPTOLEM: Znaj, nita ne znam o tom o emu mi zbori. FILOKTET: Ah! Nesretna li mene! Koliko bozima omraen, da glas o mojim zlima ne dopre do mog zaviaja 255) nit igdje drugdje do Helade! A oni, koji me ovdje zlikovaki izbacie, muke mi se podsmijevaju, a moja boljetica samo raste i pogorava se. O dijete! O edo poteklo od Ahileja, glavom sam onaj 260) za kog si vjerojatno uo da ima Heraklovo oruje: Peasov sin sam Filoktet, kog dva starjeine nae vojske16 i kralj Kefalonaca17 sramotno ostavie ovdje, naputena od svih, a on propadae tu od strane 265) boljetice koju mu groznim ugrizom zada zmija ovjekoubojica. S tom boljkom, dijete, ostavili su me sama i otplovili kad sam, doav iz primorske Hrise, nakon jednog pohoda dojedrio amo. 270) Bili su presretni vide da sam zaspao odmah pod svodom pilje poto sam iziao iz strano uzburkanih valova na obalu strmu. Dobacili mi neto jadnih dronjaka i malo hrane i, ostavivi me, odjedrili. Siromaku malen darak. Istim im se vratilo! 275) A, dijete moje, to mislis kakvo mi budenje bjee kad sam se oteo snu, a njih vie nije bilo? Koliko sam naricao i kukao nad nesreom svojom

vidjevi da su brodovi u kojima sam brodio svi odbrodili, a do mene ni ive due? 280) Nikog da mi priskoi u pomo, nikog da uzme udjela u patnji mojoj. Zvjeraju svud oko sebe do jada i emera ne nalaah nita, a toga je, dijete, u izobilju. Dan za danom, vrijeme prolaae i pod ovim 285) skromnim krovom sam sam se morao skrbiti za sve. Sve to mi je nuno da utaim glad, ovaj iuk priskrbljivao mi je gaaju krilate grivnjae. to god bi moja strijela odapeta s tetive oborila 290) sam sam to iao traiti puzeki vukui jadnik nesretnu nogu. Kad mi je bila nuda da zagrabim vode, ili, zimi, kad led prekriva sve, morao sam nalomit neto granja, i tada jadnik sam se upirao da puzeke doem do toga. Zatim, jer mi je vatra nedostajala, kamen 295) o kamen sam kresao i iz njega teke muke izbijao skrivenu iskru koja me uvijek spaava. Dok je vatre, skrovite u kom boravim, prua mi sve osim da ne budem bolestan. De, dijete, pouj sad nesto o ovom otoku. 300) Nema mornara koji mu se dragovoljno blii, tu nema dobra sidrita niti mjesta gdje bi moreplovac mogao trgovati il nai gostoprimstvo. Razborite ljude ovamo ne vode puti. Ponetko, katkad, i ne hote stane ovdje: 305) u dugom naime ljudskom itku takve se stvari dogadaju - ali tl, kad dodu, prue mi, dijete, neto hrane ili odjee, medutim, ni jedan, kad ja izrazim 310) elju nee da me povede u postojbinu moju. Nego, jadnik, umirem ovdje ve desetu godinu od gladi, patnji, podravaju bol to me dere. Sve to, dijete uinie mi Atridi s monim Odisejem. Dali im olimpijski bozi da okaju patnje moje 315) patnjama istim! ZBOR: Vjerujem i ja da te saalijevam, Peasov sine, kao i stranci koji su ovamo nailazili. NEOPTOLEM: A ja, s moje strane, svjedokom sam tvojih izjava. Znam da su istinite jer i sam sam otkrio 320) zle ljude u Atridima i monom Odiseju. FILOKTET: I ti se dakle ima zato tuiti na te mrske Atride i bijesan si na njih zbog svega to propati od njih? NEOPTOLEM: O! Da bi jednom desnica moja mogla zadovoljiti moj gnjev da Mikena i Sparta18 325) spoznaju da je i otok Skir roditeljka junaka. FILOKTET: Dobro zbori, dijete. Zbog ega ih dakle optuuje da se u tebi zae takva mrnja protiv

njih? NEOPTOLEM: O Peasov sine, kazat u ti, a muka mi rei, 330) sve uvrede nanesene mi od njih kad im se prikljuih19 Kada je naime Sudenica odredila da Ahilej umre. FILOKTET: Jao! Ne nastavi prije nego doznam to: Pelejev sin je umro? NEOPTOLEM: Umro, al ne od ljudske ve od boje ruke. Pogodi ga, kau, Apolonova strijela i usmrti ga. 335) FILOKTET: I ubojica i rtva slavna su roda. Dijete moje, ne znam to bih, da li da te najprije pitam za tvoje jade il da oplakujem takva junaka? NEOPTOLEM: Suvie ti je i tvojih jada, nesretni ovjee, 340) a da bi oplakivao tue! FILOKTET: Pravo kaza. Nego govori mi jo o uvredama koje si od njih pretrpio... NEOPTOLEM: Na krasno okienu brodu dodoe k meni boanski Odisej i hranitelj inoga oca20 345) i rekoe mi: govore istinu ili la? da nikom drugom nego meni nije doputeno osvojiti trojansku tvru, jer otac moj bijae ve mrtav. Te rijei, strane, ne zadrae me dugo da se to prije ukrcam 350) na brod eljan naroito vidjet mrtva oca prije neg ga pokopaju. Nikad ga naime nisam vidio. Dodaj k tome i lijepo To jest: kad sam skrenuo k Troji Fojniks, odgojitelj Ahilejev obeanje, da u svojim dolaskom zauzeti bedeme Troje. Bijae drugi dan plovidbe i, nosen povoljnim vjetrom, pristanem brodom uz gorku Sigeju.21 355) Jedva to se iskrcah, okrui me cijela vojska, gromko me pozdravi, kunu se da u meni gleda Ahileja vraena ivotu. A njega vie nije bilo. Leao je tu. Jadnik, oplakavi ga, odem malo poslije do Atrida, kao do prijatelja, 360) kako se i dolikovalo. Zatraim od njih oevo oruje i sve to je ostalo od njega. A oni, avaj, uzvratie mi najbestidnijim rijeima: O edo Ahilejevo, sve to pripadae ocu tvom uzmi, ali oruje njegovo sad ima jedan drugi ovjek, 365) Laertov sin.22 Briznem u pla, smjesta skoim pun teke srdbe i slomljen bolju reem: Zlikovci23, kako ste se usudili dati drugom

oruje to mi pripada, bez mog prethodnog 370) pristanka? Na to je Odisej, koji je bio blizu, odgovorio: Da, dijete, s pravom su mi ga dali: tamo sam bio ja i spasio i oruje i tijelo Ahilejevo. Razjaren, obaspem ga smjesta najgorim pogrdama 375) ne smetnuvi ni jedne jedine, to mi je oduzeo oruje koje pripada meni. Na to, iako sam po sebi malo razdraljiv, ranjen svim to je uo, ovako mi je odvratio on: Ti nisi bio gdje smo mi bili, nego daleko gdje nije trebalo da bude; a jer babato zbori, nikada zaista nee otploviti s orujem na Skir. 380) To su rijei koje sam uo i uvrede koje sam podnio, a sada plovim k zaviaju, lien onog to mi pripada po tom zlikovcu, sinu zlikovaca Odiseju. Medutim, ne optuujem njega koliko one to dre 385) vlast, drava naime poteinjena je potpuno starjeinama a tako i vojska i oni koji vre zlodjela postaju zli poukom svojih gospodara. Kazao sam ti sve i svatko tko mrzi Atride bio drag bogovima koliko i meni. 390) ZBOR: Bregovita zemljo hraniteljko majko samoga Zeusa24 Koja zlatom oplouje rijeku Paktol25 tebe sam uzviena majko zazivao 395) ve dolje kad se bila razmahala sva drskost Atrida protiv ovjeka ovog. O boginjo koja jae lave bikoubojice kada su 400) oruje njegova oca davali Laertovu sinu iskazivahu mu najveu poast. FILOKTET: O stranci, ini se da ste k nama doplovili s iskrenim dokazom boli, a ona odgovara mojoj, te mogu posvjedoiti da je sve to djelo Atrida 405) i Odiseja. Znam dobro, nema zle namjere ni lukavstva koje taj ne bi poduzeo svojim jezikom iz kojeg nita poteno ne moe izii. Ali, nije to to me udi, nego da je silni Ajaks mogao to podnositi ako je bio oevidac. 410) NEOPTOLEM: Njega nije vie bilo meu ivima, ovjee! Da je on bio iv, nikad ja ne bih bio tako orobljen! FILOKTET: to rece? I njega je smrt odnijela? NEOPTOLEM: Jest, znaj, ni on nije meu ivima. 415) FILOKTET: Jao! Kukavna li mene! A naprotiv, Tidejev sin 26, ili Sizifov sin prodan Laertu, ti ne umiru

a ba oni ne bi smjeli vie ivjeti! NEOPTOLEM: Zaista, ne, u to budi uvjeren, a sad u argejskoj vojsci cvatu im rue. 420) FILOKTET: to bl od mog starog i dobrog prijatelja, Nestora iz Pila, iv li je jo? On je zla to su drugi poinili otklanjao dobrim savjetima. NEOPTOLEM: Sad je u nevolji ljutoj. Umre mu 425) Antiloh; sin kojeg je imao, nije meu ivima. FILOKTET: Jao, javlja mi o smrti dvojice ijudi za koje najmanje bih htio znati da su mrtvi. Jao! Jao! to zaista mislit o tom ako su ti umrli, a Odisej ivi, koji bi mjesto nekih morao biti 430) mrtav? NEOPTOLEM: Vjet je to prevejanac, ali, Filoktete, i najdomiljatiji umovi esto se u vlastite zapleu spletke. FILOKTET: Reci mi, u ime bogova, gdje bijae tada Patroklo, miljenik ocu tvom? NEOPTOLEM: Bijae mrtav i on. U malo rijei 435) izloit u ti i to: rat ne ubija znalice ni jednog zla ovjeka, neg uvijek one najbolje. FILOKTET: To mogu i ja s tobom posvjedoiti, i stoga htio bih te upitati za neko besramno stvorenje. na jeziku mono i vjeto. Gdje li je taj? 440) NEOPTOLEM: Na kog misli nego na Odiseja? FILOKTET: Ne, na nj ne mislim, nego bijae neki Terzit27 koji se nikad ne zadovoljavae da govori samo jednom kada mu to nitko niti doputao nije. Zna li ivi li jo taj? NEOPTOLEM: Vidio ga nisam, ali sam uo da jo ivi. 445) FILOKTET: Tako je to moralo biti. Od oloa jo ne nastrada nitko, naprotiv, bozi ga brino njeguju. Koliko god je podlaca i podmuklaca, s uitkom ih vade iz Podzemnog svijeta, dok pravednike i potene neprestano u nj strovaljuju. 450) to o tom misliti? I kako to odobravati

ako, kad slavim boanstvo, nalazim da su bogovi pakosni? NEOPTOLEM: A ja, izdane oca od Ete, ubudue bit u na oprezu i iz daljine gledat u Ilij i Atride. 455) Ljude kod kojih zao ovjek moniji je od estita, gdje propada valjanost a likuje podlac, takve ljude nikad neu podnositi. Ali, kameniti Skir bit e mi dovoljan da mi prui sreu u domu mom. 460) Sada idem na brod, a ti, Peasov sine, zbogom i dobra ti srea. I da bi te bogovi oslobodili boljetice, to i sam eli. Mi ostali, diimo odmah sidro 465) im nam otploviti dopusti bog. FILOKTET: Ve se spremate otputovati? NEOPTOLEM: Povoljna prilika poziva nas da predvidimo ne daleku nego skoru plovidbu. FILOKTET: Jao, u ime tvog oca, u ime tvoje majke, dijete, u ime onog to ti je najmilije u domu, 470) molim te, molitelj tvoj, ne ostavi me ovdje sama, bespomona, u jadima u kojima me gleda, za koje si uo da me ubijaju. Uzmi me na brod kao neto uzgredno. Znam, taj teret bit e ti uvelike odvratan. Ipak, podnesi ga; plemenitim duama odvratno djelo 475) mrsko je, a slava im je krepost. Nju zanemari li, bit e ti na gadnu sramotu, izvri li to, dijete, najvea ast i slava ii e tebi, dijete moje, to sam se iv vratio u svoju zemlju Etu. Hajde! Neu ti biti na smetnju ni jedan cio dan. 480) Odlui se! Baci me gdje hoes! Na dno broda, na pramac; na krmu gdje najmanje mogu dosaivati posadi. Daj znak pristanka, tako ti Zeusa, titnika molitelja. De, dijete, daj se nagovoriti! Bacam se preda te na koljena, iako bolestan, 485) jadan, hrom. Ne ostavi me ovdje sama, daleko od ljudskih koraka, nego, ili me povedi k sebi ili k dvoru Halkodona u Eubeju. Odatle put nije dug do moje Ete, 490) ni do brdske Trahinije ili do Sperkija vodom bogata. Tako e me dovesti do milog mi oca za kog se bojim da je odavna nestao. esto sam slao k njemu doljake mole ga 495) i zaklinju da sam doe ovamo i da me kui povede. Nego, ili je umro, ili, vjerojatno je ovo, vjesnici su, mnim, smatrali moj sluaj sitnicom i urili da to prije svaki stigne domu svom. Sada, pristupam k tebi da me vodi i najavi, 500) spasi me! Smiluj mi se! I sam prozire,

koliko ljudi ive u stravama i opasnostima, kako zlopate u srei kao i nesrei. Izvan opasnosti, primorani su predvidjeti ono najgore, kada su u blagostanju, ba tada im je paziti 505) da se ono ne srui a da oni i ne primijete! ZBOR: Smiluj se gospodaru! Kazao je kroz koje strane patnje proe, ne doekao ih nijedan prijatelj moj. Ako gospodaru mrzi 510) odvratne Atride ja bih na tvom mjestu zlo to otrpi od njih obrnuo njemu u korist. I to prije - to mu je elja - 515) poveo bih ga brzim brodom u njegov zaviaj da i ja izmaknem osveti bogova. NEOPTOLEM: Pazi se jer sada si usluan, ali kad ti dozlogrdi blizina njegove boljetice, 520) tada se nee pokazati ravan svojim obeanjima. ZBOR: Nipoto! Nee se dogoditi da e taj prigovor ikada meni s pravom predbaciti! NEOPTOLEM: Usprkos svemu, sramotnim bih smatrao kad bih se pokazao manje spreman od tebe da pomognem ovom ovjeku, a prilika je tu. 525) Nego, jer hoete, otplovimo, a on neka pouri, od moga broda doekati nee da ga ne povede. Da bi nam bogovi dali da ivi i zdravi doplovimo iz ove zemlje onamo kamo nas elja vue. FILOKTET: O dane najmiliji od svih! O najdrai ovjee! 530) Mornari dragi! Kojim dobrim djelima da vam oitujem kakva ste u meni prijatelja stekli? Idimo, sine moj, ali ne prije nego pozdravimo, pavi nice, moje jadno sklonite, da upozna od eg ivljah i kakvu hrabrost 535) pokazivah. Vjerujem da osim mene nitko, vide sam taj prizor, ne bi mogao ivjeti tu. Ja, poduen nudom, nauio sam se postupno miriti s nedaama. ZBOR: Stanite! Da doznamo to je ovo! Dva ovjeka nam se blie, jedan je mornar s tvog broda, drugi je stranac. Poujte ih prije nego uete! 540) Pokae se trgovac s jednim mornarom. TRGOVAC: Ahilejev sine, ovog tvog suputnika,

koji jc s drugom dvojicom uvao tvoj brod pozvao sam da mi kae gdje si. Uistinu, sretoh ga 545) a da ga nisam ni oekivao. Sluaj je htio da bacim sidro na isto mjesto. Vlasnik broda, plovio sam bez velika tereta, dolaze iz Ilija, u svoj zaviaj, Peparet, krasnim vinogradima zasaen.28 uvi da su ti mornari plovili s tobom, 550) uinilo mi se da ne smijem proslijediti put i utjeti prije neg ti neto kaem, nadaju se odgovarajuoj nagradi. Moda ti nita ne zna o onom to se tie tebe, o novim odlukama Argejaca prema tebi. Ili, to nisu tek prazne odluke! 555) Djela su to koja idu svojim tokom i tu nije oklijevanja. NEOPTOLEM: Usluga koju mi ukazuje, strane, svojom susretljivou, ostat e mi draga, ako nisam zao. Nego, bolje mi objasni svoje rijei, da se i ja upoznam s novim odlukama 560) koje Ahejci donijee prema meni. TRGOVAC: U potragu za tobom odbrodili su starina Feniks i Tezejevi sinovi.29 NEOPTOLEM: Da me vrate silom ili uvjeravanjem? TRGOVAC: Ne znam. Ovdje sam da ti kaem to sam uo. NEOPTOLEM: A Feniks i suputnici izvravaju to revnosno 565) da bi se dodvorili Atridima? TRGOVAC: Znaj dobro, odluke izvruju, tu nema nikakva oklijevanja. NEOPTOLEM: Kako to da sam Odisej nije bio oran donijeti tu vijest i krenuti brodom? Ne zadra li ga neki stravak? TRGOVAC: Upravo je kretao s Tidejevim sinom 570) da potrai nekog drugog ba kad isplovljavah ja. NEOPTOLEM: A tko bi taj drugi za kim se sam Odisej otisnu na more? TRGOVAC: Bijae to, nema sumnje... Ali, kai mi najprije tko je ovaj tu? Doapni mi! NEOPTOLEM: Pred tobom je slavni Filoktet, strane! 575)

TRGOVAC: Vie me ne pitaj! Otplovi to bre iz ove zemlje, sam! Ne uzmi sa sobom nikog drugog! FILOKTET: to pria taj, sine moj? I zato mornar taj iz potajice pogaa se na moj raun? NEOPTOLEM: Jo ne znam to eli rei. Ako mora 580) neto kazati, nek otvoreno kae pred tobom i ovima tu. TRGOVAC: O Ahilejev sine, ne sij razdor izmeu vojske i mene, tjeraju me da kaem to ne smijem. Za ono to za nju inim, koliko moe siromaak, od nje zauzvrat primam uslugu mnogu. NEOPTOLEM: Ja mrzim Atride, a ovaj do mene 585) jer i on mrzi Atride, najvei mi je prijatelj. Dolazi li kao prijatelj, ne krij nita od onog, to si uo. TRGOVAC: Dijete moje, razmisli dobro to misli raditi. NEOPTOLEM: O tom odavna razmiljam. TRGOVAC: Za to u te drati odgovornim. NEOPTOLEM: Pristajem; govori! 590) TRGOVAC: Govorim dakle. Da bi pronali ovog tu ovjeka, rekoh ti, Tidejev sin i Odisejev ovoga trena plove morem vezani zakletvom da e ga dovesti ili uvjeravanjem ili silom. 1 svi su Ahejci uli kad je Odisej 595) to jasno i glasno izjavio. Odlunije od onog drugog rekao je da je sasvim uvjeren da e to izvriti. NEOPTOLEM: A zato su Atridi ekali tako dugo da svrate panju na to, kad su ovog odbacili ima ve dugi niz godina? 600) Kakva ih to odjednom podide elja? Ili je to moda prinuda bogova i njihova osveta koja osveuje zloine? TRGOVAC: Sve u ti ispriati, jer o tom zacijelo nita nisi uo. 605)

Vra bijae neki, plemenita roda, Prijamov sin, A Helen zvan. Jedne noi, lukav Odisej, kojega glas i nije nego sramota i bruka, iziao je sam, zarobio ga i zarobljenikom u lancima ga pokazao usred ahejske vojske, 610) kao prekrasan plijen. Taj je, uz ostalo, prorokovao im da trojansku tvru nikada nee Ahejci razoriti, ako ne privole Filokteta i dovedu ga s otoka na kom se sada nalazi. Jedva u vraevo proroanstvo, Laertov sin smjesta se ponudi da e dovesti on 615) tog ovjeka i pokazati ga Ahejcima. Kani ga najprije pridobit na iijepo, odbije li, i protiv njegove volje. Ako ne bi uspio u tom, nudi svoju glavu da mu je sijee tko hoe. 620) uo si, sine moj, sve, i savjetujem ti da uri i zbog sebe i zbog ovog o kome brigu brine. FILOKTET: Avaj meni jadniku! To se dakle utjelovljeno zlo zaklelo da e me privoliti i dovesti rned Ahejce? A ja u se dati uvjeriti isto onako kao da u se, jednom mrtav, propeti iz Podzemnog svijeta 625) na danje svjetlo kao i njegov otac.30 TRGOVAC: O tom ja nita nc znam, nego vraam se na moj brod, a vama bio to vie u pomoi bog. Trgovac odlazi. FILOKTET: Nije li strano, dijete, da se Laertov sin nada slatkorjeivou iskrcati me sa svog broda i pokazati me usred Argejaca? 630) Ne! Radije u sluati mrsku zmiju otrovnicu koja me uini hromim. Ali on! Taj moe rei sve i sve se usuditi!31 Nasluujem da e se sada ovdje pojaviti. Nego, dijete, krenimo da nas more 635) to prostranije dijeli od Odisejeve lae. Krenimo! Zurba u pravi as donosi nakon otrpjelih muka san i odmor. NEOPTOLEM: Svakako, dok vjetar koji pue u krmu malko popusti, otplovit emo, vjetar nam je sada protivan. 640) FILOKTET: Kad bjeimo ispred opasnosti plovidba je uvijek povoljna. NEOPTOLEM: Ne! I njima je vjetar protivnn. FILOKTET: Kada je u vidu otimaina i pljaka, gusarima nikad vjetar nije protivan.

NEOPTOLEM: Kad hoe, otputujmo im iz pilje 645) izvue to ti je najnunije i to najvie eli. FILOKTET: Tu je sve to mi je potrebno, iako nema mnogo. NEOPTOLEM: to, ega ne bi bilo na mom brodu? FILOKTET: Imam tu neku biljku koja bolje od iega 650) zagasi mi ranu te je sasvim umiri. NEOPTOLEM: Uzmi je dakle. to jo kani uzeti? FILOKTET: Ako se koja od strijela neopazice omakla, ne putam da je itko uzme. NEOPTOLEM: To li je taj tvoj slavni luk koji dri sad? FILOKTET: Taj drim u ruci, ne neki drugi. 655) NEOPTOLEM: Je li mi doputeno da ga gledam izbliza, da ga drim u ruci i da preda nj niice padnem kao pred nekim botvom? FILOKTET: Tebi, da, dijete, a to vrijedi i za svaku moju stvar koja ti bude mogla posluiti. NEOPTOLEM: Nesumnjivo, to elim, ali uz ove uvjete: 660) ako je to doputeno, pristajem, ako ne, ne vodi brigu o tom. FILOKTET: Rijei su tvoje bogobojazne, sine moj, tvoja elja osnovana. Ti jedini pomogao si mi da gledam svjetlo sunca; zahvaljuju tebi, opet u vidjeti Etu, zaviaj moj, ostarjela oca i sve moje drage. 665) Ti si me uzdigao nad neprijatelje koji me tlaahu. Ne boj se, ti e moi dirati ovaj luk i vratiti ga onom tko ti ga dade. Zatim, moi e se hvaliti da si jedini smrtnik kom vrlina dopusti da ga rukom dirne. I sam ja 670) zasluio sam ga, dar za iskazanu uslugu. NEOPTOLEM: Ne alim ni ja to te sretoh i u tebi naoh prijatelja. Tko zna vratiti dobro dobrim, dragocjeniji je od sveg blaga prijatelj. Ulazi!

FILOKTET: I tebe u uvesti sa sobom, jer nemo moja trai da se oslonim na tebe. Filoktet i Neoptolem ulaze u peinu. ZBOR: 676-729. Stajaa pjesma; stasimon. ZBOR: uh priati priu, to ne vidjeh ja, o onom32 koji se neko prikljui lonici Zeusa a Kronov svemoan sin veza ga za kolo koje se neprekidno vrti. Izuzev njega nikog drugog ne znam 680) me ljudima ni o kom nisam uo niti vidjeh da je ikog stigla tako strana kob kao ovog tu ovjeka. Nikom ne nanese zla, nikog ne orobi s drugim kakvi su oni bili s niim a umirae ovdje nezasluenom smru. 685) Jo i ovo me udi: kako je sluaju zaglune udarce valova u svojoj amotinji, kako je mogao podnositi takvo ivljenje ispunjeno samo suzama? 690) Samom sebi susjed jer nemoan da hoda ANT; bez stanovnika plaidruga u kom bi naao odjek svom jadu dok je naricao svoju okrutnu naricaljku. 695) Nikog ne bijae kad mu je krv puna crva curila iz rane na nozi muenoj stranim bolima, nikog da mu ljekovitim travama iupanim iz plodne zemlje blai bol 700) vukao se puzaju i ovdje i ondje poput djeteta naputena od dadilje da se domogne hrane im bi bol 705) koja mu drae srce jenjala. Za hranu nije skupljao zrnje svete zemlje ni druge plodove koje uzgajamo mi kruhojeci jedino njegov luk i strijele 710) pruahu ie njegovoj gladi ah jadni ivote ve deset godina nije se poradovao 715) da pije vina nego im bi ugledao vodu stajaicu, plazio bi k njoj danas je konano sreo izdanak plemenita roda 720) koji e ga na izlasku iz tih nevolja uinit sretnim i velikim. On e ga svojom hitrom laom nakon toliko mjeseci33 povesti k rodnu zaviaju stanku malidskih nimfa34 725) i na obale Sperkija gdje neko junak s mjedenim titom35 vinu se do svih bogova iznad vrletne Ete ozaren boanskim svjetlom.

EPIZODA DRUGA: 730-826. Filoktet i Neoptolem izlaze iz peine. Neoptolem podrava Filokteta koji se drzi sk arnenjeno. NEOPTOLEM: Makni se, molim te. Zato bezrazlono uti 730) i stoji ukoen od zaprepatenosti? FILOKTET: Ajajajaj! NEOPTOLEM: to ti bl? FILOKTET: Nita strano. Idi ti, dijete moje! NEOPTOLEM: Ne osjea li bol od zla koje te obino mui? FILOKTET: Ne vjerujem da se ve smiruje. 735) Ah! Bogovi! NEOPTOLEM: Zato jecanjem zaziva bogove? FILOKTET: Da bi nam, spasioci i blagi, doli u pomo. Ajajajaj! NEOPTOLEM: to te dakle titi? to ne govoris mjesto da uti? 740) Oito ovog asa pati. FILOKTET: Mrtav sam, dijete moje, i neu pred vama moi kriti svoju bol. Jaoj! Probada me! Bode! Ah! Nesretna li mene! Bijedna li mene! Mrtav sam, dijete moje, prodire me bol; sine moj. Jaooj! 745) Jaodooooj... Bogova radi, ako ti je pri ruci ma, udri s njim u vrh moje noge! Sijeci je smjesta! Ne tedi mi ivota! Dede, sine moj! NEOPTOLEM: to ti doe neto tako neoekivano 750) da nad sobom plae i vriti od bola? FILOKTET: Dijete moje, ti zna.36 NEOPTOLEM: A to? FILOKTET: Zna, dijete. NEOPTOLEM:

to hoe? Ne znam! FILOKTET: Kako ne zna? Jaoooj! NEOPTOLEM: Straan je teret tvoga zla! 755) FILOKTET: Straan i neizreciv. Nego, smiluj mi se! NEOPTOLEM: to mi je dakle raditi? FILOKTET: Ne uplai se, ne ostavi me. Ova bol navraa se povremeno, vjerojatno kad bijae joj preve lutati po drugim mjestima. NEOPTOLEM: Uh! Nevoljna li tebe! Nesretna li tebe! Vidi se da zaista snosi sve patnje. 760) Hoe li da te prihvatim i podrim? FILOKTET: Ne, ne to, nego uzmi moj luk koji si ovas traio i dok me ne mine bol to me sada dri uvaj ga dobro, bdij nad njim. 765) San me hvata im jenja bol, prije ne prestaje Tada, treba me pustiti da spavam mirno. Dodu li za to vrijeme oni ljudi,37 Zaklinjem te imenom bogova ne daj im luka 770) ni milom ni silom ni na ikoji drugi nain, jer to bi bila zajednika smrt i tebi i meni, molitelju tvom. NEOPTOLEM: Ne sumnjaj u moju namjeru. Predat u luk ili tebi ili u ga drati ja. Daj mi ga i bio mi sa sreom. 775) FILOKTET: Evo ga, uzmi ga. Boanskom Jalu izrazi potovanje, da ti njim ne uzrokuje zlo koliko i meni i onom koji ga prije imae.38 NEOPTOLEM: O bozi! Da bi se ta elja ispunila na nama dvojici,39 780) i plovidba nas sretna i laka dovela gdje bogovi hoe da nas vodi put. FILOKTET: Ali, bojim se, sine, da tvoja elja ne ostane pustom eljom. Opet curkom mi krv curi crvene i tmaste boje iz dubine moje rane, te oekujem neto neoekivano. Jao! Jaooooooj! 785) Jao, nogo moja, kakav e mi zadavati jad? Dolazi, blii se meni. Jao meni jadniku! Sad vam je sve

poznato. Ne bjete od mene! Kuku, kuku meni! 790) O ovjee iz Kefalonije,40 zato slina bol ne probada tvoje grudi? Jao, jao! O vas dva vojskovoe, o Agemnone, o Menelaju, elim da mjesto mene podnosite iste patnje, dugo koliko i ja. 795) Avaj meni! O! Smrti! Smrti! Danomice te dozivam, to se ne javlja? O dijete, plemenito srce, uzmi me! Spali me! Na slavnoj vatri Lemna,41 plemenito dijete! I ja sam neko sam 800) bio spreman da napravim isto sa sinom Zeusa, Heraklom, da bih dobio oruje koje ti sad uva. to kaes, sine? to kae? Zato uti? Ta gdje si, dijete moje? 805) NEOPTOLEM: Dugo ve patim i jadikujem nad tvojim zlima. FILOKTET: Smion budi, dijete! Koliko je napad te boli snaan, toliko brzo nestaje. Zaklinjem te, ne ostavi me sama. NEOPTOLEM: Bez straha, ostat emo 810) FILOKTET: Zaista, ostat e? NEOPTOLEM: Zacijelo, znaj. FILOKTET: Ne el im te, dijete, vezati zakletvom. NEOPTOLEM: Niti ja imam pravo otputovati bez tebe. FILOKTET: Daj mi desnicu kao jamstvo vrste vjere. NEOPTOLEM: Evo ti moja desnica da ostajem. FILOKTET: A sada, dolje, dolje... 42 NEOPTOLEM: to hoe da kae? FILOKTET: Gore! NEOPTOLEM: to opet bulazni? Zato gleda sunce? 815) FILOKTET: Pusti me! Pusti! NEOPTOLEM:

Kamo e ako te pustim? FILOKTET: Pusti me! NEOPTOLEM: Ne putam te, kaem ti. FILOKTET: Ubija me ako me zadrava. NEOPTOLEM: Pustit u te ako si razumniji. FILOKTET: O Zemljo, primi me umirueg kakav sam sada. Zlo mi moje ne doputa da se uspravim. 820) Filoktet se srui na zemlju. NEOPTOLEM: Sanak, izgleda, brzo e ga dohvatiti. Glava mu pada nauznak, znoj ga itava oblijeva, vrh noge prsla mu je crna ila i krvlju se razlila. 825) Prijatelji, pustimo ga u miru da boravi sanak. ZBOR; NEOPTOLEM: 827-864. ZBOR: Sane koji ne zna bol, sane koji ne zna patnje, prii nam svojim dobrim dakom oopodaru usreitelju. Pred njegovim oima 830) odri ovo svjetlo rasprostranjeno na njima doi, o, doi, vidaru! O dijete gledaj to ti je raditi: otputovati ili ostati? Razmotri dobro o em jo da se brinem. 835) Vidi li? On spava. Zato oklijevamo da radimo? Prigoda koja odluuje o svem bere u jednom hipu veliku pobjedu. NEOPTOLEM: On ne uje nita, a ja znam da smo se uzalud domogli luka ako otplovimo bez ovog ovjeka. 840) Njemu ide kruna, njega dovesti zapovjedi bog. Hvastati se neuspjehom i kititi ga laima sramotno je i dostojno osude. ZBOR: Bog e o tom odluiti. Ako ima jo neto da mi odgovori, potiho, dijete, tihim glasom kai mi. 845) San bolesnika lagan je san prodoran pogled ima primjeuje sve nego to bolje zna, potajno, a da on i ne primijeti 850) gledaj to ima raditi

ti zna o kom govorim. Ako je tvoja namjera prema njemu to to kae u njoj razboriti ljudi moraju nazrijeti opasnosti mnoge. Povoljan vjetar, dijete, povoljan vjetar je nama. Taj ovjek bez upotrebe onoga vida bespomoan je. Lei ovijen mrakom, sladak je sanak dok sunce ee ne zapovijeda vie ni ruci ni nogama ni ikojem dijelu tijela kao netko tko boravi kod boga smrti. Pazi i gledaj dobro da li kae neto to pada u dobar as koliko um moj moe dokuiti najbolji je onaj pothvat koji ne poraa strah. Filoktet se budi i polagano pridie. EPIZODA TREA: 865-1080. Filoktet, Neoptolem, Odisej. NEOPTOLEM: Molim te, uti i ne bulazni! 865) Na ovjek trepe oima! Pridie glavu! FILOKTET: O, ovo svjetlo to se javlja po sanku! O, ova nenadana i neoekivana straa stranaca! Nikada, dijete, ne bih se bio usudio nadati da e toliko samilosno snositi moje jade, 870) stalno do mene i meni pri ruci. Nisu se pokazali skloni podnositi lako nevolje moje Atridi, ti vrsni vojskovoe! A ti, plemenito srce, plemenita roda, kako si prihvatio, dijete, da snosi 875) sve to, do gnuanja zasien i mojim lelecima i neugodnim zadahom moje rane. Sada kad izgleda da me zaboravlja bol i puta na miru, dijete, pridigni me ti sam, osovi me na noge da krenemo na brod i odmah odjedrimo 880) kad me umor konano sasvim napusti. NEOPTOLEM: Mnogo se radujem vide da si protiv svake nade osloboen boli i da jo ivi i die, ti koji nisi bio iv sude po znacima koje si pokazivao maloprije. 885) Sad ustaj sam! Ako ti je drae, ovi e te ponijcti. Truda aliti ne smijemo jer obojica smo uglavili da to izvrimo. FILOKTET: Na tom ti hvala, sine, pridigni me kako zna, ostale ostavi po strani da ne podnose gadan zadah prije nude. 890) Na brodu e i suvie dugo biti sa mnom.

NEOPTOLEM: Tako e i biti, nego osovi se i sam dr' se na nogama. FILOKTET: Ne brini. Duga navika dat e mi da se uspravim. Naprave nekoliko koraka; Neoptolem zaustavlja Filokteta. NEOPTOLEM: Avaj, to mi preostaje da odsada radim? FILOKTET: to je, dijete moje? Kakve ri to rijei izletjee? NEOPTOLEM: Ne znam to da ti kaem u svojoj nemoi. FILOKTET: Kakva ti mo nedostaje, dijete moje, ne reci toga? NEOPTOLEM: To i jest ono to mi zadaje jad. FILOKTET: Ne mislim da ti odvratnost od moje rane savjetuje da me ne uzme na svoj brod? NEOPTOLEM: Sve je odvratno onom tko izda svoju prirodu i radi to mu ne lei. FILOKTET: Ali ti ne ini niti govori ita nedostojno tvog roditelja dajui pomo odvanu ovjeku. NEOPTOLEM: Sramotan u se pokazati, to me odavno jadi. FILOKTET: Ne! Tvoj postupak nije sramota, tvoje rijei me plae! NEOPTOLEM: O Zeuse! to da radim? Moram li po drugi put da budem zateen kao podlac kriju to ne smijem i lau najbesramnije? FILOKTET: Ukoliko nisam slab sudac, sve mi se ini da je taj ovjek 910) spreman otisnuti se na more, izdavi me, napustivi me. NEOPTOLEM: Napustiti te nikako neu. Na tvoju nesreu povest u te na put, eto to me davno mori. FILOKTET: to veli, dijete? Ja te ne razumijem.

NEOPTOLEM: Nita ti kriti neu: otploviti k Troji mora, 915) k Ahejcima i k brodovlju Atrida. FILOKTET: Jaoj! to to kaza? NEOPTOLEM: Ne vajkaj se prije nego dozna istinu. FILOKTET: Kakvu istinu? I to si sa mnom nakanio? NEOPTOLEM: Prvo i prvo, liiti te tvoje boljetice, potom, krenuti s tobom pustoiti Trojanska polja. 920) FILOKTET: Zaista ti to kani izvesti? NEOPTOLEM: Potreba via iziskuje i ne srdi se na me kad ti to kaem. FILOKTET: Mrtav sam, nesretnik! Izdan sam! to mi napravi, strane! Smjesta mi vrati moj luk. NEOPTOLEM: Nemogue. Moram se pokoriti vrhovnoj vlasti. 925) I moja dunost i moja probit to od mene trae. FILOKTET: O vatro nititeljko!43 Nakazo nakazna! Remek-djelo lukavstva strana, to li mi ti uini! Kako me izigra! I ti se ne stidi gledati u lice mene koji ti se obratih kao molitelj, 930) o zlikove? Oduzeo si mi ivot oduzevi mi luk, vrati mi ga! Kunem te, vrati mi ga! Dijete moje, zaklinjem te! U ime bogova tvojih preda, ne oduzimaj mi ivota! Jao meni bijedniku! Gle! Ni rijei vie mi ne obraa i gleda me s prezirom, kao da mi luk nikada nee vratiti. 935) O drage! O rtovi! O drutvo planinskih zvijeri! Strmenite hridi! Vama, nemam kome drugom, vama, svakodnevnim svjedocima mojih jadikovki javljam zlodjela koja mi uini sin roen od Ahila. 940) Zakleo se da e me povesti kui, k Troji me vodi, pruio mi je desnicu, a evo u ruci dri sveti luk samoga Zeusova sina Herakla, kog se doepao i kani ga pokazati Argejcima. Kao da se snagom domogao snana ovjeka vodi me, a ne zna 945) da ubija mrtvaca, sjenku dima, pustu sablast. Da sam bio zdrav, nikada me on ne zarobi! Ni ovakva kakav sam, da se ne poslui lukavstvom. Izigran sam, jadnik.

to da radim? Hajde, vrati mi ga! Postani onaj koji jesi! 950) to kae? uti? Nitavna li mene bijednika! O dvovrata moja peino! K tebi se vraam, razoruan, bez hrane, vraam se u ovu jazbinu da u njoj samac ginem. Ni krilatu pticu ni brdsku zvijer neu vie ubijati 955) strijelama svojim, nego na umoru bit u hrana svojim dosadanjim hraniteljima. Bit u lovina zvijerima koje dosele lovljah. Njihovu smrt, jadnik, platit u vlastitom smru. A sve to zbog ovog koji se ini dalek od svake zloe. 960) Da bi propao! Ali ne, ne prije nego doznam da ces nakanu promijeniti. Ako ne, umri bijedno! ZBOR (Neoptolemu): to da radimo? Od tebe gospodaru Zavisi ili otploviti ili prihvatit molbe ovoga ovjeka. NEOPTOLEM: Neka velika samilost ovladala je mnome za ovoga 965) ovjeka, ne od ovog asa ve odavna. FILOKTET: Imaj smilovanja prema meni, dijete, u ime bogova! I ne dopusti da ti ljudi predbacuju da si me prevario! NEOPTOLEM: Jao, to da radim? Nikada ne smjedoh napustiti Skir, 970) toliko me mori to to se dogaa. FILOKTET: Ne, ti nisi zao, nego su te nesumnjivo zli ljudi uili sramotnim djelima. Ostavi tu sramotu onima kojima pripada i otplovi ostavivi mi oruje. NEOPTOLEM: Ljudi, to da radimo? Pojavi se Odisej s dva mornara. ODISEJ (Neoptolemu): Bijednie bijedni, to radi? Udalji se od njega 975) i taj luk mi predaj! FILOKTET: Jao, tko je taj ovjek? ujem li to Odiseja? ODISEJ: Odiseja, znaj! Mene vidi pred sobom. FILOKTET: Jao, prodan sam! Propao sam! Ovdje je taj koji me zarobio i ukrao mi moje oruje. ODISEJ: Da, to sam ja, ne tko drugi. Priznajem. FILOKTET (Neoptolemu):

Vrati mi, dijete, ostavi mi luk i strijele! ODISEJ: I kad bi htio, to nee uiniti. I ti mora otputovati s lukom i strijelama ili e te ovi odvesti silom. FILOKTET: to! Zlikove nad zlikovcima! Najdrskiji stvore, zar e me ovi ugrabiti na si!u? ODISEJ: Ako ti se dragovoljno ne ide. FILOKTET: Zemljo Lemna i ti, mono svjetlo, djelo Hefesta, smatrate li podnoljivim da me ovaj silom otrgne od vas? ODISEJ: Zeus, da zna, sam Zeus, gospodar ove zemlje, tako je odredio. Ja sam njegov sluitelj. FILOKTET: Omraeni stvore! to nisi sposoban izmisliti! Pozivaju se na bogove, bogove pravi laovima! ODISEJ: Ne! Istinoljubivima. Evo ti puta kojim ti je krenuti. FILOKTET: Ne! Ne! ODISEJ: Kaem ti, tome se mora pokoriti. FILOKTET: Ajme meni nevoljniku! Zar nas otac izrodi 995) da budemo roblje a ne slobodni ljudi? ODISEJ: Ne, nego da budete ravni najboljim ratnicima, s kojima mora zauzeti i sruiti Troju. FILOKTET: Nikada! Pa morao trpjeti najstranije patnje! Nikada dok budem gazio nepristupanim tlom ove zemlje! 1000) ODISEJ: to si nakanio? FILOKTET: Smjesta u smrskati sebi glavu bacivi se s vieg na nii greben. ODISEJ: Drte ga da to ne uini! FILOKTET: O moje ruke! Kako s vama postupaju! Dragog liika

liene, plijen ste ovog ovjeka. O ti, ije su misli 1005) bolesne i ropske, kako li me izigra i uhvati u zamke prikrivaju se iza ovog djeaka nepoznata meni, kog si ti nedostojan, a mene je potpuno dostojan. On nije znao nita drugo nego da izvri nalog, 1010) on i u ovaj as jasno pokazuje da ga jade krivice koje mi nanije, s kojih ja patim. Ali, tvoja zla misao, snuju neprestano zamke iz mrana kuta poduila je njega, nevina zlu i protivna mu, da ipak postane vjetakom u zlu. 1015) A danas, bijednie, nakon to si mi spustao ruke i noge, namjerava li me udaljiti od ovoga rta, na koji neko si me bacio, bez prijatelja, samea, bez zaviaja, mrtvaca meu ivima? Ah! Da propadne! To ti esto zaelieh. Ali, kako mi bozi nikad ne pruaju to bi 1020) uzradovalo me, ti, ti se radujes ivotu, a ja patim to ivim, jadnik, okruen bijedom mnogom, poruge predmetom i tebi i dvama vodama Atridima kojima ovdje pokorno slui. Ipak, bila je potrebna i lukavost i nasilan in 1025) da se stavi njima pod jaram i da s njima otplovi.44 A ja, nevoljnik, koji sam dragovoljno otplovio na elu sedam lada, bijah odbaen kao prezren stvor, od njih, tvrdi ti, od tebe, kau oni. A sada, zato ste me zgrabili? Zato me odvodite? Zbog ega? Nitavan ovjek sam ja, odavna za vas 1030) mrtav. I kako to, najomraeniji bozima stvore, da ti nisam vie hrom, bolestan ovjek koji zaudara? Kako ete, kad se ukrcam na brod, paliti rtve bogovima? Kako lijevati ljevanice? To i jest bio izgovor da me izbacite na ovaj rt. Da jadno propadnete! A propast ete zbog zla 1035) koje mi nanijeste, ako je bogovima do pravde. Znam, oni na nju misle jer nikada ne biste pristali da otplovite zbog bijednika kakav sam ja, da vas neka aoka boja ne potaknu da dodete k meni. Nego, o zemljo mojih otaca, bogovi budna oka, unitite ih! 1040) Sve ih konano unitite nakon toliko vremena, ako imate samilosti za me. Zacijelo, kukavan mi je itak, ali kad ih vidim mrtve, smatrat u da sam izbjegao vlastitu zlu. ZBOR: Surov je i surovim jezikom govori ovaj ovjek, 1045) Odiseje, i ne savija se pod nedaama. ODISEJ: Imao bih tota odvratiti tom ovjeku kad bi bilo vremena. Za sada, mogu rei ovo: Kad god je potreban ovjek takva i takva soja, taj sam ja.45 1050) Ali, ako treba birati izmeu pravednih

i estitih ljudi, neporonijeg od mene nee nai. Ipak, roen sam takav, da pobjedu moram uvijek iznijeti ja. Osim nad tobom. Danas, rado ti je ustupam. Oslobodite ga! Ne zadravajte ga vie! Neka ostane tu! Nisi nam vie potreban. Imamo oruje tvoje. 1055) Meu nama je Teukar,46 luku vjet, a ni ja, mislim, nisam u vjetini luka slabiji od tebe ni u izmetanju strijela. Koja mi od tebe nuda? Gazi tle Lemna 1060) a mi odlazimo. Moglo bi se ak dogoditi da dar koji si dobio donese slavu meni, a tebi morade pasti u dio. FILOKTET: Jao! to da radim, jadnik? (Odiseju) I ti e se tako okien mojim orujem pojaviti meu Argejcima? ODISEJ: Ni rijei vie. Ja sam ve na putu. 1065) FILOKTET (Neoptolemu): Ahilejev sine, zar ni od tebe neu uti ni jednu rije? I ti es takoer otii? ODISEJ (Neoptolemu): Udalji se! Ne gledaj ga! Svojom plemenitou ne upropasti nau dobru priliku. FILOKTET (Zboru): Stranci, zar ete me ostaviti ovdje 1070) i neete mi se smilovati? ZBOR: Ovo dijete nas je kormilar. to ti on bude kazao, to ti i mi kaemo. NEOPTOLEM: Ova strana (pokazuje na Odiseja) ut e da sam pun samilosti prema tom ovjeku. Meutim, jer ovaj (pokazuje na Filokteta) to eli, ostanite sve vrijeme koliko treba da mornari spreme nas odlazak a mi se potnolimo bogovima. Moda e za to vrijeme ovaj ovjek imati boljih namjera prema nama. (Odiseju) Nas dvojica odlazimo. (Mornarima) Vi krenite urno im vas pozovemo. KOMMOS: 1081-1217. Filoktet, Zbor. FILOKTET: O piljo udubljena u liticu i topla i hladna, nikada te nesretnik ne smjedoh napustiti

bit e svjedokom mog umiranja. 1085) Jao, jao meni! O, bijedni stare, ispunjen kuknjavom i smradom to iz mene bije kakav odsada bit e mi ivot svakodnevni? Od koga, otkuda 1090) nadati mi se jadniku hrani? Visoko u eter vinite se, plaljive ptice, reite zvuan zrak snage nemam da vas lovim. ZBOR: Odgovoran sam za to 1095) ovjee pogoen sudbom to ti ne dolazi od drugog ili jaeg. Mogao si biti razborit i prihvatiti udes povoljniji, a ti si privolio najgorem. 1100) FILOKTET: O jadna li me i kukavna, skrhan Datnjama od ovog asa propadat u vie ako, nastanjen ovdje, jadnik ne vidim vie ovjeka iva. 1105) Jao, jao. Neu vie smagati hranu ak ni svojim krilatim strijelama koje izmeahu moje snane ruke. 1110) Govor neoekivan i zapleten jednog vjerolomnika zavede me podmuklo. elio bih vidjeti da taj, koji sve to izvede, pati koliko i ja. 1115) ZBOR: Taj udes, udes taj od bogova dolazi ti, nisu moje ruke tkale tu varku. Svoju stranu, svoju kobnu molitvu namijeni drugima. 1120) Meni, meni je stalo da ne odbije moje prijateljstvo. FILOKTET: Jao meni! A on47 na sipini 1125) nekoj do pjenuava mora sjedi i smije mi se uzmahuju lukom hraniteljern to ga nitko drugi nije nosio. 1130) O dragi luku, istrgnut iz mojih ruku, zacijelo osjea saaljenje ako iole moe to osjeati vide da se Heraklov batinik tobom vie nee sluiti nego e tobom rukovati netko drugi, taj dovitljivi stvor. 1 gledaju njegove odvratne lukavtine 1135) ti bi morao primijetiti da taj mrski stvor iz svojih sramotnih djela izvlai bezbrojne jade

kakve protiv mene nitko snovao nije. ZBOR: Svatko mora dobro braniti svoje pravo, 1140) a kad ga je obranio, ne smije jezikom svojim izbaciti pakosne rijei koje ranjavaju. Taj o kom zbori bio je izabran meu mnogima i pokorava se njihovoj naredbi da osigura zajedniko dobro. 1145) FILOKTET: Krilate grabljivice, zvijeri plamenih oiju, koje hrani ova planinska zemlja mojoj peini neete se vie bliiti da od nje bjeite. U rukama nemam kao prije 1150) strijele pomonice. Kukavna li sada mene! Ovo mjesto slabo je uvano ne bojte se! Strite se, sada je zgoda da vratite 1155) ubojstvo ubojstvom, zasitite se do mile volje mojim mesom iaranim pjegama uskoro u napustiti ivot. Jer otkuda u nabavljati hranu? Tko se hrani dakom zraka? 1160) A on ne posjeduje nikakva ploda koji daje hraniteljka zemlja. ZBOR: U ime bogova, ako imalo cijeni stranca koji je k tebi priao, priblii mu se velikom dobrohotnou shvati, dobro shvati 1165) da o tebi ovisi kako da izbjegne jadu svom. Podravati ga bijedno je, a on nije svikao podnositi bezbrojne patnje zdruene s njim. FILOKTET: Opet me podsjea na stare patnje, 1170) o najbolji to stupi na ovo tle, zato me ubija? Zato zlostavlja? ZBOR: to time kae? FILOKTET: Ako se nada odvesti me u trojanski omraen kraj... ZBOR: Jest, jer smatram da je to najbolje. TRGOVAC: Onda me smjesta ostavite! ZBOR:

Drago mi je to mi nalae da izvrim. Idimo! idimo! Svak na mjesto to mu na brodu pripada! FILOKTET: U ime Zeusa bdioca nad molbama ne idi! Molitelj sam tvoj! ZBOR: Smiri se! FILOKTET: Stranci! Ostanite, u ime bogova! ZBOR: to to dovikujes? FILOKTET: Jao, jao, sudbo, sudbo, mrtav sam, jadnik O nogo moja, nogo, to odsada s tobom da radim, bijednik, u dane to mi ostaju da ivim? O stranci! Vratite se k meni! ZBOR: Vratiti se, zbog ega? Je li ti nakana drukija od dosadanje? FILOKTET: Ne treba koriti nekog tko uzburkan mranom tugom govori protiv razuma! ZBOR: Otputuj s nama, jadnie, kako te pozivam! FILOKTET: Nikada! Nikada! Ostajem vrsto na tom ak kad bi sam gromovnik nosilac ognja doao da me sage zrakama svoje munje! Da propadne i on i oni 1200) koji ga opsjedaju i svi drznici koji me odbacie zbog bolesne noge Ali stranci, jednu mi elju ispunite. ZBOR: to time hoe rei? FILOKTET: Pruite mi, ako imate, ma ili sjekiru il bilo koje oruje kojim se uzmahuje. 1205) ZBOR: Da izvri kakvo nasilje? FILOKTET: Da bih svojom rukom jednim udarcem odsjekao sebi glavu i vratni prljen; moje srce eli smrt, odmah smrt.

ZBOR: Zato? FILOKTET: Da pronaem svog oca. 1210) ZBOR: U kojem kraju? FILOKTET: U Podzemnom svijetu. On ne vidi vie danje svjetlo. O grade! O grade mojih otaca! 1215) O, kad bih te mogao gledati jadnik ja koji napustih tvoju svetu rijeku48 da odem u pomo tim odvratnim Danajcima! Za tren u biti mrtav. Filoktet ulazi u peinu. EKSODOS: 1218-1471. Zbor, Filoktet, Neoptolem; Isti i Odisej; Filoktet, Neoptolem; Isti i Odisej; F iloktet, Neoptolem; Isti. Javlja se deus ex machina, Heraklo. ZBOR: Ve odavno bio bih krenuo i bio blizu brodu da ne ugledah u blizini Odiseja i s njim Ahilejeva sina to dolaze k nama. 1220) Odisej i Neoptolem prilaze svaajui se. ODISEJ: Nee li kazati zato se vraa natrag urei tako? NEOPTOLEM: Idem da ispravim greku koju poinih ranije. ODISEJ: Govor udnovat. Koju to greku? 1225) NEOPTOLEM: to pokorio sam se tebi i cijeloj vojsci. ODISEJ: to si napravio to je nedolino tebe? NEOPTOLEM: Zarobio jednog ovjeka najodvratnijim lukavstvom i prepredenou. ODISEJ: Ivoga to? Ah! Da ne mislis na neto novo? NEOPTOLEM: Nita novo. Na Peasova sina... 1230) ODISEJ: I to si nakanio? Strah se uvlai u me.

NEOPTOLEM: ... kojemu oteh luk. Na meni je da... ODISEJ: O Zeuse! to kae? Ne misli ga vratiti? NEOPTOLEM: Bez prava ga imam besramno ga uzev. ODISEJ: U ime bogova, ne ali li se tako zbore? NEOPTOLEM: Da, ako je ala rei istinu. ODISEJ: to kae, Ahilejev sine? Kakvim se to rijeima slui? NEOPTOLEM: eli li da ti ponovim svoje rijei dvatri puta? ODISEJ: Vie bih volio da nisam uo ni jednom. NEOPTOLEM: Sada dobro uj to sam ti imao rei. ODISEJ: Ima netko, ima, tko e te sprijeitj da to izvede. NEOPTOLEM: to kae? Tko e me u tom sprijeiti? ODISEJ: Cijela ahejska voiska, ja prvi. NEOPTOLEM: Kao ovjek od prirode dovitljiv, ne kae nita dovitljivo. ODISEJ: A ti nisi dovitljiv ni rijeima ni djelima. NEOPTOLEM: U ovom slucaju, potenje je jznad dovitljivosti. ODISEJ: Je li poteno vratiti neto to si uzeo na moj savjet? NEOPTOLEM: Greku koju poinih sebi na sramotu pokusat u ispraviti. ODISEJ: Radei tako, ne boji se ahejske vojske? 1250) NEOPTOLEM: Kad sam u pravu, nje se ne bojim.

ODISEJ: (stih izgubljen) NEOPTOLEM: Neu se pokoriti makar upotrijebi i silu. ODISEJ: Odsada se neemo boriti s Trojancima negoli s tobom. NEOPTOLEM: Nek bude to biti mora. ODISEJ: Vidi li da moja desnica dira drak maa? NEOPTOLEM: A ti e vidjeti 1255) da u ti bez odlaganja istim vratiti. ODISEJ: Ali eto, ostavljam te. Ii u u tabor nae vojske da iznesem sve, a ona e te kazniti. NEOPTOLEM: Razuman si, a ostane li i ubudue razuman, nesumnjivo e izmaknuti suzama. 1260) (okrenut k peini) Peasov sine Filoktete! Izlazi! Napusti svoje kamenito skrovite! FILOKTET: Kakva se to graja opet uje pred mojom piljom? Zato me zovete? to elite, stranci? Avaj, loe mi se pie. Ne donosite li neke nove nesree nakon svih preanjih? 1265) NEOPTOLEM: Budi bez straha. Pouj to u ti rei. FILOKTET: A ja se bojim! Zlo me i prije snalo od tvoje rjeitosti, kad sam povjerovao tvojim rijeima. NEOPTOLEM: Zar nije mogue promijeniti miljenje? 1270) FILOKTET: Rijei iste kao kad si mi otimao moj luk, Rijei naoko istinite, ali u sebi kobne. NEOPTOLEM: Sada zacijelo ne. Htio bih uti to si odluio: ostati i snositi zlu kob ili otputovati s nama? FILOKTET: Prestani! Ne govori vie! 1275) Uzalud e biti sve to imas' rei. NEOPTOLEM: Tako si dakle odluio?

FILOKTET: vre nego to mogu i iskazati. NEOPTOLEM: A ja bih volio kad bi povjerovao mojim rijeima. Ako moje rijei nisu uputne, prestajem. FILOKTET: Uzalud je sve to bi mogao rei. Naklonost 1280) moga srca nee pridobiti, ti koji mi varkama oduze ivot, a sad mi dolazi dijeliti savjete, izrode najgori najplemenitijeg oca. Da propadnete svi! Najprije Atridi, 1285) Laertov sin i ti! NEOPTOLEM: Ne proklinji me vie! Prim; iz moje ruke luk! FILOKTET: to veli? Nisam li jo jednom izigran? NEOPTOLEM: Ne, kunem se bezgraninim velianstvom presvetog Zeusa. FILOKTET: O, mile rijei! Ako istinu kae! 1290) NEOPTOLEM: Djelo to slijedi jasno e ti to pokazati. Prui desnicu i uzmi oruje svoje! Javlja se Odisej. ODISEJ: Ja se protivim tome, bogovi mi svjedoci, u ime Atrida i cijele vojske. FILOKTET: Dijete, iji je to glas? Zar ne ujem glas Odisejev? 1295) ODISEJ: U to ne sumnjaj. Pred sobom vidi onog koji e te silom povest na trojanska polja, Ahilejev sin htio ili ne. FILOKTET: Ne bez kazne, ako ova strijela pogodi cilj. NEOPTOLEM: Ah! Nikako! Ne izbacuj strijele, tako ti bogova! 1300) FILOKTET: Pusti mi ruku, tako tebi bogova, milo dijete! NEOPTOLEM: Ne putam je. FILOKTET: Jao, zato me sprijeiti da strijelama svojim

ubijem svog najgoreg neprijatelja? NEOPTOLEM: To ne bi bilo slavno ni za mene ni za tebe. FILOKTET: Eh, onda znaj ovo: poglavice vojske, ti lani glasnici Ahejaca, kukavice su u borbi, 1305) a smjeli na jeziku. NEOPTOLEM: Nesumnjivo. Ali, ti ima u ruci luk, razloga vie nemas da budes odsada bijesan na me i da mi to predbaci. FILOKTET: Slaem se, dijete, dokazao si iz kakve krvi izide, 1310) Sizif ti nije otac nego Ahiiej, koji je bez sumnje bio zvan herojem meu ivima, sada kod mrtvih. NEOPTOLEM: Drago mi je uti da hvali mog oca, njega i mene, ali pouj to oekujem od tebe. 1315) Ljudi su prisiljeni snositi kob namijenjenu im od bogova, ali, kad su ljudi svojom voljom u jadima i na njih rad pristaju kao ti, nije pravedno niti im pratati nit im se smilovati. 1320) Ti si podivljao i odbija savjetnika, a ako netko eli da te iz prijateljstva urazumi, mrzi ga kao da ti je protivnik. Ipak, ja u govoriti, svjedokom uzimam Zeusa, zatitnika zakletvi. Naui ovo i urei u srce: bol koju boluje 1325) dola je voljom bogova, jer si se bio pribliio uvaru nimfe Zlatojke, zmiji, koja skrivena bdi nad svetom neprikrivenom ogradom. I znaj, bol strana nee ti prestati dok ovo sunce bude izlazilo s ove strane, a izlazilo s one49. Nikad nee se osloboditi tog stranog jada 1330) ako dobrovoljno ne krene k trojanskim poljanama i ne sretne kod nas Asklepijeve sinove.50 Oni e ti olakati bol da konano svojim lukom i sa mnom osvoji 1335) tvravu. Kako ja znam da je tako? Kazat u ti. Pao nam je u ruke Trojanac Helen, vrstan vra i otvoreno nam je prorekao da se to mora tako dogoditi. Dodao je jo da sva Troja mora nuno pasti ovog istog ljeta, 1340) a ako je slagao, nek mu sijeku glavu. Sada zna sve, pristani rado: krasna dobit te eka: najveim helenskim junakom 1345) bit e smatran, a kad bude proao kroz ruke koje e te izlijeiti, tad, zauzev Troju, uzrok jadima mnogim, postii e slavu najveu.

FILOKTET: Odvratni ivote! to me jo dri iva na zemlji! Zato mi ne da da siem u Podzemni svijet? Avaj, to da radim? Kako ne vjerovati rijei 1350) covjeka ovog koji me svjetuje dobro? A opet, mogu li popustiti? Kako bih se jadnik, tada javio na svjetlo dana ako bih to izvrio? Kome bih tad mogao upraviti rije? Kako, oi moje, koje ste gledale patnje moje, kako ete vi snositi da se naem u drutvu 1355) sinova Atrejevih koji mi prouzrokovae propast? I Laertova sina? Ne mori me patnja prolosti, neg ono to predviam da u zbog njih trpjeti. Kad jednom je misao postala majkom zloina, nagoni ona 1360) na sve ostale zloine. to se tebe tie, ovo me udi: ti ne bi smio ii k Troji, i mene bi morao udaljiti od nje; ti ljudi nanijee ti ncpravdu, oni ti asti oinske otee, i nakon svega, ide da ratuje za njih 1365) i mene navodi na to? Odri zakletvu danu meni, vrati me domu mom, a ti na Skiru ostaj bijednike te pusti da propadnu jadno. Tako e primit dvostruko priznanje, 1370) od mene i od oca mog, a pomaui zlikovce, nce pokazati da si njihova soja. NEOPTOLEM: Razumno zbori, meutim, htio bih da ima povjerenje u bogove i moje rijei i da sa mnom, svojim prijateljem, isplovi iz ove zemlje. 1375) FILOKTET: Da stupim na trojanske poljane i pred Atrejeva mrskog sina s ovom nesretnom nogom? NEOPTOLEM: Da doe k onima koji mogu smiriti boli tvoje gnojne noge i osloboditi te boljetice. FILOKTET: Ah! to mi tu udnovatu pria priu! to mi 1380) konano savjctuje? NEOPTOLEM: Znam da je to najkorisnije i tebi i meni. FILOKTET: I ne stidi se pred bogovima tako govore? NEOPTOLEM: Zato bih se stidio traei korist? FILOKTET: Govori li o koristi za Atride ili za mene? NEOPTOLEM: Zacijelo za tvoju. Prijatelj sam ti i kao takav govorim. 1385) FILOKTET:

Kako! A hoe me predati neprijateljima mojim! NEOPTOLEM: Dragi moj, naui da te nevolje ne uine bahatim! FILOKTET: Takvim e me rijeima, prozirem te, upropastiti. NEOPTOLEM: Nipoto! Uvjeravam te da ih ne shvaa. FILOKTET: Ja dakle ne znam da su me Atridi bacili ovamo? 1390) NEOPTOLEM: A kad bi te sada ti, koji su te odbacili, spasli, razmisli! FILOKTET: Nikada ako moram pristati na to da vidim Troju. NEOPTOLEM: to mi je raditi ako te razlozima svojim ne mogu uvjeriti? Najjednostavnije za me jest da ti ih ne izlaem, 1395) a ti ivi kako ivi, daleko od ozdravljenja. FILOKTET: Pusti me da trpim to mi je trpjeti, i sjeti se obeanja koje si mi dao primivi moju desnicu, da e me vratiti, dijete, domu mom. Napravi mi to i ne odugovlai! 1400) Troje mi vie ne spominji, s nje dosta jadikovah i plakah. NEOPTOLEM: Kad hoe, otputujmo. FILOKTET: Kakve plemenite rijei ree! NEOPTOLEM: Stani vrsto na noge! FILOKTET: Da, ako mi snaga dopusti. NEOPTOLEM: Ali, kako da izbjegnem prijekorima Ahejaca? FILOKTET: Ne uznemiruj se zato. NEOPTOLEM: A ako opustoe moju zemlju? FILOKTET: Tamo u biti ja! NEOPTOLEM:

Kakvu e mi pruiti pomo? FILOKTET: Strijelama Heraklovim... NEOPTOLEM: to time kae? FILOKTET: ... sprijeit u ih da se priblie tvojoj domovini. NEOPTOLEM: Dodi poto pozdravi ovo tle! Pojavi se, deux ex machina, Heraklo. HERAKLO: Jo ne, Peasov sine, prije neg uje moje rijei. Samom sebi reci da ui tvoje uju Heraklov glas, oi tvoje ga vide. Ovdje sam zbog tebe i, napustiv nebeske dvore, dolazim da ti otkrijem Zeusove nacrte i zadrim te na putu kojim si krenuo. Pouj sada moje rijei. Ponajprije, sjetit u te udesa svog, muka. to otrpjeh i kojima prooh prije neg postigoh besmrtnu slavu koju gledas. Znaj, i ti e isto propatiti, a kad iz patnji izie, slavan e ivot stei. Kreni s tim ovjekom51 k trojanskom gradu. Najprije, prestat e tvoja boljetica, zatim junatvom svojim prvakom e biti zvan u vojsci. 1425) Parisa, zaetnika vaih zala, ubit e strijelama mojim. Troju es uzeti. Dio od plijena koji dobije za nagradu svoga junatva kui e poslati svojoj, Pcasu ocu svom, na visoravan Ete, u svoj zaviaj. 1430) Naprotiv, dio od plijena koji dobije od vojske, spomen na moj luk, poloi na moju lomau.52 Tebi pak, Ahilejev sine, ovaj naputak dajem: bez njega nee zauzeti trojansku ravan, ni on bez tebe. 1435) Nego, kao dva lava to zajedno pou, oboje bdijte, on nad tobom, ti nad njim. Ja, sa svoje strane, poslat u u llij Asklepija da te izlijei od bolesti. Po drugi put Ilij mora pasti 1440) pod mojim strijelama.53 Mislite i na ovo: osvojivi trojansku zemlju, iskaice potovanje bogovima, jer sve ostalo Otac Zeus uzgrednim smatra. Pobonost ne umire sa smrtnicima, bili ivi ili mrtvi, ona ne propada. FILOKTET: O ti, koji nosi poeljne glase, 1445) ti koji se ukazuje nakon dugo vremena, nepokoran neu se pokazati rijeima tvojim.

NEOPTOLEM: Odluci ovoj priklanjam se i ja. HERAKLO: Ne dugoasite dati se na posao. as je pogodan, vjetar povoljan za plovidbu 1450) ivo vam pue u krmu. Heraklo isezne. FILOKTET: Hajde da na odlasku pozdravim ovo tle. Zbogom, peino, dugo sklonite moje! I vi, nimfe rosnih livada! I ti, gromki udare valova o rt, 1455) gdje esto, unutar peine, imaah glavu ovlaenu udarcima vjetra junjaka, gdje mi je esto brdo Hermes vraalo odjek mojih jadikovki 1460) dok bijah u nevoljama. Naputam sada i vas, esme i vrelo Apolona Likijskog, sad vas naputam, a nikad ni povjerovati nisam mogao da e do toga doi. Zbogom, tle Lemna koje plae more, daj da me plovidba sretna i besprijekorna 1465) nosi onamo kamo me vode i Velika Suenica i savjet prijatelja i Onaj Bog pred kojim sagiba se sve a iji nalog ispunja se ovdje. ZBOR: Zajedno svi krenimo! Nimfama morskim pomolimo se 1470) da dou i tite na povratak! Objanjenja 1 Za Grke pjesnik ima vie naziva: Heleni, Argejci, Ahejci, Danajci 2 Melis ili Malis, pokrajina u Tesaliji, kojom protjee rijeka Sperkij, nekoliko puta spomenuta u Filopktetu kao i planina Eta i ovjek od Ete, to jest Filoktet i nj egov otac Poias, Peas. Neki komentatori trae da se umjesto ostaviti, napustiti st avi izloiti, jer otac je imao pravo izloiti sina, to ovdje nije sluaj. 3 Neoptolem, mlad, cfeb, poetnik je u ratnom zvanju, pomonik je starom ratniku, h oplitu Odiseju, u njegovoj je slubi 4 Odisej podsjea Neoptolema da mu je potinjen. Uz njega, Odiseja, mladi Neoptolem moe postati pravi ratnik. Efebi, naime, postavljali su na pograninim mjestima zam ke neprijateljima i sluili se prvenstveno lukavou. Odisej, velik ratnik i ne manje velik dovitljivac, ostat e, u neku ruku, efebom do kraja ivota. 5 Dardan je osniva Dardanije, to jest Troje - Ilija 6 Svi grki vojskovoe zakleli su se u Herinu svetitu kod Argosa da e krenuti u rat p rotiv Troje. Odisej, hinei ludilo, ipak je bio prisiljen da krene i krenuo je k T roji - Iliju. 7 Pa ni junatvo 8 Jer su pripadale Heraklu 9 Dakle slian Odiseju 10 Neoptolem i Filoktet 11 Mjesto po strani, na strani, neki komentari predlau na kraju svijeta, to je pr etjerano 12 Sree, blagostanja, moi 13 Hrizeja

14 Likomed, kralj Skira, ubojica Tezeja, djed je Neoptolemov. Likomedova ki Deid amiona zaljubila se u Ahileja dok je ovaj ivio na Skiru, i s njim imala sina Neop tolema. Na Skiru i danas pokazuju Ahilejev zaljev. 15 Iz Troje 16 Atridi Agamemnon i Menelaj 17 Odisej kraljuje i nad Kefalonijom (danas Zakinthos, Zant) 18 U Mikeni sjedi Agamemnon, u Sparti Menelaj 21 Rt u Trojadi, gdje je Ahilej bio pokopan. Na grob e mu doi i Aleksandar Veliki . 22 To jest Odisej 23 U tekstu jednina: zlikove 24 Kibela 25 Ovaj stih tumaen je na vie naina, a ja sam pristao uz Lexicon Sophoclaeum 26 Diomed. Filoktet uporno tvrdi da je Odisej Sizifov sin. 27 Thersites, najbrbljaviji i najruniji grki vojnik pod Trojom, ili, kako kae Home r, Ilijada, najruniji ovjek koji pod Ilij doe 28 Otok blizu Trakije 29 Akamas i Demofon 30 Sizif. Filoktet uporno tvrdi da je Odisej Sizifov sin. 31 Odisej 32 Iksion 33 To jest nakon deset godina 34 U Malidi 35 Heraklo. Boansko svjetlo: njegovu lomau upalio je sam Zeus svojom munjom. 36 Podsjea ga na obeanje da e ga odvesti s otoka Lemna 37 Odisej i Diomed 38 Heraklo 39 Da bi se obojica vratila kui ili da bi osvojili Troju 40 Odisej 41 Lemnos, vulkanski otok, gdje Mefest, bog kovaa, kovae za Zeusa 42 Izbezumljen, Filoktet bulji sad u zemlju, sad u nebo 43 Doslovno: vatro! To jest opasniji od vatre. 44 Odisej je bio primoran da krene k Troji 45 Lukav i prepreden, koji se snalazi u svim zgodama i nczgodama 46 Ajaksov brat 47 Odisej 48 Sparkij 49 Na istoku, na zapadu 50 Makaont i Podalirije 51 Za Herakla, Neoptolem nije vie nciskusan efeb, nego zreo ovjek, pravi ratnik, hoplit 52 Na mjestu gdje ga je spalio Filoktet 53 Istoni zabat slavnog Afaina hrama na otoku Egini prikazuje zaista Herakla kao strijelca