Suradnja Hrvatskih šuma s gljivarima

Časopis za popularizaciju šumarstva n Broj 191 n Godina XV. n Zagreb, studeni 2012. n ISSN 1330 – 6480

Potpisani ugovori sa drvnom industrijom

Ponašanje mužjaka tijekom parenja

Održani sindikalno šumarski susreti SITŠ-a

Suradnja s Hrvatskim šumama: Gljivarske aktivnosti

mjesečnik »Hrvatske šume« n Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. zagreb n Predsjednik Uprave: ivan pavelić n Glavni urednik: Goran vincenc n Novinari: irena Devčić, marija Glavaš, vesna pleše, ivica tomić i Goran vincenc n Uređivački odbor: predsjednik Branko

meštrić, ivan Hodić, mladen slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran n Adresa redakcije: lj. F. vukotinovića 2, zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 n e-mail: [email protected], [email protected]

uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Na bistroj vodi, Marinko Bošnjaković n Zadnja stranica: rujna jesen, Marinko Bošnjaković

Grafičko oblikovanje: milivoj milić n Tisak: intergrafika ttŽ d.o.o., zagreb, Bistranska 19

Naklada: 6200 kom

cjENiK oGlasNoG prostora n Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. n Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). n U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

3 Čuvajmo zajedno plodove naših čudesnih šuma

4 Suradnja Hrvatskih šuma s gljivarima

6 Strane delegacije zadovoljne viđenim

7 Međunarodno savjetovanje za šumarsku mehani-zaciju

8 Potpisani poticaji za drvnu industriju

9 Požeškim šumarima priznanje na Obrtničkom sajmu

9 Uspješan lov na običnog jelena

10 Mladi čuvari prirode na Sovskom jezeru

11 Osnovci naučili saditi drveće i skupljali žir Otvorena »Staza predatora«

12 Grad Dugo Selo dobio svoju prvu poučnu stazu

13 Velike tvrtke u suradnji sa Hrvatskim šumama

14 Šumari Unsko-sanskih šuma posjetili Gorski kotar

u ov

om b

roju

impr

essu

m

16 Održani Sindikalno šumarski susreti SITŠ-a

19 Stoljetna tradicija uzgoja sadnog materijala

21 Tehnologijom optimizirati troškove

22 Zanimljiva vegetacija malenog otočića

24 Značajan prilog povijesti goranskoga šumarstva

25 Deset godina FSC certifikata u Hrvatskim šumama

28 Prva EURAF konferencija o agrošumarstvu

30 Invazivne vrste kukaca u šumama Hrvatske

33 Ponašanje mužjaka tijekom parenja

35 Zemlja s najmanjim šumskim pokrovom u Europskoj uniji

37 Metasekvoja (Metasequoia glyptostroboides)

38 Podvig hortikulture 19. stoljeća

41 Čudesna flora p orječja rijeke Krke

42 Biljka za detoksikaciju organizma

43 U gostima kod kume šume

3Gljivarstvo

Čuvajmo zajedno plodove naših čudesnih šuma

gljiv

arstv

oTe

kst n

Fot

o: M

ia M

ajna

rić

Komercijalni berači nakon što plate godišnju ili mje-sečnu članarinu dobivaju od Ministarstva zaštite oko-liša i prostornog uređenja iskaznicu s kojom mogu iz šume iznijeti do deset kilograma gljiva, dok su berači

za osobne potrebe ograničeni samo na dvije kile. Dnevne kar-ta stoji 50 kuna, tjedna 100 kuna, a mjesečna 200 kuna, tako da svatko može procijeniti koja mu je karta potrebna i koliko vremena provodi u berbi gljiva. Od plaćanja su izuzeti članovi gljivarskih društava koji plaćaju godišnju članarinu od 80 do 100 kuna. Oni dobiju dozvolu koja vrijedi uz osobnu iskaznicu, upla-ta godišnje članarine evidentira se na poleđini iskaznice gljivicom u određenoj godini.

Hrvatske šume kroz svoje uprave i šu-marije primjenjuju Zakon o šumama u kojemu se za branje gljiva propisuju po-sebna pravila. Ovaj se zakon temelji na konvencionalnom načinu gospodarenja šumama, a u potpunosti je usklađen s direktivama Europske unije. Dio zakona koji je najbliži Europskoj uniji odnosi se upravo na korištenje šuma, šumskih zemljišta i proizvoda. Pravilnik o zaštiti gljiva, kojega je donijela Državna upra-va za zaštitu prirode, nalaže tko, kada i gdje smije brati gljive. Isto tako navede-ne su i zaštićene vrste koje se ne smiju brati osim u znanstveno istraživačke svrhe. Postoje i mjesta na kojima je u potpunosti zabranjeno branje gljiva, a to su nacional-ni parkovi i posebni rezervati radi očuvanja različitih prirodnih staništa. Brati se može na ovim područjima samo ukoliko je to dozvoljeno zakonom.

Lugari posljednjih tjedana pojačano kontroliraju imaju li berači potrebnu dozvolu i jesu li platili dnevnu, tjednu ili mjesečnu kartu. Kazne za kršenje ovih pravila idu i do 7000 kuna, tako da je svaki odlazak u šumu bez dozvola zapravo veliki rizik za plaćanje kazne. Isto tako postoje pravila branja kojih se svi moraju pridržavati, jer je to izrazito važno kako se ne bi onemogućio ponovni rast gljiva na tome mjestu. Gljive se smiju brati isključivo nožem, nikako nekim drugim alatom kao što su lopata, grablje ili motika.

Poznata je izreka rasteš kao gljiva poslije kiše, jer nakon svake nove kiše nikne mnoštvo novih gljiva i svi berači znaju da je dan poslije najbolje vrijeme za odlazak u šumu. Upravo ta brzina ra-sta ovih šumskih plodova stvara ljutnju kod mnogih berača, jer

im nije jasno zašto je ovaj zakon na snazi kada gljiva nikada neće nedostajati. Gle-daju na to kao na još jedan način ubi-ranja sredstava za nešto što nije potreb-no, ali ne razmišljaju da su za očuvanje šuma potrebna pravila kako ne bi došlo do izrabljivanja i pretjeranog korištenja. Mora postojati razlika između branja za osobne potrebe i za prodaju, ne mogu se svi tretirati jednako. To su činjenice koje tako funkcioniraju u cijelom zapadnom svijetu, pa je važno da se i kod nas uvede takva praksa kako bi mogli pratiti korak razvijenijih zemalja.

Kako bismo očuvali našu šumu i raznolika prirodna staništa, kako šumskih plodova tako i životinja, važno je da se pridržava-mo regulativa navedenih u ovom Pravilniku, a i u svima ostalima, jer oni služe samo kako bismo na što bolji i kvalitetniji način gospodarili našim šumama. n

Broj 191 l Studeni 2012. HRVATSKE ŠUME 3

Aktualni pravilnik koji propisuje komercijalnu upotrebu gljiva na području Republike Hrvatske je

Pravilnik o zaštiti gljiva iz 2002. godine (NN 34/02). Riječ je o odredbama

kojima se propisuje dopuštena količina branja gljiva kako za osobne potrebe

tako i za komercijalne berače.

Dozvole

HMGS osnovan je 10. lipnja 2006. na poticaj pet gljivar-skih društava. Time se, nakon više desetljeća postojanja glji-

varstva u Hrvatskoj i samostalnog djelova-nja gljivarskih društava, prvenstveno željelo objediniti njihov rad i razvijati organizira-ne oblike gljivarstva i mikologije te stvoriti uvjete za razvitak ukupne gljivarske i miko-loške djelatnosti u Republici Hrvatskoj.

Neki od osnovnih ciljevi saveza su:• pokretanje i organiziranje djelatnosti na zaštiti i unapređenju čovje-

kove okoline, a posebno na očuvanju ugroženih vrsta gljiva i njiho-vih staništa, kao i biološke raznolikosti Hrvatske u cjelini;

• poticanje i organizacija znanstvenih i stručnih skupova iz područja gljivarstva i zaštite gljiva;

• sudjelovanje u provođenju istraživačkih projekata iz područja gljivarstva i zaštite gljiva;

• rad na osnivanju nacionalne mikološke zbirke i baze podataka;

• promicanje mikološke znanosti kod gra-đana i mladeži te organiziranje i provođe-nje odgojno-obrazovnog i kulturnog rada među gljivarima;

• njegovanje gljivarske etike, razvijanje čovjekoljublja, nesebičnosti te ispravnog odnosa prema prirodi i smisla za njeno očuvanje;

• organiziranje i stručno osposobljavanje članstva kroz gljivarske škole, seminare, predavanja te provođenje ispita za zvanje „determinator“ u nekoliko stupnjeva;

• suradnja sa znanstvenim institucijama i drugim srodnim subjekti-ma na razvitku zajedničkih programskih ciljeva, a posebno razvitku

gljivarstva te njihovom društvenom vrednovanju;• usmjeravanje, praćenje i usklađivanje djelovanja

gljivarskih i mikoloških udruga i društava.Ugovorom o poslovnoj suradnji članovima

HMGS-a omogućen je, bez naknade, obilazak staništa gljiva na cjelokupnom području kojima gospodare Hrvatske šume, a HMGS se obave-zao bez novčane naknade educirati djelatnike

Možda je manje poznato da su u svibnju 2011. godine Hrvatske šume sklopile s Hrvatskim mikološko – gljivarskim savezom (HMGS) ugovor o poslovnoj

suradnji.

gljiv

arstv

oTe

kst n

Fot

o: O

liver

Vla

inić

Članska iskaznica Hrvatskoga mikološko – gljivarskog saveza

4 HRVATSKE ŠUME Broj 191 l Studeni 2012.

Suradnja Hrvatskih šuma s gljivarima

GlJIvARSKe AKTIvNoSTI

Bogatstvo hrvatskih šuma

Hrvatskih šuma za pouzdano prepoznavanje najčešćih gljiva s po-dručja RH s posebnim naglaskom na zaštićene vrste gljiva. Članovi HMGS-a svoje pravo iz Ugovora ostvaruju predočenjem važeće član-ske iskaznice HMGS-a. Formirano je zajedničko tijelo od dva člana svake ugovorne strane koje je zaduženo za praćenje provedbe Ugovora i rješavanje eventualnih nesuglasica mirnim putem. Ugovor je potpi-san na dvije godine s mogućnošću produženja.

Temeljem Ugovora dosada su organizirana samo dva predavanja. Prvo predavanje održano je 2011. godine za zaposlenike UŠP Vin-kovci, a predavač je bio glavni tajnik HMGS-a, prof. Branko Bartolić, determinator – mentor. Karlovački ogranak HŠD-a prijavio je preda-vanje u svrhu stručnog usavršavanja ovlaštenih inženjera Hrvatske ko-more inženjera šumarstva i drvne tehnologije. Predavanje je održano 13. listopada u lovačkoj kući Muljava, a nazočno je bilo dvadesetak slušača. Ispred HMGS-a predavač je bio predsjednik saveza Dragutin Vahtarić, determinator – mentor. Prema mišljenju nazočnih predava-nje je bilo jako korisno i praktično. Postoji mogućnost dodatne eduka-cije kao i eventualne provjere uspješnosti provedene edukacije.

Muljava i ove godine okupila gljivare

Područje Petrove gore oduvijek je bilo poželjno odredište za sakupljanje gljiva. Osim lokalnog stanovništva tamo su dolazili sakupljači i iz udaljenijih krajeva. Još i danas se spominju godine kada su ljudi od prihoda dobivenih prodajom gljiva veletrgov-cima mogli kupiti i osobno vozilo. Posljednjih godina nakon obnove lovačkog doma Muljava, taj prostor je postao mjesto okupljanja i druženja gljivarskih društava iz Hrvatske i susjednih zemalja Slovenije te Bosne i Hercegovine.

Susreti se održavaju u sklopu karlovačkoga gljivarskog tjedna koji je ove godine dostigao svoje 27. izdanje. Organizator mani-festacije je Gljivarsko društvo Karlovac, a prvo okupljanje na Muljavi, uvijek prve listopadske subote, bilo je 2008. godine. Ovogodišnji susret okupio je 6. listopada oko četiri stotine glji-vara. Lijepo vrijeme iskoristili su za šetnju po okolnim šumama i povratak s košarama punim gljiva. Za manje upućene orga-

nizirana je determinacija gljiva koju je predvodio poznati gljivar prof. dr. sc. Romano Božac s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Također je održano polaganje ispita za determinatore i determi-natore – pripravnike pred komisijom Hrvatskoga mikološko – gljivarskog saveza. Ispit se sastojao od usmenog dijela iz sistema-tike i morfologije gljiva te pismenog dijela iz poznavanja gljiva pronađenih u okolici Muljave. Gastronomski dio sastojao se od graha i gljivarskog gulaša. Gljivarski tjedan započeo je u nedjelju 30. rujna otvorenjem izložbe gljiva u karlovačkoj galeriji Ulak. Ostali dio programa gljivarskog tjedna sastojao se od izložbe slika na temu gljiva, predavanja mr. sc. Dubravka Čunovića „Gljive i staništa“ i prezentacije knjige prof. Tomislava Lukića „Tok-sikologija gljiva“. Završetak je bio u nedjelju 7. listopada tradi-cionalnim izletom za građanstvo Poučnom stazom Kozjačom koju su 2004. godine zajednički napravili karlovačka podružnica Hrvatskih šuma i karlovački ogranak Hrvatskoga šumarskog društva.

Program edukacije sastoji se od sljedećeg:1. Uvodni dio

• Ugovor o međusobnim odnosima Hrvatskih šuma i Hrvatskog mikološko – gljivarskog saveza (kratki prikaz ugovornih obaveza)

– Prezentiranje članske iskaznice HMGS-a• Svijet gljiva

– Što su to gljive? (kratko izlaganje )– Uvod u morfologiju gljiva (najosnovniji prikaz)– Skraćena sistematika gljiva (kratko objašnjenje vezano na Asco-

mycete i Basidiomycete)2. Pravilnik o zaštiti gljiva (kratki prikaz) 3. Prikaz gljiva određenog podneblja (mikro lokacije)

• Gljive u slici i riječi– Prikaz gljiva na staništima (slikovni materijal – 60 fotografija uz

stručno opisivanje pojedinih vrsta gljiva najčešćih u podneblju za koje se predavanje priprema.

Nakon teoretskog dijela moguć je obilazak staništa gljiva na odre-đenom području zavisno od situacije koje diktiraju vremenski uvjeti. n


Na gljivarskom druženju na Muljavi

Delnice su bile domaćin sastanka Organizacijskog odbora 45. EFNS

natjecanja u skijaškom biatlonu koje će se u veljači iduće godine održati

u Gorskom kotaru. Sastanku je prisustvovalo 37 predstavnika iz brojnih

europskih zemalja koji su se mogli uvjeriti u kvalitetu borilišta i smještajnih

kapaciteta Gorskog kotara, a ljubazni Gorani iskoristili su priliku kako bi

predstavili i svoju turističku ponudu.

Kao što je već poznato, Hrvatska, tj. Gorski kotar, do-maćini su 45. po redu natjecanja u nordijskom bia-tlonu za šumare koje se održava pod organizacijskom kapom EFNS-a (Europäische Forstliche Nordische

Skiwettkämpfe) od 17. do 23. veljače iduće godine. Veliko je to priznanje za hrvatske šumare, ali i obaveza, stoga su se organizacije prihvatili, pored Hrvatskog šumarskog društva, i Hrvatske šume. Na njihov poziv, krajem rujna, u Delnice su došli predstavnici europskih reprezentaci-ja kako bi dogovorili tehničke detalje ve-zane za natjecanje. Svi predstavnici bili su smješteni u ugodnim ambijentima hotela Risnjak, gdje su održana sva predavanja, te pansiona Lovački dom.

Prvoga dana održan je sastanak Uprav-nog odbora EFNS-a na kojem su traže-ni detaljni podatci o tijeku priprema za natjecanje, tjednim programima, pripre-mi borilišta te dogovori oko ceremonija otvaranja i zatvaranja natjecanja. Uslijedi-lo je piće dobrodošlice gdje su sve prisutne pozdravili član Uprave Hrvatskih šuma i predsjednik Organizacijskog odbora 45. EFNS-a Ivan Ištok, delnički gradonačelnik Marijan Pleše te predsjednik EFNS-a Gunnar Olofsson.

Idućeg dana održana je Jesenska sjednica Organizacijskog odbora na kojoj je delegatima ekipa predstavljen program ek-skurzija koje će biti organizirane za goste iz Europe za vrijeme trajanja natjecanja. Tajnik Hrvatskog šumarskog društva, Da-mir Delač, ukupno je predstavio 7 planiranih ekskurzija koje će prikazati hrvatsko šumarstvo od Mediterana do nizinskih šuma. Uslijedio je terenski dio sjednice gdje su delegati posjetili bori-lište na Vrbovskoj poljani pored Begovog Razdolja. Uvjerili su se da radovi idu svojim tijekom i zadovoljavajućim tempom, a predstavnike su zanimali i najsitniji detalji vezani za stazu, strelište, gledalište, parking i sl. Gospodin Siegfried Kaltenbach

(Njemačka), koji je u EFNS-u zadužen za tehničku kontrolu objekata izrazio je veliko zadovoljstvo dosad učinjenim rado-vima.

Goranski šumari iskoristili su priliku te su gostima predstavili i ljepote svojega kraja. Delegate su prvo odveli na obilazak Park – šume Golubi-njak i na poznato Fužinsko jezero gdje su gosti imali prilike voziti se u novom, ekološki prihvatljivom brodu za turiste. Vrhunac je svakako bio odlazak u Opati-ju te prezentacija hotela Millenium, koja je goste ostavila bez daha.

Predsjednik EFNS-a Gunnar Olof-sson (Švedska) bio je i više nego zadovo-ljan viđenim, pohvalivši kompletni Or-ganizacijski odbor 45. EFNS-a na čelu sa članovima Uprave HŠ d.o.o. Ivanom Ištokom i Marijom Vekić. Prisutni su se složili da je Organizacijski odbor na-pravio veliki dio posla te da nam pred-stoji još jedno natjecanje koje će svima ostati u lijepom sjećanju. Gosp. Ištok

se u ime Organizacijskog odbora zahvalio na riječima zahvale te poželio prisutnima puno uspjeha na natjecanju u veljači. Na temelju viđenog sigurni smo da će ovo natjecanje biti još jedna vrhunska prezentacija hrvatskog šumarstva u Europi. n

doga

đaji

Teks

t n F

oto:

Gor

an V

ince

nc

Članovi uprave sa predsjednikom eFNS-a Gunnarom olofssonom

Delegati u obilasku borilišta


Strane delegacije zadovoljne viđenim

eFNS

doga

đaji

Teks

t n F

oto:

dr.

sc. D

amir

Klo

buča

r

Sudionici savjetovanja na plenarnoj sekciji

FORestry MEChanization (od 1994. djeluje pod akronimom FORMEC) je međunarodna znanstvena mreža koja primar-no proučava i promiče primjenu mehanizacije pri šumskim radovima te okuplja znanstvenike i stručnjake, koji se bave

pridobivanjem drva, otvaranjem šuma i mehaniziranjem šumarskih radova. Povijest FORMECA seže u 1966. godinu kada je u Zvolenu (bivša Čehoslovačka) održano prvo savjetovanje. Početna savjetova-nja okupljala su znanstvenike iz Istočne i Srednje Europe. Protekla 44 savjetovanja organizirana su širom Europe, od Grčke na jugu do Švedske na sjeveru, odnosno Rusije na istoku do Švicarske na zapadu. Danas je FORMEC jedan od najznačajnijih skupo-va u području šumarskoga inženjerstva. 45. FORMEC, po treći put u Republici Hr-vatskoj, održan je pod naslovom „Concern, Knowledge and Accountability in Today's Environment / Šumarske tehnike i tehnologije: briga, znanje i odgo-vornost u današnjem okruženju“. Uz glavne organizatore Šumarski fakultet Zagreb i mrežu FORMEC, suorganizatori savjetovanja su IUFRO (International Union of Forest Research Organizations / Me-đunarodna udruga istraživačkih organizacija u šumarstvu), Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije, „Hrvatske šume“ d.o.o. Zagreb, Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, Ministar-stvo poljoprivrede, Hrvatsko šumarsko društvo, Akademija šumarskih znanosti i Hrvatska gospodarska komora.

Organizator je za glavne ciljeve i razloge održavanja savjetovanja istaknuo:1) Predstavljanje najnovijih rezultata, dosadašnjih dostignuća i novih

ideja koje se javljaju u području šumarskih tehnika i tehnologije i u području planiranja šumskih radova,

2) Promoviranje suradnje i razmjena znanja i iskustava među šumar-skim znanstvenicima, istraživačima i stručnjacima koji djeluju u praksi. Sukladno postavljenim ciljevima, glavne teme ovogodišnjeg FOR-

MEC savjetovanja su: • Sustavi i tehnologije pridobivanja drva• Planiranje i upravljanje mrežom šumskih prometnica• Ekološki učinkovite tehnologije u šumarstvu• Proizvodnja biomase i njezina uporaba

• Logistika i optimizacija transporta• Šumarstvo i drvna industrija u suglasju s načelima potrajnoga gos-

podarenja• Radni dizajn i poslovno upravljanje u šumarstvu• Ergonomija i sigurnost pri šumskim radovima• Informatičke tehnologije i daljinska istraživanja• Potrajno i održivo uređivanje i uzgajanje šuma.

Najveći broj radova prezentiran je pod temama: sustavi i tehnologije pridobiva-nja drva, ekološki učinkovite tehnologije u šumarstvu, proizvodnja biomase i njezina uporaba te planiranje i upravljanje mrežom šumskih prometnica. Nakon promijene službenog jezika iz njemačkog u engleski jezik znatno se povećava broj FORMEC sudionika. Naime, od početnih trideset do četrdeset sudionika, na posljednjim savjeto-

vanjima njihov broj je veći od dvije stotine. Tako je i FORMEC 2012. okupio stručnjake i znanstvenike gotovo iz čitavog svijeta:• savjetovanju je prisustvovalo 244 sudionika, od čega 98 iz Hrvatske,

a 146 iz inozemstva,• sudionici savjetovanja dolaze sa 5 kontinenata, iz 32 zemlje, od čega

22 europskih i 10 izvan europskih zemalja, • tijekom skupa predstavljeno je 94 oralna i 68 poster izlaganja,• rad se odvijao u 1 plenarnoj sekciji, 16 podijeljenih (tematskih) sek-

cija i 1 poster sekciji.Stoga je opravdano, prilikom otvaranja predsjednik Organizacij-

skog odbora, prof. dr. sc. Tibor Pentek naveo da je ovogodišnji FOR-MEC najveće međunarodno znanstveno savjetovanje u području šu-marskoga inženjerstva u Europi i u Svijetu u 2012. godini.

Hrvatski znanstvenici, istraživači i stručnjaci iz prakse predstavili su petnaest radova (najveći broj od strane djelatnika Šumarskog fakulte-ta). Od strane djelatnika Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, prezentaciju radova su održali: dr. sc. Željko Tomašić i dr. sc. Damir Klobučar.

Radovi s FORMEC 2012. publicirani su u zborniku savjetovanja (CD ROM ‒ ISBN 978-953-292-025-3), dok je deset radova oda-brano za tisak u časopisu CROJFE „Croatian Journal of Forest Engi-neering“ (2012/ Volume 33/ Issue 2). FORMEC 2013. održat će se u Stralsund (Njemačka). n

U organizaciji Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mreže FORMEC održano je 45. međunarodno znanstveno

savjetovanje FORMEC 2012. ‒ Dubrovnik (Cavtat) od 8. do 12.

listopada 2012. godine.

Časopis CRoJFe


Međunarodno savjetovanje za šumarsku mehanizaciju

FoRMeC 2012.

Potpisani poticaji za drvnu industriju

Zagrebački velesajam bio je domaćin još jednog izdanja Ambijente koju je u ime pokrovitelja Ministarstva po-ljoprivrede otvorio resorni ministar Tihomir Jakovina. Iako je broj izlagača bio znatno manji nego prijašnjih

godina, za što je očito kriva gospodarska situacija u Hrvatskoj i svijetu, pratećih događaja nije nedostajalo pa je tako upriličeno svečano potpisivanje ugovora Ministarstva poljoprivrede sa drvo-prerađivačima kojima se reguliraju poticaji za proizvodnju u drv-noj industriji. Resorni ministar Tihomir Jakovina pred brojnim je novinarima i uzvanicima sklopio poticajne ugovore sa drvopre-rađivačima, a riječ je o nepovratnim nenamjenskim sredstvima u vrijednosti od 59,5 milijuna kuna, koje je podijeljeno između

160 drvoprerađivača koji su zadovoljili uvjete natječaja. Ministar je naglasio i važnost projekta Drvo je prvo preko kojeg je do sada uloženo 11,5 milijuna kuna, a samo u 2012. godini 1,5 milijun. Ministar Jakovina je istakao i važnost drugih ministarstava te je posebno naglasio doprinos Hrvatskih šuma koje kroz različite be-nefite potpomažu drvnu industriju.

Vjerojatno najzanimljiviji događaj bila je panel rasprava na temu „Mogućnost hrvatske drvne industrije na tržištu EU“ na kojoj su sudjelovali ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, čla-nica Uprave Hrvatskih šuma Marija Vekić, predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević te predsjednik Udruženja drvnoprerađivačke industrije HGK-a Zdravko Jelčić.

– U drvnoj industriji postoji niz aktivnih hendikepa, poput nerealnog tečaja kune, što je za posljedicu dovelo do orijentacije na poluproizvod, a ne finalni proizvod. To treba promijeniti kako bi bili konkurentniji u EU – istakao je predsjednik HGK Nadan Vidošević.

Zdravko Jelčić je nedavno bio u posjeti Kini i Vietnamu te se uvjerio u njihove proizvodne kapacitete. S obzirom na jeftinu rad-nu snagu, jeftinije energente i do 40 % te na državne subvencije na količine i izvoz od 15 % hrvatski se drvoprerađivači teško mogu uhvatiti u koštac sa takvim konkurentima, no ono što daje nadu je činjenica da u hrvatskim šumama raste najbolja moguća sirovina s kojom se može raditi vrhunski namještaj najviše kvalitete koja se ne može uspoređivati sa jeftinom robom s istoka.

Članica Uprave Hrvatskih šuma, Marija Vekić, istakla je potre-bu za partnerskim odnosom drvoprerađivačkog sektora i Hrvat-skih šuma na obostrano zadovoljstvo. Hrvatske šume zalažu se za tržišne cijene, a subvencije će ići onim prerađivačima koji izvoze finalne proizvode. Hrvatske šume su ograničene etatom i činjenica je da robe vrhunske kvalitete neće biti za sve – naglasila je Vekić.

Hrvatske šume će ići na sklapanje višegodišnjih ugovora sa kup-cima, tako da će se 70% robe prodavati preko ugovora, a ostatak na licitacijama. Ugovore će prvenstveno moći potpisati prerađivači koji imaju veći stupanj finalne proizvodnje. Taj bi korak ujedno trebao dodatno motivirati domaću drvnu industriju za povećano stvaranje dodatne vrijednosti u zemlji. Visina cijene koju će poje-dini kupci plaćati neće ovisiti o ugovoru kao takvom, već o rabatu koji će imati prema stupnju finalizacije proizvodnje.

Na kraju je zaključeno kako hrvatski prerađivači imaju odličan brend u slavonskome hrastu koji domaća drvna industrija ne smije olako shvatiti. Stoga je jasna želja za motivacijom onoga dijela in-dustrije koji taj brend može iskoristiti. Također će se voditi računa s kime će Hrvatske šume potpisivati ugovor, kako se ne bi doveli u situaciju da potraživanja postanu teret poslovanju firme. n

Na Zagrebačkom velesajmu svečano je otvoreno još jedno, 39. po redu, izdanje

međunarodnog sajma namještaja, unutarnjeg uređenja i prateće industrije

‒ Ambienta, koje se održavalo od 10. ‒ 14. listopada. Iako znatno skromnije nego proteklih godina,

izlagači, među kojima su bile i Hrvatske šume, imali su prilike predstaviti sve što industrija namještaja ima novoga

ponuditi u dizajnu i uređenju interijera.

AMBIeNTA 2012.do

gađa

jiTe

kst n

Fot

o: G

oran

Vin

cenc

Na panel raspravi

Svečano potpisivanje poticajnih ugovora


Požeškim šumarima priznanje na obrtničkom sajmu

Uspješan lov na običnog jelena

UUsportskoj dvorani Grabrik, u Požegi, održan je od 21. do 23. rujna 13. obrtnički i poduzetnički sajam. Na ovoj tradicionalnoj manifestaciji u organizaciji Obrtničke ko-more Požeško-slavonske županije okupilo se čak 170 izla-

gača na 90 štandova. Sajam je otvorio predsjednik Hrvatske obrtničke komore Dragutin Ranogajac, istaknuvši kako je ovo prigoda da hrvat-ski obrtnici pokažu ono najbolje što imaju, ali i da nađu nove kupce.

Izloženi su bili i ocjenjeni svi trofeji. Ocjenjivanju je bilo na-zočno svekoliko lovno osoblje uključeno u lov tijekom rike.

‒ Ovaj lov rezultat je uspješnosti rada na uzgoju jelenske divljači u delničkoj podružnici tijekom cijele godine - ističe

dr. sc. Dario Majnarić rukovoditelj Odjela za lovstvo. U komerci-jalnom lovu odstrijeljena su 23 grla mužjaka običnog jelena, što je 80 posto godišnjeg plana odstrela. Stečena su dva jelena u vrijed-

KoNFeReNCIJe U lovIŠTIMA DelNIČKe PoDRUŽNICe

doga

đaji

Teks

t: Ve

sna

Pleš

e n F

oto:

Dar

io M

ajan

arić

Teks

t n F

oto:

Ivic

a To

mić

lijepo uređeni izložbeni prostor Hrvatskih šuma

Među brojnim izlagačima sudjelovale su i Hrvatske šume (UŠP Požega) čiji je izložbeni prostor po veličini, raznolikosti i uređenosti zasigurno bio najljepši na sajmu te zasluženo osvojio 1. mjesto i dobio priznanje za najuređeniji štand. Požeški šumari izložili su proizvode drvne galanterije (stolove, klupe, stolce i dr.), stara šumska oruđa te hortikulturne sadnice iz rasadnika Hajderovca. Posjetitelji su mogli vidjeti i atraktivnu vrtnu sjenicu Smrčak te drvenu kućicu za različite namjene.

Sajam je imao i niz popratnih sadržaja, među kojima izdvajamo: tradicionalnu akciju Hrvatske gospodarske komore Drvo je prvo, županijsko ocjenjivanje meda, modnu reviju, degustaciju vina i pri-premu lovačkoga čobanca. Glavni pokrovitelj bila je županija Požeško - slavonska, a među brojnim uzvanicima i gostima bio je i predstavnik Hrvatskih šuma Dražen Dumančić, voditelj UŠP Požega. n

nosti srebrne i deset u vrijednosti brončane medalje, što je dobra trofejna vrijednost za goranska lovišta. Najuspješnija u lovu bila je Šumarija Klana, dok je najjače grlo odstrijeljeno na području Šu-marije Vrbovsko, trofejne vrijednosti 205,49 CIC točaka. Najviše lovaca na jelena bilo je iz naše zemlje te susjedne Italije i Slovenije.

Već traju i pripreme za jesenski lov medvjeda. n

Među brojnim izlagačima sudjelovale su i Hrvatske šume (UŠP Požega) čiji je izložbeni prostor po veličini, raznolikosti i uređenosti bio najljepši na sajmu, zasluženo osvojio 1. mjesto te dobio

priznanje za najuređeniji štand.

Početkom listopada u lovačkoj kući Smrekova draga šumarije Tršće delničke podružnice Hrvatskih šuma,

održana je završna svečanost ocjenjivanja trofeja običnog jelena.

lovnici Slavko Medved i Damir Prokopović s najvrednijim trofejima jelena

Izložene trofeje običnog jelena


doga

đaji

Teks

t n F

oto:

Ivic

a To

mić

, Arh

iv

Mladi čuvari prirode na Sovskom jezeru

avna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem Požeško ‒ slavonske županije obavlja djelatnost zaštite, održavanja i promi-canja zaštićenih prirodnih vrijednosti. Cilj ustanove je zaštita i očuvanje izvornosti prirode, osiguravanje neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivoga korištenja prirodnih dobara. U

sklopu godišnjega programa zaštite prirode, ustanova je osmislila pro-jekt “Mladi čuvari prirode” čija je svrha razvijanje orijentacije školske djece, u dobi od 10 do 14 godina, prema prirodi i prirodnim vrijedno-stima. Na taj se način djeca pridobivaju za aktivnu brigu i uključivanje u programe zaštite prirode na županijskoj razini.

Provodeći projektne aktivnosti zaposlenici Javne ustanove organizi-rali su kod Sovskoga jezera, značajnog prirodnoga krajobraza na Dilj - gori, druženje s učenicima, uglavnom šestih razreda, i njihovim nastav-nicima iz šest županijskih osnovnih škola (dvije iz Požege, iz Čaglina, Kutjeva, Trenkova i Poljane). Učenicima su podijeljene prigodne kape, majice, naprtnjače i radne bilježnice, a svaka škola dobila je po jedan dvogled, kompas i povećalo. Tijekom praktičnoga terenskog rada mla-di su čuvari prirode, u pratnji učitelja i trenera ove ustanove, naučili kako se treba ponašati u prirodi te se snalaziti (orijentirati) pomoću

karte i kompasa. Osim toga, doznali su o nadzornicima (čuvarima) prirode, očuvanju biološke raznolikosti, značenju ključnih pojmova iz zaštite prirode, a prepoznavali su vrste drveća po izgledu lista te po-jedine vrste ptica. Prošli su poučno-tematskom stazom Sovsko jezero, koja se proteže u dužini oko 1500 m, a koju je lani postavila Javna ustanova, radeći i na uređenju jezerskog okoliša. Na stazi se nalazi 12 informacijskih ploča o raznolikom biljnom i životinjskom svijetu te geološko - arheološkim i povijesnim osobitostima. Jezero u bližoj i daljoj okolini okružuju šume, a pretežit dio šumskih sastojina pripada zajednici hrasta kitnjaka i običnoga graba i zajednici bukve. Specifične su zajednice diljskoga područja šumska zajednica hrasta medunca i cr-noga jasena te obične bukve s klokočikom. Požeški šumari gospodare ovim šumama koje su u sastavu Šumarije Čaglin i Gospodarske jedini-ce “Sjeverni Dilj čaglinski”. Aktivno surađuju sa županijskom Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim područjem te su zainteresirani za zaštitu i unapređenje ovoga značajnog krajobraza.

Mladi čuvari prirode prisustvovali su svečanom otvorenju novoiz-građenoga drvenog vidikovca na brdu iznad Sovskoga jezera (predjel Degman). Vidikovac ima dvije razine (etaže), visok je oko 13 m, s nje-ga se pruža krasan pogled na znatan dio Požeške kotline, a za lijepoga vremena i na katedralu u Đakovu. Otvaranju su bili nazočni pred-stavnici Javne ustanove, koja je s Ministarstvom turizma financirala izgradnju ovog objekta, županijski i općinski čelnici te predstavnici Hrvatskih šuma (Šumarija Čaglin). Na kraju projekta, kojega je ove godine sufinancirala Zaklada Adris, učenici su svojim trenerima do-stavili uspješno popunjene radne bilježnice. Nakon toga im je uručena potvrda o uspješnom svladavanju svih zahtjeva za početak djelovanja u svojstvu mladih čuvara prirode. n

U pratnji učitelja i trenera Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske

županije, mladi čuvari prirode naučili su kako se treba ponašati i orijentirati u prirodi, prepoznavati vrste drveća po izgledu lista te pojedine vrste ptica.

eKoloGIJA I ŠKolSTvo

J

vidikovac iznad Sovskoga jezera Škola u prirodi na Poučnoj stazi

Predstavnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije


Tekst: Goran Vincenc n Foto: I. Franjić

Nastavljena je suradnja Međunarodne eko škole Voltino i UŠP Zagreb. Nakon niza uspješno realiziranih proje-kata i odlične suradnje, učenici su ove godine posjetili Hrvatske šume kako bi ostvarili ovogodišnji zadatak na

temu „Sadimo, jer šume trebamo“. Djevojčice i dječaci od petog do osmog razreda sudjelovali su u brojnim aktivnostima, pa su tako petaši i osmaši skupljali žir u Šumariji Dugo Selo, šestaši su sadili repromaterijal u rasadniku Lukavec, dok su sedmaši sadili hrastove sadnice u Šumariji Velika Gorica. U Šumariji Velika Gorica djecu su dočekali revirnici Davorin Sila i Josip Beuk. Sila je djeci objasnio postupak sadnje hrastova na terenu, nakon čega su učenici prionuli na rad uz puno smijeha i zabave. No da su ozbiljno shvatili posao go-vori podatak da je 80 učenika posadilo 400 sadnica hrasta lužnjaka. Ništa manje vrijedni nisu bili njihove kolege iz šestog razreda koje su u rasadniku Lukavec upoznavali sa rasadničarskom proizvodnjom te strojevima koji se upotrebljavaju u proizvodnim procesima. Đaci su nakon toga prionuli na rad te je njih 63 posadilo 250 sadnica šimšira i tuja. Slično je bilo i u Dugom Selu gdje je 45 učenika petog razreda te 54 učenika osmog razreda sakupljalo žir u gospodarskoj jedinici Črnovščak i pri tom su uspjeli sakupiti 100 kg žira. Cijela akcija dio je projekta „Škola u šumi, šuma u školi“ u koju su se, osim OŠ Voltino, priključile i druge eko škole. Uprava šuma Zagreb surađuje sa OŠ Voltino još od 2008. godine sa razrednim projektom za prvašiće „Š kao šuma“. Hvale vrijedan projekt škole su odlično prihvatile, zbog čega se nadamo da će biti aktivan i u budućnosti, a najbolji je to pri-mjer koliko Hrvatske šume ulažu u edukaciju najmlađih. n

edan od takvih projekata u kojem su sudjelovale Hrvatske šume, delnička podružnica – Šumarija Gerovo, je otvorenje, sredinom rujna, šumske šetnice s impresivnim nazivom „Staza predatora“. Ova po svemu jedinstvena šetnica u Hrvatskoj dugačka je oko

1,7 km, uz njene puteljke postavljene su makete vuka, medvjeda i risa u prirodnoj veličini. Slične makete izrađene i za ostale životinje, lisicu, tetrijeba, srnjaka, jelena i vepra. Uz svaku od njih postavljene su info ploče s podatcima o svakoj od životinja, cijelom duljinom staze po-stavljene su i table s eko porukama. Ne treba ni sumnjati koliko će ova staza značiti za posjetitelje koji će se uz uživanje u prirodi istodobno moći educirati o životinjskom svijetu koji obitava u šumama Gorskog kotara. Najniža točka staze, koja započinje uz područnu školu u Tršću, je 816 metara nad morem, dok se najviša točka nalazi na visini od 835 metara. Kružnog je oblika, za puni obilazak staze potrebno je oko sat vremena hoda.

Idejni začetnici staze su direktor Turističke zajednice Grada Čabra Željko Loknar i Katarina Leš, koji su shvatili da je goranski kraj je-dan od rijetkih u Europi koji na svom području ima pravo bogatstvo životinjskog svijeta, pa tako i ova tri predatora vuka, risa i medvjeda. Makete životinja izradio je Alen Leš, financijski staza je ostvarena za-hvaljujući Gradu Čabru i Primorsko - goranskoj županiji.

Treba naglasiti da će imati vrlo bitno mjesto u turističkoj ponudi ovog dijela Gorskog kotara.

Tijekom iduće godine, ovaj projekt bit će upotpunjen obilježava-njem karakterističnih biljaka uz stazu, na isti način kako je to naprav-ljeno sa životinjama. n

Jesen je idealno godišnje doba za odlazak u prirodu. To znaju i brojni prosvjetni radnici koji su ovih dana

poveli učenike u šume diljem lijepe naše kako bi ih kroz terensku nastavu i praktične radionice što bolje upoznali sa teorijom koja ih čeka ove školske

godine. U organizaciji Hrvatskih šuma, Uprave šuma podružnice Zagreb organizirana je terenska nastava za

Međunarodnu eko školu Voltino iz Zagreba.

osnovci naučili saditi drveće i skupljali žir

otvorena »Staza predatora«

PRoJeKT ŠKolA U ŠUMI, ŠUMA U ŠKolI NA PoDRUČJU TRŠĆA

doga

đaji

Teks

t: Ve

sna

Pleš

e n F

oto:

Bor

is P

leše

Hrvatske šume jedan su od vrlo bitnih čimbenika svekolikog društvenog

i gospodarskog razvoja naše zemlje. Brojne aktivnosti u našem društvu temelje se

i ostvarene su zahvaljujući stručnoj ili pak financijskoj pomoći ove državne tvrtke. Mnogo je projekata poglavito vezano uz

šumu, zaštitu okoliša, ekologiju ostvareno uz pomoć Hrvatskih šuma kako na lokalnoj

tako i na državnoj razini.

J

U rasadniku lukavec

otvorenje staze predatora


Zajednički projekt Odjela za ekologiju zagrebačke podruž-nice Hrvatskih šuma, Šumarije Dugo Selo, Šumarskog društva, ogranka Zagreb i Međunarodne eko škole Fran Galović iz Zagreba, a sve pod medijskim pokroviteljstvom

radio Martina, priveden je kraju. Staza je ukupne dužine 4 km i prola-zi kroz četiri odjela gospodarske jedinice „Duboki jarak“. Početak staze je na Martin Bregu, nastavlja se prema Cerju, a završava na glavnoj prometnici Zagreb – Bjelovar, na ulasku u Grad Dugo Selo. Na stazi se nalazi 15 informativnih tabli za koje su teme i tekstove osmislili Irena Franjić, stručna suradnica za ekologiju, Tomislav Barić, revirnik i profesorica Melita Matan sa svojom eko grupom. Ugodan jesen-ski dan bio je idealan za otvorenje i šetnju poučnom stazom „Martin breg“. Svečanom otvorenju nazočili su mnogi ugledni gosti iz Grada Dugo Selo – Ivan Gereci, zamjenik gradonačelnika Dugog Sela, Stje-pan Bertek, predsjednik Gradskog vijeća Dugo Selo, kao i ravnatelji/ce obližnjih osnovnih škola i vrtića. Domaćin i upravitelj Šumarije Dugo Selo, gospodin Mirko Sertić, pozdravio je sve goste upoznavši ih sa šumarskom djelatnošću i radom šumarije na ovom području.

‒ Cilj ovog projekta je podizanje svijesti kod djece i odraslih o vri-jednosti šume kao značajnom bogatstvu. Šuma + voda + zrak znači život. Da bi sve to tako ostalo moramo osvješćivati mlađu generaciju da šumu koriste radi zdravog života, a ne kao odlagalište smeća – re-kao je Sertić. Predsjednik Hrvatskog šumarskog društva Zagreb, gosp. Damir Miškulin, rekao je da je ovo samo jedan projekt u nizu koje su u planu Upravi šuma podružnici Zagreb, te kako je cilj u svakoj od 12 šumarija otvoriti jednu šumsko – poučnu stazu koju će koristiti prije svega djeca i mladi, a naravno i svi građani zaljubljenici u prirodu.

Grad Dugo Selo dobio svoju prvu poučnu stazu

PoUČNA STAzA MARTIN BReG

Koordinatorica projekta, gđa. Irena Franjić, prezentirala je prisut-nima način rada pri izradi i osmišljavanju staze, uz naglasak da se na dijelu trase poučne staze nalazilo divlje odlagalište otpada koje su rad-nici Šumarije Dugo Selo i učenici OŠ Fran Galović sanirali. Jedan od ciljeva izrade ove poučne staze je spriječiti daljnje odlaganje otpada u šumi. Kao zaštitni znak staze učenici su odabrali lik zeca koji je ujedno postavljen i kao putokaz koji posjetiteljima omogućuje da samostalno, bez vodiča prođu stazom. „Pratite znak zeca i nećete se izgubiti“, na-šalila se Franjić.

Ravnateljica škole Fran Galović, gđa. Blaženka Juričić – Mrša, od srca je zahvalila djelatnicima Hrvatskih šuma na brizi za mlade gene-racije te izrazila želju za daljnjim zajedničkim eko djelovanjem. Oni su ujedno, zajedno sa djelatnicima Šumarije, na uređenju staze radili punu godinu te apeliraju na sve građane da ne bacaju otpad u šumu. „Ovaj me projekt osvijestio da moram čuvati šumu. Doći ću ovdje s roditeljima i prijateljima kako bi im pokazala stazu koju sam i ja uređivala. Iznenađena sam prekrasnim stablima, a prvi put sam vidjela pjegavog daždevnjaka“, rekla je Lana Balek, učenica 8. d razreda OŠ Fran Galović. Zbog svog edukativnog karaktera staza je ponajviše na-mijenjena školarcima, ali i svima koji žele nešto naučiti o stanarima šume, a usput se i rekreirati. n

doga

đaji

Teks

t n F

oto:

Hel

ena

Jako

povi

ć

Nakon otvorenja poučnih staza „Šumarica“ u Velikoj Gorici, „Žutica“ u Novoselecu i „Tenine staze“ u

Lipovljanima, i Šumarija Dugo Selo dobila je svoju šumsko ‒ poučnu stazu.


velike tvrtke u suradnji sa Hrvatskim šumama

PoŠUMlJAvANJe

je veliko zadovoljstvo. – Hvala svim ljudima koji su svojim sudjelovanjem i kupnjom

proizvoda pomogli ovu vrijednu donaciju. Nadam se kako će i ostale hrvatske tvrtke prepoznati važnost čuvanja zelenih površina u Hrvat-skoj i uključit se u pošumljavanje Brača, ali i ostalih hrvatskih otoka na kojima svake godine požari opustoše veliki dio šumskog fonda i smanje broj zelenih površina. Htjela bi upozoriti turiste da svojim od-govornim ponašanjem za vrijeme boravka na Jadranu smanje moguć-nost nastanka šumskih požara, koji u jednom danu mogu uništiti ono što je raslo desecima godina – napomenila je Dvornik.

– Konzumu je pitanje zaštite okoliša jedno od najbitnijih u druš-tveno odgovornim aktivnostima, a ovom zajedničkom akcijom s

U sklopu projekta Pošumimo Brač, koji su krajem prošle godine zajednički pokrenule tvrtke Henkel

Croatia i Konzum u suradnji s Hrvatskim šumama, prikupljeno je ukupno 10.000 sadnica borova koje

su donirane za pošumljavanje dijela opožarenog područja otoka Brača, kako bi se pomoglo obnovi

i razvitku šumskog fonda. Vrijednost projekta Pošumimo Brač prepoznalo je i Ministarstvo

regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva pod čijim se pokroviteljstvom projekt odvijao. do

gađa

jiTe

kst:

Ana

Juri

čić

Mus

a n

Fot

o: A

rhiv

Početkom listopada na Braču je vladalo veliko zadovoljstvo. Projekt s kojim su se trebala sakupiti sredstva za pošumlja-vanje opožarenih površina otoka Brača, koje su izgorjele u katastrofalnom požaru prošle godine, u potpunosti je uspio.

Zadovoljni su bili svi, od predstavnika Hrvatskih šuma i lokalne vlasti pa sve do suradnika na projektu, Henkel Croatie i Konzuma. Povo-dom sadnje borova na Braču, Helena Grahovac, direktorica prodaje Henkel Croatia.

– U sklopu projekta cilj nam je bio podići svijest naših potrošača o potrebi čuvanja šuma i okoliša, jer se tvrtka Henkel uvijek zalaže za ekološki pristup poslovanju i svojim društvenim akcijama, to stalno potvrđujemo. Veseli nas činjenica da su se potrošači odazvali u veli-kom broju te kupnjom naših ekološki prihvatljivijih proizvoda Persil Expert podržali projekt i omogućili donaciju sadnica na opožarenom području Brača. Zahvalni smo i Konzumu koji se u projekt uključio bez oklijevanja te zajedno s nama i Hrvatskim šumama pomogao ob-novi zelenih površina otoka Brača – izjavila je Grahovac.

Ambasador projekta bila je Danijela Dvornik, koja je i osobno po-mogla u sadnji borova, a nakon uspješno odrađenog posla iskazivala

Henkelom htjeli smo dati svoj doprinos u očuvanju i obnovi šum-skog fonda Hrvatske. Kao najveći maloprodajni lanac u zemlji aktivno sudjelujemo u komunikaciji s našim potrošačima koje potičemo da se educiraju o važnosti proaktivnog djelovanja te im pružamo mo-gućnost da samostalno sudjeluju u ekološkim projektima – izjavila je Ivona Janjić, direktorica marketinga Konzuma.

– Zahvaljujemo se tvrtkama Henkel Croatia i Konzum što su pre-poznale problematiku šuma na kršu i što nam pomažu među građa-nima razviti svijest o opasnostima od požara i stalnoj potrebi obnove šuma. Godina 2011. ostat će zapamćena po velikom broju požara od kojih se najrazorniji dogodio upravo na Braču. Prvi su ga uočili radnici Hrvatskih šuma koji dežuraju na našim osmatračnicama tije-kom cijele protupožarne sezone. Ukupno je opožareno 5798,75 ha, od toga 1.034 ha visokih šuma. Nakon sanacije terena, ove je godi-ne plan Hrvatskih šuma pošumiti 70 hektara opožarenog područja. Ovim projektom prikupljeno je 10.000 sadnica, što će biti dostatno za pošumljavanje 1 hektara terena, a ostalo je naš posao - izjavio je Ivan Ištok, član Uprave Hrvatskih šuma. n

Henkel Croatia i Konzum u suradnji s Hrvatskim šumama zasadili su 10.000 sadnica borova na

opožarenom području u sklopu projekta Pošumimo Brač.


Unsko-sanske šume primjer su organiziranosti u struč-nom pogledu, firma su koja konstantno ostvaruje dobit.

To je, prije svega, rezultat dobrog rada menadžmenta koji vodi ovu tvrtku koja zapošljava oko 600 ljudi. Prošle godine proglašeni su najuspješnijim poduzećem u šumarskoj branši u BIH, a direktor Muslimović proglašen je najboljim me-nadžerom u šumarstvu na razini srednje i jugoistočne Europe.

Posluju kao jedno od devet kanto-nalnih šumarskih poduzeća u Federaciji BIH, jedan su od nositelja razvoja Un-sko-sanskog kantona.

Sjedište Unsko-sanskih šuma je u Bosanskoj Krupi. Tu se na-lazi Direkcija poduzeća, imaju pet šumarija podružnica, podruž-nicu rasadnik Cazin te podružnicu Građenje, mehanizacija i odr-žavanje u Bosanskom Petrovcu. Osnovna djelatnost im je uzgoj i zaštita šuma, doznaka, te kontrola izvršenja radova u šumi. Poslu-ju sukladno FSC certifikatu koji su dobili unatrag dvije godina. Sve tri faze proizvodnje, radove na sječi i izradi drvnih sortime-nata, izvlačenju i prijevozu obavljaju 95 posto vanjskim usluga-ma. Gospodare državnim šumama na oko 167.000 ha, godišnje sijeku od 350.000 do 400.000 m 3. Privatnim šumama gospo-

dari Kantonalna uprava za šumarstvo pri resornom Ministarstvu šumarstva.

Jedan od dosada najvećih problema u poslovanju bio im je nedostatak Zako-na o šumama na razini Federacije BIH. Stoga da bi se olakšao rad i poslovanje u kolovozu mjesecu ove godine donijet je kantonalni Zakon o šumama, kojim se reguliraju svi problemi iz domene djelat-nosti. Zakon je donijet i stoga da bi se poslovanje u ovoj grani djelatnosti diglo na jednu višu razinu, govori Fadil Šehić dipl. ing. izvršni direktor Unsko-sanskih šuma za šumarstvo.

– Ovim Zakonom uspjeli smo riješiti jedan od najvećih problema s kojim smo

se do sada susretali, to je problem krađa drvnih sortimenata, koje su na našem području vrlo velike.

Jedan od problema je i nedostatak stručnih kadrova, poglavi-to šumarskih inženjera. Zbog toga do sada nisu prešli na revirni sustav rada u šumarstvu. Problem će se vjeruju uskoro riješiti, obzirom da na Sveučilištu u Bihaću postoji smjer biotenhičkih znanosti, smjer šumarstva, koji obrazuje i šumarske inženjere. Imaju i 24 stipendista koji će po okončanju studija dobiti posao u njihovom Poduzeću.

Problema s isporukom robe i plaćanja kako prema kupcima i

Početkom listopada delničku podružnicu Hrvatskih šuma posjetila je grupa

šumara Unsko-sanskih šuma na čelu s generalnim direktorom mr. sc. Đevadom

Muslimovićem. Ovaj posjet rezultat je jedanaest godina duge stručne ali i prijateljske suradnje. Uz delničku podružnicu šumari iz Bosne ovakav

oblik suradnje imaju i s vinkovačkom, karlovačkom i gospićkom podružnicom,

a uskoro i s buzetskom podružnicom.

Šumari Unsko-sanskih šuma posjetili Gorski kotar

MeĐUNARoDNI SUSReTI

doga

đaji

Teks

t: Ve

sna

Pleš

e n

Fot

o: B

. Ple

še, J

. Gro

šić

Samarica


dobavljačima nemaju, jer su 2005. u suradnji s Gospodarskom komorom na razini Kantona dogovorili sustav kojima se prvo namiruju potrebe domaćih kupaca za robom na razini Kantona kroz važeće jednogodišnje ugovore. Poslije podmirenja lokalnih potreba za drvnim sortimentima višak sirovine prodaju na lici-tacijama.

Tijekom 1998. obnovljen je na razini Unsko-sanskog kantona i rad šumarskog društva. Jedan od inicijatora bio je Fadil Šehić, danas predsjednik Skupštine udruženja šumarskih inženjera i tehničara Federacije BIH.

– Obnovom ovih društava cilj nam je afirmirati šumarsku struku na način da svojim radom doprinesemo da šumarstvo kao jedna od najznačajnijih gospodarskih grana u BIH dobije važnu ulogu u životu zemlje. U tom cilju osnovan je i Savjet šumarskih udruženja BIH. Uz šumare Federacije BIH, svoje punopravno mjesto imaju članovi Šumarskog udruženja Republike Srpske i Hrvatskog šumarskog društva Mostar.

Federalno, ali i kantonalno šumarsko društvo Unsko-sanskih

šuma obnašaju brojne aktivnosti iz djelokruga svog rada. Cijevi su im razmjena stručnih i praktičnih znanja iz područja šumar-stva, utjecaj na donošenje zakonskih rješenja, normativnih akata na svom području koji imaju značaj za šumarstvo BIH,

– organiziranje predavanja, savjetovanja, simpozija, stručno –znanstvenih ekskurzija, izložbi, susreta i natjecanja,

– utvrđivanje načina predstavljanja na međunarodnom planu.Tijekom svog dvodnevnog boravka u Gorskom kotaru, šumari

iz Bosne posjetili su Muzej lovstva šumarstva i ribolova u Brodu na Kupi, Zeleni vir u Skradu, opožarene površine na području Šumarije Rijeka. Turistički su razgledali Popovićev mlin u Del-nicama te Trsatsku crkvu i gradinu u Rijeci. Domaćini su im bili voditelj delničke podružnice Srećko Petranović sa suradnicima te u ime HŠD-a ogranak Delnice Tijana Grgurić.

Suradnja će se nastaviti slijedeće godine kad će im u uzvratni posjet doći šumari iz delničke podružnice, ali i ostalih podruž-nica Hrvatskih šuma s kojima imaju razvijene ovakve oblike su-radnje. n

Drvna galanterija proizvod unsko-sanskih šuma

Posjet Muzeju u Brodu na Kupi

Devad Muslimović i Srećko Petranović


Prvi dan, petak, bio je rezerviran za ponovno okupljanje, ob-navljanje prijateljstava, razmjenjivanje informacija, odmor i relaksaciju. Zainteresirani su se mogli prijaviti za sportska natjecanja i, naravno, nije nas iznenadilo što je prijava bilo

iznimno puno. Svečano otvorenje susreta održano je u subotu uju-tro, a uvažene gošće i gosti na otvorenju bili su Dragica Žaja, zamje-nica voditelja UŠP Split, Goran Živković, dopredsjednik Glavnog radničkog vijeća, Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Ivan Tomac, potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske za industrijske sindikate koji su se sudionicima susreta obratili prigodnim i inspirativnim govorima. Susrete je otvo-renima proglasio predsjednik Sindikata inženjera i tehničara šumar-stva, Tomislav Užarević. Hotel Solaris je svojim dobro opremljenim sportskim terenima oduševio sve sudionike, a mi smo se mogli uvje-riti kako su kolege šumari iz godine u godinu bogatiji sportskim duhom i entuzijazmom.

Uz sunce i ugodne temperature navijači su se udružili bodreći svoje favorite. Tako smo mogli uživati u izvedbama raznih sportova, počevši s jednim od najpopularnijih sportova današnjice, nogometom. Ekipe su bez problema poprimile natjecateljski duh i zaigrale toliko drag im sport. Ipak, uvijek su jedni najbolji pa je tako prvo mjesto odnijela sindikalna podružnica Bjelovar, drugi su bili igrači iz Nove Gradiške, dok su zadnji, ali ne i manje važni bili Vinkovčani.

U tenisu su briljirale žene iz Slavonije, pa je tako prvo mjesto zau-zela Josipa Marjanović iz Nove Gradiške, drugo Marija Nuić iz Požege, a treće Vinkovčanka Ljerka Dekanić. Muški natjecatelji, također vrlo uspješni, bili su Davor Šelendić iz Osijeka na prvom mjestu, Vjekoslav Jozić iz Vinkovaca na drugom, a treće mjesto osvojio je Boris Pejša iz Požege.

Uspješno poletjevši za loptom, najuspješnije odbojkašice bile su Dragica Šimić i Marija Nuić na prvom i Natalija Škvorc i Ljubica Skeleđić na drugom mjestu. Treće mjesto odnijele su Ljiljana Fliszar i Mara Božić, a sva tri para dolaze iz sindikalne podružnice Požega. Kod muškaraca najuspješniji su bili Dragomir Pfeifer i Davor Šelendić iz Osijeka, zatim Krunoslav Pavić i Marko Barukčić iz Požege te Goran Bručić i Mario Novoselc iz Siska.

U košarci je pobjedu odnijela sindikalna podružnica Sisak, a ne

zaostajući puno za njima, druga je bila sindikalna podružnica Požega, dok je Gospić zauzeo treće mjesto.

Odaziv za natjecanje u stolnom tenisu bio je velik, a najbolje su bile Josipa Marjanović iz Nove Gradiške, Renata Brozović iz Siska te Suzana Penić, također iz Nove Gradiške. Kod muške konkurencije po-bjedu su osigurali Vlado Keglević i Davor Butorac sa prvim i drugim mjestom, obojica iz Našica i na trećem mjestu Igor Katić iz Osijeka.

Naši precizni sportaši zabavili su se gađajući pikado ploču, a Željka Matičević iz Požege potukla je svu konkurenciju. Na drugom mjestu bila je Maja Jurlina iz Našica, a treće mjesto zauzela je Martina Pavičić iz Bjelovara. Pratiti muškarce kako igraju isti sport bilo je napeto i zanimljivo pa je uz veliku podršku pobjedu odnio Ivica Medarić iz Senja, dok su na drugom i trećem mjestu bili Vlado Petreković iz Bje-lovara i Denis Jurlina iz Našica.

Zabavili su se također i oni koji su kuglali u parovima, pokazavši neke zavidne vještine. Tako su Maja Jurlina i Ivana Drenski- Dobi iz Našica zauzele prvo mjesto, Jasenka Kovačević i Vesna Vinković iz Nove Gradiške drugo, a Marina Zupčić i Ivana Ribarić, također iz Nove Gradiške treće. Muški kolege nisu bili ništa manje uspješni. Ve-libor Vujić i Goran Urh bili su na prvom, a Krešimir Kalčik i Siniša Matić na drugom, a oba para su iz Požege. Treće mjesto osvojio je par iz Senja, Damir Vukelić i Anelio Cvitković.

U starom tipičnom dalmatinskom sportu, boćanju, rezultati su ta-kođer bili odlični. Josipa Marjanović i Suzana Penić iz Nove Gradiške bile su najbolje, Tirena Jurišić i Ariana Telar iz Siska zauzele su drugo

Od 5. do 8. listopada ove godine, u prekrasnom Šibeniku održani su 5. u nizu Sindikalno šumarski susreti Sindikata inženjera i tehničara šumarstva. Sudionika je bilo oko 320, a smješteni su bili u

hotelskom naselju Solaris koje je kao i prethodne godine pružilo dobar smještaj i pokazalo se

iznimnim domaćinom naših susreta.

natje

canj

a

Tekst: Jelica Rupčić n Foto: J. Rupčić, G. Dorić16 HRVATSKE ŠUME Broj 191 l Studeni 2012.

održani Sindikalno šumarski susreti SITŠ-a

DANI SlAvoNSKe ŠUMe

Na otvaranju

1 odbojka na pijesku2 Uvijek zanimljivi nogomet3 Atrakcija nije nedostajalo4 Uz pjesmu i pokale5 Predavanje profesora zečića

1

2

3

4 5


mjesto, dok su Ljiljana Fliszar i Sanja Pavić iz Požege slavile osvoje-no treće. Muškarci su se kao pravi znalci iskazali velikim rezultatima. Zlatko Mezak i Tomislav Pipek iz Našica bili su na prvom mjestu, Zlatko Andričević i Nikola Perak iz Vinkovaca na drugom i Dražen Abramović i Darijan Prokopović iz Delnica na trećem.

Omiljena šumarska sportska disciplina, bela, donijela je igračima dosta muke u jakoj konkurenciji, ali najbolji je ipak bio par iz Bjelo-vara, Zoran Badanjek i Nikola Ignjatović, a iza sebe su ostavili Damira Kumrića i Ivana Kovačevića iz Našica te Edu Kukeca i Josipa Hroha, također iz Bjelovara.

Najveselije i najpopraćenije natjecanje bilo je u brzinskom ispijanju piva. Prijavilo se pet ekipa, timski rad je bio vrlo bitan, a najuspješni-

jim pivopijama pokazale su se sindikalne podružnice iz Gospića, Na-šica te Bjelovara.

Rezimiranjem svih rezultata, možemo primijetiti da je sindikalna podružnica iz Požege bila najuspješnija s 22 osvojena odličja.

Svaka čast svim pobjednicima! Uz igre i druženje, ipak smo dio vremena posvetili i svojoj cijenje-

noj struci. Održana su tri stručna predavanja, za one koji su željeli naučiti nešto novo. Zanimljivo predavanje održala je Gordana Palaj-sa, dipl. iur., izvršna tajnica SSSH-a za radno i socijalno pravo. Nje-zine teme bile su „Poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu“ i „Pri-mjena Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnost za kolektivno pregovaranje i Pravilnika o načinu dostave obavijesti za upis u evidenciju reprezentativnih sindikata“.

Prof. dr. sc. Željko Zečić, dipl. ing. šum., sveučilišni profesor na Šumarskom fakultetu u Zagrebu imao je predavanje o „Europskim normama za drvne sortimente – EN“ i „Europske norme za čvrsta biogoriva“.

Zadnje predavanje održao je dr. sc. Slavko Kulić, humanist i di-rektor Instituta za svjetske probleme. On nam se predstavio s te-mom „Budućnost Hrvatske u novom civilizacijskom ustroju – EU, poseban osvrt između kapitala i rada u redefiniranom kaptalizmu – neoliberalizmu.“

U nedjelju navečer, nakon cjelodnevnog druženja u laganoj i opu-štenoj atmosferi, održano je službeno zatvaranje igara. Sudionicima su se završnim govorom obratili Mladen Novosel, predsjednik Saveza sa-mostalnih sindikata Hrvatske, Marija Vekić, članica Uprave hrvatskih šuma i Tomislav Užarević, predsjednik Sindikata inženjera i tehničara šumarstva koji je nakon upriličenog govora dodijelio pobjednicima sportskih natjecanja zaslužene pokale i diplome. Zabava nakon pro-glašenja trajala je dugo u noć, uz pjesmu i ugodan razgovor. n

Napeto do samog kraja


Stoljetna tradicija uzgoja sadnog materijala

RASADNIK DelNIČKe PoDRUŽNICe

Tradicija rasadničke proizvodnje na području Gorskog kotara datira još potkraj 19. stoljeća. Osnivali su se

privremeni rasadnici površine od 0,10 do 1 ha, napuštali su se poslije obavljenog

pošumljavanja određenih površina. Uglavnom se sve radilo ručno, od alata

su se koristili sadilji, lopate i motike. Tek poslije II. svjetskog rata u rasadnike ovog

područja uvodi se mehanizacija.

Zbog potreba za sadnim ma-terijalom počinju se tijekom godina osnivati i veći ra-sadnici, pa je tako tadašnje

Šumsko gospodarstvo Delnice osno-valo svoj vlastiti rasadnik u Kuželju u Kupskoj dolini. Osnovan je 1965., nalazi se na nadmorskoj visini od 250 metara, u neposrednoj blizini protječe potok Belica. Zbog potreba za sadnim materijalom u rasadniku se nekad pro-izvodilo i preko milijun komada sad-nica godišnje, uglavnom crnogorice za vlastite potrebe, ali i za druge uprave šuma te šumovlasnike.

Danas rasadnik u Kuželju ima ukupnu površinu od 5 ha, go-dišnje proizvodi, za potrebe delničke, ali i ostalih podružnica, te za šumovlasnike oko 100000 komada smreke, ističe voditeljica Katica Krstanović – Alić. Uz smreku proizvede se i nešto jele u manjim količinama te hortikulturnih vrsta i ukrasnih biljaka u lončanicama. Hortikulturnim vrstama uglavnom snabdijevaju šumarije delničke podružnice, ali se ponešto proda, uglavnom ukrasnog grmlja u vlastitom prodajnom centru u Delnicama, smještenom tik uz upravnu zgradu delničke podružnice.

– Prodajni centar u Delnicama, na-žalost je zatvoren, jer nemamo dovoljno ljudi zaduženih za prodaju sadnog ma-terijala. Stoga, ako je netko zainteresiran za naše proizvode, poglavito ako se radi o većim narudžbama, mi ih dostavlja-mo na kućnu adresu, govori voditeljica. Pored toga, uz božićne blagdane vrše i prodaju božićnih drvaca za građane.

U rasadniku je uz voditeljicu zapo-sleno petero ljudi; četiri radnika i jedan traktorist. Troje zaposlenika ima status invalida, što dodatno otežava sam rad. Raditi nije lako, obzirom da se većina radova uglavnom obavlja ručno, osim

radova na miješanju supstrata, to se radi mehanički. Zbog nave-dene tehnologije rada u ovom rasadniku trebalo bi raditi barem šest stručno osposobljenih radnika i traktorist.

Poslovi u rasadniku podijeljeni su i karakteristični obzirom na godišnja doba. U proljeće se vrši priprema za sjetvu, sjetva, obra-da zemljišta, vađenje i presadnja klijanaca, zalijevanje posijanih i posađenih površina. Ove godine zbog masovne pojave voluharica izgubili su proljetnu sjetvu, no taj manjak se neće osjetiti jer za vlastite potrebe imaju ih dovoljno.

rasa

dniča

rstvo

Tekst n Foto: Vesna Pleše

Matičnjak


Ljeti se obavljaju radovi na plijevljenju, tretiranju i prihrani sadnica. Tijekom proljeća i ljeta obavljaju i radove na uređivanju okućnica unatrag tri godine, te uzgojne radove po šumarijama.

U jesen vade se i isporučuju sadnice za pošumljavanje, čisti se korov. U plasteniku koji se nalazi tik uz upravnu zgradu rasad-nika u Kuželju, vrši se ožiljavanje reznica ukrasnog grmlja i se-zonskog cvijeća. Unutar rasadnika nalazi se i matičnjak ukrasnog bilja, uglavnom se uzgajaju biljke koje uspijevaju u ovom našem podneblju, govori voditeljica Krstanović-Alić.

Zimski period predviđen je za pripremu terena za sadnju, či-šćenje staza, te obavljanje uzgojnih radova po šumarijama.

Za izvršenje svih tih radova na raspolaganju im je i potrebna mehanizacija. Tako je ove godine nabavljen traktorski priključak za kultiviranje, tretiranje i prihranjivanje, što znatno olakšava posao. Unutar rasadnika imaju spremište za kemijska sredstva, a sami radnici prošli su obuku za njihovo korištenje i primjenu u proizvodnji. Na području Goličke loke, radi se o površini za presadnju klijanaca, podignuta je žičana ograda da bi se sadnice zaštitile od divljači koja pričinjava veliku štetu na sadnom mate-rijalu.

Zdravstveno stanje sadnog materijala redovito se kontrolira kako od strane stručnjaka iz Hrvatskog šumarskog instituta Ja-strebarsko, tako i od mjerodavnih ustanova koje redovito šalju svoje inspekcije u Rasadnik.

Razvijena je suradnja i s ostalim rasadnicima unutar Hrvat-skih šuma, poglavito što se tiče razmjene sadnog materijala.

– Tako smo ogulinskoj podružnici ustupili klijance smreke, a gospićkoj sadnice smreke – ističe voditeljica.

Za potrebe sadnje koristi se sjeme iz vlastitih sjemenskih sa-stojina. Godišnje se sakupi i do 25 kg sjemena, poglavito smreke kako za vlastite potrebe tako i za potrebe ostalih podružnica u sastavu poduzeća.

Delnička podružnica ima osam sjemenskih sastojina po šu-marijama: Delnice, jedna za duglaziju, Mrkopalj dvije (smreka), Skrad jedna (jela i smreka), Klana jedna (crni bor), Prezid jedna (smreka), Tršće dvije (jela i smreka), Gomirje jedna (jela) i Vr-bovsko jedna (jela, smreka i bukva).

U prikupljanju sjemena pomaže im i gorska služba spašavanja iz Delnica. n

Razvijena je suradnja i s ostalim rasadnicima unutar Hrvatskih šuma, poglavito što se tiče razmjene

sadnog materijala.

Danas rasadnik u Kuželju ima ukupnu površinu od 5 ha, godišnje proizvodi za potrebe delničke, ali i

ostalih podružnica, te za šumovlasnike oko 100000 komada smreke.

S lijeva na desno: Katica Krstanović-Alić, voditeljica rasadnika, Anita Donkovac, poslovođa i Maja Bolf Trnski, stručni suradnik na uzgoju

Gredice s hortikulturnim vrstama

Pikiranje sadnica

vađenje sadnog materijala


UUjedinici radi trideset i petero zaposlenika od kojih tri-deset i dvojica raspolažu sa sljedećim vozilima: sedam voznih jedinica za prijevoz drvnih sortimenata s osam priključnih voznih jedinica, zatim četiri kamionske vo-

zne jedinice za prijevoz rasutog tereta, tri forwardera, jedna nisko noseća prikolica i jedan JCB utovarivač – kombinirka, građevinski stroj vrlo bitan za nizinsko poplavno područje kojim vade blato i mulj, a po potrebi i snijeg. Od potrebnih vozila tu je i jedan kombi s agregatom za varenje i manjom cisternom (800 l) za točenje goriva. Kombi je iznimno koristan kada kamion ili forwarder pretrpi neki veliki kvar i više ne može raditi tada iz Kutine kreću u pomoć me-haničari i to bez obzira gdje je problem nastao, te ga nastoje što hitnije riješiti, često i van radnog vremena.

Ove se godine zahvaljujući najvećoj mogućoj predanosti i odličnoj orga-nizaciji upravitelja, vozača, djelatnika mehaničke radionice i administrativ-noga osoblja zagrebačka mehanizacija pokazala najuspješnijom u Hrvatskim šumama. U razdoblju od siječnja do kolovoza PIM Kutina prevezla je 47.090 m3 drvnih sortimenata i time ostvarila 2.153.215 tkm, 10.714 m3 kamena uz ostvarena 479.914 tkm, forwarderi su iz šuma na pomoćna stovarišta izvezli 57.705,85 m3, odnosno 102 m3 a nisko nosećom prikolicom (labudicom) izvršili su u tom raz-

Radna jedinica prijevoz i mehanizacija Uprave šuma, podružnice Zagreb, smještena je u Kutini. To je najstarija radna jedinica u UŠP Zagreb, a opremljena je i organizirana za poslove prijevoza u cestovnom prometu i

izvoženja drvnih sortimenata.

radn

i dan

Ivan Jagušić

doblju 47 izvanrednih prijevoza. U tom su razdoblju iznosili 70,8 %, a prihodi u odnosu na plan 77,16 %.

Na području od oko 80.000 ha, koliko obuhvaća zagrebačka uprava, jednostavnije je da neki od vozača kamiona djeluju na sje-veru, a neki na jugu uprave. Kako je biti vozač kamiona pitali smo čovjeka koji je prevezao najviše tereta u upravi i za to bio nagrađi-van više godina za redom, Ivana Jagušića. On prevozi drvne sor-

timente već sedamnaest godina. Obja-snio je kako za vozače kamiona nema kišnih dana, ni zime, ni snijega, a jedi-na zaštita za takvih vremenskih nepri-lika kada sjede na otvorenoj dizalici je kišna kabanica ili topla odjeća. Jagušić je rekao da onoga trena kada vidi na-log za otpremu ima u glavi viziju onoga što tovari u kamion, a da ni jedan tovar nije isti. Što je trupac teži i veći teže ga je i utovariti, a najteže je utovariti oko-

ranu jelu ili smrznutu bukvu. Kao da hvatam sklisku ribu – rekao je. Najlakše je utovariti već uhrpljene srednje debele trupce. Na sa-mom putu mora se često snalaziti i prilagođavati raznim uvjetima i situacijama, npr. pronaći drugi najbliži put kada negdje zatvore

Teks

t n F

oto:

Mar

ija G

lava

šTehnologijom optimizirati troškove

MeHANIzACIJA

Mehanizacija – zgrada


cestu ili popraviti manje kvarove. Na pilanama gotovo svi vlasnici traže da trupce odmah složi po klasama.

Vozače forwardera ne brine kiša, ni hladnoća. Forwarderi su sigurna i udobna vozila, ali za razliku od vozača kamiona, voza-či forwardera bivaju tijekom dana potpuno izolirani od vanjskoga svijeta pa se uz jednoličan posao javlja i usamljenost.

Većina vozača osposobljena je za rad na više različitih vozila kako bi proizvodnja nesmetano tekla u slučaju da netko od njih mora na bolovanje ili ako se tijek posla pokaže drugačije potrebe. Kako bi ukupni troškovi bili što manji, mehanizacija proizvodi i visokotlačna crijeva (VTC) za ulja za svoje i potrebe šumarija, jer su ti dijelovi skloni kidanju.

Svi vozači imaju iza sebe dobro organiziranu logistiku. Svaki nalog za otpremu iz šumarija se šalje u odjel komercijale. Tamo

Jutarnje pranje

Program za praćenje voznih jedinica

se određuje koja količina robe se otprema do kojeg kupca nakon čega šalju naloge u radnu jedinicu mehanizacija. Voditelj prijevoza pažljivo razrađuje kako da utovar bude najoptimalnije prevezen. Trudi se da je put što kraći i da uključuje što više tzv. „povratnih tura“, odnosno da kamion krene natovaren do odredišta i da pri povratku ima neko odredište do kojega opet odlazi natovaren.

Upravitelj radne jedinice ima uvid u daljinsko praćenje vozila i radnih strojeva zahvaljujući programu za praćenje kretanja na svom osobnom računalu. Taj program sadrži kartu s ucrtanim pravcima i oznakama putanja u kome je svako vozilo vidljivo kao kvadratić s pripadajućom registarskom tablicom. Staloženi upravitelj, mr. sig. Ivica Cerovski, izrazio je svoju zabrinutost zbog činjenice da je čak deset vozila bilo kupljeno na lizing, od čega tri kamiona i jedan forwarder na operativni i s obzirom na to da im uskoro (krajem ove, početkom iduće godine) ističe rok lizinga što predstavlja pro-blem daljnjeg planiranja poslova. Brine ga i niska cijena prijevoza koju ne prati cijena goriva, kao i javna nabava koja je problematič-na u nekim segmentima (gume, maziva, skupi dijelovi).

Poslovi radne jedinice prijevoz i mehanizacija su takvi da se nje-zini zaposlenici svakodnevno sreću s velikim brojem ljudi, a upravo su ta poznanstva najljepše i najvrednije u poslu i životu baš kao što je rekao Ivan Jagušić. n

Jedan od prirodnih zaštitnih znakova Rovinja jesu svakako njegovi otočići i hridi koji su zajedno

sa priobaljem još od 1968. zaštićeni u kategoriji značajnog krajobraza. Rovinjski arhipelag čini

dvadeset otočića i hridi (prema definiciji površina otočića iznosi od 1 do 100 ha, a površina

hridi iznosi do 1 ha).

zanimljiva vegetacija malenog otočića

velIKA SeSTRICA

velika Sestrica

zanimljivi oblici zelenike i tršlje

Bonsai oblici tršlje


Na otočićima Sv. Andrija i Sv. Katarina nalaze se ho-teli i ostala prateća infrastruktura, na otočiću Sv. Ivan nalazi se ruševni samostan, dok se na hridi Sv. Ivan na pučini nalazi svjetionik sagrađen 1853. go-

dine. U vegetacijskom smislu ljudska je ruka gotovo u potpuno-sti oblikovala otočiće Sv. Andrija, Maškin i Sv. Katarinu, gdje su uglavnom sađeni alepski borovi, pinije, mediteranski čempresi, cedrovi te pokoja španjolska jela. Svaki je ovaj otočić zanimljiv na svoj način i predstavlja privlačna mikroodredišta kupačima. Jedan se otočić, na prvi pogled vegetacijski nezanimljiv, po sta-nju šumske vegetacije ipak ističe, te se zbog toga našao na popisu šumskih lokaliteta Nacionalne ekološke mreže važnih područja za divlje svojte i stanišne tipove. Riječ je o otočiću Velika Sestrica.

Otočić je udaljen oko 1000 metara od kopna, nalazi se u juž-nom dijelu arhipelaga, površine 49 101 m2. Pločaste je morfolo-gije, najviše nadmorske visine 9 metara. Šumska zajednica koju ćemo naći na otočiću službenog je naziva šuma i makija tršlje i vazdazelene krkavine. Zajednicu je opisao Ivan Šugar 1985. i 1994. godine. Pripada mediteransko – litoralnom vegetacijskom pojasu, šumama i makiji hrasta crnike te šumama i makiji hrasta oštrike. Zajednica uspijeva na nadmorskoj visini do 65 metara, na južnim i jugozapadnim ekspozicijama. Glavne vrste koje čine zajednicu jesu vazdazelena krkavina, tršlja, zelenika, mirta, pla-nika, tetivika, kozokrvina. Na otočiću Velika Sestrica u najvećem broju nalazimo tršlju, zeleniku i krkavinu, te na sjevernom dijelu otočića još i brijest. Zajednica je na cijelom otoku, između osta-log, zanimljiva i po svojim dimenzijama – u sjevernom dijelu nalazimo relativno velike dimenzije za spomenute vrste (tršlja i zelenika nerijetko prelaze prsni promjer od 20 centimetara, dok

naši

otoc

i

se visina stabala kreće 5-6 metara), dok u južnom dijelu prevla-davaju mini oblici, na mjestima gotovo bonsai oblici, spomenu-tih vrsta koji su pod jakim utjecajem vjetra izrasli u vrlo zanimlji-ve oblike. Jednom obišavši otočić možemo zaključiti da sjeverni dio otoka obrašćuje šuma tršlje i vazdazelene krkavine, dok južni dio otočića obrašćuje makija tršlje i vazdazelene krkavine.

Godine 2007. uredbom je proglašena Ekološka mreža Repu-blike Hrvatske sa sustavom ekološki značajnih područja i eko-loških koridora s ciljevima očuvanja i smjernicama za mjere za-štite koje su namijenjene održavanju ili uspostavljanju povoljnog stanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i/ili divljih svojti. U prilogu uredbe nalaze se i mjere zaštite područja ekološke mreže. Također se nalaze i smjernice za mjere zaštite u svrhu očuvanja stanišnih tipova propisanih Pravilnikom o vrsti stanišnih tipo-va, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova. Kada je riječ o šumskim stanišnim tipovima općenito, spomenute mjere jesu: gospoda-renje šumama provoditi sukladno načelima certifikacije šuma; prilikom dovršnog sijeka većih šumskih površina, gdje god je to moguće i prikladno, ostavljati manje neposječene površine; u gospodarenju šumama očuvati u najvećoj mjeri šumske čistine (livade, pašnjaci i dr.) i šumske rubove; u gospodarenju šumama osigurati produljenje sječive zrelosti zavičajnih vrsta drveća s ob-zirom na fiziološki vijek pojedine vrste i zdravstveno stanje šum-ske zajednice; u gospodarenju šumama izbjegavati uporabu ke-mijskih sredstava za zaštitu bilja i bioloških kontrolnih sredstava (control agents); ne koristiti genetski modificirane organizme; očuvati biološke vrste značajne za stanišni tip; ne unositi stra-ne (alohtone) vrste i genetski modificirane organizme; u svim

Teks

t n F

oto:

Chr

isti

an G

allo

Rado posjećivana obala velike Sestrice

zelena arhitektura vjetra


šumama osigurati stalan postotak zrelih, starih i suhih (stojećih i oborenih) stabala, osobito stabala s dupljama; u gospodarenju šumama osigurati prikladnu brigu za očuvanje ugroženih i rijet-kih divljih svojti te sustavno praćenje njihova stanja (monito-ring); pošumljavanje, gdje to dopuštaju uvjeti staništa, obavljati autohtonim vrstama drveća u sastavu koji odražava prirodni sastav, koristeći prirodi bliske metode; pošumljavanje nešum-skih površina obavljati samo gdje je opravdano uz uvjet da se ne ugrožavaju ugroženi i rijetki nešumski stanišni tipovi. Otočić Velika Sestrica obuhvaćen je programom za gospodarenje šuma-ma gospodarske jedinice Priobalne šume Rovinja te čini zaseban odsjek koji je prepušten prirodnom razvoju. Otočki mir narušen je isključivo ljeti kada je mnoštvo glisera usidreno pred otokom i kada kupači pronalaze svoj djelić obale za užitak na suncu. Iako kupači uglavnom ne zalaze u unutrašnjost otočića, uvijek postoji opasnost od požara zbog nesavjesnih pojedinaca koji ne propu-štaju, za ovakvu lokaciju, vrlo rizično roštiljanje.

Velika Sestrica je uz lokalitet kod Orebića najreprezentativniji lokalitet zajednice šuma i makija tršlje i vazdazelene krkavine. Ovoj zajednici u cjelini uz požare najveću prijetnju predstavlja gradnja. Kako ovom rovinjskom otočiću gradnja zasigurno ne prijeti, preostaje „samo“ spriječiti nemarno loženje vatre. n

Knjiga je plod autorova dugogodišnjega stručnog predanog rada, ljubavi i nesebične privrženosti prema

svome rodnom kraju te bavljenja fotografijom, posebice skupljanja starih šumarskih fotografija.

značajan prilog povijesti goranskoga šumarstva

publ

ikac

ije

Tekst: Ivica Tomić n Foto: B. Pleše, Arhiv autora knjige

Nastavljajući istraživati povijest šumarstva goransko-ga kraja, mr. sc. Boris Pleše, rukovoditelj Odjela za uređivanje šuma UŠP Delnice, napisao je još jednu vrijednu knjigu. Naime, i nova publikacija “Foto-

grafijama kroz povijest šumarstva Gorskog kotara” plod je auto-rova dugogodišnjega stručnog predanog rada, ljubavi i nesebične privrženosti prema svome rodnom kraju i bavljenja fotografijom, posebice skupljanja starih šumarskih fotografija. Namjera mu je bila, kako se ističe u predgovoru, da se i na ovaj način jedan dio goranske povijesti spasi od zaborava. Autor smatra da objavljene fotografije, dokumenti i karte dovoljno svjedoče o prošlim vre-menima rada u šumarstvu.

Publikacija “Fotografijama kroz povijest šumarstva Gorskog kotara”, mr. sc. Borisa Plešea, vrijedan je doprinos šumarskoj struci i svojevrstan priručnik koji će svoje istaknuto mjesto naći na policama

naših šumarskih biblioteka.

MR. SC. BoRIS PleŠe

Nas

lovn

ica

knjig

e

Prije više od tri godine objelodanjen je njegov prvijenac na ovu temu ”Kroz povijest šumarstva – u bolju budućnost”, u koje-mu nas na popularan način upoznaje s bogatom tradicijom ure-đivanja šuma, ali i s poviješću goranskoga šumarstva.

Na pisanje nove publikacije ovoga je delničkog šumarskog stručnjaka potaknula činjenica da velik broj sakupljenih fotogra-fija nije mogao naći svoje mjesto u prvoj knjizi, a htio je i njih predstaviti šumarskoj i široj javnosti. U njegovoj arhivi, kako ističe, našle su se i preslike vrlo značajnih šumarskih i zemljopi-snih karata, dokumenata i dr. Grupirajući stare, ali i fotografije iz novije povijesti, podijelio ih je na one koje prikazuju uprav-ne šumarijske zgrade, lugarnice i pilane prije Drugoga svjetskog rata, humke, pojedine šumske predjele, uredsku i ostalu opremu, direktore i vozila ondašnjeg Šumskoga gospodarstva Delnice, te naposljetku na ostale fotografije.

Čitajući i prelistavajući knjigu doznajemo da su na područ-ju Gorskoga kotara prije Drugoga svjetskog rata bile šumarije za gospodarenje državnim šumama, šumama vlastelina Thurn – Taxisa i Kalmana Ghyczya te zemljišnih zajednica. Zanimljive

Pilana iz 1930. godine (Na Milanovom vrhu) Šumska željeznica u vratima iz 1958. godine


su, primjerice, i fotografije klesanih humki iz 1820. godine, a na fotografijama, starim požutjelim i novijim, od kraja 19. stoljeća do poslije 2000. godine, uočavamo ondašnje šumarsko osoblje, žičare (1949. prva šumska žičara u Hrvatskoj!), šumsku željezni-cu, sjekače s ručnim pilama, kirijaše i izvlačenje trupaca, prije-voz drvnih sortimenata, terenska vozila i dr. One nas vjerno i na dojmljiv način upoznaju s nekim davnim prohujalim i burnim vremenima, ne samo s poviješću goranskoga šumarstva, nego ne-izravno i s gospodarskim razvojem ovoga kraja, a donekle i s ta-dašnjim životom ljudi te kulturom njihova življenja i rada. Među preslikama dokumenata nailazimo, među ostalim, na stare karte iz 18. i 19. te prve polovice 20. stoljeća, na Zakon o šumama iz 1769.(!), Lugarski priručnik iz 1872., izvoznicu drva iz 1897., svjedodžbe s početka 20. stoljeća, uređajni zapisnik Gospodarske osnove za šume zemljišne zajednice iz 1917., lugarsku značku, propisi i norme za šumarstvo iz 1949. godine i dr. U zadnjem dijelu knjige nalaze se korisni taksacijski podatci s tablicama i grafikonima za državne i privatne šume za razdoblje od 2007. do 2011., kao nadopuna podataka iz prve publikacije.

Knjiga “Fotografijama kroz povijest šumarstva Gorskog kota-ra” ima gotovo 200 stranica, sadrži više od 240 fotografija, pre-težito crno bijelih koje su većim dijelom u vlasništvu autora, 24 tablice, 3 grafikona, preslike 24 karte i 48 preslika starih i vrlo vrijednih dokumenata. Izdavač su Hrvatske šume, Uprava šuma podružnica Delnice, tehnički je urednik Igor Pleše, dipl. oec., a recenzent dr. sc. Miroslav Benko. Nedvojbeno je da je ova publi-kacija vrijedan doprinos šumarskoj struci, značajan prilog povije-sti goranskoga šumarstva i svojevrstan fotoalbum koji će svoje istaknuto mjesto naći na policama biblioteka naših šumarskih stručnjaka. n

Teks

t: R

atko

Mat

ošev

ić n

Fot

o: B

rank

o M

eštr

ić

Prilika je to da se rekapitulira dosad učinjeno i procijene efekti koje je certifikacija donijela. Nesumnjivo, ta je činjenica važna za šumarsku, ali i opću javnost, no i od vitalnog značenja za poslovne partnere iz drvne indu-

strije koji najvećim dijelom, a nerijetko i u potpunosti, ovise o izvorima certificiranog drva hrvatskog porijekla.

Najdeblje stablo obične jele u Gorskome kotaru; promjer 155 cm, visina 39,5 m; GJ “Gluhe drage”

Nakon obavljenih inspekcijskih pregleda, Hrvatske šume d.o.o. su zadovoljile zadane uvjete i stekle pravo da i sljedećih pet godina svoje proizvode

deklariraju kao FSC certificirane. Ovo je treći FSC certifikat, što znači da je cjelokupna površina šuma

već deset godina uključena u ovaj sustav.


Deset godina FSC certifikata u Hrvatskim šumama

kom

enta

r

oBNovlJeN MeĐUNARoDNI CeRTIFIKAT

U ovom kriznom vremenu, oni proizvođači koji zadovolja-vaju stroge kriterije kontroliranog toka proizvoda, ali i dodatne zahtjeve, ipak imaju bolji tržišni pristup od onih koji ih ne udo-voljavaju. Tu je priliku prigrlilo 183 tvrtke iz naše drvne indu-strije koje su također FSC certificirane i bez sumnje, pozitivan efekt nije izostao. Hrvatska drvna industrija je jedan od sektora najmanje pogođenih krizom, njeni izvozni rezultati su odlični, a činjenica da im je na raspolaganju kvalitetna certificirana drvna sirovina im je sigurno u tome pomogla.

Kakvi su efekti certifikacije šuma za šumarsku javnost te za sve one zainteresirane strane kojima šuma predstavlja rekreativ-nu, ekološku i drugu vrijednost? Šumarstvo, konzervativno po prirodi, je dočekalo certifikaciju šuma s određenom rezervom. Uostalom, tko se raduje dodatnim obvezama? Tu je igrao ulogu i nemali šumarski ponos koji je certifikaciju shvatio kao pohvalu, ali je istovremeno odbijao mijenjati se, jer napokon, tko zna više o šumarstvu od nas samih. No, čini se da su neki koncepti, pote-kli u FSC standardu, s vremenom pronašli put u našu praksu, te da je sazrelo shvaćanje da je moderan pogled na šumarstvo sveo-buhvatniji od onog što smo učili na fakultetu, te da se tehničko – uzgojna komponenta struke mora nadopuniti i drugim vrijed-nosnim nadgradnjama. Nije sve idealno, naravno, tako da nam i dan – danas FSC inspektori pronalaze određene nedostatke za koje smo pretpostavljali da su odavno prevladani. Razumljiva je raznolikost u gledištima u tako velikom poduzeću koje gospodari

tako različitim tipovima šuma, ali ipak stječe se dojam da neki otpori prisutni od prije deset godina i danas žive.

S druge strane, ideje iz certifikacije šuma su našle put i u zako-nodavstvo, kako šumarsko, tako i ono zaštite prirode, te je sigurno pomoglo da se na Hrvatske šume danas gleda kao na pouzdanijeg gospodara nacionalnog resursa. Nažalost, svjedoci smo izuzetno negativne percepcije javnosti prema šumarstvu, nažalost stečene u kontekstu koruptivnog upliva politike na poslovanje poduzeća, tako da su nesrećom, mnogi dosezi u domeni odgovornog gospodarenja šumama na neki način nepravedno poništeni negativnim efektima tih olovnih vremena. Javnost ima pravo zahtijevati racionalno gos-podarenje šumama, ali je teško dokazati vjerodostojnost svog ulože-nog truda u poboljšanje biološke raznolikosti kada pojedinačne afere nemilosrdno otima medijski prostor gladan jeftine senzacije.

No, ostavimo se sada loše prošlosti i okrenimo se svjetlijoj strani života. Certifikacija šuma je činjenica u hrvatskom šumar-stvu već deset godina i to je jedna od rijetkih situacija kada mo-žemo reći da u određenom segmentu Hrvatska predstavlja vodeći faktor u svjetskim razmjerima. U regionalnim razmjerima smo nesumnjivi lideri u ovom području, a to jasno utječe na prepo-znatljivost naše struke i konkurentnost drvne industrije. Nastavi-mo i dalje ispunjavati obveze koje proističu iz certifikacije šuma i učinit ćemo dobru stvar kako sebi tako i svakom pojedinačnom vlasniku državnih šuma u Hrvatskoj čijim resursom trebamo i nadalje odgovorno gospodariti. n



Hittner d.o.o. n Pakračka ulica 10, 43 000 Bjelovar n tel. +385 43 244 111 n fax +385 43 244 229

Tip Šumarska prikolica H 10

Težina prazne prikolice kg 1630 Ukupna dužina mm 5600 Ukupna širina mm 2100 Visina prikolice (sa gumom) mm 2230 Nosivost prikolice kg 10000 Utovarni prostor mm 2920 x 1820 Površina utovarnog prostora m² 2,32 Ovjes kotača okretni Bogie most ± 30° Gume 400/60-15,5 14 PR Prohodnost mm 630 Sistem kočenja hidraulični Skretanje ruda ne Jamstvo 2 godine Dodatna oprema hidraulično skretanje ruda,

nadogradnja hidrauličnog utovarnog krana

zračno kočenje kotača

Jesenska akcijska prodaja prikolica

ww

w.h

ittne

r.hr,

info

@hi

ttne

r.hr

Novo u ponudi šumarska prikolica H-10 (H-12 )

Europska agrošumarska udruga (EURAF – European Agroforestry Federation) održala je 9. i 10. listopada 2012. u

Bruxellesu prvu znanstvenu konferenciju o europskom agrošumarstvu. Na

konferenciji su prisustvovali sudionici iz 17 europskih zemalja, uključujući Hrvatsku te delegati iz Amerike i Afrike, a raspravljalo

se o inovativnim agrošumarskim sustavima i preprekama u vidu nacionalnih i

europskih zakona i regulativa s kojima se agrošumarstvo kao djelatnost susreće.

Izabrana delegacija konferencije je problematiku agrošumarstva imala priliku

predstaviti i u Europskom parlamentu.

Prva eURAF konferencija o agrošumarstvu

konf

eren

cije

Teks

t n F

oto:

Vla

dim

ir Iv

ezić

Agrošumarstvo nipošto nije nova djelatnost u Europi, ali je godi-nama bila zapostavljena potica-njem intenzivne poljoprivrede

koja je zahtijevala uklanjanje stabala s poljoprivrednih površina. Agrošumar-stvo se može definirati na više načina, no u načelu se odnosi na poljoprivrednu proizvodnju koja koristi stabla, bilo na granici ili unutar parcele, kao integrirani dio poljoprivrednog zemljišta. To je dje-latnost koja objedinjuje poljoprivrednu i šumarsku proizvodnju na istoj parceli, od jednogodišnjih poljoprivrednih aktiv-nosti (kao što su usjevi ili ispaša) do vi-šegodišnje proizvodnje stabala (npr. drvo za bioenergiju ili voćke). Agrošumarstvo, dakle, može obuhvaćati integriranje staba-la u ratarskoj, ali isto tako i u stočarskoj proizvodnji. Zemljišta koja kombiniraju obradive usjeve sa stablima nazivaju se sil-voarable parcele, dok se ispaša u maslini-cima ili drugim trajnim nasadima naziva silvopastoral parcelama.

Korištenje stabala u poljoprivredi ima višestruke ekološke kori-sti: a) zaštita od erozije; b) dodatni unos hranjiva (lišće sa stabala);

c) utjecaj na mikroklimu (duže zadrža-vanje vlage i pružanje zasjene tijekom sušnih dana);

d) filtracija tla i sprječavanje otjecanja prekomjernog dušika u podzemne vode;

e) korisni utjecaj na globalne klimatske promjene skladištenjem CO2 te

e) povećanje biološke raznolikosti. Stabla pozitivno djeluju na kvalitetu

tla i poljoprivredno zemljište u cijelosti, no postavlja se pitanje utjecaja stabala na prinos usjeva. Integriranjem stabala smanjuje se proizvodna površina poljo-privrednog zemljišta te dolazi do me-đusobne borbe za svijetlom i hranjivima između stabala i usjeva, stoga se name-će pitanje je li negativan utjecaj stabala na prinos usjeva nadoknađen prinosima drvenastih vrsta? Upravo je to bio cilj konferencije, predstaviti Europskom par-lamentu znanstvena istraživanja, ali i pri-

mjere dobre prakse farmera iz Engleske i Francuske koji na svojim farmama uspješno primjenjuju agrošumarstvo.

Agrošumarstvo ima pozitivan ekološki utjecaj, no postavlja se pitanje ekonomske isplativosti takvih sustava. Znanstveni rado-

AGRoŠUMARSTvo

Farma u Francuskoj


vi SAFE (Silvoarable Agroforestry for Europe) projekta iz 2005. istraživali su iskoristivost zemljišta (LER = land equivalent ratio) uvođenjem redova topola na poljoprivredna zemljišta za proi-zvodnju bioenergije. Razmaci između redova bili su veći nego u klasičnim plantažama topola (18m, 20m, 24m), prihod od usjeva bio je niži nego na parcelama monokultura pšenice, a rezultat je bio isti i s prinosima i prihodima od topola. No, ako se uzmu u obzir obje kulture, topola i pšenica zajedno, dobije se veća isko-ristivost zemljišta za čak 40%. Ohrabreni takvim rezultatima ne-kolicina farmera iz Engleske i Francuske počeli su primjenjivati agrošumarstvo na svojim farmama. Primjer dobre prakse je farmer iz središnje Engleske, Stephen Briggs, vlasnik oko 100 ha poljopri-vrednog zemljišta. Gospodin Briggs je imao učestalih problema s erozijom vjetra i odnošenjem najplodnijeg površinskog dijela tla, pa je odlučio posaditi redove jabuka u razmacima od 24m (što je razmak potreban za strojeve za sijanje i gnojidbu). Sadnjom jabuka spriječio je, ili barem znatno umanjio, utjecaj erozije vjetra, pove-ćao biološku raznolikost i dobio novi izvor prihoda. Kontrolirani eksperimenti i primjeri farmera iz Engleske i Francuske pokazuju povećanje u poljoprivrednoj proizvodnji i do 40% bez dodatnih unošenja gnojiva. Agrošumarstvo, dakle, predstavlja dio rješenja za bioenergiju i proizvodnju hrane.

Kroz više od 50 predstavljenih radova na konferenciji pokazani su primjeri produktivnosti i učinkovitosti agrošumarskih sustava te nji-hov pozitivan utjecaj na stabilnost ekosustava. Kako agrošumartsvo ima vrlo nejasan status u poljoprivrednoj politici EU, glavni zaklju-čak konferencije je neophodna promjena statusa agrošumarskih su-stava u Poljoprivrednoj regulativi Europske unije (CAP – Common Agricultural Policy), čija će nova verzija biti objavljena 2013. godine. U prvom stupu regulative stoji kako se za poljoprivredne poticaje na jednom hektaru poljoprivrednog zemljišta ne smije nalaziti više od 50 stabala, dok se u drugom stupu potiče sadnja stabala. Stoga EURAF predlaže ispravljanje neusklađenosti regulative i definira-nje uloge agrošumarstva u poljoprivrednoj strategiji EU kako bi sustav poticaja poljoprivrednicima bio jasan te podržavanje agro-šumarskih sustava kao prihvatljivih oblika gospodarenja za dobi-vanje poticaja. EURAF također smatra da bi države članice trebale biti odgovorne za uspostavljanje minimalnog i maksimalnog broja stabala/ha kako bi se zadovoljile lokalne specifičnosti što bi pojed-nostavilo monitoring i kontrolu. Nadalje, stup 2 spomenute re-gulative trebao bi podržati osnivanje agrošumarskih sustava, kako na poljoprivrednom, tako i na šumskom zemljištu u skladu sa za-konskim propisima za zaštitu zemljišta i šuma. Osim toga EURAF je mišljenja da troškovi održavanja novo zasađenih agrošumarskih sustava trebaju biti pokriveni za razdoblje od 10 godina te da je ne-ophodno prepoznati i priznati tradicionalne agrošumarske sustave kako bi se olakšala njihova obnova, dok je s druge strane neophod-no poticati osnivanje novih. Iz svega navedenog se može zaključiti da bi agrošumarstvo moglo biti legitimno korištenje zemljišta s pravom na poticaje, a na taj bi se način poljoprivredna djelatnost ponovno približila stabilnim prirodnim sustavima s većom biološ-kom raznolikošću bez gubitaka prinosa.

Danas se poljoprivredna zemljišta sve više koriste za proi-zvodnju bioenergije, što ima veliki utjecaj na proizvodnju i rast cijene hrane. Agrošumarstvo se istovremeno nosi s problemima proizvodnje hrane i proizvodnje energije bez da jedna proizvod-nja isključuje drugu. Stoga agrošumarstvo predstavlja djelatnost kojoj se treba posvetiti pažnja, jer nam nudi priliku za održivu poljoprivredu i održivi razvoj regije. n

Razmak je uvjetovan mehanizacijom Mehanizacija među stablima

Rasprava u europskom parlamentu


Broj stranih vrsta u Europi povećava se iz godine u go-dinu čemu značajno pomažu globalizacija trgovine i sve veći promet putnicima među kontinentima. Strane vrste u Europi mogu se podijeliti u dvije kategorije:

a) strane vrste s drugih kontinenata koje su se odjednom pojavile u Europi, najčešće uz pomoć transporta roba i koje se poči-nju širiti Europom (npr. kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus) porijeklom iz Kine, bagremov minera (Parectopa robiniella) iz Sjeverne Amerike, azijske strizibube (Anoplophora spp.);

b) vrste autohtone u Europi koje su se proširile u nova područja npr. sjeverno od Alpa zbog toplije klime i drugih povoljnih čimbenika (borov i hrastov četnjak koji se intenzivno šire pre-ma sjeveru Europe).

Strana vrsta će u novom staništu ući u interakciju s domaćim vrstama ili okoli-nom na drugačiji način od načina kako to čine autohtone vrste i zbog toga stra-ne vrste, u većini slučajeva, ne poboljša-vaju niti ne obogaćuju ekosustav u koji su unesene. Strane vrste su drugačije od autohtonih vrsta (svojom bioekologijom, prirodnim neprijateljima itd.) jer su evo-luirale u drugačijim uvjetima, najčešće na drugim kontinentima. To mogu biti i nove vrste predatora ili mogu imati neke karakteristike koje im omogućuju mijenjanje staništa u koje su unesene ili čak funkcioniranje cijelog ekosustava. Takve promje-ne najčešće negativno utječu na domaće vrste i ekosustave.

Kada strana vrsta uspješno kolonizira novo područje, širi se, nadjačava autohtone vrste i čini štete te se definira kao invazivna vrsta. Pojam „strana vrsta“ se koristi u smislu „neželjena“ iako to ne mora biti u svim slučajevima, ali pojam „invazivna“ ima jasno negativno značenje. Danas se invazivne vrste smatraju jednom od najvećih prijetnji diverzitetu u cijelom svijetu, a to su pripadnici

Invazivne vrste kukaca u šumama Hrvatske

zašti

ta šu

ma

AloHToNe vRSTe

Kukci su bitan dio šumskog ekosustava. Strane (alohtone) vrste kukaca često se unose u šumske ekosustave, a one se definiraju kao vrste koje žive izvan svog prirodnog areala. To su slučajno

ili namjerno unesene vrste u neko novo područje, npr. američke ili azijske vrste kukaca koje su uz pomoć čovjeka

unesene u Europu.

i flore (npr. pajasen Ailanthus altissima i faune (npr. tigrasti ko-marac Aedes albopictus).

Svaka strana vrsta nije automatski i invazivna. Strane vrste koje ne čine štete definiraju se kao egzotične ili alohtone. In-vazivne vrste su često patogeni i paraziti ili su njihovi vektori i štetno utječu na svoje domaćine. Do danas je utvrđeno preko 100 invazivnih fitofagnih vrsta kukaca (iz Sjeverne Amerike i iz Azije) koje su unesene i udomaćile se u šumskim ekosustavima u Europi. Novija istraživanja invazivnih vrsta pokazuju da se unos i širenje novih vrsta štetnika dramatično ubrzalo u drugoj polovici 20. stoljeća. Od 1950. do 1974. godine prosječno je u Europi otkriveno 8,1 vrsta kukaca godišnje, dok se ta vrijednost za raz-doblje od 2000. do 2007. povećala na čak 17,5 novih vrsta ku-

kaca godišnje. Sjeverna Amerika i Azija glavni su izvori novih invazivnih vrsta koje dolaze u Europu.

U šumske ekosustave Hrvatske do danas je uneseno i udomaćilo se 8 stra-nih vrsta kukaca. Navedene vrste nalaze se na popisu stranih i invazivnih vrsta u Europi. Rasprostranjenost ovih vrsta u Hrvatskoj, kao i njihov intenzitet pojave u novom staništu nije mnogo odudarao od uzorka rasprostranjenosti i intenziteta pojava u drugim europskim zemljama. To je nekoliko vrsta lisnih minera (na ba-

gremu Parectopa robiniella, Phyllonorycter robiniella, na lipi Phyllo-norycter issiki), bagremova muha šiškarica (Obolodiplosis robiniae), kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuripilus), stjenica Leptoglossus occidentalis, medeći cvrčak (Metcalfa pruinosa) i nedavno unesena brijestova osa listarica (Aproceros leucopoda). Važno je spomenuti i vrste koje kao domaćini imaju ukrasne drvenaste vrste bilja (npr. kestenov moljac miner Cameraria ohridella i drugi). Ovi će štetni-ci detaljnije biti opisani u sljedećim brojevima časopisa Hrvatske šume.

Teks

t n F

oto:

dr.

sc. D

inka

Mat

ošev

ić

Štete od brijestove ose listarice


Posebnu opasnost predstavljaju cvilidrete Anoplophora chinen-sis i Anoplophora glabripennis koje su svrstane u karantenske štet-nike za područje čitave Europe i Hrvatske. A. chinensis je 2007. godine nađena u pošiljci ukrasnih biljaka u rasadniku u Turnju kod Zadra, a primjenjene su stroge mjere eradikacije. A. glabri-pennis je u Europi nađena u nekoliko država (Austrija, Italija,

Njemačka), uglavnom na stablima urbanih sredina koja su bila blizu skladišta s uvoznom, zaraženom drvenom ambalažom. U SAD-u je 2010. prvi puta zabilježena prisutnost ove vrste u šu-mama gdje je, zbog mjera eradikacije, posječeno preko 10.000 stabala. U Italiji su troškovi eradikacije ovog štetnika za period 2008. – 2010. dostigli 10 milijuna eura.

Strane i invazivne vrste udomaćile su se u šumama Hrvatske, a neke od njih su potencijalni šumski štetnici. Svjetski podatci go-vore da se oko 10 % stranih vrsta, koje se unesu u novo stanište, udomaći, a sličan postotak postane štetnik. U Velikoj Britaniji, čija je šumovitost samo oko 11 posto, izračunata je šteta koju su učinile invazivne vrste u šumama, a procijenjeni gubitci su oko 2 milijuna dolara godišnje.

Unašanje novih vrsta teško je spriječiti zbog vrlo intenzivnog međunarodnog prometa roba i putnika. Pravovremeno otkriva-nje novih stranih i invazivnih vrsta jedan je od preduvjeta uspješ-ne eradikacije i lokalizacije. Na temelju projekcija o trendovima unosa novih vrsta u sljedećih 20 godina i dosadašnjih iskustava može se prognozirati da će se broj invazivnih vrsta povećavati, čak i eksponencionalno, što će povećati i udomaćivanje novih štetnika u šumama. Globalno zatopljenje će također pogodova-ti preživljavanju unesenih vrsta iz toplijih područja u načelno hladnijoj europskoj klimi posebno u mediteranskom području, što predstavlja povećani rizik za submediteranske i mediteranske šumske ekosustave u Hrvatskoj. n

1 leptoglossus occidentalis n 2 simptomi napada bagremove muhe šiškarice n 3 Anoplophora glabripennis

Mine lipinog moljca minera

1

2 3



Reprodukcijski ciklus kod jelenske divljači traje cijelu go-dinu, a kod mužjaka kulminira tijekom vremena parenja. Parenje je kao i drugi fiziološki procesi uvjetovano prisut-nošću ili nedostatku pojedinih hormona. U ovom slučaju

je riječ o koncentraciji spolnih hormona u krvi. Spolni hormoni, vremenske prilike (fotoperiodizam – odnos duljine dana i noći) i dr. djeluju kao prekidači koji u pravo vrijeme uzrokuju način na koji se ponaša svako pojedino grlo kako u vrijeme pred parenje tako i u vrijeme parenja. Jelenska divljač je prema socijalnoj odrednici vrsta krda pa su tako i mužjaci veći dio godine u krdima. Ta krda mužjaka nisu strogo ustrojena, već se članovi krda pridodaju i odlaze kako im se sviđa. Mlađi jeleni su stalniji članovi krda, dok se stariji jeleni drže po strani. No, tijekom proljeća, za vrijeme rasta rogova, sastav krda je manje – više ustaljen. I to traje sve do zadnje faze rasta rogov-lja – okoštavanja i mineralizacije. Nakon čišćenja grana rogovlja od basta, srpanj i tijekom prve polovine kolovoza krdo nema ustaljene članove, a konačno odvajanje od krda (mužjaka starijih od pet godi-na) se događa tijekom kolovoza. Obično se to u našim panonskim krajevima događa u drugoj polovini kolovoza i to je vrlo burno i intenzivno, a najbolje se može utvrditi glasnim javljanjem – rikom. Nakon raspada krda mužjaka rika staje, a mužjaci se premještaju i odlaze u tradicionalna područja parenja (sezonske migracije). Rika se u tim početnim danima čuje povremeno, a uzrok je uglavnom susret dva mužjaka koji se premještaju, a žele aktivno sudjelovati u parenju. Takva se tradicionalna mjesta parenja nazivaju rikališta, a pojedini mužjaci mogu koristiti ista rikališta duži niz godina s tim da rikališta ne moraju uvijek biti na istoj mikro-lokaciji već je u krugu kojeg koristi krdo košuta koje mužjak svojata. U grubo, u uvjeti-

ma koji vladaju u slobodnoj prirodi u parenju mogu sudjelovati svi mužjaci stariji od pet godina. Najaktivniji su mužjaci starosti sedam, osam i devet godina. Mlađi mužjaci od sedam i stariji mužjaci od deset godina su u fiziološki slabijoj kondiciji te ne sudjeluju u aktiv-nostima parenja kao srednjedobni mužjaci. Srednjedobni su mužjaci od početka parenja aktivni, traže krda košuta, odmah se zadržavaju oko njih, love košute oko svojih rikališta i formiraju brojnije hareme. Pokazuju sve obrasce ponašanja, oštećuju vegetaciju, često urinira-ju i kroz urin puštaju spermu, zatim se u takvim kupkama valjaju, kaljužaju se, gusto i često obilježavaju svoje rikalište te odgovaraju na svaki poziv i obznanjuju da su tu i da drže košute. Mladi jeleni nastoje razbiti harem protrčavanjem kroz krdo i stvarajući pomutnju s ciljem odvajanja koje košute kako bi izvršili naskok, no oni rijetko uspijevaju u svom naumu, jasno, ako je u lovištu dovoljno srednjo-


Teks

t n F

oto:

dr.

sc. D

raže

n D

egm

ečić

, dip

l. in

g. šu

m.

Od prvih Darwinovih teorijskih postavki evolucije pa preko niza autora koji su

istraživali evolucijske procese, divlje životinje su se uvijek prilagođavale, bilo ponašanjem,

bilo nekakvim vanjskim osobinama, novonastalim uvjetima u staništu. Jednako tako je i jelenska divljač prešla iz otvorenih

stepskih područja u zatvorena šumska područja, zatim je kroz povijest mijenjala

svoju veličinu tijela, oblik i veličinu rogovlja i dr. No, kada se govori o prilagodbi

novonastalim uvjetima u staništu, ustvari se misli na prilagodbu s ciljem uspješne

reprodukcije, preživljavanje vrste i prenošenje genetskog materijala na potomstvo.

Ponašanje mužjaka tijekom parenja

lovs

tvo

RIKA

dobnih jelena. Jeleni stariji od deset godina štede snagu, nisu aktivni u prvoj fazi parenja, ne formiraju uvijek hareme, ali kada su košute spremne za parenje (ovulacija), tada oni stupaju na scenu i odvedu po jednu košutu i bez puno buke obave parenje u nekom skrivenom rikalištu (obično su to zabačeni dijelovi lovnih revira). Javljaju se (riču) samo kada je košuta spremna za parenje, a u blizini se nalazi suparnik (čuvaju snagu i biraju sukobe – sukobljavaju se samo onda kada nema drugog izlaza).

Držači harema nastoje košute stjerati u kut na način da su sa što više strana zaštićeni gustom vegetacijom (trska, gustiš) kako bi čuli dolazak suparnika, a da na slobodnu stranu imaju što bolji pregled (močvarne bare i čistine) i dotok mirisa sa strujanjem zraka. U druš-tvu harema se često nalaze i godišnjaci (špizeri), koje držači harema toleriraju ili ih kratko tjeraju od harema. Jelene stare tri, četiri i pet godina obavezno tjeraju i nastoje udaljiti od harema. Problem nasta-je kada se pojavi dorastao suparnik koji želi preuzeti harem. Mnogi

autori su nastojali odgonetnuti koji faktori su ključni u slučaju kada se susretnu takva dva jelena, je li to oblik i građa rogova, je li to kondicija, tjelesna masa ili dinamika/učestalost rike. Istraživanja su pokazala da su odlučujuće karakteristike one koje su na kušnji iz razloga dugotrajnosti rike. Dakle, to su karakteristike koje su po-vezane uz samo javljanje – riku (jačina i učestalost javljanja) i uz opadanje tjelesne mase (kondicija). Jeleni sukob počinju rikom, to je prvi stupanj procjene hoće li se napadač približiti držaču harema. Ako procjeni (na temelju rike) da je držač harema dovoljno iscrpljen trajanjem rike (u periodu parenja rikajući jeleni izgube i do 30 % tjelesne mase) napadač se približava držaču harema. Približavanje je lagano i glasno (pojačava se intenzitet rike), ako napadač procjeni da ne može preuzeti harem on odlazi, a držač harema ga progoni. Ako napadač u tom posljednjem dijelu vokalne faze (1. korak do sukoba) ocjeni da može pobijediti, približava se držaču harema. Slijedi uspo-reni hod dvaju suparnika kada oba jelena procjenjuju tjelesno stanje suparnika (kondiciju i tjelesnu masu) – vizualni sukob (2. korak do sukoba). U tim trenutcima razmak između dva jelena je oko 5 me-tara. I u ovom trenutku jedan suparnik može odstupiti i pobjeći, no ako niti jedan ne odstupi, jedan od suparnika spušta rogove, a i drugi skoro simultano s njim i borba počinje (kontakt – 3. korak). Borba može trajati vrlo kratko, ali i do 30 minuta, borba se temelji na gura-nju rogovima i pokušajima zakretanja rogova i glave suparnika kako bi se dobila šansa za ubod parošcima (nadočnjakom, srednjakom ili vučjakom) u područje očiju, glave, vrata i prednjeg dijela tijela. Uglavnom je presudna tjelesna masa i kondicija, odnosno stupanj iscrpljenosti trajanjem parenja. Borbe rijetko završavaju smrtno, no česte su ozljede očiju (sljepoća) i prednjih nogu (šepavost). Nakon borbe slijedi progon suparnika i glasno javljanje i obznanjivanje uspješnosti u borbi. Uspješnost mužjaka u prijenosu nasljednih oso-bina na potomke ovisi o kondiciji i tjelesnoj masi mužjaka, zatim o dobroj procjeni suparnika (biranju borbi) i o sposobnosti kontrolira-nja ponašanja drugih životinja (košuta i mladih mužjaka). n


Tekst: Marija Glavaš n Foto: Arhiv

Irska vegetacija uvjetovana je iznimno vlažnom klimom. Brza i topla golfska struja kreće iz Meksičkoga zaljeva preko Atlantika donoseći otoku toplinu i vlagu. Godišnje temperature se kreću od 2 do 18˚C. Količina oborina na istoku otoka iznosi oko

850 mm, na zapadu 3000 mm pa je transpiracija relativno mala. Ve-lika vlaga znači veliki broj različitih mahovina koje prekrivaju drveće i stijene, osobito uz obalu Atlantskoga oceana. Čuveni irski pašnjaci prepuni su vode, osobito zimi, a vapnenci stvaraju jezera zvana tur-lozi. Ta se jezera pojavljuju u razdoblju od zime do proljeća i zatim nestaju. Najvažniji čimbenik za razvoj vegetacije je tlo. Velika vlaga čini da se u nekim dijelovima zemlje stvara podzolasto tlo ili dolazi do ispiranja mineralnoga tla. Tamo gdje je drenaža zapriječena stvara se treset koji ima malu nutritivnu vrijednost, a „smaragdni otok“ upravo obiluje tresetom i glibovima; zato su Irci morali pažljivo oda-brati vrste za pošumljavanje. Stoljeća eksploatacije postavila su pred šumarstvo Republike Irske jako velik zadatak. U Irskoj se sjeklo još od doba neolitika i dalje kroz povijest radi cesta i građevina (prona-

Republika Irska ima najmanje šumskoga pokrova u cijeloj Europskoj Uniji. Iznosi svega 10 %, odnosno 739.000 ha od čega 657. 000 ha otpada na kulture.

Time zaostaju za oko 20 % za europskim prosjekom. Šuma u privatnom vlasništvu je 54 %, a državnih 46 %. Drvne zalihe ima 74 miliona m3. Većinom su to

šume četinjača – 63 %.

Prijenos trupaca žičarom

đeni su čamci od hrastovine dugi preko 15m i stari oko 4500 godi-na). To je rezultiralo da je početkom prošloga stoljeća šumom bilo prekriveno svega 1% ukupne površine. Država je zato dvadesetih godina započela s programom pošumljavanja koji provodi i danas. Najveće ograničenje uzgoju šuma predstavlja vjetar koji iznimno ne puše samo nekoliko dana u godini. Oluje se redovito javljaju od stu-denog do ožujka. Prednost irskoga šumarstva je što je država smje-štena na otoku pa šume nisu osobito izložene napadima patogenih gljiva, štetnih kukaca i drugih štetnih organizama. Nakon pomnog razmatranja svih mogućnosti, Irci su za pošumljavanje odabrali sje-verno američke četinjače: sitkansku smreku, zelenu duglaziju i usu-kani bor. Te kulture su podizali na poljoprivrednim zemljištima s fokusom na brzom pridobivanju drvne mase, kao što to rade diljem zapadne i srednje Europe. To je povećalo plodnost tla pa su 2002. godine učinili korak dalje uvodeći nekoć autohtone vrste listača kao što su: hrastovi, crna joha, obična bukva i alohtona vrsta gorski ja-vor. Njih je danas svega 1%, a čine jedinstveni habitat u Europi. U Kultura sitkanske smreke


zemlja s najmanjim šumskim pokrovom u europskoj uniji

euro

psko

šum

arstv

o

IRSKA

Uspješno pošumljeno

Metasekvoja, kineska metasekvoja je listopadno, do 40 m visoko i do 2 m debelo kinesko drvo iz po-rodice taksodijevki (Taxodiaceae), odnosno čem-presovki (Cupressaceae) prema novijoj botaničkoj

klasifikaciji. Prirodno je rasprostranjena na području Kine, a naj-bliži su joj srodnici obalna sekvoja i golemi mamutovac. Krošnja ove listopadne četinjače u mladosti je čunjasto – piramidalnog oblika, a kod starijih stabala široko zaobljena. Korijenski sustav čini duboki glavni korijen i brojno razgranato postrano korijenje. Deblo je užlijebljeno i prošireno, a središnje seže do vrha krošnje.

davnini je Irska imala 1300 biljnih vrsta od čega samo 25 drvenastih, većinom listača. Danas se irsko šumarstvo vodi principima održivog šumskog gospodarenja (Sustainable Forest Management – SFM) koje se bazira na tri temeljna načela: socijalnoj komponenti, okolišu i ekonomiji, a najvećim problemima pokazali su se nedostatak volje i tradicije i time iskustva. Dakle, Vlada Republike Irske zalaže se od 2002. godine za rekonstrukciju i konzervaciju autohtonih vrsta. U tu svrhu daje poljoprivrednicima poticaje za uzgoj drvenastih kultu-ra i odobrenja za razvoj šuma za rekreaciju koje dobiva od Europske unije. Oblik podizanja plantaža drveća na poljoprivrednome zemlji-štu ne podliježe oporezivanju. Šumoposjednika je oko 18.000, a u prosjeku posjeduju po 10 ha. Njihov se broj povećao u posljednjih sedam godina, što znači da je državno šumsko poduzeće „Coillte“ izgubilo dio vlasništva. Ono gospodari s nešto manje od 445 tisu-ća ha šuma i šumskoga zemljišta i kao takvo ima baze podataka za svaku pokrajinu Irske. Poduzeće ima program za propagaciju četi-njača s naglaskom na sitkanskoj smreci, gospodari sa sjemenskim sastojinama i voćnjacima iz sjemena. Šumarstvo ima značajnu ulogu u ruralnome razvoju. U dvanaest irskih pilana proizvede se gotovo 850.000 m3 drvnih proizvoda od kojih se većina izveze, najviše u Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku. Proizvode rezanu građu, palete i materijal za ograde.

Irska ima šumarski nacionalni program kojim upravlja Šumarska služba u sklopu Odjela poljoprivrede, prehrane i pomorstva. U taj program spadaju šumski genetski resursi (FGR). Osim toga u Irskoj se financira i COFORD program, a obuhvaća studije o porijeklu i provenijenciji sjemena i provodi se u nacionalnim botaničkim vrtovima, u ustanovi za razvoj poljoprivrede i prehrane „Teagasc“ (smještene na 52 lokacije koja vrši istraživanja i ima edukacijsku i savjetodavnu ulogu) i u arboretumu „John F. Kennedy“. Nacionalni botanički vrtovi i fakulteti provode pojedina istraživanja vezana uz šume. Godišnji budžet dodijeljen za istraživanja šumskih genetskih resursa iznosi oko 120.000 € godišnje, a za cjelokupno šumarstvo 120 miliona €, što znači da je za oko 0,1% predviđeno za istraži-vanja šumskih genetskih resursa. S obzirom na malu pokrivenost šumama u Irskoj nema ni obrazovne institucije, ni stručnjaka koji bi bili specijalizirani isključivo za šumarsku struku, već se znanja stječu u sklopu programa raznih sveučilišta. Jedan od primjera je Universi-ty College Dublin s odjelom poljoprivrede, prehrambene znanosti i veterinarske medicine koji nudi tečaj šumarstva fokusiran na održivi razvoj i gospodarenje irskim šumskim resursima. Što se tiče zakono-davstva Šumarska služba odjela za poljoprivredu, prehranu i pomor-stvo odgovorno je za provođenje tzv. EU Council Directive, što znači da su dužni provoditi marketing šumskog reproduktivnog materijala i mjere zaštite od unosa organizama štetnih za biljke ili biljne proi-zvode. Osim toga, Irska je članica OECD organizacije (Organizacija ekonomske kooperacije i razvoja) koja se bavi certificiranjem šum-skoga reproduktivnog materijala koji kola u međunarodnoj trgovini. Glavni cilj irskoga šumarstva ogleda se kroz nacionalne programe „People's Millenium Forest project“, „National Biodiversity Plan“ i „Native Woodland Scheme“, kojima je cilj zaštita i širenje autoh-tonih irskih šuma; širi cilj irskih stručnjaka je povećanje šumskoga pokrova i otvaranje novih radnih mjesta. n

Kao brzorastuća vrsta visokoga prinosa i posebnih karakteristika kvalitetnog drveta, metasekvoja se

može koristiti u intenzivnoj silvikulturi (šumske kul-ture), a u vezi s mogućnošću korištenja u šumarstvu

sve je više terenskih istraživanja.

Stabla prekrivena mahovinom

AloHToNe vRSTe

Metasekvoja (Metasequoia glyptostroboides) – mlađe stablo s čunjasto – piramidalnom krošnjom

Tekst: Ivica Tomić n Foto: Arhiv36 HRVATSKE ŠUME Broj 191 l Studeni 2012.

Metasekvoja (Metasequoia glyptostroboides)

mala

encik

lope

dija

šum

arstv

a

Kora debla je crvenosive do tamnosive boje, u starijoj dobi ljušti se u trakama. Grane prvoga reda su vodoravne ili nešto otklo-njene u stranu, nepravilno razgranjene, a ostale su nasuprotne. Izbojci su tanki, goli, u početku zeleni, kasnije crvenkastosmeđi. Pupovi su žutosmeđi, jajoliki, nasuprotni, sitni, dugi do 4 mm, široki 3 mm te pokriveni mnoštvom ljusaka. Vršni je pup po-

Metasekvoja je prirodno ograničeno rasprostranjena na području Kine, u brdskim, pretežito mješovitim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Najbliži su joj srodnici obalna sekvoja i golemi mamutovac.

Osim u Aziji uzgaja se u mnogim zemljama europskoga kontinenta te u Sjevernoj Americi, a osobito je cijenjena kao prirodna rijetkost. U

Kini je značajna šumska i ukrasna vrsta, posebice u drvoredima, a veliko mnoštvo primjeraka

smješteno je po mnogim vrtovima.

parovima u četiri reda; i gornji i donji par ljusaka je sterilan. Če-šeri su maleni, okruglasti, neznatno bridasti, tamnocrveni, dugi 1,8 – 2,5 cm i oko 2,5 cm debeli, vise pojedinačno na dugačkoj stapci, dozrijevaju u prosincu. Ispod svake češerne ljuske nalazi se približno 5 – 6 spljoštenih, svijetlosmeđih i okriljenih sjemenki, dugih 5 mm.

Metasekvoja je relikt iz tercijara i smatrali su je fosilnom vr-stom. Prema fosilnim ostatcima otkrio ju je 1941. godine jedan japanski znanstvenik. Približno u isto vrijeme botaničari su ot-krili nekoliko preživjelih primjeraka u graničnome području središnjih kineskih provincija Sečuan i Hupeh, na visinama od 700 do 1500 m. Njeno postojeće prirodno rasprostranjenje je vrlo ograničeno. Raste u brdima u provinciji Sečuan, pretežito u mješovitim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Dobro us-pijeva na pjeskovitim i smeđe podzolastim, vlažnim tlima, bo-gatim mineralima. Javlja se samoniklo u dubokim dolinama s vlažnom blagom klimom i na mjestima zaštićenim od suhih i hladnih vjetrova, zajedno s kuningamijom i dr., a može izdržati

djednako velik kao postrani pupovi koji su izrazito otklonjeni od izbojka.

Iglice su linearne, plosnate, mekane (poput močvarnoga tak-sodija), nasuprotne, dvoredne, duge 1,5 – 3,5 cm, široke 1,5 do 2,5 mm. Gusto su raspoređene duž kratkih, a narijetko uzduž du-gih izbojaka. Odozgo su zelene, plitko izbrazdane, odozdo svijet- lozelene s dvije žućkaste pruge puči, duž žile neznatno izboče-ne. Vrh im je tup ili kratko šiljast, cijeloga su ruba i sjedeće do gotovo sjedeće. U jesen poprimaju žućkastu do narančastožutu i crvenosmeđu boju te otpadaju zajedno s izbojcima.

Cvjetovi su jednospolni, a muški i ženski tijekom veljače i ožujka oblikuju klasaste cvatove. Muški cvjetovi dugi su do 5 mm. Ženski cvatovi (češerići) sastoje se od 16 do 28 unakrsno – nasuprotnih, okruglih, međusobno čvrsto stisnutih plodnih lju-saka koje su na vrhu štitasto odebljale i raspoređene u suprotnim

Donji užlijebljeni dio debla s nepravilnim razgranjenjem

zreli ženski češeri


Metasekvoja (Metasequoia glyptostroboides)Izbojak s nasuprotnim, dvorednim iglicama

Iza trga, putem što vodi uz osnovnu školu dolazi se do sta-rog grada Severina koji stoji žalosno zapušten. Osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je djelomično restauriran, no ubrzo je ponovo zapušten i već dugo vremena nema nika-

kvu namjenu. Prozori su porazbijani, a oronula kapela sv. Flori-jana išarana je grafitima. Povijesni perivoj oko dvorca zaštićen je 1966. godine kao spomenik parkovne arhitekture, no i o njemu nitko nije skrbio pa je zarastao u podivljalo zelenilo, korov i viso-ku travu. Ipak, izgleda da dvorcu i njegovom perivoju predstoje bolji dani. U proljeće 2012. godine napokon je okončan dugi sudski proces u kome je većinsko pravo vlasništva nad dvorcem u Severinu dobio Grad Vrbovsko, čime su stvoreni uvjeti za obnovu i preuređenje starog dvorca. U sklopu javnih radova uklonjeno je podivljalo raslinje u perivoju, stara i osušena stabla su porušena pa se perivojem ponovno može prošetati.

Ne zna se tko je i kada podigao stari grad nad Kupom. Posjed Severin u prošlosti se zvao Lukovdol, a navodi se u Modruškom urbaru 1486. godine. U tom dokumentu stari grad se ne spomi-nje, iako je on tada vjerojatno već postojao. Knezovi Frankopani podigli su 1558. godine na mjestu današnjeg dvorca obrambenu kulu za zaštitu riječnog prometa i prijelaza preko Kupe. Nakon smrti Stjepana IV. Ozaljskog, 1577. godine, severinsko vlaste-linstvo baštinili su njegovi nećaci Juraj, Krsto i Nikola Zrinski, no ubrzo su ga nagodbom ustupili knezu Gašparu Frankopanu Tržačkom. U rukama Frankopana Severin je ostao sve do 1671. godine, no knezovi su rijetko boravili u starom gradu, već su ona-mo odlazili samo u lov. Poslije pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Severin je pripao najprije Ugarskoj, a potom gradačkoj komori. Car Leopold darovao je 1682. godine grad i veći dio vlastelinstva pukovniku Ivanu Franji Oršiću za zasluge prilikom gušenja zrinsko-frankopanske urote.

Podvig hortikulture 19. stoljeća

SeveRINSKI PeRIvoJ

niske temperature do -32 Celzijevih stupnjeva. Njena su staništa pod izrazitim utjecajem čovjekovog djelovanja. Razmnožava se iz sjemena te zelenim i odrvenjelim reznicama.

Danas se ova četinjača, zahvaljujući botaničarima i vrtlarima, proširila po cijelome svijetu. Tako je čovjek postao vektor širenja metasekvoje, i to sjemenjem i sadnicama, a u jednome kraćem razdoblju ponovno je došla na područja sjeverne polutke na ko-jima je bila rasprostranjena u doba tercijara. Osim u Aziji, uzgaja se u mnogim zemljama europskoga kontinenta te u Sjevernoj Americi, a osobito je cijenjena kao prirodna rijetkost. Budući da je brzorastuća vrsta visokoga prinosa i posebnih karakteristika drveta dobre kvalitete, može se koristiti u intenzivnoj silvikulturi (šumske kulture), a u vezi s mogućnošću njenoga korištenja u šumarstvu sve je više terenskih istraživanja.

Zbog svoga dekorativnog izgleda poznato je ukrasno drvo, a nalazi se u parkovima, arboretumima i vrtovima diljem svijeta, posebice zbog otpornosti i prilagodljivosti na hladnoću i oneči-šćenje zraka u gradskim sredinama. Danas je metasekvoja u Kini značajna kao šumska i ukrasna vrsta, posebice u drvoredima, a veliko mnoštvo primjeraka smješteno je po mnogim vrtovima. U Aziji, Europi i Sjevernoj Americi nalazimo je u gotovo svakom parku, ali i u velikom broju vrtova. Na području bivše Jugoslavije unesena je prvo u Sloveniju (Volčji potok), a zatim u Hrvatsku (Zagreb i dr.). U hrvatskome glavnom gradu mogu je vidjeti po-sjetitelji Botaničkoga vrta Prirodoslovno - matematičkog fakul-teta. n

Danas se ova reliktna listopadna četinjača proširila po cijelome svijetu, a čovjek je postao vektor

njenoga rasprostranjenja. U jednome kraćem razdoblju ponovno je došla na područja sjeverne polutke na kojom je bila

rasprostranjena u doba tercijara.

Kora debla – u starijoj dobi ljušti se u trakama

Idilično odmorište uz gradske zidine


park

ovi

Teks

t n F

oto:

Lar

a Č

erni

cki

U istočnom dijelu Gorskog kotara, uz Kupu i Lujzinsku cestu smjestio se Severin. Još ne tako davno bio je

omiljeno odmorište na putu prema moru. Tradicija ugošćivanja putnika trajala je od vremena kada je Društvo

Lujzinske ceste ondje držalo gostionicu i prenoćište. Nakon izgradnje autoceste od Zagreba do Rijeke

Severin je, poput drugih goranskih mjesta smještenih uz Lujzijanu, pomalo počeo propadati. Stare gostionice oko mjesnog trga su zatvorene, a pred restoranom „Autobusni

kolodvor“ nema više nijednog autobusa.

Današnji izgled severinskom gradu dao je 1803. godine nje-gov tadašnji vlasnik, grof Ivan Oršić. Snizio je visoke stare kule i čitavu zgradu poravnao u visini prvog kata, a nad ulazna vrata postavio je ploču s latinskim natpisom koji govori o obnovi sta-rog grada. Nekadašnju utvrdu pretvorio je u jedan od najljepših plemićkih dvoraca u Hrvatskoj. Uz njega je uredio lijepi terasasti perivoj zasađen raznovrsnim drvećem, među kojima ima egzotič-nih stabala porijeklom iz Sjeverne Amerike. Tijekom 19. stoljeća dvorac je često mijenjao gospodare i pomalo počeo propadati, sve dok ga početkom 20. stoljeća nije kupio i ponovno uredio za-grebački industrijalac Vladimir Arko. Od kasnorenesansnog dvorca sačuvane su tek dvije ugaone kule i obrambeni zidovi uklopljeni u vanjska pročelja.

Povijesni perivoj napravljen je u tri razine. Najviša razina s tri strane okružuje dvorac smje-šten na strmoj stijeni. Ispred ulaza je zasađen omanji dvored božikovine, nekoliko stabala Lawsonovog pačempresa i divlji kesteni. Uz staru kamenu cister-nu nekada je bio uređen mali vi-dikovac, no pogled s tog mjesta danas zaklanja razbujalo grmlje i šiprag. U sredini dvorišta, na prvoj razini, između kapele sv. Florijana i kamenog zvjezdolikog zdenca, stoji divovsko stablo crvenolisne bukve. Svojom bujnom krošnjom i crvenom bojom lišća dominira ovim dijelom dvorišta. Crvenolisna bukva je kul-tivar obične bukve kojoj je slična rastom, a razlikuje se lijepom crvenom bojom lišća. Sa stražnje strane dvorca zasađeni su gorski brijest, tisa, hrast, lipa, grmovi šimšira, javor i obična jela. Naj-ljepše mjesto je odmorište s klupicom uz gradske zidine s kojeg se otvara nezaboravan pogled na Kupu, duboko u dnu uske doline obrasle gustim šumama. Po strmoj padini od dvorca se u serpen-tinama spušta nekoliko puteljaka prema Kupi.

Do druge i treće razine spuštaju se kamene stepenice. Naj-vrjedniji dio perivoja je druga terasa na kojoj se nalaze stabla porijeklom iz Sjeverne Amerike: Lawsonovi pačempresi, američki borovac, američki crveni hrast, američka tuja, kentakijski gimno-klad, kultivar trobodnog trnovca i drugo drveće. Od domaćih vr-sta rastu crni jasen, javor, golema tuja i velelisna lipa zadivljujuće veličine i šupljeg debla pri dnu.

Lawsonov pačempres je u našim parkovima najčešći predstav-nik takozvanih lažnih čempresa. Nazvan je po svom otkrivaču, a prirodno raste negdje na pacifičkoj obali daleke Amerike. Za

razliku od čempresa, pačempres naseljava hladnije predjele pa se lakše prilagođava različitim klimatskim uvjetima. Izbliza se lako prepozna po češeru koji je nalik na čempresov, ali je veličinom upola manji. Vjerni stanovnici na deblu Lawsono-vog pačempresa u severinskom perivoju su djetlići i brgljezi koji u pukotine kore kljunom utiskuju sjemenke kako bi lakše iskljucali njihov jestivi dio.

Američka tuja je uspravan crnogorični grm, lijepe, tamno zelene boje. Ima vrlo guste i

mekane iglice koje su otrovne. U Kanadi raste samoniklo, a već sredinom 16. stoljeća uvezena je u Europu gdje se vrlo brzo ra-širila i uzgaja se u preko stotinu kultivara različitih boja i oblika. Raste relativno brzo i može narasti do visine od dva do tri metra. Nije zahtjevna, dobro podnosi obrezivanje pa se naveliko sadi u živicama oko kuća ili pojedinačno u vrtovima i parkovima.

Američki borovac dolazi iz istočnog dijela Sjeverne Amerike, može narasti do trideset metara i doživjeti starost od dvjesto go-dina. Ima vrlo kvalitetno drvo, dobro podnosi niske temperature i snijeg, otporan je na zagađenje, brzog je rasta i sadi se u par-kovima, dvorištima i okućnicama. Iglice su mu tanke, mekane,

Druga terasa perivoja Stari grad čeka obnovu i uređenje


plavičastozelene i po pet njih u čuperku. Stablo je ravno, a kora mu je dugo vremena glatka, tanka i sivozelenkasta, pa ga u Slo-veniji zovu glatki bor.

Američki crveni hrast je lijepo drvo zaobljene i prostrane kroš-nje, a ujesen lišće poprimi tamnocrvenu boju. Prirodno raste u središnjim dijelovima Sjeverne Amerike i otporan je na niske temperature i mraz. Na prirodnim staništima dosegne visinu i do četrdeset metara, a deblo može biti široko skoro dva metra. Bu-dući da pripada brzorastućim vrstama, a izrazito je dekorativan s veoma povoljnim uzgojnim osobinama, jedan je od najčešćih stranih hrastova u našim vrtovima i parkovima.

Kentakijski gimnoklad je listopadno drvo prirodno rasprostra-njeno u Sjevernoj Americi. Plodovi su mu debelokožne, tamno-ljubičaste i plavkasto nahukane mahune koje dozrijevaju u jesen prve godine i zimi ostaju na ženskim stablima. Svježe sjemenke su otrovne, a termički obrađene Amerikanci su upotrebljavali kao zamjenu za kavu. Osim sjemenki otrovni su i listovi. Uspijeva na različitim tipovima tla, dobro podnosi zračnu onečišćenost, sušu i manje količine soli u tlu pa se često sadi u parkovima.

Trobodni trnovac ili gledičija je lijepo drvo prozračne krošnje, a može narasti do 45 metara. Deblo i grane imaju po sebi dugač-ko, čvrsto i oštro ušiljeno trnje. Plodovi su plosnate mahune duge oko trideset centimetara, tamnosmeđe do crvenosmeđe boje, ko-žaste, sjajne i često usukane. Dozrijevaju u jesen prve godine i tijekom zime se zadržavaju na stablima. Unutarnji dio zelenih i nezrelih mahuna je sladak i jestiv. Trobodni trnovac dobro pod-nosi nepovoljne gradske uvjete i zračnu onečišćenost pa se često sadi u parkovima i drvoredima. Dobro podnosi i obrezivanje pa se može koristiti za oblikovanje živih ograda. Izuzetno je me-donosan te za vrijeme cvatnje predstavlja dobru pčelinju pašu. Prirodno je rasprostranjen u istočnom dijelu Sjeverne Amerike gdje ga koriste i kao industrijsko drvo u proizvodnji namještaja i željezničkih pragova.

Danas se sadnice ovog lijepog drveća lako mogu nabaviti u rasadnicima, no prije dvjesto godina kada je grof Ivan Oršić ure-đivao perivoj, nabava egzotičnog drveća bila je pravi podvig. Sto-ga severinski perivoj ima svoju povijesnu vrijednost, a negdašnji privlačni izgled ponovno će zadobiti tek temeljitom obnovom. n

Staro stablo lawsonovog pačempresa

Iako sa svojih 73 kilometra duljine toka ne spada u velike rijeke, Krka duž većine svoga toka krije brojne fenomene zbog kojih je proglašena nacionalnim parkom. Ono što je šumarima naj-zanimljivije svakako su brojne biljne vrste koje se javljaju na

njezinim obalama i jezerima. Zbog iznimnog geografskog položaja, koji se nalazi na prijelazu između vazdazelene mediteranske vegetacije te listopadnih mediteranskih šuma, od izvora podno planine Dinare pa sve do ušća u blizini Skradina, rijeka Krka dom je čak 860 biljnih svojti. Pored navedenih biljnih zajednica tu se javljaju i predstavnici močvarne vegetacije koji se nalaze na mjestima gdje su sedrene barijere stvorile jezera. Šume uz rijeku Krku ne obuhvaćaju velike površine, ponajviše zbog antropogenog utjecaja u prošlosti, no vrlo su važne za ukupan doživljaja krajobraza gdje je očit kontrast ljutoga krša, riječnih tokova i mora. Osim estetske, šume su i aktivni čimbenik cijelog eko-sustava, tvoreći pogodno mjesto za opstanak, očuvanje i razvoj bogate biološke raznolikosti.

Tri šumske zajednice prevladavaju na tom području, a to su mješo-vita šuma crnike i crnog jasena (Orno – Quercetum ilicis), mješovita šuma medunca i bijeloga graba (Querco – Carpinetum orientalis) te šuma crnoga graba s jesenskom šašikom (Seslerio – Ostryetum). Šume hrasta medunca i bijeloga graba su zbog stoljetnog iskorištavanja rijet-ke i najčešće u obliku niskih šuma i šikara. Zanimljiv je način njihova iskorištavanja kroz povijest, jer su istodobno služile za proizvodnju ogrjevnog drva, tzv. venecijanski faš, i kao šumski pašnjak, poznat kao

Poznato je da rijeka Krka spada među najveće krške fenomene uopće. Dobro su poznati njeni

slapovi, špilje, samostani i ostala kulturna baština, no javnost je slabo upoznata sa florom ovog

jedinstvenog krškog bisera. Ona je najraznolikija u okolici Roškog slapa, gdje se na vrlo maloj

površini mogu naći predstavnici močvarnog bilja pa sve do vrsta koje podnose suhu mediteransku

klimu i tipični su predstavnici ljutog krša.

Čudesna flora p orječja rijeke KrkeFeNoMeNI KRŠA


drmun. Nažalost, to je dovelo do toga da je većina takvih šuma danas degradirana te su izgubile svoju prvotnu funkciju. No, u blizini samo-stana Visovac postoji nekoliko hektara izvrsno očuvane šume medun-ca i bijeloga graba koje mogu služiti kao ogledni primjerak kako bi ta zajednica trebala izgledati. Nadstojnu etažu sastojine čini medunac, sloj drveća i grmlja rezerviran je za bijeli grab, maklen, pucalinu te smrdljiku, dok su u prizemnom sloju veprina, šparoga i tetivika.

Na strmim obroncima uz rijeku Krku, u pojasu vegetacije bjelogra-bovih šuma i šikara, dolazi vrlo jasno do izražaja utjecaj ekspozicije kao ekološkog faktora. Na najtoplijim obroncima južne ekspozicije često se razvijaju fragmenti vazdazelene vegetacije hrasta crnike gdje se gr-movima crnike pridružuje crni jasen, lemprika i vazdazelena krkavina. Ipak dobro razvijena makija crnike i vegetaciju gariga naći ćemo južno od područja Nacionalnog parka u vazdazelenoj zoni primorja.

Zajednice crnog graba s jesenskom šašikom rastu na zasjenjenim obroncima, u graničnom pojasu između termofilnih hrastovih i ter-mofilnih primorskih bukovih šuma, a razvile su se pod utjecajem an-tropogene degradacije veće ili manje sastojine šuma, šumica ili šuma-raka crnoga graba, vrlo značajne fiziografije. U flornom sastavu, ovdje se susreće veliki broj vrsta, no njihova zastupljenost odredit će jesu li ovakve sastojine nastale od degradacijskih oblika termofilnih hrastovih šuma ili primorskih bukovih šuma. Zaštitna i estetska vrijednost ovih šuma je golema, a njihova nas pojava upozorava da se približavamo Mediteranu. Uz navedene primjere šumske zajednice, veće površine

šuma alepskog i crnog bora nalaze se u okolici Skradinskog buka. Riječ je o umjetnim šumama sađenim u prvoj polovici 20. st. Puno zani-mljivije su poplavne šume i šikare koje se nalaze u blizini Roškog slapa u kojima nalazimo nekoliko vrsta vrba (Salix alba, S. cinerea, S. fragi-lis, S. purpurea), crnu i bijelu topolu, crnu johu te poljski jasen. Ove šume je posebno zanimljivo vidjeti u krajobraznom elementu krša, gdje se spomenute vrste miješaju sa smokvom, primorskim kozlacem, pajasenom, crnim grabom i sličnim vrstama. Obično se radi o malim površinama ili o pojedinačnim stablima ili pak o nekoliko grmova uz rubove riječnog toka. Prava reprezentativna sastojna nalazi se malo iznad već spomenutog Roškog slapa. Kada već spominjemo poplavne šume, treba spomenuti i močvarnu vegetaciju koja je mjestimice obil-na, a uvjetuje je brzina strujanja riječnoga toka. Između Roškog slapa i Skradinskog buka nalazi se ujezereni dio riječnoga toka kao i na ušću Čikole, gdje su uvjeti za razvoj močvarne vegetacije idealni. Kakva će se vegetacija ovdje pojaviti ovisi o dubini vode, nagibu obale i podlozi (kamenita ili muljevita). Dio koji se nalazi nizvodno od Skradinskog buka pod utjecajem je mora te je ovdje razvijena močvarna vegetacija karakteristična za poluslana, bočata staništa.

Na području sječom degradiranih šuma razvijene su niske otvorene šikare i suhi kamenjarski travnjaci koji uglavnom služe kao pašnjaci. Nastaju na području nekadašnjih šuma bijeloga graba, a održavaju se trajnom ispašom pa je njihov izgled uvjetovan intenzitetom ispaše, ali i erozijom tla. Najčešću pašnjačku zajednicu na takvim površinama predstavlja pašnjak smilice i ilirske vlasulje (Koelerio-Festucetum ill-yricae) koji se razvija na krškoj podlozi s nešto više sitnog tla.

I na kraju, poseban oblik biljnih zajednica čini vegetacija pukoti-na, stijena i polušpilja koje rastu u pukotinama strmih vapnenačkih stijena u kanjonskim dijelovima Krke i Čikole. Idealan je to životni prostor za endemsko bilje od kojih su najbrojniji ilirsko – jadranski endemi poput ilirske perunike ili piramidalnog zvončića. Zanimljivo je da njih možemo naći u pukotinama koje se nalaze na dva metra visine iznad razine vode gdje ćemo naći poplavnu vegetaciju.

Biološki gledano, porječje rijeke Krke spada pod krške fenomene nevjerojatne fitocenološke bioraznolikosti. Fascinantan raspon od mo-čvarnih staništa do ljutoga krša na izrazito malom području, bogatstvo je koje moramo sačuvati kako bi i buduće generacije imale pravo uži-vati u tom istinskom skladu prirode. n

ekol

ogija

Teks

t n F

oto:

Gor

an V

ince

nc

Čudesna flora p orječja rijeke Krke vegetacija Roškog slapa

Medunčeva šuma pored visovca


ljeko

vito

bilj

e Te

kst:

Vesn

a Pl

eše

n F

oto:

Arh

iv

Blaženi čkalj (Cnicus benedictus L.) poznat je i po nazivima benedikta, biskupova brada, božja plahtica, divlji Jeruza-lem, čakalj, sveta sikavica, šikalina. U prošlosti, poglavito u srednjem vijeku, njome su se liječile mnoge bolesti, poseb-

no bolesti želuca i srca.Opis biljke: Jednogodišnja je biljka, dosegne visinu od 30 do 50

cm. Ima uspravnu, jako razgranjenu, peterobridastu i izbrazdanu sta-bljiku, u donjem dijelu s bodljičastim, a u gornjem dijelu sa žljezda-stim dlakama. Ima izmjenične listove, sjedeće (bez peteljki). Listovi su dlakavi i ljepljivi, duguljastog oblika oštrog i bodljikavog ruba. Na vrhu stabljike nalazi se glavičasti cvat koji je u mladosti zaštićen ovoj-nicom. Unutar ovojnice nalaze se sitni žućkasti cvjetovi.

Stanište: Raste samoniklo na Sredozemlju, kod nas u Dalamaciji, u kamenjarima i vinogradima. Može se uzgajati i u vrtovima.

Vrijeme cvatnje: Cvate od lipnja do kolovoza. Nema aromatičnog mirisa, ali je gorkog okusa.

Branje i prerada: koriste se svi nadzemni dijelovi biljke koji se beru u vrijeme cvatnje. Suše se u sjenovitom i zračnom mjestu ili u sušio-nicama.

Ljekovit sadržaj: sadrži gorke tvari (knicin) te nešto tanina i eterič-nog ulja.

Ljekovito djelovanje: Koristi se u liječenju mnogih bolesti, na-vest ćemo samo neke od njih:– bolesti jetre i žuči (potiče izlu-

čivanje žučnog soka, pročišćuje žučne kanale, jača jetra, kod žu-tice, čisti jetra),

– kod raznih bolesti urinarnog trakta (raznih infekcija),

– želučanih problema (jača želu-dac potičući ga na rad, regulira izlučivanje želučanog soka, kod gastritisa, katara želuca, čira na želucu i dvanesniku),

– bolesti srca (kod srčane astme, artimije srca i sl.),

Biljka za detoksikaciju organizma

BlAŽeNI ČKAlJ

– bolesti dišnih organa i putova (kod katara pluća, bronha i dišnih putova, upale grla i ždrijela, upale pluća, kašlja),

– bolesti crijeva (katara crijeva, raznih parazita i nametnika, tegoba kod pražnjenja crijeva, crijevnih grčeva, hemoroida),

– ženskih bolesti (kod izostale mjesečnice, menstrualnih grčeva, bolne maternice, glavobolje, vrtoglavice),

– njime se liječi reuma i giht, ali i razne kožne bolesti te bolesti krvi.Bit liječenja ovom ljekovitom biljkom je da potiče metabolizam na

rad, pridonosi boljoj izmjeni tvari te povoljno djeluje na detoksikaciju cijelog organizma izbacujući štetne tvari iz tijela.

Čaj: s 2 dl vruće vode prelije se jedna čajna žličica bilja. Poklopi se i pusti se odstajati 15 minuta. Čaj se procijedi, pije se dvije do tri šalice čaja dnevno.

Tinktura: 200 grama usitnjenih vrhova biljke moči se u 70 postot-nom alkoholu tridesetak dana. Uzima se tri puta po 10 do 15 kapi s malo vode ili čaja.

Vino: uglavnom se koristi za liječenje tegoba sa želucem i otkla-njanje sluzi iz pluća. Dvije do četiri jušne žlice usitnjenog suhog bilja prelije se s jednom litrom dobrog bijelog vina. Potrebno je odstajati uz povremeno mućkanje oko osam dana. Vino treba procijediti i piti jednu do tri male čašice prije jela.

Kontraindikacije: Primjenom normalnih količina pripravaka od ove biljke ne javljaju se štetne posljedice. Veće količine od dozvoljenih izazivaju povraćanje i slabost organizma. n

Dijelovi biljke

osušeni blaženi čkalj


„Šuma nas je zvala,Pozive nam slala,Rekla crnom kosu:Zovi djecu! To suMoji gosti najmiliji,Najvedriji,najčiliji….“A kos na vrh hrasta stao, Zviždukom nas dozivao:Ovdje vam je, djeco, raj,Pozdravlja vas stari gaj.I još s neba ševa javlja:Tu je sunca, tu je zdravlja!Ostavite školu, stan,Dođite na čitav dan!

Čak i vrapci živkaju I oni nas zivkaju.A mi došli, gosti zvani,Mi zekani skakutani,I mi ptići cvrkutani,Mi smo ptići pernatići,Vjeverasti vjeverići,Mi smo mladi kosovići,Kreštalići, drozdovići,Svrake stare klepetuše,Golubovi napniguše,Mi civkamo ko sjenice,Kriještimo ko kreštalice,Ko kosovi fićukamoGrgućemo i kukamo,Huhučemo kao sove,Šuma jekom se odzove,Šuma ječi: hoj! hoj! hoj!U panju je pčela roj.Pčele vele:zu! zu! zu!Ne prilazi preblizu!Granom maše stari hrast ,A pod hrastom - prava slast!Jagoda se roj rumeni,Svaka mami: k meni! k meni!Tamo jele kolo vodeKraj izvora bistre vode,Izvor brblja i žuborkaPoput laste poput čvorka.To je pićeZa nas ptiće!Bistra voda ledenica,Slatka kao medica!Tu piju i vjeverice,Pčelice i sitne ptice.To će šumski potok biti,Tu dolaze srne piti,

Djeca i odgajateljice DV »Josipdol«

u Gostima KoD KumE šumE

dječ

ji ku

tak

stihovima, zagonetkama i prozom GriGora vitEza obilježavamo suradnju koja nas raduje iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu.

zajedno pet godina – djeca i odgojiteljice Dv »sesvete« iz sesveta, Dv »josipdol« iz josipdola , Dv »ivana Brlić mažuranić« iz slavonskog Broda i škola pri bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice.

upoznali ste i Dv »Didi«, a ovu godinu upoznat ćete stvaralaštvo djece i odgojiteljica Dv »zapruđe« iz zagreba.

Srne, srne, plahe srne,Što na šuštaj svaka trne.Svuda na sve straneDiraju nas graneKušaj dublje zaćiPa ćeš gnjezdo naćiGdje obliće kosovica,Plače ko udovica.Ne činimo ptici jade,Ne dirajmo njene mlade!Oni će nam zviždukati,U šumu nas opet zvati.A kad večeVeć priteče,Onda,Kumo šumo,Zbogom!Brže kući,Zapni nogom!Doviđenja drugom zgo-dom!Stupa četa brzim hodom.A u šumi i nasta mir:Čuje se kad padne žir.

Grigor Vitez

Djeca i odgojiteljice DV »Sesvete« iz Sesveta

Djeca i odgojiteljice DV »Zapruđe« iz Zagreba

David Bakula, 6,4 godine

Zajednički uradak djece u 6. i 7. godini života

Magdalena Mrakovčić, 6 godina

Odgojna skupina: »visibaba«, Odgajateljica: Kovinka jertec

Odgojna skupina: starija mješovita odgojna skupina skupina »mišići«, (5 ‒ 7 godina) Odgajateljice: anita Blašković i jasna Božić

Odgajateljica: višnja ciraki

Odgajateljice: mirela prpić i marija Čabčar

Prire

dila

: ljil

ja iv

kovi

ć

Documents

Suradnja Hrvatskih šuma s gljivarima