STATUSNE PROMJENE DRUŠTVA

O statusnoj promjeni dioničkog društva je riječ kada odlukom dioničkog društva dođe do takvih pravnih promjena nakon kojih se ono s obzirom na prijašnja obilježja više ne može smatrati istim dioničkim društvom. Ovisno o tome o kojoj je statusnoj promjeni riječ ovisi hoće li ili neće dioničko društvo biti ista pravna osoba, o čemu slobodno odlučuju društva koja sudjeluju u statusnoj promjeni, na koju ih se ne može prisiliti, ali im se ona može zabraniti, primjerice u kaznenom postupku, koji se vodi na temelju Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog državnog odvjetnika rješenjem zabraniti statusne promjene koje bi mogle dovesti do prestanka okrivljene osobe, zbog toga da se statusnom promjenom ne izbjegne odgovornost pravne osobe, jer nakon prestanka pravne osobe više ne bi bilo okrivljenika protiv kojeg bi se mogao voditi postupak. Posljedice statusnih promjena dioničkog društva su različite, pa može doći do pripajanja dioničkog društva drugom društvu (ako jedno društvo prestane i gospodarski nastavi u drugom društvu), pripajanja drugog društva dioničkom društvu (u slučaju nastavljanja društva, s time da se u njemu gospodarski nastavlja društvo koje prestaje statusnom promjenom), spajanja dioničkog društva s drugim društvom (prestankom društva i njegovim gospodarskim nastavljanjem u novome društvu koje time nastaje), zatim podjele društva razdvajanjem s osnivanjem ( prestankom društva i njegovim gospodarskim nastavljanjem u dva ili više novih društava), podjele društva razdvajanjem s preuzimanjem ( prestankom društva i njegovim gospodarskim nastavljanjem u dva ili više novih društava koja već postoje), podjele odvajanjem s osnivanjem (odvajanjem dijela društva koje time ne prestaje, a odvojeni se dio gospodarski nastavlja u jednome novom društvu ili više njih), odvajanja s preuzimanjem (odvajanjem dijela društva koje time ne prestaje, a odvojeni se dio gospodarski nastavlja u jednom društvu ili više njih koja već postoje) ili do preoblikovanja dioničkog društva (nastavljanjem dioničkog društva u drugom pravnom obliku). Sve te promjene dioničkog društva smatraju se statusnim, i propisane su zakonom, jer se statusnim promjenama dioničkog društva mogu nazvati samo one promjene propisane zakonom. Druge promjene su moguće, ali se ne smatraju statusnim, jer nemaju za posljedicu da društvo mijenja svoja bitna dotadašnja obilježja. Statusne promjene imaju različite posljedice na odnos dioničkog društva prema trećim osobama s obzirom na prava, obveze i odgovornost društva prema tome o kojj je promjeni riječ. Temeljno je pravilo da treći ne smiju biti oštećeni statusnim promjenama Statusnim promjenama dolazi do promjene jedne ugovorne strane u pravnom odnosu koju s obzirom na taj odnos treba smatrati jednostranom promjenom. To je razlog zašto se ne mogu provoditi druge statusne promjene, izuzev onih propisanih Zakonom o trgovačkim društvima. Zakon o trgovačkim društvima propisuje ove statusne promjene:1. pripajanje dioničkih društava2. spajanje dioničkih društava3. podjelu dioničkog društva i 4. preoblikovanje dioničkog društva u neko drugo društvo.Ono što je zajedničko svim tim slučajevima statusnih promjena dioničkog društva jest da se ne provodi likvidacija kada dioničko društvo prestaje kao pravna osoba. Društvo se gospodarski nastavlja u jednome ili više drugih društava u kojima dioničari nastavljaju

dotadašnje članstvo, ali u drukčijoj članskoj strukturi. Tome je tako jer zakonsko uređenje statusnih promjena omogućuje jednostavnije prestrukturiranjeumjesto složenih i dugotrajnih postupaka likvidacija i osnivanja društvava, pa i prenošenja dijela ili cijele imovine jednog društva drugome odvojenim pravnim poslovima. To se zamjenjuje s dva važna učinka statusne promjene, a to su identitet pravne osobe koji je karakterističan za preoblikovanje i sveopćim sljedništvom kao posljedicom ostalih statusnih promjena. Jedno i drugo omogućuje nastavljanje poslovanja i pruža zaštitu trećim osobama.Moguće je kombinirati više statusnih promjena, primjerice pripajanje zajedno s preoblikovanjem, pa dioničko društvo preoblikovati u društvo s ograničenom odgovornošću i pripojiti ga drugom društvu s ograničenom odgovornošću. Pri tome valja poduzeti radnje koje su propisane za obje statusne promjene, pa se stoga Zakonom uređuje koje odredbe od onih kojima se uređuju obje statusne promjene valja i kako primjeniti. Ovisno o tome koje se statusne promjene kombiniraju, nastat će i njihovi spomenuti učinci, koji se, stoga što su propisani Zakonom, ne mogu izbjeći.Sve statusne promjene propisane Zakonom o trgovačkim društvima vrijede za dionička društva upisana u sudskom registru u Hrvatskoj. One se ne bi mogle provesti između domaćeg i stranog dioničkog društva, no mogle bi se provesti s dioničkim društvima upisanima u Hrvatskoj bez obzira da li u njima većinski udio ima neka strana osoba, pa čak i kad je tsrana osoba u njima jedini dioničar, jer je u oba ta slučaja riječ o domačim dioničkim društvima na koja se primjenjuju naši propisi o statusnim promjenama.Gospodarski razlozi za provođenje statusnih promjena su različiti. Statusna se promjena može koristiti kao sredstvo gospodarskog prestrukturiranja dioničkog društva u više društava radi lakšeg djelovanja na tržištu i disperziranja poslovanja ili pak pripajanjem ili spajanjem radi stvaranja jačeg gospodarskog subjekta nakon što je stjecanjem dionica u više društava stečen većinski udio, radi stvaranja ili dokidanja holdinga, korištenja poreznih prednosti ili preoblikovanjem radi napuštanja složenog oblika društva u korist jednostavnijeg ili izbjegavanja izlaska javnog trgovačkog društva na burzu i drugo.Za statusne promjene kao što su pripajaje društva drugome društvu i spajaje društava ili podjela društava, kojih je posljedica prijenos poduzeća društva ili nekog njegovog dijela,Zakonom o radu* propisana je obveza da se uprava društva koje provodi statusnu promjenu prije donošenja odluke glavne skupštine o njoj mora savjetovati s radničkim vijećem, a ako ono nije utemeljeno u društvu, sa sindikalnim povjerenikom o očekivanim pravnim, gospodarskim i socijalnim posljedicama koje za radnuke mogu proizaći iz statusne promjene. U slučaju da se to propusti učiniti, odluka glavne skupštine o statusnoj promjeni je ništava, a društvo i članovi uprave zbog učinjenog propusta prekršajno odgovaraju. Do prethodnog savjetovanja ne dolazi u slučaju preoblikovanja društva, jer za time nema potrebe obzirom da tada ne dolazi ni do kakvih promjena u položaju, pravima i obvezama radnika, jer se radni odnos radnika i dalje nastavlja s istim poslodavcem.

PRIPAJANJE DIONIČKOG DRUŠTVA DRUGOM DIONIČKOM DRUŠTVU

O pripajanju jednog ili više dioničkih društava nekom drugom dioničkom društvu je riječ kada dioničko društvo ili više njih prenesu cijelu svoju imovinu, dakle imovinu pripojenih društava, drugome društvu (društvu preuzimatelju), pri čemu se, usprkos prijenosu cijele imovine, ne provodi likvidacija pripojenog društva odnosno pripojenih društava, a dioničari svakog pripojenog društva kao zamjenu za prenesenu imovinu društva dobivaju dionice društva preuzimatelja i svoje članstvo u pripojenom društvu nastavljaju u društvu preuzimatelju. Pripajanjem prestaje postojati pripojeno društvo kao pravna osoba i gospodarski se nastavlja u društvu preuzimatelju koje već postoji. Poduzimanjem radnji pripajanja zapravo se odlučuje o nastavljaju društva, ali u drugome društvu. Odluku o nastavljanju društva nije potrebno donijeti, jer je ona zapravo sadržana u spomenutim radnjama. Prema Zakonu o trgovačim društvima, pripajanje je dopušteno ako bi se moglo odlučiti o nastavljanju društva. Tako se radnje pripajanja mogu provesti sve dok u provođenju likvidacije ne počne podjela imovine dioničarima*, jer se do tog trenutka može donijeti i odluka o nastavljanju društva.Za pripajanje dioničkog društva drugom dioničkom društvu potrebno je:

1. sklopiti ugovor o pripajanju2. izraditi i podnijeti izvješće o pripajanju3. obaviti reviziju pripajanja4. donijeti odluke o ugovoru o pripajaju u glavnim skupštinama dioničkih društava koja

sudjeluju u pripajanju i5. podnijeti prijavu za upis pripajanja u sudski registar.

Ugovor o pripajanju sklapaju dionička društva koja sudjeluju u pripajanju, a sklapaju ga uprave dioničkih društava onako kako zastupaju društvo, što je izričito propisano Zakonom o trgovačkim društvima. Ukoliko se radi o ugovoru o pripajanju koji sklapa više dioničkih društava, taj će ugovor za svako dioničko društvo sklapati njegova uprava. . Ugovor se sklapa u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrđuje javni bilježnik. Iako Zakon propisuje da se ugovor o pripajanju mora sklopiti u obliku javnobilježničke isprave, u kju pored navedenih spada i javnobilježnički zapisnik, u tom obliku ga nećemo naći.Da bi ugovor o pripajanju bio sklopljen, moraju se o njemu donijeti odluke u glavnim skupštinama dioničkih društava, pa tada mora prvo postojati prijedlog tog ugovora koji odobravaju glavne skupštine i nepromijenjiv je, odnosno odmah nakon što su glavne skupštine usvojile prijedlog ugovora, uprave na temelju tog prijedloga sklapaju ugovor o pripajanju.Ugovor o pripajanju dioničkih društava je obično rezultat kompromisa dvaju dioničkih društava i njihovih dioničara, jer se njime uređuju značajna pitanja za pripajanje pa dolaze do izražaja često suprotstavljeni međusobni interesi. Zakon propisuje samo minimalan sadržaj tog ugovora, ono što ugovor mora sadržavati da bi se smatrao ugovorom o pripajanju, a to su tvrtka i sjedište društava koja sudjeluju u pripajanju, sporazum o prijenosu imovine svakog društva koje se pripaja u zamjenu za dionice društva preuzimatelja, omjer zamjene dionica, a ako je to potrebno, i visinu doplate u novcu, zatim pojedinosti o prijenosu dionica društva preuzimatelja dioničarima pripojenih društava, vrijeme od kada te dionice daju pravo na sudjelovanje u dobiti društva i sve pojedinosti glede tog prava, vrijeme od kada radnje

pripojenog društva vrijede kao da su poduzete za račun društva preuzimatelja, prava koja društvo preuzimatelj daje svakome pojedinome dioničaru, kao i imateljima vrijednosnih papira pripojenoga društva, te svaku posebnu pogodnost koja se daje svakome članu uprave ili nadzornoga odbora društava koja sudjeluju u pripajanju ili revizoru pripajanja.*Ako društvo preuzimatelj drži sve dionice društva koje se pripaja,dolazi do pripajanja koje se u praksi naziva „up stream merger“. Za takvo je pripajanje karakteristično da se u ugovoru o pripajanju ne mora navesti omjer zamjene dionica i eventualne doplate u novcu, pojedinosti o prijenosu dionica društva preuzimatelja dioničarima pripojenog društva te vrijeme od kada te dionice daju pravo sudjelovanja u dobiti društva i pojedinosti glede toga.Ukoliko se pripaja više društava, ta se pitanja moraju urediti ugovorom u pogledu ostalih društava čije sve dionice ne drži društvo preuzimatelj. To nije smetnja sklapanju jednog ugovora, samo što u njemu neće biti spomenutih podataka u pogledu onog društva za koje oni nisu potrebni, ali je poželjno navesti da je riječ o društvu čije sve dionice drži društvo preuzimatelj. U dijelu ugovora koji se tiče prijenosa imovine treba ugovoriti obvezu da se društvu preuzimatelju prenosi cijela imovina društva koje se pripaja, ali i da na nj prelaze i sve obveze tog društva, u zamjenu za dionice društva preuzimatelja. Nije potrebno posebno popisati svu imovinu i sve obveze, ali se to može učiniti. Pojedinačna specifikacija imovine i obveza nije potrebna jer će sve to prijeći društvu preuzimatelju, budući da je posljedica pripajanja sveopće sljedništvo, bitno je da je jasno izražena volja da se prenese imovina, i to u zamjenu za dionice, jer se na tome temelji pripajanje.Najspornije pitanje kod pripajanja je pitanje omjera zamjene dionica. Mora se ugovoriti koliko će koji od dioničara društva koje se pripaja dobit dionica društva preuzimatelja u zamjenu za dionice što ih ima u društvu koje se pripaja. Pritom je odlučan odnos vrijednosti neto imovina društava koja sudjeluju u pripajanju. Dioničari društva koje se pripaja koji nemaju dovoljan broj dionica da bi po omjeru zamjene dobili točan broj dionica društva preuzimatelja imaju pravo na doplatu u novcu koju im treba isplatiti društvo preuzimatelj u onom iznosu za koji utvrđena vrijednost njihovih dionica nije pokrivena vrijednošću dionica koje dobiju, odnosno ako su pripajanjem, gledajući po vrijednosti, izgubili više dionica nego što su ih dobili. No, ako bi dioničar društva koje se pripaja imao samo jednu dionicu tog društva, što bi bilo nedovoljno za za dobivanje jedne dionice društva preuzimatelja, on ne bi imao pravo na obeštećenje, nego bi trebao dopustiti da se ona izloži prodaji za njegov račun, jer Zakon o trgovačkim društvima govori samo o doplati, a ona se plaća povrh dobivenih dionica, a ne i kad ih se uopće ne može dobiti. Takvu dionicu mogu kupiti ostali dioničari da bi dobili dovoljan broj dionica potrbnih za zamjenu, a moguće je i da se prodaju one dionice društva preuzimatelja čija vrijednost odgovara zbroju više takvih dionica raznih dioničara, s time da im pripadne utržak u omjeru sudjelovanja vrijednosti njihovih dionica u onome što je za to dobiveno. Neki dioničari društva koje se pripaja mogu pristati i na to da im zajedno pripadnu dionice društva preuzimatelja koje odgovaraju zbroju iznosa koji su ostali nepokriveni dobivenim dionicama u zamjenu za dionice koje su imali.U ugovoru također treba navesti i kako će se obaviti prijenos dionica društva preuzimatelja dioničarima društva koje se pripaja tako da se odredi kada će se to učiniti i kako te zahtijeva li se da pri tome dioničari poduzmu neke radnje, primjerice da postave zahtjev za upis u registar dionica, ili će to učiniti uprava društva preuzimatelja po službenoj dužnosti odnosno postaviti

zahtjev za knjiženje na računima u Središnjoj depozitarnoj agenciji. Vrijeme od kada dioničari društva koje se pripaja imaju pravo na dividendu određuje se prema poslovnim godinama za koje se dobit iskazuje u računu dobiti i gubitka, pri čemu se može ugovoriti da oni to pravo imaju i na teret dobiti iz godina prije pripajanja.Određivanje dana od kada radnje pripojenoga društva vrijede kao da su poduzete za račun društva preuzimatelja ugovara se da bi se razgraničilo pravo na dividendu, interne je naravi i djeluje samo između društava i njihovih dioničara. Za dobit koja se obračuna do tog dana imali bi pravo na dividendu samo dioničari društva koje se pripaja, a za dobit obračunatu nakon toga dioničari društva preuzimatelja među koje treba ubrojiti i nove dioničare, prijašnje dioničare društva koje se pripojilo. U ugovoru se još mogu navesti i prava koja se daju dioničarima, te posebne pogodnosti koje se daju članovima organa društava koja sudjeluju u pripajanju i revizoru pripajanja, ako takve postoje.Uprava svakog društva koje sudjeluje u pripajanju mora prije održavanja glavnih skupštinatih društava sastaviti pisano izvješće o pripajanju koje mora biti opširno, mora sadržavati pravno i gospodarski obrazložen ugovor o pripajanju, naročito omjer zamjene dionica i visine doplata u novcu, razloge pripajanja i posljedicena društva koja sudjeluju u pripajanju, s posebnim naglaskom na društvo čija uprava izrađuje izvješće.Izvješće se izrađuje kako bi se dioničare obavijestilo o svim okolnostima pripajanja tako da imaju predodžbu o zamjeni dionica koju treba provesti. Kako bi se dobila jasna slika predloženog i kakobi se dioničarima omogućilo da sami provjere točnost onoga što se tvrdi, svi se navodi moraju potkrijepiti brojčanim iskazima. To je ujedno i razlog zbog kojega je u izvješću dobro učiniti usporedbu stanja društva prije pripajanja s onim koje se očekuje primjereno vrijeme nakon toga, a može se također i izraziti predviđanje poslovnih rezultata u budućnosti u usporedbi s onima koji se postižu prije pripajanja, a mogu se navesti i moguće alternative s razlozima koji govore za prihvaćanje odnosno neprihvaćanje svake od njih te zbog čega je izabrana baš ta varijanta pripajanja u pogledu koje je sklopljen ugovor.Važan dio izvješća je i onaj u kojem se navode i obrazlažu mjerila kojima je procijenjena imovina društva koje sudjeluje u pripajanju. Pri procjeni imovina društava koja sudjeluju u pripajanju valja primjeniti ista mjerila, jer je procjena imovine osnovica po kojoj se određuje omjer zamjene dionica. Zato se u izvješću mora upozoriti na posebne teškoće koje su se javile pri procjeni vrijednosti društva i navesti kako su uklonjene. Ono što je bitno jest da izvješće bude precizno i točno, bez pretjerivanja, jer ono mora realno odražavati stanje stvari i razumna poslovna očekivanja primjenom pažnje urednog i savjesnog gospodarstvenika.Uprave društava koja sudjeluju u pripajanju mogu sastaviti i zajedničko izvješće o pripajanju. Prednost toga je da se tada na istome mjestu i primjenom istih mjerila obrazlažu značajna pitanja za provođenje pripajaja, što dioničarima olakšava usporedbu postupanja u svim društvima zahvaćenim pripajanjem.Izvješće obično potpisuju svi članovi uprave, a dovoljno je i da ga potpišu oni članovi uprave koji su ovlašteni zastupati društvo na valjan način.Jedan revizor ili više revizora moraju za svako društvo koje sudjeluje u pripajanju pregledati ugovor o pripajanju. Te revizore pripajanja imenuje trgovački sud na čijem je području sjedište društva za koje pregledavaju spomenuti ugovor. Uprava društva postavlja zahtjev za imenovanjem revizora, a o imenovanju odlučuje sud u izvanparničnom postupku. Revizori pripajanja moraju izraditi pisano izvješće o obavljenoj reviziji, a mogu izraditi i zajedničko

izvješće za više društava. Revizori prvo moraju ispitati kako su utvrđene vrijednosti imovina društava koja sudjeluju u pripajanju, te ocjeniti primjerenost zamjene dionica, stoga oni u izvješću moraju navesti neke bitne podatke, kao što su metode kojima je određen omjer zamjene dionica, da li je primjena tih metoda opravdana i iz kojih razloga, do kojeg bi se omjera zamjene dionica došlo kad bi se primjenile različite metode, ako su one primjenjive, te koje je značenje dano pojedinim metodama za itvrđivanje predloženog omjera zamjene i vrijednosti na kojoj ono počiva, kao i posebne teškoće koje su se pojavile pri procjeni imovine društva. Ne treba navoditi činjenice čije bi objavljivanje moglo prouzročiti znatnu štetu nekome od društava koja sudjeluju u pripajaju ili društvima koja su s njima povezana.Za izradu izvješća revizori, njihovi pomoćnici i zakonski zastupnici društva koje obavlja reviziju, odgovorni su prema propisima kojima se uređuje revizija.Za valjanost ugovora o pripajanju, ugovor moraju odobriti glavne skupštine svih društava koja sudjeluju u pripajanju. One u pravilu odlučuju o već sklopljenom ugovoru, ali je moguće i da odlučuju o njegovu nacrtu, po kojemu će, nakon što ga njihove glavne skupštine odobre, uprave sklopiti u ime društva. Odluka o odobrenju ugovora donosi se na glavnoj skupštini glasovima koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenog na toj skupštini u vrijeme donošenja odluke. Drugačiji uvjeti za odobrenje ugovora mogu se odrediti statutom. Ugovor o pripajanju nije valjan ako ga ne odobri neka od glavnih skupština, i tada se pripajanje ne može provesti. Zamišljeno pripajanje više društava je jedinstven postupak koji čini cjelinu, pa se ne može provesti ni između svih ostalih društava osim onoga čija skupština nije odobrila ugovor o pripajanju, jer je ugovor o pripajanju ugovor s više ugovornih strana, pa zato nevaljanost ugovora za jednu ugovornu stranu zbog toga što za nju ugovor nije odobren, ima kao posljedicu nevaljanost cijelog ugovora.Postoji situacija kada za valjanost ugovora nije potrebna odluka glavne skupštine društva preuzimatelja. Ta je situacija propisana Zakonom o trgovačkim društvima, kada društvo preuzimatelj drži dionice društva koje se pripaja na koje otpada najmanje devet desetina temeljnog kapitala tog društva, osim ako dioničari toga društva na dionice kojih se odnosi najmanje pet posto temeljnog kapitala društva zahtijevaju da se sazove glavna skupština koja treba odlučiti o davanju odobrenja za ugovor o pripajanju.Pripajanju prethodi postupak propisan Zakonom o trgovačkim društvima,koji je zapravo poseban postupak koji prethodi odlučivanju u glavnoj skupštini, a sastoji se iz posebnih zahtjeva kojima se nastoji pojačati obaviještenost dioničara o stvarima dioničkog društva.Ugovor o pripajanju treba prijaviti u sudski registar prije nego što se sazove glavna skupština koja treba odlučiti o njegovu odobrenju. Uprava je dužna nakon sazivanja glavne skupštine u poslovnim prostorijama društva staviti dioničarima na uvid