Student: Profesor:

Kemal Zahirović Prof.dr.Boško Mišić

I SEMINARSKI RAD TRANSPORTNE OSOBINE ROBA

TEMA Prijevoz opsanih materija KLASA 6.2 - INFEKTIVNE

MATERIJE

SEMINARSKI RAD

U svijetu,novija su istraživanja pokazala da bolnički otpad čini 0,3% od ukupno nastalog. Nastanak otpada posljedica je svake ljudske djelatnosti pa tako i zdravstvene. Svako civilizirano društvo svjesno je opasnosti do kojih može doći zbog neodgovornog postupanja sa otpadom koji nastaje u zdravstvenim ustanovama s jedne strane to je opasnost za zdravstvene radnike i korisnike usluga,a s druge strane za bližu i dalju okolicu,životinje i ljude. Procjene količina opasnog medicinskog otpada razlikuju se ovisno o klasifikaciji u pojedinoj državi. Zbog toga postoje veliki dispariteti pa se količine kreću od 3% u Njemačkoj do 68% u Velikoj Britaniji.Infektivni i potencijalno infektivni otpad čini najopasniji i najveći dio medicinskog otpada koji treba tretirati u skladu sa principima upravljanja medicinskim otpadom i na način kako se to radi u Evropskoj uniji i razvijenim zemljama svijeta.

UVOD

Svijetska zdravstvena organizacija(WHO)koja se već dugo bavi ovim problemom klasificirala je opasni medicinski otpad na klinički i neklinički. Klinički otpad djeli se na:

-patološki -infektivni-farmaceutski-hemijski-oštri predmeti-aerosole-bioaktivni

DEFINICIJA I PODJELA OTPADA

Infektivni otpad podrazumjeva tvari koje sadrže žive mikroorganizme i njihove spore ili njihove toksine za koje se zna ili sumnja da uzrokuju bolesti ljudi i ostalih živih organizama.

Infektivni otpad je sav otpad koji sadrži patogene biološke agense koji zbog svog tipa,koncentracije ili broja mogu izazvati bolesti u ljudi koji su im izloženi. U ovaj otpad spadaju: kulture i pribor iz mikrobiološkog labaratorija,dijelovi opreme,materijal i pribor koji je došao u dodir sa krvlju ili izlučevinama infektivnih bolesnika ili je upotrebljen pri hirurškim intervencijama,previjanju rana,obdukciji,otpad iz soba za izolaciju bolesnika,otpad iz odjela za dijalizu,sistemi za infuziju,rukavice,i drugi pribor za jednokratnu upotrebu. Prema procjenama,10% sveg medicinskog otpada čini infektivni i potencijalno infektivni otpad.

Složenost i opasnost otpada koji nastaje u zdravstvenim ustanovama zahtjeva i složeno gospodarenje s otpadom,kako unutar zdravstvene ustanove tako i van nje. U tom smislu nužno je za sve količine infektivnog otpada uvesti strogi nadzor i evidenciju od mjesta nastanka do konačnog odredišta. Zbrinjavanje otpada iz zdravstvene djelatnosti predstavlja složen sustav i njegovo ostvarivanje zavisi o nizu faktora u smislu njegova razvrstavanja na mjestu nastanka,sakupljanja,prijevoza,skladištenja i obrađivanja,kao i o saradnji svih zainteresiranih strana. Prije prijevoza infektivnog otpada mora se učiniti predobrada i obrada otpada to se vrši dezinfekcijom i sterilizacijom mikrovalovima,nakon toga se može izvršiti lomljenje,presanje ili spaljivanje spaljivog materijala.

Prijevoz opasnih tvari,uvjeti i radnje koje su u vezi sa tim prijevozom te nadzor nad obavljanjem prijevoza mora biti uređen Zakonom. Na prijevoz opasnih tvari uvjete i radnje koje su u vezi s tim prijevozom primjenjuje se i Europski sporazum o cestovnom prijevozu roba u međunarodnom prometu,propisi koji se odnose na međunarodni prijevoz opasnih roba željeznicom,na moru i u zraku,ADR-L'Accord europeen relatif ou transport international des marchandises Dangereuses por Reute,(Ženeva 1957).

PRIJEVOZ INFEKTIVNOG OTPADA

Pod prijevozom infektivnih i zagađujučih stvari podrazumjeva se prijevoz tvari koje šire neugodan miris ili sadrže mikroorganizme ili njihove toksine za koje se zna da mogu izazvati zarazne bolesti u ljudi i životinja.

Pravne i fizičke osobe koje prevoze ili predaju na prijevoz opasne tvari i obavljaju radnje u vezi s tim prijevozom te osobe koje tokom prijevoza neposredno rukuju ili na drugi način dolaze u dodir s opasnim tvarima dužne su poduzimati preventivne i sigurnosne mjere kojima se osigurava zaštita života i zdravlja ljudi,životne okoline,materijalnih dobara i sigurnosti prometa. Pravna i fizička lica koja prevoze opasne tvari u koje spada infektivni otpad dužni su poduzeti preventivne i sigurnosne mjere za spriječavanje opasnosti.

Infektivni otpad se može prevoziti samo uz odobrenje nadležnog ministarstva. Infektivnim otpadom mogu rukovati punoljetne osobe koje su za to stručno osposobljene. Isto tako taj otpad mogu preuzeti samo punoljetne i stručno osposobljene osobe. Stručnost se dokazuje certifikatom.

Osobe koje nisu osposobljene za rukovanje opasnim tvarima mogu samo prenositi,utovarati, ili pretovarati opasne tvari,ako su prethodno upoznate sa načinom rada,opasnostima a pod rukovodstvom stručno osposobljene osobe.

Stručno osposobljavanje osoba koje rukuju opasnim tvarima i prevoze opasne tvari,obavljaju pravne osobe koje udovoljavaju tehničkim uslovima i raspolažu stručnim osobljem koje za to ovlasti Ministarstvo unutrašnjih poslova u saglasnosti sa Ministarstvom pomorstva,saobračaja i veza. Pravne i fizičke osobe koje prevoze opasne materije i obavljaju radnje u svezi s tim prijevozom dužne su organizovati i trajno obavljati kontrolu provedbe mjera.

Glede zajedničkog pakiranja,zabrane zajedničkog prevoženja u istom prevoznom sredstvu,odnosno istom prostoru za smještaj tereta i isključenja iz prijevoza opasnih tvari,odgovarajuče se primjenjuje u svim granama unutrasnjeg prometa odgovarajuče odredbe međunarodnih sporazuma koje se odnose na prijevoz opasnih tvari u pojedinim granama prometa.

Ambalaža u kojoj se prevoze opasne tvari mora osigurati zaštitu života, zdravlja ljudi i okoliša prilikom prijevoza opasnih materija, te mora biti vidljivo označena podacima o sadržaju i oznakama opsnosti.

Obično se ambalaža za prijevoz opasnih materija razlikuje po boji,tako se infektivni otpad prevozi u crvenoj ili naranđastoj ambalaži i prema međunarodnoj konvenciji obilježava se oznakom Y1 .

Ambalaža mora nepropusna i zatvorena da bi se prilikom prijevoza onemogućilo prosipanje ili gubljenje sadržaja. Ako se opasne tvari prevoze u ambalaži od lomljivog materijala ili neotporne plastične mase posude se moraju smjestiti u zaštitnu ambalažu. Ambalaža mora biti osigurana od atmosferskih uticaja.

Materijal za popunu praznog prostora mora biti prilagođen prirodi opasne tvari.

ZAJEDNIČKE MJERE SIGURNOSTI ZA PRIJEVOZ OPASNIH MATERIJA

Na vidljivom mjestu mora biti odgovarajuča oznaka opasnost.

Prazna neočišćena ambalaža se tretira na isti način kao i puna.Infektivne materije moraju se pakovati na takav način da na odredište stignu u dobrom stanju i da ne predstavljaju nikakv rizik za ljude i životinje u toku transporta .Pri određivanju ambalažnih grupa (packing group) vodilo se račna o ljudskom iskustvu kod slučajnih zaraza, kao i o specijalnim sadržajima svake, individualne materije, kao i biološkom uticaju.

Kod infektivnih materija NE POSTOJE ambalažne grupe, odnosno to znači da sve infektivne materije koje se primaju na prevoz imaju isti stepen opasnosti.

Utovar i istovar opasnog infektivnog otpada(utovar,pretovar,istovar,čuvanje i druge radnje) mogu se obavljati samo na posebno određenim mjestima na kojima se ne ugrožavaju život i zdravlje ljudi,životna sredina ili materijalna dobra,odnosno sigurnost prometa.

Određivanje posebnog mjesta za utovar i istovar otpada obavlja nadležno tijelo koje se odnosi na određene klase opasnih tvari.

Za infektivni otpad to je ministarstvo zdravlja u saradnji sa Ministarstvom za okoliš i Ministarstvom unutrašnjih poslova.

Mjesto mora biti opskrbljeno propisanim uređajima i opremom za pretovar i istovar i vidljivo označeno odgovarajućim znakom opasnosti.

Mora biti opskrbljeno aparatima za gašenje požara. Osoblje mora biti odjeveno u posebnu zaštitnu opremu. Opasna tvar ne smije se predavati niti primiti na prijevoz ako

nije udovoljila propisanim uvjetima za prijevoz.

UTOVAR I ISTOVAR

Pravne i fizičke osobe koj prevoze opasne tvari dužne su u slučaju nestanka opasne tvari pri prijevozu poduzeti da se ona pronađe,a o opasnosti obavjestiti sanitarnu inspekciju,najbližu policijsku upravu,a prema potrebi medije i javnost.

Ispale ili na bilo koji način prilikom prevoza prosute opasne tvari,prevoznik je dužan osigurati,prikupiti i odstraniti,odnosno smjestiti na to određenim mjestima ili ih na drugi način učiniti bezopasnim. O tome mora obavjestiti najbližu policijsku upravu a prema potrebi i sanitarnu inspekciju.

Ako prevoznik nije to u mogučnosti onda je dužan na vidljiv način označiti takvo mjesto,a do dolaska policije zabraniti pristup životinjama i osobama.

Pošiljatelj koji opasni otpad daje na prijevoz dužan je za svaku pošiljku ispostaviti ispravu o prijevozu i upute o posebnim mjerama sigurnosti.

Isprava o prijevozu mora sadržavati: -podatke o vrsti opasne tvari(hemijski,tehnički i trgovački naziv,klasu

kojoj pripada,identifikacijski broj iz odgovarajučeg međunarodnog sporazuma,podatke o količini opasne tvari)

-naznaku pošiljatelja da je udovoljeno uvjetima za prijevoz opasne tvari

Osoba koja upravlja prijevoznim sredstvima dužna je posjedovati ispravu o ispitivanju vozila i uputu o posebnim mjerama sigurnosti.

Upute o posebnim mjerama sigurnosti koje se pri prijevozu opasnih materija moraju poduzimati moraju sadržavati:

-vrste opasnosti i posljedice koje može izazvati opasna tvar(u slučaju infektivnog otpada to je mogučnost zaraze i oboljenja ljudi i životinja te zagađenje okoliša)

-mjere koje treba poduzeti prilikom prijevoza i mjere za sprječavanje,odnosno ublažavanje štetnih posljedica koje mogu nastati zbog nezgode ili nesreče(požara,loma ambalaže,prosipanja)

-postupak s osobom koja dođe u dodir sa opasnom tvari -naziv,adresu i telefonski broj preduzeća koje se mora obavjestiti

o nezgodi  Prijevoznik ili osoba koja upravlja vozilom dužni su na ispravi

svojim potpisom potvrditi primitak deklarirane opasne tvari (infektivnog otpada).

U vozilu kojim se prevozi opasna tvar(infektivni otpad) ne smije se nalaziti druga osoba osim vozača,suvozača i pratitelja.

Vozač se ne semije udaljavati od vozila od trenutka primitka do trenutka predaje opasne tvari.

Vozač može napustiti vozilo samo:-na parkiralištu pod nadzorom čuvara,koji je upoznat sa teretom

i boravištem vozača-na javnom ili privatnom parkiralištu za vozila gdje ne prijeti

opasnost od drugih vozila-na pogodnom otvorenom prostoru odvojenom od dnevnog

prometa ili stambenih objekataDruge dvije mogučnosti smijemo koristit samo ako nismo u

mogučnosti koristiti prvu.

POSEBNE MJERE SIGURNOSTI ZA PRIJEVOZ

OPASNIH TVARI U CESTOVNOM PROMETU

O svakoj nezgodi koja se dogodi,a ako je posada ne može sama otkloniti ili zbog koje se ne može nastaviti vožnja,jedan od članova posade dužan je odmah obavjestiti najbližu policijsku stanicu. Opasne tvari mogu se prevoziti motornim i priključnim vozilima koja udovoljavaju propisima ADR (međunarodni propisi o prijevozu opasnih materija).

Danju i prilikom dobre vidljivosti otpad se može prevoziti i drugim manjim sredstvima ako su u pitanju manje količine.

Vozilo kojim se prevoze opasne tvari mora imati dva znaka za označavanje vozila.

Ako se opasna tvar nalazi na spisku BSADR-a na znacima mora biti u gornjem redu ispisani brojevi stepena opasnosti, a u donjem redu identifikacijski broj materije.

Stepen opasnosti za infektivni otpad označava se brojem 6.Identifikacijski brojevi su:-UN 2814 (infektivni otpad sa štetnim posljedicama za ljude)-UN 2900 (infektivni otpad sa štetnim posljedicama samo za

životinje)-UN 3373 (uzoroci za dijagnostiku)-UN 3291 (nije izvršena kategorizacija-N.O.S.- not otherwise

specified)Oznaka je naranđaste boje,presvučena reflektirajučom

materijom i obrubljena crnom trakom širine 5 cm.

Vozilo mora imati i posebne svjetlosne oznake;dva naranđasta svjetla na prednjoj kabini promjera oko 10 cm i dva crvena okrugla svjetla na zadnjoj strani vozila.

Vozilo za prijevoz moraju imati galvanski povezane metalne dijelove i imati dvije metalne pločice na zadnjem kraju vozila preko kojih će se vršiti pražnjenje elektriciteta,te moraju imati odgovarajući prekidač za isključenje svih strujnih krugova.

Motorno vozilo kojim se prevoze opasne tvari,osim opreme predviđene općim propisima i uvjetima prema ADR-u mora imati:

1.alat i dizalicu za vozilo2.najmanje dva aparata za gašenje požara3.dvije ručne baterije sa svjetlosti naranđaste boje vidljive

najmanje sa 150 m4.dva znaka kojim se označava zaustavljanje vozila5.dvije zastavice za označavanje vozila kojim se prevoze opasne

tvari6.dvije lopate i jednu krampu7.jednu svijetilju sa bijelim svjetlom

Ako se opasne materije prevoze priključnim vozilom na kojem osovina ima jednostruke točkove a razmak od susjedne osovine je veči od 2 m mora biti uređaj koji če vozaču dati svjetlosni ili zvučni signal u slučaju pada pritiska u točku. Priključno vozilo mora imati automatsko kočenje ili mora biti vezano sa vučnim vozilom pomoču gibljive veze. Motorno vozilo kojim se prevoze opasne tvari za čiji se prevoz traži odobrenje nadležnih organa može se kretati samo određenim cestama. Vozila se mogu parkirati i zaustavljati samo na mjestima koja se za to predviđena.

Vozač koji zbog kvara na vozilu,saobračajne nezgode ili nesreće mora biti zaustaviti vozilo na kolniku ili parkiralištu u naselju dužan je poduzeti sve mjere da vozilo ne prouzroči opasnost.

1.danju i noću-iza vozila se postavljaju dva znaka2.noću-postavljaju svijetiljke3.upučivanjem suvozača ili pratitelja da na

udaljenosti od najmanje 150 m,danju zastavicom,a noću svjetiljkom upozorava vozače koji nailaze da zaustave vozilo ili smanje brzinu.

Svako vozilo kojim se prevoze opasne materije mora prije ulaska u tunel na 50 m upaliti trepčeće ili rotirajuče svjetlo naranđaste boje.

Brzina kroz tunel ne smije biti veća od 40 km/h , a na otvorenoj cesti ne veća od 70 km/h.

Svi propisi važe po ADR za težinu veću od 333 kg,a za manju težinu važe samo neke odredbe.

Propise o načinu prijevoza opasnih materija u cestovnom prometu(priprema,utovar,istovar,

pretovar,usputne manipulacije) donosi Ministar unutrašnjih poslova u saglasnosti sa Ministrom pomorstva,prometa i veza te Ministrom zdravstva.

Osamdeset procenata medicinskog otpada koji se stvara u zdravstvenoj djelatnost je komunalni otpad,dok dvadeste procenata je opasni otpad(infektivan,toksičan ili radioaktivan).

U visoko razvijenim zemljama se godišnje proizvede oko 6 kg.opasnog otpada po osobi dok se u nisko razvijenim zemljama ta količina kreče od 0,5 do 3 kg.

Nepostojanje sistema zbrinjavanja otpada,nedostatak saznanja o zdravstvenim rizicima,nedovoljni materijalni i ljudski resursi kao i loša kontrola prijevoza i zbrinjavanja medicinskog otpada veliki je problem u BiH.

Potrebno je stvoriti zakonsku regulativu i propise koji bi tačno regulisali sistem upravljanja medicinskim otpadom što je i jedan od važnih uvjeta za ulazak BiH u EU.

Složenost i opasnost otpada koji nastaje u zdravstvenim ustanovama zahtjeva složeno upravljanje otpadom,kako unutar zdravstvene ustanove tako i van nje od transporta do krajnje destinacije.

ZAKLJUČAK