2. ŠTO JE SVETSKA BANKA?

Živimo u svijetu koji je toliko bogat gdje godišnji prihod prelazi preko 31 bilijun americkih dolara. U ovakvom svijetu jedan prosjecni zaposlenik zaraduje više od 40000 USD godišnje te u istom svijetu živi takoder 2,8 milijardi ljudi koji zaraduju manje od 700 USD godišnje. Od toga njih opet 1,2 milijardi živi manje od 1USD dnevno. Posljedica je da u zemljama koje se razvijaju svaki dan umire oko 33000 djece. U ovim zemljama svake minute umire jedna žena koja donosi dijete na svijet. Više od 100 mil. djece, u vecem broju djevojcice, ne mogu ici u školu zbog toga jer su siromašni. Ovakvu mjeru bijede odnosno siromaštva smanjiti, gdje se istovremeno u sljedecih 50 godina ocekuje rast stanovništva zemlje za otprilike 3 milijarde predstavlja veliki izazov.Grupacija svjetske banke (The World Bank Group) sa svojim radom i resursima bogatih zemalja pokušava utjecati na rast siromaštva u zemljama. Kao jedna od najvecih svjetskih institucija koje nude pomoc, Svjetska banka pomaže zemljama koje su u razvoju pri njihovom razvoju u školstvu, zdravstvu, opskrbi vodom i strujom kao i u borbi protiv bolesti i zaštiti okoliša. Svjetska banka nije u doslovnom smislu ''banka'' vec posebna organizacija Ujedinjenih naroda kojoj pripadaju 184 zemlje clanice. Spomenute zemlje su odgovorne za financiranje te svjetske institucije kao i za nacin na koji se njena sredstva koriste. Svjetska banka predstavlja grupu banaka koje su se razvile iz Medjunarodne banke za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development – IBRD), a zbog svojeg obujma poslovanja vec je u samom pocetku nazvana Svjetska banka .Pored medjunarodne banke za obnovu i razvoj u Svjetsku banku spadaju još i Medjunarodno udruženje za razvoj (International Development Association – IDA), Medjunarodna financijska korporacija (International Finance Corporation –IFC), Agencija za multilateralno garantiranje investicija (Multilateral Investment Guarantee Agency – MIGA) te Medjunarodni centar za rješavanje pravnih sporova pri investiranju (The International Centre for Settlement of Investment Disputes – ICSID) .U zadnjih nekoliko godina Svjetska banka je uložila znatna sredstva u podrucja njenog djelovanja koja bi trebala imati globalni utjecaj. Jedno od tih podrucja je opraštanje dugova najsiromašnijim zemljama koje ce zbog tog oprosta moci svoja sredstva uložiti u razvoj školstva, zdravstva, obnovu domacinstava kao i sam napredak siromašnih. Svjetska banka sa još 189 zemalja te brojnim organizacijama sudjeluje u borbi protiv siromaštva što možemo smatrati primjerom globalnog partnerstva. Jedna od najvažnijih potpora koja stoji vrlo visoko na dnevnom redu takve jedne institucije kao što je Svjetska banka je borba protiv virusa HIV. Iznosi koje ona izdvaja za programe u borbi protiv tog zasad smrtonosnog virusa krecu se oko 1,3 milijarde USD od cega polovica odlazi africkim državama južno od Sahare kojima ta sredstva jako dobro dodu.

2.1 Povijest Svetske banke

Svjetska banka osnovana je 1. srpnja 1944. god. u Bretton Woods-u na sjednici kojoj su prisustvovale 44 vlade zemalja. Sjedište joj je u Washingtonu. Pomagala je u obnovi Europe nakon II. Svjetskog rata. Prvi zajam koji je odobrila u visini od 250 mil. USD bio je namijenjen za obnovu Francuske. I taj aspekt pomoci pri obnovi je važno težište u radu i djelovanju Svjetske banke. Danas Svjetska banka više obraca pozornost na smanjivanje siromaštva u svijetu. Prije je Svjetska banka imala stožer u kojem su bili tehnicki strucnjaci kao i strucnjaci zaduženi za financijsku analizu te su iskljucivo radili u Washingtonu. Danas raspolaže jednim znatno vecim stožerom koji ima strucnjake iz ekonomije, vanjske politike, strucnjake za pojedina podrucja te strucnjake za socijalna pitanja, 40 % tih strucnjaka danas radi u uredima smještenim u državama s kojima ta svjetska institucija ima odnose.Svjetska banka je danas puno veca i kompleksnija. Razvila je se u grupu organizacija koju cine vec navedena Medjunarodna banka za obnovu i razvoj ( IBRD), Medjunarodno udruženje za razvoj (IDA), Medjunarodna financijska korporacija (IFC), Agencija za multilateralno garantiranje investicija (MIGA) te Medjunarodni centar za rješavanje pravnih sporova pri investiranju (ICSID).U 80-im godinama djelovala je u razlicitim smjerovima; pocetkom tih godina bila je suocena sa makroekonomskim problemima i pitanjima koja su se ticala reprogramiranja dugova, poslije su na prvo mjesto dolazile socijalne i teme vezane za zaštitu okoliša. Tijekom suocavanja sa svim tim problemima neki su im prebacivali kako rade suprotno svojim nacelima u projektima koji su privlacili više pozornosti. Kako bi se suocili sa dvojbama oko kvalitete djelovanja Svjetske banke, javnosti je prezentirano izvješce o radu. Nedugo poslije toga pocela je reforma koja je podrazumijevala reviziju u kojoj se trebalo ustanoviti dali su prigovori upuceni Svjetskoj banci osnovani. Prigovori su bili sve veci i dosegli su vrhunac 1994. na godišnjem zasjedanju u Madridu.Nakon toga su Svjetska banka i njene organizacije ucinili znatan korak prema naprijed. Svaka organizacija, sama za sebe je radila na tome kako bi bila efikasnija i djelotvornija. Samim time je došlo do pomaka te se moglo vidjeti kako su promjene dobro došle, a i neki su priznali kako su zadovoljni ucinjenim. Više nego ikad prije, Svjetska banka je dobila na znacenju na svjetskoj politickoj sceni. Zajedno sa partnerima uspješno je se angažirala u razlicitim kompleksnim situacijama poput potpore u Bosni i Hercegovini nakon rata, pomoci Istocnoj Aziji nakon financijske krize, obnovi Srednje Amerike nakon jakih vjetrova i oluja, pomoci Turskoj nakon velikih potresa, obnovi Kosova itd.

2.2 Strateški smjer

Bez obzira na beskrajni napredak koji je ucinjen proteklih 20 godina u smanjivanju siromaštva još uvijek živi 1,2 milijardi ljudi koji imaju dnevni prihod manji od 1USD kao i 2,8 milijardi ciji je prihod manji od 2USD. U svakom slucaju je broj siromašnih u tom razdoblju smanjen za 200

mil. ljudi. U sljedecih 50 godina, predvida se da ce svjetsko stanovništvo porasti sa 6 na 9 milijardi ljudi od cega ce skoro 95% tog rasta pripasti zemljama u razvoju.Milenijski razvojni ciljevi oko kojih su se 2002. 189 zemlje Ujedinjenih naroda dogovorili zrcalo su jedne jedinstvene sloge oko toga što je potrebno napraviti kako bi se smanjilo siromaštvo. Ti ciljevi predstavljaju odredene zadace na kojima ce raditi i oni koji nude novac odnosno pomoc kao i oni koji tu pomoc primaju.

Neki od ciljeva su :- Istrebljivanje ekstremnog siromaštva i gladi- Osnovna škola za sve- Jednakopravnost i prava žena- Reduciranje djece koja umiru- Poboljšanje zdravlja majki- Borba protiv virusa HIV-a, Malarije i ostalih bolesti- Ustrajnost u zaštiti okoliša- Razvoj globalnog partnerstva za razvoj

Zadnji cilj izmedu ostalog definira uloge onih koji novac daju i onih koji ga primaju.Da bi se spomenuti ciljevi ispunili potreban je golemi trud i briga od strane razvijenih zemalja oko gospodarske politike, ucinkovitog i nekorumpiranog menadžmenta javnog sektora što bi pridonosi ulaganju dodatnog kapitala.Pitanje koje se postavlja je, koju ulogu tu ima Svjetska banka? Ona podupire kako industrijske tako i zemlje u razvoju na podrucju davanja zajmova, garancija, analiza i savjeta, opraštanje dugova, povecanje kapaciteta kao i pravnom zastupanju. Strategija Svjetske banke za smanjenje siromaštva se bazira na izradi povoljne klime za investiranje te investiranje u siromašne.Pocetkom 2003. vodstvo Banke je odredilo 7 težišnih podrucja: Obrazovanje za sve, HIV/AIDS, zdravlje majke i djeteta, opskrba vodom te njen odvod, klima za investiranje i financije, trgovina i ustrajnost u zaštiti okoliša. Ta podrucja, u svim regijama, za koja Banka izdvoji financijska sredstva su ona u kojim ce Banka težiti kako bi u najkracem roku poboljšala projekte. Kada je 1944. Medjunarodna banka za obnovu i razvoj osnovana, «Razvoj» nije bila zadaca koja je bila na prvom mjestu. Tada je glavni cilj Svjetske banke bio obnova Europe nakon II. Svjetskog rata. Nakon tog rata glavno nacelo je bilo da bogate zemlje rade zajedno na tome kako bi poboljšale životni standard u siromašnim.

2.3 Poslovna djelatnost

Svjetska banka je jedna od mnogih institucija koje nude pomoc i financijska sredstva zemljama u razvoju, njihovo financiranje cini 7 % ukupnog kapitala. Ostatak od 93 % cini veliki broj izvora od kojih investicije u privatni sektor kao i sredstva te zajmovi cini veci dio «kolaca».Zadnjih 20-ak god. je pri tome državni udio smanjen dok je istovremeno privatni porastao. Svjetska banka na razlicite nacine financira projekte cija svrha je smanjenje siromaštva i postizanje Milenijskih ciljeva. Tako Medjunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD) odobrava zajmove, a Medjunarodno udruženje za razvoj (IDA) kredite i doprinose. Nacin financiranja koji je dostupan

nekoj zemlji u razvoju ovisi prvenstveno stupnju potrebe za financijskim sredstvima.Medjunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD) ciji je kreditni rejting ocijenjen najvecom mogucom ocjenom AAA financira se davanjem zajmova. U poslovnoj godini 2002. takvim je nacinom na financijskom tržištu ubrala 23 milijarde US dolara. Drukcija od ostalih financijskih institucija ne teži iskljucivo maksimalizaciji dobitka vec koristi svoj izvrsni rejting kako bi niske kamate koje placa prenijela na zemlje u razvoju koje se korite njenim zajmom. U tu grupu spadaju opcenito zemlje sa srednjim prihodom. Dva su osnovna nacina davanja zajmova koje odobrava Svjetska banka. Jedan nacin su investicijski zajmovi za robu, radove i usluge koji služe za potporu projektima namijenjenih za razvoj u velikom broju sektora, a drugi prilagodavajuci zajmovi, brzo dostupni za politicke i institucijske reforme. Cim jedan zajmoprimac predstavi projekt, Banka provjerava njegovu valjanost i provedljivost Tijekom pregovaranja o zajmu, zajmodavac i zajmoprimac se dogovaraju o zajednickom cilju, pojedinim komponentama zajma, rezultatima koji se žele postici, planu realizacije i vremenu u kojem ce zajam biti isplacen. Cim Banka odobri zajam i stavi ga u funkciju, zajmoprimac pocinje sa projektom onako kako je dogovorio sa Bankom. Tijekom realizacije zajma, Banka prati kako se sve to odvija. Svjetska banka je uglavnom poznata kao financijer, ali ona se takoder bavi i uslugama analize te savjetodavnom funkcijom cija svrha je dugotrajno poboljšanje na politickoj razini. U svakoj zemlji djelatnici Banke provode gospodarstvene analize što cini osnovicu za jedan veliki dio programa u tim zemljama.

Neke od analiza koje su dostupne :

- procjena siromaštva- analize javnih troškova- izvješca socijalne i politicke strukture- izvješca sektora

Povecanje kapaciteta unutar zemlje kako bi se podržali programi za smanjenje siromaštvajedna je manje poznata zadaca Svjetske banke. Savjetodavna funkcija Banke stavlja na raspolaganje informacije i znanje bilo za socijalni razvoj, pitanja koja se ticu zdravstva, prehrane, stanovništva, financijskog sektora te zakonodavstva.

2.4 Ocjena djelovanja

Da bi financijska pomoc imala smisla mora imati dugotrajnu korist koja je mjerljiva. Davaoci novaca žele dokaz da sredstva koja su stavili na raspolaganje i djeluju dok primaoci žele vidjeti osjetno poboljšanje životnog standarda.U 2002. Svjetska banka provela je istraživanje djelotvornosti pomoci u razvoju zadnjih 50 godina. U zakljucnom izvješcu moglo se vidjeti da su u tom vremenskom razdoblju postignuti zamjetni rezultati ;

- Proteklih 40 godina povecala je se životna granica za 20 godina u zemljama u razvoju- Proteklih 30 godina u istim je se zemljama nepismenost odraslih skoro prepolovila, sa 47% pala je na 25%

- Proteklih 20 godina broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu, tu se misli na one koji žive sa manje od 1$ dnevno, pao je za oko 200 milijuna

Tek nakon 1990. raste narodno gospodarstvo u zemljama u razvoju prosjecno za 1,9 % per kapita s usporedbom od 1,6 % u zemljama koje pripadaju organizacijama za gospodarsku suradnju i razvoj. To je uglavnom posljedica bolje politike, vece orijentacije na tržišta što je dovelo do bolje okoline za rast privatnog sektora.Djelovanje Svjetske banke u podrucju zdravstva i obrazovanja pokazuje uspjeh. S pomoci od 30 milijardi americkih dolara za projekte obrazovanja, Svjetska banka je jedna od najvecih davaoca sredstava na tom podrucju. Projekti su postigli zamjetne rezultate te su tako bili primjenjivani i na podrucjima koji su izvan izvornih projekata.

2.5 Odredjivanje cilja

Neki od slogana Svjetske banke :- Sanjamo o svijetu koji je osloboden siromaštva- Pomoci ljudima te pomoci u zaštiti okoliša kroz resurse, prijenos znanja, izgradnju kapaciteta a i kroz partnerstva u javnom i privatnom sektoru- Biti prvorazredna institucija koja ce privuci djelatnike s izvanrednim mogucnostima koji znaju slušati i uciti

Nacela Svjetske banke su orijentiranje na korisnika, zajednicki rad s partnerima, odgovornost za visoke ciljeve, angažman.

2.6 Organizacija Svetske banke

Svjetska banka se sastoji od 5 medusobno povezanih institucija koje su sve u posjedu zemalja clanica i na kraju krajeva koje odlucuju. Kako ce biti u nastavku objašnjeno, svaka od institucija ima tocno odredenu ulogu u realizaciji ciljeva, borba protiv siromaštva i poboljšanje životnog standarda u zemljama u razvoju. Pojam ''Grupacija svjetske banke'' objedinjuje svih pet institucija dok se pojmom ''Svjetska banka'' misli na dvije od pet institucija – IBRD i IDA .

Medjunarodna banka za obnovu i razvoj – IBRD- osnovana je 1945g. - 184 zemlje claniceCilj Medjunarodne banke za obnovu i razvoj je smanjene siromaštva u zemljama sa srednjim prihodom te u siromašnim zemljama koje su kreditno sposobne i to kroz unapredjivanje davanjem zajmova, garancija, usluge analize i savjetovanjem.IBRD-u nije cilj maksimalizacija neto dobitka. Taj dobitak služi za financiranje razvojnih aktivnosti i jamci financijsku snagu kojom se na tržištu kapitala pribavljaju povoljni krediti kako bi se mogli proslijediti dužnicima po povoljnim uvjetima.

Unutar IBRD-a, cije su zemlje clanice ujedno i vlasnici, pravo glasa odredeno je ulogom zemlje clanice koji se bazira na jacini gospodarstva jedne zemlje.

Neke od clanica :- Srbija i Crna Gora, 25. veljace 1993.- SAD, 27. veljace 1945.- Švicarska, 29 svibanj 1992.- Švedska, 31. kolovoz 1951.- Japan, 13. kolovoz 1952.- Italija, 27 ožujak 1974.- Njemacka, 14. kolovoz 1952.- Francuska, 27. prosinac 1945.- Egipat, 27. prosinac 1945.- Bosna i Hercegovina, 25. veljace 1993.- Belgija, 27. prosinac 1945.- Australija, 5 kolovoz 1947.- Austrija, 27. kolovoz 1948.

Republika Hrvatska postala je clanicom Medjunarodne banke za obnovu i razvoj 25. veljace 1993 godine.

Medjunarodno udruženje za razvoj – IDA- osnovana 1960. god.- 162 zemlje clanice

Prinosi IDA-e stavljaju Svjetsku banku u položaj da godišnje 6 do 7 milijardi americkih dolara izdvaja za beskamatne kredite namijenjene najsiromašnijim zemljama u kojima žive 2,5 milijuna ljudi. Ta potpora je jako važna kako te zemlje mogu teško ili nikako privuci kapital na tržištu po uobicajenim tržišnim uvjetima. U vecem broju tih zemalja godišnji prihod je manji od 500 US dolara i mnogi ljudi moraju živjeti i od daleko manjeg prihoda. IDA pomaže na razlicitim podrucjima, u obrazovanju, zdravstvu, vodoopskrbi, podržava investicije za povecanje produktivnosti i u stvaranju novih radnih mjesta.Neke od clanica : Afganistan, Albanija, Argentina, BiH, Brazil, Kambodža, Kolumbija, Egipat..

Medjunarodna financijska korporacija – IFC - osnovana 1956. god.- 175 zemalja clanica

IFC ima zadacu potpomagati gospodarski razvoj u privatnom sektoru. U suradnji s poslovnim partnerima investira u privatna poduzeca u zemljama u razvoju i odobrava svojim dužnicima, misli se na poduzeca kojima je odobrila zajmove, dugorocne zajmove, garancije, usluge kriznog menadžmenta i savjetovanja. Medjunarodna financijska korporacija investira u projekte u sektorima u kojima ima jako malo privatnog kapitala.Hrvatska je postala clanicom 25. veljace 1993 godine.

Agencija za multilateralno garantiranje investicija – MIGA- osnovana 1988. god.- 157 zemalja clanica

MIGA potpomaže medjunarodne investicije u zemljama u razvoju i daje garancije u slucaju gubitaka koji bi bili posljedica razlicitih rizika unutar zemlje u kojoj se investira.Agencija za multilateralno garantiranje pruža tehnicku podršku kako bi pomogla zemljama proširiti informacije i mogucnosti investiranja.Republika Hrvatska postala je clanicom 19. ožujka 1993 godine.

Medjunarodni centar za rješavanje pravnih sporova pri investiranju – ICSID- osnovan 1966. godine- 134 zemlje clanice

Dosad je zabilježeno 103 slucaja u kojima je reagirao ICSID. Medjunarodni centar za rješavanje pravnih sporova pri investiranju potpomaže investicije u kojima na medjunarodnoj razini pruža mogucnost izmirenja i poravnanja u slucaju izbijanja sporova pri investiranju. Na takav nacin pridonosi stvaranju povjerenja izmedu države i medjunarodnog investitora. Hrvatska je postala clanicom 22. listopada 1998 godine. **

2.7 Opce informacije o clanstvu

Jedna zemlja može postati clanicom Medjunarodne banke za obnovu i razvoj – IBRD samo onda ako je i clanica Medjunarodnog monetarnog fonda – MMF-a. Tako je clanstvo u IBRDU-u preduvjet za clanstvo u Medjunarodnoj financijskoj korporaciji – IFC, Medjunarodnom udruženju za razvoj – IDA i Agenciji za multilateralno garantiranje investicija. Dobro je znati da se za pristup fondu i grupi Svjetske banke svi potrebni koraci više ili manje mogu obaviti istovremeno.

2.8 Izvršni odbor

Izvršni odbor je zadužen za odvijanje sveopce poslovne djelatnosti Svjetske banke. Clanove odbora kojih je 5 biraju 5 zemalja koje imaju najviše glasova, te zemlje su SAD, Japan, Njemacka, Francuska i Velika Britanije. Ostale clanove izvršnog odbora biraju druge zemlje clanice Svjetske bake. Izbor za clanove izvršnog odbora odvija se redovno svake dvije godine u pravilu u okviru godišnjeg zasjedanja Svjetske banke.**

2.9 Guvernersko vijece

Zemlje clanice Svjetske banke zastupane su od strane guvernerskog vijeca. Prema odredbama ugovora sa Svjetskom bankom svaka clanica imenuje jednog guvernera i njegovog zamjenika.

Mandat guvernera i njegova zamjenika traje 5 godina i obojica mogu biti ponovo izabrana. To je najviše tijelo koje donosi smjernice politike i usvaja glavne poslovne odluke, sastaje je jednom godišnje na zajednickoj Skupštini s MMF-om, svaka clanica ima 250 glasova plus glas za svaku dionicu koju posjeduje.

2.10 Predsjednik grupe Svjetske banke

Iako SAD tradicionalno ima pravo birati šefa, sada mnogi traže da se to promjeni. Americki predsjednik George Bush imenovao je Paula Wolfowitza, jednog od najkonzervativnijih politicara iz svoje administracije, za direktora Svjetske banke. Imenovanje zamjenika ministra obrane na ovo mjesto iznenadila je i šokirala mnoge, izazvala je nevjericu u Europi te negodovanje u oporbenom demokratskom taboru u Washingtonu.Bush je odmah nakon objave pokušao suzbiti reakcije pa je nazivao svjetske lidere pokušavajuci lobirati za podršku Wolfowitzu. Na konferenciji za novinare Bush je kazao kako je Wolfwitz vrlo posvecen problemu razvoju, da je suosjecajan i pristojan covjek koji ce u Svjetskoj banci obaviti veliki posao. Kako SAD imaju nepisano pravilo i tradiciju da izaberu šefa Svjetske banke, sada mnogi napominju da bi se ova praksa trebala prekinuti te da bi celnog covjeka Svjetske banke trebalo birati u procesu koji bi bio otvoren i transparentan. Paul Wolfwitz je na dužnost predsjednika grupe Svjetske banke stupio 1 lipnja 2005 godine .

2.11 Stvari koje možda niste znali o Svjetskoj banci

Neke stvari koje možda niste znali o Svetskoj banci :

1. Svjetska banka je daleko najveci davalac sredstava na podrucju obrazovanja.Kada je 1963 godine Svjetska banka pocela izdvajati sredstva za financiranje obrazovanja, iznos koji je odobrila za kredite i zajmove popeo je se iznad 31 milijardu americkih dolara. Trenutno financira 158 razlicitih projekta na podrucju obrazovanja u 83 zemlje. U suradnji sa vladama zemalja, Ujedinjenim narodima, nevladinim organizacijama i ostalim partnerima pomaže zemljama u razvoju kako bi ostvarili cilj «Obrazovanje za sve». Tako se do 2015. treba utvrditi da sva djeca – prije svega djevojcice i zapuštena djeca, posjecuju osnovnu školu kako bi bili u poziciji da imaju osnovno obrazovanje.

2. Svjetska banka je daleko najveci davalac sredstava u borbi protiv HIV/AIDS.Dnevno se 14000 ljudi inficira virusom HIV-a od toga je polovica u dobi izmedu 15 i 24 godine. Kao co-sponzor UNAIDS-a – koordinira borbu protiv virusa, Svjetska banka je na raspolaganje stavila više od1,7 milijardi americkih dolara za borbu protiv širenja tog smrtonosnog virusa.

3. Svjetska banka je daleko najveci davalac sredstava za programe u zdravstvu.Od 11 milijuna djece koji godišnje umiru u nerazvijenim zemljama od toga 70% njih umire od zaraznih bolesti i nepravilne ishrane. Svjetska banka u prosjeku godišnje troši 1 milijardu US dolara na kredite i zajmove namijenjene projektima u zdravstva i prehrani.

4. Svjetska banka se izrazito zalaže za opraštanje dugova

5. Svjetska banka je najveci davalac sredstava za mnoštvo razlicitih vrsta biljaka, životinja…

6. Svjetska banka suraduje više nego ikad sa partnerima

7. Svjetska banka preuzima vodecu ulogu u borbi protiv korupcije

8. Civilno društvo ima dosta važnu ulogu i radu Svjetske banke

9. Svjetska banka pomaže zemljama nakon konflikata

10. Svjetska banka pruža mogucnost siromašnim da budu saslušani

MEĐUNARODNA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ (IBRD)

Osnivački cilj IBRD je bio finansiranje obnove država-člani ca nakon Drugog svetskog rata. Danas je cilj IBRD finansiranje razvoja manje razvijenih zemalja. IBRD ostvaruje navedeni cilj odobravanjem zajmova, tj. kreditiranjem projekata koji su značaj ni za nacionalnu privredu, a za koje privatni kapital nije zaintere sovan, pošto su vrednost i rizik ulaganja veliki. To su, na primer, objekti infrastrukture. Krediti IBRD su namenjeni zemljama u raz voju na srednjem nivou dohotka (sa bruto domaćim proizvodom po glavi stanovnika u rasponu od oko 1.000-6.000 USD), mada se u izuzetnim okolnostima krediti odobravaju i siromašnijim i napredni jim zemljama u razvoju.

IBRD ima 187 članica. Sedište joj je, kao i IMF, u Vašingtonu. Ima predstavništva u više od 80 zemalja sveta. Član stvo u Banci je uslovljeno članstvom u Fondu. IBRD je organizo vana kao akcionarsko društvo, pošto države-članice uplatom kvo te postaju suvlasnici Banke. Na osnovu uplaćenog kapitala IBRD odobrava kredite. Iako svaka zemlja ima 250 osnovnih glasova, u suštini učešće u odlučivanju zavisi od uplaćene kvote. Najveću kvo tu i vlasništvo imaju SAD (16,4%). Kao i u IMF, za najveći broj od luka je potrebna većina od 85% glasova, pa SAD presudno utiču na odlučivanje Banke.

Najznačajniji izvor sredstava za odobravanje kredita nisu kvote, već krediti koje sama Banka uzima na međunarodnom finansijskom tržištu. Kamatna stopa koju IBRD plaća na uzete kredite je niska, pošto Banka uživa visok kreditni rejting (najbolji – AAA). Kamat na stopa koja se naplaćuje dužniku jeste viša od kamatne stope po kojoj se IBRD zadužuje (dodaje se marža od 0,75 procentnih poena i plaća se provizija od 1%), ali je to i dalje povoljna kamatna stopa za zaduživanje. Drugim rečima, zemlje dužnici bi mogle da se zadu že na međunarodnom finansijskom tržištu samo po višoj kamatnoj stopi od one koju im IBRD naplaćuje. Iz navedene razlike u kamat nim stopama (stopa pod kojima uzajmljuje i pozajmljuje sredstva) Banka pokriva troškove poslovanja.

IRBD odobrava kredite vladama država-članica ili preduzeći ma i bankama uz državnu garanciju (ukoliko preduzeće/banka nije u stanju da otplati kredit, država preuzima ovu obavezu). IBRD odobrava srednjoročne i dugoročne kredite, rok povraćaja je 15 do 20 godina, a poček (grace period) 3 do 5 godina. IBRD odo brava dve vrste kredita: investicione i razvojne.

Investicionim kreditima se finansiraju konkretni projekti od kojih će imati koristi celokupna privreda članice koja se uzajmlju je. Oblasti koje se najčešće finansiraju su: izgradnja infrastrukture (putevi, vodovod, objekti energetike i sl), obrazovanje, zdravstvo, razvoj poljoprivrede i ruralnih sredina, uređenje gradova, razvoj in stitucija (javne administracije, borba protiv korupcije i sl).

Razvojni krediti nisu namenjeni konkretnim projektima, već opštem razvoju zemlje dužnika. Ranije su se zvali zajmovi za struk tu rno prilagođavanje . Ova vrsta zajma treba da pomogne državama da promene strukturu svoje privrede kako bi na srednji rok mogle da uspostave ravnotežu platnog bilansa.

Neke kritike IBRD se podudaraju sa kritikama IMF: zagova ranje preterane liberalizacije nedovoljno razvijenih privreda, pre komerni uticaj Zapada i, naročito, SAD na strateško i operativno funkcionisanje Banke, preterana zaštita interesa zajmodavaca iz raz vijenih zemalja.

Banka je kritikovana i zbog toga što u programima finansiranja insistira na zapadnjačkim vrednostima i civilizacijskim tekovina ma, pa zanemaruje lokalne, tradicionalne karakteristike dužni ka. Banka ugrožava nacionalni suverenitet zemalja time što zahteva uvođenje zakonodavstva i izgradnju društvenog sistema skrojenog po meri razvijenih zemalja.

Nakon implementacije nekoliko projekata koje je finansirala Banka, narušena je životna sredina, pa je IBRD kritikovana za nea dekvatnu analizu ekoloških posledica odabranih programa. IBRD je naime, paradoksalno, pogoršala kvalitet života velikog broja ljudi.

IBRD pravda svoj način rada činjenicom da, kao svaka ban ka, i ona odgovara svojim akcionarima, tj. državama-članicama i da zbog toga mora da bude stroga pri odobravanju kredita. Uslovi finansiranja su izuzetno povoljni (rok dospeća i kamatna stopa) i trebalo bi da zemljama omoguće privredni rast i razvoj. Zajmotraži oci koji se obraćaju Banci za kredite ne bi mogli da pronađu druge zajmodavce koji bi ponudili povoljnije uslove zaduživanja.

MEĐUNARODNO UDRUŽENJE ZA RAZVOJ (IDA)

Iako su uslovi kreditiranja IBRD povoljniji nego tržišni (komer cijalni), najnerazvijenijim zemljama u razvoju su i takvi krediti skupi. Podsetimo se, IBRD krediti su namenjeni zemljama na srednjem nivou dohotka. Da bi se omogućio priliv kapitala i u zemlje sa ni skim dohotkom, 1960. godine osnovano je Međunarodno udruženje za razvoj (International Development Association, IDA), kao afili jacija IBRD koja se bavi kreditiranjem najsiromašnijih zemalja sveta pod koncesionalnim (povlašćenim) uslovima. Uslovi pod kojima IDA odobrava kredite su povoljniji od uslova kreditiranja IBRD: period otplate je duži, a kamatna stopa niža. Zbog toga se krediti IDA nazivaju „meki“ krediti. Krediti IDA treba da omoguće finansiranje neprofitonosnih projekata, od kojih će koristi imati najširi slojevi stanovni štva nerazvijenih zemalja. Krediti IDA treba da omoguće privredni rast, smanjenje siromaštva i ublažavanje nejednakosti, poboljšanje osnovnih uslova za život ljudi. Neke od oblasti koje finansira IDA jesu obrazovanje, zdravstvo, zaštita prirodne sredine, osnovni infra stukturni objekti, državne institucije.

Finansiranje zemalja posredstvom IDA se obavlja na dva nači na. Prvo, IDA odobrava beskamatne kredite, što znači da država koja se zadužuje vraća tačno iznos uzajmljenih sredstava, bez ika kvog ukamaćenja. Jedini trošak za dužnika jesu provizija i trošak obrade kredita koji u zbiru iznose oko 1% odobrenog kredita. Dru go, IDA daje donacije ili poklone (grant), kada država nije u oba vezi da vraća sredstva koja je dobila; reč je, dakle, o bespovratnoj pomoći.

Krediti IDA se odobravaju na period od 35 do 40 godina, sa počekom (grace period) od 10 godina. Za države koje oskudevaju u kapitalu, krediti IDA su veoma atraktivni. Da ne bi došlo do neizdrživog pritiska na ograničene fon dove IDA, mora se utvrditi kriterijum za dobijanje kredita. Da bi se zemlja kvalifikovala za kredite IDA ona mora biti okarakterisa na kao siromašna, a najbolja mera za to jeste nivo bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika. Zemlje mogu da koriste kredite IDA ako zadovoljavaju tzv. IDA status – domaći bruto proizvod po glavi stanovnika manji od 1.025 USD.

Zbog karaktera kredita koje odobrava, IDA ne prikuplja sredstva na finansijskom tržištu. Prili kom stvaranja IDA, države-osnivači su uplaćivale osnivački kapi tal, čime se postali akcionari IDA, slično kao u slučaju IBRD. IDA je započela sa radom zahvaljujući tim kvotama. Danas najvažniji izvor sredstava za funkcionisanje IDA jesu donacije 40 najbogatijih zemalja sveta, koje svake tri godine odobravaju nova finansijska sredstva (poklone) ovoj instituciji.

MEĐUNARODNA FINANSIJSKA KORPORACIJA (IFC)

Svetska banka je od svog osnivanja smatrala da su preduzeća u privatnom vlasništvu veoma bitna za razvoj svake privrede. Danas je ova činjenica prihvaćena u gotovo svim zemljama sveta, ali treba imati u vidu da nije uvek bilo tako. Naime, u periodu nakon Drugog svetskog rata do devedesetih godina 20. veka, veliki broj komuni stičkih i socijalističkih zemalja nije dozvoljavao osnivanje preduze ća u privatnom vlasništvu. Sredinom pedesetih godina odlučeno je da se posebnom afilijacijom IBRD pomogne razvoj privatnog sekto ra. Osnovana je Međunarodna finansijska korporacija (International Financial Corporation, IFC) 1956. godine, sa ciljem da promoviše razvoj i investicije privatnog sektora zemalja u razvoju. Razvoj privatnog sektora bi trebalo da unapredi razvoj čitave privrede, a time bi se doprinelo ostvarivanju osnovnog cilja Svetske banke – smanjenju siromaštva i poboljšanju standarda ljudi. U najznačajni je dosadašnje rezultate IFC ubrajaju se pomoć razvoju finansijskog tržišta zemalja u razvoju, podrška procesu tranzicije centralno-plan skih privreda, ohrabrivanje privatnih investitora da se upuste u finansiranje infrastrukturnih projekata u zemljama u razvoju.

IFC pomaže razvoju privatnog sektora na tri načina. IFC, u stvari, ima tri uloge: finansijera, katalizatora (posrednika) i sa vetnika. Prvo, IFC odobrava kredite za razvoj privatnog sektora u zemljama u razvoju. Kredite mogu uzimati državni organi za potre be razvoja privatnog sektora, ali i preduzeća neposredno i to bez državne garancije. Osim kreditiranjem, IFC finansira preduzeća i kupovinom dela njihovog vlasništva, tj. akcijskim kapitalom. Dru go, IFC pomaže privatnim preduzećima u zemljama u razvoju da prikupe kapital na međunarodnom finansijskom tržištu. Ovu ulogu IFC ostvaruje tako što povezuje zainteresovane ulagače iz razvije nih zemalja sa privatnim preduzećima iz zemalja u razvoju kojima je potreban kapital. Treće, IFC pruža tehničku i savetodavnu pomoć preduzećima i vladama u zemljama u razvoju.

MULTILATERALNA AGENCIJA ZA GARANTOVANJE INVESTICIJA (MIGA)

Uporedo sa jačanjem stranih direktnih investicija u međuna rodnim finansijskim tokovima, sazreva svest o njihovom značaju za razvoj manje razvijenih zemalja. Ipak, privatni investitori često oklevaju da ulažu kapital u nedovoljno poznate i pouzdane zemlje u razvoju. Zabrinutost investitora je najčešće prouzrokovana neiz vesnostima koje nemaju veze sa ekonomskim rizicima investicije. Zato je u Svetskoj banci doneta odluka da se priliv stranih direktnih investicija u zemlje u razvoju podrži posebnom afilijacijom. Tako je 1988. godine osnovana Multilateralna agencija za garantovanje investicija (Multilateral Investment Guarantee Agency, MIGA), sa zadatkom da unapredi priliv stranih direktnih investicija u ze mlje u razvoju. MIGA svoj zadatak obavlja pre svega pružanjem garancija za nekomercijalne rizike: ukoliko strana investicija u zemlji u razvoju bude ugrožena nekim faktorom koji nema veze sa redovnim poslovnim aktivnostima (kao što su rat, raskid ugovora, eksproprijacija imovine, ograničavanje transfera profita i kapitala i sl), onda će MIGA nadoknaditi gubitak investitora. Osim što osigurava investitore od nekomercijalnih rizika, MI GA i na druge načine promoviše strane direktne investicije. Prvo, MIGA pruža tehničku pomoć zemljama u razvoju, domaćinima in vesticija, kako bi one unapredile svoje kapacitete za promociju svo jih privreda i privlačenje stranih investitora. MIGA finansira razvoj institucija i kadrova koji će se baviti poslovima unapređenja investi cionog ambijenta. Drugo, MIGA posreduje u rešavanju sporova koji nastanu između investitora i zemlje domaćina u cilju pronalaže nja rešenja i realizacije započete

investicije koju je MIGA garanto vala. Treće, MIGA veliku pažnju posvećuje informisanju investi tora o mogućnostima za investiranje u zemlje u razvoju.

MEĐUNARODNI CENTAR ZA REŠAVANJE INVESTICIONIH SPOROVA (ICSID)

Međunarodni centar za rešavanje investicionih sporova (Inter national Centre for Settlement of Investment Disputes, ICSID) funk cioniše kao afilijacija IBRD od 1966. godine. Osnovni cilj njegovog rada jeste da olakša rešavanje sporova između stranog investito ra i države domaćina. Ova uloga – posredovanje u investicionim sporovima partnera iz zemalja-članica Centra – trebalo bi da poveća tokove stranih direktnih investicija, pošto ugovorne strane mogu da računaju na zaštitu u slučaju povrede ugovora. Nadležnosti Centra su vremenom proširene, tako da ICSID danas posreduje u rešavanju sporova i kada jedna od ugovornih strana ne potiče iz zemlje-člani ce Centra, pa čak i kada predmet spora nisu povrede investicionog ugovora. ICSID se angažuje i u organizaciji i nadzoru međunarod nih trgovinskih arbitraža. Danas se često u bilateralne investicione ugovore, pa čak i u regionalne integracione sporazume, unosi klau zula da će u slučaju spora ICSID biti institucija nadležna za arbitri ranje. Centar pokreće postupak pomirenja na zahtev jedne ili više ugovornih strana.