SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA

FINANSIJSKO RAČUNOVODSTVO

TEMA

TROŠKOVI MATERIJALA

Profesor StudentDr Slavko Vukša Anes Bajrić

SADRŽAJ

Uvod 31. Pojam troškova 4

1.1. Podjela troškova 52. Troškovi materijala 73. Primjer knjiženja troškova materijala 11

Zaključak 14Literatura 15

2

UVOD

Pod troškovima materijala podrazumevaju se novčani izrazi fizičkih

količina materijala utrošenih u cilju proizvodnje odgovarajućih proizvoda. Troškovi

materijala se formiraju pod dejstvom niza faktora. Ti faktori su činjenice koje

deluju na proces formiranja troškova. U osnovi, međnutim, svi faktori deluju

koncentrisano na dva glavna pravca koji se mogu označiti kao: količina utrošenog

materijala i cijena po kojoj se utrošci obračunavaju .Količina utrošaka materijala

nastaje kao posledica tehničkih iorganizacionih faktora koji uslovljavaju tehnološki

proces prerade materijala. Za ojcenu veličine utrošaka u odrđenenom vremenskom

periodu bitno je shvatiti: pojavu nestajanja forme njihove egzistencije koju imaju

pri ulasku u proces ,pojavu prenošenja vrijednosti na nov proizvod , mogućnost

jednostavnog prikazivanja u mjernim jedinicama fizičkog trošenja .Zato ne postoje

problemi u merenju utrošaka materijala. Naravno da za utvrđivanje mase utrošaka

nije dovoljno to što priroda materijala dozvoljava mJerljivost utrošenih količina.

Potrebno je stvoriti odgovarajuću evidenciju o utrošcima. Cijene po kojima se

obračunavaju utrošene količine materijala su drugi faktor koji odrenuje veličinu

troškova materijala. Ovaj faktor se ne tiče neposredno tehnologije, odnosno

postupka kojim se preoblikuje, time i troši materijal. Naprotiv, on je eksterno dat,

što znači da zavisi od ekonomskih okolnosti u ekonomiji u cjelini, i posebno u

sektoru nabavke materijala u pitanju.

3

1.POJAM TROŠKOVA

Rashodi su smanjenja ekonomske koristi u obliku odliva ili iscrpljivanja

(amortizacije) sredstava ili nastanka obaveza koje dovode do smanjenja vlasničkog

kapitala tokom određenog perioda. Rashodi nastaju od troškova proizvodnje ili

prodaje, pružanja usluga ili obavljanja drugih poslovnih aktivnosti. Drugim

riječima, rashodi su troškovi roba i usluga korištenih u toku sticanja prihoda. često

nazvani troškovi poslovanja rashodi uključuju troškove prodate robe, troškove

aktivnosti koje su neophodne za nastavak poslovanja i troškove privlačenja I

služenja kupcima. Primjeri za to su plate, zakup, reklame, telefonske usluge i

amortizacija ili alokacija troškova zgrada ili kancelarijske opreme.

Kao što ni svi novčani primici nisu prihodi ako ni svi novčani izdaci nisu

troškovi. Gotovinsko plaćanje radi smanjenja neke obaveze ne stvara trošak.

Međutim obaveza je mogla proistećI iz prethodno nastalog troška kao što je

reklama koja će biti plaćena kasnije. Mogu isto tako postojati dva koraka prije nego

što neki gotovinski izdatak postane rashod. Na primjer unaprijed plaćeni troškovi

ili postrojenja (kao što su mašine i oprema) se prilikom kupovine evidentiraju kao

sredstva. Kasnije kako njihov upotrebni vijek ističe tokom rada njihova navbavna

vrijednost se raspoređuje na trošak a potom i na rashod. U suštini troškovi se

ponekad nazivaju amortizovanim sredstvima.

Definicija rashoda obuhvata gubitke, kao i one rashode koji proističu iz

redovnih aktivnosti preduzeća. Rashodi koji proističu iz redovnih aktivnosti

preduzeća obuhvataju na primjer troškove prodatih proizvoda, troškove plata i

troškove amortizacije, Oni obično imaju oblik izdataka ili smanjenja sredstava kao

što su gotovina i gotovinski ekvivalenti, zalihe, nekretnine, postrojenja i oprema.

Gubici predstavljaju druge stavke koje zadovoljavaju definiciju rashoda i

mogu ali ne moraju da proisteknu iz redovnih aktivnosti preduzeća. Gubici

predstavljaju smanjenje ekonomskih koristi i kao takvi nisu po svojoj prirodi

različiti od drugih rashoda.

Gubici uključuju na primjer gubitke koji su nastali kao posledica katastrofa,

kao što su požar i polplava, ali i one koji su proizašli iz prodaje dugoročnih

4

sredstava. Definicija rashoda takođe uključuje nerealizovane gubitke na primjer

gubitke proizašle iz efekata porasta kurseva strane valute u vezi sa zaduživanjem

preduzeća u toj valuti. Kada se gubici priznaju u bilansu uspjeha oni se obično

iskazuju zasebno, zato što je spoznaja o njima korisna za potrebe donošenja

ekonomskih odluka. Gubici se obično iskazuju na neto osnovi, nakon umanjenja za

odgovarajuće prihode.

1.1.PODJELA TROŠKOVA

Novčani izdatak nastaje u trenutku plaćanja, tj. Kada preduzeće sa svog

tekućeg računa ili izsvoje blagajne vrši plaćanja. Npr. Materijal , preduzeće ima

izdatke u trenutku plaćanja materijala, dok troškovi nastaju u trenutku trošenja.

Najopštija podjela troškova je ona na: 1) ukupne, 2) prosječne I 3) marginalne

troškove.

UKUPNI TROŠKOVI predstavljaju “apsolutni iznos troška, koji predstavlja

umnožak količinske i cjenovne komponente troška“. O ukupnim troškovima

možemo govoriti po vrstama troškova, ali i po funkcionalnim područjima.

PROSJEČNI TROŠKOVI predstavljaju troškove po jedinci proizvodnog učinka.

Poznavajući ukupne troškove i obim aktivnosti, lako ih je izračunati.

MARGINALNI TROŠKOVI ILI GRANIČNI TROŠKOVI se mogu definisati kao

promjena ukupnih troškova koji nastaju usljed promjene obima aktivnosti za jednu

jedinicu aktivnosti.

Ukoliko bi kao kruterijum klasifikacije uzeli zavisnost troškova od

promjene obima aktivnosti, onda imamo: 1) varijabilne, 2) fiksne, 3) mješovite

troškove.

VARIJABILNI ILI PROPORCIONALNI TROŠKOVI su ttroškovi čiji je iznos u

srazmjeri sa količinom učinka. Primjer za varijabilne troškove možemo navesti

troškove materijala izrade.

FIKSNI TROŠKOVI su troškovi čiji se ukupni iznos, odnosno čija se

količinska komponenta, ne mijenja u kratkom roku. Fiksni troškovi su

5

nepromjenjivi samo u ukupnom iznosu, dok su po jedinici promjenjivi i to opdajući

povećanjem obima aktivnosti.

MJEŠOVITI TROŠKOVI su troškovi koji rastu porastom obima aktivnosti,

ali ne na onaj nacin kao varijabilni, srazmjerno, već brže ili sporije. U mješovite

troškove ubrajamo troškove energije, troškove održavanja i sl.

Prema načinu zaračunavanja troškove možemo podjeliti na: 1) pojedinačne

(direktne) troškove, 2) posebne pojedinačne troškove i 3) opšte (indirektne)

troškove.

POJEDINAČNI (DIREKTNI) TROŠKOVI su oni troškovi koji se mogu uključiti u

cijenu koštanja, jer se odmah zna šta je prouzrokovalo njihovo nastajanje.

OPŠTI (INDIREKTNI) TROŠKOVI predstavljaju grupu troškova koji se ne mogu

neposredno vezati za nosioce troškova i u uključiti u cijenu koštanja jer se odnose

na veću proizvodnju.

Prema porijeklu troškove možemo podjeliti na: 1) troškove materijala, 2)

troškove osnovnih sredstava, 3) troškove proizvodnih usluga, 4) troškove ličnih

dohodaka i 5) troškove neproizvodnih usluga.

Ukoliko kao kriterijum uzmemo poslivne funkcije unutar preduzeća, onda

bi imali slijedeće vrste troškova: 1) troškovi nabavke, 2) troškovi proizvodnje, 3)

troškovi prodaje, 4) troškovi uprave, 5) troškovi finansiranja, 6) troškovi

istraživanja i razvoja.

Prema važećem Kontnom okviru klasa 5 obuhvata rashode i to:

nabavna vrijednost prodate robe,

troškovi matarijala,

troškovi zarada, naknada zarada i ostali lični rashodi,

troškovi proizvodnih usluga,

-troškovi amortizacije i rezervisanja,

-nematerijalni troškovi,

-finansijski troškovi,

-ostali rashodi,

-rashhodi po osnovu obezvređenja imovine,

vanredni rashodi i prenos rashoda.

6

2. TROŠKOVI MATERIJALA

U troškove materijala, koji se obuhvataju na računima, spadaju troškovi

materijala za izradu, troškovi ostalog materijala i troškovi goriva i energije. Pod

troškovima materijala podrazumjevamo novčano izražene utroške materijala

Prilikom nabave zaliha materijala iste evidentiramo prema trošku nabave, a trošak

nabave obuhvaća: kupovnu cijenu (koju zaračunava dobavljač), uvozne carine,

poreze koji ne možemo odbijaju te sve ostale troškove koji se mogu pripisati nabavi

predmetnog materijala. Takvi troškovi mogu biti npr: prijevoz zaliha od dobavljača

do skladišta, troškovi utovara/istovara, troškovi pakiranja, čuvanja i dr. Važno je

pritom napomenuti da trgovačke popuste, rabate, količinske rabate odbijamo od

troškova nabave.

MRS 2 i HSFI 10 ne dopuštaju da se u nabavnu cijenu zaliha, a tako ni u

zalihe materijala uračunaju troškovi skladištenja, troškovi administracije, troškovi

prodaje, drugim riječima svi troškovi koji ne služe dovođenju zaliha na sadašnju

lokaciju i u sadašnje stanje.

Zalihe se dakle trebaju evidentirati prema trošku nabave. Kasnije pri

upotrebi materijala evidenciju vršimo u skladu s nekom od metodama obračuna

zaliha ( npr. FIFO metoda, metoda prosječne ponderirane cijene, metoda posebne

identifikacije). U određenim je slučajevima omogućeno da vrijednost zaliha

smanjimo ispod troška nabave, a najniže do svote utržive vrijednosti. To se može

dogoditi u slučajevima kada su zalihe materijala oštećene, kada su zalihe zastarjele

ili kada je vrijednost zalihe materijala veća u odnosu na vrijednost proizvoda u koji

će biti ugrađen taj materijal. U takvim slučajevima moramo vrijednost zaliha

vrijednosno uskladiti.

U skladu sa MRS-om 2 i HSFI 10 zalihe materijala ne trebamo vrijednosno

usklađivati ispod troška nabave ako se očekuje da ćemo gotove proizvode prodati

po cijeni koja je jednaka ili veća od troška nabave materijala. S druge strane ako je

7

trošak proizvodnje gotovih proizvoda veći od prodajnih cijena koje možemo postići

na tržištu, tada vrijednost zaliha materijala treba otpisati do razine utrživih

vrijednosti. Vrijednosno usklađenje zaliha treba provjeravati na svaki dan bilance iz

razloga što bi imovina društva u bilanci trebala biti iskazana sukladno vrijednosti

koju je moguće realizirati.

Prilikom vrijednosnog usklađenja zaliha materijala upozoravamo Vas da

obratite pažnju na Zakon o porezu na dobit prema kojem se rashodi nastali uslijed

smanjenja vrijednosti zaliha priznaju u razdoblju u kojem je imovina prodana ili na

neki drugi način uporabljena. Vrijednosno usklađenje zaliha materijala ne podliježe

obračunu PDV-a iz razloga što pritom nije nastao promet (isporuka)dobra ili

usluge. Zalihe su zadržane na istoj lokaciji, kod istog vlasnika te u istoj količini.

Prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost porez obračunavamo isključivo na

isporuke dobara i usluga uz naknadu

Troškove materijala možemo vrjednovati po slijedećim metodama:

1) metoda stvarnih nabavnih cijena

2) metoda dnevne cijene i

3) metoda planske nabavne cijene.

. METOD STVARNIH NABAVNIH CIJENA. Račun Materijal potražuje, račun

troškovi materijala duguje za isti iznos.

U okviru ovih metoda razvijene su:

- metoda cijena po partijama,

- fifo metoda,

- lifo metoda,

- hifo metoda,

- metod prosječnih cijena.

Prema metodi cijena po partijama, izbor cijena za vrijednovanje počiva na

fizičkom toku materijala. Svaka nabavljena partija materijala se vodi u knjgama

prilikom trošenja materijala, iz koje se partije troši materijal, te se troškovi

materijala utvrđuju kao umnožak količine materijala i odgovarajuće cijene iz

partije.

8

Prema MRS-u 2 i HSFI 10 utrošak zaliha možemo obračunavati prema metodi

specifične identifikacije (specifični projekti), metodi prvi ulaz – prvi izlaz (FIFO

metoda) i metodi ponderiranog prosječnog troška nabave. FIFO metoda

pretpostavlja da materijal koji je prvi kupimo, prvo i utrošimo. Iz tog razloga na

zalihama se nalaze materijali koji su kupljeni na kraju obračunskog razdoblja.

Primjenom ove metode vrlo je vjerojatno da su nam zalihe uistinu iskazane prema

realnoj vrijednosti. Upotrebom metode prosječnog ponderiranog troška vrijednosti

svodimo na srednju vrijednost i moguće je u određenom trenutku one na iskazuju

realnu vrijednost zaliha, ali nam ta metoda u isto vrijeme može biti korisna u

slučaju čestih promjena cijena i nestabilnih tržišnih uvjeta

Evidencija po stvarnom trošku nabavke:

1. FIFO (prva cijena ulaza, prva cijena izlaza) – metoda FIFO naziva

se kronološka metoda. Materijal se iz skladišta izdaje po cijeni po kojoj je

nabavljen tako dugo dok se ne iscrpe zalihe materijala po njihovoj nabavnoj cijeni.

Nakon toga se materijal izdaje iz skladišta o cijeni slijedeće nabave i tako redom.

2. Metoda PROSJEČNIH CIJENA - primjenjuje se za obračun

utroška materijala tako da se ukupna vrijednost materijala na zalihama dijeli se

ukupnom količinom materijala na zalihama. Prije svake izdatnice izražava se nova

prosječna cijena.

3. metoda LIFO – zadnja ulazna cijena, prva izlazna. Količinski izlaz

sirovina se obračunava po prvoj ulaznoj cijeni sve dok se zalihe po toj cijeni ne

utroše, nakon čega se prelazi na sljedeću posljednju cijenu.

4. metoda HIFO - količinski izlaz se obračunava po najvećoj ulaznoj

cijeni sve dok se ne utroše zalihe po toj cijeni, nakon čega se prelazi na slijedeću

najveću ulaznu cijenu.

5. metoda NIFO – ne može se koristiti zbog toga što se temelji na

budućim ulaznim cijenama koje nisu prošle knjigovodstvo.

Evidencija po planskom trošku nabave:

Metoda planskih cijena podrazumijeva se da za svaku vrstu SIM na

početku razdoblja odredi planska ili stalna cijena po kojoj će se obračunavati svi

ulazi, izlazi, nabave, utrošci zaliha po istoj cijeni bez obzira na stvarne troškove

9

nabave. Svođenje planiranih troškova nabave na stvarne troškove nabave provodi

se zbirno u sintetičkoj evidenciji glavne knjige. Planske cijene svedene su pomoću

odstupanja na stvarne vrijednosti.

Postoje dvije situacije:

a) planski trošak nabave je veći od stvarnog troška nabave – «pozitivno

odstupanje» - knjiženjem utroška SIM, stvarni trošak je manji od planskog

b) planski trošak nabava je manji od stvarnog troška nabave – «negativno

odstupanje» - knjiženjem utroška SIM, stvarni trošak je veći od planskog

Materijal u doradi, obradi i manipulacijiPostoje takve situacije kad poduzeće mora slati materijal i sirovine na doradu u drugo poduzeće da bi se mogle koristi u tehnološkom procesu. Nakon završene dorade materijal se vraća na skladište poduzeća po većoj vrijednosti.

ZALIHE REZERVNIH DIJELOVAPodjela:

1. veliki – spadaju pod dugotrajnu imovinu2. mali – zalihe se vode jednako kao zalihe SIM, ali kad se zaključi

konto 309, prenose se na konto 320

SITNI INVENTAR I NJEGOVO RAČUNOVODSTVENO PRAĆENJE

Kao sitan inventar tretira se sva ona imovina čiji je vijek korištenja duži o jedne godine a istovremeno je pojedinačna nabavna vrijednost mana od 1000kn

3 metode otpisa sitnog inventara:1) metoda 50% otpisa

stavljanjem sitnog inventara u upotrebu, 100% se otpisuje njegova vrijednost na teret troškova

2) metoda 100% otpisa stavljanjem sitnog inventara u upotrebu 50% se otpiše odmah, a 50% u

trenutku rashodovanja3) metoda kalkulativnog otpisa

sitan inventar se otpisuje kao i dugotrajna imovina. Prvo se utvrđuje stopa otpisa, a nakon toga godišnji iznos otpisa

10

3.PRIMJER KNJIŽENJA TROŠKOVA MATERIJALA

Primjer knjiženja nabavke materijala

Primljena je faktura od dobavljača za nabavljeni materijal za izradu u iznosu od

50,000 din (PDV 18%). Za troškove transporta materijala primljena je faktura

dobavljača na iznos od 1,500 din (18% PDV). Istovar materijala izvršili su radnici

preduzeća u vrednosti od 1,000 din.

Zalihe materijala se vode po stvarnoj nabavnoj vrednosti

Faktura 50,000

Faktura za prevoz 1,500

Istovar materijala u sopstvenoj režiji 1,000 din po radnom nalogu,

nema obračuna PDV-a niti ispostavljanja fakture

Obračun PDV-a na fakturnu vrednost i troškove prevoza:

9,000 PDV (18% x 50,000)+270 PDV (18% x 1,500)

Obračun nabavne vrednosti materijala (troškova nabavke)

Troškovi nabavke = Neto fakturna vrednost + Direktni Zavisni troškovi

nabavke (ne uključivati PDV)

Troškovi nabavke= 50,000 +1,500+1,000= 52,500

11

R.br. D P Opis promene D P

1.1010

270

621

433

Materijal za izradu

PDV u primljenim fakturama

Prihodi od aktiviranja ili potrošnje proizvoda i usluga za sopstvene potrebe

Dobavljači

Nabavka materijala

52,500

9,270

2,000

59,770

Knjiženje troškova materijala za izradu

Na zalihama ima 1.000 kg šećera po nabavnoj ceni od 1 din za kg.

1. Nabavljeno je po fakturi br. 5 i prijemnici br. 2, 400 kg šećera od firme KKK

iz Crvenke po nabavnoj ceni od 1.20 din za kg (u cenu nije uračunat PDV). U vezi

ove nabavke preduzeće je samostalno izvršilo prevoz i obračunalo 100 din.

2. Izdat je radni nalog br. 1 za proizvodnju čokolade M1. Po trebovanju br. 1

utrošeno je 500 kg šećera

Nabavka materijala , obračun troškova nabavke = 1.20 x 400 kg + ZTN- prevoz u

sopstvenoj režiji (100 din)= 480+100=580 din

Nova nabavna cena materijala = 580 din /400 kg = 1.45 din

12

PDV u primljenom fakturi (1.20 x 400 kg = 480 din x 18% = 86 din (zaokruženo)

Na ZTN u sopstvenoj režiji nema obračuna PDV-a

R.br. D P Opis promene d p

1.1010

270

612

433

Materijal za izradu

PDV u primljenim fakturama

Prihodi od aktiviranja proizvoda i usluga za sopstvene potrebe

Dobavljači

Nabavka materijala

580

86 din

100

566

13

ZAKLJUČAK

U svom kvantitativnom izrazu, troškovi materijala su umnožak utrošaka i

cijena po jedinici. U ekonomskoj suštini, pak, troškovi materijala su vrednosti

utrošenog materijala (predmeta rada) u procesu proizvodnje vrednosti čiji je

materijalni nosilac proizvod kao rezultat procesa proizvodnje. Kao što je kod

utrošaka materijala konstatovano, postoji više vrsta materijala pa, posledično, i više

vrsta troškova materijala. Na drugoj strani, u uslovima dinamike obima proizvoda

ponašanje pojedinih vrsta troškova materijala (bazirano u osnovi na ponašanju

utrošaka) ima odredjene karakteristike. lako su troškovi materijala od značaja i za

druge vrste troškova (granične troškove, troškove proizvodnje i troškove prometa,

troškove aktivnosti i dr.), u okviru osnovnih determinanti treba uzeti u obzir I

elemente metodike obračuna troškova materijala. Utrošci materijala kao fizička

trošenja u procesu proizvodnje imaju kvantitativne i kvalitativne determinante. U

tom smislu, ostvareni utrošci u konkretnom procesu proizvodnje (u konkretnom

preduzeću) čine izraz uticaja svih faktora koji ih uslovljavaju. Razmere tih utrošaka

redovno se izražavaju kvantitativno u odgovarajučim fizičkim jedinicama mere.

Svako smanjenje aktive usled poslovanja predstavlja rashod. Troškovi predstavljaju

izuzetno kompleksnu ekonomsku kategoriju I zahtijevaju podrobnu analizu.

Troškovi su novčani izraz utrošaka, potrošenih u cilju proizvodnje. U finansijskom

knjigovodstvu se susrećemo sa pojmom rashodi koji zauzima čitavu klasu 5 u

Kontnom okviru. U pogonskom knjigovodstvu srećemo pojam troškovi pri čemu

mislimo na proizvodne odnosno poslovne troškove nastale u cilju proizvodnih

učinaka. To znači da rashodi predstavljaju širi pojam od troškova. Pored smanjenja

aktive rashodi za rezultat imaju smanjenje sopstvenog kapitala u pasivi bilansa

stanja . Rashodi su izazvani raznim poslovnim dogadjajima koji se mogu dovesti u

vezu sa tekućim učincima. I pored svih navedenih razlika u knjigovodstvu se

upotrebljavaju pod nazivom “troškovi i rashodi”. Rashodi su širi pojam od prihoda

zbog toga sto je svaki trošak rashod a svaki rashod nije trošak. Druga bitna sličnost

14

rashoda i troškova je u tome što u trenutku nastanka preduzeće za posledicu nema

odliv novca , već odliv gotovine.

LITERATURA

1. Sidney J. Gray, Belverd E. Needles,Jr.- Finansijsko računovodstvo opšti pristup, Savez računovo|a i revizora Republike Srpske, Banja Luka 2002.

2. Vidaković Slobodan - Računovodstvo jezik poslovnog sporazumevanja, Megatrend, Beograd 2002.

3. Mikerević Dragan prof. Dr- Finansijski menad`ment, Ekonomski fakultet Banja Luka, Banja Luka 2005.

4. Labus Miroljub- Osnovi ekonomije, Jugoslovenska knjiga, Beograd 1997.

5. Vidaković Slobodan - Analiza poslovanja preduzeća u tr`išnoj privredi, Matica srpska, Novi Sad 2001.

15