radili smo Krleu, usporedbu njegove pjesme sa Adyjevom Sirni, sirni, sirni, onda Maurania, Hrvati Maarom, e da, i od Krlee Zastave, veza sa slikom Nagy Akt iliti Grandiozno ensko tijelo, i jedna od tema su legende vezane uz Matyas kiraly

J trtnetek a szlovnek Mtys kirlyrl

Hunyadi Mtys (Kolozsvr, 1443. februr 23. Bcs, 1490. prilis 6.) magyar kirly. Nevezik Corvin Mtysnak, az igazsgos Mtys kirlynak, hivatalosan I. Mtysnak, de a kznyelv egyszeren, mint Mtys kirlyt emlegeti. Neve latinul s nmetl Matthias Corvinus, horvtul s szlovnl: Matija Korvin. Alrsban a Mathias Rex (Mtys kirly) tnik fel. Magyarorszgon 1458 s 1490 kztt uralkodott. 1469-tl cseh kirly, 1486-tl Ausztria hercege. A magyar hagyomny az egyik legnagyobb magyar kirlyknt tartja szmon, akinek emlkt sok npmese s monda is rzi.

A megvlt Mtys kirly sznevltozsai a szlovn nphagyomnyban s szpirodalomban c. monogrfia (2001):

Mtys kirly s a szlovn terletek trtnelmi viszonya

A Mtys-mtosz keletkezse a szlovn nphagyomnyban

A szlovn mondk s npdalok Mtys kirlya

A Mtys-mtosz szpirodalmi recepcija

Archetipikus szimblumok

Szlovn nemzeti szimblumok

A mtosz romantikus rtelmezse s interpretcija (Preeren)

A nemzeti mtosz rekonstrulsnak ksrlete (Trdina, Akerc )

A mtosz szocilis s politikai aktualizlsa (Akerc)

Demitizls a szzadeln s ksbb (upani, Eller, Kozak, Destovnik-Kajuh)

A Mtys-mtosz eszmei s potikai szintzise (Cankar)

bvts, rtelmezs, aktualizls s demitizls (Sodba)

szintzis (Potepuh Marko in kralj Matja) a szintzisbl kigaz individulis s univerzlis (Grenik Lenart, Podobe iz sanj)

A tma jragondolsa s folytatsa

A Mtys kirlyra vonatkoz npi szvegeknek, mint a kollektv emlkezet, a kollektv narratva s a nemzeti identits szvegeinek az rtelmezse

Mtys kirly s a szlovn terletek trtnelmi kapcsolatainak alaposabb feltrsa

Amennyiben lehetsges: a trtnelmi tnyek s a Mtys kirllyal kapcsolatos motvumok, kollektv elbeszlsek (narratvk) sszevetse

Fogalmak meghatrozsa: kollektv emlkezet, nemzeti identits, narratvakpzs

Kollektv emlkezet Maurice Halbwachs (1925)

gy vli, hogy az emberi emlkezet nem individulis termszet, hanem a trsadalmi kommunikcihoz kapcsoldik. Magyarn: csakis arra emlkezhetnk, amit a klnfle trsadalmi csoportok kommunikcija sorn kzvettnk, amit el tudunk helyezni a klnfle szocilis smkba s a trsadalmi kontextusba. Jan Assmann (1992)

Kommunikatv s kulturlis emlkeztetet, klnbztet meg. A kommunikatv emlkezet a kzelmlt s a jelen mindazon emlkeit tartalmazza, amelyekben a kortrsak osztoznak. A kulturlis emlkezet egsze a kzssg eredetig nylik vissza. A kulturlis emlkezet trgyiastja a kzssg szmra fontos lmnyeket s emlkeket, azokat trtnetekbe kdolja, s ez ltal megrzi ket.

Nemzeti identits Pierre Nora (1984)

Hogyha megszakad az emlkezet folytonossga, eltvolodunk sajt mltunktl. Csakis gy emlkezhetnk, hogyha lteznek az emlkezet helyei (intzmnyek, fldrajzi pontok, kulturlis alkotsok, trsadalmi szoksok, rtusok, narratvk)

Az emlkezet helyeinek legfontosabb feladata a nemzeti identits megszilrdtsa s kzvettse Narratvk kpzse Hayden White (1973)

Bizonyos esemnyek nem azrt valsgosak, mert megtrtntek, hanem azrt, mert az esemnyek kronolgiai rendjben helyet talltak maguknak.

Mechanizmus (kollektv emlkezet, nemzeti identits s narratvk keletkezse)

Kzs esemny, mint a kollektv narratva alapja: Bizonyos epizd esemnyek klnleges szerepe

Ezeknek az epizdoknak a kollektv stilizlsa

A kollektv elbeszlsek funkcija:

a kzssg fizikai megrzsei

idbeni folytonossg

az egyn ntudatnak kiptse s tarts jjszervezse

A narratvk tarts vltozsa: a jelentsek ismtlse s bvtse

A jelentsek zrt rendszere: bizonyos eszmk csak a kzssg szmra rthetek

A nemzeti narratvk jelentsge a kzssg megteremtsben, valamint a kzssg s az egyn identitsnak megrzsben

A kollektv narratvk kpzsnek mechanizmusrl keveset tudunk

Mellkszerepl, jelents termszeti jelensg, ltvnyos katonai pard 1485-ban

Erazem Predjamski

Napfogyatkozs

Gyzelem utni seregszemle

Erazem Predjamski (?? - 1484)

A fuvaros Mtys kirlynl

Rablvitz, aki Mtys kirly szvetsgese volt a Vipava foly vlgyben az szaki itliai terjeszkedsben

Egyik nap tja sorn, hatalmas erdn halad keresztl, aztn egy magas hegy fel veszi az irnyt, ezen megpillant egy flig a sziklba ptett hzikt, amelynek a tetejt alig lehetett a fldbl kiltni.

Jelents termszeti jelensg 1485. mrcius 18-n Kronenburg, 1485. mrcius 18.

Elfoglalta teht a kirly Kronenburgot, amelyet Bcs bstyjnak tartanak Azon a napon olyan nagy napfogyatkozs volt, hogy szmos csillagot lehetett ltni. Sokan jsoltk, hogy a napfogyatkozs szerencstlensget hoz a csszrnak.

(Antonio Bonfini: Mtys kirly)

A lert napfogyatkozs 1485. mrcius 16-n volt s Linzet, Kszeget s Esztergomot rintette. Bcsben s Budn pedig szinte teljes volt a napfogyatkozs. A Merkr, a Vnusz s Jupiter fnyes csillagknt volt lthat.Katonai szemle, 1485. jlius 9.

Bcsjhely elfoglalsa utn Mtys kirly fnyes hadiszemlt tartott Sollenau mezejn Bcsjhely eltt a szles mezn felsorakoztatta az sszes lgit, hadrendbe lltotta A sereg, amely a tborbl kivonult a mezre, hogy hadrendbe llva meginduljon a noricumi hegyszorosok s vlgytorkolatok elfoglalsra, nyolcezer gyalogbl, hszezer lovasbl, valamint (az aprdok, csicsksok, markotnyosok nlkl) krlbell kilencezer szekrbl llt. A kirly pedig szemlyesen kvnta fellltani az sszes hadoszlopot, s a harci feladatokat maga osztotta ki rdemessg szerint. Akkora engedelmessg uralkodott mindentt, akkora volt a vezr irnti szeretettel prosult flelem s tisztelet, hogy parancst mindenki a sznl gyorsabban teljestette, s hogy utastsnak eleget tegyen, az lett is semmibe vette. Akkora csnd honolt mindentt, hogy a parancsszn kvl nemhogy emberi hang, de egy lnyerts sem hallatszott sehol. Ezutn, ahogy az egyes hadoszlopok kiss elbbre haladtak, adott jelre a fejedelem eltt hadgyakorlatot mutattak be, s a sorok vltakozva fejldtek hol k alakba, hol krbe, hol hrom- vagy ngyszgbe, frsz meg oll formjra. A frfi gy tesz, ahogy megparancsolja neki, s sk mezt lt, hosszt s szleset. A mez telistele van csupa fegyveres lovas katonval. Minden nyugodt s csndes. Egyikk sem moccan, mintha a lovak s a katonk aludnnak. Ltod, ez a fekete sereg! mondja Mtys kirly a csodlkoz szlovnnak. Tekints ki ismt az ablakon. Az ember ismt kitekint, a kirly pedig knnyedn megfogja kardjt s kiss kihzza a tokjbl. Ht lss csodt! Az egsz sereg megled! A katonk felegyenesednek, a lovak fejket mozgatjk, nyertenek s patikkal kaparnak.

Hegeds a pokol kapujban

Ebbe a tpusba tbb szveg is tartozik, m a korbbi vltozatokban nem Mtys kirly, hanem a kilencedik kirly szerepel.

Ennek a szvegnek kt vltozata ltezik:

S. Vraz eredeti, kziratban maradt vltozatban:

Mtys kirly a hegeds sajt anyjt menti ki a pokolbl

A kzztett vltozatban S. Vraz:

az Orfeuszrl s Eurdikrl szl trk-grg monda alapjn az anya helyett a felesget szerepelteti.Ptuj

Jelents politikai s trsadalmi esemny,

Orpheusz-emlkm

Mtys kirly 1476-ban felesgl vette I. Ferdinnd npolyi kirly lenyt, Beatrixot.

A npes magyar delegciban, amely lnykrs cljbl utazott Npolyba, 20 trk fogoly is volt.

A leend magyar kirlyn meglehetsen veszlyes szrazfldi tja Krajnn s Stjerorszgon keresztl vezetett. tkzben trk csapatok veszlyeztettk tjukat. December els napjaiban rtek Ptujba, ahol a leend kirlynt Hunyadi Mtys zvegye, Mtys anyja vrta s Szkesfehrvrra ksrte, ahol aztn kirlynv koronztk.

Ptuj mint trtnelmi helyszn, ahol az anya s a leend felesg tallkoztak.

Az oda vezet t veszlyes volt, onnan mr veszlytelen.

Orpheusz-emlkm

Joseph L. Henderson: Orfeusz s az Ember Fia

A korai keresztny egyhz Krisztus elkpnek tekintette

A j psztor

Emberi-isteni szrmazs

Az isteni princpium kzvettje

Ivan Cankar: Mihaszna Marko s Mtys kirly

Bejratnl kt vitz tmaszkodott a falnak. Fejk mlyn a mellkre konyult, kezeik hossz drdanylen nyugodtak. Hajszlnyira olyanok voltak, mint azok a rmai katonk, akiket Marko az Isten srja eltt ltott valamikor a templomban. Az arcuk is olyan szakllas s marcona volt.

A Megvlt Mtys kirly

Marsilio Ficino (1433-1499) a firenzei humanizmus kivteles alakja, neoplatonista s teolgus, a firenzei Platn Akadmia alaptja, Platn mveinek fordtja.

De triplica vita c. mvnek harmadik ktett, amelyben elssorban asztrolgival foglalkozik, Mtys kirlynak ajnlotta.

Az 1480-ban Mtyshoz rott ajnllevelben azt olvassuk, hogy a grg kor filozfusai, klti, sznokai s trtnetri annyi vszzad utn knytelenek a trk iga alatt senyvedni. A tovbbiakban ezt rja: s miknt az egykor a limbusban vesztegl, ama rgi szentek a Messist, gy hvjk ezek a nyomorult blcsek rks hangos kiltssal Mtyst, mint megvlt Mtyst, hogy ket a limbusbl vagy inkbb a pokolbl a fnyre s letre visszavezesse.Ficino kijelentsnek trtnelmi kontextusa

Kzp-Eurpa dinamikus fejldse a kzpkor vge fel

A hatalomrt kzd ers dinasztik jelenlte a trsgben

A trk s a huszita mozgalom elleni kzdelmek veszlyes terlete Itlia fell nzve

A ppk ismtelt ksrlete a keresztes hbor megszervezsre, amelyben vezet szerepet szntak Mtys kirlynak

Mtys jajcei gyzelme (1463) utn nyilvnvalv vlt Eurpa szmra, hogy a trk elleni sikeres hadvisels egyetlen bzisa a Magyar Kirlysg lehet

1470-tl komoly vltozsok Mtys politikjban:

feszlt viszony a Szentszkkel

nemzeti egyhz megteremtsnek ksrlete pokuaj stvaranja nacionalne crkve kevesebb figyelem a trk elleni harcoknak

III. Frigyes elleni kzdelmek kezdete

A Beatrix-szal trtn hzassg rvn humanista monarchia megteremtse

Antonio Bonfini: De Corvinae domus origine. Geneologiai kapcsolat a Corvin-hz s Jupiter kztt (rszben ppen a romn szrmazsnak is ksznheten)

Mtys 1490-ben bekvetkezett vratlan halla utn az orszg gyors politikai s gazdasgi sszeomlsa

A Mtys kirly alakjhoz tapad Megvlt-mtoszban sszesrsdik, hogy a kivteles kpessg hadvezr, a keresztes hbork potencilis vezetje, aki majd legyzi a hitetleneket s a az eretnekeket, olyan uralkod, aki Eurpnak ezt a rszt megszabadtja a barbrsgtl s meghonostja a humanista s a renesznsz szellemet.A HORVT VIZULIS KLTSZET

LADISLAUS SIMANDI/SIMNDY LSZL 1655 1715

A megnevezs bizonytalansga:

Konkrt/konkretista kltszet

Vizulis kltszet

Experimentlis kltszet

Intermedilis kltszet

Rajzkltszet

Kpkltemny, plaktvers

Kpvers

Formavers

Szavaink alatt is kpek rejtznek

A jel mint scripto-vizulis egysg (pl. hieroglifa)

Amikor a vizulis kltszet eredetrl s folytonossgrl van sz, ltalban kt ellenttes nzet feszl egymsnak:

A) A XX. szzadi konkretista szvegek s az azt megelz korok vizulis szvegei kztt nincs semmifle kapcsolat,

B) A mlt ilyen jelleg mvei ugyanahhoz a meta-diskurzushoz (vizulis-nyelvi diskurzushoz) tartoznak.

Protovizulis vagy vizulis kltszet?

Gll Tams (1700 1759)

Protovizulis vagy vizulis kltszet a horvtoknl?

Goran Rem legjabb szintzisei:

Pristup pregledu hrvatske vizualne poezije (Rije 1997/2)

Panorama granice (Rijei 2002/1-3)

Koreografija teksta (Meandar, Zagreb, 2003.)

Nhny konkretista szveg a horvt irodalom korbbi vszzadaibl:

- Marko Maruli (1450-1524)

-Ignjat urevi (1675-1737)

-imun Meci (1670-1735)

Ladislaus Simandi lete (1655 1715)

Vajon Ladislaus Simandi ktete eldntheti-e a horvt irodalomtrtnet-rs dilemmjt: protovizulis vagy vizulis?

A kzs lengyel, magyar, osztrk s horvt plos rendtartomny tagja volt, kivteles sznok

A sveticei s csktornyai kolostor priorja

1715. mrcius 24-n halt meg Lepoglavn

Kilin Istvn: horvt nemzetisg volt (A rgi magyar kpvers, 1998, 23.)

Simndy Lszl a magyar kpvers-kltszet kivteles alkotja a magyar irodalom inkorporlta

Ladislaus Simandi mvei

Corvi albi eremitici nova musa inconcinna (1712., 1719. i 1772.)

Brevis notitia (1866.)

Kisbn Emil: A magyar plos rend trtnete. Budapest, 1938.: sokaknak rbeszlsre s krsre hatrozta el, hogy az eszme kedvrt a nvendkek rszre Corvi albi eremitici nova musa cmen fondorlatos mesterkedsekkel megszerkesztett munkjt remete Szent Pl dicstsre megrja. A rend patrnusnak lete mozzanatait szedte talls, akrosztichonos, nagyon is tlz, leoninus s kdencis versekbe. A gondjaira bzott nvendkeinek bizonyra nagyon is tetsz, a barokk jellegt ersen magnvisel, harmincngy fejezetre oszl munka mesterkltsge valsggal bntan hat a mai emberre. A fehr holl alatt a szerz magt rti, aki, miknt remete Szent Pl pusztai hollja, nvendkeinek szellemi tpllkul nyjtja munkjt. Mvbe remete Szent Pl dicstsre s egyben nvendkei oktatsra nemcsak trtneti adatokat, hanem csillagszati, matematikai, filozfiai, st a latin nyelv szablyait is beleszvi. Ezrt a mnek bizonyos mrtkben tanknyv jellege is van. Msik munkja a Brevis notitia tisztn rendtrtneti m. Krakkban 1866-ban jelent meg s 200 brosrbl ll.

Kilin (A rgi magyar kpvers, 1998.): Simandi ktett a magyar vizulis kltszet szemszgbl vizsglva gy ltja, rendkvli tehetsg szerzrl van sz.

Nhny rdekes kpvers Simandi ktetbl

Paralepton Justitiamfuge

sperneDEUMSathanam

Venerare

DiligeLuxuriam

Vitiumcoledestrue

Sanctos.

Az igazsgtl meneklj, gylld az Istent, a Gonoszt tiszteld

Szeresd a pompt, tartsd becsben a bnt, rombold a szenteket

Az igazsgot szeresd, meneklj a pomptl, gylld a bnt

Tartsd becseben az Istent, gylld a Gonoszt, tiszteld a szenteket

Disztichonba bujtatott szerzi nv Kubus Grg kereszt Latin kereszt Versus cabalisticus Asztrolgiai kerk Bolygk, illusztrci 1560-bl Csillag ra Rbusz

Lehetsges-e Simandi kltszetnek beemelse a horvt irodalomtrtnetbe?

Kt horvt klti szveg

Kilin Istvn csupn egyetlen olyan szvegrl tesz emltst, amelyet balrl jobbra haladva latinul, jobbrl balra haladva pedig horvtul olvashatunk

Kilin Simandirl: magyar nyelv, de horvt szrmazs plos szerzetes...

A fehr holl

Remete Szent Plnak ajnlja e rkverset, amelyben ellrl olvasva latinul, htulrl pedig horvtul szl. Elszr latinul. Mert elkldte (a szerelem fiait tpllja) amen.

Htulrl horvtul szl.

(A)Nincs teste a szegnynek (B) a gonosz eltakarodik,

(C) csendesedem.

A latinoskods kifejtse. A vers ltal megrtjk, hogy Thbai Szent Pl a szeretet fiait, akiket a szerzetben nemzett, kegyesen tpllja is, s nekik bkt kldtt. A horvtoskods kifejtse.

(A) Azaz: mivel Szent Pl teste romlatlan.

(B) Azaz: mivel e szent nevnek segtsgl hvsra az rdg eltakarodik,

(C) lecsendesti a haragv Istent.

A fehr holl egy s ugyanazon dallamra klnbz nyelveken szl, miknt az apostolok, tudniillik latin s horvt nyelven, ezzel bizonytja, hogy termszete horvt, mvszete latin, s ezzel a mestersggel szentknt tisztelni javasolja Szent Plt, az els remett.

Elbb horvtul:

Sok minden ksrti Thbeust, bjos angyalok is

S ln bizony ez, patrnusa lent.

Mg itt elnyered; az j mennyet, imdkozz sokat,

Hogy els Pl dicssge mg nagyobb legyen

Tudja a mrtket, ott a mennyek Ura, nem tud bnkdni,

Az igazat cselekedni, neknk a nyugalmat megadni.

Majd latinul:

Szaggatok a szeldnek / Thba vrosa / a megparancsolt /fltkenysg angyala

Te hromszor / menj frfi / a megszletett tojsnak / csalrdsg mennyegezi patrnusa

Te / adok titkon / adok ktszer / az jnak fonni fogok / gyengd imdsggal Adj / knozd Plt / vgighnyom n / Buda pere

A mlysgeket a valdinak elrejtem / annyira akarod / ha nem csal meg a ligettel

Mint haladk / nemet mondok a gonosznak / hiszen csodlatos a megadott tgja

Simandi kltszetnek beemelse a horvt irodalomtrtnetbe

termszete horvt, mvszete latin

A plos Ladislaus Simandi Corvi albi eremitici nova musa inconcinna c. ktete s egsz kltszete a horvt irodalom rsze (is)

A horvt vizulis kltszet els jelents alkotja

Kltk a vilg felett (Gregori, Kranjevi, Komjthy)

Az irodalmi m megkzeltsnek lehetsges ltalnos mdszerei

Besl

Kls

Tipolgiai modellek trsgnkben

Korrelativ - szlovn-horvt

Konfrontatv - horvt-magyar

Koegzisztens - szlovn-magyar

A romantika s a totalits

A mvszetben egysgtudat ltezik

Mikor eltnik az abszolt szellemben (Hegel) vetett hit, eltnik az sszes orientcis gondolati pont is

A lrai szubjektum az gy keletkezett vkuumban keresi a helyt (ingadozs g s fld kztt)

Trsgnk mvszei esetben mindehhez a megoldatlan nemzeti krdsek tmkelege trsul

Az egyedli kit: veni mir

Realizmus s lra

A lra alrendelt szerepe a stlusirnyzaton bell a horvt, a magyar s a szlovn irodalomban

Hol a helye a XIX. szzad msodik fele kltinek?

Lehetsges kit, felelet a horvtoknl s a magyaroknl

Kranjevi: predstavlja ono, to u okvirima svjetske knjievnosti predstavlja engleska romantika i Baudelaire uzeti zajedno, u istom ovjeku (Mihali Pupai oljan: Antologija hrvatske poezije dvadesetog stoljea) Komjthy:

metafizikus lra a romantikbl tpllkozik, de modernista jegyeket mutat preszimbolizmus metafizikus kpessgeit nem tudta megfelel mfaji szervezettsggel s nyelvi intenzitssal brzolni ( Eisemann Gy.)

Magyar tapasztalatok s a korszak jszer megkzeltse:A posztmodern fogalmnak kiterjesztse, amivel fokozatosan felszmoldik a hagyomnyos korszakols

A modern lra j defincija (Nietzsche individuum-felfogsa alapjn):

A lrai szubjektum szrnyalsa, expanzija

A termszeti-trgyi vilg visszaszorulsa

Komjthy lrja: a romantika utn az irodalmi paradigma megvltozsnak els jelzse

Kzs letrajzi elemek - Ideolgiai elktelezettsgSilvije Strahimir Kranjevi (1865-1908) - a keresztny rtkek kvetkezetes szolglata Komjthy Jen (1858-1895) - lnk rdeklds a miszticizmus s a filozfia irnt, eksztatikus hit sajt emberfelettisgben (Ih bin ein Mensch!)Simon Gregori (1844-1906) - az egyhz s a valls szolglatbanJzus mint elementris lmny

Gregori: Lama sabaktani!

Kranjevi: Eli! Eli! lama azavtani?!

Komjthy: Pogny vagyok

A centrumon kvli irodalmi mkds

Lrjuk irnti rtetlensg

Nagyon hatrozott hazaszeretet

A "felsbb lt utni vgy" motvuma

"A lrai szubjektum sztszaggatottsgnak" romantikus lthelyzete (C. Milanja)

Dominns elem (R. Jakobson): amelyben valamifle nll jelents realizldik

A klasszikus modernsg kezdetei (preszimbolistk):

Biztos pont keresse, j filozfiai rendszer keresse

A nemzeti krdsek megoldsa

Mindezek kvetkezmnye: a felsbb lt utni vgy mint gyakori motvum

A motvum tipolgija Kranjevinl (1865-1908)

Konkrt trtnelmi-fldrajzi terek meghdtsa:Na Nehaju

A trtnelmi-fldrajzi tr destrukcija:Spustih oi

De profundis

Lucida intervalla

j terek meghdtsa irnti vgy:

Ideali

A meghdtott j tr - univerzum

Mramorna Venus: Svemirski graanin ja sam!

Az univerzum elhagysa, immaginrius terek keresse nirvana, spleen

Iz transe, Monotonija

A motvum tipolgija Komjthy Jennl (1858-1895)

A lrai szubjektum ktirny expanzija:

A kls (termszeti) vilgba

A magasbl, Melanklia

A lrai szubjektum bels vilgba:Egyszerre

De profundis

A h all

Az univerzum tkletes meghdtsa:Az sige

n vagyok a vilg,

v vagyok az Ige

n vagyok az Isten

A motvum tipolgija Simon Gregorinl (1844-1906)

A konkrt trtnelmi-fldrajzi tr meghdtsa (Devin, 1864/1876)

Na bregu

Na bregu stojim in v mrje strmim:

pod mano srdito valovje

rohni ob kamnito bregovje;

do nba prai se megleni dim,

v obraz mi brizgajo pene

od skalne stene;

a stena skalna

ostane stalna,

in jaz se na robu ne ganem,

viharju kljubujem, ostanem!

ko v steno valovje, usode vihar

ob m se zaganja;

a duh se ponosni ne uklanja:

ti streti me more, potreti nikdar,

usode sovrane besnei vihar!

Konkrt lettrbe val bezrtsg

(Semenie, 1877, allegria)

V celici

Iz neme cele v ivi svet

mlad samotar strmi,

venoih lic bledei cvet

krop mokr lic

Zapustil svet sem mladolet,

se v celico zaprl,

umrl je zame celi svet,

jaz nisem zanj umrl

Le romaj, romaj svojo pot,

glej, svet je lep ko vrt;

rad bi s teboj iz teh samot

Izhod mi je zaprt!

Az univerzum/isteni/szolris tr meghdtsa

(Predsmrtnice, 1901)

X

Moj duh je k stvarjnju odplaval svet

ni bilo e zemlje, ni bilo neb,

to puo sva gledala z Venim sam

XII

Oj sonce, vedno krasno

od neba dan ti je nalog,

da brez prestanka mora krog!

Da kroim tudi jaz s teboj,

pripni na arke me nocoj:

nikdr za m ne bo noi,

ne sence, kot je tebi ni

in gledal bom ta irni svet

j, bels tr megnyilsa

(Predmstnice)

LVI

Ko pesnika vila priplava nad m,

krasoto jaz nje obudujem strm,

lepoti pozemeljski vsej odmrjem,

zaprem si oi, jih na znotraj uprem

in neba ne vidim, ne vidim zemlj.

Ko v temen zastor

zavito nebo je tam gor;

a v glavi se nov mi odpira obzor

De profundis

Predsmrtnice, Pogrebnice)

XXIII

Pod zemljo trdo tu leim,

na pol tu spim, na pol bedim

Zvoni! Pokopni spet sprevod?...

S teboj naj grem jaz tudi!

A prikovan sem k zemlje grudi,

ni mo mi, oh, e za tebo.

XLVIII

Grozn nocoj sem snival sanje,

Da sem umrl

In grob me temni je porl

In ute vse nekdanje.

I

Li res sem e umrl,

oi na vek zaprl?

Ni morda to le spanje?

Spleen

(Predsmrtnice)

Fran Maurani (1859-1928): Sada bar znadem to je taj nesretni spleen! Neto me mori, a ne znam to. Vue me, ne znam kamo. Dua mi je puna neizvjesne neke enje, srce nepoznate neke tuge. Na misao mi dolaze ljudi na koje inae nikad ne mislim, i djevojke za koje ne hajem. Nita na svijetu ne veseli. Dosadilo mi, dojadilo mi a to ako ne ivot.

(Pesem ivljenjskega obrauna)

XLVII

Ni ve me nikedar ne gane,

ne mrnja ne ljubezni ar,

enak si vedno stroj ostane,

med ivimi sem mrtva stvar.

Ni vneme, vzlet, koprnjenja,

leden in len je stroja vtrip;

brez blaenstva sem, brez trpljenja,

nek ivomrtev kamnat kip.

Nirvana

(konec oktobra 1906)

Objame naj me veni mir

Pustite, naj enkrat ves zveselim se,

Iz dna srca zavriem do neb!

Pustite, naj enkrat ves izsolzim se,

Izpivi kupo grenko vso gorj.

Potem naj mine tu mi vsa radost,

Z radostjo mine zemska naj bridkost!

Kona naj moj se asni tir,

Objame naj me veni mir!

sszegzs

A lrai szubjektum eltvolodsa az g fel, a fld al, nmagba

A lrai szubjektum expanzija a preegzisztens llapotbl a posztegzisztens llapotba

Az elrt cl: veni mir, nirvana, Isten

j klti lehetsgek keresse, nyelvi-poetolgiai ksrlet, j szakavak, szkapcsolatok

A romantiktl val eltvolods az j lra megteremtsnek szndkval m a clt nem rik el

A romantika utn az irodalmi paradigma megvltozsnak els jele

Mindhrom klt kltszete erteljesem mutat a modernizmus irnyba

Tko je prevoditelj spisa "A Horvtok a Magyaroknak"?

Politiki poglas Hrvati Maarom, iz 1848. hrvatskoga knjievnika i politiara Ivana Maurania, prva je velika proza hrvatske modene knjievnosti koji se istodobno pojavio i na maarskom jeziku. Prevoditelj toga proglasa mogao je biti samo ovjek s visokom maarskom politikom i intelektualnom naobrazbom.

Zajedniku viestoljetnu povijesnu prolost, sve, bilo refleksivne bilo nehotine trzaje daleke prolosti, pa i datoga povijesnog trenutka tu se misli prije svega na etrdesetosmaka zbivanja koji je postao kamenom-meaem u nacionalnome razvitku i u odnosima dvaju susjednih naroda, hrvatskoga i maarskoga, ujedno odluno, definitivno i jasno zacrtao logini povijesni tijek svih kasnijih melankolino-traginih zbivanja, dakle, sve to skupa najzornije simbolizira, upravo simbolizira ivotni put, ali i umjetniki razvoj Ivana Maurania: uenika rijeke gimnazije, maarskog stihotvorca, sluatelja filozofije liceja u Subotitu (Szombathely), lana maarskoga akoga obrazovnog drutva u istoj ustanovi te vrsnog poznavatelja tadanje suvremene maarske klasicistike lirike.

Zaslugom Ive Frangea i njegovog blistavog lanka Mauraniev spis "Hrvati Maarom". Jedno poglavlje iz povijesti hrvatske proze XIX stoljea Mauraniev spis "Hrvati Maarom" u povijesti hrvatske knjievnosti stavljen je definitivno na svoje pravo mjesto: "... tekst Hrvati Maarom ponesen (je) izvanrednim zanosom i stvaralakim ritmom; to je prva velika proza moderne hrvatske knjievnosti, proza kao samostalna izraajna tehnika." Mauraniev je proglas izuzetan i po tome to se radi o tekstu koji ima svoj pandan, par na maarskom jeziku. Hrvatski je proglas tiskan u Karlovcu, a maarski je ugledao svjetlo dana u Zagrebu. Premda svi znanstvenici koji su se Maurinaem bavili smatraju evidentnim da je prijevod njegov rad, u filologiji o Mauraniu nema pouzdanih podataka o tome da bi prijevod bio djelo samoga Maurania, tj. zasada ne raspolaemo niti Mauranievim niti drugim izjavama ili podacima, direktnima ili indirektnima, koji bi stopostotno potvrdili njegovo autorstvo.

Bratu Antunu 19. travnja 1848. godine upuuje pismo. Javlja da je napisao "niekakav odgovor Magjarom na njihove petanske proglase" i trai njegovu pomo pri raspaavanju proglasa. Spominje gradove Be, Poun i Prag u koje bi trebalo slati nekoliko primjeraka a Petu ne. Govori o tome da bi proglas trebalo prevesti na njemaki jezik, jer: "Ja scijijenim da nebi zlo bilo da saznadu i Niemci, ugarsi i neugarski, kako mi pojmujemo jednakost, slobodu i bratinstvo ne samo osobah nego i narodah. 5 U istome pismu itamo i sljedee: A svakako bi dobro bilo da se knjiica ova ne samo kod nas nego i po svoj Ugarskoj razprostrani, jer bi radi jednakosti koja se u njoj predika, mnogo nam tamo koristiti mogla. 6 Prema tomu u pismu je jasno izreena elja da bi trebalo proglas iriti i na stranim jezicima. A kako bi se drugaije mogla iriti knjiica po svoj Ugraskoj, 1848. godine, nego maarski?

Kako nema pouzdanih filolokih podataka o autorstvu Mauranievog proglasa na maarskom jeziku ne preostaje nam drugo, nego filolokom i stilistikom usporedbom hrvatskoga originala i maarskoga prijevoda ustanoviti eventualno autorstvo samoga Maurania.

Jedan od imenovanih petanskih maarskih proglasa od 31. oujka na koji se i Maurani poziva ve u drugoj reenici svoga proglasa bio je objelodanjen u Peti i na hrvatskom jeziku u tjedniku "Puki Priatelj". "Puki Priatelj" je izlazio od 8. svibnja do 7. prosinca 1848. godine na hrvatskom jeziku, a glavni mu je bio urednik Ivan Bujanovi. Narodni su listovi u burnim mjesecima etrdesetosme, pa tako i Bujanoviev, djelovali dosljedno u interesu zbliavanja Maara i ostalih naroda Ugarske. Evo kako glasi na hrvatskom jeziku objelodanjen proglas "Petanskog na red pazeeg odbora":

Horvatima ljubeznoj bratji naoj.

Posl tristagodinjeg ugnjetanija stupili smo jedanput na prag nezavisimosti i slobode. to smo zadobili na nae dobro, to smo zajedno i na vae dobro zadobili. Znak, pod kojim vojujemo, i ako treba jot emo vojevati, nije narodnost, nego svaku narodnost i svaiju korist u sebi soderavajue sveto ime slobode i nezavisimosti. Stvar je oba nama, kao i vama. Neprijatelj je obi austriska tirjanska birokracia. Protiv ove treba da se sjedinimo, Madjar, Hervat, Srbljin, Nmac, Wla i svako pleme, sto je u ovoj Domovini. Samo tako moemo sauvati, samo tako mozemo zadobiti zemlje nezavisnost i slobodu.

U ime bratstva, koje smo rez osam stoljetija u dobroj i zloj sudbi vrni sauvali, govorimo k vama dragi Domorodci. Brat e razumti iskrenu r brata.

Bartjo Hervati molimo vas svim, to vam je sveto, neprotivite se. Zaboravmo razliku jezika, jer smo u obziru slobode sojueni. Nesluajmo one, koji nas jednog protiv drugog zazdrauju, jerbo ti oceju da protivnost na oslabjenje i ugnjetanje nae upotrebe. Bratjo sojedinimo se!!

Dano u Peti 31. Marta 1848.

Petanski na red pazei odbor.

Prema tomu jedan od petanskih proglasa Maara bio je tiskan i na hrvatskom jeziku! Da li je Maurani znao o hrvatskoj varijanti tog maarskog proglasa, da li je to moglo motivirati Maurania da razmilja o prijevodu svoga proglasa na maarski jezik? O tome isto tako nema podataka. To su filoloke injenice polazna toka za naa daljnja razmiljanja. A sada o proglasima Hrvati Maarom i A' Horvtok a' Magyaroknak.

KVANTITAVNO-STILISTIKE SLINOSTI I RAZLIKE

Hrvatska i maarska varijanta po svome vanjskome, tiskarskome izgledu u svemu su identine, osim fizike mjere broure: hrvatska je 15 x 24 i broji 20 stranica, a maarska 14 x 22 i broji 24 stranice.

Sve su hrvatske reenice prevedene na maarski jezik osim jedne, u posljednjem nenumeriranom dijelu proglasa.

Mnijenje ovo, pae istinu ovu, u ivot uvesti zadaa je vrijedna napora, dostojna truda pravdoljubljenijeh mueva.

Ta je reenica opi poziv svima: svim narodima, svim ljudima. Kako u hrvatskom tekstu poslije ove reenice slijedi identina, ali s pozivom konkretnijeg sadraja adresatu, naslovniku, tj. Maarima, prevoditelj se odluio izostaviti prethodnu reenicu da bi ova druga s jasnim i konkretnijim pozivom dobila pravu teinu:

Radi se, dakle a to je vano naglasiti , o strukturalno-pragmatinoj odluci prevoditelja, to logino proizilazi iz temeljne namjere cijeloga proglasa: jasno i odluno dati do znanja to Hrvati ele od Maara u novome svijetu.

Premda su sve ostale reenice hrvatskoga teksta tono, gotovo rije po rije prevedene na maarski jezik, na rijetkim mjestima ipak ima minimalnih kvantitavnih i stilistikih razlika i odudaranja. Evo nekoliko konkretnih primjera! Pri kraju nenumeriranog prvog dijela itamo:

U hrvatskom tekstu rije tenja ima svoju jasnu, konkretnu i realnu povijesnu konotaciju u kojoj se krije i povijesna podreenost hrvatstva. U maarskom tekstu izostavljanjem rijei tenja, tj. rijei za izraavanje elje da se to postigne, cijela reenica gubi svoju hrvatsku povijesnu konotaciju: stvoren je odnos ravnopravnih. Prema tome vertikalno graena hrvatska misaona konstrukcija:

SADANJI VIJEK

VI

MI

(s naim povijesnim tenjama)

u maarskom jeziku prelazi u vertikalno-horizontalnu strukturu:

VILG (svijet)

NLATOK (kod vas, tj. VI) NLUNK (kod nas, tj. MI)

koja jasno i odluno sugerira ravnopravnost maarskog i hrvatskog naroda. Na prevoditelj u svome poslu postupa povijesno-racionalno, promiljeno, jednom rijeju politiki.

Neto nie, u posljednjoj reenici istoga dijela pie Maurani:

Pjesniki inverzirana hrvatska sintagma svete ove jednakosti, slobode i bratintstva rijei u maarskom prijevodu postane neinverzirana egyenlsg, szabadsg 's testvrisg elvei (naela jednakosti, slobode i bratinstva) bez atributa sveti. Zamjenivanjem sintagme svete rijei naelo-m u prijevodu emocionalno ushiena, pjesniki inverzirana hrvatska reenica postane racionalno odluna i hladna. Prevoditeljski je postupak i u tome primjeru dobro promiljen, racionalan, ekonomian i prije svega politike prirode. Naravno slinih primjera u prijevodu ima napretek.

KVALITATIVNO-STILISTIKE SLINOSTI I RAZLIKE

1) Oslovljavanja

a) U prvoj reenici hrvatskog teksta Maurani naziva Maare sudravljanima, to je u maarskom tekstu alkotmnytrsainak (suustavljani).

Zamjenom drave s ustavom prevoditelj je jasno dao do znanja da e se dijalog izmeu Hrvata i Maara ubudue odvijati na zakonskim, ustavnim temeljima. Maarsko je obraanje odlunije i politiki jasnije.

b) Ovako se obraa Petanski na red pazei odbor Hrvatima u svome proglasu:

"Horvtok, szeretett testvreink!"

Prijevod proglasa na hrvatskome jeziku koji je tiskan u Pukom Priatelju glasi:

"Horvatima ljubeznoj bratji naoj."

Dakle, u tadanjoj maarskoj "politikoj terminologiji" na Hrvate se misli kao na roenu brau. Ta "krvna" veza, prema logici prirodnog prava na koje se kao na glavni dokaz opire i Maurani u svom proglasu, pretpostavlja starijeg i mlaeg, tj. zrelijeg i pametnijeg brata. U hrvatskom prijevodu Mauranieva teksta prevoditelj je igrao pravu igru rijeima kako bi izbjegavao identifikaciju rijei brat sa testvr. Maarska je rije tim prije "opasnija" od hrvatske to je u njoj vidna i etimologija, geneza same rijei: testvr = tijelokrv.

Tendencija je jasna u prijevodu. Dominiraju prije svega parovi brat bart koji su samo etimoloki bliski, ali znaenjski nisu. U reenicama u kojima ima jasne frazeoloke konotacije, prije svega biblijske, prevoditelj je prisiljen popustiti i preuzeti stvarne rjenike varijante: brat testvr, prijatelj bart. Najzanimljiviji je posljednji primjer, zapravo komian: braa blizanci szomszdtrs (susjed-drug). Naime sve je doslovno prevedeno, meutim dok su u hrvatskoj reenici braa blizanaca od istoga oca, pod istim krovom, u maarskoj reenici e od istoga oca i pod istim krovom ivjeti susjedi-drugovi. Nerjeniko variranje brata, prijatelja i brae blizanaca u prijevodu govori opet o jasnoj politikoj motivaciji.

2) Stilistiki slabiji ili jai izrazi

NEOLOGIZMI

Naravno nije lako suditi o jezinim pojavama u tekstu iz prve polovice XIX. stoljea, ali mnoga rjeenja upadaju u oi. Elegantne i prirodne hrvatske sintagme u maarskom jeziku prelaze u teke i neobine sloenice u kojima se ogleda prevoditeljeva jezina domiljatost.

IZNIMNO FRAPANTNA JEZINA RJEENJA

Iznimno frapantna jezina rjeenja potvruju prevoditeljevo temeljito znanje maarskog jezika. To se ogleda prije svega u rekcijski vezanim sintagmama u kojima se prevoditelj, zbog razlika frazeologizama dvaju jezika hrvatskoga i maarskoga , morao nuno ravnati prema duhu jezika na koji je prevodio svoj tekst.

PJESNIKI INTONIRANA PROZA

U naemu se prevoditelju krije pravi pjesniki talent. U nekim reenicama odzvanjaju stope klasicistike versifikacije a to je jo vidnije i prave rime.

NETOAN PRIJEVOD BIBLIJSKIH, BIBLIJSKI INTONIRANIH REENICA

Mauraniev je tekst protkan biblijskim citatima, biblijskim stilom, ritmom i metaforikom kako je to Frange ustanovio: "...ova proza odzvanja ritmikom Vukova prijevoda Novog zavjeta." Dok je kod biblijski intoniranih reenica doputen slobodniji prijevod, kod biblijskih citata prevoditelj bi se morao ravnati prema kanoniziranom biblijskom tekstu, tj. morao bi prepisati odgovarajui odlomak iz prijevoda Svetoga pisma. Kako ima katolikih i protestantskih prijevoda Biblije prevoditelj bi ak i u tome morao birati. Ali ako prevoditelj nema pri ruci odgovarajui prijevod Svetoga pisma, ako mu se strano uri, prisiljen je nainiti vlastiti prijevod, to je do neke mjere i bogohuljenje. Donosimo pet biblijskih citata: Mauraniev original prema Vuku, prijevod istih citata na maarski jezik u Mauranievoj maarskoj brouri, najstariji maarski protestantski prijevod Gspra Krolija, novije izdanje iz doba Mauranieva kolovanja stare katolike Biblije (1626.) u prijevodu Gyrgya Kldija kojim bi se na prevoditelj morao posluiti ako je bio katolik te novije izdanje Krolijevog prijevoda. Tri tiskana maarska prijevoda Svetoga pisma zorno govore o tome da se na prevoditelj nije sluio kanoniziranim prijevodima, nego je radio po "svojoj glavi".

ZAKLJUAK

Navedene filoloke i stilistike injenice svjedoe o tome da je prevoditelj politikog proglasa Hrvati Maarom bio ovjek s visokom maarskom naobrazbom. Njegovo znanje maarskoga jezika vinulo se do samoga Parnasa, meutim maartina kako bi najvjerojatnije on sam rekao bila je za njega ipak samo jedan od osvojenih stranih jezika. Ta se dvojnost ogleda u svim segmentima prijevoda. Tko bi mogao biti osim Maurania, 1848. godine? Nitko. On je bio prevoditelj proglasa A Horvtok a Magyaroknak. Bio je to posljednji hungaroloki intelektualni i politiki izazov za ovjeka koji e postupno napustiti muze da bi se posvetio politici. Krleini lirski glagoliMaarska je kroatistika posljednjih decenija najvie panje posvetila sastavljanju inventara hungarica u Krleinom opusu. Alfa i omega svih tih knjievnopovijesnih razmilja su neprestano citirani biografski podaci: peuka kadetska kola (1908-1911) i budimpetanski Ludoviceum (1911-1913) te dva Krleina teksta o Petfiji i Adyju: Petfi i Ady, dva barjaka madarske knjige, Madarski lirik Andrija Ady. Nije bilo teko dokazati da postoji vrsta veza izmeu Krleinog stvaralatva i maarske knjievnosti, napose lirike Endreja Adyja. Krleine esto ustre i provokativne izjave o tome, da na njegov umjetniki razvoj nikada i nitko, napose maarski knjievnici nisu utjecali, padale su na plodno tlo, pa su knjievni povjesniari vehementno dokazivali upravo suprotno. Naravno, nije teko u Krleinom ivotnom djelu pabiriti tzv. hungarice. Stoga je, naalost, Krleino knjievno djelo postalo i laki plijen za maarske krleologe.

Polazei od nekih poznatih injenica elim pokazati i dokazati da je mogu i drugaiji pristup cijeloj toj problematici. U maarskoj krleologiji najzanemarenije podruje je njegovo pjesnitvo. Osim Balada Petrice Kerempuha knjievni povjesniara nisu posvetilo pozornost njegovoj lirici, to je i samo po sebi neobino i nelogino, budui da je Krlea svoj najbolji esej o maarskoj knjievnosti napisao upravo o najznaajnijem pjesniku maarske moderne, o Adyju. ini mi se da je lake sastaviti inventar hungarica u njegovoj prozi i dramama, dakle dati popis maarskih figura, lokaliteta i povijesnih zbivanja. Ovdje elim naglasiti da taj inventar ni dan danas nije potpun, dakle ima tu jo dosta filolokoga posla. to je maarska krleologija do sada ostvarila moe se smatrati potenim pripremnim radom za pisanje temeljitijih i zanimljivijih studija.

Krleina posljednja, u poetskom smisli jedinstvena pjesnika zbirka Pjesme u tmini ugledalo je svjetlo dana 1937. godine. Iz svake pjesme ove zbirke izbija sumorno, mrano, gotovo apokaliptino raspoloenje. Ve i sami naslovi ciklusa pokazuju takvu tendenciju: O bijedi, O vremenu i o smrti, O snovima, o samoama i o mjeseini, U predveerje, Nad otvorenim grobovima, Ranjavi motivi, Lirski motivi u prozi. Povodom 70. obljetnice roenja Miroslava Krlee maarska je izdavaka kua Eurpa objavila njegova sabrana djela, pa tako i posebni svezak njegovih pjesama. U tome izboru, naalost, ne nalazimo upravo one dvije pjesme o kojima elim i podrobnije govoriti. Jedna je Tualjka nad crkvom o kojoj su vie puta pisali maarski krleolozi i koja predstavlja neposrednu vezu izmeu Krleine i Adyjeve lirike, druga je Jesenja samoa o kojoj nitko nije pisao od maarskih krleologa a u kojoj nalazimo neobinu jezinu pojavu, pa se upravo stoga moe i povezati s Adyjevom lirikom. I jedna i druga nalaze se u zbirci Pjesme u tmini.Krlea u spomenutoj studiji Petfi i Ady, dva barjaka madarske knjige pie o tome da je u slavu staromaarskih infinitiva baruna Balinta Balasse i sam napisao pjesmu s naslovom Tualjka nad crkvom. Inifitiv kao jezino stilistiko sredstvo igrao je znaajnu ulogu u razvoju cjelokupne maarske lirike od spomenutoga Balassija kao najznaajnijeg predstavnika maarske renesansne lirike preko Jnosa Pilinszky koji je napisao krau pjesmu s naslovom Infinitvusz (Infinitiv) sve do suvremenog pjesnika Gspra Nagya koji je 1983. godine objelodanio svoju pjesmu posveenu revoluciji iz 1956 u kojoj su nastavci za maarski infinitiv i tipografski izdvojeni iz teksta (-NI).

U Krleinoj u parno rimovanim distisima od sedam strofa pisanoj lamentaciji Tualjka nad crkvom osim posljednje dvije strofe svugdje ima infinitiva: u nekima po dva, po tri pa ak i etiri. Svega skupa 22 bezlina infinitiva nalazimo u Krleinoj pjesmi.Tualjka nad crkvom

Pred crkvama kleat, prositi, moliti

i blinjega ko sama sebe voliti.

Gladiti barun i skrletne cvjetove, osvajati gradove, podjarmiti svjetove.

Gubavce dvoriti, s ludama vikati, upati kose, od oaja rikati.

Graditi palae, iskapati kipove,

vjenost ispijati na plamene hipove.

U ohi, bosonog, gladan se skitati,

slijepca na mostu za blagoslov pitati.

Klati se, gostiti, smijati, trovati,

u poroku sagnjiti, umorstva snovati.

Gdje viteka je luda koja tako moe

da pronosi ti slavu, nerazgovjetni Boe?

U Adyjevoj takoer u parno rimovanim distisima pisanoj pjesmi Srni, srni, srni (Plakati, plakati, plakati) nalazimo skoro isti broj infinitiva: svega skupa 23. Monotonim nabrajanjem infinitiva oba su pjesnika u svojim lamentacijama uinila poetsko nasilje nad gramatikom.

Krlea u eseju Maarski lirik Andrija Ady gdje nalazimo i njegov prijevod ove pjesme, pie i o njezinim infinitivima. Nema dvojbe da su Adyjevi infinitivi uinili snaan dojam u Krlei. Meutim u tome udnome gramatikom usponu nije samo to panje vrijedno da jezina arhitektura i jedne i druge pjesme temelji na istoj vrsti rijei, nego da dvojno lice infinitiva (verbalno-nominalno), u svojoj novoj bezlinoj gramatikoj funkciji jasno ukazuje na tendenciju deverbalizacije. A ta tendencija deverbalizacije javlja se u onim pjesmama Adyja i Krlee u kojima se spaja egzistencijalna i ontoloka samoa lirskog subjekta.

Krleina pjesma Jesenja samoa je neobino kratka.

Jesenja samoa

Sve vie sam, sve lue sam,

sve tue i sve tunije,

sve tamnije, sve sramnije, sve biva runije.

Sve hladnije, sve gadnije, sve ledenije,

samoa prazna jesenja, a biva sve jesenije.

Ivo Frange u svojoj kratkoj analizi ove pjesme pie o tome da se pjesnitvo ne podreuje gramatici, nego prema vlastitim zakonima i potrebama oblikuje gramatiku. U Krleinoj pjesmi nalazimo samo jednu imenicu (samoa) i jedan glagol (biva) dva puta. U leksikom pogledu osim toga ima samo tzv. nesamostalnih rijei. Jasno je da opozicijom brojano naglaeno prisutnih nesamostalnih rijei i minimalnog broja samostalnih rijei (jedna imenica i jedan glagol) te nabrajanjem eliptinih nezavisno sloenih reenica posreduje se izgubljenost lirskoga subjekta. Nasilje nad gramatikom, zapravo, poetski je opravdano.

Frange pie o Krleinoj lirici da je neshvatljiva bez doivljaja kretanja. Vidi se to napose u njegovoj ranoj ekspresionistikoj fazi stvaranja, gdje dominiraju nepravilno rasporeeni eruptivni, agresivni i snani glagoli. Stoga je i logina pretpostavka da je u Krleinoj lirici kasnije dolo do bitnih pomaka u poziciji, kvaliteti i razmjeru glagola i ostalih vrsti rijei. U okruenju pjesama Jesenja samoa i Tualjka nad crkvom nalazimo vie pjesama u kojima je oita tendencija opadanja broja glagola. Evo nekoliko primjera: Nemirna no (dvije kitice bez glagola), Gradovi u snu (jedna kitica bez glagola), San (dvije kitice bez glagola), Klaun (sonet s tri prava glagola, etiri prezenta glagola biti'). to se tie pozicije, mjesta glagola u pjesmi kao da tendiraju ili prema kraju ili prema poetku stiha. U ciklusu Predveerje u prvoj pjesmi bez naslova (Stari crkveni toranj) svi su glagoli ili na kraju stiha ili na poetku. Napravio sam rezprezentativnu, dakle nepotpunu statistiku analizu Krleine lirike Pjesme I., 1918. i pjesme iz ciklusa O svovima, o samoama i o mjeseini iz zbirke Pjesme u tmini, 1937. u pogledu razmjera glagola i ostalih samostalnih rijei. Prema ovom statistikom pregledu u prvoj Krleinoj zbirci zastupljenost glagola je 18%, a u ciklusu gdje se nalazi i Jesenja samoa 15%. Dakle, statistika analiza potvruje tendenciju deverbalizacije Krleine lirike.

U Adyjevoj lirici glede broja glagola pokazuju se iste tendencije. Dok u ranim njegovim zbirkama nalazimo 18-20% glagola, u kasnijim taj broj opada na 14-16%. Jaanjem reflektivnosti Adyjeva lirika postaje sve nominalnija. U njegovoj pjesmi od pet katrena A Nincsen himnusza (Himna Niega) nalazimo svega 4 glagola: u prvoj strofi lebben prhne', a u posljednjoj nincsen nema i van je dva puta.

Premda odsutnost glagola u maarskome jeziku samo po sebi jo ne znai nasilje nad gramatikom jer u funkciji predikata moe biti bilo koja vrsta rijei, meutim tako vidna odsutnost ipak je neobina.

U pjesmama Adyja A Nincsen himnusza i Krleine Jesenje samoe osim inih misaonih slinosti i srodnosti oita je odsutnost punoznanih glagola i koncentracija glagolabiti. Da li postoji veza izmeu Krleinih eliptinih pjesama s minimalnim brojem glagola u kojima je lirski subjekt beznadno i potpuno izoliran od svijeta i Adyjevih pjesama takoer bez glagola gdje se govori o definitivnoj zabludjelosti zbog samoe i gdje bitak koji negira sam sebe paradoks vlastitoga postojanja moe izraziti jedino putem niega. Nepotrebno je ulaziti u filoloke detalje toga kompleksa. Izvjesno je jedno: u pjesmama Adyja i Krlee, koje govore o trenutanom podinjenom ontolokom stanju i poloaju lirskoga subjekta, nalazimo sline posljedice u sintaktikom ustrojstvu i strukturi vrste rijei - prije svega vidnu odsutnost glagola. Prema tome, Adyjeva je lirika prije svega preko gramatike prodirala u dubinsko tkivo Krleine esto marginalizirane lirike, a za nas kao knjievne povjesniare je upravo to najzanimljivije, pa moda i pravi izazov.Veliki akt kao apeiron ZastavaPo uenju miletskoga starogrkog filozofa Anaksimandra apeiron je samo prapoelo, prauzrok svega postojeega, dakle ona supstancija iz koje sve izvire. Svjetske stvari, dakle, emaniraju iz toga beskonanoga i neizmjernoga. U njegovoj kozmogoniji iz neodreenoga i bezgraninoga apeirona nastaju hladno i toplo, pomijeaju se, a nakon toga izgube svoju narav i vraaju se opet u neodreeni i bezgranini boanski apeiron. (NYRI 1973: 41) U ovoj metafizikoj misli, u osnovi, sve postojee, dakle materijalno, svedeno je na imaterijalni apeiron koji je prema tome u funkciji omnipotentnoga, a svijet je njegova emanacija.

U posljednjoj, petoj knjizi Zastava, u trenucima posljednjeg erotskog susreta s Anom u Zagrebu na tavanu krme na periferiji prije njezina konana odlaska u Ameriku, Kamilo se prisjeti Aninog apeironskog fantaziranja iz budimpetanskih godina. Anaksimandrov pojam apeiron kao koncept upravo u ovom finalnom dijelu romana dobiva posebno tumaenje od Kamila, s obzirom na njihova ranija jasna razmimoilaenja oko toga, a koja se s vremenom izjednauju i sublimiraju.

To sanjarenje zvalo se u Aninom lirskom argonu: apeiron. Lirsko lebdenje iznad stvarnosti opjevala je ona kao neku vrstu misaonog budizma, u okviru koga onostrana, nerazgovijetna, utjeljiva rije apeiron djeluje kao maget, i taj Anin apeiron po njenoj lirskoj instrumentaciji, jedina je utjeha ovjeku u bijednim ljudskim prilikama da se snae, da pojmi kako je ovjek sitan, kako je naa zemaljska mrva samo jedno zrno pijeska, kako pod bogom nita ne znamo, i kako nam ne preostaje nego da klonemo i da se pomolimo tom tunom apeironu, i to, dakako, na koljenima. Nikada se nije pomirio s tim Aninim apeironskim sanjarenjem i uvijek bi ga izvrgavao ruglu, kao bijednu smjesu bezazlenosti i nihilizma, a kada se sve ono apeironsko fantaziranje rasplinulo, kada je zaurlala ratna menaerija, recitativi Aninih apeironskih lirizama odzvanjali su u njemu, uprkos svemu ipak, kao draga muzika. (Zastave 5: 179-180)

U Krleinim Zastavama iz Kamilove perspektive ili motrita neprijeporno je sredinja linost Ana Borongay koju on vie puta zove svojom fiksnom idejom. Polazei upravo od ove opsjednutosti glavnoga lika maginom snagom i samom linou Ane Borongay od samoga poetka romana pa sve do kraja, nadalje apeironskom filozofskom kontekstualizacijom i identifikacijom dviju univerzalnih ili globalnih perspektiva (Kamilove i Anine), nadaje nam se potpuno i radikalno nova interpretacija Zastava kao romana koji se smatra summom krleiana. Nipoto se ne radi o detronizaciji toga poloaja ili bilo kakvoj novoj moguoj kvalifikaciji romana, nego o detekciji apeironske jezgre kapitalnoga djela koja emanira tu summu (skupocjen goblen). Prema tome, s jedne strane pretpostavlja se postojanje posebnoga i prikrivenoga stvaralako-psihikog impulsa, sloja ili momenta (neznatna sitnica) u imaginativnome subjektivnome prostoru (ijem to? glavnoga lika? samoga Krlee?), s druge pak strane, striktno vezano uz to, o strukturalnim posljedicama istoga u komponiranju i kompoziciji romana (poetizacija stvarnosti). Iz ove hipotetine teze proizlazi i pretpostavka da su svi krupni i grubi slojevi i talozi ove sume dobrim dijelom u kauzalnom odnosu s tom apeironskom jezgrom.

Da je apeironska jezgra romana u genetskom suodnosu s junakinjom Anom Borongay, tu dvojbe nema. Svi Anaksimandrovi gore spomenuti postulati koji se odnose na apeiron kao boansku supstanciju prapoelo, prauzrok svega postojeega, beskonano, neizmjerno, neodreeno, emanacija u najrazliitijim varijacijama se rekapituliraju u onim dijelovima romana u kojima glavni lik dolazi u bilo fiziki bilo spritualni ili imaginativni odnos s Anom Borongay. S obzirom na permanentnu prisutnost toga enskoga lika u egzistenciji Kamila od samoga poetka do kraja, to se esto i posebno naglaava Deset, dvanaest godina minulo je, a da nije bilo dana da mu se u mislima nija javila slika ove ene, s kojom se prije devet godina rastao ispod Barosseva spomenika... (Zastave 5: 176) , linost Ane je u svakom pogledu, moglo bi se rei, totalno u fokusu.

Nakon pojave Anine Medeje Kamilo joj je uputio pismo u kojemu meu inim pie: ...koji je to smisao Vae pojave i ta li je, ako nije odgonetavanje ivotne tajne, jer to je meni kozmika zagonetka drugo ako to niste Vi... (Zastave 1: 185.) ...Vi ste za me Ideatio bezidejne, sive stvarnosti... (Zastave 1: 186.) U drugim pismima za njega je Ana ...koprena, satkana od magle... tjelesna slika... (Zastave 1: 187). (Na ovim stranicama romana javljaju se imena Aristotela, Zenona i Homera.)

Anin intimus arhitekt Baranyai fotografirao ju je, pa je Kamilo za svoj dvadeset prvi roendan dobio tu fotografiju. Analizirajuu tu neuspjelu fotografiju Kamilo razmilja o Aninim oima:

Ispod svilenih pahuljiavih trepavica, ispod plavopastelnih vjea, dva oka, dva tropski uznemirena oka, dvije zjenice, duboke kao poniranje u nepoznate prostore, oi udne, sive, zelene, opasne oi, oi koje govore da nije istina te se ne bi moglo zauvijek otputovati iz ove stvarnosti i zaboraviti sve ime smo okrueni, sve to nas ovdje dolje, meu ljudima, ini time to jesmo, udna vatra u tim oima koje nas zovu da prestanemo biti tu, ovdje, sada, ovo to jesmo, da je sve ovo to sanjamo samo obmana, a ove oi, ove sanjive oi jedina su stvarnost puna najsmionijih mogunosti sasvim nejasnog i nepojmljivog izleta u nepovrat, na rub opasnih ponora, gdje se udan nemir mesa pretvara u posljednju iluziju samrtnog uzdaha, kada se sve na ovoj zemlji prelijeva u udan zanos koji mirie po smrti. Stravian osjeaj uklete opojnosti koja nijemo mami iz udnog ovog pogleda, pretvarajui se u narkozu nestajanja. Dodirujui svojim pogledom Anine oi, osjea se kako magnet njena pogleda sudbonosno vabi na odlazak s ovog svijeta, i kako bi on, bez razmiljanja, svijestan da se nikada vie ne e vratiti, bio sklon da nestane, samo da mu Ana prui svoju ruku, da se s njom zaputi u opasnom smjeru kojim su ve toliki otputovali (Zastave 1: 227). (Sve sintagme i u daljnjem istaknuo S. L.)

U ovome poduljem citatu preko metonimijskoga govora apostrofira se upravo Anaksimandrova apeironska filozofija. Anine su oi ona magina nepoznata sila preko koje se moe napustiti sve stvarno i materijalno, dakle u pravoj su apeironskoj poziciji.

Nakon majina pogreba opkoljen sveopom prazninom Prazno i dosadno sve. Od glupe i dosadne prazne Jurjevske, od dosadnog i praznog banskog grada, sa dosadnim i glupim tornjevima i dosadnim sivim ulicama, koje se die imenima jadnih i dosadnih, po daru i po znaenju opravdano sumnjivih pjesnika, od Medvednice pa sve do ove dosadne ladanjske kurije nadvila se nad praznim zagorskim nebom zavjesa bezizgledno dosadne melankolije. (Zastave 1: 282) zabrinjava ga pomisao da Ane nestane.

Od pomisli da bi se moglo dogoditi da odista stvarno Ane nestane, od perverzne ideje da bi moglo ostati u njemu tako prazno, kao to je bilo kad Ane nije bilo, kada on jo nije bio medij njenih poetskih arolija, od porazne ove pomisli da je smisao svemu besmislenom u njemu jedino njena pojava, a da postoji opasnost da se ta svjetiljka u tmini ugasi, da se s Anom jednoga dana sve prekine, da se razlije oko njega tama, da ga obuzme prazna no, jadna, prazna ladanjska no, bez jedne jedine svjetiljke, apsolutno prazna, sa dalekim laveom, tako tunim kao da je ve stigla kasna jesen, javlja se Kamilu pomisao na smrt (Zastave 1: 285).

U ovome citatu Ana je omnipotentan demiurg, prauzrok, ime je samo postojanje Kamila uslovljeno kao da Kamila bez Ane nema. Svi krai nestanci Ane, pa makar samo na sat-dva, dovode Kamila u pravi oaj.

Odlazi Ana, nestaje, zaputila se u daleke svjetove pune opasnoti i nepovrata, jo je tu, tjelesno prisutna, jo se oprata sluajnom kretnjom tijela, ali ve duhom razigrana, od tamnosmeeg, koom presvuenog jastuka koije odudara njen turban vinjine boje veoma plastino, jo blista njen kao samilosno ljubazan smijeak, a nestajui polagano, u horizontali, kao to se kree koija, usred kaosa konja i dreke klaksona, kada ju je ve ponijela katastrofalna poplava obraza i pojava, siva rulja sive ulice, kada je zaista nevidljivo i nepovratno nestala u vrevi gungule, u vrevi svjetlosti, u magli, u daljini, kada se rasplinula, kada je vie ovdje, na ovoj planeti, nema, kada se sve kulise granitne mase od ulica i od tornjeva i blistavih svjetiljaka pretvaraju u pozornicu potpuno praznu, na kojoj nema nikoga, u jezivi pompejanski vakuum samoe pun groze, usred koje ovjeku zaista ne preostaje nego da zaplae pod praznim zvijezdama, osjeajui kako tu osim njega nema vie nikoga, nego on jedan jedini sa svojom stravinom, od svijeta potpuno odvojenom idejom o praznini, onda se Kamilu priinja da je zavjesa doista pala i da vie povratka u svijet ove ludosti nema, jer je sve svreno (Zastave 2: 80-81).

ili:

Bilo je neeg himerikog u jalovoj igri uobrazilje, u okviru koje se nikada nije osvijetlilo to je doista postojee od krvi i mesa kod ove ene, a to opet tlapnja ovijena koprenom njegove rjeitosti, kojom je balzamirao lutku svojih fikcija, zaogrnuvi je najfantastinijim tkaninama halucinantne opojnosti kojom se truje strastveno, ne uspjevi se za ovih Aninih hiljadu dana otrijezniti od svoje obmane ni trenutka (Zastave 2: 81).

U petoj knjizi Zastava Ana Borongay i suprug joj Otokar Erdlyi/Erdmann iz Beograda putuju preko Zagreba u Pariz pa dalje u New York. Tom doista posljednjem susretu Ane i Kamila posveeno je prilino prostora u romanu. Kamilo u oekivanju Ane opet razmilja o toj tajanstvenoj eni. Apeironska pozicija Ane je u ovome citatu najoitija. Doista se radi o pravoj lirsko-proznoj parafrazi Anaksimandrovih apeironskih metafizikih misli preko ili u liku ove enske.

ta je bila Ana? Fantom! Nita vie ni manje nego fantom, ona ista slijepa i, kao sve na svijetu, glupa sila koja pokree ribe i gmazove, sve pernato i sve etvoronono u letu i u trci za onim neim, to se u njegovom sluaju zvalo Ana?... Sve je to bilo natopljeno Anom: i stabla, i voda, i oblaci, i srna koja se bezglavo ustrala u stravi pred zvidukom lokomotive preko livade, cvrkut vrabaca i pla vjetra, fenomem ivotne tajne koja postoji i traje, ivotne pjesme tajne koja daje aninski smisao mranom svemirskom besmislu. Kad Ane nema, vrijeme protjee polagano bez Ane, sve se zaustavilo i stoji daleko, nepojmljivo, nepokretno kao zelene zvijezde, hladno i prazno, a u rasvjeti Anine magije plavo-uto tihanjsko jutro, voda sa rascvjetanim lipama, sa jorgovanom i oleandrima, sa zelenim jemom i penicom, sve se prelijeva u bogatu muziku temu, sve mirie po zlatnom ulju, sve je vlano kao daske na palubi balatonske jedrilice, sve se lijepi glicerinasto, i vesla, i jedra, i tkanine, sve je pastelnoplavo kao nebo sa lirskim ovcama na nebeskoj livadi... sve je obasjano Anom kao udnom svjetlou iz astralne daljine... (Zastave 5: 68-69)

*

Krleina je opsjednutost razliitim likovnim fenomenima, napose slikarstvom, slikarskim temama vie nego oita u njegovoj esejistici. Dovoljno je podsjetiti na sljedee njegove dulje ili krae brilijantne prikaze i analize najrazliitijih tuih i domaih majstora: Francisco Jos Goya y Lucientes, O njemakom slikaru Georgeu Groszu, Marginalije uz slike Petra Dobrovia, Petar Dobrovi, O smrti slikara Josipa Raia, O Vladimiru Beciu, Slikar Ljubo Babi, Jerolim Mie, Predgovor Podravskim motivima Krste Hegeduia (Krlea 19611963). Ta ga je umjetnika grana izuzetno inspirirala i u vlastitom stvaralatvu o tome govore i injenice da u mnogim njegovim djelima nalazimo likove slikara. Ve u ranoj dramskoj eksperimentalnoj fazi poseban tekst posveuje Michelangelu Buonarottiju kao slikaru fresaka u Sikstini, kasnije u drami Gospoda Glembajevi kljuna je figura slikar Leone, a u Ledi akademski slikar Aurel. Svi su ti likovi i meu sobom (po karakteru, kompozicijskoj ulozi) povezani. U Krleinom opusu posebno mjesto zauzima roman o umjetniku (slikaru) Povratak Filipa Latinovicza koji se neprijeporno moe svrstati u europsku tradiciju romana o umjetnicima pa je stoga i bio omiljenom temom strunih razmatranja znaajnih hrvatskih knjievnih povjesniara (Frange 1974, mega 1986).

Tragove likovne, slikarske inspiracije nalazimo i u njegovom velikom epohalnom romanu Zastave. Djelo obrauje slom Austro-Ugarske Moharnije to je prava sinteza pregleda srednjeevropskih povijesnih i politikih prilika gdje se putem jakih divergentnih, naizgled smuenih glasova razotkriva cijela vertikala hrvatsko-maarskih odnosa. U sreditu dogaaja je Kamilo Emeriki, roman je u svakom pogledu organiziran oko njegove linosti. On se kao ak Hungaricuma poput roenog Maara vjeto snalazi u budimpetanskoj politikoj i kulturnoj sredini. Zastave su stoga i jedno od najuzbudljivijih stranih fiktivnih djela koje vjerno prikazuje duhovni ivot milenijske Maarske u kojemu se putem prikazivanja i krianja stvarnih povijesnih zbivanja i likova te fiktivnih dogaaja i aktera doarava izgubljeni svijet Monarhije (vidi o tome: Nemec 1996).

O stvarnosti ili fiktivnosti nekih likova, prije svega Ane Borongay i Otokara Erdlyia, od nastanka prijevoda Zastava na maarskom jeziku kreirale su se razliite hipoteze. Ta je nagaanja prvi lansirao prevoditelj Zastava na maarski jezik Zoltn Csuka (por. Csuka 1963). Kasnije su se njemu pridruili ore Zelmanovi (por. Zelmanovi 1987, Zelmanovi 1994, Zelmanovi 1995) i Istvn Lks (por. Lks 1992) i jedan i drugi prihvativi Csukino stajalite, kako su Zastave roman s kljuem, prema tome da se junakinja Ana Borongay moe sa sigurnou identificirati s maarskom pjesnikinjom Annom Lesznai a Otokar Erdlyi sa suprugom Anne Lesznai, dakle sa poznatim sociologom Oszkrom Jszijem. U filoloke detalje cijele ove peripetije ne elimo ulaziti, s obzirom da su meritorni krleolozi izrekli sve to se izrei moe. Neprijeporna injenica jest da je Krlea na Csukine pretpostavke reagirao izuzetno vehementno. Evo za nas vanoga odlomka (kurzivirani dijelovi su od posebnoga znaaja) iz njegovoga poduljeg pisma:

Meutim uvaite dragi Csuka, da Ana Borongaj nije Ana Lesznai, a Erdlyi da nije Jszi, i da Zastave autor kao sedamdesetgodinjak nije napisao kao neku vrstu svog autobiografskog sjeanja na davne dane. Sve su to krive pretpostavke i prividni zakljuci, a od svega toga preostaje nam samo to da ispitamo kakvu Vi zapravo imate sliku o piscu, koga prevodite godinama, kad mislite da pie romane po modelu ivih lica, i to s prozirnom namjerom da bi ih prikazao u negativnom liku? to e nato rei gospoa Lesznai u New Yorku, kada bude itala ove moje, po Vama, tako rei autobiografske zapiske, kako me je tako rei deflorirala na Duhove godine 1910. na naem izletu u Tihanjsku Opatiju, kada ja gospoe Lesznai nikada u ivotu nisam vidio, kada na nju, piui Zastave uope nisam ni pomislio, i kada ova moja kompozicija sa gospoom Lesznai ba nikakve veze nema? (Forum 1982/1012: 983).

Krlein je gnjev uperen protiv prevoditelja koji mijea fikciju sa stvarnou, prema tome protiv takvoga ustaljenoga stajalita koje negira autonomiju i suverenost same knjievnosti kao umjetnike interpretacije zbilje. Iz ove nae postmodernistike perspektive takvo je Krleino stajalite posve opravdano (Milanja 2010).

Prizor iz Krleinih Zastava koji je od posebnoga znaenja i koji ak i sam Krlea spominje u pismu prevoditelju Csuki (defloracija u Tihanjskoj Opatiji) nalazi se u poglavlju koje nosi naslov Smrt presvetle (radi se o smrti Kamilove majke). U tome poglavlju kao uostalom u itavome romanu mijeaju se scene iz daleke i bliske prolosti i sadanjosti, prizori iz zagrebakog familijarnog ivota i Kamilovog petanskog intelektualnog ivota. Njegova je majka na samrti a on, a da bi znao o tekom poloaju svoje majke, odlazi na izlet u Tihany gdje vodi ljubav sa Anom. Tihanyska erotska no se javlja retrospektivno, kada nakon primitka oeva oajna pisma o majinom tekom stanju krene vlakom doma. Uz monotonu grmljavinu gvoa naviru sjeanja na Anu i onu erotsku no.U sobi do sobe, pod krovom na tavanu, odvojena od susjeda tanahnom drvenom pregradom kao nekom vrstom paravana, tapetiranog u obliku dekorativnog panoa sa mitovima zlatnih perunika i bijelih paunova, Ana se trgla iz prvog sna omamljena egom

Topla oblina Aninih bedara, njen spram ugojenog mesa nerazmjerno vitak djevojaki stas, monumentalnost mramornih bokova natopljenih mirisom vlanoga sijena. Lirski oval ramena sa toplim, pod masnim gustim pletenicama, od znoja oroenim vratom, udestveno objavljenje nage enske pojave, koja se prikazala i nestala kao san, ovoj kantileni bogate none pjesme prislukivao je Kamilo itavog drugog dana u talasanju zelene balatonske vode, kada se glasna i vesela ekipa amcima zaputila na izlet do benediktinske opatije; zrikali su zrikavci, mirisale su lipe, o, one tihanjske lipe mirisale su slatko kao biblijski med, i od neizvjesnosti ta e se desiti, kad se ponovno spuste zavjese noi, Kamilovo srce skakalo je meu rebrima po itavoj utrobi, kao uznemireni kanarinac u krletki, u stravi pred majim okom. Tako silaze boginje na poklon smrtnicima, patetino je nastojao da se smiri ponavljanjem bezazlene maturantske fraze, toliko smeten do drugog dana, ugledavi Anu ponovno, Kamilo s ovom enom, kojoj se predao na milost i nemilost, nije umio progovoriti ni jedne rijei. Pratei je nijemim pasjim pogledom, nije mogao pojmiti, da li je ova dama, koja ga promatra prividno ravnodunim, a ipak blistavim oima, zaista iva, i nije li on samo snivao ovu fantastinu enu, slavnu poetesu, koju svi nose na rukama, jer eto, ono isto golo, toplo, grandiozno ensko tijelo, koje ga je uspavalo prole noi na svojim grudima kao dijete, to tijelo, jutros, zaogrnuto bogatim svilenim naborima olimpijskog peplona, lebdi nad zemljom kao da je aneo sletio meu glasne ljude u amcu, gdje on vesla u nedoumici, nije li sve to ipak samo ukleta arolija? (Zastave 1: 168169).

Anino golo tijelo nalazi se u neprirodnoj poziciji: zaogrnuto bogatim svilenim naborima olimpijskog peplona, lebdi nad zemljom. U ovom sluaju olimpijski peplon poput neke udne, nesvakidanje i neobine povrine slui prikazivanju izloenoga, opredmeenoga enskog tijela. Glavni je lik senzibilan mladi koji preko vlastite intelektualne ulnosti percipira ensku golotinju, pri emu se stalno naglaava Anina nestvarnost, nadnaravnost (objavljenje, san, zaista iva, lebdi, ukleta arolija). U svakom sluaju ensko je tijelo podvrgnuto snanom procesu umjetniko-intelektualne objektivizacije i opredmeenosti.

U ovome odlomku postoji neobina i pravopisno naglaena, izdvojena (stavljena u navodnike) sintagma: grandiozno ensko tijelo. Ima li racionalnoga odgovora na pitanje: emu slue navodnici, zato je Krlea stavio tu sintagmu u navodnike? Pitanje je ovo naizgled beznaajno, zapravo banalno, jer bismo mogli kazati da je time elio i posebno naglasiti intelektualnu i erotsku fasciniranost Kamila Aninim tijelom. Nae je razrjeenje te sintagme s neobinom interpunkcijskim svojstvima znatno zanimljivije, zapravo pravo umjetniko slikarsko.

2011. godine postavljena je impozanta izloba maarskih slikara Nyolcak [Osmorica] u budimpetanskom Muzeju lijepih umjetnosti. Grupa Osmorica bila je prva snana modernistika grupa maarskih radikalnih slikara koja se obraunala s tradicijom impresionizma. lanovi te grupe su bili: Rbert Berny, Dezs Czigny, Bla Czbel, Kroly Kernstok, dn Mrffy, Dezs Orbn, Bertalan Pr, Lajos Tihanyi. Njihova je prva izloba bila 1909., druga 1911. a trea 1912. Najvea senzacija sadanje budimpetanske izlobe je bila slika Veliki akt Dezsa Orbna (Gyr, 1884 Sydney, 1986). O postojanju ove slike struna je javnost i prije znala, meutim s obzirom to je Orbn prije Drugog svjetskog rata sa svojom obitelji napustio Maarsku i preselio se u Australiju, slici se zameo trag. Nakon smrti priznatoga umjetnika, koji je svoje djelo u jednome intervjuu za BBC oznaio kao najvanije djelo, slika je zajedno njegovom kuom prela u ruke novih vlasnika kod kojih je i bila otkrivena. Slika je nastala najvjerojatnije 1911. godine, a model je bila pjesnikinja Anna Lesznai koja je inae kao gost umjetnik djelovala sa grupom Osmorica. Izmeu Anne Lesznai i Dezsa Orbna, prema svjedoenjima lana grupe Krolya Kernstoka, postojala je i intimna veza. Anna Lesznai u svom romanu s kljuem Kezdetben volt a kert (U poetku bijae vrt) i sama aludira na tu vezu. Zbog revolta bogatih graanskih roditelja slika nije bila izloena 1911. nego tek 1917. godine. (U razdoblju nastanka slike i djelovanja Osmorice Krlea je bio student budimpetanskog Ludoviceuma. 1911-13). Jedan od kuratora Muzeja lijepih umjetnosti Pter Molnos ovako pie o slici:

Radi se o jednoj od najuzbudljivijih monumentalnih slika Dezsa Orbna kojoj se zameo trag kod australskih privatnih sakupljaa umjetnina, dapae o slici kojoj pripada zavidno mjesto u itavoj umjetnikoj produkciji Osmorice. Bijelu draperiju i na ukasto-okerasto obojadisano bujno ensko tijelo poput aktova Modigliana prekriva bujica refleksa u finome tajanstvenome arenilu, a ureenje zbito modeliranih oblina, nadalje strogo komponiranje pozitivnih i negativnih dijalokih formi propovijeda primat strukture.

Molnosev plastian opis boja i struktura Velikog akta posvema se podudara sa Krleinim opisom enskog tijela iz Zastava. A to je najbitnije, Krleina navodnicima oznaena sintagma grandiozno ensko tijelo stopostotna je parafraza Orbnovog Velikog akta. Kurzivirani dijelovi gore citiranih odlomaka Zastava mogu se potpuno aplicirati na Orbnovu monumentalnu sliku.

elimo i posebno podsjetiti da u Krleinim Zastavama ima i konkretnih aluzija na stvarne likovumjetnike dogaaje. Kamilo i Ana tijekom posljednjeg susreta vode razgovor o slikarstvu. Ana spominje izlobu futurista u Budimpeti iz 1913. godine. Tu se doista radi o stvarnome dogaaju: Sjetite se, nai razgovori o ukusu bili su uvijek neuralgini, mi smo ve 1913. zbog futuristike izlobe u Peti bili ozbiljno embrouill, vi ste bili beskompromisno kontra, molim vas, sjeam se jedne scene pred Boccionijem ili Chiricom... (Zastave 5: 150).

(Jo jedna sitnica koja je isto tako zanimljiva i vana. Tijekom pretrage kod Kamila nakon pokuaja atentata/montiranja eksploziva Joje protiv Direkcije madarskih dravnih eljeznica pronaen je Prirunik za primalje sa itavim snopom etvorobojnih reprodukcija Evrope, Venere, Primavere, Suzane, Maje. Njegov otac to zove patolokom erotomanijom.)

U Krleinoj hirovitoj i ustroj reakciji zbog Csukinih kombinacija sve je od posebnoga znaaja: kako Ana Borongaj nije Ana Lesznai, kako on ne pie romane po modelu ivih lica, kako on gospoe Lesznai nikada u ivotu (nije) vidio, kako na nju, piui Zastave uope (nije) ni pomislio, i kako ova (njegova) kompozicija sa gospoom Lesznai ba nikakve veze nema. I doista, vjerujmo Krlei: model Ane Borongay iz Krleinih Zastava nije bila Anna Lesznai, nego Veliki akt slikara Dezsa Orbna. Prema tome u Zastavama se radi o transponiranju slikarskog umjetnikog ostvarenja (platna) u tekstovno umjetniko ostvarenje (roman) u kontekstu Anaksimandrovog apeironskog uenja. Neznatna sitnica u veoma krhkom poslu oko poetizacije stvarnosti s poetka 20-og stoljea u Krleinim Zastavama bila je slika Dezsa Orbna Veliki akt.

Ostanemo li u fikcijskome prostoru romana (U kojemu inae ima podosta metafikcijskih poigravanja, to se ne smije smetnuti s uma!), valja nam zakljuiti da je apeironska jezgra za Kamila Emerikog svakako Ana Borongay, budemo li napustili fikcijski prostor Zastava i pozabavili se neznatnim sitnicama u poetizaciji stvarnosti Miroslava Krlee, valja nam izrei da je apeironska jezgra itavog romana slika Dezsa Orbna Veliki akt. Prema tome dolazimo do naizgled paradoksalnog zakljuka: ono to bi trebalo biti jedno, jedinstveno, supstancijalno (apeiron), zapravo je dvojno, dvolino ovisno o fikcijskome ili nefikcijskome kontekstu: kod prvoga se radi o literarnome enskome liku, a kod drugoga o likovno-umjetnikome djelu. Tako e glavni lik Zastava Kamil Emeriki naspram svoje velike ljubavi Ane Borongay zauzeti istu poziciju kao Miroslav Krlea naspram slike Dezsa Orbna Veliki akt. Za jednoga Ana a za drugoga Veliki akt predstavlja onu pravu apeironsku jezgru.Siromani pjesnici o siromasima

(Attila Jzsef i A. B. imi)

Attila Jzsef (1905. 1937.) najistaknutiji je pjesnik maarske meuratne knjievnosti. Njegovo je pjesnitvo osobita sinteza najvanijih poetolokih nastojanja, od jasno prepoznatljivih arhainih (narodnih) do modernistikih struja i pravaca. Svojim je lirskim govorom i pjesnitvom poloio temelje nove objektivne lirike koja e uhvatiti maha u poratnom razdoblju. Autor je sedam pjesnikih zbirki: Szpsg koldusa (Prosjak ljepote, 1922.), Nem n kiltok (Ne viem ja, 1925.), Nincsen apm, se anym (Nemam ni oca ni majke, 1929.), Dntsd a tkt, ne sirnkozz (Rui kapital, ne jadikuj, 1931.), Klvrosi j (No u predgrau, 1932.), Medvetnc (Medvjei ples, 1934.), Nagyon fj (Jako boli, 1936.). Kao sin budimpetanske siromane, proleterske obitelji u svom je pjesnitvu elementarnom snagom progovorio i o bijedi gradske sirotinje. Posustavi pod neprestanim egzistencijalnim i duevnim pritiscima, pri kraju ivota izgubio je svoju duevnu ravnoteu. Nije uspio pronai izlaz iz vlastite duboke krize i izvrio je samoubojstvo skoivi pod vlak.

U bogatom lirskom opusu Attile Jzsefa istaknuto mjesto zauzimaju pjesme nastale u prilino kratkom razdoblju, od 1924. do 1925., koje struna literatura obino zove szegnyember-versek (pjesme o siromasima). O pjesmama o siromasima Attile Jzsefa ima razliitih stajalita i miljenja. Najpoznatiji istraiva njegova ivotnog djela Mikls Szabolcsi to pjesnikovo razdoblje naziva maarsko narodnim (magyar npi). Te pjesme zauzimaju ravnopravno mjesto uz ekspresionistike i groteskne pjesme kakve je pisao u to doba, a na njihov nastanak presudno su utjecali maarsko knjievno narodnjatvo i maarski folklor. Istvn Fried u svojoj studiji, u kojoj pokuava zacrtati mjesto Attile Jzsefa u srednjoistonoj Europi, smatra da se ne smije traiti neposredna veza izmeu njegovih relativno ranih pjesama o siromasima i kasnijih balada koje su protkane villonizmom. Prema njegovu shvaanju, u pjesmama Attile Jzsefa o siromasima vie se osjea utjecaj narodnjake lirike Jzsefa Erdlyija (1896. 1978.), a vrsto se moe dokazati neposredna veza s popularnou znanstvenih i umjetnikih rezultata koje su najpoznatiji maarski glazbenici u svijetu Bla Bartk (1881. 1945.) i Zoltn Kodly (1882. 1967.) postigli na polju skupljanja narodnih pjesama poetkom 20. stoljea, to su poslije pretoili u iznimno modernu glazbu punu nemira. Svakako treba spomenuti i kasne pjesme o kurucima najpoznatijeg maarskog liriara Endrea Adyja (1877. 1919.) koje su isto tako jezino i tematski bliske plebejskom duhu. Stoga autor misli da su Adyjeve pjesme o kurucima ...preko narodnog duha, blage arhaizacije i dijalokih reenja utrle put pjesmama o siromasima Attile Jzsefa. Za razumijevanje ove problematike svakako treba napomenuti govori o tome i Fried da ima i drugih miljenja, primjerice Imrea Borija, koji tvrdi da pjesme o siromasima Attile Jzsefa ne spadaju u podruje tradicionalnog narodnjatva, nego je rije zapravo o ekspresionistikim tragedijama koje proizlaze iz ekspresionistike i konstruktivistike estetike. Analiza poetike sredine pjesama Attile Jzsefa dokazala bi istinitost Borijeve teze, ali vaan bi prilog mogle biti kako emo vidjeti i pjesme o siromasima Antuna Branka imia, koje, naime, u potpunosti podupiru Borijevo miljenje. Bla N. Horvth u svojoj monografiji o vezi pjesnika i folklora smatra da su njegove pjesme svojevrsna suma tekih ivotnih iskustava te promjena lirskih uzora u tadanjem maarskom pjesnitvu emu se pridruio i pjesnik, prema tome, ovdje je rije o traganju vlastitoga glasa. Siromah kao glavni lik, lirski subjekt ovih pjesama, zapravo je stilizacija raznih oblika ponaanja u kojem se preko bezlinoga izraava kolektivno.

Hrvatski se ekspresionizam poistovjeuje s pjesnitvom A. B. imia. Njegova rodna Hercegovina ostavila je duboke tragove u njegovu pjesnitvu. Svoju je pjesniku karijeru poeo poput mnogih knjievnika u sjenci A. G. Matoa i u njegovu ranom pjesnitvu osjea se snaan utjecaj Matoeva simbolizma i impresionizma, a osobito imitacija Matoeva soneta. Privrenost tom tzv. skladnom tipu lirike bila je kratkoga vijeka. On je ve u svojim prvim samostalnim asopisima u ekspresionistikim programskim lancima iznio vlastita i zrela stajalita o novom lirskom govoru i novoj lirskoj koncepciji. Prema pjesnikovoj ispovijesti, empirijski se svijet moe transponirati jedino preko unutranje vizije lirskog subjekta. Njegova pobuna protiv dotadanjih shvaanja o lirskom razmiljanju dotie i pjesniki jezik. On, naime, misli da jezik nije samo predmet opisivanja nego nuna alternativa razumijevanja unutranjih dogaaja. Stoga i treba osloboditi pjesmu od jezinih okova i podvrgnuti je novim pjesnikim iskustvima. Lirski subjekt neprestano vodi oajnu borbu za stvaranje vie harmonije to proizlazi iz osnovne koncepcije i usmjerenosti ekspresionizma, ali nemogunost toga i poraz kao konani svretak oito se manifestira u svakoj pjesmi zbirke. Postaje te beznadne borbe grafiki perfektno (bez interpunkcije) ovjekovjeuju ureeni stihovi upravo tako stvarajui posebnu napetost, kopirajui apsurdnost svijeta: kao da bi se taj svijet mogao shvatiti jedino pomou originalno konstruiranog, sloenog, fabriciranog teksta. Mehanizam novog ritma pjesme imi pokuava objasniti novom estetikom. Govori o unutranjem pulsiranju, unutranjem ritmu koji se ne moe vie graditi vezanim formama koje svatko prihvaa, nego pomou monolokog i individualnog diskurza lirskog subjekta. Stoga i ne nalazimo dvije identine pjesme u njegovu zrelom razdoblju.

Zbog slobodnijega, otvorenijeg i prirodnijeg lirskog govora, Preobraenja iz 1920. godine predstavljaju u razvoju hrvatske lirike novo poglavlje, a time se zakljuuje i jedno razdoblje u pjesnikovu stvaralatvu. U asopisu Kritika 1922. objavio je sedam pjesama koje je spojio zajednikim naslovom Siromasi. U taj je ciklus uvrstio sljedee pjesme: Siromasi, Sunce siromaha, Pogled siromaha, Ruak siromaha, Siromasi koji jedu od podne do podne, Siromahu, Post scriptum. Samostalni ciklus svakako oznauje nove pjesnike namjere i do neke mjere poetiki prevrat to ima svoju prethistoriju i pohistoriju u knjievnom stvaralatvu pjesnika. Treba govoriti o dvama tekstovima jedan je biografski, a drugi poetski koji nam mogu obrazloiti i nastanak imievih pjesama o siromasima. Njegov prozni tekst Pjesma gladi bio je tiskan 1916. u zagrebakim Novinama. Rije je zapravo o nekrologu koji je imi napisao u povodu smrti prijatelja i zemljaka Ilije Glavote. Pjesnik se sjea zajednikog djetinjstva, u njemu se bude bolne uspomene na ljepote zaviaja, kratko govori o ivotnom putu rano preminulog prijatelja koji je ivio u bijedi i siromatvu. imi njegovu sudbinu interpretira simbolino: svaki Hrvat koji se trudi osvojiti zapadnu kulturu mora se suoiti s glau i bijedom. Zavrni dio nekrologa pretvara se u pravi slobodan stih: Unitila ga je glad, okrutna, crna glad, jaa od poezije, jaa od ivota, jaka kao smrt. Njezina je pjesma gromorna i jaka, i mnogi je mora uti, tko se hoe da dovine sunca kulture i znanja. Mnoge je ve ona zagluila, umorila svojim stranim zvidukom. Ilija je Glavota jedan zvuk te pjesme, pjesme gladi, okrutne gladi Za imia su glad i bijeda bili takoer svakodnevno iskustvo. Pjesnik koji je u Zagreb stigao iz daleke Hercegovine neprestano se rvao s materijalnim tekoama, a uz to je svoj knjievni program pokuao ostvariti kao samotnjak. Nakon objavljivanja pjesama o siromasima, u svom asopisu Knjievnik 1924. tiskao je kratak tekst pod naslovom Pjesnici i prosjaci. Budui da je rije o kratkom tekstu koji je iznimno vaan za razumijevanje njegovih pjesama o siromasima, donosim ga u cijelosti.

Poslao mi, valjda, neki mladi, da objavim ove stihove:

Dva su me prosjaka susrela:

Njihove ruke mole me.

to da im dam?

Po licima im plove plave sjenke voaka,

U oima: suncem nasmijani svijet,

Pod nogama: miris i cvijet.

Mogu li im ita ja jo dati,

Kad sve im darova Bog?

Bogatai su izmislili da sunce jednako grije i bogata i siromana. Ali ta je la razumljivija nego kad jedan pjesnik tako dekorira svijet i veli da je prosjacima Bog sve darovao jer im po licu plove plave sjenke voaka, u oima: suncem nasmijani svijet, pod nogama: miris i cvijet. Nije zaudo to oni koji tako doivljuju siromatvo, vele takoer: Mogu li im ita ja jo dati? I ja im esto nemam ta dati, ali osjeam da sam i ja donekle kriv to ima uope stvorova kojima se dariva milostinja. Bog i pjesnici ovakim frazama ne pomogoe im.

imieve pjesme o siromasima moemo prouavati i s obzirom na ova dva publicistika teksta. U prvom u povodu smrti prijatelja, ali i na osnovi vlastite sudbine izvlai pouku da je glad jaa od poezije, jaa od ivota, jaka kao smrt, prema tome, ona dobiva metafizike dimenzije, pretvara se u najvaniju temu samoga pjesnitva. U njegovoj prvoj i jedinoj zbirci (1920.) pjesme o bijedi, unato tomu to je oito i sam bi naisto s drutvenom dimenzijom cijele te problematike, nisu dobile prostor jer je poetski preokret koji je temeljio na slobodnom stihu bio mogu iskljuio stavljanjem lirskog subjekta u prvi plan, promatranjem svijeta iz te pojaane i naglaene ja-pozicije, to je gotovo posve iskljuilo vanjsko promatranje svijeta, integraciju i upijanje razina svakodnevice u pjesnitvo. Nakon to je objavio svoje pjesme o siromasima (1922.), u komentaru pjesme o prosjaku anonimnog piskarala zakljuuje zapravo ono to e u posljednjoj od sedam pjesama o siromasima, Post scriptum, i sam sumirati i izrei: pjesnitvo nije sposobno tono opisati bijedu bez dna. U svojim pjesmama o siromasima, u kojima je vidljiv zaokret drutvenoj tematici i 'padu' u stvarnost, prihvatio se to vjerodostojnijeg pjesnikog opisa socijalne bijede, siromatva i degradiranog svakodnevnog ivota. U skladu s tim lirski mu govor postaje jednostavan, gotovo gol, i snano dolazi do izraaja homogenizacija pjesnike forme. Analizirajui upravo ovo razdoblje imieva pjesnitva, Ivan Goran Kovai konstatirao je da e od tog trenutka kod njega rima biti sve ea, pjesma sve potpunija i zatvorenija, s manje prijeloma, da e ritam biti razigraniji, nain izraavanja zbijeniji i elastiniji; ak u nekim sluajevima pjesnik stie do same granice pjesnitva, ali nikad ne prekorauje granice nerazgovjetnosti. Od sedam pjesama o siromasima, est se bavi ivotnim nivoima i odnosima takvog egzistencijalnog stanja: blizinom smrti, svakodnevicom siromatva, tijelom i hranom, i na kraju, nemogunou bilo kakvog otpora. Sedma je pjesma pravi zakljuak, iskreno priznanje pjesnikog poraza.

Kada je rije o imievim pjesmama o siromasima, obino se spominje tih sedam pjesama vjerojatno zato to su nastale u isto vrijeme, a sam ih je pjesnik zdruio u cjelinu objavivi ih u jednom asopisu. Meutim, tu nije kraj tematike o siromasima u imievu pjesnitvu. To nedvosmisleno potvruju i tri pjesme koje su bile objavljene za njegova ivota i jedna koja je ostala u rukopisu: Okna na kuama siromaha, Napitnica, Konac, Ljubav siromaha. Od etiriju pjesama koje su izostale iz tematike o siromasima, kronolokim redom dvije (Okna na kuama siromaha, Ljubav siromaha) nedvojbeno moemo ubrojiti u samostalan ciklus, no druge dvije (Napitnica, Konac) doista i zakljuuju taj ciklus. Pjesma Ljubav siromaha koja je ostala u rukopisu zapravo je ljubavna pjesma, ali se prema naslovu ipak moe uvrstiti u tematiku o siromasima. Pjesma Napitnica iznimno je pravilno komponirana vinska pjesma, zdravica: prve su tri strofe najtradicionalnije sastavljene od dvaju simetrinih osmeraca i jednog esterca. Zadnju strofu ine tri simetrina osmerca i jedan dvosloan stih. To je svakako iznimna pjesma u cjelokupnoj imievoj lirici, u njegovu zrelom razdoblju ne postoji slino ostvarenje. S obzirom na tematiku svakako spada meu pjesme o siromasima. Pjesma Post scriptum u duhu slobodnog stiha naizgled zakljuuje ciklus pjesama o siromasima, ali Napitnica sa svojom laganijom, ironinom i vrlo vezanom formom otvara nove perspektive. Pravom zakljunom pjesmom ciklusa ipak se moe smatrati pjesma Konac. Pjesnik se opet vraa ozbiljnom tretiranju teme i svojevrsnom grotesknom opozicijom podie je na razinu univerzalnog. A sve to ini pjesniko-tehnikim postupcima i jezikom koji je postigao punu zrelost u Preobraenjima.

Pjesme o siromasima A. B. imia naizgled otvaraju novo poglavlje u njegovu pjesnikom razvoju, ali nakon suoavanja s mogunostima, preprekama i granicama poetskog preokreta, pjesnik se ne moe odcijepiti od vlastitog, originalnog i omiljenog pjesnikog instrumentarija. U genezi pjesama o siromasima ne moramo traiti iskljuivo vanjske inspiracije (primjerice, estetika i poetika ekspresionizma) pad u stvarnost, vlastiti doivljaj i bijeda bili su odluujui u stvaranju tih stihova, kao i kod maarskog pjesnika Attile Jzsefa, tono u isto vrijeme neovisno jedan od drugoga.

Dvojica ekspresionistikih pjesnika, jedan Maar i jedan Hrvat, nisu se poznavali, a ipak su istih godina stvarali posebno komponirani ciklus o siromasima. Taj bi se krug knjievnika mogao i proiriti jer je i najutjecajniji slovenski ekspresionist Sreko Kosovel (1904. 1926.) u istom razdoblju pisao sline pjesme, to potkrepljuje Borijevo miljenje da je zapravo rije o globalnim utjecajima ekspresionistike estetike. Stoga bi bilo vrlo zanimljivo usporediti oite paralele, srodne tendencije, tematiku, pa ak i pjesnike konstrukcije tih pjesnika.

PRILOG

(Prijevodi)

Attila Jzsef

Lopk kztt szegnyember

Lopk kztt szegnyember,

Szegnyember sose fl,

Minek flne, szve, lelke

Ersebb a tbbinl.

Lopk kztt szegnyember,

A Jisten megsegl!

Nincs tehene a szegnynek,

De ha van is elvetl.

Lopk kztt szegnyember,

Szegnyember kapanyl.

A vilgot megkaplni,

Szegnyember annak l.Siromah meu lopovimaSiromah me lopovima,Nikad se on ne boji,emu, njegovo srce, duaOd tuih su snaniji.Siromah me lopovima,Pomozi Boe dobri!Da ima krave siromah,Ta se telila ne bi.

Siromah me lopovima,Poput drke motike je,Okopavati sav svijet,Ta za to ivio je.

Szegnyember balladja

- Szegnyember, hogy adod a blcst?

- Cspp a gyerek, hogy adnm a blcst?

- Kirly vagyok, brok nagy ervel,

Ha nem adod, elveszem ervel.

Szegnyember, hejh, csak egyet szlna

A kirly mr katonkrt szlna.

De a blcst a tba hajtja,

Cspp gyerekt utna hajtja.

Szegnyember sr-r a brtnben.

Szegnyember nevet a brtnben.

Nincs a gyerek mr a rossz vilgban,

Jobb sora lesz, hajh, vizi-vilgban!Balada o siromahu

- Siromahu, poto ti kolijevka?

- Mome djetetu treba kolijevka.

- Kralj sam, obdaren velikom silom,

Ako ne proda, uzet u silom.

Kad bi siromah milost iskao -

Tad kralj bi urno vojsku iskao.

Kolijevku on u jezero baci,

Za njom slabano dijete baci.

Siromah narie u zatvoru.

Siromah se smije u zatvoru.

Sad nema djeteta na zlom svijetu.

Nek' bude, hej, u vodenom svijetu.

Szegnyember szeretje

Vilg van a szegnyember vlln,

Istent emelt mindig msik vlln.

Dhdne meg okosan egyszerre,

Mindakettt ledobn egyszerre.

Szegnyember sose kr kalcsot,

Szegnyember sose kap kalcsot.

Kis kenyrrel, nagyon feketvel,

Fehr lelkt rzi feketvel.

Szegnyember sja is zetlen,

Szegnyember kedve is zetlen.

Elad kis holmija vetetlen

S ha van gya, az is megvetetlen.

Szegnyember akkor lop, ha hes,

Akkor se lop, de ht nagyon hes.

Akkor is csak szegnyebb szegny lesz,

S mg lesz szegny, mindig tbb szegny lesz.

Kisgyereke sohase veretlen,

Asszonya se marad megveretlen,

De akrmily gynyr lny lennk,

Szegnyember szeretje lennk.

Siromahova draganaSvijet mu na lijevom ramenu,Boga nosi na desnom ramenu.Kad bi pametan bio siromah,Oba bi zbacio ta siromah.Siromah niti trai kolaa.Siromah niti jede kolaa.Od kruha, kruha jako crnoga, Dua mu ista od kruha crnoga.I sol je njegova bezukusna,I volja je u njeg bezukusna.Nikada prodati nita nee, Ni spremljen krevet imati nee.Tek onda krade ako je gladan,Ne krade i kad je jako gladan.I bit e uvijek siromaha, I sve e vie bit siromaha.I njegova su djeca bijena,I ena je njegova bijena,Al kad bih najljepa djeva bio,Siromahova dragana bih bio.

Aki szegny, az a legszegnyebb

Ha az Isten rdik volna

S jjel nappal mozogna a tolla,

gy se gyzn, se ,fljegyezni,

Mennyit kell a szegnynek szenvedni.

Aki, szegny, az a legszegnyebb,

Fzssgt odadja a tlnek,

Melegt meg odadja a nyrnak,

res kedvt a puszta hatrnak.

Kznapokon ott van a dologba,

Vrt szombatjt szz gond nyomortja,

S ha vasrnap kedvt megfordtja,

Akkor mris htf szomortja.

Pedig benne laknak a galambok,

Csillagtoll nekl galambok,

De gy vgl griffmadarak lesznek,

Hollnpen igaz trvnyt tesznek.Siromah je najsiromanijiKad bi Bog bio pisar-pripravnik

I marljivo vodio zapisnik,Ne bi uspio zabiljeiti Kolko treba sirotinja trpiti.Siromah je najsiromaniji,Svoju zimljivost predaje zimi,Ljetu predaje svoju toplinu,Pustoj oranici pak prazninu.Posao mu je svakodnevnica,Subotu mori stotinu briga, Ako mu nedjelja sreu prui,Ve ga ponedjeljak rastui.

Ipak u njem ive golubovi,Zvjezdoperi, grleni goluboviI oni e grifovi postati, Na pravdu gavrane prisiliti.

Szlkilt madr

Szegnyember, ht mr megint lzadsz?

Jaj, dehogy lzadok, a gunym szakadt el.

Msikat szeretnk, olyat, amelyiknek

Kevesebb a foltja.

Ht tn mr elittad mind a fizetsged?

Nem volt nekem, uram, soha fizetsgem,

Nem is volt, nincsen is semmi fizetsgem.

Ha szltak, dolgoztam piros napestig,

Piros napkelettl dolgoztam, dolgoztam,

Mondta regapm, nem lesz fizetsgem.

Hallod-e, te koldus, hordd el magad innen!

El is megyek innen a tengeren tlra,

A tengeren tlra: trsaim szivibe,

Ott pedig elmegyek szlvsz kzepibe,

Danoljon, ha az kell, hej, de danol is mr,

Fennen danol mr a szlkilt madr.Ptica koja doziva vjetarSirotinjo, zar se opet buni?Avaj, ne bunim se, gunj mi je poderan.Drugog bih ja elio, takvog, na kojem Ne bi zakrpa bilo.Ta zar si ve zapio cijelu plau?Nisam, gospodaru, nikad imo plau.Nisam imo niti nemam neku plau.Kad su rekli, radio sam do rujnog mrakaOd rujne zore, radio sam, radio,Reko je moj stari, neu dobit plau.uje, ti prosjae, nosi se odavde!I idem odavde preko sinjeg mora,Preko sinjeg mora u: u srca drugova,Tamo, u sredite olujnih vjetrova,Nek pjeva, ako treba, hej, al ve pjeva,Pjeva glasno ptica to vjetar doziva.

Prijevod: Tamara Bakran

Antun Branko imi

Siromasi

Siromasi nestalno lebde

izmeu ivota i smrti

i svaki as moe da pretegne

nevidljivi uteg smrti.

Svaki as mogu da preu

meu i odmah budu

u smrti: najblioj blizini.Szegnyemberek

A szegnyemberek szakadatlanul

let s hall kzt lebegnek

a hall lthatatlan mrlegnyelve

brmely pillanatban tbillenhet.

Brmely pillanatban tlphetik

a hatrt s testkzelben talljk

magukat a halllal.

Pogled siromaha

Ja znadem: jutrom kad ustaju, ute

i sjede malko jo na postelji.

Za stolom ute tako dokle jedu ili sjede.

Odmaraju se. Ruke su im mirne:

prekriili ih na upale grudi;

tek koja stolom crta sama

Nijedne oi ne gledaju ravno, naprijed

Ti ljudi ne ekaju niodakle nita

U njihov ivot

sve dolazi izvana

i njima ravna.

Njihov je ivot predanje i zebnja.

Tu sjede sada

Pogled im se ni na emu ne moe da smiri

Pometen bludi

i trai izlaz izvan prostora.Szegnyemberek tekintete

Jl tudom: reggel mikor felkelnek, nmn

gubbasztanak mg egy keveset az gy sarkban.

Az asztalnl amg esznek vagy lnek csak hallgatnak.

Pihennek. Kezk nyugodt:

horpadt mellkn keresztben nyugszik;

vagy ppen brkat rajzol az asztalon

Tekintetket lestik, nem nznek elre

Ezek az emberek mr nem vrnak semmit

letkbe minden

kvlrl tr be

s kormnyozza sorsuk.

letk megads s rettegs.

Itt lnek most

Tekintetk semmin sem tud megpihenni

Zavarodottan tvelyeg

s a tren kvl keres kiutat.

Ruak siromaha

Jedno pred drugim stide se da sjednu

za takav ruak

i dokle jedu boje se

da ne bi jedno drugom ivot pojeli.

Kad ustanu od stola,

tiina i teina

Gaenje pred samim sobom

Unakazi obadvoma lica

i svako misli da je drugomu ubica

i da je krv to tee kroz njegovo tijelo

krv drugog

(kao da je jedno drugo jelo)Kt szegnyember ebdje

Az ilyen ebd miatt

egyms eltt szgyellik magukat

s amg esznek attl flnek

hogy egyms lett faljk fe