TR Predavanja 8

Tehnike rukovođenja

Upravljanje zalihamaosma lekcija

UPRAVLJANJE ZALIHAMA

Upravljanje zalihamaOsnovni razlozi za postojanje zaliha su:-potrebno vrijeme da se materijal dopremi do preduzeća

odnosno, do radnog mjesta,

-potrebno vrijeme koje materijali i poluproizvodi moraju

provesti u procesu proizvodnje, zbog karakteristika samog

procesa,

-želja da se gotov proizvod isporuči kupcu, u najkraćem

mogućem roku,

-potreba kontinuiranog obavljanja procesa proizvodnje i

-želja svake službe da radi na najbolji mogući način

odnosno, da nije uzrok zastoja i čekanja.

Upravljanje zalihamaKod upravljanja zalihama potrebno je voditi računa o

zalihama:

-sirovina i materijala,

-poluproizvoda i

-gotovih proizvoda.

Sa aspekta motiva postojanja zaliha iste mogu biti:

-sigurnosne zalihe / motiv servisiranje proizvodnje u

potrebnom trenutku/,

-koordinirajuće zalihe / motiv uspješna koordinacija

procesa proizvodnje, sa aspekta mogućih uskih grla/,

Upravljanje zalihama-dopunjavajuće zalihe / motiv kompletiranje

isporuka robe kupcima /,

-procesne zalihe / zalihe poluproizvoda uslovljenje samim

tehnološkim procesom/ i

-zalihe neophodne za normalno odvijanje procesa

proizvodnje / motiv smanjenje troškova nabavke, čekanja,/

Prema Schroederu postoje četiri razloga održava nja

zaliha:

-zaštita protiv nesigurnosti u nabavkama, potražnji i

vremenu samog procesa,

Upravljanje zalihama

-omogućavanje ekonomične proizvodnje i

nabavke,

-pokrivanje očekivanih promjena u potražnji na

tržištu / rast cijena, povećanje potražnje,

smanjenje ponude, štrajk, rat, sezonski rast ili pad

potražnje../

-osiguranje tranzita / zalihe koje se kreću između

različitih fabričkih lokacija, proizvodnih jedinica ili

čak između samih faza proizvodnje../


Najveći problem, kod upravljanja zalihama,

je odrediti optimalne, odnosno maksimalne i

minimalne zalihe sa aspekta potreba

organizacije u konkretnom trenutku.

Sam pojam optimalne zalihe, treba

prethodno precizirati.

Optimalne zalihe u odnosu na koji kriterij?


Prilikom upravljanja zalihama potrebno jeodgovoriti na slijedeća pitanja:-Koju bi vrstu materijala ili robe trebalo držatina zalihi?

-Koju količinu pojedinih vrsta “roba” treba držati nazalihi?-Koju količinu treba naručiti?-Kada je momenat za plasiranje narudžbe?-Koji će se sistem uspostaviti za kontrolu iupravljanje zalihama?


Odgovor na pitanje koje proizvode treba držati u zalihama, zavisi od djelatnosti organizacije kao i od toga da li će se proizvodi raditi po konkretnim narudžbama kupaca ili za skladište. Naprimjer, ako preduzeće radi “sezonske” proizvode a sam proces izrade je dug, potrebno je prije početka “sezone” imati određenu količinu poluproizvoda i gotovih proizvoda na zalihi.

Upravljanje zalihamaPitanje na koje je veoma teško precizno odgovoriti je, koju

količinu i kojih materijala, poluproizvoda i gotovih proizvoda

držati na zalihi?

Prilikom odgovora na ovo pitanje potrebno je uzeti u obzir

slijedeće elemente:

-stanje na tržištu, sa aspekta mogućnosti nabavke

materijala i prodaje gotovih proizvoda,

-dužinu potrebnog vremena za nabavku određenih vrsta

materijala,

-visinu potrebnih novčanih sredstava,

-dužinu proizvodnog ciklusa,

-veličinu skladišnog prostorsa,..

Upravljanje zalihamaOvo je posebno važno u situaciji kada tražnja

za proizvodima, konkretne organizacije, nije unaprijed poznata, što je najčešća situacija u praksi. U svim takvim slučajevima, pristupa se predviđanju odnosno, planiranju moguće tražnje i procjenjuje količina proizvoda koje treba izraditi i prodati u datom periodu. Ovakav slučaj tražnje obično se naziva nezavisna potražnja.


Slučaj u kome potražnja, za određenim proizvodom, zavisi od potražnje za drugim proizvodom naziva se zavisnom potražnjom. Karakterističan primjer ovakve tražnje su razne isporuke podugovarača-kooperanata. U takvim slučajevima upravljanje zalihama je znatno lakše. S obzirom da je proizvodnja terminski planirana, lakše je predvidjeti potrebni asortiman i potrebne količine zaliha.


Prilikom definisanja visine nivoa zaliha potebno jeuporediti troškove održavanja zaliha, satroškovima eventualnih zastoja procesa, zbognedostatka zaliha.U troškove zaliha treba uključiti:-iznos novčanih sredstava angažovanih uzalihama,-cijenu koštanja i održavanja skladišnih prostora u kojesu smještene zallihe,, -plate osoblja zaduženog za vođenje brige ozalihama,-mogućnost kvarenja ili zastarjevanja zaliha,


Prilikom izračunavanja troškova zastoja

zbog nedostatka zaliha potrebno je uključiti:

-gubitke zbog prekida procesa proizvodnje,

-moguće gubitke narudžbi, zbog kašnjenja

isporuke gotovih proizvoda kupcima,

-obezbjeđenje potrebnih zaliha pod nepovoljnim

uslovima, kao bi se eliminisali zastoji,

-ne selektivnog izbora dobavljača zbog kratkog raka u kome je to potrebno učiniti,


Kod zavisne potražnje primjenjuje se filozofija potreba, zasnovana na potrebama proizašlim iz potražnje za proizvodima u koje se određeni dijelovi ugrađuju.

Za nezavisnu potražnju prihvatljiva je filozofija kontinuiranog popunjavanja zaliha, u skladu sa potrošnjom odnosno, potražnjom, vlastitih, gotovih proizvoda.

Suština ovog pristupa je da se, uporedo sa potrošnjom postojećih zaliha, planira nabavka i lansira narudžba, za popunu potrošenih zaliha.


Jedan od modela koji se koristi za planiranje zaliha nezavisnepotražnje, koji je razvijen ,od strane F.W. Harris-a i njegovogsavjetnika Wilsona, početkom dvadesetog stoljeća, nazvan“Ekonomična količina narudžbe” /EKN/, još se uvjek koristi.

Osnovni principi EKN su:

1.Količina potražnje je konstantna, ponavljajuća i poznata,2.Vrijeme trajanja procesa realizacije narudžbe je konstantno i

poznato, /Vrijeme, od trenutka lansiranja narudžbe do trenutkaisporuke proizvoda uvjek, predstavlja fiksan broj dana/,

3.Nije dozvoljen nikakav nedostatak zaliha jer se, polazeći od toga daje količina potražnje i vrijeme procesa fiksno, uvjek može predvidjetikada je potrebno naručiti materijal/


4.Materijal se naručuje ili proizvodi u partijama, odnosno serijama, i cijela se količina stavlja na zalihe odjednom,

5.Specifična se struktura trokova koristi na slijedeći način: troškovi jedinice proizvoda su konstantni a za velike se količine pri nabavci, ne daje nikakav popust. Troškovi održavanja zaliha zavise, linearno, o prosječnoj veličini zaliha. Za svaku partiju, seriju koja se naručuje postoje fiksni troškovi naručivanja ili pripreme, koji ne zavise o broju jedinica u toj seriji ili partiji,

6.Predmet /jedinica/ je pojedinačan proizvod. Ne postoji nikakva interakcija sa drugim proizvodima.


Grafički prikaz nivoa zaliha prema EKN.

Veličina partije/

serije= Q

Interval naručivanja

Prosječni nivo zaliha = Q/2

V R I J E M E


D= količina godišnje potražnje, u jedinicama mjere

S= troškovi pripreme, u novčanim jedinicama

C=jedinčni troškovi u novčanim jedinicama

i= kamatna stpa održavanja zaliha uprocentu od godišnje vrijednosti zaliha, u novčanim jedinicama

Q= veličina partije/serije u jedinicama

TC=ukupan iznos troškova naručivanja, uvećan

za troškove održavanja zaliha, u novčanim

jedinicama.


Godišnji troškovi naručivanja= S----D

QGodišnji troškovi održavanja zaliha = iCQ /2

Prosječne zalihe = Q/2

Ukupni godišnji troškovi zaliha

TC= SD/Q + iQC/2

Q= ---------2SD

iC


Izračunati optimalnu količinu narudžbe za

slijedeći primjer:

-godišnja količina potrošnje pocinčanog lima, D = 360 tona,

-cijena troškova pripreme po jednoj narudžbi,S= 100,00KM,

-godišnja kamatna stopa održavanja zaliha, i = 25%,

-cijena pocinčanog lima po toni, 1000,00 KM

Q= --------------- = ----------- = 288 = cca 17 tona 2x100x 360

0,25 x1000

72000

250


Iz naprijed navedenog primjera vidi se da bi ekonomična količina jedne narudžbe,

/EKN/ iznosila 17 tona a da bi narudžbenicu trebalo lansirati svaki 21 dan.

Minimalni trošak poslovanja, sa ovim zalihama, TC= 100x 360/17 + 0,25 x1000x17/2= 2117,60 +2125,00=

4242,60 KM


Korištenje formule za izračunavanje EKN, nemože se često primjeniti zbog slijedećih razloga:-potražnja za proizvodima najčešće, nijekonstantna,-jedinični troškovi nabavke, obično nisu konstantnijer se za veće količine dobija rabat, smanjujecijena transporta po jedinici mjere,..-naručena količina ne dolazi sva od jedanput,-troškovi pripreme narudžbe također, mogu

varirati,..


Zadatak za vježbu:Izračunati optimalnu količinu narudžbe i minimalni trošak

poslovanja, sa ovim zalihama, za slijedeći primjer:

-godišnja količina potrošnje laka, D = 30000 kg

-cijena troškova pripreme po jednoj narudžbi, S= 80,00KM,

-godišnja kamatna stopa održavanja zaliha, i = 24 %,

-cijena laka po kg iznosi 12,00 KM,

Upravljanje zalihamaSistemi upravljanja zalihama trebaju biti zasnovani naposlovnoj politici konkretne organizacije. Prema Schroederu, u modernom sistemu upravljanjazalihama trebalo bi obavljati slijedeće funkcije:-registrovanje transakcija /prijema i izdavanja zaliha../ -pravila odlučivanja o zalihama / ko odlučuje, na osnovučega, kada i koliko se naručuje../-izvještavanje o neusklađenostima i propustima / u svimslučajevima kada je do neusklađenosti došlo zbog izmjeneodređenih pretpostavki za donošenje odluka../-prognoziranje /potražnje na osnovu određenihkvantitativnih tehnika../-izvještavanje top menadžmenta..

Upravljanje zalihamaSistemi kontrole zaliha mogu biti:

-manuelni /ručno evidentiranje zaliha na

karticama, na način da se za svaki proizvod

otvara posebna kartica.

Kartice mogu biti “viseće” i “ležeće” ,../

-kompjuterski sistem kontrole zaliha / podaci o

svakom proizvodu, uključujući promjene stanja

zaliha, unose se u računar.

Na ovaj način mogu se lahko analizirati trendovi kretanja

zaliha, po pojedinim proizvodima, pojedinačnim troškovima,

ukupni troškovi zaliha,.../


Prilikom upravljanja zalihama može se koristiti ABC sistemupravljanja. Sistem je zasnovan na Paretovu pravilu 20/80 premakome 20% stanovništva raspolaže sa 80% bogatstva jedne države.Kada se ovo pravilo primjeni na zalihe proizilazi da 20% jedinicaZzaliha, predstavlja 80% vrijednosti zaliha.

U skladu sa tim zalihe se mogu klasificirati u tri grupe:

A- do 20% vrsta materijala, poluproizvoda ili gotovih proizvoda, sačinjava do 80% vrijednosti svih zaliha.

B- cca 30% vrsta materijala, poluproizvoda ili gotovih proizvoda, sačinjava 15% vrijednosti svih zaliha,

C- cca 50% vrsta materijala, poluproizvoda i gotovih proizvoda, sačinjava samo do 5% od vrijednosti svih ukupnih zaliha.


Postupak primjene Paretova principa uupravljanju zalihama, odnosnoanalizi troškova zaliha, provodi se na slijedeći način:

-izraditi spisak materijala, poluproizvoda, gotovih proizvoda ili rezervnihdijelova, koji se koriste u preduzeću, sa aspekta vrste, dimenzija,oblika,..

-izraditi analizu potrošnje u određenom vremenskom periodu, kako bise mogle dobiti konkretne ”utrošene” količine. Ukoliko protekli periodnije reprezentativan za buduću potrošnju, potrebno je predvidjetipotrošnju,..


-od službe nabave za materijale i rezervne dijelove,-od

tehničke pripreme za poluproizvode,- od prodajne službe

za gotove proizvode, uzeti cijene konkretnih materijala,

poluproizvoda ili g.p.,

-izračunati ukupne troškove zaliha po svakoj vrsti

materijala,poluproizvoda ili gotovoh proizvoda,

-rangirati materijale, poluproizvode, rezervne dijelove il i

g.p. prema veličini ukupnih troškova,

-nacrtati Pareto dijagram na osnovu pravila “ABC”,

-analizirati dobijene rezultate i preduzeti odgovarajuće mjere,..

Upravljanje zalihamaPrimjer Pareto dijagrama

10

100

50

5010 100

A

B

C


Primjer:Jedna analiza zaliha materijala u

General Eectric kompaniji pokazala je da je:

- 5% svih artikala sačinjavalo 75% vrijednosti zaliha

- 28% svih artikala sačinjavalo 20% vrijednosti zaliha

- 67% svih artikala sačinjavalo 5% vrijednosti zaliha.

Upravljanje zalihamaZadatak za vježbu:Preduzeće “Bosna” Zenica imalo jeslijedeću potrošnju

materijala u 2008. oj godini.

Vrsta materijala Utrošena količina

Vrijednost Rang ABC

Cijevi bešavne Ø 20x2,5x6000 50000 kg 125 000,00 KM

Cijevi bešavne ø 28x2x6000 25000 kg 70 000,00 KM

Lim DIN ST 12.03 =0,8x1000x2000

Lim DIN ST 12.03 =1,0x1000x2000

120000 kg

80000 kg

180000,00 KM

120 000,00 KM

Boja sušiva na zraku tip “Helos”

Razređivač

12000 kg

500 kg

60 000,00 KM

1500,00 KM

Kartonske kutije tip “A”

Kartonske kutije tip “B”

3000 kom

6000 kom

1500,00 KM

500,00 KM

Kartonske kutije tip “C”

Kartonske kutije tip “D”

5000 kom

2000 kom

2 000,00 KM

600,00 KM

Vijci M 5x40

Vijci Mx6x40

40000 kom

40000 kom

800,00 KM

820,00 KM

Vijci M 10x35

Vijci M 3x20

35000 kom

60000 kom

1200,00 KM

900,00 KM

Plastična sjedišta za stolice “S-1”

Plastični nasloni za stolice “S-1”

3000 kom

3000 kom

15000,00 KM

4500,00 KM


Rangirajte zalihe materijala na principima

“ABC”.

Nacrtajte Pareto dijagram!

Raditi u grupama po 5 studenata!

Vrijeme za vježbu: 45 minuta


Planiranje potreba materijala- PPM• Kompjuterski sistem koji se koristi za upravljanje

zalihama kod zavisne potražnje (sirovine i poluproizvodi)

• Pokreće se uz pomoć glavnog terminskog plana koji specificira output proizvodnje funkcije

• Sve buduće potrebe za poluproizvodima i sirovinama ovise o terminskom planu i izvode se iz njega pomoću sistema PPM-a

• Koristeći PPM, glavni terminski plan eksplodira u narudžbe za nabavu sirovina i u radne naloge za terminsko planiranje

PPM u odnosu na sisteme na tačku naručivanja

Elementi PPM sistema

• Glavni terminski plan proizvodnje – specificira izlazne rezultate/output proizvodnje funkcije

• Sastavnica proizvoda – popis svih materijala ili dijelova koji su potrebni za izradu jedinice finalnog proizvoda

• Zapisi o zalihama

• Planiranje kapaciteta• Nabava• Radionička kontrola – praćenje toka materijala

kroz tvornicu

Uspješan PPM sistem

• Pet elemenata potrebnih za uspjeh PPM-a:

Planiranje provođenja

Adekvatna računarska podrška,

Tačni podaci

Podrška menadžmenta

Znanje korisnika

• Kad je to obezbjeđeno, dobijene koristi uključuju smanjenje zaliha, povećanje usluga potrošačima i povećanu efikasnost.

JUST in TIME

Izraz JUST in TIME se može prevesti kao

“ tačno na vrijeme” ili “ u pravo vrijeme”.

Predstavlja jedan od tri osnovna principa nove Japanske proizvodne filozofije /druga dva principa su KANBAN i SMED metode/. Prvu ozbiljnu primjenu doživio je u Toyotinim fabrikama u Japanu.

Ovaj princip zahtjeva da se svaka operacija, svaki proizvod i svaki gotov proizvod završi u tačno predviđenom roku. Ni prije ni kasnije.

JUST in TIME

Ovo pravilo ne važi samo za proizvodnju već i za sve službe. Nabava mora nabaviti materijal “tačno na vrijeme”, operativna priprema lansirati radni nalog “tačno na vrijeme”, svaka proizvodna operacija se treba završiti u planiranom roku, gotov proizvod isporučiti kupcu “tačno na vrijeme”, prodaja mora signalizirati proizvodnji potrebu za izradom proizvoda, “tačno na vrijeme”..

JUST in TIME

Da bi se ostvarila osnovna zamisao metoda JUST in TIME, potrebno je stalno skraćivati vremena izrade svakog sastavnog dijela proizvoda. Na taj način se skraćuje ukupno vrijeme izrade za konkretni proizvod.

Jedan od prvih ciljeva JUST in TIME metode je kontinuirano ubrzanje procesa reprodukcije a samim tim i racionalnije upotrebe kapitala. Vremenski interval između početka procesa reprodukcije /nabnave/ i okončanja procesa /prodaje i naplate/ treba biti što kraći, sa tendencijom stalnog skraćenja.

JUST in TIME

Drugi važan cilj je da stečeni kapital, na početku novog ciklusa, bude svaki put, veći od kapitala na početku prethodnog ciklusa. Na taj način se stalno i sve brže povećava kapital organizacije.

Ovdje je potrebno naglasiti razliku između procesa i ciklusa reprodukcije.

Proces predstavlja kretanje u “pravoj liniji” a ciklus predstavlja kružno kretanje.

JUST in TIME

Da bi proces počeo potrebno je angažovati određena

novčana sredstva /No/, novčanim sredstvimna se obezbjeđuje materijal-robe /Ro/. Kroz proces proizvodnje /Ro/ se transformiše u finalni proizvod /R1/. Prodajom i naplatom proizvoda /R1/ dobijaju se novčana sredstva /N1/.

To T 1 T 2 T 3

No Ro R1 N1

JUST in TIME

Koncepcija JUST in TIME zasnovana je na ideji “bez-skladišne proizvodnje”, “proizvodnje bez defekta” i bliskoj saradnji između naručioca i isporučioca.JUST in TIME znači, proizvesti samo ono što se traži, sa “0 defektom”, u najmanjim mogućim serijama i u najkraćem mogućem intervalu.Ovakav način proizvodnje podrazumjeva nastojanje da se proizvodi i dijelovi rade u tačno, neophodnom taktu, podrazumjeva fleksibilan “proizvodni sistem” sa vremenima reglaže svedenim na minimum.

JUST in TIME

Cilj mtode JUST in TIME nije jednomjesečna već jednokomadna proizvodnja.

Pozitivni rezultati se ogledaju u malim količinama materijala u proizvodnji, kratkim vremenima reglaže alata, malim zalihama gotovih proizvoda, boljem kvalitetu, pojednostavljenju administracije, lakšem određivanju prioriteta,...

JUST in TIME

Metoda JUST in TIME može se primjeniti u

slijedećim slučajevima:

-unutar sopstvenog preduzeća,

-u odnosima između kooperanata i sopstvenog preduzeća,

-od sopstvenog preduzeća do kupca,

-od kooperanta do kupca.

Sa aspekta upravljanja zalihama, bez-skladišna proizvodnja podrazumjeva da se jedna isporuka ne tretira kao pojedinačni zadatak za sebe, već kao dio frekventno ponavljajućih isporuka, u okviru nekog ugovora.

KANBAN

Naziv Kanban znači “kratko” i predstavlja nalog koji ima moć naredbe za novu proizvodnju ili dopunu određenim proizvodima ili materijalima.

Povod za uvođenje Kanban metoda u Toyoti, bila je veoma izražena tendencija u proizvodnji, da se proizvodi iznad trenutno potrebnih količina.

Osnovna zamisao Kanbana je da se proizvodnja uskladi sa potrebama, na slijedeći način:

KANBAN

Godišnji planovi prizvodnje, predstavljaju samo, okvir za izradu mjesečnih planova, na osnovu kojih se izrađuju desetodnevni i dnevni planovi proizvodnje.

Stvarne potrebe se se usklađuju sa planiranim, pomoću Kanban metoda.

Potrošnja dijelova u pogonu montaže, prilikom motaže pojedinih proizvoda ili grupe proizvoda, predstavlja “tražnju” za sve druge pogone, u preduzeću.

KANBAN

Proizvodna specifikacija se uvjek dostavlja u pogon “montaže”. Na ovaj način se materijal i poluproizvodi “usisavaju” iz proizvodnje, za razliku od klasičnog pristupa, kod koga se materijal i poluproizvodi “guraju” kroz proizvodnju.

• Kako montaža montira samo proizvode koji su prodati, i na koje kupac čeka, proizilazi da se materijali, poluproizvodi i gotovi proizvodi “usisavaju” direktno, od strane tržišta.

KANBAN

Proizvodnjom se upravlja pomoću Kanban

kartica koje mogu biti:

-identifikacione,

-instruktivne i

-transportne.

Kontrola izvršenja plana vrši se vizuelno, uz

pomoć Kanban kartica.

KANBANIdentifikaciona Kanban-kartica služi za prepoznavanje proizvoda, odnosno dijela koji se ugrađuje, u masi drugih proizvoda i dijelova.

Instruktivna Kanban-kartica služi kao nalog za proizvodnju, konkretnom izvršiocu. Kanban-kartica opisuje kojih i koliko proizvoda treba proizvesti, vrijeme kada će početi sa proizvodnjom i vrijeme kada treba završiti proizvodnju. Regulisanjem broja Kanban-kartica, precizno se kontroliše i reducira količina zaliha nedovršene proizvodnje i poluproizvoda.

KANBAN“Standardna Kanban kartica” se može prikazati na slijedeći način:

Proizvodna linija: 5/10

1235-985

A

Ulivno grlo za rezervoar 30

Box paleta

3K

C-10

D-7

1,2 P

Označava da je ovo kartica broj 5 od 10 kartica za ovaj dio

Slijedeća proizvodna operacija

Skladišno mjesto za materijal prije proizvodne operacije

Mjesto skladištenja za poluproizvode i gotove proizvode

Prethodna operacija

Ukupan broj dijelova koji će se proizvesti

Transportno sredstvo

Naziv artikla

Broj artikla

KANBANMogući izgled kanban kartice za odnose sa kooperantima

Broj artikla: 823-35

Vrijeme isporuke

12:30

14:30

Isporučilac

42

Kanban ciklus

1-6-3

18Količina

40

66

Prijemno odelenje

D-8-5

Fabrika isporučilac

Prvi dan, šesta otprema, 3 kanban

Identifikacioni broj

Broj dijelova koje treba proizvesti

Prijemno skladište

Linijski kod

KANBAN

Ponekad se u okviru proizvoidnog procesa koristi i “signalna kanban kartica” za proizvodnju dijelova koji zahtjevaju dug vremenski period pza promjenu alata. Ove kartice imaju najčešće trouglast oblik, kakjo bi se razlikovale od ostalih vrsta kartica.

KANBAN

Sadrži slijedeće informacije:-poizvodna linija,-broj artikla,-naziv artikla,-transportno sredstvo kojim će se transportovati određeni dio,-naziv i oznaku za proizvodnu cjelinu ili odelenje,-broj kartice u seriji čiji je ona dio /5 od ukupno 10 kartica/-ukupan broj kartica,-slijedeću proizvodnu operaciju,-skladišno mjesto gdje se ugrađeni materijal nalazio prije obrade,-skladišno mjesto kod “potrošača”,-ukupanbroj dijelova koje treba proizvesti,-kod za rasponavanje,-druge eventialne podatke.

KANBANSignalna kanban kartica

Linija 1

Sklad. mjesto C-67

Br. artikla 335

Naziv artikla: ___

Materijal: PVC

XY-22-0

Transportno sredstvo

Viljuškar

Količina: 100 kom

Veličina serije:

20 kom

Osnovni

/bazni/ broj

10

U kontejnedru se nalazi 100 dijelova

U kontinuitetu proizvesti samo 20 dijelova

Označava maksimalno dozvoljeno vrijeme od momenta kada se signalna kartica postavi na tablu čekanaja, do završetka proizvodnje

KANBAN

Formiranje kanban kartica vrši se na dva

načina:

Y-broj kanbana, Max. zalihe= zbir sigurnosnih zaliha +

prihvatljive cirkulirajuće zalihe

Y=--------------------Veličina nosača tereta

Maximalne zalihe

KANBAN

Drugi i pouzdaniji način za izračunavanje broja kanbana dobija se po formuli:

Y= [bx (Tv+Tf) x Sf/a]

Y= neophodan broj kanbana

B= prosječna dnevna potreba određenih dijelova

Tv= vrijeme čekanja uvećano za vrijeme promjene alata

Tf=proizvodno uvećano za vrijeme kontrole za jednu seriju

Tv + Tf = ciklus proizvodnje u danima

Kanban

Hvala na pažnji!

Documents

TR Predavanja 8