Univerzitet u SarajevuEKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU

Seminarski rad iz predmeta Poslovne finansijeFinansijske krize uzroci i posljediceFinansijska kriza u SAD-u i njene implikacije na ZUT

Student: Azra BuljubaiProf. Dr. Adnan RovaninIndex br: 71406 Ass. Mr. Adem AbdiSarajevo, 2015.SADRAJ

1. UVOD

Velika ekonomska kriza ili Velika depresija je globalni ekonomski krah koji je poeo 1928. godine i trajao do 1939. Bio je to najdui i najotriji sunovrat koji je ikada iskusio industrijalizovani Zapadni svijet. Poela je u Sjedinjenim Amerikim Dravama padom berze 29.10.1929. godine, na dan poznat kao Crni utorak (Black Tuesday), rezultovala drastinim padom autputa, dramatinim rastom nezaposlenosti i akutnom deflacijom. Ali, ni kulturno-socioloke posljedice nisu bile nita manje destruktivne, posebno u SAD, gdje je Velika depresija po razornom uticaju na drutvo na drugom mjestu, odmah iza Graanskog rata. Svijet se danas susree sa najteom finansijskom i ekonomskom krizom jo od vremena Velike depresije iz tridesetih godina prolog vijeka. Globalni financijski sistem se osipa velikom brzinom. To se deava usljed viestruke krize hrane, klimatske i energetske krize, koje uveliko oslabljuju mo SAD-a, Europske Unije, i globalnih institucija kojima oni dominiraju, a posebno MMF-a, Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije. Previranja na finansijskom tritu proirila su se izvan granica SAD-a, te su kroz smanjenu likvidnost i zakrenje kreditnih linija prema privredi i stanovnitvu ostavila snane posljedice na realne sektore irom svijeta. Zabiljeen je snaan pad proizvodnje i zaposlenosti, dok se vlade irom svijeta susreu sa padom prihoda i dilemama kako pronai put za oporavak. Gotovo da ne postoji privredna grana kojoj teka ekonomska kriza ve odavno nije zakucala na vrata, ali se barem zasad, znaajnije posljedice krize na tritu privatne sigurnosti jo toliko i ne osjeaju u velikoj mjeri. Haos u globalnom financijskom sistemu je takav da su vlade sjevernih zemalja pristupile mjerama koje su progresivni pokreti zagovarali godinama, kao to je nacionalizacija banaka. Ove su mjere poduzete u svrhu kratkotrajne stabilizacije, i jednom kada oluja proe, banke e se najvjerojatnije vratiti u privatni sektor. Nobelovac Joseph Stiglitz nas upozorava: Iza rasprava o buduoj politici stoji rasprava o povijesti rasprava o uzrocima nae sadanje situacije. Bitka za prolost odluit e bitku za sadanjost.[footnoteRef:1] [1: J. STIGLITZ, Capitalist Fools, http://www.vanityfair.com/magazine/2009/01/stiglitz200901, (03. 05. 2009.)]

2. GLOBALNA FINANSIJSKA KRIZA Finansijske krize definiraju se kao poremeaji na finansijskom tritu, koje karakterizira pad cijena imovine, te propast finansijskih i nefinansijskih institucija. Javljaju se kod rasta nepovoljnih odluka i moralnog otpada na finansijskim tritima, koja ne mogu usmjeravati kapital uinkovito od tedia prema investitorima, to uzrokuje smanjenje ekonomske aktivnosti. Naravno, ovakvo ponaanje koje se temelji na oekivanjima, dovodi do ostvarivanja predvienih dogaaja. Svi vjeruju da e biti kriza, pa dolazi do smanjenja potronje i pojave krize. U sluaju da je kriza ve nastupila, ovakav oblik ponaanja samo pojaava negativne ekonomske uinke. Ekspanzivna finansijska politika moe ublaiti slom, ali uz kreiranje inflacije. Prema procjenama MMF-a pad drutvenog bruto proizvoda najrazvijenijih evropskih privreda u 2012. godini iznosie 4%. Projekcije za 2013. godinu takoe ukazuju da e stopa privrednog rasta pomenute grupe zemalja biti negativna. Osim SAD-a, koje su arite krize, i zemlje Evropske Unije i Japan takoe biljee recesiju. Potronja u SAD-u poela je da opada jo 2006. godine emu je doprinio i narasli ameriki deficit u bilansu tekuih transakcija.[footnoteRef:2] [2: Vojni, D. Ekonomska znanost i ekonomska politika : kako iz duboke privredne i moralne krize. // Ekonomija. - 7 (2000), str. 317-337.]

1. 2. Kapitalistika kriza nije ni kriza oskudice, ni kriza preobilja proizvoda, nego kriza odrivog odnosa potranje i ponude, koji zadovoljava kriterij rentabilnosti, a ima viak ponude proizvoda i nezadovoljenu potranju za proizvodima. Na strani potranje pojavljuje se viak neiskoritene novane tednje, a na strani ponude viak kapaciteta i zaposlenosti, te nedostatak motiva da se dalje investira. Privredna aktivnost pada te dovodi do zastoja, koji se iri i pretvara u stagnaciju. Ponuda pada do minimuma potranje, oekujui dalji razvoj poslovnih prilika. Stagnacija moe trajati godinama, dok se ne stvore povoljniji uvjeti investiranja i rasta potranje. Takav ekonomski sistem izaziva drutvene tete i socijalnu napetost. Temelji finansijskog sistema postavljeni su sredinom prolog stoljea u Bretton Woodsu. Stup je ameriki dolar, na koji su fiksirane glavne valute, a on je vezan uz zlato, to je funkcioniralo do ukidanja konvertibilnosti dolara, poetkom 70-tih godina. Suspenzijom konvertibilnosti prekinuta je veza izmeu realne i finansijske ekonomije. Slijedi fiat ekonomija, pa finansijski sektor poinje nekontrolirano bujati to se oituje u transformaciji tradicionalnog bankarstva, raanju novih institucija, kreiranju novih financijskih proizvoda, tzv. finansijskih inovacija. Finansijski sektor se razvija neovisno i puno bre od realne ekonomije. Poticaj bujanju finansija svakako je i trina doktrina da je finansijsko trite samo regulirajui mehanizam i da ne moe otii u ekstreme. Rast finansijskog sektora i njegova globalizacija omoguava deregulacija, tehnologija informatike i telekomunikacija i brojnih finansijskih inovacija. Rastom finansijskog trita razvijaju se i sistemi nadzora i regulacije, ali su preteno nacionalnog karaktera. Mnogi inovativni finansijski proizvodi, posebno u sektoru investicijskog bankarstva, funkcioniraju izvan sistema nadzora.

2.1. Identifikacija uzroka krizeUzroci se mogu identificirati kroz funkciju finansijskog sistema SAD-a, te uloge dolara u svjetskim finansijama. SAD su se tijekom 90-tih godina prolog stoljea, od zemlje vjerovnika transformirane u zemlju dunika. To se dogodilo zbog privredne ekspanzije dalekoistonih zemalja i Kine. Te zemlje su zbog vanjsko ekonomskih vikova kupovale dolare, trezorirale ih i tako uveale devizne rezerve. Te ekonomije su osiguravale trite, kontrolirale dolar (obveznice) i ostvarivale prihode od kapitala, a na to su bile strukturno prisiljene zbog inflacije. U SAD-u je mehanizam stalnog kumuliranja dugova metodom recikliranja dolara (emisija obveznica) pridonio enormnim vikovima kapitala, budui da je jedan dio kapitala bio lociran u dalekoistonim zemljama (zbog pada profitne stope u razvijenim zemljama izazvane niskom cijenom rada u Kini i tim zemljama), dok je preostali kapital investiran u potronju, poglavito nekretnine. Strah od vika kapitala u SAD-u koji je s jedne strane nastao kao posljedica visokih amerikih profita u daleko istonim zemljama i Kini, a s druge strane bio uzrokovan brzim obrtom kapitala u zemlji, zbog preteitih investicija u potronju, doveo je do politike niskih kamatnih stopa i eksplozije cijena nekretnina, odnosno gomilanja silnih ekstraprofita na tritu nekretnina. SAD su se zaduivale kako bi finansirale platno bilansni manjak. Kina je svoje vikove plasirala u dolare. Kamatna stopa odraava odnos ponude i potranje novca, ali i mjeri razinu proizvodnje. Ta dva uvjeta nisu zadovoljena. Bez finansijskih inovacija, koje su omoguile bankama da prodaju hipoteke kao novi finansijski proizvod s visokom zaradom, kriza bi ostala na tritu nekretnina u SAD i ne bi se globalno proirila. Kriza se nee rijeiti samo novim novcem, kao to centralne banke pokuavaju, ili otrijim nadzorom tekueg finansijskog sistema. Finansijska kriza pretvara se u realnu recesiju ili i depresiju. Finansijski sektor je neopravdano i neutemeljeno nadjaao realni sektor. Postojee razlika izmeu monetarne (fiatne) i realne ekonomije je neodriva.

Finansijska je kriza zarazila Europu, kroz europske banke, ukljuujui i sredinje, koje su kupile finansijske proizvode od banaka s AAA+ rejtingom. Finansijski je sektor u EU narastao iznad racionalnih granica, a i profiti od generiranja virtualnog bogatstva zbunjuju. EU je obuzeta ekonomskim rastom, za koji se tvrdi da je bezgranian zbog tehnolokog progresa i dominacije usluga nad proizvodnjom materijalnih dobara, naalost stvarni znanstveni temelji ekonomskog rasta su proizvodna funkcija i proizvodnja. Recesija se prvo dogodila ekonomijama koje su unitile realni sektor ili u kojima je realni sektor bio uglavnom u stranom vlasnitvu Irskoj, Baltikim dravama i Maarskoj. Zatita konkurencije je zaboravljena davanjem velikih subvencija bankama i finansijskim institucijama, a nacionalizacija dijelova finansijskog sistema vie nije problem. Europska sredinja banka je prihvatila da deflacija moe biti vea prijetnja nego inflacija. Multinacionalne kompanije u cilju postizanja profita su ve otile u Kinu, potroai se tjee s jeftinim nisko kvalitetnim kineskim proizvodima, a gubitak radnih mjesta u industriji je velikim dijelom zamijenjen poslovima u sektoru usluga.

Umjesto da EU zahtijeva od svojih multinacionalnih kompanija koje su transferirale proizvodnju da i kod Kineza vode rauna o temeljnim socijalnim standardima, ona im je dozvolila da unite temelje domaih ekonomija, to znai proizvodnju neeg realnog na raun financijskih proizvoda. Europa se ne moe natjecati s nacijama koja ne osiguravaju sline razine socijalne zatite. Bitka je unaprijed izgubljena slijedeom pogrekom, u nastojanju da se pokua Kina pobijediti poveanjem efikasnosti.

Preostao je postupni ekonomski protekcionizam, zbog propusta u reakciji na migracije u proizvodnji. Neoliberalizam pretpostavlja ne samo da bi se dravama trebalo upravljati kao kompanijama, nego i da se drave ne bi trebale mijeati u ekonomiju, jer trite regulira samo sebe. Ovaj problem distribucije je u temelju kapitalistikog sistema, koji je sistem stalnog natjecanja koje vodi elja za maksimalizacijom profita. U takvom svijetu nema mjesta za socijalnu svijest. Drava je ta koja mora popuniti prazninu. Trina ekonomija je nenadmana kao sistem za stvaranje bogatstva, ali samo socijalne kompenzacije osiguravaju pravednu podjelu bogatstva. Europske socijalno-trine ekonomije vie nego anglo-saksonski neoliberalni model kao dunost drave gledaju da se smanje nejednakosti koje stvaraju trita, to znai da trina ekonomija funkcionira samo ako drava intervenira. Amerika finansijska kriza pokazuje to se dogaa kada se tritima da puna sloboda, pa umjesto da se reguliraju, sudionici na tritu unite sami sebe. Investicijske banke su pretvorile trita dionica u nerealni cirkus. Sada se dolazi i do temeljnoga problema kako rijeiti sadanju krizu. Novani i finansijski sektor se moe stabilizirati preko dravnih intervencija u kapital banaka i novanih injekcija, ali opravak realnoga sektora e biti puno tei. ta vie u sadanjim okvirima sa gore spomenutim ogranienjima oporavak realnoga sektora i stabilan rast se gotovo ini nemoguom misijom.Generalno posmatrano moe se rei da su najizraeniji uzroci finansijske krize:1. pohlepnost za lakom i brzom zaradom (posebno kod poslovnih banaka),2. neadekvatna regulacija i kontrola kredita,3. profesionalna neodgovornost (uprava finansijskih institucija, rejting agencija i revizorskih kua)[footnoteRef:3] [3: Vunjak N., Kovaevi LJ., (2009),"Finansijska trita i berze", Subotica, str.455]

4. Finansijska kriza u SAD-u Sjedinjene Amerike Drave su primjer zemlje koja je ostvarila fantastian materijalno-tehnoloki napredak od svog nastanka do danas. Od 1800. do 1920, uperiodu od 120 godina, ekonomski i drutveni rast zabiljeen u SADje nezapamen u historiji svijeta.I pored poveanja broja stanovnika 23 puta, dohodak po stanovniku se poveao sa $131 na $685, pri emu su cijene u tom periodu poveane za samo 5%.BDP je sa 700 miliona dolara povean na 83 milijarde dolara, oko 120 puta, a novani opticaj sa 38 miliona dolara na preko 55 milijardi dolara, odnosno oko1440 puta.[footnoteRef:4] [4: Seymour E. Harris, Spasavanje amerikog kapitalizma, Beograd, 1954. s.64]

29. oktobra 1929. godine dogodio se krah Njujorke berze poznatiji kao Crni utorak (Black Tuesday), koji je oznaio poetak velike krize, koja je uzdrmala temelje amerike privrede, a kasnije se poela iriti i na itav svijet. Industrijska proizvodnja u razvijenim zemljama je opala, a bez posla je ostalo preko 26 miliona ljudi. Nastala je velika panika, jer su tada pod steaj pale mnoge velike banke i mone kompanije, a na hiljade poslovnih ljudi i malih firmi ostalo je bez iega. U tom periodu, umnogome se poveao broj samoubistava poslovnih ljudi. Prosjene dionice su pale za 60%, a prihod od poljoprivrede za 50%. Kako je do tada ekonomija SAD-a bila vodea i u neku ruku pokreta razvoja svjetske privrede, tako se i kriza prelila iz Amerike u cijeli svijet. Posljedice su se osjetile u svim zemljama svijeta, a najtee je bilo industrijski razvijenijim dravama. Dva dana kasnije, u etvrtak, Udruenje banaka je potroilo milione na kupovinu dionica kako bi stabilisali cijene. Trite se malo oporavilo, pa je vikend doekan sa olakanjem. Par mjeseci poslije, izvukli su se iz krize.

Velika ekonomska kriza u periodu od 1929-1934., kao i Drugi svjetski rat, dogaaji su koji su otvorili put velikim promjenama u ekonomskoj strukturi amerikog kapitalizma. Meutim, glavni izvor svih tih promjena ne treba traiti u socijalnoj revoluciji, jer je u SAD nije bilo, ve u ekspanziji tehnike i tehnologije, odnosno u nauno - tehnolokoj revoluciji i primjeni tehnikih i strunih znanja u ostvarivanju znaajnog napretka i razvoja.[footnoteRef:5] [5: Gauti B. Eggertsson, "Great Expectations and the End of the Depression," American Economic Review 98, No. 4 (Sep 2008)]

I pije 1929. godine je u SAD-u bilo kriza, ali Velika kriza iz 1929. godine jeprevazila sve prethodne potrese. Zapravo, danas, kada govorimo o 1929. godini, i godinama koje slijede, preciznije je upotrijebiti termin ekonomski slom, jer to je ono to se Americi zaista i dogodilo 29. oktobra 1929. godine. Predsjednik Herbert Huver (Herbert Hoover), koji je dobio izbore 1929. godine, naslijedivi dotadanjeg predsjednika Kalvina Kulida (Calvin Coolidge), imao je pred sobom haos. U dravi su radnici stajali u redovima ekajui hranu ilibilo kakav posao, poslovni ljudi su traili vladinu pomo, intelektualci su izlaz vidjeli u faiznu ili komunizmu. Izlaz iz situacije u kojoj je bila amerika privreda nije bio jednostavan. Huver je ubrzo uvidio da se ekonomija nee sama od sebe regulisati i zapoeo jeprve korake ka suzbijanju recesije. U junu 1930. godine, i pored prigovora mnogih ekonomista, Kongres je odobrio, a Huver potpisao Smut-Helijev Zakon o Tarifama (Smoot - Hawley TariffAct). Tim Zakonom su podignute carine na hiljade uvoznih artikala sa namjerom da se stimulie kupovina amerikih proizvoda. Meutim, taj zakon je doveo do kontraefekata. Kriza je ve zahvatila vei dio svijeta, a kao odgovor, druge zemlje su takoer poveale carinu na amerike proizvode, to je dovelo do novog drastinog pada izvoza iz SAD. Jedan od pokuaja da se napuni budet, bilo je doneenje niza zakona, a rezultiralo je najveim poveanjem poreza u historiji SAD (sa 25% na 63%). Huver se pripremao za nove predsjednike izbore, meutim tada je izabran Frenklin Delano Ruzvelt (Franklin Delano Roosevelt).

Franklin Delano Roosevelt, ameriki dravnik i politiar, za predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava biran etiri puta uzastopno. Godine 1932. je izabran za predsjednika SAD u jeku velike ekonomske krize. Njegov prvi mandat bio je obiljeen nastojanjem da oporavi nacionalnu ekonomiju, pri emu je primijenio niz reformi inspiriranih idejama britanskog ekonomista Johna Maynarda Keynesa. Ta politika, poznata pod nazivom New Deal, je poela davati rezultate tek s izbijanjem drugog svjetskog rata.

Tri osnovne mjere New Deal-aRuzveltove zakonodavne mjere vezane za ekonomske reforme moemo podijeliti u tri grupe: Mjere vezane za dravnu regulaciju privrede; Mjere koju se omoguile dravi da organizuje niz javnih radova i time radno angauje milione nezaposlenih; Zakonske mjere kojima je regulisan Ruzveltov socijalni program i radno zakonodavstvo

Najznaajnije oblasti kojima je regulisan drutveno ekonomski ivot su bile: finansijsko-novana oblast, odnosno, kontrola banaka i vrijednosti novca; dravna kontrola poljoprivedne proizvodnje; regulisanje i oivljavanje industrijske proizvodnje. Zahvaljujui njegovoj politici odbacivanja tradicionalnog izolacionizma, SAD se nisu samo izvukle iz dotada nezapamene ekonomske i politike krize, nego su se nametnule kao glavna vojna, ekonomska, politika i kulturna sila u svijetu - status u kome uivaju do dananjeg dana.

5. Efekti krize na zemlje u razvoju i tranziciji

Svjetska finansijska kriza je nastala u najveim finansijskim centrima razvijenih zemalja. Snaga uticaja ovoga na zemlje u tranziciji i zemlje u razvoju, postepeno je postala oita. Situacija je nova, jer su se prethodne krize irile iz zemalja u tranziciji i razvoju. Ovoga puta, upravo zemlje u razvoju i tranziciji, su postale rtve krize, ali ne i uzrok. Uzroci globalne ekonomske krize se mogu nai u finansijiskim i ekonomskim politikama razvijenih zemalja, prvenstveno u SAD-u. Zemlje u razvoju nisu odgovorne za to, ali su sada ozbiljno pogoene. Martin KhorZaduivanje u inozemstvu je postalo mnogo skuplje; investitori su morali postati mnogo svjesniji rizika koji postoje. No, MMF je i dalje karakterizirao zemlje u tranziciji kao zemlje poprilino otporne na krizu. Tek, u tijeku 2008., se osjetila puna snaga ekonomske krize, kada je ona utjecala direktno na zemlje u tranziciji i razvoju. Nakon, MMF, Svjetska banka i druge institucije su kontinuirano sputali nivoe oekivanja rasta za Aziju, Junu Ameriku i Afriku. Visoke stope rasta su nestale i mnoge zemlje su morali da se nose sa dosta smanjenom ekonomskom proizvodnjom.Regresija u ekonomskom rastu je podrazumijevala pad prihoda po glavi stanovnika, barem u dravama sa visokim stopama rasta stanovitva. Makro-ekonomski, kriza se manifestovala kroz deficit u trgovini, smanjenju deviznih rezervi, devalvacije valuta, poveanja stope inflacije, vee zaduenosti i rastue deficite javnih budeta.Ovo sve je imalo direktan utjecaj na ivotne uslove itave populacije. UNESCO je 2009. godine, procijenio da je pad u rastu prihoda, kotalo 390 miliona najsiromanijih ljudi u Africi, odnosno onih koji preivljavaju na po jednom dolaru po danu, to daje svotu ukupno 18 milijardi dolara ili 46 dolara po osobi. Meunarodna organizacija rada (ILO), se bojala da bi broj nezaposlenih mogao porasti do 50 miliona do kraja 2009-e godine. Nedugo nakon G-20 sastanka u Washington-u (Novembar, 2008), Svjetska banka je procijenila da pad prihoda od 1 % e poslati 20 miliona ljudi u potpuno siromatvo. est mjeseci kasnije, predviaju da e broj siromanih, ak i porasti u pola od tih zemalja u razvoju, zahvaenih krizom. Kao posljedica ovoga, nastalo je mnogo socijalnih nereda i nemira u nekima od zemalja.Svjetska finansijska kriza donosi pad ekonomske aktivnosti, nelikvidnost realnog sektora, probleme finansiranja tekueg prihoda, rasta i razvoja kompanija, depresiju potronje graana i agregatne potronje, te enormni rast nezaposlenosti.Od tri glavne karakteristike krize - pad cijena imovine, pad zaposlenosti i proizvodnje, i pad realne vrijednosti javnog duga, zbog dosadanje depresijacije trita rada i politike osjetljivosti problema nezaposlenosti, najpogubnije moe biti upravo gubljenje radnih mjesta, odnosno opstajanje problema masovne dugorone nezaposlenosti.Krizom uslovljeno gubljenje radnih mjesta i dotadanje postojanje neravnotee odnosno neusklaenosti ili nespojivosti izmeu tranje i ponude rada ukazuju, zapravo, na najteu konsekvencu globalne krize u zemljama u razvoju i tranziciji uporedno djelovanje dva krajnje negativna uzroka nezaposlenosti strukturalnog i ciklinog.Gotovo da nije potrebno obrazlagati da dugoroni karakter dosadanje strukturalne nezaposlenosti u zemljama u razvoju i kratkorone cikline nezaposlenosti, podrazumjeva veliki troak za nezaposlene i znaajan gubitak potencijalnog outputa na nivou makroekonomije. Neravnotea na tritu rada koja proizilazi iz promjena u poslovnim ciklusima, kakva je na sceni u ovim zemljama od zadnjeg kvartala 2008. godine, trebala bi biti privremenog (ciklinog) karaktera, no promjene u veliini nezaposlenih i slobodnih radnih mjesta koje potiu iz trenutnog stanja u okruenju mogu postati postojane. Takva situacija moe biti vjerovatnija ukoliko proces prilagoavanja na tritu rada postane dui.U situaciji nefleksibilnog prilagoavanja, mogue je da se nezaposlenost ne vrati na svoj poetni nivo u vrijeme ekspanzije, ve da bude zadrana na nivou iz perioda recesije (fenomen histereze).

10