SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

LUCIJA MANDEKIĆ

OSIGURANJE U VANJSKOJ TRGOVINI

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014

2

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

OSIGURANJE U VANJSKOJ TRGOVINI

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Ekonomika osiguranja

Mentor: dr.sc. Frančišković Ivan

Studentica: Lucija Mandekić

JMBAG: 0081122075

Smjer: Menadžment

Rijeka, rujan 2014

3

SADRŽAJ

1. UVOD ....................................................................................................................................... 5

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja .................................................................... 5

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ................................................................................... 5

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja .................................................................................................. 6

1.4. Znanstvene metode ............................................................................................................. 6

1.5. Struktura rada ..................................................................................................................... 7

2. RELEVANTNE ZNAČAJKE VANJSKE TRGOVINE ........................................................... 8

2.1. Pojam vanjske trgovine i njezine glavne značajke ............................................................. 8

2.2. Uloga vanjske trgovine u gospodarstvu zemlje te aktivnosti vanjskotrgovinskog

poslovanja ............................................................................................................................... 10

2.3. Subjekti vanjske trgovine ................................................................................................. 12

3. OSIGURANJE RIZIKA U VANJSKOJ TRGOVINI ............................................................. 14

3.1. Poslovni rizici ................................................................................................................... 14

3.2. Robni rizici i način njihovog osiguranja u vanjskoj trgovini ........................................... 16

3.2.1. Rizik vrste, kvalitete i količine robe .......................................................................... 16

3.2.2. Tržišni rizik nabave i prodaje .................................................................................... 19

3.2.3. Rizik izvršenja kupoprodajnog ugovora .................................................................... 20

3.2.4. Transportni rizici ....................................................................................................... 22

3.3. Financijski rizici i načini osiguranja ................................................................................ 24

3.3.1. Rizik cijene ................................................................................................................ 27

3.3.2. Rizik izvoznog kredita .............................................................................................. 28

3.3.3. Rizik konvertiranja .................................................................................................... 30

3.3.4. Rizik transfera ........................................................................................................... 31

3.3.5. Tečajni rizik............................................................................................................... 32

3.3.6. Valutni rizik............................................................................................................... 34

3.3.7. Politički rizik ............................................................................................................. 38

3.4. Posebne vrste osiguranja od poslovnih rizika u vanjskoj trgovini ................................... 40

3.4.1. Samoosiguranje ......................................................................................................... 40

3.4.2. Forfetiranje kao način osiguranja od financijskih rizika ........................................... 42

3.4.3. Osiguranje od rizika preko hedgining poslova .......................................................... 43

4. ORGANIZACIJE ZA OSIGURANJE I FINANCIRANJE IZVOZA NA KREDIT U

ZEMLJAMA SVIJETA .............................................................................................................. 45

5. HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ ................................................................. 51

4

5.1. Osiguranje izvoza- programi osiguranja .......................................................................... 52

6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................ 57

LITERATURA ............................................................................................................................ 60

POPIS SHEMA ........................................................................................................................... 62

5

1. UVOD

U uvodnom dijelu diplomskog rada objasnit će se: 1) Problem, predmet i objekt

istraživanja, 2) Radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) Svrha i ciljevi istraživanja, 4)

Znanstvene metode i 5) Struktura rada . U nastavku se definiraju navedeni dijelovi s

ciljem upoznavanja problematike i tematike diplomskog rada.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Zbog svojih učinaka vanjska trgovina je iznimno važan segmet nacionalnog

gospodarstva svake zemlje. Zbog svoje važnosti ona treba biti centar pozornosti

cjelokupne međunarodne razmjene i svake zemlje posebno.

Stalan gospodarski rast pruža nove tržišne mogućnosti te stvara nove robe i usluge, te

time potiče poduzeća na globalno širenje, ali i razvoj i češće prakticiranje uvoza i

izvoza.

Kroz povijest do današnjeg dana u pristupu trgovini kao ekonomskom instrumentu,

osim metoda nije se ništa značajno promijenilo. Kako i prije, tako i danas u

suvremenom svijetu postoje mnogobrojne situacije, događaji i čimbenici koji utječu na

proces razmjene u vanjskoj trgovini. Upravo su rizici ti koji utječu na tijek vanjske

trgovine, te mogu ugroziti i/ili onemogućiti razmjenu.

U ovom diplomskom radu problem istraživanja proizlazi iz nedovoljnog poznavanja

procesa vanjske trgovine, vanjskotrgovinskih rizika te posebno načina i instrumenata

osiguranja od vanjskotrgovinskih rizika.

Iz definiranog problema istraživanja proizlazi predmet istraživanja, a to su značajke

vanjske trgovine te osiguranje rizika u vanjskoj trgovini.

Iz problema i predmeta istraživanja proizlazi nekoliko objekata istraživanja , to su

vanjska trgovina, rizici i načini osiguranja od rizika te institucije za osiguranje izvoznih

kredita.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Definiranjem problema, predmeta i objekata istraživanja postavljena je radna hipoteza

koja glasi : istraživanjem temeljnih začajki te na znanstveno utemeljenim spoznajama o

rizicima u vanjskoj trgovini zaključuje se kako je djelatnost osiguranja pri

6

vanjskotrgovinskoj razmjeni od velikog značaja za poduzeće koje obavlja izvoz i/ili

uvoz, ali i samu državu.

Uz radnu hipotezu postavljena je i pomoćna hipoteza.

P.H.1 : Na temelju znanstvene i stručne materije o vanjskoj trgovini moguće je ukazati

na njezinu važnost u nacionalnog gospodarstvu svake zemlje.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha diplomskog rada je upoznavanje i ukazivanje na važnost osiguranja rizika u

vanjskoj trgovini.

Cilj istraživanja je definirati značajke vanjske trgovine, njezinu ulogu i subjekte

vanjskotrgovinskog poslovanja, te definirati rizike vanjske trgovine i metode osiguranja

tih rizika.

Kako bi se postigla svrha i ciljevi istraživanja, te u konačnici riješio i problem

istraživanja potrebno je dati znanstveno utemeljene odgovore na sljedeća pitanja:

1. Što je vanjska trgovina i koje su njezine značajke?

2. Koja je uloga vanjske trgovine u gospodarstvu neke zemlje te koje su njezine

aktivnosti?

3. Tko su i što su subjekti vanjske trgovine?

4. Što je rizik?

5. Koje vrste rizika u vanjskoj trgovini postoje i kako se osigurati od njih?

6. Čemu služe organizacije za osiguranje i financiranje izvoza na kredit i koje su

to?

7. Što je HBOR i koje programe osiguranja ima?

1.4. Znanstvene metode

Prilikom pisanja rada koristi se nekoliko znanstveno istraživačkih metoda : povijesna

metoda, metoda analize i sinteze, induktivna i deduktivna metoda, metoda deskripcije te

metoda klasifikacije.

7

1.5. Struktura rada

Diplomski rad sastoji se od šest međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, UVOD, definiraju se problem, predmet i objekt istraživanja

diplomskog rada. Postavljena je radna i pomoćna hipoteza. Objašnjava se svrha i ciljevi

pisanja diplomskag rada, te se definira struktura rada.

U drugom dijelu, RELEVANTNE ZNAČAJKE VANJSKE TRGOVINE, objašnjava

se pojam vanjske trgovine te njezina važnost za gospodarstvo svake zemlje. Nadalje,

definiraju se njezine značajke i uloga u nacionalnom gospodarstvu te se objašnjava

pojam subjekti vanjske trgovine.

Treći dio, OSIGURANJE RIZIKA U VANJSKOJ TRGOVINI, je najopširniji i

najbitniji dio diplomskog rada. U ovom dijelu se objašnjava pojam rizika i važnost

osiguranja od rizika. Nadalje, navode se svi poslovni, robni i financijski rizici vanjske

trgovine i načini osiguranja od njih. U ovom dijelu se spominju i obrazlažu posebne

vrste osiguranja od poslovnih rizika u vanjskoj trgovini.

U četvrtom dijelu, ORGANIZACIJE ZA OSIGURANJE I KREDITIRANJE

IZVOZA NA KREDIT U ZEMLJAMA SVIJETA, objašnajva se svrha organizacija

za osiguranje i kreditiranje izvoza na kredit te se navodi nekoliko poznatih organizacija

i objašnjava njihov rad.

U petom dijelu, HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ, govori se o

HABOR-u i o njegovim programima osiguranja.

Zadnji dio, ZAKLJUČAK, je sinteza istraživanja i spoznaja stečenih pisanjem

diplomskog rada u svrhu dokazivanja postavljene hipoteze.

8

2. RELEVANTNE ZNAČAJKE VANJSKE TRGOVINE

Vanjska trgovina čini sastavni dio trgovine, te je značajna za cjelokupno gospodarstvo

svake zemlje. Vanjska trgovina nastala je kao potreba i težnja za rijetkim i egzotičnim

robama koje su bile tzv. simboli moći i bogatstva, a koje se nisu mogle nabaviti na

domaćem tržištu.

Zadovoljenje ljudskih potreba daje osnovni poticaj za svaku proizvodnu djelatnost i

stalan razvoj robne proizvodnje i proizvodnih snaga. To je istovremeno i jedan od

temeljnih uzroka postojanja vanjske trgovine ( Katunarić, 1983:7).

Krajnji cilj svake zemlje je da se njezina raspoloživa bogatstva iskorištavaju što

uspješnije te da se tako poveća i proizvodnja, zaposlenost i ukupan standard stanovnika.

Jednostavnije, uključivanjem u vanjsku trgovinu želi se postići da država i svi njezini

stanovnici imaju veći životni standard nego što bi ga imali bez trgovine ( Matić,

2004:17,18).

2.1. Pojam vanjske trgovine i njezine glavne značajke

Vanjska trgovina je gospodarska djelatnost koja obuhvaća razmjenu robe i usluga s

inozemstvom, odnosno sveukupnu razmjenu materijalnih i nematerijalnih dobara

između zemalja ( Andrijanić, 2001:5).

Vanjska trgovina u užem smislu obuhvaća samo promet robe između gospodarskih

subjekata iz različitih zemalja, stoga je predmet vanjskotrgovinske razmjene samo ona

roba koja prelazi državnu granicu jedne ili više zemalja, dok u širem smislu vanjska

trgovina, obuhvaća i razmjenu gospodarskih usluga (tzv. promet kapitala), promet ljudi

( turistički promet) i prijenos vijesti (telekomunikacijski promet).

Razlika između vanjske i međunarodne trgovine je u opsegu i ukupnosti razmjene . Kad

se govori o vanjskoj trgovini misli se ukupnost razmjene jedne zemlje s drugim

zemljama, dok međunarodnu trgovinu definiramo kao ukupni opseg razmjene između

zemalja cijelog svijeta, tj. ukupnost razmjene na globalnom tržištu.

Vanjska trgovina obuhvaća i obavljanje različitih proizvodnih i neproizvodnih usluga

prema nalogu i za račun inozemnih državljana, odnosno inozemnih gospodarskih

subjekata – poslovnih partnera. To su ( Andijanić, 2001:5 ): transportne usluge,

9

špediterske usluge, skladišne usluge, lučke i aerodromske usluge te usluge ostalih

prometnih raskrižja u međunarodnom prometu, bankovne usluge, turističke usluge,

davanje gospodarskih informacija, propagandne akcije, izdavačke usluge, usluge

oplemenjivanja robe ( poslovi dorade, obrade i prerade) i usluge popravaka, izvođenje

investicijskih radova u inozemstvu, zastupanje stranih poslovnih partnera ( agentske

usluge), usluge provjere količine i kvalitete robe, tranzitne usluge, usluge

međunarodnog trgovačkog posredovanja te usluge osiguranja protiv robnih,

financijskih, transportnih i drugih rizika i dr.

S ekonomske točke gledišta unutrašnja i vanjska trgovina čine jedinstvenu trgovinsku

djelatnost koja u ciklusu porizvodnje obavlja prometni proces kojim se završava

cjelokupni ciklus proizvodnje i pretvaranje robe u novac ( Katunarić,1983:11).

Specifičnosti koje razlikuju vanjsku od unutarnje trgovine ujedno su i neke od glavnih

značajki vanjske trgovine.

Mogu se izdvojiti slijedeće glavne značajke vanjske trgovine ( Andrijanić, 2001:7):

§ proteže se na različite vanjskotrgovinske i monetarne sustave, pa je potrebno

njeno reguliranje međunarodnim trgovnskim i platnim sporazumima

§ nailazi na različita ograničenja u ekonomsko-političkom smislu, a njima svaka

zemlja nastoji regulirati ukupan promet roba i usluga s inozemstvom i na taj

način štiti interese vlastitog gospodarstva

§ vlastitim deviznim sustavom svaka zemlja regulira platni promet i kreditne

odnose s inozemstvom kontrolirajući na taj način odljev kapitala i korištenje

konvertibilnih deviznih sredstava

§ u međunarodnoj razmjeni postoje monogobrojne međunarodne konvencije,

običaji i pravila, koje je svka zemlja ratificirala i time se uključila ravnopravno u

međunarodnu razmjenu

§ karakteriziraju je složene tehnike plaćanja ( različiti načini i instrumenti

međunarodnog platnog prometa) i osiguranja plaćanja i naplate ugovorenih

vanjskotrgovinskih poslova

§ postoji poseban sustav nadzora nad kretanjem robe i usluga i o njoj se vodi

zasebna vanjskotrgovinska statistika

10

§ vanjsku trgovinu karakterizira i posebna dokumentacija, poseban način

izračunavanja cijena, posebni troškovi te posebne procedure

§ poslovni rizici su izraženiji nego u unutarnjoj trgovini i postoje u svim vrstama i

oblicima vanjskotrgovinskog prometa, stoga je politika osiguranja od robnih i

financijskih rizika sastavni i osobito važan dio poslovne politike poduzeća koji

se bave djelatnošću vanjskotrgovinskog prometa

Vanjska trgovina ispunjava daleko veće zahtjeve, nego unutarnja trgovina, a veći su i

rizici, te je potrebno poznavanje inozemnog tržišta, novčanih i kreditnih odnosa uz

dugogodišnje iskustvo ( Petrović, 1992:5).

2.2. Uloga vanjske trgovine u gospodarstvu zemlje te aktivnosti

vanjskotrgovinskog poslovanja

U ovom potpoglavlju nastoji se obajsniti koji je to zadatak koji vanjska trgovina obavlja

te koja je i kolika je njezina uloga u razvitku gospodarstva određene zemlje.

Prema Andrijaniću (2001:9) uloga vanjske trgovine u gospodarskom životu zemlje

ogleda se u sljedećem:

§ u opskrbi gospodarstva zemlje proizvodima koje ne može proizvoditi, ili ih se ne

proizvodi u dovoljnim količinama za zadovoljnenje domaće potrošnje

§ u doprinosu svjetskoj podjeli rada, pa time i smanjenju proizvodnih troškova

§ u omogućavanju konkurencije između kupaca i proizvođača, sprječavajući

stvaranje monopola i prenagle promjene cijene robe

§ u olakšavanju izvoza kapitala

Osnovni zadatak vanjske trgovine je da se po najpovoljnijim uvjetima kupuje odnosno

uvozi roba koje ili uopće nema ili je nema u dovoljnim količinama na domaćem tržištu,

te da se po najpovoljnijim uvjetima prodaje, odnosno izvozi domaća roba i gospodarske

usluge na inozemno tržište (Andrijanić, 2001:9).

Kako bi se zadatak uspješno izvršio potrebno je uspostaviti čvrstu suradnju između

poduzeća vanjske trgovine i proizvodnih poduzeća te poduzeća koja pružaju proizvodne

ili neproizvodne usluge. Naime, poznata je činjenica da se na temelju poznavanja

11

domaće proizvodnje i potreba domaćeg tržišta određuju mogućnosti izvoza i potrebe za

uvozom.

Gospodarstvo jedne zemlje uključuje se u svjetsko gospodarstvo razmjenom robe i

usluga s inozemstvom te na taj način uspostavlja odnose s njim. Kakvo mjesto i koje

značenje ima vanjska trgovina u gospodarstvu pojedine zemlje ovisi o stupnju njena

gospodarskog razvoja, o ekonomskoj politici i širini domaćeg tržišta (Andrijanić,

2001:10).

Mnogi su razlozi za uključivanje zemalja u međunarodnu razmjenu. Najvažniji bi bio taj

što razvoj društvenih proizvodnih snaga izaziva specijalizaciju proizvodnje i

proizvodnju roba u velikim količinama pa tržište postaje preusko za njihov plasman,

zbog toga se teži pronalasku novih tržišta na koja će se proizvodi i usluge plasirati. To

se postiže izvozom, a njime se ostvaruju devizna sredstva koja mogu poslužiti za uvoz

nedostajućih roba ili roba koja se u vlastitoj zemlji ne proizvode.

Tri glavne skupine aktivnosti koje vanjskotrgovinsko poslovanje redovito obuhvaća su

( Andrijanić, 2001:8):

1. Obavljanje redovnih radnji kao što su: prijavljivanje vanjskotrgovinskih

zaključaka (sklopljenih vanjskotrgovinskih ugovora s inozemnim partnerom)

kod nadležne institucije, vođenje potrebnih evidencija, utvrđivanje ugovornih

elemenata plaćanja robe, osiguranje i otprema robe, pribavljanje raznih dozvola,

uvjerenja, potvrda i atesta, obavljanje carinskih formalnosti i izvršavanje svih

drugih radnji potrebnih da se vanjskotrgovinski posao kvalitetno obavi.

2. Usklađivanje vanjskotrgovinskog poslovanja s neprestanim promjenama koje se

događaju u vanjskotrgovinskom i deviznom sustavu vlastite zemlje i zemalja

stranih poslovnih partnera. Na poslovanje utječu i promjene u kreditnom i

carinskom sustavu te ostalim sustavima unutar domaće ili strane privrede. To su

vanjski čimbenici čije mjenjanje od vanjskotrgovinskog operativnog osoblja

iziskuje njihovo pridviđanje, brzo snalaženje te brzo i djelotvorno postupanje

kako bi se spriječio nastanak bilo kakvih problema ili za rješavanje nastalih

problema.

12

3. Financiranje izvoza i uvoza na kredit. Bez kreditiranja gotovo da i nema većih

izvoznih i uvoznih poslova. Oni se mogu ostvariti uz angažiranje sredstava koje

valja potražiti na domaćem ili međunarodnom tržištu novca i kapitala,

uključujući i međunarodne financijske ustanove za razvoj. Osim toga, uz

izvršavanje vanjskotrgovinskih kreditnih poslova potrebno je posredovanjem

poslovnih banaka održavati i odnose s ustanovama za kreditiranje i osiguranje

izvoznih poslova

2.3. Subjekti vanjske trgovine

Pojam vanjske trgovine, njezina uloge, aktivnosti te značenje u gospodarskom životu

zemlje objašnjeno je u prethodnim potpoglavljima, a u ovom potpoglavlju bit će

definirana vanjskotrgovinska operativa, odnosno subjekti vanjske trgovine.

Subjekti vanjske trgovine su sva poduzeća, odnosno dijelovi tih poduzeća koji obavljaju

poslove vanjskotrgovinskog prometa s inozemstvom. U razmjeni robe i usluga s

inozemstvom ta se poduzeća javljaju kao nositelji i ostvaritelji vanjskotrgovinskih

poslova, bez obrzira obavljaju li te poslove u svoje ime i za svoj račun , u svoje ime i za

račun drugoga ili u tuđe ime i za tuđi račun ( Andrijanić, 2001:92 ).

Istaknute specifičnosti i karakteristike vanjske trgovine te značaj, složenost i opsežnost

vanjskotrgovinskog poslovanja uvjetovala je specijalizaciju kadrova koji rade u

vanjskotrgovinskom prometu ( Katunarić, 1983:17).

Subjekte vanjske trgovine dijelimo prema vrsti vanjskotrgovinskog prometa što ga

obavljaju, prema načinu poslovanja (u čije ime i za čiji račun) i prema imovinsko

pravnim obilježjima ( Andrijanić, 2001:93).

Prema Andrijaniću (2001:93) subjekte vanjske trgovine, ovisno o načinu poslovanja,

dijelimo u dvije osnovne skupine:

1. Vanjskotrgovinska poduzeća za neizravan izvoz i uvoz

2. Vanjskotrgovinska poduzeća za izravan izvoz i uvoz

Dok su prva „čista „ trgovačka poduzeća , druga predstavljaju posebne organizacijske

jedinice proizvođača koje se za vlastite potrebe cjelokupnog poduzeća bave poslovima

vanjskotrgovinskog prometa.

13

Vanjskotrgovinska poduzeća (trgovačka društva u bilo kojem obliku) za neizravan izvoz

i uvoz jesu sva ona poduzeća koja poslove vanjskotrgovinskog prometa obavljaju kao

trgovci, nakupci ili posrednici radi zarade što je ostvaruju na razlici kupovne i prodajne

cijene ili ugovorne provizije za usluge vanjskotrgovinskog poduzeća.

Ovakva poduzeća nisu vezana uz određenog proizvođača, već je vrlo širok krug

njihovih klijenata za koje izvoze ili uvoze različite robe i usluge ( Andrijanić, 2001:93).

Vanjskotrgovinska poduzeća za izravan izvoz i uvoz predstavljaju dijelove poduzeća

proizvođača odgovarajućeg organizacijskog rješenja, preko kojih se proizvođač izravno

uključuje na inozemno tržište. Izgradnja vlastite organizacijske jedinice za obavljanje

poslova vanjskotrgovinskog prometa proizvođača obično se provodi postupno u

određenim fazama razvoja i konkretnim potrebama proizvodnog poduzeća, ovisno o

nizu elemenata s kojima se proizvođač sučeljuje pri donošenju poslovne odluke o

izravnom nastupu na inozemnom tržištu ( Andrijanić, 2001:106).

14

3. OSIGURANJE RIZIKA U VANJSKOJ TRGOVINI

Zadatak osiguranja je da brojne opasnosti kojima su izloženi siguranici preraspodijeli na

sve osiguranike i da osiguraniku/oštećeniku/korisniku isplati odgovarajuću naknadu za

pretrpjelu štetu ili odgovarajuću svotu u skladu sa zaključenim ugovorom o osiguranju

(Bijelić, 2002:25)

Rizk općenito predstavlja mogućnost materijalnog ili nematerijalnog gubitka. Rizik je

ujedno i neizvjesnost nastanka štete, a mora biti: budući, neizvjestan i nezavisan od

volje ugovaratelja i/ili osiguranika.

Rizik je stanje u kojemu postoji mogućnost negativnog odstupanja od poželjnog ishoda

koji očekujemo ili kojemu se nadamo (Vaughan E.,Vaughan T., 2000:5).

Rizik u poslovanju s inozemstvom možemo definirati kao prijeteću mogućnost da

nastupe vremenski i prostorno nepredviđeni događaji izazvani subjektivnim

okolnostima („ljudski faktor“) ili objektivnim okolnostima (okolnosti izvan mogućnosti

utjecaja sudionika u vanjskotrgovinskoj razmjeni) zbog čega može nastati šteta

(Andrijanić, 2001:393).

Na uspješno poslovanje i očekivane poslovne rezultate u razmjeni roba i usluga s

inozemstvom mogu negativno djelovati posljedice rizika. Zbog toga je važno da svaki

suvremeni poduzetnik, a posebno onaj čije se poslovanje bavi vanjskom trgovinom,

politiku osiguranja protiv rizika uvrsti u sastavni dio poslovne politike svog poduzeća.

Količina raspoloživih informacija utječe na smanjenje neizvjesnosti rizika, naravno,

bitan uvjet za spječavanje mogućih šteta su spoznaja rizika, uzroka njihovih pojava i

posljedica koje izazivaju .

U nastavku rada definiraju se i detaljnije objašnjavaju poslovni, robni i financijski

rizici.

3.1. Poslovni rizici

U pogledu poslovnih rizika za kupca koji je ujedno i uvoznik postoji rizik hoće li do

njega doći roba upravo one kvalitete i količine kakvu je naručio i platio.

Osim toga, uvijek postoji rizik da se robi na putu do kupca nešto dogodi, bilo havarija

transportnog sredstva, a time i djelomično ili potpuno uništenje robe, bilo da se roba na

15

putu pokvari ili ošteti pri prekrcaju, skladištenju ili slično. Isto tako postoji mogućnost

da se od trenutka sklapanja ugovora do trenutka prispjeća robe do kupca smanji cijena

robe koju kupac prodaje, pa on izgubi očekivanu dobit ( Andrijanić, 2001:393 ).

Za prodavatelja odnosno izvoznika važno pitanje je naplate isporučene robe ili izvršene

usluge. Naplata može izostati zbog raznih razloga, od kojih su neki prema Andijaniću

(2001:393) : solventnost inozemnog kupca, prislina odgoda plaćanja u zemlji kupca,

ratno stanje, valutni porermećaji, stečaja kupca i slično.

Kupcu je najvažnije da kvaliteta i količina robe, koju je naručio i platio, bude u skladu s

kupoprodajnim ugovorom, a prodavatelju da kupac plati robu u skladu s ugovornom

klauzulom o plaćanju. Znači, kupca, ponajprije zanima uredan robni dio izvršenja

kupoprodajnog ugovora, a prodavatelja uredno i pravodobno plaćanje od stane kupca

( Andrijanić, 2001:393).

Rizici se mogu definirati kao prenosivi i neprenosivi, ovisno o mogućnosti određivanja

vjerojatnosti nastupa i štete događaja. Prednost prenosivih rizika je u tome što se

njihovim uočavanjem negativni učinak može smanjiti ili izbjeći njihovim prenošenjem

na osiguravajuća društva ( Frančišković, 2004:286 ).

Osiguranje protiv takvih rizika provodi se kod odgovarajućih osiguravajućih društava

sklapanjem ugovra o osiguranju i uplatom premije osiguranja za rizike obuhvaćene

policom osiguranja, koju osiguravatelj predaje osiguraniku kao potvrdu da će osobi

nazančenoj u polici, ili osobi na koju je polica prenesena, nadoknaditi štete koje nastanu

ako se ostvare osigurani rizici, odnosno da će isplatiti iznos na koji je roba osigurana, a

koji je naznačen u polici ( Andrijanić, 2001:394)

Neprenosivi rizici su oni kojima nije moguće odrediti vjerojatnost nastupanja, pa time

niti visinu štete. Tako se eliminira mogućnost prenošenja brige o riziku, a poduzeću

preostaje da se samo pobrine o sprečavanju ili smanjivanju negativnih učinaka

provođenjem odgovarajuće politike rizika ( Frančišković, 2004:286).

Najjasnija i najjednostavnija podjela poslovnih rizika u vanjskoj trgovini je na skupinu

robnih rizika i financijskih rizika.

16

3.2. Robni rizici i način njihovog osiguranja u vanjskoj trgovini

Robni rizici odnose se na robni dio izvršenja posla i obuhvaćaju sve one događaje koji

na bilo koji način utječu na odstupanje ugovornih klauzula što se odnose na robu,

odnosno na predmet kupoprodaje ( Frančišković, 2004:286).

Najčešće se ovi rizici odnose na isporuku robe nezadovoljavajuće kvalitete, količine i

drugih svojstava; na rizik odstupanja od izvršenja ugovornih obveza u skladu s

ugovornim klauzulama (npr. zakašnjenja u isporuci ili odustajanje od isporuke i sl.);

rizik plasmana robe pripremljene na izvoz ili rizik nabave sirovina, repromaterijala i

drugih proizvoda iz inozemstva; rizik djelomičnog ili potpunog uništenja robe u tijeku

transporta i dr ( Andrijanić, 2001:394).

Ove rizike, stoga, prema Andrijaniću (2001:394) dijelimo na :

§ Rizik vrste, kvalitete i količine robe

§ Tržišni rizik nabave i prodaje

§ Rizik izvršenja kupoprodajnog ugovora

§ Transportni rizik

3.2.1. Rizik vrste, kvalitete i količine robe

Rizici vrste, kvalitete i količine robe mogu nastati zbog sniženja kvalitete robe u tijeku

transporta, uskladištenja i drugih manipulacijama robom ili gubitka u količini robe od

mjesta polazišta do mjesta odredišta, odnosno do trenutka njena preuzimanja od strane

kupca u inozemstvu ( Andrijanić, 2001:394 ).

Rizici vrste i svojstava robe obuhvaćaju sve opasnosti i štete koje u vanjskotrgovinskom

poslu mogu nastati zbog toga što vrsta robe i svojstava robe ne odgovaraju zahtjevima

tržišta . Ovdje je riječ o rizicima koji nastaju zbog toga što vrste i svojstva izvezene robe

ne odgovaraju navikama, ukusu i modi kupca na inozemnim tržištima na koja je roba

izvezena ( Katunarić, 1983:141).

Rizik vrste, kvalitete i količine robe javlja se posebice kod one vrste roba koje su

osjetljive na klimatske i temperaturne promjene, npr. lako se kvare ili gube neke

kvalitativne osobine, oštećenjima ili drugim gubicima u tijeku transporta ili skladišnih

manipulacija kao što su curenje, lom i rasipanje. Rizik vrste i kvalitete robe susrećemo

17

posebno kod robe prigodne potrošnje, u što spadaju artikli za blagdane, sezonska odjeća

i slično. Dakle, vrste proizvoda kod kojih ključnu ulogu u njihovom plasmanu na tržište

čini ukus potrošača i trenutna moda potrošnje podložne su ovom riziku.

Iz toga slijedi da izvoznik mora osigurati sve uvjete da roba, prema ugovorenoj vrsti,

kvaliteti, izgledu, količini, recepturi, standardu (ako je predmet kupoprodaje

standardizirana roba) i u točno ugovoreno vrijeme bude dopremljena na ugovoreno

mjesto isporuke. Ukoliko izvoznik ne ispuni točno te svoje obveze, može nastupiti rizik

kvarenja robe, manjeg ili većeg gubitka ugovorene kvalitete, količinskog gubitka( kala)

iznad uobičajenog, rizik smanjenja cijene sezonske robe za koju naglo pada potražnja

ukoliko se pravodobno nije pojavila na tržištu, rizik da zbog neodgovarajućeg standarda

propisanog u zemlji uvoza mjerodavni organi zabrane njeno napuštanje u promet na

tržištu zemlje uvoza i slično ( Andrijanić, 2001:395).

Neodgovarajućim izvršenjem ugovornih obveza od strane izvoznika, spomenuti rizici ,

često za posljedicu imaju nepreuzimanje robe od strane uvoznika, odnosno stavljanje

takve robe izvozniku na raspolaganje i na njegov trošak glede daljnih postupaka s

robom ( npr. vraćanje robe o trošku izvoznika u njegovu zemlju, uskladištenje robe na

trošak izvoznika, nemogućnost naplate isporučene robe i sl.) . Izvoznik se može zbog

toga naći u situaciji improvizirane prodaje takve robe na inozemnom tržištu, što

najčešće može imati nesagledivu financijsku štetu i gubitak ugleda na inozemnom

tržištu.

Inozemni uvoznik može od izvoznika tražiti naknadu štete za izmaklu dobit, gubitak

vlastitih mušterija, ugrožavanje vlastitog ugleda na domaćem tržištu i sl., što se najčešće

precizira ugovornim klauzulama o naknadi štete uvozniku za slučaj nastupa navedenih

rizika ( npr.penali za zakašnjenje u isporuci, jamstvo banke za dobro izvršenje posla

itd.) ( Andrijanić, 2001:395 ).

Od rizika vrste, kvalitete i količine robe izvoznik se može osigurati na različite načine,

posebice ukoliko se pojavljuje isključivo kao posrednik pri plasmanu robe na inozemno

tržište. Ti su načini (Andrijanić, 2001:395 ).:

§ Pravodobno osiguranje (ugovaranje) odgovarajućeg transportnog sredstva

prikladnog za prijevoz određene vrste robe

18

§ Odgovarajuće uskladištenje robe i osiguranje stručnog rukovanja robom uz

odgovarajuću brigu o robi u tijeku transporta i u skladištu

§ Osiguranje odgovarajućih uvjerenja sanitarnih, veterinarskih, fitopatoloških i

drugih nadležnih inspektorata prije otpreme robe inozemnom kupcu

§ Ugovaranje usluga specijalizirane ovlaštene organizacije za kontrolu količine i

kvalitete robe u međunarodnom prometu, sa zahtjevom da provjere količinu,

kvalitetu i druga svojstva robe koja je predmet kupoprodaje , nadziru transportna

sredstva , skladište i rukovanje robom( klauzula o provjeri količine , kvalitete i

preuzimanja robe obično se unosi u kupoprodajni ugovor, a provjera se može

obaviti i pri otpremi robe u skladištu izvoznika i pri njenom prispjeću na

odredište u inozemstvo)

§ Temeljito poznavanje tržišta prodaje i nabave, osobito za sezonske artikle ili

artikle čiji je plasman vezan uz prigodne datume, pri čemu je nužno dinamiku

proizvodnje uskladiti sa zahtjevima tržišta ( priprema robe za izvoz, pravodobna

otprema i dostava inozemnim kupcima i sl.)

§ Precizno ugovaranje između kupca i prodavatelja svih pojedinosti kojima se

određuje vrsta, kvaliteta i količina robe, prijevozno sredstvo, način skladištenja ,

rok dopreme robe na tržište kupca i način kvalitativnog i kvantitativnog

preuzimanja robe

U slučaju da je izvoznik vanjskotrgovinski porednik koji posreduje pri plasmanu tuđe

robe na inozemno tržište, on je dužan, tj. ima zadatak da upozori svog proizvođača na

sve navedene rizike i sve obveze što ih je ugovorio s inozemnim kupcem. U tom slučaju

izvoznik se može osigurati na slijedeći način : sve navedene rizike prebaci na svog

komitenta i prema njemu zadrži pravo regresa za sve štete što bi ih mogao pretrpjeti

zbog propusta proizviđača, dakako, ukoliko bilo koji od spomenutih rizika nije skrivio

vlastitom nemarnošću ili vlastitim subjektivnim slabostima vezanim uz organizaciju

poslovanja s inozemstvom (Andrijanić, 2001:396).

Ako izvoznik posluje u svoje ime i za svoj račun, što znači da kupuje robu od domaćeg

proizvođača i sam mu tu robu plaća, te robu nakon toga izvozi u svoje ime i za svoj

račun, tada izvoznik nakon kvalitativnog i kvantitativnog preuzimanja robe od domaćeg

19

dobavljača sam snosi sve navedene rizike te se od tih rizika morat osigurati na navedene

načine.

Međutim, uvijek postoji mogućnost tvorničke greške, raznih mana ili nekog drugog

nedostatka na robi, koji se u trenutku preuzimanja robe nisu uočili. Stoga je bitno da

izvoznik zadrži pravo naknade štete od domaćeg dobavljača - proizvođača, ili da mu

neispravnu robu vrati na njegov trošak. Reklamacije u odnosu na domaćeg dobavljača

izvoznik će moći ostvariti ako regulira prava kupoprodajnim ugovorom s domaćim

dobavljačem ili nekim drugim načinom osiguranja od vrste, kvalitete i oličine robe.

3.2.2. Tržišni rizik nabave i prodaje

Rizik nabave i prodaje, odnosno uvoza i izvoza u vanjskoj trgovini, posljedica su

subjektivnih i objektivnih okolnosti koje otežavaju ili potpuno onemogućuju izvršenje

planiranog uvoza ili izvoza ( Andrijanić, 2001:396 ).

Pod subjektivnim okolnostima misli se na unutarnje čimbenike na koje poduzeće može

utjecati, kao što su slabosti u poduzeću, sustavu rada i stručnosti osoblja u pripremi i

izvršenju planiranih poslova izvoza i uvoza. Suprotno od subjektivnih su objektivne

okolnosti. One se odnose na vanjske utjecaje, na koje poduzeće ne može utjecati,

primjer njih su sustavne mjere državnih organa u djelatnosti reguliranja robnog i

platnog prometa s inozemstvom, npr. ograničenje uvoza i izvoza, devizna ograničenja i

slično.

Otklanjanje uzroka koji mogu izazvati pojavu tržišnih rizika nabave i prodaje može se

provesti ( Frančišković, 2004:288 ):

§ otklanjanjem subjektivnih okolnosti u vanjskotrgovinskom poduzeću

§ primjenom samoosiguranja na osnovi trajnog praćenja posljedica

objektivnih uzroka nastanka tržišnog rizika

Na objektivne čimbenike pojave tržišnog rizika teško je utjecati i ne mogu se izbjeći ,

ali se praćenjem događaja koji ih izazivaju njihov negativni učinak može bitno smanjiti.

To se naročito odnosi na sprječavanje gomilanja zalihe robe, koja se zbog mjera

nadležnih državnih organa ili nekih drugih uzroka ne mogu izvesti ni ostvariti planirani

20

devizni priljev. U ostalim slučajevima i izvoznik i uvoznik mogu sami utjecati na

uklanjaje ili smanjenje tržišnih rizika nabave i prodaje.

Protiv navedenih rizika izvoznik se osigurava temeljitim istraživanjem inozemnog

tržišta i informiranjem o stvranom stanju na određenom tržištu, povećanjem

proizvodnosti rada, jačanjem konkurentne sposobnosti na stranom tržištu,

unapređivanjem prodaje, poboljšanjem kvalitete i pružanjem povoljnih uvjeta prodaje

(niže cijene, popusti, kraći rokovi isporuke i sl.) ( Frančišković, 2004:288).

Protiv rizika nabave kupac se najbolje osigurava ako pravodobno osigura stalne izvore

opskrbe sirovinama, repromaterijalom, investicijskom opremom i sl., ako potrebnu robu

nabavlja u najpogodnije vrijeme, kada joj je cijena najniža, ako na temelju sklopljenih

ugovora unaprijed predvidi nabavu potrebih količina i tako postigne određene popuste u

cijeni ( Frančišković,2004:288 ).

Ukoliko to vanjskotrgovinski i devizni propisi zemlje dopuštaju, rizik nabave sirovina i

roba koje su predmet burzovnog poslovanja i trgovanja ( fungibilna – zamjenjiva roba)

može se izbjeći zaključenjem terminskog posla na burzi s odgđenim izvršenjem za

određeni datum (tzv. „hedging“ posao) ( Andrijanić, 2001:397).

3.2.3. Rizik izvršenja kupoprodajnog ugovora

Rizici izvršenja kupoprodajnog ugovora u vanjskoj trgovini postoje zbog mogućnosti

neizvršenja dospjelih obveza jedne ugovorne strane, čime ona izravno nanosi štetu

drugoj ugovornoj strani. Obično se taj rizik pojavljuje u dva slučaja ( Andrijanić,

2001:397) :

1. kad prodavatelj ne isporuči ugovorenu robu ili ne izvrši ugovorenu uslugu (bilo

da kasni u isporuci robe ili izvršenju usluge, bilo da uopće ne izvrši svoju

ugovornu obvezu )

2. kad kupac odbije preuzeti isporučenu robu ili kad uskrati isplatu primljene robe

Prema Andrijaniću ( 2001:397 ), kupac se osigurava od rizika isporuke robe tako da

ispita solidnost poslovanja inozemnog dobavljača, da ugovori penale za neizvršenje

isporuke ili za kašnjenje u isporuci i da ugovornom klauzulom zahtijeva od prodavatelja

bankovnu garanciju za uredno izvršenje posla.

21

Prodavatelj se, prema Andrijaniću ( 2001:397 ), osigurava od rizika preuzimanja robe i

isplate od strane kupca tako da iscrpno ispita bonitete inozemnog kupca, ugovorom

točno odredi trenutak prijelaza rizika i plaćanja robe, da od kupca zatraži izdavanje

bankovne garancije i ugovori kvalitativno i kvantitativno preuzimanje robe u svojoj

zemlji ( najbolje u svome skladištu ).

Isto tako, ako prodavatelj predviđa mogućnost nastanka rizika u svezi s pruzimanjem

robe i plaćanjem, on može ugovoriti instrument osiguranja plaćanja, najčešće

međunarodni dokumentarni akreditiv potvrđen od banke izvoznika, akreditiv i mjenično

pokriće ( s tim da se uz akcept mjeničnog dužnika zahtijeva i mjenični aval – jamstvo

banke ) te bankovnu garanciju da će kupac izvršiti svoje obveze predviđene ugovorom

(Andrijanić, 2001:397 ).

Dodatne mjere osiguranja, a naročito bankovne garancije, izazivaju i dodatne troškove

koji poskupljuju vanjskotrgovinsku poslovnu transakciju. I za izvoznika i za uvoznika

su te mjere nužne, osobito ako je riječ o poslovima velikih vrijednosti.

Rizicima izvršenja kupoprodajnog ugovora izloženi su i uvoznik i izvoznik, no ipak je

taj rizik za uvoznika manji. Uvoznik, odnosno kupac, rizik može jednostavno izbjeći

uvjetovanjem isplate ugovornog iznosa kvalitativnim i kvantitativnim preuzimanjem

robe, odnosno tek nakon što se sam, ili na temelju certifikata za kontrolu kvalitete i

količine robe, uvjeri da je primio upravo onkavu robu kakva je ugovorom definirana i

kakvu je naručio. S druge strane, za izvoznika je rizik izvršenja kupoprodajnog ugovora

mnogo teži i može značiti opasnost da doživi potpunu štetu zbog insolventnosti kupca.

Naime, nakon što je preuzeo robu inozemni kupac može postati insolventan ili

jednostavno odbiti platiti robu. Nadalje, postoji mogućnost, da dođe do iznenadnih

odluka nadležnih državnih organa kojima se privremeno ili trajnije zabranju sva

plaćanja u inozemstvo i slično, pa se ugovoreno plaćanje u roku od 90 dana od dana

isporuke robe ne može ispoštovati.

Za izvoznika najveću opasnost predstavlja ako inozemni kupac padne pod stečaj ili

odbije plaćanje već isporučene i preuzete robe. U drugim situacijama izvoznik ima

mogućnost da isporučenu robu vrati i nađe drugog kupca bez obzira na to što će trpjeti

određene neplanirane troškove, ali barem neće imati potpuni poslovni gubitak. Rizik

22

neplaćanja od strane inozemnog kupca može se pojaviti i kod ugovorenog gotovinskog

plaćanja ili kod kreditnog aranžmana pa je važno da u oba slučaja izvoznik osigura

naplatu svojih potraživanja izravnim ili neizravnim načinima osiguranja naplate. U oba

slučaja izvoznik mora nastojati izbjeći prislinu naplatu svojih potraživanja od

inozemnog dužnika- kupca , jer su takvi postupci najčešće dugotrajni, izazivaju velike

troškove, neizvjesni su glede krajnog ishoda čak i nakon pozitivne sudske, odnosno

arbitražne presude, posebice u slučaju insolventnosti inozemnog dužnika, kad ni

prisilina sudska ovrha na dužnikovoj imovini ne mora dati nikakva rezultata, itd

(Andrijanić, 2001:398). Preporuča se uvijek ugovarati nadležnost domaće arbitraže , ili

ako to nije moguće barem neutralne arbitraže u nekoj trećoj zemlji.

3.2.4. Transportni rizici

Transportni rizik predstavlja zbroj svih mogućih šteta koje mogu nastati na robi pri

njenom prijevozu, odnosno opasnosti koje se mogu dogoditi na transportnom putu od

mjesta polazišta do mjesta odredišta i koje mogu izazvati djelomičnu ili potpunu štetu

na robi (Andrijanić, 2001:398).

Transportni rizici osobito su naglašeni jer je roba na transportnom putu izvan nadzora

prodavatelja i kupca. Dakle, transportni rizik je rizik oštećenja ili gubitka robe na

prijevoznom putu uslijed npr. nezgode, havarije, rata, terorizma ili drugih događaja.

Rizici se u transportu najčešće dijele na ove vrste ( Frančišković, 2004:289):

§ osnovni transportni rizici

§ dopunski transportni rizici

§ ratni i politički rizici

U osnovne transportne rizike ulaze : opasnosti od prometnih nezgoda- nesreća (sudar

vozila, iskliznuće prijevoznog sredstva, prevrnuće, pad zrakoplova i dr. ), elementarne

nepogode ( oluja, prolom oblaka, poplava, snježne mećave, zaleđivanje dijelova mora,

rijeka, jezera i kanala, klizanje tla, grom, potres i dr.), požar i eksplozija u prijevoznom

sredstvu ( jedino požar izazvan samozapaljenjem robe ne ulazi u osnovne rizike, jer je

riječ o šteti koja je uslijedila zbog prirodne mane ili kojega dugog svojstva robe) ,

razbojstvo, provalna krađa, kao i neisporuka robe (Andrijanić, 2001:399).

23

Dopunski rizici vezani su uz svojstvo robe koja se prevozi i obuhvaćaju : krađu , vlagu,

lom curenje, rasipanje, rđanje, pokisnuće, štet od slatke i morske vode, kvarenje robe,

znojenje i zagrijavanje robe i slične štete koje nastaju zbog loše ambalaže i prirodnih

osobina robe. Posebnu skupinu dopunski rizika čine tzv. manipulativni rizici, koji

obuhvaćaju štete što nastaju zbog neispravnosti iskrcaja, ukkrcaja i prekrcaja tereta

(Andrijanić, 2001:399).

Ratni i politički rizici nastaju zbog neprijateljstava između pojedinih zemalja ili zbog

izvanrednih događaja , odnosno stanja u nekoj državi (Andrijanić, 2001:399).

Točnim ugovaranjem transportne klauzule i posebnim ugovaranjem osiguranja od

transportnih rizika koje se provodi pri osiguravajućim duštvima, izvoznik i uvoznik se

osiguravaju od transportnih rizika.

Osiguravajuća društva dijele transportno osiguranje na domaći kargo ( teret ) i

međunarodni kargo. Sa stajališta vanjske trgovine zanima nas međunarodni kargo koji

obuhvaća tri osnovne skupine osiguranja (Andrijanić, 2001:399):

1. osiguranje uvoznog karga

2. osiguranje izvoznog karga

3. osiguranje tranzitnog karga

Prema predmetu osiguranja, transportno osiguranje dijelimo na (Andrijanić, 2001:399):

§ osiguranje prijevoznih sredstava ili kasko osiguranje

§ osiguranje robe ili kargo osiguranje

§ osiguranje vozarine ( koja se može osigurati u bruto ili neto iznosu)

§ osiguranje odgovornosti vozara ( koja s obzirom na pravnu osnovu može biti:

ugovorna odgovornost i izvanugovorna odgovornost, a s obzirom na nužnost

sklapanja ugovora , može biti dobrovoljna i obvezna)

Osiguranje od transportnih rizika provodi se na temelju ugovora o osiguranju s

osiguravajućim društvom, koje se obvezuje da će ako nastupi događaj koji predstavlja

osigurani slučaj, isplatiti osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu, odnosno ugovorenu

svotu (Andrijanić, 2001:399).

24

Visinu premije osiguranja, osiguravatelj određuje ovisno o tome od kojih sve rizika

osiguranik želi osigurati svoju robu. Naravno, što je više rizika od kojih se osigurava

roba, viša je i premija osiguranja. Sukladno tome, potrebno je voditi računa o štednji i

opsegu osiguranja koje nepotrebnim troškovima neće znatno utjecati na cijenu robe. U

obzir treba uzeti i sve specifičnosti koje su vezane uz vrstu i svojstva robe, transportni

put, prijevozno sredstvo, ratne opasnosti, štrajkove i druge političke nemire u pojedinim

zemljama i sl., jer u slučaju da takvi rizici nastupe (a nisu obuhvaćeni u polici

osiguranja), osiguravatelj neće isplatiti nastalu štetu. Rezultat toga mogu biti

nesagledive materijalne i druge posljedice za izvoznika ili uvoznika.

U slučaju da nastane šteta na robi tijekom transporta osiguranik ima obvezu te je dužan

odmah izvijestiti osiguravatelja o nastanku rizika i nastaloj šteti. Dužan je

osiguravatelju dati sve podatke i priložiti svu dokumentaciju radi utrvđivanja naravi,

uzroka, visine štete i ostalih važnih okolnosti na temelju kojih osiguravatelj onda

utvrđuje pravo na naknadu štete. Osiguravatelj će osiguraniku nadoknaditi štetu pod

uvjetom da između osiguranih rizika i nastale štete postoji uzročna veza, da osiguranik

nije kriv za nastalu štetu i ako su ispunjeni svi uvjeti, odnosno ugovorne odredbe koje

uređuju međusobna prava i obveze između osiguravatelja i osiguranika (Andrijanić,

2001:400).

Odštetna dokumentacija, odnosno isprave obuhvaćaju : policu osiguranja, prijevoznu

ispravu ( teretnicu ili tovarni list), zapisnik o utvrđivanju štete, trgovačke fakture za

robu koja je predmetom osiguranja, proteste prijevozniku, korespondenciju s pojedinim

sudionicima u transposrtu, zapisnik havarijskog komesara o nastaloj šteti, zapisnik

nadležnog organa unutarnjih poslova ( policije), ako je riječ o krađi i dr. (Andrijanić,

2001:400).

3.3. Financijski rizici i načini osiguranja

Financijski rizici obuhvaćaju posebnu skupinu rizika u vanjskotrgovinskom prometu

koji nastaju nastupanjem izvanrednih neizvjesnih događaja koji omogućuju realizaciju

financijskih utanačenja predviđenih u kupoprodajnom ugovoru s inozemnim partnerom.

Njime se onemogućuje naplata potraživanja za izvezenu robu i usluge kao i financijski

obračun izvršenog izvoza uz uvjete i način na koji je to ugovoreno ( Katunarić,

1983:146).

25

Financijski su rizici opasnost koja može djelomično ili potpuno onemogućiti da se

plaćanje i naplata, odnosno financijska likvidacija vanjskotrgovinskog posla, izvrši na

ugovoreni način i u ugovorenom roku (Andrijanić, 2001:401).

Financijski rizici mogu značajno utjecati na pogoršanje planiranog financijskog

rezultata, a njihove posljedice se mogu negativno odraziti na interese šire društvene

zajednice i gospodarstva općenito u slučaju da prijeđu okvire poslovnih interesa

vanjskotrgovinskih poduzeća.

Financijski su rizici dijelom posljedica subjektivnih osobina uvoznika, koje dovode do

toga da kupac ne plaća u roku ili da postane insolventan, a drugim su dijelom posljedica

izvjesnih mjera državne vlasti ili kretanja tečaja nekih valuta na svjetskom novčanom

tržištu ( Kraljić, 1982:90).

U vanjskotrgovinskoj praksi uobičajena je podjela financijskih rizika na ( Frančišković,

2004:290) :

§ komercijalne rizike, koji proizlaze iz volje dužnika i/ili jamca da ne izvrši

plćanje, iz zatezanja plaćanja i/ili iz platne nesposobnosti, uvijek kad je dužnik

i/ili jamac gospodarska, odnosno privatna organizacija

§ nekomercijalne rizike, pod kojima podrazumijevamo rizike kod kojih se kao

dužnik i/ili jamac pojavljuje država ili neko državno poduzeće

Na veličinu komercijalnog rizika utječu razni čimbenici, kao što su (Andrijanić,

2001:401): trgovačke navike i bonitet dužnika, odnosno njihov poslovni ugled, koji se

ogleda u njegovoj moralnoj, intelektualnoj i fizičkoj sposobnosti za obavljanje

vanjskotrgovinskih poslova.

Nekomercijalni rizici, za razliku od komercijalnih, nisu vezani uz sposonost trgovačkog

poslovanja. Oni se dijele na (Andrijanić, 2001:401) :

§ katastrofičke rizike, koji su rezultat razarajućih prirodnih sila i događaja koji

izazivaju gubitak ljudskih života i velika pustošenja pojedinih područja. U ove

rizike spadaju : potres, pomicanje ili klizanje tla, vulkanske erupcije, poplave,

uragani, veliki požari i druge prirodne nepogode. Osnovna im je značajka da

čovjek ne može utjecati na uzrok njihova nastanka i stoga predstavljaju „višu

26

silu“. Neki od ovih rizika uključeni su u pojedine police osiguranja. Institutska

klauzula B engleske pomorske police izričito navodi pokriće rizika od potresa ,

vulkanske erupcije ili groma, a osiguranje od nekih drugih rizika valja posebno

ugovoriti.

§ političke rizike, odnosno političko - socijalne rizike koji predstavljaju opasnosti

što mogu nastati zbog iznenadnih mjera državnih organa dužnikove zemlje

(zabrana uvoza, otežavanje transfera, moratorij plaćanja prema inozemstvu itd.)

koje mogu dovesti do toga da uvoznik - dužnik postane nesposoban za izvršenje

svoje ugovorne obveze. U ove se rizike ubrajaju i izvanredni, neočekivani i

nepovoljni događaji, kao što su ratovi, pobune, štrajkovi, građanski nemiri,

revolucije, smjene političke vlasti i sl., koji također mogu onemogućiti uvoznika

iz takvih zemalja da izvrši plaćanje ugovorenog iznosa. Ove je rizike veoma

teško, odnosno nemoguće procijeniti. Političko-socijalni rizik se ne može

osigurati, osim ako ga ne osiguraju državni organi ili specijalne ustanove za

osiguranje nekomercijalnih rizika radi unapređenja izvoza iz vlastite zemlje.

Financijski se rizici mogu podijeliti prema uzrocima i posljedicama u odnosu na

novčani, odnosno financijski aspekt likvidacije vanjskotrgovinskih poslovnih

transakcija s ciljem lakšeg uočavanja , praćenja i osiguranja.

To su slijedeći rizici (Andrijanić, 2001:402):

§ Rizik cijene

§ Rizik izvoznog kredita

§ Rizik konvertiranja

§ Rizik transfera

§ Tečajni rizik

§ Valutni rizik

§ Politički rizik

U nastavku rada pobliže će se objasniti svaki od navedenih financijskih rizika.

27

3.3.1. Rizik cijene

Rizik cijene je opasnost da dođe do poskupljenja predmeta kupoprodaje, odnosno do

promjene ugovorene visine cijene bilo na štetu kupca ili na štetu prodavatelja

(Frančišković, 2004:290).

Rizik cijene je, dakle, naknadna promjena tržišne cijene predmeta kupoprodaje koji je

prodan po fiksnoj cijeni. Ukoliko dođe do povećanja cijene ta situacija nanosi štetu

prodavatelju, a s druge strane situacija smanjenja cijene nanosi štetu kupcu.

Uzroci koji mogu izazvati promjenu u cijeni predmeta kupoprodajnog ugovoramogu biti

dvojaki : jedni se odnose na odstupanje od ugovornih klauzula, kao što su naknadni

zahtjevi kupca ili prodavatelja, nepravodobno preuzimanje robe, zakašnjenje u isporuci

robe ili u izvršenju neke gospodarske usluge i slično, a drugi se odnose na promjene u

troškovima proizvodnje u zemlji prodavatelja ili troškovima gradnje u zemlji kupca –

investitora (Andrijanić, 2001:402).

Prodavatelj će, u situaciji u kojoj kupac naknadno postavlja određene zahtjeve, radi

zadržavanja dobrih poslovnih odnosa s kupcem, nastojati udovoljiti njegovim

zahtjevima u granicama svojih mogućnosti. Ta granica, u kojoj prodavatelj, bez

opasnosti od rizika za svoj konačan poslovni rezultat, može udovoljiti zahtjevima

kupca, kreće se do razine uobičajenog poslovnog rizika (tzv. „neobuhvaćeni rizici), koji

je izvoznik već uračunao u svoju kalkulaciju cijene predmeta izvoza ( tzv.

„samoosiguranje“ (Andrijanić, 2001:402).

Međutim, ukoliko ta granica bude prekoračena, svaki daljnji zahtjev kupca, koji ujedno

stvara novo opterećenje kalkulacije izvoznog posla, treba se komercijalno riješiti u

okviru korekcije ugovorne cijene predmeta kupoprodaje, tzv. revizijom ugovorene

cijene .

Ovi se rizici mogu potpuno ili djelomično otkloniti na ove načine (Frančišković,

2004:290-291):

§ Da izvoznik ugovorom precizira obvezu kupca da u ugovorenom roku preuzme

robu, jer će se u protivnom roba uskladištiti na njegov trošak i rizik, a za vrijeme

28

zakašnjenja njenog pruzimanja morat će platiti i penale u visini uobičajene

kamatne stope u odnosu na fakturnu cijenu robe

§ Da izvoznik ugovori klauzulu naplate fakturne vrijednosti robe na osnovi

varanta (skladišni list javnog skladišta) ili na osnovi potvrde međunarodnog

špeditera o prijevozu robe na neodgodivu otpremu po nalogu kupca

§ Da pri ugovaranju kupoprodaje skupe investicijske opreme, posebice ako se radi

o dugoročnoj i količinski velikoj isporuci ( postrojenja, strojevi, uređaji i sl.), ili

o građevinskim i drugim investicijskim radovima u zemlji kupca (investitora),

kupac i prodavatelj uglave mogućnost revizije ugovorene cijene primjenom

metode klizne skale

3.3.2. Rizik izvoznog kredita

Osiguranje izvoznih kredita u širem smislu, uključujući u to čitav splet garantnih i

osiguravateljnih poslova povezanih s izvoznim poslovanjem, postalo je u suvremenom

svijetu nezaobilazan instrument vanjske politike suvremenih država (Špoljarić,

2007:121-122).

Rizik izvoznog kredita predstavlja opasnost da inozemni kupac prestane otplaćivati

isporučenu robu odnosno obavljenu uslugu, tj. da se otplate ne realiziraju po ugovorenoj

dinamici i po ugovorenim uvjetima.

Financiranje ugovorenih vanjskotrgovinskih poslova čija vrijednost često premašuje

uvoznikove financijske mogućnosti riješava se kreditnim aranžmanima. Kreditiranje

izvoza robe i usluga obavlja se putem komercijalnih ili bankovnih kredita i vezano uz

određene aranžmane i propise zemalja izvoznika i uvoznika kojima se reguliraju

kreditni odnosi s inozemstvom ( Frančišković, 2004:291).

Osim izvoznika – kreditora i uvoznika – kreditiranog partnera u vanjskotrgovačkim

poslovima ugovorenima „na kredit“ javlja se i država, koja odgovarajućim propisima

utvrđuje uvjete kreditiranja vanjske trgovine i izravno sudjeluje u osiguranju rizika

izvoznih kredita (Klasić i Andrijanić, 2007:28).

Uzroci opasnosti da izvoznik ne naplati svoja financijska potraživanja prema

odobrenom kreditu inozemnom uvozniku jesu u slijedećem (Klasić i Andrijanić,

2007:28):

29

§ Da inozemni kupac (dužnik) ne izvrši svoju obvezu plaćanja (otplate) kredita u

ugovorenom roku zbog insolventnosti, nesolidnosti u izvršavanju ugovornih

obveza, stečaja i sl.- subjektivni čimbenici

§ Da do nemogućnosti naplate dospjelih potraživanja prema odobrenom kreditu

dođe zbog djelovanja uzroka neovisnih o volji kupca – dužnika i nemogućnosti

da na takve uzroke utječe, odnosno da ublaži njihovo negativno djelovanje ili ih

ukloni- objektivni čimbenici

U skupinu rizika izvoznog kredita, koji djeluju mimo kupčeve volje i mogućnosti da ih

ukoloni, ubrajaju se ( Andrijanić, 2001:404) : gospodarsko stanje u zemlji kupca,

moguće političke i gospodarske promjene u zemlji kupca, konjukturna variranja većeg

opsega (krize), opće političko stanje u zemlji kupca i u svijetu, ratni sukobi, štrajkovi i

građanski nemiri, djelovanje slučaja više sile i dr.

Zbog prirode, vjerojatnosti i intenziteta, subjektivnih i objektivnih razloga i uzroka

nastanka rizika izvoznog kredita, izvoznik ih najčešće ne može sam podnijeti.

Prvenstveno zbog toga dolazi do podjele rizika izvoznog kredita između izvoznika i

njegove zemlje. Zemlji izvoznika je u interesu proširenje međunarodne razmjene i

povećanje izvoza putem vanjskotrgovinskih poduzeća, pa preuzima na sebe veći dio

rizika izvoznog kredita.

Načelo podjele izvoznog rizika između izvoznika i njegove zemlje ostvaruje se tako da

izdavanjem dokumenata o osiguranju kreditnog izvoznog posla, putem ovlaštenih

ustanova, država na sebe preuzima jamstvo prema izvozniku da će, uz određene uvjete,

nadoknaditi moguće štete prouzročene djelovanjem elementa kreditnog rizika. Predmet

osiguranja prema izvoznome kreditu jest ugovoreno izvoznikovo novčano potraživanje

prema inozemnom kupcu za izvršenje materijalne isporuke ili usluge. U ovu se

vrijednost mogu uračunati iznosi na ime troškova financiranja (kamata i dr.), ali se u

načelu, ne prihvaćaju izvoznikova ugovorena potraživanja na koja stječe pravo,

uvjetovana određenim postupkom, gledištem kupca ili stjecanjem okolnosti u kojima se

on našao (razne ugovorne klauzule, penali, neke naknade štete, zatezne kamate za

nepravodobne uplate i sl.) (Klasić i Andrijanić, 2007:28).

30

Osiguranje vanjskotrgovinskog posla izvoznog kredita provodi se na temelju

izvoznikove molbe koju podnosi nadležnoj ustanovi uz predočenje svih propisanih

dokumenata i podataka o samom poslu (tekst ugovora, kalkulacije izvoznika, dokumenti

o registraciji posla kod nadležnih vanjskotrgovinskih i deviznih organa, informacije o

kreditnoj sposobnosti kupca s izvještajem nadležne ustanove o stanju i izgledima u

platnom prometu sa zemljom kupca i dr.) ( Andrijanić, 2001:404).

Izvoznik je također dužan pružiti vjerodostojne dokaze o poduzimanju svih mjera glede

redovnog osiguranja od rizika izvoznog kredita u odnosu na kupca iz inozemstva.

Ovaj dio izvoznikove obveze sastoji se obično od ( Andrijanić, 2001:405) : osiguranja

naplate ugovorenog avansa, osiguranja izdavanja jamstva poznate banke iz zemlje

kupca ili neke svjetske banke, odnosno izdavanja supergarancije, mjeničnog pokrića

odobrenog kredita uz mjenični akcept kupca, a prema potrebi i mjeničnim jamstvom

ugledne banke i informacije o bonitetu inozemnog kupca i dr.

Država, iz shvatljivih razloga, ne prihvaća rizik izvoznog kredita u cijelosti jer tako

utječe na izvoznika da izbjegava sumnjive i nedovoljno pripremljene kreditne izvozne

poslove i nesolidne poslovne partnere u inozemstvu.

3.3.3. Rizik konvertiranja

Rizik konveritranja odnosno rizik pretvaranja jedne valute u drugu radi podmirenja

dospjelih obveza nastaje zbog nepostojanja mogućnosti da se kod žiro centrale pri

bilateralnom klirinškom obračunu (konvertiranju) platni nalozi u domaćim, nacionalnim

valutama pretvaraju u ugovorenu valutu plaćanja (najčešće u valutu zemlje izvoznika)

radi isplate dospjelih obveza u korist inozemnih izvoznika – vjerovnika ( (Klasić i

Andrijanić, 2007:230 ).

Dakle, rizik konvertiranja znači odgodu plaćanja prema inozemstvu, a uzrok tomu je što

država ne izvršava pretvaranje nacionalne valute u drugu ili zadržava isplatu domaćim

izvoznicima dospjelu priljevom neke strane valute.

Ova vrsta rizika svojstvena je za bilateralne klirinške sprazume. Klirinški ugovor je

ugovor o vanjskotrgovinskim odnosima između dviju ili više zemalja koje imaju

devizna ograničenja. Ugovorne strane svoje obveze, u međusobnom kupovanju i

31

plaćanju robe i usluga, umjesto plaćanja u valuti zemlje izvoznice uplaćuju u domaćoj

valuti te obveze likvidiraju prebijanjem uzajamnih potraživanja i dugovanja

(www.limun.hr , 29.04.2014)

Ti rizici posljedica su nedostataka koje takvi sporazumi donose glede funkcioniranja

trgovačkog prometa i njegova obračuna, odnosno neusklađenosti opsega isporuka

između zemalja potpisnica bilateralnog kliringa.

Posljedice rizika konvertiranja za izvoznika su da ne može pravodobno naplatiti svoja

potraživanja, koja se beskamatno odgađaju, što može potrajati duže ili kraće vrijeme,

ovisno o brzini oporavka salda bilance plaćanje zemlje dužnika (Andrijanić, 2001:411) .

Rizik konvertiranja može se smanjiti boljim usklađivanjem međudržavnih ekonomskih

odnosa s obzirom na opseg i vrijednost isporuka u jednom i drugom smjeru,

privremenim zaustavljanjem robe u zemlju dužnika tijekom trajanja ovog rizika,

donošenjem posebnih zakonskih propisa o kontigentiranju izvoza i uvoza, vezivanju

izvoza uz uzvoz po količini i vrijednosti i dr. ( Klasić i Andrijanić, 2007:30)

3.3.4. Rizik transfera

Transfer znači doznačavanje valute u inozemstvo, pa rizik transfera znači nemogućnost

izvršenja platnih naloga iz zemlje uvoznika u zemlju izviznika u skladu s ugovorenim

obvezama (Frančišković, 2004:292).

Prema Andrijaniću (2001:411) rizik transfera posljedica je autonomnih,

intervencionističkih i drugih mjera državnih vlasti u zemlji uvoznika, kojima se kupac

ometa ili sprječava da izvrši svoje obveze plaćanja prema dobavljaču iz inozemstva .

Rizik transfera nije uvjetovan subjektivnom voljom kupca ni njegovom insolventnošću,

već okolnostima na koje ne može utjrcati, stoga je na njega je vrlo teško djelovati ili ga

potpuno uklonoiti. Ovaj rizik ubraja se u skupinu nekomercijalnih rizika te se osigurava

kod nadležnih ustanova kako je to navedeno u prikazu osiguranja od rizika izvoznog

kredita.

Ova vrsta rizika varira od zemlje do zemlje, ponajveći rizik nalazimo u zemljama u

razvoju, koje su , prema statistici razvijenih zemalja, rangirane na ljestvici od A do D.

32

Definiranje veličine rizika transfera provedeno je na ovaj način ( Klasić i Andrijanić,

2007:31):

§ A - nema granica za devizni transfer kapitala ili repatrijaciju profita

§ B - postoje manje ili mjestimične teškoće pri transferu koje su moguće u

određenom razdovlju

§ C - veća zakašnjenja i mogućnost blokade financijskih transfera

§ D - velika kontrola odljeva deviza i duži zastoji u transferu deviza – stalna

opasnost od rizika transfera

Navedena ljestvica rizika financijskog transfera se mijenja povremeno, odnosno

pojedina zemlja koja se nalazi u skupini D, promjenom gospodarskih ili političkih

okolnosti koje su je dovele u tu skupinu, u kratkom roku može biti svrstana u skupinu

A.

3.3.5. Tečajni rizik

Tečajni rizik definra se kao neizvjesnost vrijednosti domaće valute u odnosu na

vrijednost strane valute zbog promjene deviznog tečaja. Naime, pod utjecajem brojnih

ekonomsko-političkih čimbenika i neprestanih promjena ponude i potražnje za

devizama, devizni tečaj podložan je učestalim fluktuacijama, koje dovode do odstupanja

stvarne vrijednosti jedne (ugovorene) valute i druge valute, tj. one u kojoj se mora

izvršiti plaćanje( www.limun.hr , 1.5.2014).

Tečajni rizik nastaje kao posljedica određenog stanja na svjetskom novčanom i

deviznom tržištu i znači mogućnost nastanka štete za jednog od poslovnih partnera zbog

fluktuirajućih tečajeva ugovorene valute ( Klasić i Andrijanić, 2007:31).

Zbog promjene tečaja koja može realno smanjiti ili uvećati odnos vrijednosti dviju

valuta, a time i utjecati na iznos ugovorene veličine obveza ili potraživanja (npr. iznosa

otplate kredita, isplate osigurane svote i premije kod životnog osiguranja i sl.), prilikom

zaključivanja ugovora o isplati osiguranja, kredita ili drugih oblika plaćanja, ugovorne

strane dogovaraju i valutnu klauzulu kojom se štite od tečajnog rizika. Tim postupkom

ugovorne strane fiksiraju odnos vrijednosti dviju valuta.

33

Dođe li do promjene vrijednosti ugovorene valute u odnosu na nacionalnu valutu jedne

ili druge ugovorne strane, šteta se odražava na odstupanje od predviđenih poslovnih,

odnosno financijskih učinaka. Financijski učinci pogađaju izvoznika tako da za

izvezenu robu ili izvršenu uslugu dobije isti iznos ugovorene valute koja je u

međuvremenu izgubila na svojoj vrijednosti, a uvoznika tako da plaća ugovoreni iznos

valute kojoj je u međuvremenu vrijednost izuzetno porasla.

Prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora sporazumno se, između ugovornih strana,

utvrđuje valuta plaćanja, odnosno valuta u kojoj je iskazana cijena predmeta

kupoprodaje. U dogovorenoj valuti fakturira se svaka izvršena isporuka robe ili

obavljene usluge i kupac je obavezan u toj valuti platiti fakturirani iznos.

Pri izboru valute u postojećim uvjetima, ugovornim stranama stoje na raspolaganju tri

vrste valuta, za koje su značajni posebni rizici ( Andrijanić, 2001:412):

1. Valute s potpuno varijabilnim tečajevima razmjene - tečaj njihove razmjene

određuje se postojećim odnosom ponude i potražnje za pojedinom valutom na

međunarodnome deviznom tržištu

2. Valute s ograničeno varijabilnim tečajevima - tečaj može varirati samo u okviru

donje i gornje granice, koje određuje nadležni državni organ

3. Valute sa službeno određenim stabilnim tečajevima po kojima se ona nalaze u

prometu - tečajni rizik , kao posljedicadjelovanja tržišnih okolnosti u prometu

valute, ovdje uopće ne postoji

Budući da ovaj rizik može pogoditi i izvoznika i uvoznika, bitno je da se od njega

osiguraju tako da ugovore isplatu ugovorene kupoprodajne cijene u valuti plaćanja po

intervalutnom tečaju između te i neke druge čvrste valute, koji će ostati na snazi na dan

efektivnog izvršenja plaćanja ( Andrijanić, 2001:413) .

Od velike važnosti je da izaberu neku čvrstu valutu od obostranog povjerenja za koju se

ne očekuju znatnije promjene u odnosu na ugovorenu valutu plaćanja u tijeku izvršenja

kupoprodajnog ugovora.

34

Ukoliko ugovorne strane nisu sigurne u tečaj čvrste valute plaćanja, mogu takvu

ugovorenu valutu vezati uz neku drugu – stabilniju valutu s time da odnos tečaja između

tih valuta ostane stalan ( Andrijanić, 2001:413).

3.3.6. Valutni rizik

Valutni rizik nastaje zbog iznenadne promjene glede povećanja ili smanjenja vrijednosti

jedinice određene valute kao zakonskog dredstva plaćanja, nastale kao posljedica

odluke nadležne državne vlasti, odnosno kao odraz određene gospodarske politike u

zemlji ( Klasić i Andrijanić, 2007:32).

Valutni rizik nastaje kada se uspostavi novi intervalutni tečaj neke valute u odnosu na

druge valute, a javlja se u dva oblika ; devalvacija i revalvacija (Frančišković,

2004:293).

Kako je devalvacija, odnosno utvrđivanje niže vrijednosti nacionalne valute neke zemlje

u odnosu na neku stabilnu valutu ili u odnosu na neko drugo mjerilo, učestalija pojava

to je i izvoznik izloženiji ovom riziku. Valutni rizik može uzrokovati velike štete pa

postoje i razne metode na koje se taj rizik može minimizirati, a klasificirane su na

interne i eksterne metode.

U nastavku se navode interne i eksterne metode minimiziranja valutnog rizika.

Interne metode služe se oruđima upravljanja rizicima koja su dio vlastitog financijskog

menadžmenta poduzeća između poslovno povezanih kompanija, a kao podlogu nemaju

nikakve ugovore s trećom stranom izvan poduzeća. Ove metode obuhvaćaju: prijeboj,

kompenzaciju, tehniku prijevremenog i odgođenog plaćanja, politiku varijacije cijena i

upravljanje aktivom i pasivom. Neke od ovih metoda mogu biti ograničene propisima i

kontrolom, neke od njih u pojedinim zemljama nisu dopuštene, a u drugima postoje

određene restrikcije ( Andrijanić, 2001:413).

Prijeboj uključuje povezane kompanije koje međusobno trguju. Naime, skupina

kompanija jednostavno poravnava svoje međusobne dugove isplatom preostalog neto

iznosa. Bruto iznosi dugovanja i potraživanja prebijaju se, a iskazuju se samo neto

iznosi dugovanja ili potraživanja ( Andrijanić 2001:413).

35

Postoji bilateralni i multilateralni prijeboj. Bilateralni uključuje dvije kompanije, te

svaka od njih prebija svoja dugovanja i potraživanja prema drugoj kompaniji u svojim

poslovnim knjigama, a cash-flow je reduciran na iznos razlike međusobnih dugovanja i

potraživanja. Problem pri provođenju bilateralnog prijeboja jest izbor valute koja će se

pritom koristiti. Multilateralni prijeboj uključuje više od dvije povezane kompanije s

međusobnim dugovanjima i potraživanjima, a gotovo uvijek koriste se uslugama

centralnih financijskih korporacija, te se iako je mnogo složeniji, u načelu ne razlikuje

od bilateranog.

Trgovinska i devizna kontrola u mnogim zemljama ograničavaju bilateralni i

multilateralni prijeboj, pa je potrebno pomno proučiti devizne zakone zemlje kompanije

s kojom se želi ući u prijeboj ( Andrijanić, 2001:413).

Kompenzacija je mehanizam u kojem kompanija usklađuje svoje priljeve u stranoj

valuti s odlijevom u stranoj valuti, uvažavajući iznos i rok dospijeća. Priljevi u stranoj

valuti služe za plaćanje u stranoj valuti, tako da se izbjegne potreba da skupina

kompanija izlazi na devizno tržište radi nabave potrebnih deviza zbog neusklađenosti

deviznog priljeva i odlijeva. Uvijet za kompenzaciju je tijek priljeva i odljeva u istoj

stranoj valuti između skupine kompanije, što omogućuje „prirodnu“ kompenzaciju. Nju

treba razlikovati od tzv. „paralelne“ kompenzacije, kod koje se priljev i odljev odvija u

razlićčitim valutama, za koje se očekuje gostovo istodobno kretanje (Andrijanić,

2001:413).

U mehanizmu kompenzacije poteškoće mogu nastati zbog nesigurnosti glede vremena

plaćanja ili naplata od treće strane. Zbog nepredviđenih zakašnjenja mogu nastati

teškoće u međunarodnim plaćanjima i nastojanjima da se kompenziranje priljeva i

odljeva međusobne uskladi. Za uspjeh takvih kompenzacija važna je kvaliteta

informacija koje dolaze u korporacijsku centralu, uključujući stvarne i stručne procjene

datuma kompenzacije. Opseg kompenzacije u pojedinim zemljama ograničen je

deviznim kontrolom.

Prijevremeno i odgođeno plaćanje odnosi se na usklađivanje kreditnih uvjeta između

kompanija. Ono uglavnom služi za plaćanje između povezanih kompanija unutar

skupine ( Andijanić, 2001:414).

36

Pod prijevremeno plaćanje podrazumijeva se podmirenje obveze prije ugovorenog

datuma dospijeća, a odgođeno znači odgađanje plaćanja obveze nakon datuma

dospijeća.

Tehnike prijevremenog i odgođeno plaćanja kreirane su za iskorištavanje prednosti

očekivane devalvacije ili revalvacije ugovorene valute plaćanje. Pri donošenju odluke o

prijevremenom ili odgđenom plaćanju mora se uzeti u obzir stajalište cijele skupine

povezanih poduzeća i kombinirani utjecaj slijedećih čimbenika: vremenena i visine

očekivane promjene tečaja, odnosa kamatnih stopa i neto poreznog efekta ( Andrijanić,

2001:414).

Ovakva plaćanja mogu biti ograničena propisima devizne kontrole neke zemlje , budući

da mogu utjecati na bilancu plaćanja te zemlje. Upravo iz tog razloga domaća vlast

nekad propisuje dopuštene okvire kreditnih uvjeta koji se moraju poštovati u

međunarodnoj trgovini.

Politika varijacije cijena uključuje rastuće prodajne cijene kako bi se uračunali suprotni

učinci od promjena tečajeva ( Andrijanić, 2001:414).

U ovoj tehnici se susrećemo s pojmom transferna cijena, koja označuje cijene roba i

usluga koje kruže između kompanija.

Kao tehnika upravljanja rizikom, varijacije transfernih cijena označavaju arbitražne

cijene međukompanijskih prodaja roba i usluga po cijenama višil ili nižim od

normalnih. Pod normalnom cijenom ovdje se podrazumijeva tržišna cijena , ukoliko

postoji tržište, ili, ako tržište ne postoji, cijena po kojoj bi se roba ili usluga prodavala

trećoj strani ( Andrijanić, 2001:414).

U većini zemalja traži se primjena arbitražne cijene, te u gotovo svim zemljama porezne

vlasti imaju pravo odrediti cijenu kada se sumnja da postoji manipulacija cijenama.

Upravljanje aktivom i pasivom tehnika je koja može biti upotrebljenja za uravnoteženje

bilance, poboljšanje usklađenosti priljeva i odljeva ili poboljšanje stanja glede

ostvarivanja prihoda. Ovo upravljanje može imati agresivan i defenzivan pristup. U

agresivnom pristupu poduzeće jednostavno povećava primitke iskazane u valuti za koju

se očekuje da će biti slaba. Nasuprot tome, defenzivan pristup uključuje usklađivanje

37

primitaka i izdataka po valutama, ne uzimajući u obzir jesu li te valute slabe ili jake

(Andrijanić, 2001:415).

Eksterne metode se odnose na ugovorne odnose izvan skupine povezanih poduzeća

zbog smanjenaj rizika i gubitka na tečajnim razlikama te se u nastavku neke od njih one

objašnjavaju.

Forward tržište ( buduće tržište ) postiji za većinu , iako ne za sve glavne svjetske

valute. Premda je na nekim tržištima teže poslovati većim iznosima valuta, forward

tržišta postoje i za razdoblje dospijeća i do 10 godina osobito za popularne valute kao

što je USA dolar. Općenito govoreći, što je većći iznos, duže razdoblje do izvršenja

ugovora i „ egzotičnija valuta“, to je manji izgled za zaključenje forward ugovora

(Andrijanić, 2001:415).

Forward mjenjački ugovori sporazum je dviju stranaka glede zamjene jedne valute u

drugu na određeni dan u budućnosti. Tečaj , datum isporuke i iznos ugovaraju se na dan

sklapanja ugovora. Foreard ugovor obično završava stvarnom isporukom ugovorenih

valuta. Sklapanjem forward ugovora uvoznik ima mogućnost fiksirati kupovnu ili

prodajnu cijenu stvarne valute koja će biti isporučena i plaćena točno na određeni dan u

budćnosti. Tako se izbjegava rizik budućih promjena tečajeva ( Andrijanić, 2001:415).

Razlika između ugovora s forward opcijom i ugovora s valutnom klauzulom je u tome

što kod forward klauzule valuta mora biti doznačena, a kod valutne klauzule ne mora

biti doznačena.

Swap poslovi znače istodobnu kupnju i prodaju valute s različitim dospijećem . swap

poslovi koji služe za buduće pokriće pojavljuju se u dva osnovna oblika : forward/

forward i spot/forward. U oba slučaja izvoznik započinje forward pokrićem transkacije

u stranoj valuti na arbitražno određeni dan, kao i u običnom forward poslu s fiksiranim

datumom. Nakon toga ako je naknadno ugovoren precizni datum izvršenja prije

početnog dospijeća forward ugovora može biti proširen do stvarnog datuma forward/

forward swap poslom. Druga je mogućnost da stvarni datum izvršenja ugovora nije

dogovoren do roka dospijeća ugovora, onda forward pokriće može biti prošireno

stop/forward pokrićem ( Andrijanić, 2001:415).

38

Kratkoročno zaduživanje pruža alternativnu mogućnost pokrića priljeva i odljeva

denominiranih u stranoj valuti. Mogućnost primjene ove tehnike, kao praktičnog oruđa

za izbjegavanje rizika , ovisi o raspoloživoj količini kredita na lokalnom tržištu kredita,

a transakcije mora dopustiti devizna kontrola, koja primjenu ove tehnike može

ograničiti ( Andrijanić, 2001:416)

Garancija vlade za pokriće valutnog rizika važan je poticaj izvoznicima. Uz jamstva za

raizike izvoznih kredita spomenute vladine ustanove i agencije pružaju svojim

izvoznicima i osiguranje od valutnog rizika. Izvoznici za to osuguranje plaćaju malu

premiju, a zauzvrat vladina agencija preuzima kompletan valutni rizik, što može značiti

eventualni dobitak, ali i gubitak ( Klasić i Andrijanić, 2007:32).

3.3.7. Politički rizik

Politički rizik predstavlja rizik koji nastaje kao posljedica raznih političkih događaja kao

što su ratovi, revolucije, eksproprijacije, nacionalizacije, nemiri, pobune i sl., kao i

druge neočekivane intervencionističke mjere deviznih i drugih ograničenja radi zaštite

interesa zemlje u društvenopolitičkom i gospodarskom smislu (Frančišković, 2004:293).

Posljedice ovih događanja mogu biti štetne i za izvoznika i uvoznika. U slučaju takvih

događaja izvoznik možda neće uspijeti naplatiti svoja potraživanja za isporučenu robu

ili izvršenu uslugu ili može doći u situaciju da ne može raspolagati sa svojom robom

prije njene predaje kupcu jer je napustila njegovu zemlju i pala pod udar neočekivanih

mjera druge zemlje . Za uvoznika posljedice političkog rizika mogu biti primanje ošteće

robe, kašnjenje robe, a postoji i mogućnost da robu uopće ne primi zbog navedenih

događaja koji je zadržavaju na transportnom putu.

Prema djelovanju političkog rizika i posljedica što ih izaziva u tijeku izvršenja izvoznog

posla na kredit, poduzimaju se u praksi dvojake mjere zaštite i osiguranja. Jedna

skupina mjera znači osiguranje prema kupcu ( Klasić i Andrijanić, 2007:33):

§ ugovaranje plaćanja cijelog iznosa kupoprodajne cijene unaprijed, otvaranjem

neopozivog, pokrivenog, i potvrđenog međunarodnog dokumentarnog

akreditiva, domiciliranog u zemlji izvoznika, s važnošću do kraja ugovorenog

roka isporuke, ili

39

§ otvaranje neopozivog mjeničnog depozita, domiciliranog u zemlji izvoznika, uz

obvezno avaliranje mjenice od strane neke prvorazredne banke iz treće zemlje,

ili

§ pribavljanje neopozive bankovne garancije odgovarajućeg teksta, izdane od

strane neke prvorazredne banke iz treće zemlje

Druga skupina mjera osiguranja naplate izvezene robe ili izvršenih usluga u slučaju

nastupa bilo kojeg od navedenih političkih rizika , po načelu podjele rizika između

izvoznika i države, predstavljaju spomenuti oblici osiguranja od rizika izvoznog kredita

kod domaće osiguravajuće ustanove. Prema vanjskotrgovinskim propisima Hrvatske

nekomercijalnim rizicima se smatraju ( Klasić i Andrijanić, 2007:33-34):

§ neuspio pokušaj naplate potraživanja po isteku šest mjeseci od dospijeća, ako je

dužnik država ili državna organizacija

§ politički događaji koji utječu na nemogućnost naplate ili rat u zemlji dužnika

§ uveden opći moratorij plaćanja, odnosno zabrana bilo kojeg transfera deviznih

sredstava u inozemstvo

§ zabrana uvoza robe (odbijanje izdavanja uvozne dozvole) ili jednostrani raskid

kupoprodajnog ugovora od strane države ili državne organizacije u ulozi kupca

§ onemogućavanje izvoznika da raspolaže robom nakon što je roba napustila

domaći carinski teritorij (zapljena, uništenje, oštećenje i sl.) do njenog prispijeća

na odredište, odnosno onemogućavanje prodaje i predaje robe kupcu

§ elementarne nepogode i nesreće katastrofalnih razmjera i posljedica

(katastrofički rizici)

Osiguranje od političkih, odnosno nekomercijalnih rizika, obuhvaća u našoj praksi

sljedeće vrste vanjskotrgovonskih poslova ( Andrijanić, 2001:417) :

§ izvoz robe

§ izvođenje investicijskih radova u inozemstvu

§ držanje robe na konsignacijskim skladištima u inozemstvu i prodaja te robe s

konsignacijskih skladišta u inozemstvo

§ izvoz robe u inozemstvo uz ugovornu odredbu: „plaćanje uz predaju

dokumenata o izvršenoj otpremi robe“

40

§ materijalna i druga ulaganja u vlastita ili mješovita poduzeća u inozemstvu

§ sudjelovanje na međunarodnim licitacijama u inozemstvu ( osiguranje povrata

uplaćenih avansa i depozita za sudjelovanje na licitaciji)

§ proizvodnju robe specifičnih začajki na temelju posebne narudžbe inozemnog

kupca (rizik izrade)

3.4. Posebne vrste osiguranja od poslovnih rizika u vanjskoj trgovini

Na temelju dosadašnjeg prikaza može se utvrditi da postoje mnogobrojne vrste i pojavni

oblici poslovnih rizika u vanjskoj trgovini. Sukladno tome postoje i mnogobrojni načini

osiguranja kojima se želi zaštititi sudionike i njihove interese u razmjeni s

inozemstvom. Ovisno o vrsti rizika i čimbenicima okruženja, gospodarski subjekti od

posljedica poslovnih rizika mogu se osigurati prebacivanjem rizika na odgovarajuće

osiguravajuće ustanove, prebacivanjem rizika na poslovnog partnera i politikom

samoosiguranja. Razumno vanjskotrgovinsko poduzeće će pomno analizirati moguće

mjere vlastite politike osiguranja od potencijalnih rizika te na temelju toga odabrati

strategiju koja će najbolje odgovarati svakoj pojedinoj poslovnoj situaciji.

3.4.1. Samoosiguranje

Samoosiguranje od poslovnih rizika provodi se najčešće kad prenošenje rizika na

poslovnog partnera ili na neku osiguravajuću ustanovu nije moguće zbog prirode rizika,

ili kad je samoosiguranje od poslovnih rizika, bez obzira na mogućnost provođenja

drugih oblika osiguranja, usvojeno u vanjskotrgovinskom poduzeću kao satavni dio

poslovne strategije u poslovanju s inozemstvom (Andrijanić, 2001:418).

Vanjskotrgovinsko poduzeće provodi ovakav oblik osiguranja, na primjer, kad nije

sigurno u budući razvoj stanja vezanog uz planirani posao ili kad ne poznaje dovoljno

sve čimbenike koji mogu utjecati na tijek budućih događanja.

Pogrešna poslovna odluka najčešće rezultira određenim financijskim gubitkom . taj

gubitak vanjskotrgovinsko poduzeće može pokriti na dva načina (Klasić i Andrijanić,

2007:35) :

1. Kalkulacijom troškova samoosiguranja (s obzirom na izdvajanja fonda za pokrie

mogućih rizika i šteta) u okviru izvozne cijene

41

2. Odbitkom osiguravajućeg iznosa od očekivanog dobitka za pokriće troškova

osiguranja

Samoosiguranje se primjenjuje i kod općih i kod posebnih neprenosivih rizika pa je za

te rizike najpogodnija funkcionalan podjela rizika. Funkcionalnom podjelom rizika

omogućava se njihovo bolje lokaliziranje, praćenje i utrvrđivanje statističkog niza, na

osnovi kojeg se utvrđuje i njihova visina.

Gubitak zbog pojave općih poslovnih rizika pokriva se odbitkom troškova amortizacije i

dijela sredstava predviđenih za proširenje materijalne osnove rada. Funkcionalna

podjela posebnih neprenosivih rizika omogućuje lociranje rizika prema mjestu i uzroku

nastanka, a na osnovi izvora nastanka omogućuje primjenu svih potrebnih mjera za

njihovo smanjivanje i sprječavanje. Obračunavanje stvarnih gubitaka po ovim rizicima

može dovesti do velikih kolebanja, pa se ti gubici ne mogu uračunati u stvarni trošak.

Stoga je bitno pronaći prosječnu vrijednost šteta uvjetovanih rizikom, da bi se moguće

štete mogle periodično i kalkulativno planirati i obračunati ( Klasić i Andrijanić,

2007:35).

Iz toga proizlazi potreba osnivanja tzv. rizičnog fonda poduzeća, koji ovisi o tipu

vanjskotrgovisnkog poduzeća i/ili proizvodnih poduzeća. Osnivanje rizičnog fonda

obavlja se njegovim punjnjem prigodom njegova osnivanja. Prvo punjenje rizičnog

fonda ne može se obavljati a temelju stvarno utvrđenih stopa rizika, zbog teškoća pri

utvrđivanju pouzdane statistike rizika. Stoga se prvo punjenje rizičnog fonda obavlja

prema aprokimativnim pokazateljima. Poslije se rizični fond puni na osnovi statističke

obrade nastalih rizika između predviđanja i stvarnih događaja, koji se promatraju i

odgovarajuće korigiraju ( Andrijanić, 2001:418-419).

Vanjskotrgovinsko poduzeće, osim navedenih mjera, provodi i druge svakodnevne

mjere samoosiguranja. U te mjere ponajprije ulaze praćenje ponude i potražnje na

tržištu, konjukture tržišta, političkih stanja i svih aktualnih događaja na tržištu, boniteta

poslovnih partnera i sl.

42

3.4.2. Forfetiranje kao način osiguranja od financijskih rizika

Forfetiranje je instrument financiranja trgovine, i to bez prava regresa na izvoznika. To

je, zapravo, kupnja, od strane forfetara, trgovačkog potraživanja izvoznika za

isporučenu robu ili izvršenu uslugu, ili cesija forfetaru od strane izvoznika, prava na

naplatu robe ili usluga, bez prava regresa na izvoznika (Klasić i Andrijanić, 2007:35).

Međutim, forfetiranje je i važan instrumen osiguranja izvoznika od niza financijskih

rizika koji redovito prate kreditne poslove izvoza. Prema Andrijaniću (2001:420),

forfertiranje pruža izvozniku sljedeće koristi:

§ Forfetar preuzima na sebe 100% komercijalnog rizika, političkog rizika i rizika

transfera sredstava, pa izvozniku ne ostaje ni najmanji dio rizika , kao što se to

događa u financijskim projektima koji imaju podrški državnih ograna ili

ustanova.

§ Izvozniku (isporučitelju) time je, s jedne strane , omogućeno kreditiranje svojih

partnera, čime njegova ponuda automatski postaje konkurentnija, a s druge

strane, koristeći se forfetriranjem izvoznik pretvara svoj kreditni posao u

gotovinski posao.

§ Forfertiranjem se poboljšava i izvoznikova likvidnost, a istodobono se i

njegova bilanca oslobađa stavke povremenih ili prolaznih dugovanja.

§ Za razliku od konvencionalnih metoda financiranja izvoza, forfertiranje se

najčešće primjenjuje na bazi fiksnih stopa. Izvoznik je time oslobođen brige i

rizika zbog fluktuirajućih kamatnh stopa, pa moće prilično precizno kalkulirati

svoje financijske troškove.

§ Za operaciju forfertiranja nisu potrebna ni državna jamstva za izvozno

financiranje koje izdaju odgovarajuće ustanove, time se štedi na samo na

premijama za takve garancije već i na administrativnim poslovima, koji su

znatno smanjeni.

§ Neki forfetari ne zahtijevaju da izvoznik pri predaji narudžbe uplati avans, već

pristaju, u načelu, da financiraju i 100% vrijednosti ugovora.

§ Izvozniku ostaju na raspolaganju normalne bankovne kreditne linije, kojima se

može koristiti za neke druge financijske potrebe.

43

§ Forfetar preuzima na sebe sve poslove u vezi s naplatom troškova , kao i

administrativne poslove.

Tvrtke koje se bave forfetiranjem svoje usluge mogu pružiti velikom broju zemalja i to

uz rokove koji idu od 180 dana do 7 godina. Dakako, ti rokovi ovise o čimbenicima kao

što su političko i ekonomsko stanje te perspektiva određene zemlje.

Svrha forfetiranja je u svim ustanovama ista, ali je sam postupak različit od ustanove do

ustanove. Forfetiranje započinje savjetom forfetara izvozniku da prikupi forfetne

kotacije prije podnošenja ponude za komercijalni ugovor.

Osim indikativnih kotacija izvoznik dobiva i informacije o potrebnoj dokumentaciji i

načinu kalkuliranja samog posla. Neposredno prije zaključenja komercijalnog ugovora,

forfetar pretvara svoje indikativne kotacije u čvrstu ponudu, koja, nakon zaključenja

kupoprodajnog ugovora postaje i definitivna obveza. U većini će slučajeva uvoznik

morati pribaviti od svoje poslovne banke jamstvo u korist izvoznika, koje će značiti

osiguranje za kredit dobavljača ( izvoznika ). Međutim, ako je uvoznik tvrtka dobrog

financijskog stanja, ili neka državna agencija, onda čak jamstvo nije ni potrebno

(Andrijanić, 2001:421) .

U instrumente pogodne za forfetiranje spadaju mjenice i akreditivi s odgođenim

plaćanjem, tzv. terminski akreditivi.

Forfetiranjem se ne uspjevaju riješiti sva pitanja vezana uz pribavljanje dredstava za

robne kredite, međutim, sve više izvoznika shvaća prednosti takvih poslovnih

transkacija. Takve poslovne transkacije im pružaju mogućnost korištenja privlačne

alternative financiranja međunarodne trgovine.

3.4.3. Osiguranje od rizika preko hedgining poslova

Hedging je, zapravo, poslovno-financijska strategija izbjegavanja ili smanjenja šteta

nastalih nastupom rizika,tj.gubitka po jednoj operaciji, poduzimanjem druge operacije.

To mogu biti kontrabilančani ulozi, put-opcije i call-opcije, terminske i futures opcije,

swap poslovi, postupci zaštite od inflacije i dr. (www.limun.hr , 4.5.2014).

Hedging poslovi čine kombinaciju promptnog i terminskog posla zbog pokrića razlike u

cijeni terminskog posla.

44

Promptno trgovanje (trenutačno ili spot tržište) čine klasični kupoprodajni poslovi koji

podrazumijevaju promptnu isporuku robe. Na njemu sudjeluju proizvođači, prerađivači

i trgovci čija je proizvodnja i trgovina značajno vezana za sirovinski sektor. Oni se

nadmeću kako bi postigli što povoljnije cijene u svojim transakcijama vezanim za

neposredne isporuke (www.web.efzg.hr ,20.5.2014 ).

Na terminskom tržištu sklapaju se ugovori (futures) o kupnji ili prodaji robe s

isporukom u dogovorenom budućem razdoblju. Cijene postignute na terminskom tržištu

razlikuju se od onih na spot tržištu. Osim proizvođača, prerađivača i trgovaca, koji se

sklapanjem terminskih ugovora štite od promjena cijena, na terminskom tržištu

sudjeluju i financijski investitori, te špekulanti (www.web.efzg.hr ,20.5.2014 ).

Specifičnim poslovnim transsakcijama, kao što su hedging poslovi, pokrivaju se rizici

pada ili skoka cijene ugovorene robe ili ugovorene devize plaćanja.

U robnom prometu kupac ili prodavatelj osigurava se od mogućeg pada ili porasta

cijene standardiziranih sirovina koje su predmet burzovne prodaje, i to onda kad je

ugovorena čvrsta cijena, koja se tijekom izvršenja kupoprodajnog ugovora može

promijeniti na više ili na niže zbog različitih okolnosti na tržištu. Međutim, ove se

poslovne transakcije mogu odvijati i izvan burze. Na primjer, izvoznik prodaje robu s

plaćanjem u USD s rokom isporuke od 3 mjeseca, te istodobno uzima kredit na istu

protuvrijednost u USD na međunarodnom tržištu kredita čiji je rok vraćanaja također 3

mjeseca. Izvoznik time osigurava promptnu protuvrijednost u USD za isporučenu robu,

a kredit vraća u tijeku 3 mjeseca iz primljenog iznosa za izvršenu isporuku robe i

dospjelu naplatu. Tako se osigurava od tečajnog rizika, a troškove tečaja ugovorene

valute plaćanja svodi na troškove naknade za uzimanje dolarskog kredita. Izvoznik,

međutim, može ranije raspolagati gotovim novcem, čime ušteđuje na kamatama za

kredit odobren kupcu i smanjuje troškove transakcije ( Andrijanić, 2001:419).

45

4. ORGANIZACIJE ZA OSIGURANJE I FINANCIRANJE IZVOZA NA

KREDIT U ZEMLJAMA SVIJETA

Uz kreditiranje izvoznih poslova osiguranje izvoznih kredita značajan je stimulativan

čimbenik izvoznicima, pa je u djelatnosti osiguranja izvoznih kredita u razvijenim

zemljama često uključena država, bilo neposredno , bilo putem specijaliziranih državnih

institucija ( Špoljarić, 2007:121).

Nije rijedak slušaj da proizvođač nema dovoljno vlastitih financijskih sredstava kako bi

mogao sam financirati izvozni posao u tijeku proizvodnje i nakon isporuke kad se

prodaja obavlja na kredit. Na kratki rok, proizvođač može pribaviti sredstva od banke.

Naime, svakoj zemlji je u interesu povećati izvoz te pomaže izvoznicima na način da

odobrava kratkoročne selektivne kredite i sudjeluje u eskontiranju izvoznih vrijednosnih

papira .

Problem se javlja kod financiranja kredita na dugi rok. Izvoznik, a ni njegova banka, ne

može vezati sredstva na pet ili više godina. U tom slučaju dugoročna sredstva izvoznik

mora potražiti na domaćem ili stranom financijskom tržištu, ili kod financijske ustanove

koja od trenutka isporuke preuzima na sebe daljnje kreditiranje izvoznog posla.

Od zemlje do zemlje, od sustava do sustava postoje velike razlike u oblicima osiguranja

i financiranja. Vrlo je teško dati njihov usporedni pregled. Zajedničko obilježje svih tih

sustava sastoji se u tome što je osiguranje poslova nužan uvjet za njihovo financiranje .

Sljedeća zajednička crta sastoji se u tome da se financiranje izvoza može obavljati

posredstvom isporučitelja ili posredstvom kupca. Poslovi dugoročnog financiranja

temelje se uglavnom na instrumentima jamstva dobivenim od kupca (mjenice, bankovna

jamstva), dok se poslovi kratkoročnog financiranja obavljaju i na podlozi ostalih

dokumenata vezanih za izvoz, kao što su ugovori , fakture, carinske izvozne deklaracije

i sl ( Frančišković, 2004, p:295-296).

U većem broju zemalja , kao što su Velika Britanija, Njemačka, Francuska i Švicarska,

osiguranje i financiranje je strogo odvojeno. Osiguranje obavljaju isključivo državne

ustanove, a privatne komercijalne banke vrše financiranje. Drugi slučaj, su zemlje poput

Sjedinjenih Američkih Država, gdje dio financiranja obavljaju ustanove sa prioritetnim

zadatkom osiguravanja izvoznih poslova,ako ga banke ne mogu izvršiti. U nekim pak

46

zemljama državna ustanova obavezno sudjeluje u financiranju svakog izvoznog posla,

primjer toga je Japan.

Dobro poznavanje navedenih sustava i uvjeta izvoza na kredit u zemljama važno je za

vanjskotrgovinske sudionike, jer to omogućava lakše sporazumijevanje i brže

zaključivanje poslova.

U nastavku se navode ustanove za osiguranje izvoznih kredita u Sjedinjenim

Američkim Državama, Kanadi, Velikoj Britaniji, Francuskoj , Njemačkoj, Švicarskoj,

Italiji i Japanu.

Sjedinjene Američke Države – Export Bank of the United States ( EXIMBANK) ima

glavnu ulogu u financiranju i osiguranju američkog izvoza na kredit.

Export-Import Bank Sjedinjenih Američkih Država (Ex-Im banka) je službena izvozno-

kreditna agencija Sjedinjenih Američkih Država. Misija Ex-Im Banke je pomoć u

financiranju izvoza američke robe i usluge na međunarodnim tržištima. Sa 80 godina

iskustva, Ex-Im banka je poduprijela više od 567 milijarda dolara američkog izvoza,

prvenstveno na tržištima u razvoju diljem svijeta (www.exim.gov , 7.6.2014. ) .

Uz Eximbank se u području osiguranja izvoznih poslova na kredit pojavljuje Foreign

Credit Insurance Association ( Udruženje za osiguranje stranih kredita).

FCIA osigurava komercijalne rizike , a Eximbank nekomercijalne rizike ( Frančišković,

2004:298).

Eximbank odobrava zajamčenje i stranim financijskim ustanovama, što se uglavnom

odnose na filijale američkih banaka ili američkia komercijalna prdstavništva. Svrha je

takovog postupka povećanje američkih fondova stranim sredstvima ( Frančišković,

2004:298).

Na poslovanje Ex-Im banke u značajnoj mjeri utječe država, a u krajnjoj liniji i članovi

Uprave Ex.Im banke su državni službenici , koje, u okviru svojih ovlasti , imenuje

predsjednik SAD ( Špoljarić, 2007:125).

Kanada – sustav osiguranja i financiranja izvoznih poslova u Kanadi temelji se na

Korporaciji za razvoj izvoza – EDC ( Export Development Corporation), koja

47

objedinjuje poslovanje za osiguranje i ustanove za financiranje izvoznih poslova (

Andrijanić, 2001:410).

Za razliku od većine izvozno kreditnih agencija koje se oslanjaju na Vladina godišnja

sredstava, mi smo financijski samodostatna i po poslovanju slični komercijalnoj

ustanovi. Prikupljamo kamate na naše kredite i premije na našim proizvodima

osiguranja. Imamo i odjel riznice koji prodaje obveznice i prikuplja novac na globalnim

tržištima kapitala. Od našeg osnutka 1944. godine, mi smo olakšali više od 1.041

milijardi dolara izvoza i stranih ulaganja od kanadske tvrtke. To je važno, jer Kanada je

gospodarstvo koje se oslanja na trgovinu; jedno od tri radna mjesta ovisi o izvozu. S

obzirom na naše malo domaće tržište, kanadske tvrtke moraju razmišljati globalno,

natjecati se i rasti. U 2012. smo pomogli više od 7.400 kanadskih tvrtki koje posluju u

187 zemalja.Većina tih tvrtki su male tvrtke, a više od 30% tog poslovanja je provedeno

na brzorastućim tržištima. Koristeći naše financijske proizvode i usluge, izvoz i

investicije naših klijenata iznosili su 87,4 milijarde dolara. Procjenjujemo da je to

pomoglo generirati 52,7 milijarde dolara od kanadskog BDP-a, pridonijevši više od 4

centi za svaki zarađeni dolar i pomoglo održavati 573.773 radnih mjesta ( www.edc.ca,

23.6.2014) .

Velika Britanija – specijalizirana ustanova za osiguranje izvoznih poslova u Velikoj

Britaniji je Export Credits Guarantee Department ( ECGD : Odjel za osiguranje

izvoznih kredita), koja postoji od 1919. godine. Njezino poslovanje najuže je povezano

s britanskim Ministarstvom trgovine i Ministarstvom financija. Savjet joj čine tri

bankara, četiri predstavnika gospodarstva i jedan predstavnik Ministarstva trgovine.

Središnji ured ECGD nalazi se u Londonu, uz mrežu od desetak regionalnih ureda

(Andrijanić, 2001:407)

U skladu sa svojim statusom odjela u državnoj upravi, ECGD ima i zadaću , zacrtanu u

Deklaraciji o poslovnim principima ( potvrđenoj od strane Ministarstva trgovine i

industrije) , gdje stoji da je osnovna zadaća ECGD promovirati britanski izvoz , ali i

davati potporu izvoznim aktivnostima sukladno vladinoj vanjskoj politici (Špoljarić,

2007:123).

48

Blisko surađujemo s izvoznicima, bankama, kupcima i sponzorima projekta, imamo 90

godina iskustva u pružanju potpore izvoza i investicija na tržištima diljem svijeta. To

činimo kroz pružanje jamstva, osiguranje i reosiguranje gubitka, uzimajući u obzir

međunarodne politike vlade. Mi: osiguravamo britanske izvoznike protiv neplaćanja od

strane njihovih inozemnih kupaca , pomažemo inozemnim kupacima pri kupnji roba i

usluga iz Velike Britanije izvoznika te jamčimo kredite za financiranje kupnje i

osiguravamo britanske ulagače u prekomorskim tržištima od političkih rizika

(www.gov.uk , 23.6.2014.) .

ECGD pruža dva temljna oblika osiguranja od izvoznog ,odnosno kreditnog rizika;

komercijalno osiguranje - sekcija I. (Commercial Insurance - Section I.) i osiguranje od

nacionalnog interesa - sekcija II. (National Interest Insurance - Section II.). U prvom

slučaju ECGD nastupa kao samostalna državna ustanova, a u drugom funkcionira kao

javni servis po neposrednim nadzorom Ministarstva financija Velike Britanije. Glavna

djelatnost ECGD-a je komercijalno osiguranje. U sklopu te vrste osiguranja ECGD

izdaje police osiguranja u kojima se ugovara pokriće za štete koje mogu nastati zbog

insolventnosti inozemnog kupca ili zbog različitih oblika političkih i gospodarskih

rizika ( Andrijanić, 2001:407).

Francuska – u osiguranju i financiranju francuskog izvoza na kredit sudjeluju mnogi

subjekti i izvoznici, banke, centralne banke – Banque de France, banka za vanjsku

trgovinu – BFCE ( Banque Francaise poure la Commerce Exterieur) i Osiguravajuća

ustanova za vanjsku trgovinu – COFACE ( Compagnie Francaise d'Assurance pour le

Commerce Exterieur) ( Frančišković, 2004:297).

COFACE je državna ustanova koja osigurava od rizika s područja izvoznih poslova .

njeno je osiguranje preduvjet za financiranje vanjskotrgovinskog posla , a osigurava :

sve rizike u vezi s izvozom na kredit, gospodarski rizik, devizni rizik, rizik

investicijskih ulaganja , rizik istraživanja stranog tržišta i rizik sudjelovanja na

inozemnome međunarodnom sajmu. Ako su u pitanju kratkoročni izvozni poslovi,

COFACE odlučuje samostalno, a ako je riječ o osiguranju srednjoročnih i dugoročnih

izvoznih poslova na kredit , COFACE treba dobiti suglasnost odjeljenja za gospodarske

odnose s inozemstvom pri Ministarstvu za gospodarstvo i financije, koje je u uskoj vezi

s ineterministerijalnom komisijom ( Andrijanić, 2001.409) .

49

Njemačka – dva privatna društva, „ Hermes“ Kreditversicherungs AG i „ Deutsche

Revision und Treuhand“ AG osiguravaju izvozne psoslove još od 1919.godine. Ta dva

društva udržena su u zajednički konzorcij pod vodstvom Hermesa.

Prema ugovoru s državom taj konzorcij daje savjete zainteresiranim izvoznicima, prima

od njih zahtjeve za osiguranje, podnosi ih na odobrenje Interministerijalnom komitetu

za izvozne garancije i jamstva (IMA) , te po dobivenoj odluci izdaje isprave o

osiguranju izvoznih poslova ( Andrijanić, 2001:405).

U slučaju da je kupac privatna osoba Hermes njemačkom izvozniku izdaje zajamčenje,

a u slučaju da se radi o nekoj javnopravnoj osobi ili državi Hermes izdaje jamstvo.

S obzirom na opseg pokrića postoje pojedinačne police, opće police i revoliving police (

koja pokriva jednogodišnji promet pojedinog njemačog izvoznika s pojedinim kupcem

u inozemstvu ) ( Frančišković, 2004:297).

Švicarska – Državna ustanova za osiguranje izvoznih rizika sa sjedištem u Zurichu

izdaje garancije osiguranja od izvoznih rizika. Njezin Savjet se sastoji od tri člana vlade

i tri člana iz gospodarstva.

Garancije za osiguranje od rizika izvoznih kredita dijele se na individualne police, koje

se najviše koriste i odnose se na pojedinačne izvozne poslove, i na globalne police , što

se izdaju za određeno razdoblje unutar kojeg se izvoznik osigurava za kratkoročne

poslove koji se mogu odnositi na partnere iz različitih zemalja i koje prokrivaju samo

nekomercijalne rizike ( Andrijanić, 2001:409).

Za kredite do jedan milijun švicarskih franaka nadležno je odjeljenje za trgovinu koje

postoji u sklopu Ministarstva za trgovinu . Za kredite veće od jednog milijuna

švicarskih franaka treba pribaviti suglasnost Ministarstva za financije ( Andrijanić,

2001:410.).

Italija – talijanski sustav osiguranja izvoza pokriva sve vrste izvoza , a osiguranje se

obavlja posredovanjem Nacionalnog intituta za osiguranje (INA – Istituto Nazionale di

Asicurazioni ), koje se bavi svim tradicionalnim oblicima osiguranja. Kratkoročno

financiranje izvoza obavljaju banke, a za financiranje i refinanciranje izvoznih poslova

postoje posebne kreditne ustanove (IMI, Efibanca, CIPU, Mediobanca i dr.), koje

50

dobivene mjenice reeskontiraju kod Centralnog instituta za srednjoročno kreditiranje

(Mediocredito Centrale) ( Andrijanić, 2001:410) .

Japan – u sklopu Ministarstva za vanjsku trgovinu i industriju (MITI) djeluje posebna

ustanova za osiguranje izvoza – EID, putem koje se obavlja osiguranje od rizika

izvoznih kredita.

EID/MITI je administrator trgovine i investicija osiguranja japanske vlade - kratkoročne

i srednje/dugoročne - i kao takav je najveća organizacija za osiguranje javnog kredita u

svijetu (www.tfreview.com, 27.6.2014.).

Za račun MITI – a , EDI osigurava (Andrijanić, 2001:410):

§ Izvozne rizike u razdoblju od potpisa ugovora do isporuke

§ Rizike koji mogu nastati nakon isporuke robe

§ Devizni rizik za priljeve po otplatama nakon isporuke robe

§ Rizike japasnkih banaka po eskontiranim mjenicama primljenih od stranih

kupaca

§ Rizike japanskih banaka po kreditima isporučitelju ako primatelj kredita padne

pod stečaj

§ Rizik ako strani oraganizator međunarodne licitacije (investitor) ne bi htio ili ne

bi mogao vratiti kod njega položen garantni iznos za sudjelovanje japanskih

ponuditelja (isporučitelja opreme ili izvođača investicijskih radova u

inozemstvu) na međunarodnoj licitaciji

§ Rizike u vezi sa zajedničkim ulaganjima japanskih i inozemnih kupaca

51

5. HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ

U današnjoj međunarodnoj razmjeni najčešći preduvjet realizaciji određenog izvoznog

posla je mogućnost prodaje uz odgodu plaćanja. Na taj način poslovni odnos s

inozemnim kupcem pretvara se u kreditni odnos koji uza sebe veže dodatne troškove i

rizike. Osim što ćete na naplatu vaših potraživanja čekati duže, sama vrijednost takvog

potraživanja bit će svakim danom sve manja. Tržišna utakmica na međunarodnom

tržištu vrlo je zahtjevna, a izvozni projekti nose niz rizika koji nisu uvijek očiti, no oni

se mogu umanjiti odgovarajućim instrumentima osiguranja (www.hbor.hr, 4.7.2014) .

Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) osnovana je 12. lipnja 1992. godine

donošenjem Zakona o Hrvatskoj kreditnoj banci za obnovu (HKBO) (NN 33/92),

izmjene i dopune kojeg su objavljene u NN 76/93, 108/95, 08/96. U prosincu 1995.

godine, Banka mijenja naziv u Hrvatska banka za obnovu i razvitak (www.hbor.hr

,4.7.2014) .

Osnivač i jedini vlasnik HBOR-a je Republika Hrvatska. Temeljni kapital utvrđen je

Zakonom u visini od 7 milijardi kuna, a dinamiku uplate iz Državnog proračuna

određuje Vlada Republike Hrvatske. Temeljna svrha HBOR-a je podrška razvitku

Republike Hrvatske. Njegova misija je podrška stvaranju novih vrijednosti temeljenih

na znanju, kulturnom nasljeđu i prirodnom bogatstvu s ciljem održivog i ravnomjernog

razvitka svih krajeva Republike Hrvatske. Biti mjera uspješnosti za razvojne i izvozne

banke u regiji koja putem svojih korisnika i zaposlenika potiče obnovljivi razvitak šire

društvene zajednice je vizija HBOR-a.

S obzirom na svoju pravnu osobnost i vlasništvo Banka ne saziva Glavnu skupštinu

dioničara, već su za poslovanje i zaštitu interesa vlasnika nadležni Nadzorni odbor

HBOR-a i Hrvatski sabor. Nadzorni odbor jednom godišnje podnosi financijske

izvještaje i izvješće o radu u obliku godišnjeg izvješća Hrvatskom saboru. U godišnjem

izvješću su detaljno prikazana postignuća u poslovanju, rezultati poslovanja te

financijsko stanje, kao i opis značajnih rizika kojima je Banka izložena. HBOR ne

posluje s ciljem ostvarivanja dobiti, već svoju uspješnost mjeri ostvarenom potporom

gospodarstvu i utjecajem na lokalnu zajednice. HBOR nije obveznik poreza na dobit, a

dobit poslovne godine raspoređuje se u rezerve Banke, te ponovno ulaže u razvitak

52

gospodarstva Republike Hrvatske (www.hbor.hr, 4.7.2014).

5.1. Osiguranje izvoza- programi osiguranja

Poslovanje na međunarodnom tržištu vrlo je zahtjevno, a izvozni projekti nose različite

rizike koji nisu uvijek očiti, ali oni se mogu ukloniti ili ublažiti odgovarajućim

instrumentima osiguranja.

Hrvatska banka za obnovu i razvitak u ime i za račun Republike Hrvatske provodi

poslove osiguranja potraživanja koja nastaju prilikom izvoza roba i usluga, od

neutrživih komercijalnih i političkih rizika. Neutrživi rizici su komercijalni i politički

rizici prema dužnicima u državama koje nisu članice Europske unije ili OECD-a, a čije

trajanje, uključujući razdoblje proizvodnje, prelazi dvije godine. Svi ostali rizici

smatraju se utrživima. Obzirom da hrvatsko privatno tržište osiguranja trenutno nema

dovoljno ponude za sve utržive rizike, HBOR temeljem „klauzule izuzeća“ AZTN-a,

može osiguravati i dio tih rizika za koje ne postoji ponuda na privatnim tržištima. Na taj

način HBOR dopunjuje postojeću tržišnu ponudu u skladu s regulativom Europske

komisije ( www.hbor.hr, 4.7.2014) .

U nastavku rada prikazat će se programi osiguranja koji se su formirani u 3 grupe:

1. Osiguranje od proizvodnje do izvoza:

a) Osiguranje kredita za pripremu izvoza

b) Osiguranje šteta tijekom proizvodnje

2. Osiguranje od izvoza do naplate:

a) Kratkoročno osiguranje

b) Srednjoročno - dugoročno osiguranje

3. Osiguranje činidbenih bankarskih garancija

Osiguranje kredita za pripremu izvoza – ovaj proizvod namjenjen je prije svega

izvoznicima kapitalnih dobara koji su suočeni s nedostatkom obrtnog kapitala za

pripremu izvoza u situaciji kada kreditorima ne mogu ponuditi uobičajene instrumente

osiguranja kredita ili su isti nedostatni za ispunjenje uvjeta kredita.

53

Osiguranjem kredita za pripremu izvoza banka može zatražiti osiguranje glavnice i

redovne kamate do najviše 80% ( www.hbor.hr, 4.7.2014)

U nastavku je prikaz osiguranja kredita za pripremu izvoza.

Shema 1. Osiguranje kredita za pripremu izvoza

Izvor : www.hbor.hr

1. HBOR, banka i izvoznik zaključuju ugovor o osiguranju

2. Banka izvozniku odobrava kredit za pripremu izvoza

3. Izvoznik izvozi proizvedenu robu stranom kupcu

4. Strani kupac plaća izvozniku, a iz tih priljeva izvoznik plaća kredit

5. Ako izvoznik ne bude vraćao kredit, iz razloga neplaćanja kupca ili njegove

insolventnosti, HBOR banci isplaćuje odštetu

Osiguranje šteta tijekom proizvodnje - U okviru osiguranja naplate izvoznog ugovora

moguće je zaštititi izvoznika od rizika raskida ugovora od strane kupca, odnosno rizika

nemogućnosti izvršenja izvoza. Policu osiguranja šteta tijekom proizvodnje moguće je

ugovoriti kada se proizvodi roba po specijalnoj narudžbi i roba koju je nemoguće

prodati nekom drugom kupcu. Policom se osigurava nemogućnost izvršenja

komercijalnog ugovora radi raskida ugovora od strane kupca ili nastanka političkog

rizika koji onemogućava izvršenje ugovora, kao što je uvođenje embarga na izvoz u

zemlju kupca. Odšteta se izvozniku isplaćuje u visini stvarnih troškova nastalih u

54

procesu proizvodnje određene robe, umanjenih za postotak samopridržaja odnosno

ugovorenog udjela izvoznika u šteti (www.hbor.hr, 4.7.2014.).

U nastavku je prikaz osiguranja šteta tijekom proizvodnje.

Shema 2. Osiguranje šteta tijekom proizvodnje

Izvor: www.hbor.hr

1. Izvoznik s HBOR-om zaključuje ugovor o osiguranju i plaća premiju

2. Izvoznik sa inozemnim kupcem zaključuje ugovor o prodaji roba i usluga

3. Izvoznik isporučuje proizvedenu robu inozemnom kupcu

4. Ako inozemni kupac raskine ugovor ili izvoznik nije u mogućnosti izvršiti

ugovor, HBOR izvozniku isplaćuje odštetu

Kratkoročno osiguranje - Ako ste izvoznik i ugovorili ste rokove plaćanja s

inozemnim partnerom do 365 dana, iznimno do 2 godine, HBOR-ovom policom

osiguranja naplate kratkoročnih izvoznih potraživanja možete se zaštititi od

komercijalnih i političkih rizika. Komercijalni rizici su zakašnjenje u plaćanju

inozemnog partnera ili stečaj inozemnog partnera. Političke rizike predstavljaju rat, ratu

slični događaji, pobuna ili revolucija te vladine mjere koje ograničavaju transfer ili

slobodno raspolaganje plaćanjima. HBOR, kao državna izvozno-kreditna agencija,

osigurava naplatu kratkoročnih izvoznih potraživanja od neutrživih, odnosno

privremeno neutrživih rizika, čime nadopunjava ponudu na hrvatskom tržištu izvozno-

kreditnog osiguranja za sve one rizike koje na privatnom tržištu iz bilo kojeg razloga

nije moguće osigurati. Budući da je kupčevu nemogućnost podmirenja obveza teško

unaprijed predvidjeti, osiguranje naplate kratkoročnih izvoznih potraživanja kod

55

HBOR-a jedan je od vrlo učinkovitih načina za sprječavanje ili umanjenje nastanka

štete. ( www.hbor.hr , 18.7.2014)

Srednjoročno-dugoročno osiguranje - Proizvodi srednjoročno-dugoročnog osiguranja

namijenjeni su poticanju izvoza roba i usluga veće vrijednosti, odnosno kapitalnih

dobara, uz rokove plaćanja duže od jedne godine. Ovi oblici osiguranja izvoznih

poslova izuzetno su važni instrumenti zaštite poslovanja za izvoznike i njihove banke,

jer pokrivaju komercijalne i političke rizike neplaćanja na stranim tržištima gdje su ti

rizici teže sagledivi od onih s kojima se susreću na domaćem tržištu. Ovi proizvodi se

primjenjuju u slučajevima kad strani kupac zahtijeva odgodu plaćanja, odnosno kredit

kao temeljni uvjet sklapanja posla, što je obično slučaj kod izvoza kapitalnih dobara,

opreme veće vrijednosti, građevinskih radova i slično ( www.hbor.hr , 18.7.2014).

Osiguranje činidbenih bankarskih garancija - Izvoznici se često susreću s potrebom

izdavanja garancija prvoklasnih banaka u korist svojih inozemnih kupaca kao uvjetom

za zaključenje izvoznih ugovora ili osiguranje izvršenja svojih ugovornih obveza. Na taj

način izlažu se riziku poziva za plaćanje po garanciji, neovisno o izvršenju svojih

ugovornih obveza. Također, izloženi su i raznim političkim rizicima koji ih mogu

spriječiti u izvršenju ugovora te prouzročiti naplatu po garancijama. S druge strane,

često su u situaciji kada ne mogu zaključivati nove izvozne ugovore budući su im limiti

zaduženja kod banaka ograničeni vrijednošću instrumenata osiguranja, te samim time

nedostatni za dodatna zaduženja, odnosno izdavanje garancija. Program osiguranja

činidbenih bankarskih garancija izdanih radi zaključenja ili izvršenja izvoznih ugovora

pruža bankama mogućnost osiguranja rizika plaćanja po garanciji uslijed neosnovanog

poziva od strane korisnika garancije unatoč urednom izvršenju izvoznikovih obveza,

uslijed političkog rizika koji je spriječio uredno izvršenje obveza izvoznika te uslijed

osnovanog poziva na plaćanje zbog neizvršenja izvoznikovih obveza po izvoznom

ugovoru ili nadmetanju iz razloga isključive odgovornosti izvoznika ( www.hbor.hr

,18.7.2014).

56

U nastavku je prikaz osiguranja činidbenih bankarskih garancija.

Shema 3. Osiguranje činidbenih bankarskih garancija

Izvor: www.hbor.hr

1. Izvoznik zaključuje izvozni ugovor s kupcem

2. Banka po nalogu izvoznika izdaje garanciju u korist kupca

3. Banka i izvoznik s HBOR-om zaključuju ugovor o osiguranju

4. Kupac se naplaćuje po garanciji

5. HBOR banci isplaćuje odštetu u roku od najviše 120 dana

6. U slučaju rizika osnovanog poziva, HBOR se regresno naplaćuje od izvoznika

7. U slučaju rizika neosnovanog poziva HBOR se regresno naplaćuje od kupca ili trećih

osoba

Izvoz kao temeljni preduvjet rasta hrvatskog gospodarstva, HBOR-ova je strateška

odrednica, koju provodi putem svojih programa za financiranje i osiguranje izvoznih

kredita. Također , programima poticanja malog i srednjeg poduzetništva i programima

obnove i razvitka gospodarstva i infrastrukture HBOR je postao važan čimbenik koji

pridonosi oživljavanju, rastu i razvoju gospodarstva Republike Hrvatske ( Frančišković,

2004:305).

57

6. ZAKLJUČAK

Trgovina kao ekonomski instrument kroz povijest nije puno mjenjala svoj značaj.

Dakako, metode pristupu trgovini su se mijenjale i razvijale, ali značaj i svrha trgovine

su ostali gotovo isti, to je razvoj, stjecanje nečeg novog, pokazivanje moći,

preživljavanje i slično. Ljudska potreba i težnja za rijetkim robama koje se nisu mogle

nabaviti na domaćem tržitu utjecale su na stvaranje i razvoj vanjske trgovine kroz

povijest pa sve do danas.

Upravo vanjska trgovina predstavlja važnu stavku nacionalnog gospodarstva neke

zemlje. Uvozom zemlja kupuje robu ili usluge koje ne proizvodi ili kojih nema u

dovoljnomiznosu, a izvozom se razvija i zarađuje prodajući vlastite proizvode na

svjetskom tržištu.

Vanjska trgovina ima mnoge prednosti i pozitivne učinke kao što su opskrba zemlje

novim proizvodima, omogućavanje konkurencije između kupaca i proizvođača,

olakšavanje izvoza kapitala i još mnogo drugih. Međutim, na svjetskom tržištu ima

puno situacija koje mogu naštetiti kupcu (uvozniku) i proizvođaču (izvozniku).

Dakle, izvanredne i neizvjesne situacije koje mogu dovesti do materijalnog i/ili

nematerijalnog gubitka, tj. situacije u kojoj postoje mogućnosti odstupanja od

očekivanog ishoda nazivamo rizicima. U vanjskoj trgovini rizici se definiraju kao

prijeteće mogućnosti nastupa prostorno i vremenski nepredviđenih događaja koji mogu

izazvati štetu. Posljedice rizika mogu biti blage, ali u nekim slučajevima i katastrofalne.

Stoga je važno za suvremene poduzetnike koji posluju s inozemstvom, ali i za sve

druge, da politiku osiguranja protiv rizika uvrste u sastavni dio politike poslovanja svog

poduzeća.

Poslovni rizici u vanjskoj trgovini se dijele na robne i financijske rizike. Robni rizici se

odnose na robni dio izvršenja posla i obuhvaćaju događaje koji utječu na odstupanje

ugovornih klauzula što se odnose na predmet kupoprodaje, dok financijski rizici

obuhvaćaju skupinu rizika koji utječu na realizaciju financijskih dogovora predviđenih

u kupoprodajnom ugovoru s inozemnim partnerom. Financijski rizici mogu značajno

utjecati na pogoršanje planiranog financijskog rezultata, a posljedice se mogu negativno

odraziti na interese šire društvene zajednice i gospodarstva općenito. U robne rizike

58

spadaju: rizik vrste, kvalitete i količine robe, tržišni rizik nabave i prodaje, rizik

izvršenja kupoprodajnog ugovora i transportni rizik. Financijski rizici obuhvaćaju: rizik

cijene, rizik izvoznog kredita, rizik konvertiranja, rizik transfera, tečajni rizik, valutni

rizik i politički rizik.

Važno je znati upravljati rizicima, nastojati ih predvidjeti kako bi nastala šteta bila što

manja ili kako bi se izbjegla u potpunosti. Neke od posebnih vrsta metoda osiguranja su

samoosiguranje, forfertiranje kao način osiguranja od financijskih rizika i osiguranje

preko hedging poslova. Ovisno o vrsti rizika i čimbenicima osiguranja poduzeće će

izabrati jednu od metoda te analizirati moguće mjere vlastite politike osiguranja od

potencijalnih rizika te na temelju toga odabrati strategiju koja će najbolje odgovarati

svakoj pojedinoj poslovnoj situaciji.

Nadalje, svakoj zemlji je u interesu povećati izvoz pa pomaže izvoznicima na način da

odobrava kratkoročne kredite i sudjeluje u eskontiranju izvoznih vrijednosnih papira.

Međutim, u slučaju da izvozniku treba financiranje kredita na dugi rok on srdedstva

mora potražiti na domaćem ili stranom financijskom tržištu ili kod financijske institucije

koja od trenutka isporuke preuzima na sebe daljne kreditiranje izvoza. Neke od

poznatijih organizacija za osiguranje i financiranje izvoza na kredit su Export Bank of

United States u Sjedinjenim Američkim Državama, Export Development Corporation u

Kanadi, Export Credits Guarantee Department u Velikoj Britaniji, Banque Francaise

poure la Commerce Exterieur i Compagnie Francaise d'Assurance pour le Commerce

Exterieur u Francuskoj.

U Hrvatskoj djeluje Hrvatska banka za obnovu i razvoj čija je misija podrška stvaranju

novih vrijednosti temeljenih na znanju, kulturnom nasljeđu i prirodnom bogatstvu s

ciljem održivog i ravnomjernog razvitka svih krajeva Republike Hrvatske. Vizija

HBOR-a je biti mjera uspješnosti za razvojne i izvozne banke u regiji koja putem svojih

korisnika i zaposlenika potiče obnovljivi razvitak šire društvene zajednice. Tržišna

utakmica na svjetskom tržištu je zahtjevna, a izvozni projekti nose niz rizika koji nisu

uvijek očiti, no oni se mogu umanjiti odgovarajućim instrumentima osiguranja.

Hrvatska banka za obnovu i razoj ima nekoliko programa formiranih u tri skupine

kojima pomaže izvoznicima, to su : osiguranje od proizvodnje do izvoza - osiguranje

kredita za pripremu izvoza i osiguranje šteta tijekom proizvodnje, osiguranje od izvoza

59

do naplate - kratkoročno osiguranje i srednjoročno - dugoročno osiguranje te osiguranje

činidbenih bankarskih garancija.

Sudionici vanjskotrgovinskog polovanja moraju temeljito vladati znanjem, načelim i

praksom vanjskotrgovinskog poslovanja, biti upoznati s monetarnim, pravnim

političkim i socijalnim sustavom zemlje s kojom posluju. Međunarodno tržište je veliko

i potrebno je izborit mjesto na njemu imajući na umu da su tržišne utakmice zahtjevne i

da postoje poslovni rizici. Važno je osigurati se od rizika te na taj način zaštititi svoje

poslovanje i svoje ciljeve.

60

LITERATURA

1) KNJIGE

1. Andrijanić, I. 2001, Vanjska trgovina, Mikrorad, Zagreb

2. Bijelić, M. 2002, Osiguranje i reosiguranje, Kratis, Zagreb

3. Frančišković, I. 2004, Ekonomika međunarodnog osiguranja, ekonomski

fakultet Rijeka, Rijeka

4. Katunarić, A. 1983, Vanjska trgovina- PRINCIPI I PRAKSA, IZDAVČKO

INSTRUKTIVNI BIRO, Zagreb

5. Klasić, K., Andrijanić, I. 2007, Osnove osiguranja – načela i praksa, drugo

izdanje, Teb, Zagreb

6. Kraljić, I. 1982, Vanjskotrgovinsko poslovanje i financiranje, Istarska naklada,

Pula

7. Matić , B. 2004, Međunarodno poslovanje, Sinergija nakladništvo, Zagreb

8. Petranović, V. 1984,

9. Petrović, M. 1992, Vanjskotrgovinsko poslovanje, Informator, Zagreb

10. Vaughan, E. i Vaughan, T. 2000, Osnove osiguranja - upravljanje rizicima,

Mate, Zagreb

2.) ČASOPIS

11. Špoljarić, D. 2007, Međunarodne studije - časopis za međunarodne

odnose,vanjsku politiku i diplomaciju, Hrvatska udruga za međunarodne studije,

no.3-4, p.118-129

3.) OSTALI IZVORI

12. http://www.edc.ca/EN/About-Us/Pages/default.aspx , 23.6.2014.

13. http://www.exim.gov/about/ , 7.6.2014

14. https://www.gov.uk/government/organisations/uk-export-finance/about,

23.6.2014

15. http://www.hbor.hr/Sec1372 , 4.7.2014.

16. http://www.hbor.hr/Sec1177 ,4.7.2014.

17. „Kodeks koporativnog upravljanja“, http://www.hbor.hr/Sec1372, 4.7.2014.

61

18. http://www.hbor.hr/Sec1674 ,4.7.2014.

19. http://www.hbor.hr/Sec1675 , 4.7.2014.

20. http://www.hbor.hr/Sec1677 , 18.7.2014.

21. http://www.hbor.hr/Sec1678 , 18.7.2014.

22. http://www.hbor.hr/Sec1679 , 18.7.2014.

23. http://limun.hr/main.aspx?id=32981&Page=2 , 29.4.2014

24. http://limun.hr/main.aspx?id=24926&Page= , 1.5.2014.

25. http://limun.hr/main.aspx?id=10053&Page= , 4.5.2014.

26. http://www.tfreview.com/news/deals/coface-and-eidmiti-work-together ,

27.6.2014.

27. “Hedging i opcije kao metode zaštite od rizika“, online:

http://web.efzg.hr/dok/TRG/isutic/Hedging%20&%20opcije%20kao%20metode

%20za%C5%A1tite%20od%20rizika.pdf , 1.6.2014.

62

POPIS SHEMA

REDNI BROJ NAZIV SHEME STRANICA

1. Osiguranje kredita za

pripremu izvoza

53.

2. Osiguranje šteta tijekom proizvodnje

54.

3. Osiguranje činidbenih

bankovnih garancija

56.

63