Pompea

-1-

Susan Roth

DRUGA STRANA SVIJETA

Pompea

-2-

Sva ukoena, Alicia je izala iz oevog srebrnog automobila. jo uvijek su je muile teke misli. Zbog ega Jack nije htio odgovoriti na njena pitanja? Sto se to dogodilo u dvorcu Danenberg? Postoji li neka zagonetka oko smrti njenog oca? Tu neizvjesnost vie nije mogla podnijet i. Odlunim pokretom okrenula se Jacku koji je petljao oko njenog kovega. Nekoliko trenutaka promatrala je rumeno izborano lice starog sluge i njegovu sijedu kosu. Na usnama joj je zaigrao lagan osmijeh. jo od djetinjstva su bili prijatelji i jedino je njemu mogla povjeriti svoje tajne. ak i kao odrasla, kada bi dolazila na ljetne praznike, obraala bi se njemu im bi primijetila da ocu nije stalo do njenog drutva. I Jacka je vjerojatno uzbudila smrt njenog oca, inae ne bi bio tako utljiv. Alicia poloi svoju ruku na starevu. - Jack, idemo u sobu sa kaminom. Tamo je svakako najudobnije. Moramo razgovarati. - O emu, gospoice Alicia? - pitao je Jack. - Kada je smrt u pitanju tu rijei ne pomau. Moramo se pomirit i s tim - izbjegavao je djevojin pogled. Zavrtjela je glavom. - Ne, Jack. Ne dozvoljavam vie da izbjegava moja pitanja. Uzela je starca za ruku i kroz predsoblje odvela ga u jednu veliku sobu. U kaminu je buktala vatra. Alicia se iznenaeno okrene slugi. - Divan si , Jack. Nisi mi ni rekao da je vatra u kaminu ve naloena. Sigurno si raunao da emo upravo ovdje razgovarati . Jack klimne glavom. - Previe dobro poznajem vau upornost , gospoice Alicia. Preko njegovog izboranog lica prelet i tuan osmijeh. - I kao sasvim mali toliko ste bili uporni sa pitanjima i niste odustajali sve dok ne dobijete odgovor.

Pompea

-3-

Alicia se spusti u jedan veliki koni naslonja kraj kamina. Pokazala je na drugi naslonja . - Uzdasi me danas nee rastuiti , Jack. Imam pravo doznati to se dogodilo u Danenburgu. A to mi nitko bolje od tebe ne moe rei . Nagnula se naprijed. - Od ega je umro moj otac, Jack? - Bio je to nesretan sluaj u lovu, gospoice Alicia. Po njegovom glasu jasno se vidjelo da to s mukom izgovara. - Gospodin Sanders je po obiaju otiao sam u lov. I sami znate koliko je uivao u tome. - I kako se to dogodilo? - pitala je Alicia. Slugin pogled odlutao je kroz veliki prozor. - Sigurno se gospodin Sanders spotaknuo dok mu je puka bila otkoena. - Moj otac se spotaknuo sa otkoenom pukom? Alicia je zapanjeno pogledala starca. - To se njemu svakako nije moglo dogoditi. Da li je nekoga bilo u blizini? - Nije, gospo ice Alicia. U lov je uvijek iao sam. Nije nikoga podnosio uz sebe. ini mi se ak da mu je bilo vie stalo do te samoe nego do samog lova. Uostalom, to i sami znate. - Da, znam - tiho je odgovorila Alicia. Vie joj nije bilo do pitanja. Ispunjavala su je sjeanja na oca. Bio je to ovjek koji je volio samou i izbjegavao pri jateljstvo. Nikad ga drukijeg nije ni poznavala. No priali su joj da on nije uvijek bio takav. Od svijeta se odvojio kada je ona imala samo dvije godine, one godine kada je umrla njena majka. Posli je toga otpustio je svu poslugu iz dvorca. Ostali su samo Jack i stara Freda. Zbog toga je Danenberg i bio skoro pust . Ve i dio dvorca je bio nenastanjen. Otac je koristio samo jednu spavau sobu, trpezu i svoju radnu sobu. I ova udobna soba sa kaminom koritena je samo kada bi ona dola na praznike i to zato to ju je ona voljela. - Da li je otac morao umrijeti onako kako je ivio, u potpunoj

Pompea

-4-

usamljenosti? jedna pomisao proleti Astrid kroz glavu. - Jack .. . - zamucala je. - Da nije moda otac .. . mislim, da li je mogue da je on sam ... Zastala je kada je primijetila izraz na Jackovom licu. - Da li se sam ubio, gospoice Alicia? To elite pitati? Ne, to sasvim sigurno moemo iskljuiti . To bi znailo .. . Jack se nesigurno osvrnuo oko sebe. - A opet, tko zna to se dogaa u drugom ovjeku? Ipak, jedno je sigurno. Gospodin Sanders je odmah umro. Nije se nimalo muio. Alicia ni je osjetila olakanje kakvo je Jack vjerojatno oekivao. Na njezinom licu lebdio je neobian izraz. - Ako to nije bilo samoubojstvo ili nesretan sluaj, onda .. . Trgla se i prinijela ruku ustima. Jack je utio. Nije pitao to je time eljela rei . Ni Alicia nije dovrila prekinutu reenicu. Nije znala nikoga tko bi mogao poeljeti smrt njenog oca. Istina, otac nije imao prijatelja, ali nije imao ni neprijatelja. Svi su mu se sklanjali s puta, smatrajui ga osobenjakom. Mogue je da su i stanovnici sela Danenberg smatrali kako bi tako bogat ovjek mogao i njima u neemu pomoi . Ali ga zbog toga svakako nisu mrzili. - Da li Freda zna to se dogodilo? - upita iznenada djevojka. - Zbog ega nije izala da me doeka? - Sigurno nije ni ula da smo doli , gospoice Alicia. Sve slabije uje. Nije ni udo, skoro joj je sedamdeset . Alicia je ustala iz svog naslonjaa. - Od tebe, znai , nita ne mogu doznati, Jack. Moe li mi barem rei kada je pogreb? Stari sluga je ustao, ali mu je pogled bio uprt u pod. - Obred u crkvi ve je poeo, gospoice - skoro je proaptao. Nekoliko trenutaka djevojka ga je zapanjeno gledala, a onda se okrenula i izletjela kroz vrata. Stari sluga je gledao za njom oima crvenim od suza. - Vlasnica Danenberga - apnuo je.

Pompea

-5-

- A tako je jo mlada, sirotica .. .

*

Lijes je bio potpuno crn, bez ikakvih ukrasa. Na njegovim poliranim povrinama ogledala se samo svijetlost svijea. Nikakvog pokrova nije bilo na njemu, nijednog cvijeta. jedini ukras bila je maramica zelene boje sa obitel jskim grbom Sandersovih. Dva ovjeka, takoer u zelenim odorama Sandersovh, nepomino su stajali kraj odra. Bila je to tradicija duga stoljeima, iz onog vremena kada su preci Sandersovih. pretke ovih istih seljaka, vodili u ratove, uvijek u uniformama svojih boja. Teka masivna vrata crkve beumno su se otvorila i ula je Alicia. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se navikne na polutamu poslije blistavog sunca vani. Nesigurnim korakom prila je lijesu i zastala kraj njega. Dva ovjeka u odorama i dalje su nepomino gledali pred sebe. Kao da nisu ni primijetili da je Alicia Sanders ula u crkvu i da sada stoji pred odrom svoga oca. Drhtavim rukama osamnaestogodinja djevojka je prola kroz svoju dugu plavu kosu. Zbunjeno je promotrila sve oko sebe. Najradije bi istrala iz ove mrane odaje, ispunjene tekim mirisom voska. Ali, tijelo na odru je pripadalo njenom ocu, Keithu Sandersu. Pozvali su je ak iz njenog internata u vicarskoj kako bi mu odala posljednju poast. Alicia je zadrhtala, ne samo zato to je zrak u crkvi bio hladan i vlaan. Sve do ovog trenutka ona gotovo da nije shvatila to je smrt , posebno nije vjerovala da je njen otac, taj krupni i utljivi ovjek, doista mrtav. Ponosno uspravivi glavu, vrstim korakom je stajala ispred lijesa i obratila se ljudima kraj njega: - Htjela bih jo jednom vidjeti oca. Nije dobila odgovor. ulo se samo duboko disanje dva ovjeka.

Pompea

-6-

Alicia je jo blie prila jednom od ljudi i ponovila svoju molbu. - To je nemogue. Glas ovjeka odbio se od hladnih zidova crkve. Alicia je iznenaeno ustuknula jedan korak. - Zato nemogue? ja sam mu jedina ker i imam pravo po posljednji put vidjeti svog oca! Glas joj je ponovno odluno zvonio, usprkos njenom nesigurnom dranju. - Zabranjeno je ponovno otvarati lijes gospoice Sanders. ovjek je jedva pomaknuo usne dok je to izgovorio. - A tko je to zabranio? - pitala je Alicia iznenaeno. ovjek je tek tada spustio pogled na njeno lice. - Kod nas u Danenbergu takva se pitanja ne postavljaju. ak i ker vlasnika dvorca mora se zadovoljit i odgovorom da je to zabranjeno. Alicia je duboko udahnula, a o i su joj bile jo tamnije kada je ponovno progovorila drhtavim glasom: - Moj otac je mrtav i ja sam sada vlasnica Danenberga. Ruka joj je pola poklopcu lijesa kao da ga eli sama podi i . - Odmah napustite crkvu - mrko je gledao jedan od njih i nimalo njeno je poveo za ruku prema vratima. Alicia se nije ni pokuala oduprijeti . Vrata su se zatvorila za njom i ona se gotovo spotaknula na niskim stepenicama. Osjetivi slabost u koljenima, naslonila se na debeli kameni zid. Prolo je nekoliko trenutaka prije nego to se malo pribrala. Zbunjeno se osvrnula oko sebe. Pogled joj je pao na groblje kraj crkve. Tog mjesta sa utl jivim kamenim krievima oduvijek se plai la, kao i mrane ume koja je poinjala odmah iza stare masivne ograde. Taj strah je poveao kretavi krik gavrana sa drveta kraj crkve. Ptica smrti , pomisli Alicia, steui rukama srce. Nervozno se osvrtala oko sebe kao da trai izlaz. Nije eljela vie ni trenutka ostati na ovom stranom mjestu. Osjeala se bol je ak i u onoj nekoj zgradurini dvorca

Pompea

-7-

Danenberg. Stajao je na vjetrom ibanoj litici , a podnoje mu je zapljuskivala nemirna voda jednog malog fjorda. Nad zgradu se nadovezivalo nekoliko starnjih tornjeva sa prozorima prekrivenim prainom starom mnogo godina. - Da li je ovo doista moj dom? - pitala se Alicia. Posljednjih deset godina tu je dolazila samo na l jetne praznike, a svo ostalo vri jeme provodila je po raznim internatima. Tako je elio njen otac. Nije mu se svialo da ostane due na jednom mjestu gdje bi mogla stei prave prijatelje i zato ju je brzo prebacivao u neki drugi internat . Engleska. Austri ja, Francuska .. . a sada i vicarska, gdje je u Laussani ivjela posljednje dvije godine. 1 od tamo bi je njen otac uskoro premjestio, samo da ga smrt ni je pretekla. Roena sam u ovoj pustoj zemlji , misli la je, Danenberg je moj dom. ali sam ovdje stranac. Potpuno sam sama, okruena ljudima kojima nije slalo do mene. Zbog ega me ne ele ovdje? Pogled djevojke je odlutao prema uskoj dolini izmeu litica i fjordova. Tu je lealo selo Danenberg sa svojim zbijenim kuicama. ini lo se da su se uurile jedna uz drugu u strahu od nekog starog dvorca koji ih prijetei promatra sa litice. Laganim korakom Alicia je krenula prema dvorcu, zadubljena u misli. U meuvremenu se ve sputao mrak, a mjesec je ve blistao na vedrom nebu. Silueta dvorca na l itici postajala je sve crnja. Svijetlo je dopiralo sa svega tri prozora, obasjavajui vlane ploe velikog dvorita. Alicia se trgnula u trenutku kada je prola kroz velika kamena vrata dvorca. Do nje je iz tame dopro neki um. Neto dalje, u lami, nazirala je neku priliku, slinu eni u crnom. Ali je ta sjena odmah nestala u mraku, lako da djevojka nije bila sigurna da je uope neto vidjela. Ipak, do uiju joj dopre tihi smijeh, Tek tada je shvatila da se netko doista nalazi u blizini . Nije joj bilo jasno tko bi se to mogao kriti u sjeni. Osjeti la je iznenadni strah i potrala prema dvorcu.

Pompea

-8-

Zastala je tek u predvorju i zagledala se u vrata radne sobe svoga oca. Ne, nije joj se tu ulazilo. jer oca vie nikada nee zatei iza ogromnog pisaeg stola. Bolje je da poe u svoju sobu i raspakira koveg. Dok je vjeala kaput na vjealicu, ponovno se trgnula. jedna ruka spusti la se na njenu ruku. Koata ruka sa kvrgavim prstima i dugim prljavim noktima. Sa priguenim krikom Alicia je odskoila u stranu. Pred njom se nalazila mala pogrbljena starica, a u djevojku su bile uperene mutne oi iza debelih naoala. - Freda, to si ti ! - iznenadila se djevojka. - Kako si me samo uplaila! Bezuba usta starice razvukoe se u jeziv osmijeh. Nasmijala se tako glasno da su joj duge sjede vlasi padale po licu. - Zar si ti tako plalj iva, mala Alicia? - upitala je kretavim glasom, upirui prst u njene grudi. - Tono, tko ima neistu savjest, taj se svega plai. Ima l i i t i ne istu savjest, Alicia? - Ali, Freda - zbunjeno je odvratila djevojka. - to ti je? Zar me ti tako doekuje? - Pusti ti sad doeke, sada je savjest u pitanju - kretala je starica. - Naravno da te to mu i . Svi Sandersi imaju neistu savjest. Tako im je sueno .. . - Freda! - skoro je vrisnula Alicia. - jesi li poludjela! - A, ne! Stara Freda zna to govori. Zna ona za krivicu Sandersovih koja i na tebe pada, mala moja. Vrag e muiti i tebe kao to je muio sve koji nose ime Sanders. - Prestani, Freda, molim te, prestani! - Alicia je objema rukama zatvorila ui , da ne uje taj strani kretavi glas. Zar je to ona divna i njena ena koja se brinula da joj ispuni svaku elju jo od smrti njene majke? Ali bezuba usta su se i dalje otvarala i Alicia dozvoli da joj ruke padnu sa uiju. - Grijesi Sandersovih - ukala je starica. Grijesi zbog kojih

Pompea

-9-

nitko od njih nee umrijeti mirno, u svojoj postelji . Ni on nije umro lijepo, tvoj otac gospodin Keith. Freda je sasvim blizu prila djevojci. - Nije to bila nesrea u lovu. To ja dobro znam. Vrag je pucao iz njegove puke. I tebe e vrag epati svojim kandama. Alicia je odgurnula staricu, protrala kraj nje i poletjela uz stepenice. Za njom je odzvanjao kretavi smijeh. Uletjela je u svoju sobicu i zakljuala vrata za sobom. Pala je na krevet i tek tada zaplakala. Ali ne samo zbog smrti svog oca. Plakala je zbog neprijateljstva koje je ovdje osjetila na svakom koraku.

*

Doli su ispratiti gospodina Keitha na njegovo posljednje putovanje. Sada su stajali na vjetru, podignutih okovratnika na kaputima i eira i kapa navuenih duboko na oi . utke su promatrali l ijes u kojem je leao posljednji vlasnik dvorca Danenberg. etiri snana seljaka uskoro e ga poloit i u grobnicu. Podalje od te zbijene grupe stajala je Alicia Sanders, potpuno sama. Samo je nekolicina prila da joj st isne ruku. Ostali su je u irokom luku zaobilazili . Ali joj je stari Jack priao. Svo vrijeme on nije ni skidao pogled sa njenog tunog l ica. - Poimo sada, gospo ice Alicia - rekao je tiho. Seljaci su podigli lijes. U tom trenutku kovegu je pri trao jedan mrav ovjek u crnom odjelu, sa iznoenim eirom na glavi . Pruio je ruku prema lijesu. - Ruke k sebi, grobaru - zareao je jedan od seljaka i odgurnuo ga stranu. Ali ovaj se odupirao, pokuavajui neto prigovoriti , dok mu se iz usta ci jedila pljuvaka. Iz njih su izlazili samo nerazumljivi zvuci. Lice mu je bilo izoblieno neugodnom

Pompea

-10-

grimasom. Alicia ga je zbunjeno pogledala, a onda se okrenula Jacku. - Gluhonijem je - objasni sluga. - A ni u glavi mu nije ba sve u redu. Za to vri jeme seljaci su uli u grobnicu i poloili lijes u jedan otvor u zidu. jedan od njih je dobacio grobaru; - Sada ga moe zazidati. Na podu grobnica kamenje je ve bilo pripremljeno. Zadovoljnog lica grobar se bacio na posao. Niz djevojino lice su se slijevale suze. Po tko zna koji put se pitala zato joj nisu dozvolil i da jo jednom vidi svog oca. Pogled joj je odlutao do jedne od mramornih ploa na zidu grobnice. Na njoj je pisalo Anabelle Sanders. - Majka - zajecala je Alicia. - Moja majka .. . Ali nije eljela vie vie ni trenutka provesti na tom mjestu. Pognute glave urila je prema dvorcu. Nije se okrenula ni da provjeri da li je Jack poao za njom. Pred njom je stajala ena u haljini dugoj do zemlje, potpuno crnoj. I lice joj je bilo prekriveno crnim velom, ali su se kroz njega nazirale njene oi . Od tog blistavog pogleda Alici ji su proli t rnci. Okrenula se i potrala, kao da je pred sobom ugledala duha. Ipak, razum je nadvladao i ona je zastala nekoliko koraka dalje i jo jednom se okrenula eni. ena u crnom i dalje je stajala na istom mjestu, nepomina kao kip. Pokrenula se tek kada je primijeti la da Alicia ponovno gleda u nju. Okrenula se i laganim korakom, ponosno dignute glave, prola kroz groblje i nestala iza crkve. - Gospoice Alicia? - priao joj je Jack i uhvatio je za ruku. - Oprostite to sam se zadrao. Morao sam jo neto objasnit i grobaru, a s njim je teko sporazumjeti se. - Tko je bila ta ena u crnom? - upitala je Alicia drhtavim glasom. - Kakva ena u crnom? - zaudi se starac. Alicia ga zapanjeno pogleda.

Pompea

-11-

- Jack, sigurno si je vidio. Maloprije je bia ovdje. - Nisam nikoga vidio, gospoice Alicia - vrtio je Jack glavom osvrui se oko sebe. - Idemo u dvorac, bojim se da se ne prehladite. Ali djevojka je stajala kao da ga nije ula. - Sigurno si je vidio kada je prola ispred grobnice. Glas joj je sada bio mnogo vr i . - Idi ti sam u dvorac, Jack. ja u ustali dok ne zazidaju grobnicu. - Ne, ne smijete ostati ovdje, gospoice. To ne mogu dozvolit i . Slegnuvi ramenima, Alicia je pola za njim, ali je na putu do dvorca osjet ila zahvalnost. Nije li on bio jedini koji je stao uz nju? ledini koji joj je ponudio svoju ruku? On je jedini primijetio koliko je bila usamljena dok je trajao obred. On se jedini sjetio da pozove daleke roake od kojih se otac jo prije mnogo godina otuio, Jack je uveo Aliciu u sveano namjetenu trpezu, kao nekada u najboljim danima Sandersovih. Moda je i on alio za tim vremenima, jer se posljednjih godina pretvorio u najobinijeg slugu koji je obavljao i najprljavije poslove po dvorcu. Da li se njen otac povjeravao Jacku? Ta je pomisao pala Aliciji napamet dok je zauzimala mjesto za velikim stolom, na jednoj od tvrdih stolica sa visokim naslonom. Alicia bi najvie voljela da su joj ruak donijeli u njenu sobicu, kako je uostalom i navikla u vrijeme svojih ranijih posjeta za praznike. Slijedeeg jutra Alicia je dorukovala u sobi sa kaminom. Kada je zavrila sa jelom, ustala je i prila prozoru. Najradije bi izala da proeta, ali je u dvoritu ugledala neiji auto. To je vjerojatno znai lo da je advokat ve stigao. Izala je u predsoblje, gdje ju je susreo Jack. - Molim vas da doete u radnu sobu vaeg oca, gospoice Alicia. Tamo vas eka advokat. im je to rekao, stari sluga je nekud nestao. Izgledalo je kao

Pompea

-12-

da mu se jako uri . Uzdrhtalom rukom Alicia je odgurnula vrata radne sobe svog oca. Tek sada se usudila stupiti u tu odaju koju nije mogla ni zamisliti bez oeve prilike za stolom. Gotovo se trgla kada je na oevom mjestu iza stola opazila nekog drugog ovjeka. Prila je stolu ne skreui pogled sa njegovog lica. Visoki i mravi ovjek je ustao. - Advokat Matthews - predstavio se dubokim glasom. - Moje sauee, gospoice Sanders. Sjednite, molim vas - pokazao je prema naslonjau u kutu velike sobe. Ali Alicia ga je jedva ula. Zastala je kao ukopana u mjestu. Problijedila je i jedva se suzdrala da ne vrisne. Uz prozor je stajala ena u crnom, u onoj haljini do zemlje, prava i nepomina. I sada joj je lice bilo prekriveno crnim veom.

- to vi radite ovdje? - upitala je Alicia drhtavim usnama. - Oprostite, gospoice Sanders, zaboravio sam vas obavijestiti kako otvaranju oporuke mora prisutstvovati jo jedna osoba. Pokazao je na enu u crnom. - Gospoa Grace Evelyn. Dama u crnom se kratko i suho nasmijala, a zatim podigla veo sa l ica. Alicia je ugledala mirno i hladno lice ene punih usana i zelenih o iju. Ispod vea nazirala se smea kosa. - Ne poznajem gospou Evelyn - hladno je odvratila Alicia. - Zbog ega bi ona morala prisutstvovati otvaranju oporuke mog oca? Advokat je poveo Aliciju prema jednoj stolici . - Rijetko ste dolazili ku i , gospoice, pa nije nikakvo udo to ne poznajete gospou. Inae, ona vam je prvi susjed. ivi kod gospodina Branstona. Potpuno je sam, koliko ja znam. Alicia je jo jednom odmjeri la gospou Evelyn. Ona je u meuvremenu sjela na kau kraj prozora. Sam Branston mi je brat. Poslije muevljeve smrti preselila

Pompea

-13-

sam se kod brata. Bila sam prijateljica vaeg oca, gospoice Alicia. ena se lako nasmijeila. - I vie od prijateljice. To vam mogu otvoreno rei . jer vie niste dijete. Va otac i ja htjel i smo se vjenati. Spustila je pogled na svoje ruke skrtene u krilu. - Strana smrt zauvijek nas je rastavila. - Moj otac .se htio ponovno oeniti? - Alicia je pogledala prema pisaem stolu, kao da trai odgovor od oca. - Zbog ega mi onda to nikad nije rekao, il i bar napisao? Tuga gospoe Evelyn iznenada je nestala. Ispravila se na kauu, a oi su joj bjesno zablistale. - Vi sumnjate u moje rijei? Zar ja, ena od etrdeset godina, iz jedne od najboljih obitelj i u ovom kraju, moram to podnositi? 1 to od jedne balavice koju nisu uspjeli odgajati ni u najskupljim internatima? Advokat Matthews se nelagodno vrpoljio. - Molim vas, moje dame, nemojmo se uzbuivati. Nemojmo vrijeati uspomenu na pokojnika. Njegovo lice dobije alostan izraz. Vratio se za stol i sjeo zadrei ozbiljan stav. - Molio bih vas da ne prekidate itanje oporuke gospodina Keitha. Vano se iskaljavi, Matthews je iz torbe izvukao jedan dokument i poeo i tat i: ja, Keith Sanders od Danenberga, za svoje nasljednike ovom oporukom odreujem svoju ker Aliciju Sanders i gospou Grace Evelyn. Njima e pripasti sva moja imovina, osim dijela koji e advokat Matthews izdvojiti za mog slugu Jacka i kuharicu Fredu. Njima ujedno dozvoljavam da do kraja svog ivota mogu stanovati u dvorcu Danenberg. Gospoi Grace Evelyn ostavljam sporednu zgradu dvorca Danenberg, dok glavna zgrada pripada mojoj keri Aliciji . Sva okolna zemlja podijelit e se na dva jednaka dijela izmeu

Pompea

-14-

gospoe Evelyn i moje keri Alicije. Dalje zahtjevani da dvorac Danenberg poslije smrti jedne od nasljednica cijeli pripadne drugoj nasljednici . Tek tada jednoj od nasljednica dozvoljavam da sa Danenbergom postupi po svojoj elji , da ga zadri za svoje potrebe ili proda. Advokat je potom ustao i priao sa oporukom gospoi Evelyn i Aliciji . - Da li biste bile ljubazne da provjerite da li je ova oporuka ispavno potpisana od strane gospodina Keitha i dva svjedoka. Alicia je na dokument bacila samo jedan kratak pogled, a zatim ustala i bez rijei prila vratima. U trenutku kada je poloila ruku na kvaku, zaula je iza sebe glas gospoe Evelyn: - Morat u renovirati ono staro krilo prije nego to se uselim. jo jednom se zaorio onaj njen suhi osmijeh. - Moram se zadovoljit i i sporednim krilom. ja, jedina koja sam jadnom Keithu poklonila nekoliko lijepih trenutaka. A ker ene koja je pobjegla .. . Alicia je skinula ruku sa vrata i naglo se okrenula. Lice joj je izgubilo boju, a tamne o i su blistale od bjesa. - O kome to govorite, gospoo Evelyn? - upitala je otro. - A kome bih? O vaoj majci, naravno. Gospoa Evelyn je ustala i spustila veo na lice. - Vi svakako i ne znate zato je va otac bio usamljen i ogoren ovjek. Kako bi bilo da nekoga pitate zbog ega je vaa majka nestala iz dvorca. Kerka Engleza i Indijke! Nikakvo udo to je onaj plemeniti ovjek nije mogao podnijeti. Rijei pune mrnje jednostavno su izlazile iz ustiju gospoe Evelyn. Veo se tresao na njenom licu. Alicia se naslonila na vrata, te ree u bjesu: - Nemate pravo vrijeati moju majku. Bila je bolesna i zato je otputovala u San Remo da se lije i . Tamo je i umrla. Moj je otac njeno tijelo prenio ovamo i sahranio ga u obiteljskoj grobnici. A to svakako ne bi uinio da je moja majka bila

Pompea

-15-

takva kako vi govorite! Djevojka se borila da povrati dah. - Nemam namjeru osporavati oporuku svog oca. Odgajana sam da potujem njegovu elju. Ipak, moram vas upitati kako uope zamiljate na ivot pod ovim krovom ako o meni imate takvo miljenje? Ne moramo ivjeti pod istim krovom, dijete moje - prila je gospoa Grace Alici ji . - Ima dovoljno novca za putovanje po svijetu. Uivaj u ivotu, kao to je i tvoja majka radila. Alicia je nepomino stajala i gledala u tu enu, iako je osjeala da joj koljena ve drhte. jo nitko nikada nije sa njom tako razgovarao. Ali se mrnja gospoe Grace i dalje izlijevala na nju. - Nikome nisi ni potrebna ovdje u Danenbergu, gospoice Alicia. Tvoj otac te je i poslao odavde, jer nije mogao podnijet i da ga neprestano podsjea na enu koja ga je napustila i unesreila. - To nije istina! - vrisnula je Alicia. - Moj otac je bio osobenjak, ali me nije mrzio. Podigla je obje ruke kao da eli odgurnuti enu. Stajala joj je tako blizu, da je i kroz veo osjeala njen tlak na licu. Advokat joj je pritekao u pomo . Pritrao je gospoi Evelyn, povukao je natrag i umirio sa nekoliko rije i , a zatim se okrenuo djevojci . - ao mi je gospoice Sanders, to ovu scenu nismo mogli izbjei . Pokuajte se smiriti , molim vas. Va otac se pobrinuo da moete ivjeti onako kako elite. Prema naim zakonima vi ste punoljetni i moete raspolagati svojom imovinom. Ipak, i ja vam nudim svoju pomo . Znate gdje se nalazi moj ured. Ako vam je potreban bilo kakav savjet , slobodno mi se obratite. - Hvala - promrmljala je Alicia i skoro istrala iz radne sobe svog oca, ali se spustila na jednu stolicu jo u samom predsoblju. Nije ni primjeivala to se dogaa oko nje. Trgla se tek kada kada joj je netko dodirnuo ruku.

Pompea

-16-

Jack se naginjao nad nju, pomaui joj da ustane. - Doite u sobu sa kaminom, gospoice Alicia. Tamo gori vatra. A donijet u vam i aj . Djevojka se bezvoljno prepustila starcu. Kada je ula u sobu, odmah je stala uz kamin i prinjela ruke plamenu da ih zagri je. Kad joj je Jack donio aj, ispila ga je kratkim i brzim gutljajima, zamiljeno ponavljajui; - Vlasnica Danenberga, nasljednica svog oca! Ogoreno se zagledala u starog slugu. - Ti moe ostati u Danenbergu, Jack, kao i Freda. Moj je otac bar na to mislio. Ali ete zato imati dvije gospodarice. Ispravila se. - Zbog ega ja tek danas doznajem da je moj otac imao ljubavnicu? - Jack se iznenaeno trgne: - Gospoa Grace? Njegova ljubavnica? Pa on je nju mrzio! A onda je Jack nesvjesno ustuknuo nekoliko koraka, kao ovjek koji je iznenada shvatio to je rekao. - Mrzio? - iznenadila se i Alicia. - Zar ovjek moe eni koju mrzi ostaviti pola svoje imovine? Isto toliko i svojoj jedinoj kerci? - Alicia zavrti glavom. - Ne, Jack, to je nemogue. Oigledno je da se moj otac nije ni tebi povjeravao. Jack je pognuo glavu. - Moe biti, gospoice Alicia. - Ponovno je progovorio tek poslije nekoliko trenutaka. - to sada namjeravate raditi? - Ne znam ni sama - Alicia je oputenih ruku stajala pred starim slugom. - Bojim se Jack - promucala je. - Moda je Freda u pravu, moda Sandersi ne mogu nikada biti sretni. to se sve u Danenbergu dogaalo a da ja to ne znam? Prila je vratima i otvorila ih, a onda zastala nad njima da dobaci preko ramena: - 1 to e se jo sve dogoditi?

Pompea

-17-

Jack je gledao u vrata koja je Alicia zatvorila za sobom. S mukom je procijedio iste rijei: - to e se jo sve dogoditi? Priao je prozoru da vidi hoe li djevojka izai iz dvorca. Meutim, nju nije vidio. Meutim, ugledao je jedan auto pred ulazom u dvorac. Oko njih je nervozno koraao jedan ovjek. Bio je to Sam Branston, vlasnik Melera. - Meler .. . - govorio je tiho za sebe. - Malo imanje . . . imanje koje svom vlasniku nikada nije doputalo raskoan ivot - pri tom se sjet io da je i kua na tom imanju godinama bila prazna. Sve dok je nije kupio Sam Branston, ovjek od pedeset godina, neoenjen i bez obaveza. Jack je pourio da se zakloni iza zavjese na prozoru, jer je iz zgrade upravo izlazila gospoa Grace, u svojoj dugoj crnoj haljini i sa veom preko lica. - Da li e se zaista usuditi da se ovdje ugnijezdi kao udovica gospodina Keitha? Lagano je priao kaminu. -Ipak je gospodin Keith nju mrzio.

*

Alicia nije silazila na ruak, tako da se u prizemlju dvorca pojavila tek naveer. Zamolila je Jacka da joj veeru donese u sobu sa kaminom. Izbjegavali su svaki razgovor. A opet, Aliciji je na srcu lealo mnogo stvari o kojima je eljela pitat i starog slugu. Poslije veere vratila se na kat . Zastala je u dugom mranom hodniku kojeg jedna slaba svjetiljka na sredini nije mogla potpuno osvijetliti . jedva je razaznavala vrata sobe u koju je krenula. Bila su to vrata sobe njene majke. Poslije njene smrti nitko vie nije smio ulaziti u nju. Tako je naredio njen otac. Svi su tu naredbu potovali, iako je klju

Pompea

-18-

svo to vrijeme stajao u bravi. Alicia je jedva uspjela pokrenuti davno zahrali klju . Osjetila je prainu uskovitlanu u ustajalom zraku. Pritisnula je prekida kraj vrata, ali se svjetiljka u sobi nije upalila. Morala se vratit i u hodnik i uzeti jednu petrolejku sa stalka. Pri njenoj svijetlosti vidjela je da je sav namjetaj prekriven pokriva ima ve posivjelim od debelog sloja praine i pauine. Srce joj je jako udaralo. Po prvi put otkako zna za sebe ula je u sobu svoje majke. Donosili su je tu kao malu, ali se toga nije sjeala. Imala je samo dvije godine kada su majku sahranili u Danenburgu. Laganim koracima djevojka je prila kaminu. Tu bi se trebala nalaziti slika njezine majke, bar tako joj je jednom Freda ispriala usprkos oevoj zabrani. Nitko nije smioni spominjati majku. Freda joj je takoer rekla da je majka imala dvadeset tri godine kada je umrla. Podigavi lampu. Alicia je osvjetli la jedan portret na zidu I/nad kamina. Meutim, na njemu se nita nije dalo razabrati zbog debelog sloja praine. Alicia dohvati jedan od pokrivaa sa namjetaja, popne se na stolicu i pokua skinuti prainu sa sl ike. Pokriva joj ispadne iz ruke kada se pred njom ukazalo l ice majke. Lijepo ovalno l ice sa velikim tamnim oima i dugim trepavicama. Slikar je svakako morao uloiti mnogo truda da bojom doara njen sme i ten i crnu kosu. Alicia je sila sa stolice, oslonila se na jednu komodu, i dalje osvjetljavajui sliku lampom. - Imam tamne oi na majku - mrmljala je - ali plavu kosu na oca - pogled joj je pao na dekolte portreta, ukraen dugom niskom crnih bisera. Ne obraajui panju na prainu, Alicia se ponovno popela na stolicu i zagledala u oi svoje majke. - Kada bi samo mogla progovoriti , majka - aptala je. - Ta ena u crnom te vie ne bi smjela vrijeati. S kakvim pravom ona blati tvoje ime? Moda ti nisi bila sretna u Danenburgu. Moda

Pompea

-19-

nisi mogla podnijet i takav ivot. Dola si iz tako daleke zemlje, koju bih i ja eljela vidjeti . . . Indiju, tvoju domovinu. Ali pogled joj se ponovno zadrao na niski crnih bisera. Osjeala se kao op injena tim divnim nakitom. Nije ni znala koliko je dugo ostala tu, pred slikom svoje majke. Trgla se iz svojih dubokih misli tek kada su vrata iza nje ponovno zakripala. Uao je Jack. - To niste smjeli uinit i , gospoice Alicia - rekao je, pritravajui joj. Pomogao joj je da sie sa stolice. - Va otac je zabranio da se u ovu sobu ulazi. Iako njega vie nema, trebalo bi potivati njegove elje. - Kada je to moj otac zabranio. Jack? - upita Alicia. - Budi to odreeniji. - Kada je vaa majka . . . Jack je zautio. - to si htio rei , Jack? to je to moja majka uini la zbog ega vie nije mogla ivjeti u Danenbergu, to je uinila zbog ega je morala biti zaboravljena? to se to ovdje dogodilo, Jack? Zbog ega ja to ne bih smjela znati? Pa, ja sam njihova ki ! - Ne smijem govoriti o tome, gospoice Alicia. Na to me obavezuje obeanje dato vaem ocu. - Hoe rei da te je moj otac natjerao da mu to obea. Tako bar meni izgleda, Jack - glas joj je sve vie ispunjavao bijes. - Moj otac je umro, Jack - produila je. - Ali ja sam iva. I elim saznati tajnu svoje majke. Bila sam ak spremna to zahtjevati i od oca. Jack je vrtio glavom. - To vam ne bi uspjelo, gospoice Alicia. - Ali jedno mi ipak mora rei , Jacke .. . da l i je otac mrzio moju majku? Da li je zbog njega pobjegla od kue? Tako mi je bar rekla gospoa Grace. Jack se trgnuo. - Mislio sam da je gospoa Grace pametnija. ja vam mogu rei samo to da je vaa majka otputovala u Ital iju zbog svog

Pompea

-20-

naruenog zdravlja. Od prvog trenutka njoj ova hladna i vlana klima nije odgovarala. Umrla je u San Remu. Od upale plua. - A ti si sa ocem otputovao u Italiju da bi njeno tijelo prenijeli ovamo? Da l i je tako bilo? ini mi se da sam bila mala kada mi je to netko ispriao. - Da, tako je bilo, gospoice Alicia - Jack je uzeo djevojku za ruku. - Izaimo iz ove sobe, gospoice. Mlada djevojka kao vi ne bi se smjeli vraati prolosti, ve misliti samo na budunost. Ali Alicia jo jednom podigne lampu da osvijetli sliku svoje majke. - Gdje se sada nalazi ova niska bisera, Jack? - iznenada je upitala. - Niska bisera? - ponovio je sluga iznenaeno. Glas mu je po prvi put zazvuao nesigurno. - To zaista ne bih znao. Pretpostavljam da je gospodin Keith elio da vau majku sahrane zajedno sa tom niskom. jer, ona je i pripadala njoj. Vaa majka je nisku donijela iz Indije i nikad se nije razdvajala od nje. Obitel jski nakit Sandersovih gotovo da nije ni stavljala. Stalno je traila svoju nisku bisera. - Zbog ega, Jacke? Reci mi bar o tome neto - molila je Alicia. - Nitko mi nije zabranio da o tome govorim - sa olakanjem se osmijehne sluga. - Vaa majka je priala da je te bisere dobila od nekog budistikog sveenika. ak kau da ti biseri imaju arobne moi . Tu se stari sluga malo nasmijeio. - uo sam vau majku kako tvrdi da svaki od tih crnih bisera u niski ima mo da svog vlasnika spase smrtne opasnosti . Alicia nije shvaala njegov osmijeh. - A zato to ne bi mogla biti istina, Jack? - pitala je. Ah da, misli na to to je moja majka usprkos biserima tako mlada umrla? Da li je moda u San Remo otila bez te niske? Jack je priao vratima.

Pompea

-21-

- Naprotiv, nikad se nije razdvajala od njih. Molim vas, gospoice Alicia, idemo odavde. Djevojka je bacila jo jedan pogled na sliku svoje majke, a zatim je pola za starim slugom. U hodniku ga je ponovno pritisnula novim pitanjima. - Jacke, zato moj otac nije te crne bisere sauvao za mene? Oni su ionako pripadali meni poslije majine smrti . Posebno ako imaju arobnu mo . Voljela bih znati da li ih je majka odnijela sa sobom u grob il i se jo uvijek nalaze negdje u dvorcu. Jack je zbunjeno promatrao djevojku. - Zar vam smrt vaeg oca nije dovoljno optereenje, gospoice Alicia? Zbog ega elite na sebe navui novu nesreu? A takva elja svakako bi vam donijela nesreu. Vjerujte mi, to ozbiljno govorim. Vrlo dobro znate da vam elim sve najbolje. Pokuajte se smiri ti . Najbolje je da poete na spavanje. Ujutro e sve izgledati sasvim drukije. Alicia je produila hodnikom, ostavljajui starog slugu da stoji. - Da, moda si u pravu, Jack. Laku no . Krenula je stepenicama prema svojoj sobi. im se nala u sobi, spustila se na jednu stolicu i rukama pokrila lice. Ali to nije pomagalo; u mislima joj je stalno bio lik njene majke i niska crnih bisera. Prila je prozoru i zagledala se u fjord pod sobom. Mrana voda je nejasno odbijala priguenu svijet lost mjeseca. Njene ruke pourie da otvore prozor jer joj se uinilo da odnekud izvana do nje dopiru glasovi. Ali se prevarila . . . sve to je ula bilo je samo u njenim mislima. I tebe e vrag epati u svoje kande .. . nijedan od Sandersovih nee umrijeti mirno u svom krevetu .. . ni on nije tako umro, gospodin Keith .. . nije to bila nesrea u lovu .. . otac nije mogao podnosit i da ga podsjea na enu koja je otila od njega i unesre ila ga .. . uivaj u ivotu kako je tvoja majka znala uivati . . . o tome ne

Pompea

-22-

smijem govoriti , gospoice Alicia . . . umrla je u San Remu, od upale plua .. . ni trenutka se nije razdvajala od svoje niske crnih bisera .. . Brzo je zatvorila prozor, kao da eli priguiti te glasove. Fredin glas, glas gospoe Grace i Jackov glas. Iscrpljena, pala je na krevet . Ali se nije mogla smiriti . - Potrebni su mi crni biseri moje majke - mrmljala je. - Crni biseri e me zatit iti u smrtnoj opasnosti. Moja je majka vjerovala u njihovu mo . Sigurno se dogodilo neto strano kada je ona umrla usprkos njima. Da li je bila ubijena? Da li je ubojica bio moj otac? Trgla se i sjela na krevet. Osvrnula se oko sebe kao da je izgubila razum i uope ne zna gdje se nalazi. Nije vie mogla kontrolirati svoje postupke. Tiho je otvorila vrata i niz stepenice se iskrala iz dvorca. Za nju je u tom trenutku postojao samo jedan jedini cilj: obiteljska grobnica i ploa na kojoj je stajao natpis Anabelle Sanders. U glavi joj je neprestano bubnjala samo jedna misao: moram ukloniti mramornu plou i dospjeti do majinog li jesa. Iz dvorca je izala na jedan od sporednih izlaza, zakljuala ga za sobom i klju gurnula pod jedan grm. Prvi put je zastala tek pred samim ulazom u groblje. Nekoliko trenutaka zbunjeno se okretala oko sebe. to to ona hoe uiniti , ovdje na groblju? Ona, slaba djevojka? ak i kada bi kod sebe imala potreban alat, teko da bi uspjela pomaknuti mramornu plou koja je pokrivala lijes njene majke. I da li bi uope imala hrabrosti da otvori li jes i pogleda ostatke ljudskog bia ve esnaest godina? Ali niska! - bubnjalo joj je i dalje u glavi . . . Moram doznati da li je majka svoje crne bisere ponijela u grob! Odlunim korakom krenula je dalje, pored crkve, sve do samog ulaza u grobnicu. U mrklom mraku jedva je uspjela napipati masivnu plou i odgurnuti je u stranu. Ruku ispruenih ispred sebe produila je u tamu. Pod prstima je osjet ila neravnine,

Pompea

-23-

bilo je to svakako mjesto koje je grobar tek zazidao. Uskoro e se tu nalaziti nova mramorna ploa sa imenom njenog oca. Alicia se pomaknula nekoliko koraka u stranu, sve dok pod prstima nije osjetila hladnu i glatku plou od mramora. Alicia spusti glavu na plou i itavo ti jelo joj se zatrese od jecaja. Nee uspjeti izvesti ono to je zamislila. Upravo ovako kako sada tama obavija nju, tako e zauvijek u tami ostati i sudbina njene majke, niska crnih bisera i smrt njenog oca. Osjeala se bespomono, kao bie kome nitko ne moe pomoi da doe do prave istine. A jednoga dana ostvari t e se i proroanstvo stare Frede: Ni ti nee mirno umrijeti u svojoj postelji . Od te pomisli djevojku zahvati panika. Htjela je to prije izai iz grobnica. Na zrak. Okrenula se da potri . U tom trenutku oi joj zaslijepi jaka svijet lost. Alicia prigueno krikne. Na ulazu u grobnicu stajao je ovjek sa petrolejkom u ruci . U njemu je prepoznala gluhonijemog grobara. Priao joj je laganim korakom. Lampu je podigao visoko iznad glave. - Nemojte, molim vas .. . - mucala je Alicia u smrtnom strahu. Razrogaenim oima buljila je u grubo lice ovjeka i potpuno se pribila uz hladni zid grobnice kada joj je on pruio ruku prema njoj: - Upomo! - vrisnula je. Jedna ruka padne na njeno rame, a preko usana gluhonijemog prelazili su nerazgovjetni zvuci. Nije bilo naina da shvati to to on eli od nje. Ipak, malo se pribravi , Alicia mu je uspjela pokazati na veliku mramornu plou. Rukama je pokazivala kako je eli podi i , a zatim se osmijelila i progovorila, nadajui se da e je gluhonijemi nekako uspjeti shvatiti . - elim doi do lijesa moje majke. Pomozi mi. Traim jednu nisku bisera. Rukama utrnulim od straha djevojka mu je pokuavala pokazati to eli uiniti .

Pompea

-24-

Grobar je prinijeo lampu njenom licu, tako blizu da su je o i zaboljele od snane svijetlosti. Ipak, shvatila je da to on ustvari eli vidjeti njene usne kako bi sa njih uspio proitat i to eli rei . jo jednom je ponovila zbog ega je dola u grobnicu. Rije po rije , sasvim polako, pomaui se istovremeno i znacima. Mravo lice ovjeka iznenada je promijenilo izraz, a u oima mu je neto zablistalo. Klimnuo je glavom nekoliko puta, a onda krunim pokretom pokazao oko svog vrata. I Alicia je klimnula glavom. - Da, ogrlica - promucala je. Iznenada je shvatila da ipak postoji na in da izvede svoju zamisao, samo ako joj taj ovjek pomogne. On e sa lakoom izvesti ono za to njoj nedostaje snage. Pokazala je rukom na njegove grudi, zatim na svoje: - Ogrlica .. . za tebe i za mene, u redu? jo jednom je iste rije i ponovila slog po slog, iako su joj zubi jo uvijek cvokotali od straha. Grobar ju je nekoliko trenutaka nepomino promatrao, a onda mu se lice razvue u irok osmijeh. U oima mu je blistala pohlepa. Pokazao je na mjesto na kojem je ona stajala, a zatim prema vratima. jo jednom se osmijehnuo, a onda se okrenuo i izaao iz grobnice. Alicia je neko vrijeme ula njegove tihe korake pred grobnicom, a zatim je zavladala tiina. Na nju se ponovno spustila tama. Sada bar mogu pobjei, padne joj na pamet. Samo to dalje odavde. Da li u ikada doznati nalazi li se niska crnih bisera u lijesu moje majke? Zavrtjela je glavom. Ne, sada joj je bilo stalo samo do toga da to prije izae na zrak, da vie nikada ne ugleda onog stranog ovjeka. Poeljela je da se ve nalazi u svojoj udobnoj sobici u dvorcu. Pipala je rukama pred sobom i nekako dospjela do vrata grobnice. Istog trenutka ponovno je opazila svijetlost lampe - grobar se ve vraao. Gotovo istog trenutka on se naao pred njom i odgurnuo je natrag u grobnicu. Opazila je da u rukama dri alat. Poloio ga

Pompea

-25-

je uz mramornu plou, a neto dalje postavio lampu na pod. Potom je ponovno pokazao na mjesto na kojem je ona trebala stati . U oima mu je i dalje blistao onaj pohlepni plamiak. Sada moram ostati, mislila je Alicia, vie ne mogu pobje i . On e otvoriti grob u svakom sluaju, bila ja tu ili ne. A ako nae nisku crnih bisera, svakako e je zadrati za sebe. Naslonila se na zid. Kada je prvi udarac odjeknuo u grobnici, prinijela je ruke licu. Vie nije smjela gledati, ali je zato bila prinuena da slua sve: otre udarce o kamen i besmisleno brbljanje gluhonijemog izmeu udaraca. Na trenutke joj se inilo da rei i bijesni, na trenutke da je umiruje. Nekoliko minuta kasnije zavladala je t iina. Lagano skinuvi ruke sa lica, Alicia je ugledala raskomadanu mramornu plou ispod koje se nazirala crna rupa. ovjek je pobjedonosno gledao u nju, kao da oekuje neku novu naredbu. Poto je djevojka utjela, on se nagne nad rupu i stenju i pone micati lijes lijevo - desno, sve dok ga nije uspio izvui na pod grobnice. Alicia ustukne jedan korak. Pokuavala je savladati ogromni strah. Lijes njene majke! to je to u inila? Da li je doista izgubila razum? Te su joj misli kao munje prelijetale kroz glavu. jo jednom je pokuala pobjei iz te uasne prostorije. Ali joj je grobar prepri jeio put. Gurnuo joj je petrolejku u ruku, a onda vrh poluge zavukao pod debeli poklopac li jesa i pri tisnuo na drku sve dok drvo nije zapucalo. - Ne, ne! - vrisnula je Alicia i zatvorila o i . Od stranog grobarevog krika tako se trgla da joj je lampa skoro ispala iz ruke. Otvorila je oi . Grobar je ukoeno bulj io u otvoreni koveg, a onda se okrenuo njoj i zapanjeno je pogledao razrogaenim oima. Grubo je uhvatio djevojku za ruku i privukao je blie lijesu, a onda natjerao da pogleda u njega. Lijes je bio prazan!

Pompea

-26-

Alicia je ustuknula. Korak po korak, i ne znajui na koju se stranu izmie. Leima je udarila o zid, pomaknula se korak u stranu i gotovo ispala kroz vrata grobnice. Lampa je iz njene neosjetljive ruke pala na meku zemlju, ne prestajui svijetliti . Potrala je, samo to dalje od tog uasnog praznog lijesa i tog stranog ovjeka koji e se moda svakog trenutka bacili u potjeru za njom. Ona ga je navela da otvori koveg njene majke. Slaba svijetlost lampe pomogla joj je da brzo nae izlaz iz groblja. Odgurnula je laka masivna vrata i gurnula putem. Ali je preivljavala uzbuenje koje je bilo prejako za nju. Noge su joj otkazale poslunost i ona se sruila na zemlju. U uima joj je jo odzvanjao zvuk metala po kamenu, a sve se oko nje okretalo. Pred oima joj je tit rao lik gluhonijemog grobara nagnutog nad praznim lijesom. Prsti su joj se zarili u zemlju, uspjela je da se na koljenima pomakne nekoliko koraka unaprijed. Oi su joj bile uprte u jedini osvjetljeni prozor u dvorcu. Prozor njene sobe u kojoj je ostavila svijetlo. To kao da joj je dalo novu snagu. Uspjela se uspraviti. U tom trenutku njenu panju privukle su nove svijetlost i. Nekoliko svjetiljki kretalo se putem prema njoj , njiui se, kao fenjeri u rukama ljudi. Svjetla su bila sve blia. Sada su se razabirali i glasovi, najprije tihi, a onda sve snaniji i blii. Pri svijet losti fenjera Alicia je ve razabirala mrka lica ljudi. Stajala je kao ukopana, nemona da im se ukloni sa puta. Zastali su pred njom i podigli svoje fenjere da joj osvijetle lice. Zaagorili su meu sobom, a jedan od njih otrao je prema otvorenim vratima grobnice. Trenutak kasnije zauli su se njegovi otri povici iznutra. Alicia je drhtala od straha. Te ljude nije poznavala, a pred oima joj je jo uvijek igrao strani lik grobara. - Lopovi! Pljakai grobova! - ula je jo jedan snaan glas, a onda je sve oko nje progutala tama.

Pompea

-27-

*

Kada je Alicia ponovno otvorila oi , netko ju je vrsto drao za ruke i urlao joj u lice. - Pljakai grobova! Bezbonici! - Samo sam htjela . . . ja sara samo htjela . . . - zamucala je djevojka. - Bisernu ogrlicu moje majke. Morala se nasloniti na tog ovjeka iako ga se bojala. Ostali su u polukrugu stajal i oko nje. - Nemojte, molim vas .. . - jecala je Alicia. - Pustite me da se vratim u dvorac. Uto je iza sebe zaula vrste korake. Primijetila je da su ljudi oko nje malo ustuknuli kada je pred njih slao jedan visok mladi . - to se to ovdje dogaa? - upitao je gnjevnim glasom. - Sa grobarom je provalila u grobnicu i otvorila strankinjin lijes - objasnio je jedan od ljudi. - Sigurno je ona na to nagovorila grobara. Pljakai grobova. Vjetica, kao to je bila i njena majka. Trebalo bi je kamenovati. - Ostavite je! - uzviknuo je mladi i stao uz Aliciju. Djevojka se nije usuivala da ga pogleda u l ice, iako je shvatila da je on eli zatit iti . - Ostavite je na miru! - ponovio je mladi otrim glasom. - Vi to titite ovu kradljivicu. Framer? Upravo vi? - zaueno je pitao jedan od ljudi. Te rijei popratio je prigueni smijeh ostalih. - Da, upravo ja. A zbog ega bih titio gospoicu Sanders? - pitao je mladi . - Idite k vragu! Vratite se u kavanu, ionako tamo provodite svo svoje vrijeme. I ne zaboravite da se nalazite na t lu koje pripada dvorcu Danenberg. - Da, samo to ovo tlo od danas pripada i gospoi Grace. Ona e se ve pobrinuti da mi ostvarimo naa prava. A vi , Framer, svakako imate najmanje razloga da se stavite na stranu

Pompea

-28-

Sandersovih - glas govornika bio je ispunjen mrnjom i prezirom. - Neu vie sluati vae gluposti! - uzviknuo je mladi . - Ako vam smeta to je grobnica provaljena, onda pomognite grobaru da je ponovno zazida. Napokon, on je va pri jatelj . Nemojte ga sada ostavljati na cjedilu - s t im ri jeima, mladi je uhvatio Aliciju za ruku i poveo je sa sobom. Nije je poveo u pravcu dvorca, ve jednim sporednim putem koji je iao uz ogradu groblja. Alicia je neprestano bacala poglede na njega, ali u tami nije mogla razabrati crte njegovog lica. - Karl Framer - tiho je rekla. - Vi ste me spasili . Tko zna to bi ti ljudi uinili sa mnom da vi niste nail i. - Bili su pijani , gospoice Sanders. Najbolje je da uope ne razmiljate o onome to su govoril i . Alicia se jae osloni na njega. - Njih je poslala gospoa Grace, ena u crnom. Karl Framer zastane. - O emu to govorite? Kakva ena u crnom ? - Da, ena u crnom koje se ja strano bojim. A ipak moram ivjeti sa njom u Danenbergu. - Gospoa Grace ivi kod svog brata u Maleru, gospoice Sanders. Sigurno vam nije dobro kad govorite takve stvari. Karl Framer je elio produiti, ali je Alicia i dalje stajala na mjestu. - Da, meni nije dobro, pretrpjela sam uasan strah i jo mnogo toga, ali je ovo to sam rekla potpuno tono. Moram ivjeti pod tim krovom sa gospoom Grace. Ona je naslijedila polovicu Danenberga. To nije mogue - vrt io je glavom Karl . - Poite sa mnom. - Odvest u vas ku i moje majke, tu ete bit i sigurni. Stari Jack vas ne bi mogao zati titi ako tim pijancima padne na pamet da jo noas prodru u dvorac. Nadam se da mi vjerujete, gospoice Sanders? Vi znate gdje se nalazi kua moje majke?

Pompea

-29-

- Da, poi u sa vama, Karl . Nego, moje ime je Alicia. Niz lice su joj potekle suze. - Pravo udo to je napokon i meni netko pomogao. Kako ste znali da mi je pomo bila potrebna? - Bio sam na fjordu kada sam zauo glasove koji su dopirali sa groblja. Morao sam vidjeti to se to dogaa, iako je to znai lo da moram stupiti na tlo koje pripada dvorcu Danenberg. Alicia je osjetila malo gorine u Karlovom glasu, ali se nije usudila pitati razlog takvog njegovog stava. Poeljela je da mu kae sve to joj se dogodilo u grobnici , ali ju je on prekinuo ve poslije prvih nekoliko rijei: - Nemojte sada govoriti o tome, gospoice Alicia. Bit e vremena za to, kada se malo smirite. Za nekoliko minuta bit emo kod moje majke. Tamo emo moi na miru razgovarati . Neko vrijeme ili su glavnom seoskom ulicom, a zatim su krenuli jednim poprenim putem. Kua Framerovih nalazila se na podnoju litice, tik uz obalu malog zatona. jo iz daleka razabirali su se bijeli zidovi kue i topla svijetlost koja se izvijala kroz njene prozore. Bilo je dovoljno svijetlo da se mogu vidjeti dva mala ribarska amca i mrea zategnuta du obale zatona. ljunak je kripao pod nogama Alicije i Karla. Kuna vrata otvorila su se i prije nego to su oni stigli do njih. Na svijetlosti se jasno razabirala prilika jedne ene visokog stasa. - Napokon, Karl! - uzviknula je. - Ve sam se zabrinula za tebe. Koga mi to dovodi? - ena sie sa niskog stepenita. Prije nego to joj je Karl stigao odgovoriti , ona je iznenaeno uzviknula: - Gle, pa to je gospoica Alicia! - Da, majko, to je Alicia Sanders iz Danenberga. Potrebna joj je naa pomo . Neki pijani ljudi su je uznemiravali. Nadam se da nema nita protiv to sam je doveo ovamo. Martha Framer se ponovno vratila na prag svoje kue. Srdano je pruila ruku:

Pompea

-30-

- elim vam dobrodolicu, gospoice Alicia. - Hvala - tiho je odgovorila djevojka. Zagledala se u pomalo grubo lice Marthe Framer, u njenu smeu kosu proaranu sme im vlasima i njene zelene oi . U tim oima blistala je materinska toplina, iako joj je lice ostalo malo ukoeno. Otvorila je irom vrata i rekla: - Uite, molim vas. Unutra je mnogo toplije. Odmah u vam spremiti vru aj sa malo ruma. To e vam svakako goditi . Uinilo joj se da Karlova majka jedva eka da iz dnevne sobe nestane u kuhinju. Alicia se osvrnula oko sebe. Soba je bila jednostavno ali ukusno ureena. Na zidovima obloenim drvetom blistalo je bakreno posue, a rustini namjetaj prekrivali su li jepo izvezeni stolnjaci i pokrivai . Sjela je na dugu drvenu klupu uz samu vatru.

- Da li vam se svia kod nas? - upitao je Karl . On je primijetio kako je Alicia paljivo osmotrila sve oko sebe. Djevojka je klimnula glavom. - Da, jako. Voljela bih da i u Danenbergu postoji ovako topla, i udobna prostorija. ini mi se da bih se tada mnogo bolje tamo osjeala. - Slobodno se izujte, gospoice Alicia. Smjestite se to udobnije. Da li vam je jo uvijek hladno? - pitao je Karl. - Ne, hvala, ovdje je sasvim toplo - Alicia je zbacila cipele sa nogu. Karl ih je stavio uz kamin, a zatim joj donio par udobnih i toplih papua. Alicia nije skidala pogled sa mladia. Tek tada, na svijetlosti , uspjela je dobro vidjeti njegovo lice, lice koje je gotovo zaboravila. Nekada, kao djeca, privremeno su se sretali, ali se njenom ocu nije svialo kada se ona igrala sa drugom djecom. Zbog loga ona nije nikada ni odlazila u selo, niti je Karl doao u Danenberg. Moda ak uope ne bi ni prepoznala Karla Framera da mu

Pompea

-31-

nije ula ime. Nijednom se nisu sreli za vrijeme njenih kratkih posjeta. Uostalom, nikada nije ni imala mnogo dodira sa stanovnicima sela.. - Koliko imate godina, Karl? - upitala je iznenada. Pogled joj je bio uprt u mladieve plave oi , u njegovu gustu plavu kosu i rumeno lice. - Dvadeset tri , gospo ice Alicia. - Karl je pet godina stariji od vas - zauje se glas Marthe Framer. Ula je u sobu sa posluavnikom u rukama i poloila ga na stol ispred klupe. Alicia je podigla ruku da svoju dugu kosu zabaci na lea. Nije ni znala zato je u tom trenutku rekla: - Kosa nam je iste boje, Karl. Martha Framer je gotovo tresnula ajnik na stol. - Plava, kao i kod ve ine ljudi u ovom kraju - glas joj je zvuao ljutilo. - Da, ali ja sam mogla imati i crnu kosu - djevojin glas se jedva uo. - Kao moja majka - rukama je nervozno okretala alicu s ajem. - Smijem li govoriti o njoj ? O .. . o . . . - usne su joj zadrhtale. Karl je sjeo na klupu kraj Alicije, a njegova majka na stolicu preko puta nje. Oi s tarije ene bile su skoro sklopljene. Karl umirujui spusti svoju ruku na djevojinu. - Samo vi govorite, gospo ice Alicia. Samo vas molim da vie ne plaete. Alicia digne pogled prema njemu. - Zovite me samo Alicia, molim vas. 1 ja bih vas eljela zvati samo Karl, kako sam vas uostalom nekad i zvala. - Naravno - nasmijeio se mladi i okrenuo majci . - Alicia je bila u obiteljskoj grobnici. Zbog toga je ovako i uzbuena. - Da, bila sam u grobnici. Htjela sam nai crne bisere. - Alicia se naslonila na zid. U oima joj se jo uvijek ogledao strah. - Crne bisere? - ote se Marthi Framer. Njene oi sada su bile irom otvorene.

Pompea

-32-

- Majko! - iznenaeno je uzviknuo Karl i nagnuo se preko stola prema njoj . - Nita, nita - odgovorila je Martha, al i je teko disala. - Samo vi nastavite, Alicia. - Bila sam kao u groznici, skoro da vie nisam znala to inim. Te crne bisere danas sam prvi put i vidjela na slici svoje majke. Alicia je sada govorila vrlo brzo. Divni biseri. ak i na slici zanijeli su me kao nekom arolijom. Jack mi je priao kako je moja majka vjerovala da biseri imaju neke natprirodne moi . Alicia se nagnula nad stol. - Gospoo Martha, moja majka je bila uvjerena da e izbjei svaku smrtnu opasnost sve dok se ta niska bisera bude nalazila uz nju. Nije mi samo jasno zato je ona umrla kada je ta niska bila kod nje i u San Remu. A Jack mi je rekao da se od bisera nikada nije razdvajala. Alicia slegne ramenima. - Eto, to me je i navelo da poem i potraim te bisere. Neto me jednostavno gonilo u grobnicu, pred mramornu plou sa natpisom Anabelle Sanders. A onda . . . Alicia zavrti glavom i pokrije lice rukama. Karl joj blago skine ruke sa lica. - Onda ste traili od grobara da vam pomogne, Alicia? Oni ljudi su tvrdili da je i on bio u grobnici . - On je sluajno naiao. U stvari, moda me je i pratio. Naiao je upravo kada sam se spremala da odem poto sam shvati la da nemam dovoljno snage da pomaknem mramornu plou. Strano sam ga se uplaila. Ipak, za te ljude bila sam pljaka grobova. S punim pravom su mi to bacili u lice. Alicia je zurila u svoje ruke na stolu. - Grobar je uklonio mramornu plou. Njemu to nije bilo nimalo teko. Imao je sav alat i petrolej lampu kod sebe. Ali djevojka se vie nije mogla suzdrati. Sko ila je na noge, sva blijeda u licu.

Pompea

-33-

- Lijes je bio prazan! - skoro je vrisnula. Karl se ve s tvorio kraj nje i pomogao joj da ponovno sjedne na klupu. Rukom joj je obgrlio ramena. - Smirile se, molim vas, Alicia - govorio je. - Vi sanjate, fantazirale. - Ne, ne fantaziram. Rekla sam vam istinu - lijes je bio prazan! Martha Framer je takoer ustala, ali se sa obje ruke drala za stol. - Zaboravila sam vas ponuditi da neto pojedete. Odmah u donijeti. Sigurno ste gladni, Alicia. Nesigurnim korakom, izala je iz sobe. Sin je gledao za njom. Na licu mu je bio ozbiljan izraz koji se nije slagao sa njegovim mladenakim crtama. Tiho je progovorio: - ja vam vjerujem, Alicia. Privukao je djevojku sebi i pogladio je po kosi . Ona ga je pogledala. - to se dogodilo sa mojom majkom, Karl? Da li je moda jo iva? Da li sam ja to naila na neki trag njene tajne? Da li u uskoro nai objanjenje i za udno ponaanje svog oca? - Priekajte da se majka vrati, Alicia. Moda e ona mo i odgovoriti na neka od tih pitanja. Ali Martha Framer se dugo zadrala u kuhinji. Kada je konano ula, u rukama joj je bio veliki lonac iz kojeg se puilo vrelo varivo. - Svi emo jesti - rekla je Martha i spustila lonac na stol, a zatim donijela tri tanjura i lice. Svo vrijeme djevojci se ini lo da ona u svaki pokret i u svaku rije unosi mnogo napora. Alicia je osjeala tla sada nije trenutak da postavlja pitanja. Malo je rijei i bilo izgovoreno dok su jeli. Martha Framer je jela vrlo polako, gotovo kao da sebe silom tjera na svaki novi zalogaj. Ipak, poslije jela kao da se malo umirila. Pogledala je u sina. - Alicia se sada svakako vie ne moe vraati u Danenberg, Karl. Poslije onoga to se dogodilo bila bi u velikoj opasnosti .

Pompea

-34-

Sada zna da njena majka nije ovdje sahranjena. Moje slutnje su se obist inile - dodala je tihim glasom. Karl je klimnuo glavom. - Ima pravo, Alicia se sada ne moe vratiti u dvorac. Ti i ne zna da ona ima jo jednog neprijatelja - gospou Grace. Ona je nasljedila pola Danenberga. - Gospoa Grace? - lice Marthe Framer naglo je ispunila krv. - Zar je tako gospodin Keith htio? Alicia klimne glavom. - Da, tako stoji u njegovoj oporuci. Gospoa Grace i ja naslijedili smo po polovinu imanja. Oporuka je upravo jutros bila otvorena. Moj otac je mene i nju proglasio jedine nasljednike. Martha Framer se ugrizla za usnu, ponavljajui za sebe: - . . . jedine nasljednike - prola je rukom preko ela i pognula glavu. - To me doista iznenauje. Nisam se nadala da e va otac ita ostaviti gospo i Grace. Alicia se zagleda u nju. - Zar vi niste znali da se je otac trebao oeniti gospoom Grace? Da li je to itko u selu znao? - Nikada mi to nitko nije rekao, Alicia. Prvi put to sada ujem. jedino to sam znala o toj eni je to da je bezobzirna. Svoga brata Sama uasno terorizira i nitko je ne voli. Mnogi misle da ona raspolae nekim moima i nastoji da joj se sklanjaju sa puta. - Pa zar su zbog toga i prema meni onako raspoloeni? - pitala je Alicia. - Da nije moda gospoa Grace tim ljudima neto rekla o meni? Oni pred grobljem ak su spomenuli kako ih je ona poslala. - Moe biti - progunao je Karl. - Zbog toga vas i moramo skloniti kod nas, Alicia. - Ne, to je nemogue. To nikako - uzviknula je Martha Framer. Sin je pogleda iznenaeno.

Pompea

-35-

- Ali. majko? - rekao je zauenim glasom. - Znam to govorim, Karl. Znam u kolikoj smo opasnosti i mi i ona ako ostane ovdje. - Martha je bila uzbuenija nego ranije. Dohvatila je Aliciju za ruku. - Vi ne poznajete ove ljude ovdje. Dok ste ivjeli ovdje kao dijete niste dolazili u dodir sa njima. O vama su brinuli samo Jack i Freda. To su dvije vjerne sluge koje su uvijek bile spremne pomoi vam. Ali pri tome nemojte zaboraviti to je hladna klima stvorila od ostalih stanovnika sela. I nemojte zaboraviti da oni tu ive ve stotinama godina. Gotovo su odsjeeni od svijeta, ovdje izmeu burnog mora i strmih litica. Za ve inu ljudi kraj svijeta poinje tamo gdje se zavrava selo. Da li znate vie od pet razli itih prezimena u selu? Svi potiu od svega pet obitelj i , koliko se u poetku i naselilo oko Danenberga. Vjenavali su se meu sobom, a svjea krv sa strane nije dolazila. Uostalom, sve novo to je dolazilo u selo, svi stranci, primani su sa nepovjerenjem i najee odbacivani. - Kao i moja majka - uzdahnula je Alicia. - Ljudi pred grobljem o njoj jo uvijek govore kao o strankinji. A ona je u Danenbergu provela tri godine svog ivota. Poslala je jedna od Sandersovih. Martha Framer se tuno osmijeh nula. - Ona je samo nosila ime Sanders. Za nas je uvijek ostala strankinja zato to je dola iz dalekih krajeva. Imala je crnu kosu, laman ten i obla ila se sasvim drukije nego mi. - Ipak je mogla govoriti sa ljudima, dobro je znala jezik. Bila je ker Engleza, a samo joj je majka bila iz Indije. Tako mi je bar Freda priala - uzbudila se Alicia. - Ljudi su je izbjegavali. Zbog toga ona nije mogla govorit i sa njima, Alicia. Dugo su se ak i prema vaem ocu ponaali odbojno. Nisu mogli shvatiti zbog ega je sa jednog od svojih putovanja doveo tu strankinju. Ne, Alicia, ovdje u planinama srednji vijek jo uvijek nije proao. jo uvijek ovdje vjeruju u vjetice i duhove. A strancima i doljacima je najlake prii t i takve nazive, jer se razlikuju od ostalih.

Pompea

-36-

- Pa zar im moj otac to nije mogao objasniti? On, gospodar Danenberga, ovjek od koga su svi oni zavisili? - Otac je ipak volio majku. Ili moda nije, gospodo Framer? - Alicia je to upitala bojaljivo, kao da se plai odgovora. - Va otac je jako volio vau majku. Ali na svoj na in - posredniki i nadmono, jer on je bio takav ovjek i nije mogao postati druki ji . Nikada nije imao obzira prema drugim, uvijek je dobivao sve to bi poelio - Martha Framer skloni kosu sa oiju. - Ipak, radije ne bi govorila o tome. Bolje da vidimo da to emo napraviti sa vama. jasno je da se u dvorac ne moete vrati ti , sada kada gospoa Grace moe dolaziti i odlaziti po svojoj volji. Morate napustiti Englesku, Alicia. to prije, to bolje. - Ali ja ne elim vie natrag u internat . Sita sam ih. Imam osamnaest godina i elim biti nezavisna - pobuni se Alicia. - Moete biti nezavisni. Alicia. Ali to ete najtee poslii ovdje, u Danenburgu. Niste siromani da biste se morali muit i . - Ali, ja sada kod sebe nemam nita, osim ovog to je na meni. Advokat Matthew's mi je rekao da mu se mogu obratiti kad god mi je potrebna pomo . Mogu li bar to uiniti prije nego to odem odavde? - Alicia je moleivo gledala u Framerovu. I Karl je osjetio molbu u njenom glasu. - Majko, Alicia bi mogla bar ovu no provesti kod nas. Vidi i sama da je iscrpljena. Ne smijemo joj dozvoliti da ode u ovakvom stanju. Alicia je zahvalno pogledala mladia. Po tko zna koji put je osjet ila svu njegovu brigu za nju. Stidljivo mu se nasmijeila, gledajui ga ravno u oi . On se ponovno obratio majci: - Majko, zar bi mogla biti tako okrutna? Martha Framer se uspravila. - U redu, neka Alicia ostane kod nas. Ali samo do jutra i ni trenutka vie. Ujutro e je ti amcem odvesti preko fjordova. Odatle moe krenuti na koju god stranu hoe.

Pompea

-37-

Djevojin pogled ponovno je ispunio strah. - Preko fjorda? KarI je ponovno obgrli oko ramena. - Ne bojte se, mala moja - promrmljao je kada je njegova majka izala iz sobe. - Ujutro ete napisati pismo za advokata Matthewsa i u njemu reci gdje da vam poalje novac. Naveer u vas ja prevesti preko fjorda do najblie autobusne stanice. Nikome ni na pamet nee pasti da ste vi krenuli upravo tim putem. Moramo bit i jako oprezni, Alicia, sada doite, da pitamo majku gdje ete spavati. U tom trenutku i Martha Framer se vratila u sobu. - Ti ostaje dolje, Karl . Alicia moe spavati u tvojoj sobi. Krevet je ve namjeten. Alicia je ustala. - Hvala vam, gospoo Framer, vrlo ste ljubazni - u oima su joj blistale suze. - Laku no . - Laku no , Alicia. Lijepo spavajte - Martha Framer je ostala u dnevnoj sobi, a Karl je poao otprati ti djevojku. - Ne bih je nikako smjela ovdje drati due - mrmljala je ena za sebe oslukujui korake mladog para na stepenitu. Karl je otpratio Alicia do vrata svoje sobice. Tek je tu progovorio; - Pokuajte spavati, Alicia, kako biste sutra naveer bil i snaniji. Zbog oseke emo na fjord izveslati tek kasno nou. Pruio je djevojci ruku. U tom trenutku Alicia se propela na prste i obuhvatila ga rukama oko vrata. - Nitko jo nije ovako dobar prema meni, niti me je ovako titio, Karl. - Alicia! - Karlov glas je drhtao. Nekoliko trenutaka je oklijevao, a onda snano pritisnuo svoje usne na Alicijine. - jako sam sretan to sam ti pomogao, Alicia - otvorio je vrata. - Laku no! - Laku no , Karl - Alicia je ula u sobu i za sobom zatvorila

Pompea

-38-

vrata. Zastala je nasred sobe da osluhne. Karl je silazio niz stepenice. - Karl - vrtjelo se u djevojinoj glavi. - Tko je on? Mladi , koga je u stvari, tek danas upoznala? Potjecao je iz planina, a opet se razlikovao od ostalih stanovnika sela. Nije se odmah neprijateljski postavio prema njoj, ak je bez imalo sumnje prihvatio njeno objanjenje o crnim biserima. I poljubio me je! S takvim mislima Alicia se lagano svukla i uurila pod debele pokrivae. Nije joj to bio prvi poljubac. Sa prijatel jicama iz internata esto je uspjevala da se izvue u etnju, gdje su sklopljena mnoga poznanstva. Tako je upoznala i mladia kojem se jako sviala. Ipak, jedno drugom najvie su rekli putem pisama koja su stizala gotovo svakog dana. Veeranji poljubac je stvorio kod nje poljubac da je ve odrasla i zaljubljena. Ali tada nije bila u opasnosti i nikakav joj zatitnik nije bio potreban. Moda je upavo zato ovaj Karlov poljubac bio sasvim drukiji . S tim mislima Alicia je zaspala. Njen strah bio je skoro potpuno zaboravljen.

***

Prije nego to se Alicia ujutro probudila. Karl je krenuo u dvorac Danenberg. Bio je jo mrak, ali je mladi urio jer je znao da e se Jack brinuti to je sa djevojkom. Do sada je vjerojatno i on doznao to se dogodilo u grobnici, pa e svakako biti vrlo uznemiren. Karl je izbjegao glavni ulaz, jer nije elio da ga Freda vidi . Znao je da je u posljednje vrijeme postala sklona glupim brbljarijama i nije htio da joj da novi povod za to. Alicia je i bez toga imala dovoljno problema. Ali se upravo Freda stvorila pred njim kada se naao pred jednim sporednim vratima. Otro ga je odmjerila svojim

Pompea

-39-

neobinim pogledom. - Sin Marthe Framer u Danenbergu? - zakretala je. - To je neto novo. Mladiu jurnu krv u glavu, kao i uvijek kada bi netko i nenamjerno uvrijedio njegovu majku. U tom kraju jo uvijek je bio straan grijeh roditi izvanbrano dijete. Zbog toga su ga Fredine ri jei tako i pogodile. Pokuao je savladati se i mirno rekao: - Htio bih razgovarati sa Jackom, Freda. - Sa Jackom! - kretala je starica primiui se mladiu. - Sa starim slugom, je li? Uostalom, tako mu i treba. Taj plemenit i gospodin je posljednjih godina i bio obian momak u sjeni , nita bolji od mene. Ali smo od juer i nas dvoje nasljednici. Gospodin Keith nas nije zaboravio. Ni nas, ni onu vjeticu iz Malera. - Freda, to me nimalo ne zanima. Znate li gdje je Jack? uri mi se, moram u ribolov - Karlov glas nije zvuao uvjerljivo. - Zar ovako kasno u ribolov, mladiu? Uspavao si se, ostali su ve davno na moru. Da vidimo to te je zadralo? - starica je vrsto stegla Karla za podlakticu. - Nisi valjda itavu no proveo sa naom Alicijom? To ne bi bilo dobro - uperila je koati prst u njegove grudi. - Ti, izvanbrani sin Marthe Framer i naa mlada gospoica. - Umirite se, Freda. Neu vie sluati te odvratne gluposti - Karl se pokuao izmaknuti. Radije e otii odavde neobavljenog posla nego da i dalje slua stariino brbljanje. - Ne budi tako uobraen, mladiu. Majka t i je obina krojaica, nita drugo. Premda je i ona uvijek bila tako uobraena i smatrala da je bolja od ostalih. Znam ja sve. Neki kau da je stara Freda ishlapila, ali ja znam sve to se juer dogodilo u Danenbergu. Naa Alicia je poludjela, a ne ja. Ona je otila u

Pompea

-40-

grobnicu i otvorila li jes svoje majke. To se moglo loe zavri ti po nju. Ali nemoj tvrditi da si je samo ti spasio gnjeva seljaka. I Jack i ja smo bili tamo. Karl se trgne. Freda je znala sve to se dogaalo, ak i to da se Alicia nalazi kod njega i majke. To je takoer moglo pasti na pamet i seljacima, a i gospoi Grace. Da li hi bilo bolje da je posluao savjet svoje majke i jo prole noi odvezao Alici ju amcem preko fjorda? Na koga to opet kreti , Freda? - zauje se glas iz unutranjosti dvorca. Na vratima se pojavio Jack i povukao Fredu unutra. Karl je odstupio nekoliko koraka dalje, a sluga je poao za njim. Alicia je kod nas - promucao je mladi . - Htio sam vam to javit i , Jack. Veeras u je prevesti preko fjorda, tako da moe pobjei iz ovog kraja. - To je dobro - apnuo je Jack, osvru i se. - Ni trenutka due ne smije ostati ovdje. Zbog onoga to je uini la nalazi se u smrtnoj opasnosti. Vie od toga sada ne mogu rei . Jackov pogled preao je na vrata. Tu je stajala Freda glave nagnute na stranu, oigledno u elji da dokui bar neto iz razgovora. Karl je Danenberg napustio brzim koracima. Kada je stigao ku i , zatekao je Aliciju za dorukom. - Bio sam kod Jacka. Nisam elio da se brine za tebe, Alicia. Djevojka ga je zahvalno pogledala. - Stvarno si dobar prema meni, Karl . U sobu je ula Martha Framer. - Karl, ti mora odmah isploviti. Ve je kasno. Inae danas nita vie nee uloviti. Karl je tuno pogledao u Alici ju, ali nita nije odgovorio majci. - Da, mi smo siromani, Alicia - ree. - Ako samo jedan dan proe bez ulova, moja majka mora to odmah nadoknaditi ijui

Pompea

-41-

do jutra. A ja to ne bih htio. Vidjet emo se popodne, Alicia. - Ba bih voljela po i s tobom, Karl - rekla je djevojka. U oima joj se vidjela enja. - Bit emo veeras dugo zajedno, Alicia. A poslije toga emo ponovno zajedno preko fjorda. - Karl je priao vratima. - Molim te da ini ono to ti moja majka bude rekla. Nitko te kod nas ne smije vidjeti. I nemoj prilaziti prozoru. Kraj je pust, ali bi netko ipak mogao vidjeti - mladi je s tim rijeima izaao iz kue. Alicia je ostala sama zadubljena u misli. I danas je Martha Framer malo govorila, vjeto izbjegavajui sva njena pitanja. Ipak, dala joj je papire i nalivpero. - Napiite pismo advokatu, Alicia. Obrazovaniji ste od mene i bolje ete znati to treba napisati kako bi vam poslao novac. - To nije problem - odgovorila je Alicia, - Samo gdje da mi poalje novac? Moda ipak u Lausannu. ak i ako se ne vratim u internat , tamo imam dosta prijatelj ica. Neka od njih e svakako primiti novac za mene. Ali odavde odlazim teka srca. Najradije bih ostala u dvorcu Danenberg. - O tome nemojte ni razmiljati, Alicia. Vie niste dijete, morate se zrelije ponaati . Ne smijete vie dozvoljavati da vas vode samo osjeaji. Kao juer. To vam je bila velika greka, Alicia. - Ne, to nije bila greka - uspravila se djevojka. Oi su joj izgledale jo tamnije, glas vrst. - Sada bar znam da moja majka nije sahranjena u Danenbergu. Do sada mi tako neto nije ni na pamet padalo. Moj otac je priredio pravi pogreb. Zbog ega? Da lije moja majka moda jo iva? Alicia pritisne ruke na grudi. - Gospoo Framer, kako vrijeme prolazi , ja sam se uvjerila da mi je majka iva. Od njene navodne smrti prolo je esnaest godina. Moja majka bi sada imala jo uvijek manje od etrdeset godina. - Da, bila je tri godine mlaa od mene, - Marta je iznenada

Pompea

-42-

prila Aliciji i zagrlila je. - Veeras emo jo jednom porazgovarati o svemu, Alicia. Moda u vam u neemu moi pomoi . Dugo sam se u sebi lomila da to uinim. Ali bih eljela da i Karl bude ovdje kada budemo govorili o vaoj majci. Alicia se jedva suzdravala od suza. - ja majku nisam ni upoznala - jecala je. - Vi ste mi sada kao majka. - To bih ti vrlo rado bila, Alicia, ah ti ja malo mogu pomoi - Martha Framer je glavu djevojke privukla na svoje grudi. Ima crvenkastoplavu kosu Sandersovih, mislila je, i l ijepa je kao i njena majka.

*

Alicia je jedva doekala veer. im se Karl vratio iz ribolova, ona je pourila da mu kae to joj je njegova majka obeala. On se smjeao u sebi. Ipak je uspio njegov mali plan da Aliciju to due zadre u njihovoj ku i . Meutim, sasvim suprotno njoj, on nije elio da veer tako brzo proe. Poslije veere, Martha je iznijela aj s rumom.Vatra je pucketala u kaminu. Iako je u sobi bilo toplo, Alicia se stresla na pomisao da e se uskoro nai vani, na hladnoj vodi. Dugo je Martha Framer utila, pogleda uperenog u svoj runi rad. Alicia i Karl su se pogledali, ali nijedno od njih nije progovorilo. A onda je iz svoje kutije Martha Framer izvukla jedan dug zlatni lanac, Na njemu se nalazio veliki crni biser! Alicia je razrogaila oi i nagnula se naprijed. - Crni .. . biser . . . - promucala je. - Da, Alicia. jedan od crnih bisera sa ogrlice tvoje majke - glas Marthe Framer je podrhtavao. - Karl zna za taj biser i njegovu povijest . Danas e je i ti doznati, Alicia. Ovo pripada tebi -

Pompea

-43-

pruila je lanac djevojci . Drhtavim rukama Alicia je st isnula blistavu crnu lopticu. - Tvoja majka mi je ovaj biser poklonila one noi kada je pobjegla iz zamka Danenberg, Alicia. - Kada je pobjegla? - Alicia je otvorila aku i zagledala se u biser. - Zar je moja majka pobjegla iz Danenberga? - prinijela je biser obrazu. - Da, Alicia - Martha je prila djevojci i ponovno joj privukla glavu na grudi. - Te noi ja sam je prevezla amcem preko fjorda, isto kako e veeras i Karl prevesti tebe. Da, i ona je otila usred noi - uperila je pogled prema moru, kao da ga vidi kroz zid kue. - udno je kako se neke stvari u ivotu ponavljaju. Sino je tebe ovamo doveo Karl , Alicia, a onda .. . - I moja majka je pobjegla kod vas, gospoo Framer? - pitala je Alicia. - Ne, nije tako bilo. jadnica ak nije ni znala kuda je krenula. Bila je kao nepovjerl jiva zvjerka koja od svaega bjei. ja sam vani zaula neki neobian um. Kada sam izala, vidjela sam da netko pokuava odvesti jedan amac. Prepoznala sam tvoju majku i prila joj . Sve do tada jedva da smo i koju rije progovorile. Ipak, u tom asu ona mi je povjerila da je pobjegla iz dvorca. Bila je toliko uzbuena da je jedva govorila. Zbog toga sam je najpri je uvela u kuu. Karl je tada bio djeak od sedam godina. Ve je spavao. - A zbog ega je moja majka morala bjeati iz Danenberga? - pitala je Alicia. Bila je blijeda kao smrt, a o i su joj blistale. - Zato to ju je tvoj otac htio zatvoriti u jednom tornju. Time joj je prijetio. A i u svojoj sobi je dotad bila zatvorenica. Ipak, nekako se je uspjela izvui iz sobe. Bezglavo je jurnula kroz park, negdje pala i iaila lanak. jedva je hodala kada je stigla do nas. - Ali, zato ju je otac htio zatvoriti? - ruke djevojke su i dalje vrsto stiskale biser.

Pompea

-44-

- To ja ne znam - Martha je izbjegavala djevojin pogled. Produila je tek poslije nekoliko trenutaka. - Vjerojatno zbog ljubomore. U sobi je zavladala tiina. Iz daljine se samo ulo udaranje morskih valova o obalu. Alicia se sjetila optubi gospoe Grace. Ona je sa mnogo prezira govorila o njenoj majci . Sve je ja i u njoj bio osjeaj da je ena u crnom moda ipak bila u pravi. - A zbog ega je moja majka mene ostavila u dvorcu? - upitala je. - Pa ja sam joj bila jedino dijete, sigurno me je voljela. Zar se je mogla tako lako rastati od mene? - Ne, tako svakako nije bilo, Alicia, Ti si bila jedini razlog zbog kojeg je ona oklijevala poi . ak je nekoliko puta zahtjevala da je povedeni natrag u dvorac. Meutim, uvjerila sam je da joj gospodin Keith svakako nee dopustiti da ode ni sama, a sa djetetom jo manje. jako sam dobro poznavala njegovu nepopustlj ivost. Bila bi greka dozvoliti tvojoj majci da mu se vrati. jedino gdje sam joj mogla pomo i bi lo je u bjegu, jer sam znala da bi inae do kraja ivota ostala robinja tvoga oca. Nitko joj ne bi pomogao. U ovom kraju nitko se ne bi usudio suprotstaviti jednom Sandersu. Stoljeima su oni ovdje predstavljali jedini zakon - Martha Framer je zavrtjela glavom. - Ne, nisam mogla dozvoliti tvojoj majci da se vrati u dvorac. ak ni zbog tebe. Zato je tvoja majka vrsto obeala da e doi po tebe. Nadala se da e joj bar u tome netko pomoi . - Ali me ipak nije uzela, gospoo Framer. Zbog ega? - lice djevojke bilo je rumeno od uzbuenja. - Na to ti pitanje ne mogu odgovoriti , Alicia. jednom mi je pisala iz San Rema, ali poslije toga vie nita nisam ula o njoj. Vjerojatno se ubrzo razboljela i umrla. Nitko nije doznao nikakve pojedinosti o sudbini tvoje majke. Svi smo, meutim prisustvovali velianstvenom pogrebu koji je tvoj otac priredio

Pompea

-45-

po povratku iz San Rema. - Sa praznim lijesom - tiho je rekla Alicia. Ali Martha Framer nije ula te ri jei . Govorila je i dalje. - Ti bi vjerojatno htjela znati kako je taj crni biser doao u moje ruke, Alicia. Dok je tvoja majka sjedila ba na ovoj klupi i pila aj , njeni prsti nesvjesno su se igrali niskom bisera. Mora da je jedan nervozniji pokret doprinjeo da se lan i prekine. Tvoja je majka vrisnula, a biseri su se zakotrljali po podu. Odmah smo ih pokupili, a tvoja majka ih je stavila u konu vreicu koju je imala uz sebe. Pritom mi je rekla: - Nikako ne smijem izgubiti ove crne bisere. Oni su moja amajlija, oni e me zatiti ti od svega. Ne bih se ni usudila pokuati na bijeg da oni nisu bili uz mene. Nevjerojatno koliko je ona vjerovala u tu nisku bisera. - Kada vam je poklonila taj biser? - upitala je Alicia. - Odmah ovdje, u kui? - Ne. Tek kad smo izveslale na fjord. No je bila slina ovoj. Morale smo ekati na plimu, ali sam uspjela sretno odvesti tvoju majku na drugu obalu. Kad sam joj pomogla da izae iz amca, ona me je zagrlila i zahvalila mi. A onda je otvorila svoju vre icu i izvadila jedan biser. - U znak zahvalnosti, gospoo Framer, - rekla je, a u glasu su joj se osjeale suze. - Ovaj crni biser e i vas i vaeg djeaka titi t i od svake opasnosti . Svakome tko mi i ubudue bude pomogao na mom tekom putu poklonit u po jedan ovakav biser. A ako mi jednoga dana ostane jo samo jedan, i on e bit i dovoljan da me zatiti . A njega u ostaviti svojoj maloj Aliciji . - Da, tako je govorila tvoja majka kada smo se rastale na obali - Martha je pokazala na biser u djevojinoj ruci. - Poto ti tvoja majka nije mogla pokloniti drugi, ti zadri ovaj biser, Alicia. Uzbuena, Alicia je zavrtjela glavom. - Ne, ovaj biser pripada vama, gospoo Framer. Tako je htjela i moja majka. Vi ste joj svakako spasil i ivot, ili ste joj bar pomogli u velikoj opasnosti . U najboljem sluaju, okonala bi

Pompea

-46-

svoje dane u tornju. Pokuat u nai jo nekoga kome je moja majka poklonila takav biser. Moda u tako nai i nju. A ako tada kod nje stvarno bude jo samo jedan crni biser , i on e biti dovoljan da nas zatiti obje. ja sam sve vie uvjerena da je moja majka iva. Karl je zamiljeno promatrao djevojku. - Nemoj se previe oslanjati na tu nadu, Alicia. to ako doivi jo jedno razoaranje? - ja osjeam da mi je majka iva - na djevojinim usnama lebdio je miran osmijeh. - Da, osjeam to. Vie nisam potpuno sama na svijetu. Moram na i svoju majku. Martha Framer je ustala. - Pripremit u t i topliju odjeu, Alicia. - Nisi ba najprikladnije obuena za veslanje preko fjorda. Alicia prie prozoru. U rukama joj je jo uvijek bio zlatni lan i sa crnim biserom. Zagledala se u more. Pjena na talasima bljetala je pod mjese inom. Udarci talasa o obalu zastraili su djevojku. I Karl je ustao, priao Aliciji i privukao je sebi . - Moram te odvesti odavde, mala Alicia, iako bih te najradije zadrao u kui . Ipak, moram misli ti na tvoju sigurnost. Nemoj nikada zaboraviti da emo ti majka i ja u svemu pomoi i ostati tvoji prijatelji . Gdje god da se nalazi, bit e dovoljno samo da nas nazove. Spreman sam da doi na svaki tvoj poziv, Alicia. - Hvala ti , Karl - Alicia je spustila glavu na mladieve grudi. - Ti si snanij i od mene i ja u dio tvoje snage ponijeti sa sobom. Ona e mi pomoi da pronaem majku - propela se na prste i poljubila Karla. - Uskoro vie neu bit i sama. - Ne, ti vie nikada nee biti sama, Alicia - pogladio je Karl Framer djevojku po kosi. Alicia je u ruci i dalje drala lani koji joj je gospoa Framer dala. - Da li si uo, Karl - upitala je - to je rekla moja majka?

Pompea

-47-

Svatko tko joj pomogne na njenom putu ona e pokloniti po jedan crni biser. - Da, uo sam, Alicia. 1 ve znam to ti sada misli. Uz pomo t ih bisera pratit e njen trag sve dok je ne pronae. Alicia se nasmijala, a crne oi su joj zablistale. - Da, Karl , upravo to mislim. I vrsto sam uvjerena da u kad tad nai majku. Ona nije umrla u San Remu kako je moj otac tvrdio. Na putu sam da otkrijem tu tajnu i neu stati dok je ne saznam.

Vrata dnevne sobe su se otvorila i ula je Martha Framer. Preko ruke je nosila kaput, vunene pokrivae i votano platno. To e ugrijati Aliciju dok Karl bude veslao preko fjorda, jer je no bila hladna, a more nemirno. Pogledala je na zidni sat . - Ima jo tri sata, Alicia. Mogla bi malo i odspavati - gurnula je djevojci u ruku mali novanik. - Uzmi. To e ti bi ti dovoljno bar da zapone putovanje. A kad dobije svoj novac od advokata, lako e nam vratiti . I jo neto: ovaj novanik i putovnicu stavi u ovu konu torbicu i stavi je oko vrata. Istina, sa Karlom ti na fjordu ne prijeti nikakva opasnost, ali je kod nas ribara obiaj da svo vrijeme stvarimo drimo uz sebe, kad god nekud krenemo. - Hvala vam, gospoo Framer - ree Alicia, zagrlivi enu. Zaista ne znam to bih uinila bez vas i bez Karla. I vie od svega bih voljela ivjeti u ovako maloj i udobnoj kui , mirnim i zadovoljnim ivotom, slino vama. uU dvorcu Danenberg sve je mrano i tuno. - Nije uvijek bilo tako, Alicia - rekla joj je Martha Framer. - ja se sjeam i drugaij ih vremena. ja sam bila mala, a tebi su baka i djeda jo bili ivi. Dvorac je tada bio u dobrom stanju, park ureen, a sve je blistalo od istoe. Freda i Jack e se svega toga sjet iti i bolje od mene. Oni su ve tada bili u dvorcu. Mi smo iz sela uvijek hitali u dvorac da doznamo ega ima novog u svijetu, od gostiju koji su esto dolazili . Za nas

Pompea

-48-

su najljepi bili vrtni balovi, kada je itav park bio bljetavo osvijetljen. Tako neto mi djeca smo rijetko viali. Bili smo uvjereni da Sandersi ive pravim ivotom iz bajke. - Kada se to sve promijenilo? - pitala je Alicia. - Poslije smrti bake i djede zavladala je tiina u dvorcu. Umrli su brzo jedno za drugim. U to doba tvoj otac je najee bio na putovanjima. - I sa jednog od tih putovanja on je doveo i moju majku. - Da - odgovorila je Martha Framer. - To mu ljudi iz sela nikada nisu oprostili . Tvoj otac je to primijetio. Moda se od toga jo vie otuio od nas, ne znam. Meutim, kada si se ti rodila, godinu dana po vjenanju, inilo se kao da se ivot u dvorcu ponovno budi. Samo to je to kratko trajalo. Posli je te sveanosti gosti su prestali dolaziti . Od tad se ulo samo za svae u dvorcu. Kada je tvoja majka pobjegla, gospodin Keith je otpustio svu poslugu, osim Frede i Jacka. Dvorac vie nije imao tko odravati i on je poeo propadati. I otac ti se potpuno povukao i nikada vie nije nikuda iao. Uostalom, tada se ve i t i s jea, Alicia. ini mi se da si imala deset godina kada te je otac poslao u prvi internat. - Da, sve do desetog roendana sam ivjela u dvorcu. Pokraj svog oca, ali ne i sa njim - Alicia je podigla pogled. - Skoro sam neto zaboravila. Neto prije bijega tvoje majke u dvorac je ipak stigao jedan posjetitelj. Zvao se Enco Gverini i bio je slikar. - Neki Tali jan? - upitala je Alicia. - Da, Talijan. elio je naslikati portret tvoje majke, vjerojatno po nalogu gospodina Keitha. - Martha Framer je sjela na klupu. - Gverini je bio neobian ovjek. Nekoliko puta sam razgovarala sa njim. esto je sjedio dolje na obali i slikao. Govorio je da ga je u ovaj kraj privukla divlja ljepota planina i fjordova. A zbog ega si rekla, majko, da je bio neobian ovjek? -

Pompea

-49-

upitao je Karl. Ona je slegla ramenima. - Ne bih tono znala reci , ali sam stekla takav dojam. Bio je suta suprotnost gospodinu Keithu, izuzetno drutven i obrazovan ovjek. Ne bi me nimalo iznenadilo da je njegova umjetnost privukla gospou Anabelle. Alicia se trgne. - Mislite da bi moja majka .. . sa tim slikarem ... - Da mu je bila vie od prijateljice? To si htjela pitati , Alicia? Na to ti ne bih mogla odgovoriti . Takvo neto ona mi nikada nije rekla. Sasvim sam sama dola do zakljuka da je Enco Gverini mogao mnogo bolje razumjeti gospou Anabellu od tvog oca. Alicia je buljila u crni biser u svojoj ruci. Mislila je na sliku svoje majke esnaest godina zakljuanu u pranjavoj sobi. Svi detalji tog portreta bili su izraeni sa mnogo panje i Ijubavi. ak i crni biseri. Morala je to biti slika koju je radio Enco Gverini. - Da li je moja majka uope spominjala Enca Gverinija? - upitala je. - Vrlo malo. Ipak, sigurna sam da znam kada je dolo do konanog raskida izmeu tvojih roditelja. Tog popodneva vidjela sam Enca Gverinija i tvoju majku. Stazom od dvorca sili su do fjorda. - Moja majka i slikar Enco Gverini - Alicia pusti da se biser otkotrlja iz njene ruke. - A od tada ima skoro esnaest godina .. . Gospoa Anabelle Sanders nepomino je zurila u pjenuavo more. Gotovo nesvjesno je vre privukla debelu maramu na ramena.

- Hladno vam je, Anabelle. Da se vratimo u dvorac - Enco Gverini je zabrinuto pogledao mladu enu. Anabelle zavrti glavom. Zamil jeno je promatrala zabrinuto lice slikara, njegove krupne crne oi . - Vi mi neto eli te rei , Enco? Morala je to jednom izgovoriti ,

Pompea

-50-

da se konano oslobodi stranog tereta koji joj je pritiskivao duu. Gverini joj prie korak blie. - Moda nije ni potrebno da vam ita govorim, Anabelle. Vi ete sve znati , zar ne? - poloio je ruku na njeno rame. ena je oklijevala nekoliko trenutaka, a onda odgovorila; - Da, ja to znam, Enco - nervoznim pokretom ramena gotovo je zbacila njegovu ruku sa sebe. - Ali to ne moe biti . Gverini je nepokretno zurio u njene usne, u usne te sitne, graciozne ene tamnog tena, u ijim se krupnim oima ogledala tuga. - Mi se volimo, Anabelle. - Ja sam udana - ena mu je okrenula lea i laganim korakom krenula stazom prema dvorcu. Enco Gverini je gledao za njom. Tek neto kasnije krenuo je i on i brzo je sustigao. Uhvatio ju je za ruku i zadrao. - Vi vaeg mua vie ne volite, Anabelle. Dovoljno sam dugo u dvorcu Danenberg da bih to primijetio. Anabelle je pognute glave gledala u stazu ispred sebe. - Da, Enco, u pravu ste. ja moga mua ne volim. - Poslije tih rijei iznenaeno se trgla. I sebi je to tek po prvi put priznala. - Gospodin Keith je ubio Ijubav u meni - te ri jei pale su tako teko i sporo, kao valovi koji su pod njima udarali o obalu. - Znam, Anabelle. Gospodin Keith ne zna vidjeti ljepote ovog svijeta. Moda ak vie ni ljepote svoje ene. Niste odabrali ovjeka koji vam odgovara. On je tvri od ovih st ijena iz njegovog kraja. Ne zna pokloniti Ijubav, zna samo gospodarit i i zapovijedati. Dugo sam razmiljao prije nego Sto sam se odluio za ovaj razgovor, Anabelle. Nisam vie mogao utjeti . Nisam mogao otii jer sam znao da e vam svakog dana bit i sve tee uz tog ovjeka. - Enco Gverini je ispruio obje ruke i privukao enu sebi. - Anabelle, ja vas volim. Vie od svoje umjetnosti, vie od svog ivota. Anabelle, poite sa mnom. - To ne mogu, Enco. ja imam dijete.

Pompea

-51-

- Povest emo i malu Aliciju, Anabelle. - To nam ne bi uspjelo, Enco. ak i kada bi se pristao rastali od mene, moj mu nikada ne bi dozvolio da uzmem i Aliciju. jo prije nego to ste vi doli, ja sam ga molila da mi dozvoli da odem sa djetetom. Ismijao me je. Anabelle se oslobodila Encovog zagrljaja. Tako je brzo produila stazom da ju je on jedva uspio stici. Uostalom, u ovom trenutku ju nije elio pogledali u oi . Bolje je ako je pusti da malo razmisli. Moda u ovom trenutku nije ni shvatila to joj je rekao, moda je govorila samo ono to joj je upravo palo na pamet. Moda e svakog trenutka zastati i rei mu da se predomislila, da e poi sa njim, bilo kuda. Samo to dalje od dvorca Danenberg, to dalje od ovjeka koji ju je svakog dana muio i koji je u njoj unitio Ijubav prema njemu, i zaista, Anabelle je zastala na vrhu slaze. Od tamo se pruao pogled na dvorac. Tamni zidovi sa vitkim tornjevima, stisnuti izmeu l itica i mora koji su se ovdje neprijateljski odmjeravali . Anabelle se okrenula Encu. - To ne smijemo napraviti - rekla je vrstim glasom. - Ne smijemo se izloiti gnjevu gospodina Keitha. - ja se njega ne bojim, Anabelia. Zato to ga jo uvijek ne poznajete dovoljno, Enco. Enco je podigao ruku i beskrajno njeno preao njom preko njene crne kose. - Volim te, Anabelle. - Ovdje nas netko moe vidjeti iz dvorca - Anabelle je brzo produila dalje. - Veeras emo se ponovno vidjeli, Enco. Za veerom - dodala je. - ja neu do i - pokuao ju je zadrali posljednji put. - Zbogom, Anabelle. Vi ste tako htjeli. - Zbogom, Enco - Anabelle je potrala. Suze su joj tekle niz obraze.

Pompea

-52-

*

- elite li jo malo kave? - upitao je sluga Jack. - Hvala, Jack - odgovorio je Storage i s mukom ustao. Pogledao je na sat. - Krajnje je vrijeme da poem. - To si dobro primijetio rekla je gospoa Storage otrim glasom. Prezrivim pogledom odmjerila je zarumenjeno lice svog mua. Volio je popiti koju au vie, naro ito kad ga ponude ovako plemenitim vinom kakvo je bilo ovo u dvorcu Danenberg. - Bilo bi nam drago kada biste jo malo ostali - rekla je gospoa. U njenom glasu nije se moglo primijetili da je to izgovorila samo zbog najobinije ljubaznosti. - Hvala, gospoo - rekla je gospoa Storage. - Kod nas se, sreom, zna kada je vrijeme da gosti pou. U drugim krajevima svijeta, kako ujem, taj l ijep obiaj je zaboravljen. Anabelle se jako trgnula. Gospou Storage je iskoristila jo jednu pril iku da je uvrijedi . - Kako vi elite, gospoo Storage. I Anabelle je ustala i ispravila svoj sari, s lakim osjeajem krivnje. Mu joj je ve nekoliko dana skretao panju da ga ne oblai kada ima goste, ali ona nije odoljela. Kad god bi se u dvorcu loe osjeala. taj komad njene odjee iz njene domovine pomogao bi joj da se razvedri . Materijali jarkih boja ne samo da su je podsjeali na Indiju, ve joj se ini lo da nekako razbijaju tmurnu atmosferu u dvorcu. Gospodin Keith je otpratio goste do predvorja. Tu ih je ve ekao njihov voza koji e Storagove odvesti kui . Za to vrijeme Anabelle je stala pred svoj portret u salonu. Zamiljeno ga je promatrala. Tu sliku Enco je naslikao za nju. Enco, koji joj je danas rekao zbogom, iako su se voljel i. Ipak, nije bilo zajednike budunosti za njih dvoje.

Pompea

-53-

Usprkos rijeima rastanka, o