SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA FIZIKU

TOMISLAV MARIČIĆ

OSNOVE KLASIČNE FOTOGRAFIJE

Diplomski rad

OSIJEK, 2011.

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA FIZIKU

TOMISLAV MARIČIĆ

OSNOVE KLASIČNE FOTOGRAFIJE

Diplomski rad

predložen Odjelu za fiziku Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku

radi stjecanja zvanja profesora fizike i tehničke kulture s informatikom

OSIJEK, 2011.

Zahvale

Ovaj rad je izrađen u Osijeku pod vodstvom doc.dr.sc. Zvonka Glumca i

suvodstvom dr.sc. Igora Lukačevića u sklopu svečilišnog preddiplomskog studija

fizike i tehničke kulure s informatikom na Odjelu za fiziku sveučilišta Josipa Jurja

Strossmayera u Osijeku.

iv

Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku Diplomski rad

Odjel za fizikuž

OSNOVE KLASIČNE FOTOGRAFIJE

TOMISLAV MARIČIĆ

Sažetak

Ovaj diplomski rad ima za cilj objasniti klasičnu, crno-bijelu fotografiju, njezin

povijesni razvoj, njezino nastajanje u fotoaparatu pod djelovanjem svjetla. U dijelu rada

razmotrit ćemo, govoreći o vrstama fotografije, gdje se sve koristi i upotrebljava fotografija u

kojim područjima ljudskog života i kako pomaže čovjeku u životu i radu. Također će se

objasniti pogreške vezane uz prolazak svjetlosti kroz leće objektiva i njihovo otklanjanje.

Klasična fotografija je doživjela mnoge promjene u znanstvenom i tehnološkom smislu, ali

nije izbačena iz ljudskog života pred digitalnim načinom fotografiranja koji koristi

informatičku tehnologiju.

(36 stranica, 29 slika) Rad je pohranjen u knjižnici Odjela za Fiziku Ključne rijeći: fotografija, fotoaparat, objektiv, tamna komora Mentor: doc. dr. sc. Zvonko Glumac Sumentor: dr. sc. Igor Lukačević Ocjenjivači: 1. dr. sc. Igor Lukačević, predsjednik 2. doc. dr. sc. Zvonko Glumac, mentor 3. mr. sc. Slavko Petrinšak, član Rad prihvačen: 19.10.2010.

v

J. J. Strossmayer University in Osijek Bachelor of Science Thesis

Department of Physics

THE BASICS OF CLASSICAL PHOTOGRAPHY

TOMISLAV MARIČIĆ

Abstract:

The main objective of this diploma paper was to interpret classical, black-white

photography, its historical development, and its evolvement within the camera under the

effect of light. One part of the paper is examining, naming all the types of photography, which

areas of human life photography is used in and how it helps humans in life and work.

Moreover, the paper also elaborates all the errors that occur in relation with the passage of

light through the objective, and further, with the removal of these errors.

Classical photography has gone through many changes in the scientific and

technological sense, but regardless of the emergence of digital photography which uses

informatics technology, it hasn’t at all vanished from our lives.

(36 pages, 29 figures )

Thesis deposited in Department of Physics library Keywords: Supervisor: doc.dr.sc. Zvonko Glumac Cosupervisor: dr. sc. Igor Lukačević Reviewers: 1. dr. sc. Igor Lukačević, predsjednik 2. doc. dr. sc. Zvonko Glumac, mentor 3. mr. sc. Slavko Petrinšak, član Thesis accepted: 19.10.2011.

1

1. Uvod

Još od davnih vremena čovjek je imao potrebu zabilježiti zbivanja, pokrete i

oblike, a o tome svjedoče crteži pronađeni na stijenama spilja u različitim dijelovima

svijeta.

Širenjem kulture čovjek ima sve veću želju trajno sačuvati izgled svog lika u zrcalu.

Za bogatiji stalež to su nekada obavljali slikari, a za ostale to je bila samo nezadovoljena

težnja. U povijesti je bilo pokušaja da se na razne načine zabilježe pojedine slike, stvari i

pojave, ali to nije nikome uspjelo sve do 1839.godine kada je Joseph Nicephore Niepce

napravio prvu fotografiju.

Od svog otkrića, fotografija je prošla niz tehnoloških promjena i poboljšanja, od

prve fotografije, preko prvih dagerotipija i kalotipija, do fotografije u boji, zapisa

fotografije na film i sve do danas, kada fotografija postaje digitalni zapis.

Fotografija je svojom pojavom napravila veliki korak zapisivanjem pokreta na traku –

film, pa je omogućila stvaranje velike, moćne filmske industrije koja je donijela veliki

kulturni napredak, ali isto tako unosan, veliki biznis u kojem se i dan danas vrte veliki

iznosi novca.

Iako je princip snimanja ostao isti, a to je i dalje svjetlosni zapis, razlike između

fotografije zapisane na film i fotografije zapisane na senzor digitalnog fotoaparata su

mnogobrojne.

Predmet ovog rada jest klasična fotografija, njeno nastajanje, uređaji i oprema kao

i postupci koji dovode do nastanka konačne fotografije otisnute na papiru. U postupku

snimanja i nastajanja fotografije dolazi do raznih pogrešaka, koje će, također, biti

predmetom ovog rada.

2

2. Fotografija kroz povijest

Fotografirati znači, prema grčkom jeziku φως phos ("svjetlo"), te γραφις graphis

("crtanje"), "crtanje pomoću svjetla", "pisati svjetlom".

Stari Egipćani su vjerovali u život poslije ovoga i imali su jako razvijeno

poštivanje pokojnika. Da bi pokojnika sačuvali od raspadanja, natapali su ih, tj.

balzamirali otopinama raznih soli, masti i smola kako bi ih konzervirali i zadržali im

izgled, koji su imali za vrijeme života. Tako balzamirana tijela nazivaju se mumije. Pri

postupku balzamiranja, ali i poslije, pokazalo se da tijela postaju sve tamnija što više

svjetlo djeluje na njih. Izgled mumija se mijenjao, a sličnost sa živućima je sve više

nestajala. U želji da se to spriječi, omatali bi mumije plahtama i povojima natopljenim

otopinama srebrnih soli, no i povoji su isto tako postajali sve tamniji. Kako bi tome

doskočili pronalazili su razne otopine, u kojima su mumije ponovo kupali prije nego li je

na njih djelovalo svjetlo i tako su ih fiksirali, tj. učinili nepromjenjivima na utjecaj

svjetla.

Te dvije pojave, da srebrne soli na svjetlu potamne i da ih se može fiksirati, spojili

su zajedno, koristeći ih u jednu novu svrhu.

Mumije natopljene otopinama srebrnih soli izlagali su suncu pod nepropusnim

pokrivačem za svjetlo, izrezavši na njemu znakove svoga pisma. Kroz ta izrezana mjesta

svjetlo je potamnilo povoje natopljene srebrnim solima, dok su pokrivena mjesta ostala

bijela. Kada su skinuli pokrov, na bijelim povojima mumija ostali su tamno obojeni

napisi koji su označavali nekad živućega. Da bijela mjesta ne bi tamnila, namakali su ih

tada u fiksirajuće otopine, o kojima već piše i Harapath, koji je na taj način čitao

hijeroglifima pisane podatke o njima. To je početak fotografiranja.

1566. godine opisuje i Fabricius u svome djelu: “De rebus metalicis“, kako pod

djelovanjem svjetla srebrne soli postaju sivo-žute, ljubičaste i konačno crne.

Skoro 200 godina kasnije, oko 1727. godine Johann Heinrich Schultze ( 1687-

1744) liječnik i profesror starih jezika u Altdorfu kraj Hallea, u svojim mnogobrojnim

pokusima oponaša Egipćane. Otkrio je da slova napisana mješavinom krede i srebrnih

soli djelovanjem samo svjetlosti potamne, ali ne i drugim utjecajima kojima su bila

3

izložena (toplina). Njegovi pokusi bijahu tada nezapaženi, no on je i dalje radio na njima

sve do smrti.

Mnogi su se znanstvenici bavili ovim područjem, ali je najznačajnije spomenuti

Leonarda da Vincia (1452-1519), koji je spustivši zastor na prozoru na zidu sobe

primjetio naglavce postavljenu sliku ulice, ocrtanu snopićem zraka sunca, koje je kroz

rupicu poderanog zastora ulazio u sobu. Na slici su se micale sjene prolaznika. Potaknut

time, on učini kutiju, kao sobicu u malom, i na jednoj njenoj strani učini malu luknjicu

(rupicu), a na suprotnoj strani nalijepi zamašćen papir, na kome se ocrtavala slika svakog

prolaznika i predmeta prema kojemu bi on usmjerio onu stranu kutije na kojoj je bila

luknjica.

Kako se tada govorilo latinskim jezikom Leonardo prozove tu kutiju „camera

obscura“ ili tamna komora.

Slika 1. camera obscura

(Preuzeto sa http://www.alfa-portal.com/wp-content/uploads/2011/07/dv.jpg 01.10.2011)

Zanimljivo je spomenuti da je u isto vrijeme, ne znajući za Leonarda, još 6 ljudi

pronašlo „cameru obscuru“, koja je pramajka današnjeg fotoaparata.

Hieronymus Cardani, talijanski učitelj stavlja 1550. godine u cameru obscuru staklenu

leću na mjestu luknjice.

4

Kroz rasprave među znanstvenicima došlo se do saznanja da su leće poznavali

faraoni, a sigurno se zna da je car Neron gledao igre u amfiteatru kroz leću brušenog

dijamanta.

Njemački opat Johan Zahn iz Wurtzburga, konstruirao je 1665. godine prenosivu

kameru s lećama raznih žarišta. Njegova kamera bacala je sliku na zrcalo u njoj

smješteno pod kutem od 45°. To je bila preteća današnjeg zrcalnog (refleksijskog)

fotoaparata.

Znanstvenik Joseph N. Niepce velikim trudom i zaobilaznim putevima postao je

prvi pronalazač heliografskog procesa i prvih fotografija nastalih na promjeni asfalta na

svjetlu.

Nakon nekoliko godina rada upoznao se s Louisom Daguerreom, koji je imao

trgovačkog duha i plasirao Niepceov asfaltni postupak na tržištu. Nakon Josephove smrti,

njegov sin nastavlja suradnju s Daguerreom i uvode u uporabu periskopske leće u

kameru.

Dagerotipije su bile u svoje vrijeme vrijedan pronalazak, no imale su i loših

strana. Snimak je dao samo jednu pozitivnu sliku i nije bilo moguće umnažati ju, strane

na slici su bile obrnute, te se lako brisala. Sve su to mane „svjetloslikarstva“, kako se u

ono vrijeme nazivao taj proces.

U ovom povijesnom razvoju fotografije zadržali smo se na samim počecima

nastajanja prvih fotografija, jer je put pronalaska bio težak, i jer znanstvenicima nisu u

pomoći bile druge tehnologije kao logistika, već su sve morali raditi i istraživati sami.

Razvojem tehnologija, mediji na koji su se projicirale – snimale fotografije, su se

mijenjali od bakrenih ploča i asfaltnog postupka u dagerotipiji, preko mokro-suhih ploča

do celuloidnog filma, i danas, do digitalnih senzora.

5

3. Fotografija, osobitosti, oblici i vrste

Fotografija je zapisivanje pomoću svjetla, odnosno umijeće da se djelovanjem

svjetla na nekoj svjetlosno osjetljivoj podlozi dobije vjerna slika predmeta, a to znači

dobivanje crno-bijele ili obojene slike snimanog predmeta.

3.1. Osnovne osobitosti fotografije

Univerzalnost u registriranju zračenja, jer se registrira zračenje u širokom spektru,

od kozmičkog do dalekog infracrvenog zračenja uključujući i korpuskularno zračenje,

sumativno djelovanje jer, za razliku od drugih materijala, fotografski materijal registrira

ukupno primljenu količinu zračenja, pa je osim intenziteta zračenja važno i trajanje

ozračivanja.

Vrlo brze pojave koje se ne mogu pratiti okom mogu se zapaziti fotografski uz

ekstremno kratka trajanja ekspozicije1 i do 10-6 sekundi.

Fotografijom se registriraju okom nevidljive pojave, u rendgenologiji,

ultraljubičastoj i infracrvenoj fotografiji.

Nizom brzih snimaka prate se pokreti (kinematografija), što omogućava, osim

normalnog, i ubrzano reproduciranje.

3.2. Glavni oblici fotografije

ZNANSTVENA FOTOGRAFIJA, kao zasebna grana prirodnih znanosti, koja zalazi u

fiziku i kemiju i u uskoj je vezi s optikom, elektricitetom, kvantnom mehanikom,

fotokemijom, koloidnom kemijom, fizikalnom kemijom i mnogim drugim disciplinama.

PROFESIONALNA FOTOGRAFIJA koja se primjenjuje u mnogim društvenim,

gospodarskim i stručnim djelatnostima.

UMJETNIČKA FOTOGRAFIJA služi za postizanje specifičnog likovnog izričaja.

DOKUMENTARNA FOTOGRAFIJA daje kroz fotografiju objektivne dokumente o

događajima i dobu ili objektu fotografiranja.

1 Ekspozicija je vremensko propuštanje svjetla na film ili senzor

6

Fotografija je kroz stoljeća postala moćnim oruđem ljudskog rada i istraživanja.

Fotografija se primjenjuje u manjoj ili većoj mjeri u gotovo svim područjima ljudskog

djelovanja:

u društvenom životu- amaterska, profesionalna, umjetnička fotografija i

kinematografija,

u prirodnim i tehničkim znanostima – astronomija, rendgenografija, nuklearna

istraživanja, spektroskopija, svemirska istraživanja,

u medicini – radiografija, filmska dozimetrija, snimanje preparata, pacijenata,

u tiskarstvu – fototisak, višebojni tisak, cinkografija, sito-tisak, fotogravura,

u industriji – industrijska radiografija, metalografija,

u bibliotekarstvu i informatici – mikrofilmovi, kopiranje dokumenata.

Unatoč svim tehnološkim dostignućima fotografija je ostala nezamjenjiva u ljudskom

životu i djelovanju.

7

3.3. Posebne vrste fotografije

ULTRA BRZA FOTOGRAFIJA

Ovim nazivom obuhvaćeni su načini snimanja vrlo brzih zbivanja radi istraživanja

načina i slijeda zbivanja. Tako se npr. istražuje kako dolazi do kidanja niti na tkalačkom

stroju, kako se rasprskava sigurnosno staklo, kako se odvijaju eksplozije i slično.

SNIMANJE INFRACRVENIM ZRAČENJEM

Ovim se načinom mogu snimiti objekti ili direktno na posebno senzibiliziranim

fotografskim materijalima ili indirektno na toplinskom učinku na materijalima osjetljivim

na razlike temperature. Koristi se npr. Za otkrivanje grafičkih podcrteža na umjetničkim

slikama.

SNIMANJE ULTRALJUBIČASTIM ZRAČENJEM

Kao i kod drugih snimanja mogu se razlikovati 2 načina i to:

direktno snimanje UV zračenjem – primijeniti filtar koji propušta UV zračenje, a

ne propušta vidljivo zračenje – svjetlo

fluorescentno snimanje - pred izvor zračenja staviti filtar koji ne propušta

vidljivo zračenje, a pred objektiv filtar koji ne propušta UV zračenje, a propušta

vidljivo.

SNIMANJE RENDGENSKIM I GAMA ZRAČENJEM

Ova se snimanja odnose na nevidljivo elektromagnetsko zračenje valne duljine

manje od kojih 5 nm. U radiografiji se može koristiti samo zračenje koje prolazi kroz

predmet. Na tako dobivenim snimkama vidljive su razlike u apsorpciji zračenja različitih

dijelova predmeta.

PODVODNA FOTOGRAFIJA

Snimanje predmeta u vodi i pod vodom zahtjeva posebnu vještinu i opremu zbog

loma svjetlosti i ostalih optičkih svojstava vode.

8

4. Svjetlost Svjetlost je elektromagnetsko zračenje koje je vidljivo ljudskom oku i koje nam

omogučuje vidljivu predodžbu svijeta. Ljudsko oko može vidjeti svjetlost s valnom

duljinom u rasponu od 390 do 750 nm.

Vrste elektromagnetskog zračenja su:

Gama zračenmje (γ-zrake ),

Rendgensko zračenje (x-zrake),

UV zračenje,

Vidljivo zračenje – svjetlost,

IC – zračenje,

Mikrovalno zračenje,

Radiovalovi.

Elektromagnetska zračenja uzajamno se razlikuju jedino frekvencijom. Svjetlost

nastaje kada se električni naboji kreću u elektromagnetskom polju. Atom odašilje

svjetlost kada je neki od njegovih elektrona potaknut dodatnom energijom izvana.

Zračenje probuđenih elektrona predočavamo valom. Svjetlost manje energije ima manju

učestalost ili frekvenciju, ali veću valnu duljinu, a ono s većom frekvencijom, veću

energiju, ali manju valnu duljinu.

Brzina svjetlosti, kao i kod ostalih elektromagnetskih valova, iznosi 299 743 km/s.

9

4.1. Leće

Leće su optički elementi koji su napravljeni od prozirnog

sredstva, i sastoje se od dvije površine. Površine leća su obje

zakrivljene plohe ili jedna zakrivljena i jedna ravna površina.

Razlikujemo dva osnovna tipa leća:

ispupčene leće (sabirne ili konvergentne),

udubljene leće (rasipne ili divergentne),

Leće koje sabiru svjetlost u jednu točku (žarište) zovemo

sabirnim, a koje rasipaju rasipnim lećama.

Slika 2. Žarišna duljina leće

Najjednostavniji fotoaparati mogu imati samo jednu leću koja usmjerava svjetlost na

senzor, i ujedno određuje žarišnu duljinu. Kod kvalitetnijih fotoaparata objektiv se sastoji

od cijelog sustava leća koji imaju ulogu prilagođavanja slike i određivanja žarišne

duljine.

Leće se izrađuju od prozirnih materijala poput stakla ili polimera, i ovisno o

materijalu imaju svoja fizička svojstva koja utječu na kvalitetu slike. Ovisno o svome

obliku i dimenzijama, leća ima svoju žarišnu duljinu, koja određuje kolika mora biti

udaljenost promatranog predmeta od leće da bi on bio u fokusu. U sustavima leća

efektivna žarišna duljina ovisi o nizu leća i njihovom međusobnom položaju, a isto

vrijedi i za leću čija debljina ne može biti zanemarena. Konveksna leća lomi svjetlost

prema optičkoj osi, i ima pozitivnu žarišnu duljinu, f. Konkavna leća radi suprotno: lomi

svjetlost od optičke osi i zato ima negativnu vrijednost žarišne duljine. Iste tvrdnje vrijede

i za konveksna, odnosno konkavna zrcala, koja se ponekad koriste u pojedinim

fotoaparatima, ovisno o izvedbi objektiva i optičkog tražila(okulara).

10

4.2. Pogreške leće

4.2.1. Distorzija

Izobličenje (engl. Distorsion) je vidljiva na slikama ravnih predmeta gdje su

stranice izobličene. Distorzija je izražena kada su različiti dijelovi različito povećani kroz

leću, te ako su unutrašnji dijelovi više povećani od vanjskih dobijemo bačvasti oblik

(lijeva slika), odnosno u obrnutom slučaju dobijemo oblik jastuka (desna slika). Tu

pojavu nazivamo izobličenje leća ili slikovno izobličenje, koje je posebice izraženo kod

zoom objektiva, dok kod fiksnih nije vrijedan spomena.

S l ik a 3 . D is to r z i j a s l i k e

4.2.2. Koma

Koma (engl. comatic aberration) je pojava, koja nastane zbog specifične građe

pojedinih optičkih sistema ili nepravilnosti u lećama. Često je opisana kao najzahtjevnija

aberacija, jer je po djelovanju asimetrična i najčešće se pojavljuje kod teleskopa. Njeno

ime proizlazi iz oblika kometa. Svjetlost iz točkastog tijela (npr. zvijezde) padne na

parabolično ogledalo te se slika pojavi u žarištu. Kako izvor nije u optičkoj osi, različiti

dijelovi ne odbijaju svjetlost u istu točku. Slika tada nije točka nego razmaz. Što je izbor

više po strani u odnosu na optičku os, to je veći učinak te pojave, što uzrokuje da se

zvijezde vide kao kometi.

11

4.2.3. Kromatska aberacija

Kad svjetlo prolazi kroz leću objektiva, on kao i staklena prizma rastavlja bijelu

svjetlost na spektralne boje. Zato su konture slike ovakve leće obrubljene plavom i

crvenom bojom. Jedno njihovo svojstvo je lomljenje. Crvene zrake imaju veću valnu

duljinu, lome se manje, a ljubičaste kraće valne duljine, lome se više. Zbog toga neće

slika neke točke biti opet točka, nego razvučeni krug neoštrog ruba, koji se lagano gubi u

okolini. To je zato što svaka boja svjetla, zbog drukčijeg loma, ima i žarište na drugom

mjestu, tj. bliže ili dalje od leće. Tako će slično kao i kod sferne aberacije, biti teško

dobiti na zastoru oštru sliku predmeta, jer se ta razlika u fokusima očituje, ne samo u

sagitalnom, tj. u smjeru optičke osi, nego i u transverzalnom pravcu, tj. poprečnom na

optičku os. Drugim riječima, žarišne površine tih raznobojnih zraka svjetla razvlačit će se

površinom zastora od sredine prema rubovima slike.

S l ik a 4 . Kr o m a ts k a ab e r a c i j a

4.2.4. Odbljesci

Objektiv koji je kombiniran od više leća može imati još i krivi odraz svjetla,

reflektiranog na površinama pojedinih leća ili izgrebenim, odnosno nepocrnjenim

prstenovima i tubusima objektiva, pa ti refleksi padaju na slikovno polje i kvare sliku.

Kod dobrog objektiva taj krivi odraz svjetla kao posljedica nepocrnjenih prstenova ili

tubusa, pada izvanslikovnog polja. Ako se dogodi da se tijekom vremena metalni dijelovi

izgrebu (nepažljivo rukovanje). Ogrebena mjesta mogu se premazati crnim mat lakom.

Danas su kvalitetniji objektivi korigirani,pa navedene pogreške ne utiču na kvalitetu

slike.

12

4.2.5. Astigmatizam

Astigmatizam je greška leća kada se zrake iz određene objektne točke (engl.

object point) ne sijeku u jednoj točci na optičkoj osi, već u ravnini koja ima neki otklon u

odnosu na optičku os. Do pojave astigmatizma dođe kada se poprečna i okomita ravnina

slike pojave na različitim žarišnim udaljenostima (engl. tangential image line, i sagital

image line). Kada se slika objekta koji nije na optičkoj osi prenosi kroz leću koja ima

asimetriju tada dolazi do astigmatizma. Grafički prikaz astigmatizma je na donjoj slici

S l i k a 5 . P r i k a z a s t ig m a t i z m a

(Preuzeto sa http://www.e-fotografija.si/articlefiles/2458-9a.jpg 01. 10. 2011.)

13

5. Objektiv Objektiv ima najveći utjecaj na izgled fotografije. Svaki objektiv, pa i

najkompliciraniji, je zapravo prikupljajuća leća, tzv. povećalo. Prikupljajuća leća skuplja

sve zrake koje dolaze iz beskonačno udaljenog izvora svjetla u jednu točku. Kako u

našem slučaju govorimo o suncu, to mjesto zovemo žarište. Udaljenost između sredine

leće i te žarišta zovemo žarišna udaljenost (f). Kako obična prikupljajuća leća ima svu

gomilu grešaka, te se greške otklonjaju dodavanjem različitih leća. Dobiva se time

odgovarajući višečlani objektiv. U sklop određenog objektiva se ugrađuje i zaslon. Otvor

zaslona mijenja količinu svjetla, koje pada na film svojim otvorom. O najvećem otvoru

zaslona nekog objektiva ovisi njegova svjetlosna jačina. Jednostavno rečeno: omjer

između najvećeg otvora zaslona i žarišne duljine naziva se svjetlosna jakost.

5.1. Žarišna duljina objektiva

Žarišna duljina je udaljenost od optičkog centra objektiva do točke u kojoj se

skupljaju sve zrake svjetla, koje dolaze od nekog beskonačnog udaljenog predmeta i

paralelno upadaju na objektiv. Žarišna udaljenost objektiva određuje veličinu predmeta

na slici. Što je veća, veći je i predmet na slici kod iste udaljenosti od snimača do

predmeta – predmetnoj udaljenosti.Žarišna duljina je važna jer određuje kategoriju kojoj

objektiv pripada. Određuje vidni kut objektiva. Što je žarišna dužina veća, to je vidni kut

manji (i obrnuto).

Slika 6. žarišna duljina (Preuzeto sa http://www.hrphotocontest.com/data/portal/tekstovi/60-sl2.jpg 01. 10.

2011.)

Slika 7. žarišna duljina (Preuzeto sa http://www.hrphotocontest.com/data/portal/tekstovi/60-sl1.jpg 01. 10.

2011.)

14

5.2. Blenda, otvor objektiva

Svaki objektiv ima mogućnost reguliranja otvora kroz koji prolazi svjetlost.

Ukoliko je više otvoren, prolazi više svjetla i vrijeme potrebno za osvjetljavanje filma ili

senzora je kraće. Ako je manje otvoren, ekspozicije su dulje. Otvor blende izražava se

takozvanim f- brojem. On je po definiciji omjer žarišne duljine objektiva i promjera

otvora objektiva. Znači, čisto matematički gledano, što je f-broj manji, otvor je veći.

Malo zbunjujuće u početku, ali kasnije mali f-broj postaje stvar obožavanja. Standardni

koraci su : 1,4 / 2 / 2,8 / 4 / 5,6 / 8 / 11 / 16 / 22 / 32, no uobičajeni su i međukoraci poput

1,8 / 3,5 i slično.

Niz čine brojevi koji su međusobno dobiveni množenjem s √2 = 1,41

(npr. 1,4 x 1,41 = 1,97, zaokruženo 2, 2 x 1,41 = 2,82 zaokruženo na 2,8 itd.).

Slika 8. Otvor blende

15

5.3. Vrste objektiva

5.3.1. Širokokutni

Širokokutni objektiv(prikazan na slici 9.) je namijenjen snimanju širokih kadrova

(velike grupe ljudi, tvornice itd). To su objektivi kraćih žarišnih duljina (15-40mm) i

velikog vidnog kuta. Na žarišnoj duljini 15mm vidni kut je 114° dok na žarišnoj duljini

35mm vidni kut je 64°. Za razliku od teleobjektiva širokokutni objektivi imaju veliku

dubinsku oštrinu, ali im je mana veća zakrivljenost linija u kutovima fotografije.

Slika 9. Širokokutni objektiv

5.3.2. Normalni

Normalni objektivi su najrašireniji objektivi u analognoj fotografiji. Kad bi kupili

analogni fotoaparat, uvijek bi s njim dobili i 50 milimetarskim objektiv(prikazan na slici

10.). Takvi objektivi imaju vidni kut od 45°, što je nešto više od čovjekovog vidnog kuta.

Najkvalitetniji su od ostalih jer imaju najmanje optičkih pogrešaka.

Slika 10. Normalni objektiv

16

5.3.3. Teleobjektivi

Teleobektivi su namijenjeni snimanju

objekata kojima se ne možemo približiti ili

snimanju portreta. Glavne karakteristike su duža

žarišna duljina objektiva, manji vidni kut i mala

dubinska oštrina. Žarišna duljina takvih objektiva

je od 70 do 800 mm pa i više. Za snimanje

portreta upotrebljavaju se objektivi žarišnih

duljina od 70 do 135mm, a za sport minimalno

200-300mm. Što su objektivi veće žarišne duljine

(preko 300mm), duži su i teži, a time i nespretniji

za rad. Takvim objektivima potrebni su stativi ili

monopodi, jer je gotovo nemoguće dobiti stabilnu

fotografiju iz ruke jer npr. objektiv sigma 800mm

teži skoro 5 kg.

slika 11. Teleobjektiv

Slika 12. Prikaz vrste objektiva i vidnog kuta

17

5.4. Posebni objektivi

5.4.1. Zoom-objektivi

Zoom-objektivi promjenjive žarišne duljine. Ranije ih fotografi nisu voljeli zbog

loše svjetlosne jačine i podosta optičkih pogrešaka(mekana slika). Danas su većinom

takve greške uklonjene i takvi su objektivi najprodavaniji. Njihova je prednost jer nude

po maloj cijeni sve što fotoamateru i fotografu treba, a to je pokrivenost svih vidnih

kutova u jednom objektivu. Koriste ih i u foto novinarstvu, jer umanjuju potrebu za

mijenjanjem objektiva u važnim situacijama. Prvi zoom-objektiv konstruiran je u

Njemačkoj nekoliko godina prije Drugog svjetskog rata, a razvila ga je tvornica Busch,

pod nazivom »Busch-Vario-Glaukar«. Bio je ugrađivan u Siemensove 16 mm kamere.

Nijemci su takav optički sustav nazivali »Gummilinse« - gumena leća. Naziv "zoom"

uvezen je iz Amerike. Objektiv Kilfitt 36–82 mm/2.8 Zoomar predstavljen 1959. Godine,

bio je prvi objektiv "masovne proizvodnje" za 35mm format.

Slika 13. Zoom objektiv

5.4.2. Makro-objektivi

Makro objektivi imaju najčešće žarišne duljine 50 i 105mm. Najbolji makro-

objektivi su fiksne žarišne duljine i jake svjetlosne jačine (2.8 ili 1.8). Karakteristika im

je da mogu snimiti predmet iz velike blizine, npr. Sigma 50/2.8 može izoštriti na 2 cm,

dok standardni 50 mm objektiv može tek izoštriti na 20cm.

Slika 14. Makro objektiv

18

5.4.3. Katadioptrijski ili zrcalni objektivi

Zrcalni objektivi su izvedeni kao kombinacija zrcala i leća. Prednost te izvedbe je

kompaktnost objektiva za svoju žarišnu duljinu. Na primjer, 500 mm zrcalni objektiv

može se smjestiti u cijev dugačku samo 12 centimetara. Glavni nedostaci su ručno

izoštravanje i samo jedan otvor blende, najčešće f5,8 ili f8.

Slika 15. Zrcalno-refleksni objektiv

(Preuzeto sa: http://www.fotografija.hr/images/stories/mirror-tamron500-8a.jpg 02.10.2011.)

5.4.4. Objektiv “riblje oko” (Fisheye)

Objektiv “riblje oko”(slika16.) karakterizira ekstremno mala žarišna duljina

(ispod 12 mm) i ekstremno velik kut snimanja (čak i preko 180 stupnjeva, tj. da objektiv

“vidi iza sebe”). Slika je u obliku kruga, a deformacije slike nestvarne. Što je vidni kut

širi, dolazi do sve većih i većih distorzija perspective, te i odnosa veličine objekata u

prostoru. Zbog toga je snimljena fotografija izrazito deformirana - s ultraširokokutnim

objektivima od 8mm dobiva se kružna slika. Što ste bliže objektu snimanja, to je

deformacija veća. Ti su objektivi najviše bili namijenjeni u znanstvene svrhe. Koristi se

za eksperimentiranje i neuobičajene efekte.

Slika 16. objektiv ”riblje oko”

(Preuzeto sa: http://www.fotografija.hr/images/stories/6mmview.jpg 02.10.2011.)

19

5.4.5. Pomično – nagibni (tilt and shift) objektiv

Tilt (nagib) i shift (pomak) označavaju dvije osnovne mogućnosti gibanja prednje

leće tih objektiva. Tilt ili nagib je definiran kao kut koji zatvara ravnina prednje leće i

ravnina senzora (filma). Time se kontrolira orijentacija fokusne ravnine, što za posljedicu

ima samo dio slike oštrim. Shift ili pomak predstavlja pomak osi objektiva spram osi

fotoaparata pri čemu prednji element objektiva i senzor ostaju u paralelnim ravninama.

Tako se npr. pri fotografiranju visokih zgrada izbjegavaju rušeće linije tj. one ispadaju

paralelne. Koriste si pri fotografiranju arhitekture, a mogu se koristiti kao i trik objektivi

za izradu prividnih minijatura.

Slika 17. pomično-nagibni objektiv

(Preuzeto sa: http://www.fotografija.hr/images/stories/20090520-shift%20copy.jpg 01.10.2011. )

20

5.5. Dodaci za objektive

5.5.1. Sjenila

Sjenila(slika 18.) se postavljaju ispred objektiva. Služe kako bi se prilikom

snimanja zaštitili od pada direktnog svjetla u objektiv i time spriječili stvaranje neželjene

refleksije. Praktični su i pri snimanju na kiši. Kod izbora sjenila važno je da sjenilo

odgovara vidnom kutu objektiva, jer će inače osjenčiti rubove fotografije (ako je vidni

kut objektiva veći). Točnije, imat ćemo snimljeno sjenilo na rubovima fotografije. U

današnjim katalozima objektiva točno je precizirano koje sjenilo ide na koji objektiv.

Slika 18. Sjenilo za objektiv

5.5.2. Filteri

Fotografski filter je disk od obojenog plastičnog želatina ili obojenog stakla u

kućištu. Kućište se stavlja ispred objektiva ili ispred rasvjetnog tijela. Osim što služe

korekciji boja i kontrasta na fotografiji. Obavezni su dio zaštite objektiva. Leću objektiva

štite od prašine i ogrebotina. Postoje UV flteri(UV), polarizacijski filteri(PL), neutralni

filter(ND), te filteri u bojama(žuti, crveni, narančasti zeleni).

Slika 19. Filteri za objektiv

(Preuzeto sa: http://www.svijetfotografije.com/tompaki6/content/Image/dest/filter-612_m.jpg)

21

5.5.3. Telekonverteri

Telekonverter je optički sistem koji se postavlja između fotoaparata i objektiva.

Povećava žarišnu duljinu objektiva, ali i smanjuje svjetlosnu jakost objektiva. Postoje

konverteri sa faktorom povečanja 2x i 3x. (tablice ispod). Kod objektiva 50/1.4

telekonverter će povećati žarišnu duljinu na 100mm ali I smanjiti blendu s 1.4 na 2.8, dok

telekonverter smanjuje blendu 1.4 na 5.6 i povećava žarišnu duljinu na 150mm.

Telekonverter 2x smanjuje četiri puta, a 3x osam puta svjetlosnu jakost objektiva.

Telekonverteri se koriste na kvalitetnijim objektivima.

Sa telekonverterom 2x

Otvor blende

f/ 1,4 2 2,8 4 5,6 8 11 16 22 32

Novi otvor blende

f/ 2,8 4 5,6 8 11 16 22 32 45 64

Sa telekonverterom 3x

Otvor blende

f/ 1,4 2 2,8 4 5,6 8 11 16 22 32

Novi otvor blende

f/ 4 5,6 8 11 16 22 32 45 64 90

Slika 20. Telekonverter

(Preuzeto sa: http://www.wexcameras.de/webcontent/product_images/large/168/13020.jpg 01.10.2011.)

22

5.6. Zatvarač i brzina zatvarača

Zatvarač je najčešće mehanička (čvrsta) zavjesa ugrađena u tijelo fotoaparata,

najčešće neposredno ispred filma, koji je normalno zatvoren i ne dozvoljava svjetlosti da

prođe do filma ili senzora. Kad stisnemo okidač na fotoaparatu, zatvarač se otvara i

propušta svjetlost do filma ili senzora određeno vrijeme. To vrijeme predstavlja brzinu

zatvarača, kad se film ili senzor izlažu svjetlosti i kad se snima fotografija.

Brzina zatvarača označava se brojevima koji predstavljaju dijelove sekunde kad

svjetlost pada na film ili senzor i kad se snima fotografija (npr. broj 60 predstavlja 1/60

dio sekunde, broj 500 predstavlja 1/500 dio sekunde, itd.).

Standardni niz je:

B - 1 - 2 - 4 - 8 - 15 - 30 - 60 - 125 - 250 - 500 - 1000 - 2000 – 4000.

Svaka veća vrijednost skraćuje brzinu zatvarača za faktor 2 (1/4s je kraće od 1/2s za dva

puta), i samim time skraćuje količinu svjetlosti koja se bilježi za faktor 2.

B označava BULB način, tj. dokle god držimo stisnut okidač, zatvarač je otvoren i

snima se fotografija. Ovo se uglavnom koristi kod noćnih snimaka, ili snimanja nebeskih

tijela (zvijezda), kad se brzina zatvarača zbog vrlo male količine svjetla kreće u

sekundama, a ponekad i u minutama da bi dobili dovoljno svjetlu fotografiju.

Što je brzina zatvarača kraća, manja je mogućnost da će zbog pomicanja

fotoaparata ili objekta snimanja fotografija biti mutna (u manjem vremenskom periodu

manje se vidi pomicanje objekta kojeg snimamo ili manje dolazi do izražaja micanje

fotoaparata). Postoji jednostavno pravilo da ukoliko je žarišna duljina npr. 100 mm,

brzina zatvarača bi trebala biti kraća od 1/100 s, kako se ne bi primijetilo kretanje objekta

kojeg fotografiramo, ili da pomicanje fotoaparata ne dođe do izražaja. Ovo je naravno

samo općenito pravilo, ali ovisi i o konkretnoj situaciji (brzina kretanja objekta kojeg

fotografiramo, raspoloživa rasvjeta, raspolaganje stativom za foto aparat i slično).

23

5.6.1 Brzina zatvarača i ekspozicija

Brzina zatvarača kontrolira koliko dugo se osvjetljava film ili senzor kad se snima

fotografija. Ako je brzina zatvarača preduga, ukoliko se objekt snimanja pomiče, to će se

na filmu ili senzoru vidjeti kao zamućena fotografija. Općenito, za objekte koji se ne

miču, brzina zatvarača od 1/60 sekunde za većinu slučajeva dovoljan je minimum da

fotografija bude oštra, ali se preporuča i kraće vrijeme (npr. 1/100), pogotovo na velikim

žarišnim duljinama (preko 100mm). Otvor blende kontrolira količinu svjetla koja prolazi

kroz blendu odnosno objektiv (određuje jačinu svjetla). Osim toga, s blendom reguliramo

dubinsku oštrinu. Brzina zatvarača i f broj su povezani. Promjena jedne jedinice

uzrokuje potrebu za korekcijom druge da se ukupna vrijednost, koju nazivamo

ekspozicija, ne bi promijenila. Ekspozicija je dakle kombinacija brzine zatvarača i f

broja (otvora blende). Ekspozicija određuje ukupnu količinu svjetla koja će pasti na film

ili senzor.

Ako odaberemo određenu kombinaciju otvora blende i brzinu zatvarača, npr.

otvor blende od f8 i brzinu zatvarača od 1/60 sekundi, postavili smo parametre koji će

propustiti određenu količinu svjetla kroz objektiv (f8) i dovoljno kratku brzinu zatvarača

(1/60s) da fotografija ne bude zamućena. Odabirom otvora blende ujedno smo podesili i

određenu dubinsku oštrinu unutar kojeg su svi objekti oštri. No, ukoliko želimo npr.

smanjiti dubinsku oštrinu, jedan od parametara koji moramo povećati je otvor blende,

npr. za dva broja iz f niza (na 4). Ali time smo povećali količinu svjetla koja prolazi

objektivom za dva puta, i fotografija će biti presvjetla. Da bi to "kompenzirali" moramo

skratiti brzinu zatvarača (da smanjimo količinu svjetla), pa biramo broj iz niza brzina

zatvarača za dva veći od 60 (dakle 250).

Generalno govoreći, ako pomaknemo na skali vrijednost f broja udesno, moramo za

toliko pomaknuti broj brzine zatvarača ulijevo, i obrnuto, da bi dobili istu ekspoziciju

(ukupnu količinu svjetla koja će doći do filma ili senzora).

Slika 21. Kombinacija f-broja i brzina zatvarača

24

6. Fotoaparati

6.1. Vrste fotoapar ata

Fotoaparat se sastoji od objektiva i tijela, a razne karakteristike pojedinih modela čine

aparat povoljnim ili nepovoljnim za određene objekte snimanja, uvjete i namjenu uopće.

Na tržištu postoji cijeli spektar različitih aparata, koji se razlikuju cijenom,

mogućnostima, dodatnom opremom, itd.

Podjela fotoaparata prema vrsti tražila:

a) zrcalno-refleksni fotoaparati (SLR)

b) fotoaparati s optičkim tražilom

c) dvooki refleksni fotoaparati

d) fotoaparati za izravno promatranje

a) zrcalno-refleksni

fotoaparat (SLR)

b) fotoaparat s

optičkim tražilom

c) dvooki refleksni

fotoaparat

d) fotoaparat za

izravno promatranje

Slika 22. Vrste fotoaparata

25

6.1.1. Zrcalno-refleksni fotoaparati - slr (single lens reflexive)

SLR aparati u svom kućištu imaju ugrađeno pomično ogledalo koje stoji pod

kutom od 45 stupnjeva. Zrcalo povezuje objektiv i tražilo. U trenutku okidanja zrcalo se

diže, a svjetlo kroz otvoreni zatvarač prolazi direktno na film. Budući da gledajući kroz

tražilo ovakvih aparata zapravo gledamo kroz objektiv, slika koju vidimo u tražilu

odgovara slici koju snimamo. Neki profesionalni fotoaparati pružaju 100% identičan

kadar kojeg vidimo u tražilu, dok jeftiniji profesionalni i polu-profesionalni modeli

obično ne pokrivaju određeni postotak slike koja se stvara na filmu. Obično je taj odmak

veći od 90%, što se pokazalo optimalno kod kadriranja.

SLR aparati su trenutno najrasprostranjeniji fotoaparati. Zbog takve

rasprostranjenosti, ekonomičnosti, praktičnosti, ali i mogućnosti profesionalne upotrebe

za SLR aparate postoji najbogatija i najraznovrsnija fotografska oprema.

Slika 23. Presjek SLR fotoaparata

Zraka svjetlosti ulazi s prednje strane u objektiv, prolazi kroz sustav leća koji

usmjerava zrake svjetlosti prema filmu. Svjetlost zatim prolazi kroz blendu, izlazi iz

objektiva u tijelo aparata i nailazi na ogledalo koje odbija zrake svjetlosti većim dijelom

gore prema (polu) prozirnoj prizmi, gdje se zrake svjetlosti lome i kroz okular ulaze u

naše oko gdje mi tada vidimo što smo "uhvatili" našim foto aparatom. Iza ogledala nalaze

još zatvarač, koji je zatvoren i ne dozvoljava svjetlosti da dođe do filma i osvjetli ga.

26

6.1.2. Fotoaparati s optičkim tražilom

Fotoaparati s optičkim tražilom su aparati kod kojih tražilo i objektiv nisu optički

povezani. Slika se projicira na film kroz objektiv, dok odvojeno od tog objektiva postoji

tražilo kroz koje se gleda. Ovo tražilo na nekim aparatima ima mogućnost izoštravanja

slike, tj. preciznog određivanja udaljenosti objekta. Kod ovih aparata postoji "pogreška

paralakse" - slika na filmu ne odgovara u potpunosti slici koja se vidi kroz tražilo aparata.

Do te greške dolazi jer je kut gledanja kroz objektiv drugačiji od kuta gledanja kroz

tražilo. Ovi fotoaparati najčešće se proizvode u klasi jednostavnih amaterskih (jeftinih)

modela.

Slika 24. Presjek fotoaparata s optičkim tražilom

Slika 25. Pogreška paralakse kod fotoaparata s optičkim tražilom

Zraka svjetlosti ulazi s prednje strane u objektiv, prolazi kroz sustav leća koji usmjerava

zrake svjetlosti prema filmu. Svjetlost zatim prolazi kroz blendu, izlazi iz objektiva u

tijelo aparata i dolazi do zatvarača koji je zatvoren i ne dozvoljava svjetlosti da dođe do

filma i osvjetli ga.

27

6.1.3. Dvooki refleksni fotoaparati

Dvooki refleskni fotoaprati imaju dva objektiva iste žarišne

udaljenosti koji se nalaze jedan iznad drugoga. Gornji objektiv

vodi sliku u tražilo, a donji na film. Takvi aparati su uglavnom

starije proizvodnje. Svi modeli imaju centralni zatvarač. Također,

svi modeli imaju paralaksu. Oba objektiva su na istoj optičkoj osi,

a gornji je svjetlosno jači, kako bi slika u tražilu bila svjetlija - što

omogućuje preciznije izoštravanje. Dvooki refleksni aparati se

proizvode i danas. Ti se aparati danas koriste uglavnom za

profesionalne svrhe, ali u rijetkim slučajevima, najčešće za

snimanje pejzaža. Slika 26. Presjek dvookog fotoaparata

Zraka svjetlosti ulazi s prednje strane u objektiv, prolazi kroz sustav leća koji

usmjerava zrake svjetlosti prema filmu. Svjetlost zatim prolazi kroz blendu, izlazi iz

objektiva u tijelo aparata i dolazi do zatvarača koji je zatvoren i ne dozvoljava svjetlosti

da dođe do filma i osvjetli ga.

6.1.4. Fotoaparati za izravno promatranje(tehničke kamere)

Fotoaparate za izravno promatranje zovemo još i

KARDAN KAMERE. To su kamere velikog formata, koje

koriste PLAN filmove. S takvim kamerama snima se snimak

po snimak. Sastoje se od prednjeg standarda s objektivom,

mijeha i zadnjeg standarda s mutnim staklom. Tehničke

kamere imaju mogućnosti nagiba oba standarda pa je moguće

u potpunosti korigirati rušeće linije, perspektivu, i slično. Te

jedinstvene mogućnosti i upravo nevjerojatna kvaliteta

snimanja osigurala je mjesto ovih aparata u najzahtjevnijim

tehnikama izrade visoko profesionalne fotografije danas.

Reklamna fotografija, arhitektura, znanstvene svrhe i slično.

Tehničke kamere koriste filmove velikog formata od

10x12cm pa do 18x24cm, pa čak i veće.

Slika 27. Presjek tehničke kamere

28

7. Tamna komora

Tamna komora je prostorija u kojoj se odvijaju sve radnje nastanka fotografije (osim

snimanja), priprema kemikalija, razvijanje filma, izrada fotografija, sušenje filmova i

fotografija, obrezivanje fotografija na željeni format, čuvanje fotografskog materijala i

opreme.

Ovu komoru možemo podijeliti na dva dijela i to:

- suhi dio (stol)

- mokri dio (stol)

Suhi dio se sastoji od stola na kojem je postavljen aparat za povečavanje,maska za

papir,kontrolno povečalo,sat za eksponiranje (timer), stolno siguronosno svjetlo, a mogu

se na zidu nalaziti pomoćni pribor (četkice,škare, sat itd).

Mokri dio se sastoji od 3 posude za kemikalije ( razvijač,voda,fiksir),u tim su posudama

3 štipaljke (svaka u svojoj zbog izbjegavanja zagađivanja), menzura, razvijač, prekidač,

fiksir, gumene rukavice, spužva.

U tamnoj komori je poželjan hladnjak za čuvanje kemikalija.

29

7.1. Oprema tamne komore

Slika 28. Oprema u tamnoj komori

30

7.2. Razvijanje crno - bijelih filmova

Postoje crno-bijeli i filmovi u boji. Crno-bijeli filmovi razvijaju se u tamnoj

komori što znači da se razvijaju ručno. Za razvijanje koristimo razvijač, vodu i fiksir.

Važno je znati da postoje filmovi niske osjetljivosti, srednje osjetljivosti i visoke

osjetljivosti.

7.2.1 Osjetljivost filma

ASA – American Standards Association. Zapadni sistem za označavanje osjetljivosti filma na svjetlo.

DIN – Deutsche Industrie Normen. Istočni sistem za označavanje osjetljivosti filma na svjetlo.

ISO – International Standards Organization. Internacionalni sistem za označavanje osjetljivosti filma na svjetlo.

ISO oznaka je ipak popularnija za označavanje osjetljivosti u svijetu.

Tablica osjetljivosti na sistemima ASA/DIN

ISO(ASA) 3 6 9 12 15 18 21 24 27 30

DIN 1,5 3 6 12 24 50 100 200 400 800 1600 3200

Slika 29. Tablica osjetljivosti filmova

Za razvijanje crno -bijelog filma u kućnoj radinosti potrebno je:

doza za razvijanje,

termometar (da mjeri u području oko 20°c),

menzura (ili nešto slično da točno mjeri volumen),

škare, sat, štoperica,

razvijač, fiksir i voda (po mogućnosti destilirana).

31

1. PRIPREMA

Prije početka razvijanja, potrebno je film u potpunom mraku izvaditi iz kazetice, i

namotati na spiralu koja se ulaže u dozu za razvijanje. Tek nakon što je doza zatvorena,

smije se upaliti svijetlo.

2. RAZVIJANJE

U dozu za razvijanje se kroz otvor na poklopcu ulije razvijač. Vrijeme razvijanja ovisi o

vrsti filma, vrsti razvijača, iso osjetljivosti filma i temperaturi. Postoje posebne tabele

prema kojima se određuje vrijeme razvijanja prema ovim varijablama, a nalaze se u

priručnicima, ali su dostupne i na internetu.

3. PREKIDANJE

Kada istekne vrijeme razvijanja, iz doze se izlije razvijač. Zatim se u dozu ulije obična

voda koja prekida razvijanje.

4. FIKSIRANJE

Nakon minutu-dvije, izlije se voda i u dozu se ulije fiksir. Vrijeme fiksiranja također

ovisi o vrsti filma, fiksira i temperaturi. Prekratko fiksiranje s filma neće ukloniti

emulziju, dok predugo fiksiranje može oštetiti film (počnu se gubiti sitni detalji na

slikama).

5. PRANJE

Nakon što se iz doze izlije fiksir, potrebno je film dobro isprati vodom. Ukoliko nema

destilirane vode, tada je dobro u običnu vodu staviti malo tekućeg deterđenta za suđe

(spriječava pojavu mrlja od kamenca na filmu kada se osuši).

6. SUŠENJE

Nakon ispiranja, film se vadi iz doze, te ga je potrebno negdje objesiti da se sam osuši.

Brisanje krpom ili sušenje fenom mogu oštetiti film.

32

8. Izrada crno-bijele fotografije

8.1. Fotopapir

Fotopapir je medij sa svjetloosjetljivom emulzijom na koji se projicira slika s filma i

nositelj je slike. Postoji mnogo vrsta papira zavisno od namjene fotografije, kao npr.

papir vrlo visokog sjaja, mat papir (bez sjaja), raster papir (zrnat), itd. kao i formati

papira od malih ( 9 x 13 mm) do velikih plakata.

8.2. Postupak izrade fotografije

Pod crvenim osvjetljenjem započinjemo postupak izrade fotografije umetanjem

razvijenog filma (negativa) u aparat za povečavanje. Djelovanjem svjetla slika, s filma se

projicira na bijelu podlogu (masku za papir). Ručno se vrši pomicanje objektiva aparata

za povećavanje i time se vrši izoštravanje fotografije, te se određuje format fotografije.

Promatrajući dobivenu sliku na ploči koja služi za postavljanje fotopapira i određivanja

bijelog ruba fotografije (maska za papir),određuje se vrijeme osvjetljavanja fotopapira

(1,2,3 ili više sekundi), što ovisi o odnosu crno-bijelih tonova na fotografiji.

Kada smo odredili vrijeme osvjetljenja, radimo 3 probne fotografije ( probne trake) tako

da manji komad fotopapira postavljamo na dio fotografije koji ima i crne i bijele tonove i

vršimo osvjetljavanje (stvaranje latentne – nevidljive slike), prvo s manjim vremenom, pa

dužim i treća proba je s najdužim vremenom osvjetljavanja.

Sljedeći korak je uranjanje osvjetljenog papira u razvijač pod kutom od 45°, lagano

pritiskajući papir kako se ispod njega ne bi zadržali mjehurići zraka. Nakon nekoliko

sekundi papir se okreće i promatramo pojavljivanje slike – latentna slika se polako

pojavljuje i tamni dok ne prekinemo njeno tamnjenje prebacivanjem iz razvijača u vodu,

a nakon toga u fiksir, kako bi se završio postupak izrade probne fotografije.

Kada smo na osnovu probnih traka izabrali vrijeme osvjetljivanja, pažljivo u masku za

papir postavljamo papir izbjegavajući diranje prstima prednje strane papira (emulzije –

zbog otisaka) i vršimo osvjetljavanje papira. Ponavljamo postupak razvijanja,

predkidanja i fiksiranja, ovaj put s papirom, a ne probnim trakama.

33

Nakon fiksiranja fotografija se ispire pod tekućom vodom i postavlja u aparat za sušenje

slikom prema sjajnoj ploči (ploči za visoki sjaj), te poklopi poklopcem koji je napravljen

od upijajućeg platna.

Platno upija vodu iz fotografije i kada se djelovanjem topline platno osuši otvara se

poklopac, vadi fotografija i time je završen postupak izrade fotografije.

Nakon toga rezačem koji može biti nazubljen ili ravan, fotografija se obrezuje na željenu

veličinu (format) i dobiva konačni izgled.

34

9. Zaključak

Predmet ovog diplomskog rada bile su osnove klasične fotografije, objasnili smo što

je fotografija, povijesni razvoj fotografije njeno nastajanje i mijenjanje tijekom godina i

pod utjecajem novih znanstvenih dostignuća i tehnologija.

Mjenjali su se načini snimanja (razne vrste fotoaparata, od najjednostavnijih do

složenih), mediji na koje se snimalo (razne vrste filmova), mjenjali su se mediji za izradu

fotografije (razne vrste fotopapira), ali je način nastajanja slike i fotografije ostao isti:

fotocrtanje, fotorisanje ili kako ga neki nazivaju fotoslikarstvo tj. slika nastaje kao i na

početku kod starih Egipčana djelovanjem svjetla na neku svjetloosjetljivu podlogu.

Djelovanjem znanosti i tehnologije sredstva za snimanje i izradu svih vrsta fotografije se

mjenjaju, usavršavaju, pa je klasična fotografija, crno-bijela ili u boji, rad u tamnoj

komori potisnut pred pojavom minilabaratorija u fotostudijima, digitalnih fotoaparata i

digitalnim načinom izrade fotografije rabeči računala i razne programe za obradu

fotografija. Međutim, i jednoj i drugoj fotografiji zajedničko je počelo tj. nastajanje slike

djelovanjem svjetla na svjetloosjetljivim podlogama bile one bakrne pločice, film ili

digitalni senzor. Na kraju se možemo ukratko vratiti na vječnu čovjekovu težnju s

početka rada, da čovjek želi zapisati, zabilježiti važne događaje u svom životu, u svim

područjima svog života i da to nije samo privilegija bogatih već i svih drugih ljudi.

35

Literatura

1. Gursky, Z. Svjetloslikarstvo: Knjiga o fotografiranju, Karlovac: Matica hrvatska

1998.

2. Hedgecoe, J. Foto-priručnik: Postupci izrade i oprema, Zagreb: Mladost 1978.

3. Riedl, V. Fotorječnik, Zagreb: Nakladni zavod Hrvatske 1946.

4. Bibliografija, //Tehnička enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda:

Forografija, Zagreb: JLZ, SV5 1976.

5. Bibliografija, //Opča enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda:

PovijestfForografije, Zagreb: JLZ, SV3 1958.

6. URL: http://www.svijetfotografije.com/

7. URL: http://www.fot-o-grafiti.hr

8. URL: http://www.fotografija.hr/

36

Životopis

Rođen sam 18. siječnja, 1983. u Osijeku, a živim u Belišću. Završio sam osnovnu

školu „Ivan Kukuljević“ u Belišću, te I. Gimnaziju u Osijeku 2001. godine. Po završetku

srednje škole upisujem Pedagoški fakultet, smjer fizika i tehnička kultura s informatikom.

37

Sadržaj

Sažetak……………………………………………………………………………………iii

Abstract…………………………………………………………………………………...iv 1. Uvod ..................................................................................................................................1

2. Fotografija kroz povijest .................................................................................................2

3. Fotografija, osobitosti, oblici i vrste ............................................................................5

3.1. Osnovne osobitosti fotografije ...........................................................................5

3.2. Glavni oblici fotografije ........................................................................................5

3.3. Posebne vrste fotografije.......................................................................................7

4. Svjetlost ............................................................................................................................8

4.1. Leće ........................................................................................................................9

4.2. Pogreške leće ...................................................................................................... 10

4.2.1. Distorzija ............................................................................................................. 10

4.2.2. Koma ................................................................................................................... 10

4.2.3. Kromatska aberacija ........................................................................................... 11

4.2.4. Odbljesci.............................................................................................................. 11

4.2.5. Astigmatizam ...................................................................................................... 12

5. Objektiv ......................................................................................................................... 13 5.1. Žarišna duljina objektiva ..................................................................................... 13

5.2. Blenda, otvor objektiva ...................................................................................... 14 5.3. Vrste objektiva ..................................................................................................... 15

5.3.1. Širokokutni .......................................................................................................... 15 5.3.2. Normalni.............................................................................................................. 15

5.3.3. Teleobjektivi ....................................................................................................... 16 5.4. Posebni objektivi ................................................................................................ 17

5.4.1. Zoom-objektivi ................................................................................................... 17 5.4.2. Makro-objektivi .................................................................................................. 17

5.4.3. Katadioptrijski ili zrcalni objektivi .................................................................... 18 5.4.4. Objektiv “riblje oko” (Fisheye) ......................................................................... 18

5.4.5. Pomično – nagibni (tilt and shift) objektiv ....................................................... 19 5.5. Dodaci za objektive ............................................................................................ 20

5.5.1. Sjenila .................................................................................................................. 20

5.5.2. Filteri ................................................................................................................... 20

5.5.3. Telekonverteri ..................................................................................................... 21

5.6. Zatvarač i brzina zatvarača................................................................................. 22 5.6.1 Brzina zatvarača i ekspozicija ............................................................................ 23

6. Fotoaparati ..................................................................................................................... 24 6.1. Vrste fo t o ap a ra t a ........................................................................................... 24

6.1.1. Zrcalno-refleksni fotoaparati - slr (single lens reflexive)................................. 25 6.1.2. Fotoaparati s optičkim tražilom ......................................................................... 26

6.1.3. Dvooki refleksni fotoaparati ............................................................................ 27 6.1.4. Fotoaparati za izravno promatranje(tehničke kamere) ..................................... 27

7. Tamna komora ............................................................................................................... 28 7.1. Oprema tamne komore ....................................................................................... 29

38

7.2. Razvijanje crno - bijelih filmova ....................................................................... 30 7.2.1 Osjetljivost filma.................................................................................................. 30

8. Izrada crno-bijele fotografije ............................................................................................ 32 8.1. Fotopapir .............................................................................................................. 32

8.2. Postupak izrade fotografije................................................................................... 32 9. Zaključak ....................................................................................................................... 34

Literatura ................................................................................................................................ 35 Životopis ................................................................................................................................ 36