ODJEL ZA EKONOMIJU I TURIZAM«DR. MIJO MIRKOVIĆ»

SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI

SEMINAR ZA TURISTIČKE VODIČE

TURISTIČKI ZEMLJOPIS

Predavač: Dejan Tibinac, prof.

Izdavač:

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Odjel ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković"

Uredila:

doc.dr.sc. Kristina Afrić Rakitovac

Pula, 2009.

TURISTIČKI ZEMLJOPIS

Republika Hrvatska ima površinu od 56 542 km2 i prema tome spada među srednje velike zemlje Europe u skupinu sa Nizozemskom, Portugalom. Hrvatskoj pripada i dio morske površine 31 067 km2, ali i 23 870 km2 ZERP-a. Hrvatska je višestranačka republika kojoj je glano zakonodavno tijelo Sabor Republike Hrvatske. Potpunu samostalnost i neovisnost je proglasila 1991. godine, a međunarodno priznanje je stekla 1992. godine. Podijeljena je na 20 administrativnih jedinica tj. županija i grad Zagreb koji je ujedno i glavni grad Hrvatske.

Geografska podjela Hrvatske uvjetovana je ispreplitanjem nekoliko kulturno – civilizacijskih krugova, od koji je najveći značaj imao sredozemni kulturni krug koji je uveo i katolicizam. Veliko i moćno rimsko carstvo se najduže zadržalo na našoj obali pa je i njihov trag i najdublji. Iznimo bogato kulturno nasljeđe, veliki broj spomenika iznimne vrijednosti, način života tj. društvena i socijalna homogenost prostora, sve se to može smatrati baštinom romanskih naroda. Također je uvjetovao i izgled naselja na prostoru Primorske Hrvatske, dok je na prostoru kontinentalnog dijela bio slabiji. Srednjoeuropski civilizacijski krug daje dodatni značaj položaja Hrvatske na razmeđi i kao posljedica je veliki kuturni utjecaji pojedinih grmanskih naroda, a ostavili su značajan pečat na prostoru sjevernim dijelovima Hrvatske. Jugoistočni ili balkanski civilizacijski krug je imao najmanji utjecaj. Glavni nositelji promjena na našim prostorima su bili Osmanlije i Srbi koji su sa sobom prenijeli utjecaj islama odnosno pravoslavlja. Osmanlije nisu ostavili dubljih tragova na našim prostorima

Ukupna duljina granica iznosi 2 958 km od kojih su najveći dio čine kopnene granice, a najmanji dio morske granice. Granice su većinom prirodne tj. prate pružanje reljefa i tokove rijeka dok su samo na pojedim dijelovima nastale dogovorom. Najveći dio granica je uspostavljen nakon drugog svjetskog rata. Hrvatska graniči sa ukupno šest država (BiH, Slovenijom, Crnom Gorom, Srbijom, Mađarskom i Italijom). Najdužu granicu imamo sa Bosnom i Hercegovinom, a najkraću sa Crnom Gorom. Potpuno morsku granicu imamo sa Italijom, a mješovite (kopnena i morska) granice sa Slovenijom, BiH i Crnom Gorom. Sastavni dio hrvaskog dijela Jadrana se smatra i teritorijalno more, a to je pojas širine 12 Nm ili 22,2 km od granice unutarnjeg mora. Sporeva oko granica za sada imamo jedino sa Slovenijom oko Piranskog zaljeva. Ragraničenje po sredini zaljeva znači izravan pristup odnosno izravnu granicu sa Italijom, dok pomaknuta granica prema jugu daje Sloveniji izlaz na otvoreno more. Obje vlade pokušavaju dogovorom riješiti pitanje razgraničenja, ali je velika vjerojatnost da će se prikloniti međunarodnoj arbitraži.

Najsjevernija točka Republike Hrvatske je Žabnik kod mjesta Sv. Matin na Muri u Međimurskoj županiji, a najjužnija Rt Oštra u Dubrovačko – neretvanskoj županiji. Na istoku je krajnja točka kod grada Iloka i Vukovarsko – srijemskoj županiji, a na zapadu Rt Lako u Istarskoj županiji. Zbog svojeg neobičnog izgleda teritorija, kao ptica raširenih krila, Hrvatska ima velike teškoće u povezivanju svojih sjevernih i južnih krajeva. Teritorij Hrvatske nije u potpunosti jedinstven već je kod grada Neuma prekinut,a razlog tomu su povijesna zbivanja na tim prostorima.

Kretanje broja stanovnika Hrvatske može se pratiti kroz 150 godina kada se sustavno bilježio. Kada se promatra kretanje stanovništva kroz povijest može se zaključiti da će se broj stanovnika još više mijenjati. Prema ukupnom broju stanovnika Hrvatska je na 25. mjestu u Europi, a promatrajući iz prizme gustoće naseljenosti, koja iznosi 78 stan/km2, je na 30. mjestu. Prema tim pokazateljima Hrvatska bi mogla primiti još veći broj stanovnika i imati znatno veću gustoću naseljenosti. Prirodni prirast stanovništva je u Hrvatskoj danas vrlo nizak i prema zadnjem službenom popisu iznosi -2,9‰ i predstavlja vrlo veliki problem sada, ali i u budućnosti će biti još i veći.

2

Porast stanovništva je konstantan, ali kao i u većini država Europe zabilježena su tri pada broja stanovnika. Pad broja stanovnika uzrokovan je prvim i drugim svjetskim ratom, ali je u Hrvatskoj je bio još jedan pad i to nakon Domovinskog rata. Osim ratnih zbivanja uzrok pada broja stanovnika su i iseljavanja i veliki broj izbjeglica. Migracijska kretanja stanovništva su u prošlosti bile dosta značajne, ali su uglavnom bile usmjerene prema drugim državama. Unutarnje migracije su se dosta kasno javile kao potreba za boljim uvijetima života i bile su usmjerene prema kontinentalnim dijelovima, naročito nakon drugog svjetskog rata. Danas su migracijska kretanja obrnuta tj. iz kontinentalnih dijelova prema primorju. Vanjske migracije danas su poznate kao „odlijev mozgova“ što je veliki problem današnjeg društva. Hrvatska ima velikih problema kako zaustaviti ovaj ili barem usporiti ovaj negativan proces.

Nacionalna struktura stanovništva je vrlo homogena što znači da najveći udio čine Hrvati sa oko 89,6%, a zatim Srbi 4,5%, Bošnjaci 0,5%, Talijani 0,4% ali je i vrlo znakovit i postotak neizjašnjenih koji iznasi 1,8%. Za Istarsku županiju je također vezana jedna zanimljivost, a ta je da u njoj živi najmanje Hrvata i to samo 72% dok je u ostalim županijama negdje oko prosjeka za cijelu Hrvatsku. Osim brojnijih nacionalnih manjina u Hrvatskoj živi veliki broj drugin naroda pa se može reći da je Hrvatska multinacionalno i samim time i multikulturalno društvo.

Vjerska struktura stanovništva je stanoviti preslik nacionalne strukture, koja nam govori da najveći udio čine rimokatolici, preko 87%. Pravoslavna vjera je druga po zastupljenosti u Hrvatskoj i njoj uglavnom pripada oko 4,4% stanovništva. Treća po udjelu je Islam kojoj pripada negdje oko 1,3% od ukupne populacije stanovništva Hrvatske.osim ovih velikih vjerskih skupina na prostoru Hrvatske prisutne su još i brojne druge vjere.

Dobno – spolna struktura stanovništva je malo poremećena, a uzroci su uglavnom povijesni. Nakon drugog svjetskog rata dobno – spola struktura se počela popravljati i taj trend je nastavljen sve do Domovinskog rata kada je opet narušena. Danas prevladava starija skupina stanovništva i prevladavaju žene u odnosu na muškarce. Ovakva pojava se zove senilizacija stanovništva i veliki je problem kada se javi u nekoj zemlji. Potrebna su velika ulaganja i snažna populacijska politika koja bi potakla stanovništvo, pogotovo zrelu dobnu skupinu, da ostane u Hrvatskoj i da planiraju obitelji što ranije, a ne da karijera ima prioritet. Ostarjela populacijska struktura se i negativno odražava i na gospodarsku strukturu, gdje se broj radno aktivnog stanovništva gotovo ne mijenja,a broj uzdržavanog stanovništva raste i dolazi do velikog nesrazmjera između uzdržavanog i aktivnog stanovništva. Veliki „problem“ čini i vrlo veliki porast broja umirovljenika koji se za period od 40 godina povećao pet puta. Vrlo slikovito nam govori i činjenica da na svakog zaposlenog u Hrvatskoj dolazi po jedan umirovljenik, a cijelu situaciju dodatno pogoršava i sve veći broj nezaposlenih kojih danas u Hvatskoj ima preko 390 000 što je jedna od najveći stopa u Europi.

Udio stanovništva prema sektorima djelatnosti je pravilan i prati trendove koji su se odvijali i u Europi. Početkom 20. st. prevladavalo je poljoprivredno stanovništvo. Kako se razvijala industrija u Hrvatskoj je broj zaposlenih u sekundarnom sektoru je rastao. Danas je najveći dio stanovništva zaposlen u tercijarnom sektoru djelatnosti (usluge, turizam, bankarstvo). Broj zaposlenih u Hrvatskoj je uglavnom rastao sve do početka Domovinskog rata kada dolazi do značajnijeg pada broja zaposlenih. Stopa nezaposlenosti i dalje raste, ali u pojedinim dijelovima godine dolazi do većeg broja sezonskog zapošljavanja. Struktura stanovništva prema sektorima djelatnosti prati Europske i svjetske trendove i povijesne promjene. Sve promjene koje su se desile tijekom povijesti imale su veliki odraz i na gospodarsku strukturu. Tome su najviše pridonijele promjene u industrijskoj proizvodnji, koja je najveći zamah imala tokom 20. stoljeća. Broj zaposlenih u primarnom sektoru ima daljnju tendenciju opadanja koja je započela snažnom industrijalizacijom nakon drugog svjetskog rata odnosno 1961. godine oko 44% ukupnog radno sposobnog stanivništva je bilo zaposleno u poljoprivredi. Broj poljoprivrednog stanovništva nastavio je i dalje opadati da bi, prema popisu iz 2001. godine, broj poljoprivrednog stanovništva iznosio oko 11%. Projekcije su da bi se i na slijedećem popisu 2011. godine nastavila tendencija pada zaposlenih u primranom sektoru. Naravno, postoje regionalne razlike i razlike prema

3

županijama, tako je sasvim logično da je na prostoru Nizinske Hrvatske veći broj poljoprivrednika i to pogotovo u ruralnim sredinama. Sekundarni sektor djelatnosti obuhvaća zaposlene u industriji i rudarstvu. Zahvaljujući već ranije spomenutoj industrijalizaciji broj zaposlenih u ovom sektoru je rasao i to možemo pratiti prema popisnim godinama, 1961. godine 15% i taj postotak nastavlja rasti sve do 1991. Godine kada je zaustavljen i počinje opadati i prije svega zahvaljujući sve većem porastu zaposlenih u tercijarnom sektoru. Sektor uslužnih djelatnosti je najbrže rastući dio gospodarstva jer ovaj sektor pruža najveću dobit uz najmanja ulaganja. Ovaj sektor djelatnosti je 1961. godine imao udio zaposlenih oko 40%, a posototak nastavlja rasti, a 2001. godine postotak zaposlenika je iznosio je oko 55%. U strukturi tercijarnog sektora najveću važnost ima turizam koji je naša najperspektivnija djelatnost, zahvaljujući značajnim prirodnim potencijalima. Danas broj zaposlenih u tercijarnom sektoru raste i stalno se povećava prije svega zahvaljujući vrlo perspektinom turizmu i raznim uslužnim djelatnostima koje prate turističku djelatnost.

U obrazovnoj strukturi prevladava udio satnovništva sa završenom srednjom školom (47%) no s druge strane ostaje dosta značajan broj stanovnika sa završenom samo osnovnom školom (21,5%). Udio nepismenog stanovništva je dosta pao i prema zadnjem popisu iznosi nešto ispod dva posto odnosno 1,8% s time da je i dalje najveći dio nepismenog stanovništva iz starije dobne skupine. U budućnosti bi se trebao također povećati i broj stanovnika sa zavšenim višim školama i fakultetima da se barem dosegne europski prosjek koji iznosi oko 20% od ukupne populacije.

OSNOVNA OBILJEŽJA TURISTIČKIH MEĐUNARODNIH KRETANJA

Turizam se kao djelatnost počeo razvijati tijekom 19. stoljeća u gospodarski razvijenijim zemljema Europe i to prvenstveno Velike Britanije, Francuske, Švicarske, Italije odnosno zemalje koje su imale što za ponuditi prvim turistima i zadovoljiti njihove želje. Turizam je danas nezaustavljiv proces koji je zahvatio gotovo cijeli svijet jer gotovo da nema zemlje na svijetu koja nema što za ponuditi svjetskom turističkom tržištu. Uz turizam se razvijaju i prateće djelanosti bez kojih turiam ne bi mogao postojati i dalje se razvijati, a te djelatnosti su najčešće promet, trgovina, poljoprivreda i dr. Turizam je skup pojava i odnosa koji proistječu iz putovanja i boravka posjetilaca u nekom mjestu samo ako se time ne zasniva stalno mjesto boravka. Turist je svaka osoba koja promjeni svoje boravište na najmanje 24 sata, a strani turist je svaki onaj koji prijeđe granicu i boravi također najmanje 24 sata u drugoj zemlji. Osnovni preduvjeti za razvoj i poboljšanje turizma su slobodno vrijeme i slobodna sredstva. Turizam se prije svega zasniva na privlačnim i potisnim faktorima. Potisni faktori su oni koji proizlaze iz potrebe da se promijeni mjesto boravka i kratkotrajno promjeni način života, najčešće uz pomoć turističkih agencija i promotora. Osim ovih potisnih faktora postoje još neki čimbenici koji uvjetuju da netko postaje turistom, a to mogu biti i zdravstveni razlozi, vjerske potrebe i slično. Privlačni faktori su oni koji nekoga privlače u neko mjesto ili na neko odredište. To može biti prirodna ljepota, očuvan krajolik, neka značajna urbana sredina, kulturno – povijesna baština, more i otoci. Svaki turist za sebe odabire putovanje koje najviše odgovara njegovim potrebama i mogućnostima tj. bira prirodne posebnosti i ljepotu, društvene i kuturne činitelje. Nekome odgovaraju umjerene i povoljne klimatske prilike, dok nekome s druge strane odgovaraju ekstremni uvijeti. Ipak, postoje i ona tradicionalna mjesta i područja turističke ponude koja već imaju status iznimno važnog područja. Najbolji primjer za to je Sredozemno more koje privlači milijune turista za vrijeme ljetnog perioda godine, ali isto tako i Alpe koje privlače turiste za vrijeme zime.

4

Slijedeća važna stavka u turističkoj ponudi su smještajni kapaciteti tj. receptivni objekti. U ovu skupinu preduvjeta ubrajamo hotele, motele, apartmane, turistička odmarališta, kampove i sl. Turističku razvijenost nekog mjesta ili područja prije svega određuje broj i kvaliteta smještajnih jedinica. Hoteli su najreprezentativniji primjeri turizma, a danas su najdostupniji apartmani i kampovi. Ugostiteljstvo i trgovina su vrlo usko vezani uz turističku djelatnost i sa njom se vrlo dobro nadopunajva pa su vrlo utemeljene pretpostavke da cijeli tercijarni sektor podupire sam sebe.

Promet vrlo važan faktor za razvoj turizma jer bez prometne infrastrukture razvoj turizma i njegova dostupnost bi bila vrlo smanjena pa samim time i razvoj bi bio usporen, a za neka područja i gotovo zaustavljen. Razvoj pojedinih tipova prometa je pridonjeo razvoju i pojedinih tipova turizma, a najočitiji primjer za to su kampovi koji su se naglo razvili sve većom dostupnošću automobila i sve boljim prometnicama. Kopnene vrste prometa još uvijek drže primat u turističkim kretanjima zbog brzog i lakog putovanja te zbog vrlo jednostavne dostupnosti odnosno putovanje od ishodišta do krajnjeg cilja putovanja. Zračni promet je učinio dostupnim udaljena područja svijeta koja su prije bila izvan turističkih tokova. Putovanje morem je sve privlačnije, pogotovo tzv. kružna krstarenja luksuznim brodovima.

U svijetu je 2003. godine registrirano 694 000 000 stranih turista na svim kontinentima i svim turističkim destinacijama. Glavna turistička područja svijeta su ona koja smatramo ishodištem međunarodnog turizma i u ovu skupinu ulaze visokorazvijene zemlje svijeta, a to su zemlje sjeverne zemljine hemisfere koje su gospodarski razvijenije od onih na južnoj hemisferi. SAD, zemlje Zapadne Europe su najznačajnija emitivna područja svijeta i iz ovih zemalja dolazi najveći broj turista koji putuju prema svim važnijim turističkim odredištima. Receptivna turističja odredišta su ona koja primaju turiste, a najznačajnije su one koje se smatraju začetnicama truističkih kretanja u svijetu. To su prije svega mediteranske zemlje i novi i tustima neotkriveni dijelovi drugih kontinenata, Afrika i Azija kao najbrže rastuće turističko tržište. Turističke destinacije više nisu samo gospodarski razvijene zemlje nego to postaju i one slabijeg stupnja razvoja koje privlače svojom još uvijek izvornom prirodom i izvornim načinom života kojeg još nije u potpunosti zahvatila globalizacija i modernizacija. Najveći broj turista još uvijek posjećuje stari kontinent zatim Sjevernu Ameriku i Aziju, ali najveću dobit od turizma imaju SAD zatim Španjolska, Francuska i Italija.

Zbog svojeg položaja, prirodnih i društvenih uvijeta Hrvatska spada u skupinu receptivnih turističkih zemlja svijeta. Jadransko more, veliki broj toplica, značajna i svjetska kulturna baština, nacionalni parkovi, izvoran i jedinstven način života svrstavaju Hrvatsku među najpoželjnije destinacije i turisti je vrlo rado pojećuju. Ovome pridonosi i značajan broj smještajnih jedinica, odlična prometna povezanost svim tipovima prometa, a osobito modernim autecestama koje vrlo dobro povezuju naše pogranične dijelove sa Jadranskim morem i ostalim turističkim destinacijma. Turističke djelatnosti tj. gradski turizam može se pratiti od kraja 19. stoljeća kada se počinju razvijati brojna lječilišta i toplice zahvaljujući velikom broju termalnih izvora. Ovom vidu turizma također je pridonijela bogata tradicija urbane strukture na našim područjima koja je, u gotovo izvornom obliku, očuvana i do današnjih dana. Moderan gradski turizam danas se razvija zahavljujući znanstvenim i kongresnim događinjama koja nužno zahtijevaju izvrsnu infrastrukturu koju ne mogu u potpunosti pružiti manja središta. U nas je najrazvijeniji primorski turizam koji je svoj veliki zamah dobio tokom 20. stoljeća premda su tu započeli prvi koraci hrvastskog turizma u 19. stoljeću. Primorski dijelovi su se razvili kao vrlo poželjna odredišta zahavljući vrlo raznolikoj ponudi poogotovo za vrijeme glavnog dijela turidtičke sezone. Glavni ciljevi turista koji posjećuju primorja je odmor uz kupanje i zabavu koju ima ne pruža njihovo stalno boravište, te veliki broj popratnih sadržaja koji idu uz ovakav vid turizma. Planinarenje i planinski turizam je sve više tražen i sve veći broj turista želi odmor daleko od modernih turističkih tokova koji privlače svojom masovnosću. Boravak u planinama tijekom ljetnog dijela godine na nižim nadmorskim visinama je bio začetak planinarskog turizma gdje je ljeti ugodnije i klima je svježija. No danas se sve više razvija i zimski planinarski turizam odnosno alpinistički turizam zahvaljujući sve boljim uvijetima boravka u planinama i smještajnim kapacitetima, ali i sve jače izraženim pustolovnim turizmom. Turizam u

5

rurarlnim prostorima se vrlo brzo razvija zahvaljujući novim tendencijama i novim kretanjima u turizmu. Ovaj vid turizma hvata sve veći zamah zbog vrlo sporog načina života i čiste i zdrave hrane koja se uzgaja na selu. Vikend posjeti, vinske ceste, kanalske plovidbe, seoski putovi, biciklističke staze pridonose sve većem razvoju ovog vida turizma. Nacionalni parkovi, parkovi prirode, prirodni rezervati i ostali oblici zaštite, bilo prirodnih ili društvenih, ljepota su jako privlačan i zanimljiva nadopuna glavnoj turističkoj ponudi u vidu raznih izleta tokom boravka u mjestu svoga privremenog boravka. Prvi nacionalni park u svijetu je Yellowstone proglašen 1872. godine u SAD – u. U Hrvatskoj je prvi nacionalni park Plitvička jezera 1949. godine

TURIZAM HRVATSKETurizam u Hrvatskoj, kao i mnogim turističkim velesilama, počeo se razvijati vrlo rano i bio je

usmjeren na bogatiju klijentelu. Prvi začeci razvoja turizma mogu se pratiti već od 19. stoljeća kada je započelo i prvo razdoblje u razvoju turizma u Hrvatskoj. Prva turistička valorizacija prostora je započela na Opatijskoj rivijeri prije 160 godina zahvaljujući bliskim vezama sa Austro – Ugarskom i njihovim plemstvom koje je Mediteran posjećivalo isključivo u zimskom dijelu godine.

Prvo razdoblje u razvoju hrvatskog turizma je između 1884. godine pa sve do početka prvog svjetskog rata. U tom razdoblju je započela sa radom prvi turistički smještajni kapacitet „Villa Angiolina“, a iste godine je svoja vrata otvorio i prvi hotel „Kvarner“. Nakon Opatije grad Hvar je naše drugo važno turističko odredište toga perioda. U Hvaru je 1868. godine osnovano „Higijenično društvo“. U ovom periodu broj posjeta je bio vrlo mali jer je bio rezerviran za povlaštenu klijentelu. Ovaj period karakterizira zdravstveni turizam nego što je to bio kupališni koji je bio zapostavljen. Opatiju su to vrijeme zvali „Jadranska Nica“ ili „zimski Beč“ zbog strukture gostiju koja je boravila u Opatiji. Za razliku od današnjeg turizma u ono vrijeme boravak je bio nešto duži jer je bilo slobodnih sredstava i slobodnog vremena koje se moglo utrošiti na boravak na prosotrima sa ugodnijom klimom.

Drugo razdoblje obuhvća period između dvaju svjetskih ratova i bilo je karakteristično prema širenju turizma prema ostalim dijelovima primorja i izgradnjom novih turističkih smještajih kapaciteta. U ovom razdoblju dolazi do priljeva gostiju i sa drugih dijelova Europe i novih tržišta kojima je Hrvatsko primorje bilo interesantno i zanimljivo. To više nisu isključivo bogati i društvo iz višeg staleža već dolazi do prvih veći i organiziranih dolazaka na Jadran. Ovom periodu pripada i otvaranje novih tržišta i novih turističkih destinacija na tadašnjem području Hrvatske. U prvom redu to su već poznata i etablirana turistička mjesta Opatija, Hvar, ali sve veći značaj dobiva i Dubrovnik, kvarnerski otoci Rab, Krk te veći gradovi na obali Split, Zadar, Šibenik. Zagreb kao turističko mjesto također se sve više razvija zahavljujući svojem povoljnom položaju na razmeđi puteva koju vode is dijelova srednje Europe prema Mediteranu.

Nakon drugog svjetskog rata počinje treće razdoblje u razvoju Hrvatskog turizma. Završetkom drugog svjetskog rata dolazi do veće pojave masovnosti u turizmu koja je posljedica sve veće dostupnosti i sve većeg broja smještajnih kapaciteta u Primorskoj Hrvatskoj. Izgradnja velikih hotelskih kompleksa, brojnih turističkih naselja i kampova, apartmana priodonosi sve većem zamahu u razvoju ove djelatnosti koja je do Domovinskog rata bila samo u uzlaznoj putanji. Struktura gostiju iz toga perioda je uglavnom bila iz zemalja bivšeg socijalističkog bloka, a predvodili su Njemci i Talijani koji su već po tradiciji naši najvjerniji gosti. Posjetioci su dolazili uglavnom na hrvatsko primorje i tada dolazi do velikog razvoja kupališnog turizma i najveći broj noćenja je ostvaren u ljetnom dijelu godine kada je i sezona najpovoljnija. Početkom Domovinskog rata broj turista je drastično opao i uglavnom se sveo na domaći turistički promet. Hrvatska turistička bilanca je bila izraziro negativna u svakom pogledu, bilo da se radi o broju noćenja, strukturi gostiju, ostvarenim prihodima. Nakon završetka rata dolazi do polaganog oporavka, ali se i dalje osjećaju posljedice nedavnih ratnih zbivanja, a tome pridonosi i vrlo nestabilna situacija kod naših susjeda prvenstveno na području Bosne i Hercegovine.

6

Hrvatski turizam se počinje sve više oporavljati te je 2001. godine bilo registrirano više od 7,5 milijuna gostiju. Ova brojka je posljedica velikih ulaganja u markenting i promociju da bi se ponovno što prije uvrstili na poželjne turističke zemlje i atraktivna područja. Najznačajnija turistička područja su Istra, koja je i tijekom Domovinskog rata zadržala dobar dio svojih gostiju, Dubrovnik, prostor Srednje Dalmacija u prvom redu Hvar, Split i Makarska, te dijelovi Kvarnera, Opatija, Crikvenica. U strukturi gostiju i dalje prevladavaju gosti iz Njemačke, Italije, Slovenije, Austrije, Češke, Slovačke, Mađarske. Gosti koji tek počinju otkrivati hrvatsko turističko tržište dolaze iz Velike Britanije, Nordijskih zemalja, Japana, Kine, SAD – a itd. Hrvatski turizam treba samo nastaviti dalje ulagati u promociju svih svojih krajeva na način da se veći broj posjetitelja odluči na boravak i u krajevima Gorske i Nizinske Hrvatske. U tim područjima najveći turistički promet ostvaruju veći gradovi, a prije svih Zagreb koji iz godine u godinu bilježi sve veći broj posjetitelja. Također, hrvatske terme privlače brojne goste iz susjednih zemalja koji dolaze na vikende i kraće odmore.

Prometni položaj i prometna povezanost Hrvatske sa ostalim državama Europe je relativno dobra jer preko njezinog teritorija prolazi nekoliko važnijih prometnih pravaca. Longitudinalni pravci su oni pravci koji prate pružanje reljefnih oblika, a tranverzalni su okomiti. Longitudinalni smjer je pravac koji prelazi preko Hrvatske, a ima za cilj povezivanje zapadnih dijelova Europe i jugoistočnih dijelova Europa, ali i dalje prema jugozapadnoj Aziji. Najznačaniji transverzalni smjer je onaj koji povezuje dijelove Srednje Europe sa prostorm Sredozemlja i omogućava pojedinim kontinentalnim zemljama izlaz na Jadransko more.

Izgradnjom kapitalnih prometnica, sa stajališta unutarnjeg prometa, Hrvatska je skoro u potpunosti izgradila svoju mrežu važnih prometnica. Najveću važnost imaju auto – ceste Zagreb – Split, Zagreb – Rijeka, Zagreb – Lipovac. AC Zagreb – Split treba nastaviti dalje prema Dubrovniku kao dio Jadransko – jonskog prometnog pravca. Potrebna su daljnja ulaganja u obnovu mreže magistralnih cesta jer veliki broj stranih turista u Hrvatsku dolazi i ovim cestama. Željeznički pravci prate glavne cestovne pravce, ali imaju nešto manju važnost što je posljedica dugogodišnjeg zapostavljanja i spore modernizacije te zbog toga prevezu manji broj putnika. Morski promet je vrlo dobro razvijen, veći značaj ima putnički promet od robnog prometa. Najvažnije luke Hrvatske su Rijeka, Split, Zadar i Dubrovnik. Zračni promet je vrlo dobro razvijen u Zagrebu, a u ostalim gradovima (Pula, Split, Zadar, Dubrovnik, Rijeka – Krk, Osijek) nešto slabije. Ova vrsta prometa vrlo je važna za razvoj turizma jer je najbrži, ali i najskuplji promet.

Prirodni resursi kojima raspolaže Hrvatska su veliki i značajni, ali isto tako vrlo osjetljivi jer se na tako malom području nalazi velika raznolikost što prirordnih što društvenih fenomena. Pojam koji je usko povezan sa zaštitom prirode je održivi razvoj koji se često spominje u kontekstu razvoja gospodarstva u skladu sa prirodnim mogućnostima uz uvjet da se priroda ne narušava. Zahvaljujući ekološkoj svijesti i potrebi očuvanja naših prirodnih resursa ljudi su uvidjeli potrebu da se pojedini prostori zaštite sa najvišim stupnjem zaštite odnosno da se pokuša u potpunosti sačuvati njihov izvorni izgled i da se na bilo koji način ne narušava prirodni poredak kako flore tako i faune.

Jadransko more je Hrvatski najvažniji prirodni resurs koji nam daje i iznimnu gospodarsku prednost u odnosu prema drugim zemljama koji nemaju izlaz na more. U povijesti Jadransko more je imalo još veću važnost nego što je to danas. Najviše koristi dobivamo od turističkih djelatnosti koje su usko povezane sa morem. Ovakav značaj i povijesno – društvena povezanost sa morem daje Hrvatskoj eptitet, koji s pravom nosi, pomorska zemlja Sredozemnlja. Podmorje Jadrana je veliki bazen koji čine dva velika dijela i to veći, ali plići dio i manji, ali znatno dublji dio. Današnji izgled obale, otoka i poluotoka je posljedica izdizanja mora koje je podiglo razinu mora za oko 96 metara. Hrvatska ima 1185 otoka i otočića što je veliki broj i ta činjenica uvjetovala je veliki koeficijent razvedenosti obale 11, što ju stavlja na 3. mjesto u Europi, uz Norvešku i Grčku. Površinom najveći hrvatski otoci su Krk i Cres.

Jadransko more je dio sjeveroistočnog dijela Sredozemnog mora, ima karakterisitke zaljeva. Nastao je tektonskim pokretima između Alpa i Dinarida, velikih planinskih lanaca koje ga okružuju.

7

Hrvatskoj pripada 31 067 km2 obalnog mora, a nakon proglašenja epikontinentalnog pojasa još 21 000 km2 ukupne površine. Prosječna dubina Jadranskog mora iznosi 173 metra, što znači da preko 2/3 mora ne prelazi dubinu od 200 metara. Sjeverni dio Jadranskog mora je plići od njegovog južnog dijela. Naša istočna obala mora je najrazvedenija, što daje veliku prednost i ljepotu našim krajevima i obali. Ukupna dužina obalne crte iznosi 7911 km, a najveći dio pripada našem dijelu mora i to 5835 km. Zračna udaljenost krajnijh točaka obale je 526 km što nam daje koeficijent razvedenosti 11 koji je treći u svijetu, odmah iza Norveške i Grčke.

Osnovne prirodne karakteristike mora su temperatura koja ima veliki utjecaj na klimu obalnog područja. More se polaganije zagrijava, ali s druge strane duže zadržava toplinu. Sjeverniji, plići dijelovi Jadrana se brže zagijavaju od južnih zbog razlike u dubinama, ali se isto tako i brže hlade. Temperaturne razlike nisu velike, a ljetna iznosi 22°C - 25°C dok je zimska temperatura iznosi 5°C - 15°C. U zimmskom dijelu godine more je čak i do 10ºC hladnije od južnog dijela.

Osim ovih treba još spomenuti i prozirnost koja je važna za turizam, a to je prozirnost, koja iznosi u prosjeku 20 – 30 metara, Bistrina mora je vrlo važan privlačan faktor za turizam, jer daje poseban ugođaj i ljepotu. Prosječno Jadran je bistrije i prozirnije ne go druga mora, a veća je u dubljim dijelovima nego u obalnom području.

Najvažnija gibanja mora su valovi, morske struje i morske mijene. Na Jadranu pojava bonace tj. mirno more je rijetka pojava. Najveće valove uzrokuju vjetrovi južnih smjerova, ponekad i do 5 m visine. Bura uzrokuje vrlo nemirno i nepredviljive valove, a na vrhovima valova dolazi do stvaranja izmaglice koja je vrlo opasna. Valovi koje je uzrokovala bura su do 2 m visine. Morske mijene u Jadranskom moru su dio plimnog vala iz Sredozemlja. Amplituda između plime i oseke iznosi u južnom dijelu Jadrana iznosi 25 cm, a u sjevernom dijelu 80 cm. Kada se plima podudari sa padom atmosferskog tlaka može doći i do plavljenja niže građena i luke. Morske struje koje teku Jadranom ulaze kroz Otranska vrata, teku našom obalom i uz talijansku obalu izlaze iz Jadrana. Uz našu obalu Jadrana teče toplija morska struja nego uz talijnaski dio obale.

Jadransko more kao i najveći dijelove obala razvijenih zemalja svijeta zahvatio je proces litoralizacije tj. prostorno premještanje djelatnosti i stanovništva iz unutrašnjosti prema obali. Ovaj proces ima svoje prednosti, ali i mane. Prednosti se očituju u tome što je što je ovaj proces potakao industrijalizaciju i urbanizaciju te u najnovije vrijeme razvoj tercijarnog sektora odnosno turizma. Zagađivanje Jadrana je puno veći problem na njegovom sjeverozapadnom dijelu, ali ne našom krivicom nego velikim lučkim postrojenjima i jakom industrijskom djelatnošću sjevernih dijelova Italije. Na Hrvatskom dijelu Jadrana stanje onečišćenosti nije još uvijek zbrinjavajuće. Postoje poneka mjesta koja su ugrožena, a to se ponajprije odnosi na Kaštelanski zaljev, Riječki zaljev, ali i u priobalju velikih gradova. Ipak, najveći dio Jadranskog mora ima zadovoljavajuću kakvoću mora.

Od ukupne površine Hrvatske oko 8% ili preko 4 500 km2 je pod raznim oblicima zaštite. Prvi hrvatski nacionalni park, Plitivička jezera, proglašen je 1949. godine, zatim Paklenica 1949. godine, Risnjak 1953., Mljet 1960., Kornati 1980., Brijuni 1983., Krka 1986. i Sjeverni Velebit 1999. godine.

Plitvička jezera su prirodni fenomen koji je značajan po svojim geomorfološkim i hidrološkim osobinama. Na rijeci Korani su se formirala brojna jezera koja iz kojih se voda prelijeva preko sedrenih barijera tvoreći prekrasne slapove i vodopade. Šesnaest plitvičkih jezera sa svojim bogatim biljnim svijetom čine da je ovaj nacionalni park najposjećeniji u Hrvatskoj.

Paklenica se sastoji od kanjona Velike i Male Paklenice koji su zanimljiv hidromorfološki fenomen nastao u vapnencu i velebitskom kršu tako da sa svojom oskudnom florom, ali bogatom faunom, čini jednu zaokruženu prirodnu cjelinu gdje se spajaju bogatstvo i siromaštvo biosfere. Ovaj nacionalni park je najposjećeniji ljeti kada je meta velikog broja alpinista i šetača.

8

Risnjak koji se nalazi na području Gorkog Kotara je fenomen zbog svojih vegetacijskih katova. Ovaj nacionalni park je poznat zbog svojeg velikog bogatstva raznolikog životinjskog svijeta koji se vrlo dobro nadopunjava sa raznolikim biljnim svijetom.

Nacionalni park Mljet obuhvaća zapadni dio otoka na kojem se nalaze dva zaljeva jezerskog tipa koji i predstavljaju Mljet kao posebnost.

Kornati su drugi proglašeni otočni nacionalni park, a ističu se svojom ljepotom 140 otoka i otočića koji su zadržali svoj izvorni izgled vegetacije. Osobito su zanimljive pučinske strane otoka koje su nastale tektonskim pokretima i čine prekrasne strmce.

Brijuni su jedina veća skupina od 14 otoka na istarskom području. Ovaj nacionalni park ističe se ljepotom pejzaža, biljnih zajednica, ali isto tako i vrlo vrijedna povijesna i spomenička ostavština.

Kanjon rijeke Krke je najprostraniji nacionalni prak u Hrvatskoj, a obuhvaća područje toka rijeke Krke i njezinog ujezernog područja. Posebno se ističu svojom ljepotom i posebnošću dva slapišta Roški slap i Skradinski buk, ali isto tako i mali otočić Visovac na kojem se nalazi samostan.

Najmlađi nacionalni park je Sjeverni Velebit koji je poseban zbog svoje geomorfološke posebnosti, a najviše se ističu HajdučkiiRožanski kukovi, botanički vrtovi, šume te rijetki životinjski svijet.

Parkovi prirode su područja koja su u potpunosti ili dijelom zaštićena područja, a ima ekološke, rekreacijske, turističke i razne druge osobitosti koje se međusobno isprepliću. Hrvatska ima 10 parkova priroda, a najviše se ističu Velebit koji je pod zaštitom UNESCO – a i proglašen je rezervatom biosfere, Kopački rit poplavno močvarno područje na ušću rijeke Drave u Dunav koje se ističe iznimno botom biosferom. Lonjsko polje je također zamočvareno područje na kojoj se gnijezdi velika kolonija bijelih roda, Medvednica podno grada Zagreba je omiljeno izletište, Biokovo koje se strmo izdiže i predstavlja impresivno zaleđe gradu Makarskoj, Telašćica je duboko uvučeni morski zaljev na Dugom otoku, Žumberak se ističe velikom raznolikošću pejzaža, od šumskih područja pa sve do prostranih livada i pašnjaka, Papuk na sjevernom dijelu slavonskog gorja se istče geomorfološkim posebnostima kao gorje čiji su pojedini dijelovi sastavljeni od stijena vulkanskog postanka, Učka koja je vrijedna zbog svojih biljnih zajednica i Vransko jezero u području Ravnih kotara koje je značajano ornitološko područje.

TURISTIČKA REGIONALIZACIJA HRVATSKE Reljefna raščlamba teritorija Hrvatske je relativno jednostavna i Hrvatska se dijeli na tri velike

geografske cjeline: Primorska, Gorska i Nizinska. Svaka od ovih geografskih cjelina ima svoje karakteristike i posebnosti koje se međusobno dosta razlikuju, ali zajedno čine veliku reljefnu raznolikost i prirodnu ljepotu. Najveći dio teritorija, oko 81% nalazi se do 500 metara nadmorske visine, a najmanji iznad 1500 metara. Od vrsta stijena najviše su zastupljene sedimentne (taložne) stijene koje su najzastupljenije na prostoru Dinarida kao i dijelova gorskih predjela unutrašnjosti. Metamorfne stijene su nastale preobrazbom najčešće pod utjecajem visokog tlaka i temperature. Najmanje su zastupljene vulkanske ili eruptivne stijene.

Reljef primorja je oblikovan krškim i fluvijodenudacijskim procesima koji su stvorili neke specifične reljefne oblike kao škrape, vrtače, spilje, jame.

Primorsku Hrvatsku karakterizira geološka starost i najvećim dijelom je mezozojske i kenozojske starosti. Veliki planinski sustav prelazi preko teritorija Hrvatske i uvjetuje njegovu geološku mladost. Taj planinski lanac su Dinaridi na kojem se nalazi i najviši vrh Hrvatske, a to je Dinara čija visina iznosi 1831 metar. Sastavni dio Dinarida je i naša najduža planina Velebit koji ima sve odlike i najljepše planine u Hrvatskoj. Dinamika reljefa je dosta izražena i zapadni dijelovi su niži i postupno se izdižu prema središnjem dijelu, a nakon toga dolazi do postepenog spuštanja prema južnim dijelovima.

9

Energija reljefa vrlo je velika na prostoru Gorske i Primorske Hrvatske, a najmanje je izražena na prostoru Nizinske Hrvatske. Rasjedi su većim dijelom reversni i uglavnom prate planinske lance, ali postoji podmorski reversni rasjed koji prati vanjski obalni rub otoka. Jedini i pravi normalni rasjed je onaj koji prati pružanje Velebita sa njegove jugoistočne i sjeverozapadne strane.

Smjer pružanja planinskih masiva na Jadranskoj obali je SZ – JI, ali je i specifičan smjer pružanja i naših otoka koji je paralelan sa kopnom. Takav tip paralelnog pružanja otoka sa oblnom crtom, zaljevima morskim kanalima i prolazima naziva se dalmatinski tip obale.

Pod pojmom karbonatne stijene podrazumijevmo one koje su građene od vapnenca, a u građi reljefa Primorskog dijela prevladava krš ili kras. Jedna od najznačajnijih flišnih dijelova je unutrašnjost Istre, područje oko Kaštela, Ravnih Kotara. Osim flišnih dijelova veliku poljoprivrednu važnost imaju i polja u kršu, krške zavale, ponikve. Neka od značajnijih su Imotsko polje, Sinjsko polje, Čepić polje u Istri.

Reljef Gorske Hrvatske je dio velikog južnog alpskog luka koji prolazi preko teritorija Hrvatske. Preko Gorskog dijela prolazi i dio Dinarskog planinskog lanca na kojem se nalazi najviša planina Dinara 1831 m. Dva su planinska luka koja se isprepliću na prostoru Gorske Hrvatske. Sjeverni planinski luk čine planine Velika i Mala Kapela i Plješevica, a južni planinski luk planine Risnjak, Velika Kapela i najduža Hrvatska planina Velebit. Unutar ta dva planinska luka nalazi se i najveće hrvatsko polje u kršu, Ličko polje. Unutar Ličkog polja teče rijeka ponornica, Lika. Polja u kršu su specifičan reljefni oblik koji se može naći i na prostorima Primorske Hrvatske, ali je karakterističniji za Gorske dijelove. Polja u kršu su zaravnjena područja koja su okružena planinskim lancima, a unutar njih najčešće teku rijeke ili rijeke ponornice. Osim najvećeg Ličkog polja na prostoru Gorske Hrvaske se nalaze još i Gacko polje i Krbavsko polje. Osim ovih karakteristčnih polja u kršu na prosotru Gorskog dijela Hrvatske nalazi se još jedan specifičan reljefni oblik, ogulinsko – plašćanska zavala koja obuvaća područje koje čini prijelaz između gosrskog i nizinskog prostora.

Nizinska Hrvatska ima najmanje dinamičan reljef, najčešće ne prelazi 200m nadmorske visine, a sastoji se od prostora pravih ravnica (Slavonija, Baranja, Srijem), starih gromadnih gorja (Papuk, Psunj, Krndija), brežuljkastih dijelova i humica (Medvednica, Kalnik, Ivanščica) i poloji velikih rijeka i riječnih terasa (Drava, Sava, Dunav). Ovakav tip reljefa je uglavnom oblikovan vanjskim procesima i to uglavnom eolskim i fluvijalnim procesima.

Zbog zaravnjenog tipa reljefa također su na ovom prostoru vrlo bogata i rastresita tla, tako da je ovaj prostor vrlo pedološki raznolik. Najznačajnije ravnice ili ravničarska područja u ovom dijelu su Slavonija koja zauzima prostor između slavonskog pobrđa prema rijeci Dravi. Na lijevoj obali Drave se prostire prostor Baranje koji Hrvatska dijeli sa Mađarskom i Srbijom. Južnije od Baranje i Slavonije se smjestio Srijem koji, također, dijelimo sa Srbijom i manjim dijelom sa BiH. Obalom rijeke Save se nalazi područje posavine koji čini veliku riječnu ravnicu. Uz područja velikih i vodom bogatih rijeka nastali su poloji ili nalavne ravni koje su i reljefno najniži dijelovi. Ovakvih prstora je nekoliko pa se na ušću Drave u Dunav oblikovala i najveća močvara u Hrvatskoj Kopački rit. Dolinom rijeke Lonje se nalazi Lonjsko polje, Crnac polje i Jelas polje uz rijeku Savu. Za prostore Nizinske Hrvatske na kojem se nalazi vrlo gusta riječna mreža karakterisitčna je pojava meandriranja odnosno krivudanja toka koje je karakteristično za rijeke Savu, Dunav, Dravu i Kupu.

Najviše se ističe reljef pobrđa i brežuljaka odnosno gorica, zagorja i prigorja. Ovakvi reljefni oblici su najizrazitiji za područje pripanonskog područja. Najznačajnija pobrđa ovog područja su Vukomeričke gorice, Međimurskie gorice, područje zagorja i prigorja. Osim ovih reljefno viših dijelova ovakve karakteristike imaju i niži dijelovi Medvednice, Ivančice, Moslavačke gore, Papuka, Psunja, Požeške gore itd. Unutar luka slavonskog gorja smjestila se Vallis aura ili zlatna dolina kao specifičan prostor koji je vrlo važno gospodarsko područje sa nadaleko poznatim vinogorjem.

10

KLIMANa klimu i vrijeme utječu klimatski elementi i klimatski modifikatori. Klimatski elementi su

temperatura, vlaga zraka, padaline, vjetrovi, a klimatski modifikatori reljef, odnos kopna i mora i društvena osnova. Pošto se Hrvatska nalazi u sjevernom umjerenom toplinskom pojasu znači da je klima vrlo povoljna. Pružanje Alpa i Dinarida ima veliku važnost za klimatsku regionalizaciju Hrvatske jer spriječvaju veći prodor hladnog zraka sa sjevera Europe. Pravilna izmjena godišnijh doba, povoljan temperaturni raspored, ravnomjerna količina padalina, trajnaja insolacije, karakteristični vjetrovi daju značajnu klimatsku raznolikost našeg prostora. Na prostoru Hrvatske isprepliću tri osnovna tipa klime i to: sredozemna (klima masline), gorska i kontinentalna.

Sredozemna klima prevladava uglavnom na obalnom području koji je dosta uzak jer postoji prirodna reljefna barijera Velebit koja spriječva dublji prodor sredozemnih utjecaja u unutrašnjost. Ovaj uski pojas sredozemne klime je uglavnom karakterističan za područje Damalcije i Kvarnera dok se na području Istre utjecaj ove klime osjeća puno dublje. Posljedica ovakve klimatske reginalizacije je da na južnim dijelovima obale prevladava mediteranska klima s vrućim ljetima, a na prostoru koji je sjevernije od prirodnih granica sjeverne Dalamacije, prevladava umjereno topla vlažna klima. Osnovne karakteristike ovih sredozemnih tipova klime su duga i suha ljeta sa ugodnom temperaturom dok su s druge strane zime kratke, blagih temperature i sa dosta padalina koje su najčešće ravnomjerno raspoređene tokom zime. Ljetne temperature su tijekom srpnja u prosjeku 22ºC, a srednja siječanjska temperatura u prosjeku oko 6ºC. Osim povoljnih temperatura veliku prednost čine i veliki broj sunčanih sati tokom godine gdje prednjači Hvar sa oo 2674 sunčanih sati u godini. Što se padalina tiče najveća količina padalina padne na sjevernijim dijelovima Primorske Hrvatske nego u južnijim krajevima. Prosječna godišnja količina padalina za cijeli prostor je između 800 i 1000 mm padalina godišnje, a najčešća vrsta padalina je kiša, u ljetnom razdoblju može doći do pojave tuče, a zimi vrlo rijetko se javlja i snijeg.

Tri su tipična vjetra koja pušu na prostoru Primorske Hrvatske, a oni su bura (S i SI), jugo (J i JI) i maestral (SZ). Bura je najtipičniji vjetar na prostoru primorja, a puše s kopna na more, vrlo je hladan, suh i neugodan je stvara najveće probleme u kopnenom prometu. U narodu se kaže da bura uvijek puše neparan broj dana i da traje nekoliko dana, te da je vrlo zdrava jer sa sobom odnosi sve bolesti i čisti zrak. Ovakav tip vjetra nastaje preljevanjem zraka sa prostora velike i prostrane Panonske nizine preko Dinarida na obalu. Njezina jačina ovisi o odnosu ciklone i anticikone koje se nalaze u tom trenutku nad našim prostorima, a najpoznatija je „senjska bura“, najjača bura je u podvelebitskom prostoru na području masleničkog ždrila te u podbiokovlju gdje ponekad doseže i orkanske udare. Jugo je topao vjetar koji puše uglavnom iz smjera jugoistoka. Nastaje kao posljedica pritjecanja toplog zraka sa područja sjeverne Afrike. Jugo ponekad zna donijeti tzv. blatne kiše ili pješčane kiše. Olujno jugo puše najčešće kada se iznad našeg područja nalazi prostrano polje ciklone. Maestral je još jedan tipičan vjetar za ovo područje, a dolazi iz sjeverozapadnog kvadranta. Za razliku od bure i juga puše manjom brzinom i donosi vrlo ugodno vrijeme, osobito u ljetne dane. Maestral puše s mora na kopno tokom dana, a noću mijenja svoj smjer puhanja te postaje kopnenjak tj. puše s kopna na more.

Na oblanom prostoru dominiraju uglavnom biljne zajednice zimzlenog bilja, a najzastupljeniji je hrast crnika. Degradirana vegetacija poznatija pod nazivom makija je uglavnom biljna zajednica brnistre, crnike, planika, mirte, lovora i sl. te zauzima najveće površine u Primorskoj Hrvatskoj kako na obali tako i na otocima. Maslinarstvo i vinogradarstvo je uvelike doprinijelo kultiviranju i zaustavljenju procesa ispiranja tla te je sve zastupljnije. Gorska klima ili umjerno vlažna klima karateristična je najviše dijelove gorskog područja Hrvatske iznad 1100 metara te je uglavnom modificirana reljefom. Najviši planinski vrhunci imaju snježno – šumsku klimu, a zastupljena je na vrhovima Dinare Kapele, Risnjaka, Velebita Kamešnice. Za prostor Gorske Hrvatske su karakteristična sježa ljeta i hladne zime. Srednje siječanjske temperature se kreću oko -4ºC do -2ºC, a srednje srpanjske od 15ºC do 20ºC. na ovim prostorima padaju i vrlo obilne

11

padaline i to uglavnom u zimskom dijelu godine, a prosječna količina padalina iznosi oko 2000 mm, no u Gorskom Kotaru zna se desiti da količina padalina pređe i 4000 mm. Padaline su najčešće u oblku snijega zimi, a ljeti u obliku kiše. Gorska Hrvatska je vrlo bogata i raznolika vegetacijska zona čiji su biljne zajednice vrlo sačuvane. Na nižim područjima od oko 1000 metara prevladavju šume smreke, zatim zajednica jele i bukve do visine 1300 metara. Pašnjaci prevladavju na prostorima iznad 1500 m.

Umjereno topla vlažna klima prevladava na prostoru koji se poklapa sa prostorom Nizinske Hrvatske. Ovaj tip klime karakterizira kontinentalnost koja je uvjetovana udaljenošću od morskih površina. Srednje srpanjske temperature na području Nizinske Hrvatske su više od 20°C, a zimski odnosno siječanjski prosjeci se kreću imeđu 0ºC i 2ºC. Količina i prostorni raspored padalina je znakovit, a smenjuje se od krajnih zapadnih dijelova gdje iznosi oko 1000 mm prema krajnjim istočnim dijelovima sa oko 700 mm padalina godišnje. Najveće količine padalina su u proljetnom i jesenskom dijelu godine, a u zimskom dijelu je redovita pojava snijega, pogotovo na višim nadmorskim visinama. Prvotne biljne zajednice na ovom dijelu Hrvatske su se zadržale i do danas, ali su površine znatno smanjene pod utjecajem čovjeka koji je kultivirao ovaj prostor zbog vrlo plodnog tla. Najznačajinje su zajednice hrastova ljužnjaka, kitnjaka i običnog graba koje prevladavaju na niži dijelovima. Uz poloje većih riječnih tokova prevladavju vrbe, topole i johe, za brežuljkaste prostore karakteristične su bukve i zajednice jela i kestena. Vegetacija na cijelom prostoru Hrvatske se uglavnom poklapa sa klimatskom regionalizacijom i reljefnim specifičnostima i mogu se pohvaliti velikom raznolikošću i bogatstvom vrsta bilja i raslinja.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Hrvatskoj je bilo registrirano 6767 gradskih i seoskih naselja. Više od 57% ukupne populacije stanovništva živi u gradovima, a ta brojka ima tendenciji rasta jer je sve veći priliv seoskog stanovništva u gradove. Sa druge strane hrvatska sela karakterizira velika depopulacija i senilizacija.porast broja gradova je usko vezan za razvoj sekundarnog i tercijarnog sektora djelatnosti. Najveći hrvatski grad je Zagreb, a zatim redom Split, Rijeka, Osijek, sa više od 100 000 stanovnika, a Zadar, Pula, Karlovac između 50 000 i 100 000 stanovnika. Većina gradova smještenih u Niznskoj i Gorskoj Hrvatskoj ima karakteristike srednjoeuropske gradogradnje, dok gradovi Primorske Hrvatske su karakteristični mediteranski gradovi. Hrvatska ima sve tipove seoskih naselja, raštrkana, okupljena i osamljena. Nizinsku Hrvatsku karakteriziraju okupljena izdužena sela, a peripanoski dio je prepoznatljiv po raštrkanim naseljima. Primorska Hrvatska ima grupirana naselja seoskog tipa, a Gorska Hrvatska raštrkana sela.

Vode na kopnu, rijeke i jezera, imaju izuzetno veliki zanačaj za čovjeka. Velike zalihe pitke vode u rijekama i jezerima oduvijek su privlačile stanovništvo da se naseli uz takva područja. Hrvatska riječna mreža je vrlo dobro razvijena, pogotovo u kontinentalnom dijelu, gdje su prirodni uvijeti pogodniji za nastanak i razvoj riječne mreže. Na krškom području riječna mreža je nešto slabije razvijena. Rijeke Hrvatske pripadaju dvama sljevovima, Crnomorskom i Jadranskom. Crnomorski slijev je veći i njemu pripadaju naše najveće rijeke Dunav, Drava, Sava, Kupa, Mura. Jedna od najznačajnijih rijeka Europe je Dunav koji jednim svojim dijelom protjče kroz Hrvatsku, a samim time odovnjava većinu naših rijeka prema Crnom moru. Dunav je plovan 188 km odnosno cijelom svojom dužinom kojom protječe kroz Hrvatsku. Puno veći značaj za Hrvatsku ima rijeka Sava koja čini prirodnu granicu prema Bosni i Hercegovini. Sava je tipična rijeka pluvijalnog režima tj. da najveće količine vode dobiva od padalina. Kupa je desni pritok Save i jedna je od značajnijih koje pripadaju savskom porječju. Kupa u potpunosti teče kroz Hrvatsku i pogranična rijeka je sa Slovenijom. Drava je također pogranična rijeka, a dijelimo ju sa Mađarskom. Rijeka ima veliki hidroenergetski potencijal koji se ne iskorištava dovoljno. Vrlo važan lijevi pritok Drave je rijeka Mura. Rijeke unutrašnjeg dijela Hrvatske spadaju u red rijeka koje su slabo zagađene ili su u stanju vrlo visoke kakvoće vode. Najčišće i najočuvanjije rijeke izvorne kakvoće vode su rijeke Gorskog Kotara i Like. Ovakvo stanje se treba održavati i izbjegavati veće utjecaje i intervencije čovjeka u očuvani prirodni okoliš jer su zalihe pitke i čiste vode neprocjenjivo bogatsvo.

12

Rijeke Jadranskog slijeva su malobrojne i kratkog su toka sa velikim padom. Zbog klimatskih prilika koje prevladavaju na tom prostoru te rijeke često presušuju. Rijeke jadranskog slijeva imaju pluvijalni režim porasta količine vode što žnači da najviši vodostaj imaju tijekom zime. Najznačajnije su Cetina, Neretva, Krka, Zrmanja, Mirna, Raša. Cetina ima vrlo veliki začaj prije svega jer opskrbljuje vodom veliki dio Dalmacije i stoga što je na njoj izgrađeno umjetno jezero Peruća. Neretva je rijeka koja je vrlo značajna za poljoprivredu zbog svojeg deltastog ušća. Ostale veće rijeke jadranskog slijeva nemaju veći gospodarski značaj osim onog turističkog, pogotovo na kanjonima rijeka Zrmanje i Krke koja je i nacionalni park. U Istri valja spomenuti Mirnu, Rašu i Dragonju. Jezera dijelimo na prirodna i umjetna prema postanku. Od prirodnih jezera najveći značaj imaju Plitvička jezera koja su i naš najposjećeniji nacionalni park pod zaštitom UNESCO – a i smatraju se svjetskom prirodnom baštinom. Vransko jezero na otoku Cresu je najveća prirodna akumulacija pitke vode na otoku. Sa dubinom od 74 m i površinom koja je 14 m ovo jezero je kriptodepresija. Kod Biograda na području Ravnih kotara nastalo je jezero Vrana. Na rijeci Krki potapanjem udolina donjih dijelova toka nastalo je Prokljansko jezero. Veliko i Malo jezero na otoku Mljetu koja su potapanjem dijelova kopna u u sklopu nacionalnog parka Mljet. Krška jezera koja plijene svojom ljepotom su Baćinska jezera kod Ploča i Crveno i Modro jezero kod Imotskog. Na području Nizinske Hrvatske nema većih i značajnijih prirodnih jezera, a većina su riječnog i manji dio tektonskog postanka. Najpoznatije prirodno jezero je Trakošćansko jezero. Veći značaj imaju umjetna jezera i ribnjaci. Najpoznatje umjetno jezero je Dubravsko jezero na rijeci Dravi te Perućko jezero na rijeci Cetini koja su izgrađena nakon drugog svjetskog rata kada se intenzivirala izgradnja jezera. Umjetna jezera su i rezervoari pitke vode, a značajnija su Butoniga, Lokvarsko, Fužinsko te Borovik kod Đakova, a od manjih umjetnih vodenih površina valja izdvojiti ribnjake.

Na kopnu još treba spomenuti mineralne i termalne izvore ili poznatije kao toplice. Ovakvi tipovi podzemnih vode odlikuju se povišenom temperaturom i ljekovitim svojistvima. Najveći broj ovih podzemih izvora se nalazi na prostoru Nizinske Hrvatske, a poznatije su one kod Varaždina tj. Varaždinske toplice, Bizovačke toplice u Istočnoj Slavoniji, Krapinske toplice u Hrvatskom zagorju, Stubičke toplice kod Zagreba, Daruvarske toplice, te jedine toplice u Primorskoj Hrvatskoj Istarske toplice u blizini Buzeta.

Turistička regionalizacija se donekle podudara sa priroodno – geografskom, ali ima svoje podregije koje su vezane uz pojedina turistička središta ili područja.

Jadranska turistička regija obuhvaća područje od Piranskog zaljeva na sjeveru pa do rta Oštro na krajnjem jugu Hrvatske. Kako prema geografskoj tako i prema turističkoj regionalizaciji Primorsku Hrvatsku dijelimo na Istru, Kvarner, Sjevernu Dalmaciju, Srednju Dalmaciju i Južnu Dalmaciju.

Istra je naša najsjevernija jadranska regija koja ima specifičan i vrlo povoljan položaj i vrlo dobro ga iskorištava u turističkom smjeru. Ona je naš najveći poluotok, a od ostatka primorja dijeli ju Kvarnerska ototčna skupina te od kontinentalnog dijela dijele je Učka i Ćićarija. Geomorfološka Istra je podijeljena na nekoliko načina, a jedan od njih je na crvenu, sivu i bijelu Istru. Crvena Istra je dobila ime po zemlji crvenici koja je najzastupljenija od Pazina pa sve do morske obale. Ovaj dio Istre je svakako najbogatiji i najznačaniji dio koji je stoljećima hranio i brinuo za ovdašnje ljude i brojne obitelji. Ovaj prostor je bio i najprije naseljen i na ovim dijelovima Istre naseljenost se može pratiti od prapovijesnog doba. Siva Istra je dobila ime po laporastom tlu koje se nalazi na prostorima od Pazina pa sve do podnožja Učke i Ćićarije. Ovi prostori sive Istre najčešće su pod travnjacima ili ih karakteriziraju razne biljne zajednice mediteranske vegetacije. Bijela Istra je područje sjevernih dijelova, a poznata je po kamenitom terenu Ćićarije. Ovaj dio Istre je obrastao raznolikom šumskom vegetacijom koja je danas vrlo primamljiv dio Istre.

Zapadna istarska rivijera je najvijednija turistička regija Hrvatske i prema broju noćenja i prema dohotku, a to može zahvaliti vrlo kvalitetnoj ponudi i izuzetnoj gostoljubivosti domaćeg stanovništva. Najznačajnije turističko odredište ovoga dijela Istre je Poreč, grad koji je već godinama daleko ispred svih naših turističkih odredišta. Poreč je prije svega poznat po Eufrazijevoj bazilici koja je uvrštena na

13

listu svjetske kulturne baštine UNESCO – a. Na području staroga grada, koji je smješten na poluotoku, vidljiv je rimski raster ulica odnosno Cardo koji ima smjer sjever – jug i Decumanus smjera istok – zapad, a na sjecištu ovih dviju ulica nalazi se forum ili trg. Porečka rivijera je ekološki vrlo očuvana, a nadopunu turističkoj ponudi doprinosi i raznovrsni rekreacijski i zabavni sadržaji i razni izleti. Rovinj je još jedan od bisera hrvatskog turizma, a nalazi se nešto sjevernije od grada Pule. obilježava ga ljepota krajolika, vrlo privlačna urbana struktura te crkva svete Eufemije sa koje se pruža predivan pogled na sjevernojadranski zaljev i na dva najznačajnij otočića Katarinu i Sv. Andriju. Od poznate kulturne baštine valja izdvojiti i nadaleko poznatu rovinjsku batanu, barku koja je postala prepoznatljiv znak grada Rovinja. Pula je najveći grad istarski grad i vrlo atraktivno turističko odredište zahvaljujući tritisućljetnoj tradiciji i vrlo prepoznatljivim kulturnim znamenitostima. Najznačajnija je svakako pulska arena koja plijeni svojom ljepotom i očuvanošću unatoč svim silnim vremenima koja su prošla kraj nje i ostavile traga na njoj. U areni se održavaju koncerti, nadaleko ponati pulski filmski festival, razne kulturne priredbe i izložbe, a sve to pridonosi raznolikosti turističke ponude u Puli. Veliki značaj ima i rimski forum sa Augostovim hramom te veliko bogatstvo ostalih spomeničkih sadržaja. Otočje Brijuni su najveći otočni arhipelag Istre i jedini nacionalni park na prostoru istarskog poluotoka. Brijuni su izuzetno poznato i traženo turističko odrdište pogotovo među bogatijom klijentelom koja želi dašak luksuza i tradicije na jednom mjestu. Početkom 20. stoljeća Brijuni su bili u privatnom vlasništvu Paula Kupelweisera te se od tada počinju razvijati kao elitno turističko odredište. Nakon drugog svjetskog rata bili su ljetna rezidencija Josipa Broza Tita koji je ovo otočje učinio poznatim i gotovo da nema značajnije ličnosti toga doba koja nije makar jednom posjetila Brijune. Umag je najsjevernije turističko odredište u kojem se turizam razvija početkom 20. stoljeća, a danas je poznato turističko odredište koje posjećuju brojni gosti željni odmora uz vrlo bogatu rekreacijsku ponudu. U Umagu se održava ATP teniski turnir na koji dolaze veliki broj posjetitelja ljubitelja bijelog sporta. Na istočnoj strani poluotoka gotovo da nema značajnijeg turističkog odrdišta, a svojom posječenošću jedino se ističe Rabac. Malo ribarsko mjesto koje je svoju djelatnost udružio sa turizmom i ima velike koristi. Rabac je poželjan zbog ljepote svojih plaža i blizine ostalih turističkih središta tako da je vrlo lako organizirati izlete po ostatku Istre.

Kvarner je područje koje obuhvaća obalne dijelove i sjevrenojadranske otoke od kojih su najveći Krk, Cres, Rab, Lošinj koji su se smjestili u Kvarnerskom zaljevu, a od značajnijih turističkih mjesta svojom važnošću ističu se Crikvenica, Opatija, Novi Vinodolski, Senj, Lovran i Rijeka. Kvarnerski otoci su karakteristični po blagoj mediteranskoj klimi koja ima vrlo povoljan utjecaj na cjelokupan doživljaj i čine cjelinu kulturne i prirodne baštine ovoga područja. Opatija je kolijevka hrvatskog turizma i tamo je započela danas vrlo vrijedna djelatnost koja ima sve veći zamah i treba je i dalje razvijati i njegovati. Nalazi se 12 km zapadno od grada Rijeke koja ju vrlo dobro prometno povezuje sa emitivnim tržištima Europe. Vrijednost opatijskog turizma se ponajprije ogledava u raznolikoj rivijeri koja obuhvaća područje od Rijeke pa sve do Brseča, a također joj pripada i park prirpde Učka. Ovaj grad svoju popularnost zahvaljuje prije svega tradiciji dolaska stranih gostiju iz razvijenih dijelova Europe koji imaju želju za luksuznijim boravkom na Jadranu. Prostrane vile koje su izgradili austro – ugarski plemići i danas privlače svojom tradicijom i ljepotom, 11 km dugo šetalište Lungomare je zaštitni znak Opatije, raznovrsna gastronomska ponuda su najjači aduti opatijske rivijere. Zbog vrlo povoljnog položaja jako je jednostavno organizrati jednodnevne izlete na Plitvička jezera, NP Risnjak, NP Brijune i ostala poznata prirodna ili urbana odredišta okolice. Crikvenica je turističko naselje koje se nalazi gotovo u središtu Kvarnera i sa svojim okolnim mjestima čini vrlo prepoznatljivu crikveničku rivijeru. Kao i naša ostala turistička središta Crikvenica ima vrlo dugu tradiciju bavljenja turizmom koja je započela već u 19. stoljeću kada se otvaraju prvi hoteli koji grad orijentiraju prema lječilišnom turizm, a danas postaje značajno wellness središte sa bronjnim centrima koji čine iznimnu i vrlo bogatu turističku ponudu. Crikveničkoj rivijeri pripadaju još i mjesta Dramalj, Selce i Jadranovo. Novi Vinodolski svoje ime duguje vinodolu, regiji koja ima vrlo dugu tradiciju uzgoja vinove loze i prizvodnje vina. Razne manifestacije koje se održavaju tokom cijele godine doprinose kompletnoj turističkoj ponudi, a neke od najznačajnijih su izbor RužiceVinodola, ljetni karneval koji je jedan među

14

poznatijim u ovoj regiji. Ovome pridonose i vrlo lijepe i čiste plaže sa vrlo uređenim kupalištima i popratim sadržajima. Lovran je mjesto koje se nalazi u neposrednoj blizini Opatije i izvrsno se nadopunje i čini jednu cjelinu koja na neki način ne bi mogla jedna bez druge. Grad je dobio ime po lovoru, biljci koja raste u izobilju u njegovoj okolici. Glavni turistički aduti Lovrana su blaga klima koja omogućava razvoj lječilišnog turizma te bogata kulturno – povijesna baština i neposredna blizina priodnih ljepota koje čine cjelinu turističke ponude Lovrana. Grad Senj je jedno od reprezentativnijih naselja na jadranskoj obali sa tradicijom naseljenosti preko 3 000 godina. Ipak Senj je najpoznatiji po svojoj uskočkoj tradiciji i kuli Nehaj koja je izgrađena za obranu od Osmanlija u 16. stoljeću. Jedno od najznačajnijih prirodnih obilježja Senja je senjska bura koja ovdje ima najjače udare i čini ovaj grad prepoznatljiv među prirodnjacima i planinarima. Senj je značajan prije svega jer se nalazi u blizini NP Sjeverni Velebit na sjeveru i NP Paklenica na južno od grada. Makroregionalno središte cijelog kvarnerskog i istarskog područja je grad Rijeka koja je i treći najveći grad u Hrvatskoj. Rijeka za razliku od ostalih turisitčkih mjesta koja ju okružuju nije isključivo orijentirana na turizam nego više ima tradiciju indutrijskog središta pa su stoga i tipovi turizma dosta različiti od tipičnih vidova turizma u okolnom području. Rijeka obiluje kulturno – povijesnim spomenicima koji su uglavnom ostatak iz doba austro – ugarske i mletačke vladavine nad ovim prostosrima. Ističe se vrlo raznolikom kulturnom ponudom pogotovo tijekom ljetnih mjeseci, a najčešće su to razni festivali i kazalištna događanja. Zahvaljujući prometnoj povezanosti raznoličitim tipovima prometa Rijeka je otvorena prema svim ostalim turističkim odredištima Kvarnera ili Istre, pa se stoga može reći da je ovaj grad tranzitno turističko mjesto koje se i dalje razvija u tome smjeru. Veliki značaj za riječki turizam ima i vjerski turizam zahvaljujući Mrijanskom svetištu na Trsatu koji redovito posjećuje veliki broj vjernika, ali i turisti koji se dolaze diviti ljepoti i mirnoći ovoga mjesta. Krk kao naš najveći otok ima vrlo povoljne preduvjete za razvoj turizma prije svega zahvaljujući vrlo dobro riješenim pitanjem povezanosti sa kopnom. Krčki most povezuje otok sa kopnom, ali isto tako čini i ostale kvarnerske otoke lakše dostupnima jer se više ne mora koristiti trajektni promet koji znatno poskupljuje troškove putovanja i boravka. Osim mostom na Krk je moguće doći i zrakoplovom, a krčka zračna luka je i zračna luka Rijeke tako da ima i šire značenje. Najznačajnija turistička mjesta na Krku su Baška, Punat, Njivice, Malinska koja su poznata po kampovima i odmaralištima. Ističu se svojom još uvijek netaknutom ljepotom i privlačnim plažama koje su očuvane i jako dobrom ostalom ponudom koja obuhvaća razne kulturne događaje i zabvne sadržaje. Rab je otok smješten nešto južnije od Krka i njegov krajnji jugoistočni dio se najviše približava kopnu te je tamo izgrađeno i trajektno pristanište. Od poznatih i značajnih turističkih mjesta izdvajaju se Rab, Lopar, Supetarska Draga koji kao i mjesta na Krku imaju svojstva manjih turističkih mjesta koja daju određeni mir i spokoj turistima koji ih posjećuju. Cres je površinom isti kao i Krk, ali je za razliku od Krka izdužen u smjeru sjever – jug. Prirodnu posebnost čini Vransko jezero koje je najveća akumulacija slatke vode u krškom području, litica koja se nalazi podne mjestašca Lubenice sa koje se pruža prekrasan vidik prema Istri, te raznolik životinjki svijet, a izuzetno je privlačan zbog bjeloglavih supova koji žive na području Cresa. Središnjim dijelom otoka prolazi cesta koja povezuje krajnje dijelove otoka, a najznačanija truistička mjesta su grad Cres, Osor, Punta Križa. Lošinj nastavlja pratiti smjer pružanja Cresa, a grad Mali Lošinj je jedno od najvećih urbanih središta na Jadranu, te je stoga i poznato turističko odredište. Na Lošinju se nalazi i manja zračna luka koja može primiti manje zrakoplove te ga tako čini lako dostupnim. Od ostalih značajnijih mjesta valja još spomeniti i Mali Lošinj, Nerezine te dva vrlo specifična prirodna fenomena na Jadranu, a to su otoci Unije i Susak koji su građeni od lesnih naslaga što odstupa od tipičnih krških obilježja hrvatskog primorja. Na kraju treba još izdvojiti i Pag, otok koji je podijeljen između dvije županije, Primorsko – Goranske i Zadarske županije tako da sjeverni dio pripada Kvarneru, a južni dio Sjevernoj Dalmaciji. Na Pagu se nalazi nekoliko vrlo poznatih turističkih odredišta, a najpoznatija su grad Pag, Novalja, Povljana. Vrlo raznolika turistička ponuda se nadopunjava sa tradicijom proizvodnje nadaleko poznatog paškog sira i vezenja paške čipke koji su zaštitni znaci otoka Paga.

15

Sjeverna Dalmacija je područje od krajnjih sjevernih dijelova Zadarske županije pa do južnih krajeva Šibensko – Kninske županije, a obuhvaća obalni dio, sjevernodalmatinske otoke i prostor Ravnih Kotara i sjevernih dijelova Dalmatinske Zagore. Grad Zadar je grad koji ima tradiciju dugu dvije tisuće godina i oduvijek je bio poznato i vrlo značajno središte ovog dijela obale. Na ovom području su živjeli Liburni prema kojima je ovaj kraj i dobio ime koje se zadržalo i u vrijeme rimskog carstva kada je postojala rimska provincija Liburnia koja je kasnije ušla u sastav provincije Dalmatie. Grad je tijekom svoj vrlo burne prošlosti bio pod nekoliko vlasti i vladara, a najveći pečat su ostavili Mlečani, a u novijoj povijesti je bio pod talijanskom vlašću. Zadar ima vrlo jake turističke argumente koje izuzetno dobro koristi u svakom pogledu tako je njegova kulturno – povijesna baština vrlo značajna i turisti rado posjećuju gradske muzeje, kulturna događanja, a najveću atrakciju danas predstavljaju morske orgulje te spomenik „Pozdrav Suncu“ koji rado sjede na rivi i uživaju u zvucima valova. Zaštitni znak grada je crkva Sv. Donata i katedrala Sv. Stošije. Vrlo laka dostupnost grada čine ga vrlo traženim i grad iz godine u godinu bilježi sve veći broj noćenja. Uz Zadar važnija turistička mjesta su Biograd na moru, Pakoštane koji se izvrsno nadopunjuju sa turističkom ponudom zadarske rivijere. U neposrednoj blizini se nalazi i jedna od najvećih marina na Jadranu u mjestu Sukošan i Vodicama kao vrlo značajna turistička mjesta koja su orijentirana na nautički turizam koji je privlačan zbog vrlo razvedene obale. Veći i značajniji otoci ovog dijela su lako dostupni i zbog toga vrlo posjećeni, a najznačajniji su Ugljan, Pašman, Dugi Otok te NP Kornati. Osim ovih većih uz obalu Sjeverne Dalamcije prostire se cijeli niz malih otoka i otočića koja turisti počinju lagano otkrivati zbog njihove netaknute prirode i polaganog načina života. Na ovom dijelu nalaze se tri nacionalna parka i dva parka prirode koja čine značajnu nadopunu glavnim vidovima turizma. NP Kornati, NP Paklenica i NP Krka su vrlo dostuni te se često organiziraju jednodnevni izleti. Šibenik je grad smješten na ušću rijeke Krke i ima nešto slabije funkcije od susjednog Zadra i Splita. Ovaj položaj mu na neki način odmaže u razvoju, prije svega industrijskom, ali i turističkom. Najpoznatiji je po svojoj gotičkoj katedrali Sv. Jakova koju je izgradio majstor Juraj Dalmatinac i pod zaštitom je UNESCO – a. Od ostalih turističkih mjesta treba izdvojiti Pirovac, Primošten, Vodice, Rogoznica koji privlače veliki broj turista zbog izuzetno lijepe i razvedene obale te privlačnih plaža sa iznimno čistim morem. Turističku ponudu čine i veliki broj apartmanskih naselja, privatnih smještajnih kapaciteta, većih hotela te manjih obiteljskih hotela. Prostor Bukovice i sjevernih dijelova dalmatinske Zagore je nešto turistički slabije valoriziran i zbog nedavnih ranih zbivanja na tome području iako ima značajne turističke potencijale. Seoski i agroturizam, planimor turizam samo su neke od vrsta turizma koje bi se mogle razvijati i unaprijediti cjelokupnu turističku ponudu Sjeverne Damlacije. Treba izdvojiti dva značajnija grada koja ostvaruju nešto turističkog prometa, Drniš i nekadašnji kraljevski grad nad kojim dominira kninska tvrđava kao simbol hrvatske pobjede u Domovinskom ratu.

Srednja Dalmacija je dio koji se proteže rta Ploča na području Rogoznice pa sve do uća Neretve te se dijeli na obalno područje, otočni dio i Dlamatinsku Zagoru tako da se uglavnom podudara sa regijom Sjeverne Dalmacije. Split je najveće makroregionalno središte Dalamcije, ali je usto i najveći grad na primorskom dijelu Hrvatske. Split je veliko gravitacijsko područje Dalamcije te ima jake privlačne funkcije, a i u turizmu se očituje ta njegova funkcija. Grad Split se može pohvaliti vrlo raznolikom turističkom ponudom jer ima vrlo dugu tradiciju koja seže unazad 1700. godina. Kao početak utemeljenja grada smatra se dovršenje Dioklecijanove palače koja je danas uvrštena na listu svjetske kulturne baštine UNESCO – a i ona danas predstavlja zaštitni znak grada Splita uz svoju nadaleko poznatu gradsku plažu Bačvice te vrijedan spomenik Grguru Ninskom čiji nožni palac donosi sreću. Splitska riva je jedna od najposjećenijih na cijeloj našoj obali zbog svoje tradicije koju splićani i dalje njeguju. Grad ima veliki broj muzeja, galerija koje su vrijedan dio turističke ponude, a ova urbana tradicija se izvrsno nadopunjuje sa prirodnim ljepotama koje se nalaze gotovo u samom srcu grada, a najznačajnija je park šuma Marjan omiljeno izletište splićana. Split danas ipak ima jake tranzitne značajke jer iz Splita se putevi račvaju prema ostalim dijelovi ove turističke regije, a pogotove prema srednjodalmatinskim otocima te prema omiškoj i makraskoj rivijeri. Ovakvu funkciju je dobio zahvaljujući izvrsnoj prometnoj povezanosti sa svim tipovima prometa, a nedavno izgrađena autocesta

16

Dalmatina je samo još pojačala takve funkcije. Nedaleko od Splita se nalazi grad Solin koji je imao vrlo važnu funkciju za vrijeme rimske uprave nad ovim područjem. Tada je bio glavni grad provincije Dalmatie, a u samome gradu su vrlo dobro očuvane i konzervirani ostaci nekadašnje metropole. Ova spomenička ostavština je danas najznačajniji dio turističke ponude, ali isto tako valja spomenuti i tok rijeke Jadro na kojem se mogu sresti bijeli labudovi kao jedna od atrakcija Solina. Dalje prema sjeveru smjestio se grad Trogir koji ima jednu reljefnu specifičnost, a ta je da je dijelom smješten na otoku Čiovu. Otok je mostom povezan sa kopnom tako da je vrlo lako dostupan. Najprivlačniji dio grada Trogira je svakako njegova starogradska jezgra utemeljena još u vrijeme antike, a u samome srcu grada nalazi se katedrala sv. Lovre koja je uvrštena na listu UNESCO – ve svjetske kulturne baštine. Jedina mana koja na neki način ometa jači razvoj turima su velike prometne gužve u samome centru grada koje se stvaraju u ljetnim mjesecima. Jedan od prepoznatljivih dijelova ovog dijela su Kašteli kojih ima sedam, ali su manje turistički valorizirani zbog ekoloških problema u kaštelanskom zaljevu. Omiš se smjestio na ušću rijeke Cetine u more gdje je rijeka formirala impoznatan kanjon te se u dijelovima gornjeg toka Cetine kupališni turizam nadopunjuje sa raftingom i pješačenjem planinskim putovima Mosora. Omiš ima dugu tradiciju održavanja festivala klapske pjesme, a ona i danas privlači veliki broj posjetitelja čak i iz okolnih turističkih područja. Makarska rivijera je prostor kojim dominira Makarska, a rivijeri pripadaju još i Brela, Baška Voda, Tučepi, Podgora, Gradac, Drvenik. Gradom dominira planina Biokovo koja je proglašena parkom prirode, a jaki privlačni faktor su i duge pješčane plaže koje se odlikuju velikim stupnjem čistoće i kakvoće mora. U Makarskoj treba spomenuti Malakološki muzej u Franjevačkom samostanu. Na prostoru Dalmatinske Zagore najveći značaj ima grad Sinj koji je najpoznatiji po viteškoj igri Alki, koja se još uvijek održava kao uspomena na pobjedu sinjskih uskoka nad Turcima u 18. stoljeću. Treba još spomenuti i grad Imotski koji je poznat po svoja dva prirodna fenomena, Crvenom i Morom jezeru duboko usječenim u krški teren. Srednjodalmatinski otoci Hrvar, Brač, Vis i Šolta imaju najveći turistički značaj te su vrlo prepoznatljivi na turistističkim kartama. Na Braču se nalazi najviši vrh svih dalamatinskih otoka Vidova gora, ali to nije jedino bitno po čemu je Brač poznat. Puno veći značaj ima brački bijeli kamen od kojeg je sagrađen jedan dio Bijele kuće u Wahingtonu u SAD – u. Ipak najupečatljiviji dio Brača je plaža Zlatni rat kod najvećeg mjesta Supetra i ta plaža se smatra najljepšom plažom na Jadranu. Pučišća, Sumartin, Postira su samo neka turistička mjesta na koja turisti dolaze da bi uživali u tradiciji otočnog života. Otok Hvar je naš najosunčaniji otok odnosno „otok sunca“ i zahvaljući tome je vrlo posjećen. Mediteranski mirisi polja lavande, prostrani maslinici izuzetno kvalitetna vina su samo neki privlačni faktori na otoku. Najveće naselje je grad Hvar koji je značajan po svome gradskom kazalištu i prostranom trgu koji dominira gradom. Osim grada Hvara treba izdvojiti i Stari Grad, Jelsu, Sućuraj mjesta sa vrlo dugom tradicijom bavljenja turizmom koji se isprepliće sa tradicionalnim zanimanjima na otoku. Od turističkih atrakcija vrlo bitna je „procesija za križom“ koja se održava u vrijeme Uskrsa i privlači veliki broj vjernika te Pakleni otoci na sjeverozapadnoj strani otoka. Vis je prva gračka kolonija koju su utemeljili Grci na ovom području te je iz toga antičkoga doba ostalo vrlo mnogo spomenika. Vis je tek kasnije dobio na turističkoj važnosti zbog svoje prometne izoliranosti, ali uvođenjem većeg broja trajektnih linija i brzih brodskih linija je postao dostupniji te samim time i dobio na važnosti. Najznačanija turistička odredišta su mjesta Vis i Komiža, a u neposrednoj blizini Visa se nalazi otok Biševo poznat po Modroj špilji u kojoj je nekada živjela sredozemna medvjedica, jedna od najugroženijih vrsta na Mediteranu.

Južna Dalmacija je obuhvaća krajnje južne dijelove Hrvatske tj. od delte Neretve pa sve do rta Oštra. Ova regija obuhvaća područje grada Dubrovnika, poluotok Pelješac, južnodalmatinske otoke Korčulu, Mljet, Lastovo i Elafite. Ova regija je prometno nešto izoliranija jer još uvijek nije spojena autocestom pa to predstavlja jedan od najvećih problema. No, zahvaljujući dubrovačkoj zračnoj luci i vrlo razvijenim brodskim prometom ova regija ne zaostaje za ostalim turističkim regijama Hrvatske.

Dubrovnik i njegovo područje obuhvaća krajnji dio i čini najuži dio Hrvatske, a proteže se od Neuma na zapadnom dijelu pa sve do rta Oštra na krajnjem jugu. Grad ima veliki značaj za hrvatski turizam i za cijelo ovo područje te zahvaljujući svojem položaju ima vrlo ugodnu klimu koja privlači

17

turiste i tijekom zime. Cijeli grad opasuju zidine unutar kojih se nalazi stari grad Dubrovnik i cijeli stari grad je pod zaštitom UNESCO – a. Unutar gradskih zidina smejštena je najvrijednija spomenička ostavština drvene i moćne Dubrovačke Republike koja je ovaj kraj učinila nadaleko poznatim i prepoznatljivim, a samo neki od njih su Orlandov stup, prepoznatljiv dio grad je dakako i stradun, crkva sv. Vlaha, palača Sponza te mnogi drugi. U gradu se za vrijeme ljetne sezone održavaju mnoga kulturna događanja od kojih treba izdvojiti dubrovačke ljetne igre i koncerte renomiranih umjetnika koji dopunajvaju turističku ponudu grada. Značajnu turističku ponudu grada čine i luksuzni hoteli. Uz dubrovačku obalu pristaje veliki broj cruissera kojima je Dubrovnik redovita postaja na krstarenjim Sredozemljem i dovoze veliki broj turista veće platežne moći. Na kraju valja spomenuti da je Dubrovnik vrijedan simbol hrvatskog turizma i da predstavlja Hrvatsku u cijelome svijetu u najboljem svijetlu. Južno od Dubrovnika je smješten Cavtat gradić koji se nalazi na poluotoku Ratu te ovaj položaj mu daje odfeđenu čar i ljepotu i čini ga vrlo preivlačnim. U Cavtatu se nalazi zračna luka koja ga čini vrlo dostupnim, ali nije samo usputno mjesto prema Dubrovniku već veliki broj turista se zadržava u gradu zahvaljujući prekrasnim plažama, spomeničkoj ostavštini iz vremena Dubrovačke Republike i to Kneževom dvoru, utvrdama, zidinama koje opasuju grad. Poluotok Pelješac je naš drugi po veličini poluotok do kojega se dolazi kopnenim putem preko teritorija BiH ili trajektnom linijom iz Ploča. Pelješac je nadaleko poznat po svoim vinogradima i vrlo kvalitetnim vinima. Njegova duga obala sa brojnim zaljevima čini ga vrlo privlačnim i pogodnim za kupališni turizam. Najvažnije turističko mjesto je Orebić, ali treba izdvojiti i Ston i Trpanj. Korčula sa svojim naseljima Korčulom, Blatom, Veloj Luci, Lumbardi je jedan od najljepših srednjodalmatinskih otoka. Velika razvedenost obale i brojni otočići upečatljiv su i prepoznatljiv dio otoka, a od kuturnih posebnosti treba izdvojiti vitešku igru Morešku, a najpoznatija ličnost porijeklom sa otoka je Marco Polo, veliki istraživač i putopisac. Mljet je naš najzeleniji otok, a nadaleko je poznat po izuzetno kvalitetnim vinima. Na otoku se nalazi veliki broj malih mjesta koja čine posebnost, a otočani su vrlo susretljivi i srdačni ljudi koji čine boravak na otoku još ugodnijim. Zapadni dio je nacionalni park čiji fenomen predstavljaju dva jezera, a na Velom Jezeru se nalazi samostan sv. Marije. Elafitsko otočje skupina četiri veća otoka Šipan, Lopud, Koločep i Jakljan i čine vrlo su privlačni pogotovo za ljubitelje odmora daleko od vreve i urbanih centara. Lastovo je jedan od najudaljenijih hrvatskih otoka no ipak se stanovnici, koji su po tradiciji ribari i težaci, sve više okraću turizmu i osiguravaju svim turistima mir, čistu prirodu, kvalitetnu gastro ponudu. Najveća mjesta su Lastovo i Ubi. Ploče je najmlađi grad u Hrvatskoj i veliki lučki centar južnog Jadrana. Grad se smjestio zapadno od ušća Neretve gdje je rijeka formirala deltasto ušće sa velikim nanosima sedimentnog materijala od kojeg su nastale velike i prostrane plaže. Ovaj kraj je vrlo vrijedan poljoprivredni kraj zahvaljujući plodnom tlu uz rijeku. Metković se smjestio na samoj granici sa BiH i pomoćna je luka Ploča. U neposrednoj blizini metkovića se nalazila antička Narona i danas to predstavlja važan dio ovoga kraja. Jedna od turističkih atrakcija je utrka neretvanskih lađa koja iz godine u godinu privlači sve veći broj posjetitelja.

Gorsko turističko područje je dio koji obuhavća protor starih hrvatskih pokrajina Like i Gorskog Kotara, a sa položajem u zaleđu Sjevernog i Srednjeg Jadrana dobiva sve veći značaj u turističkoj djelatnosti. Ovaj kraj nema preveliki turistički značaj zbog lošije infrastrukture i malih ulaganja u promociju turizma. Ipak postoje neka mjesta koja se ističu svojim posebnostima, bilo da su prirodna ili kulturna. Gorski Kotar je reljefno više područje i odlikuje ga vrlo bujna i raznolika vegetacija, te velike mogućnosti razvoja zimskog turizma zahvaljujući vrlo povoljnoj klimi za taj vid turizma. Od uređenih skijališta valja izdvojiti hrvatski olimpijski centar Bjelolasicu i Platak, omiljeno zimsko izletište Riječana. Zbog svojih prirodnih karakteristika vrlo dobro uporište imaju izletnički turizam, lovni, speleološki te tranzitni turizam jer se ovo područje nalazi na putu prema moru pa se turisti vrlo rado zaustavljaju da bi barem na kratko uživali u netaknutoj prirodi. Nacionalni park Risnjak je jedan od vrlo posjećenih dijelova Gorskog Kotara te planinari i izletnici ne propuštaju posjetiti Risnjak. Važnija turistička mjesta su Fužine, mjesto sa predivnom netaknutom prirodom, jezerima. Delnice su najveći centar ovog dijela Hrvatske, ali i najviši grad i imaju velike pogodnosti za sportsko – rekreacijski turizam. Naš najposjećeniji nacionalni park Plitvička jezera se nalaze na prostoru Like i daju ovome

18

kraju na turističkoj važnosti. Plitvice čine 16 jezera koja se prelijevaju preko sedrenih barijera i veliki su prirodni fenomen. Plitvička jezera su uvrštena na listu svjetske baštine UNESCO – a. Sva okolna mjesta su saživjela sa Plitvicama i domaće stanovništvo sa svojim izvornim proizvodima daju dodatni pečat cijelome kraju. Turističkoj ponudi treba pridodati i Gospić, upravno središte Ličko – Senjske županije i Gospić valja posjetiti zbog vrlo privlačne prirode koja privlači turiste željne aktivnog odmora.

Panonsko – peripanoska turistička regija obuhavaća najveći dio Hrvatske, ali kao i na prostoru Gorske Hrvatske ovaj kraj nije dovoljno iskoristio svoje potencijale te se turizam uglavnom bazira na područja većih gradova i turizam toplica. Grad Zagreb je glavni grad Hrvatske i predstavlja najveće turističko središte cijele ove regije. Zagreb privlači svojom raznolikom ponudom kulutno – povijesne ostavštine, brojnih muzeja i galerija, velikim brojem hotela sa 4 i više zvjezdica koji su pogodni za razvoj kongrasnog turizma, značajno je akademsko središte i velesajamski grad. Grad se prvi puta spominje u 11. stoljeću kada je oformljena biskupija na Kaptolu, u 13. stoljeću je susjedni Gradec postao slobodni grad, a iz toga vremena vidljvi su još i bedemi i zidine. U vrijeme osmanlijskih najezda na ova područja grad je važna utvrda, a ujedinjavanjem Kaptola i Gradeca nastaje današnji Zagreb. Broj stanovnika se u 19. stoljeću povećava za deset puta, a u drugoj polovici 20. stoljeća širi se preko Save. Središtem grada dominiraju parkovi koji čine zelenu potkovu i brojna šetališta te botanički vrt u kojem se nalaze mnoge rijetke biljne vrste. Park prirode Medvednica je omiljeno izletište Zagrepčana koje sa svojim brojnim pješačkim stazama i rekreacijskim sadržajima privlače i brojne turiste. Maksimir je park koji se nalazi u istonom dijelu grada i vrlo je atraktivan po svojim šetalištima i izvornom hrastovom šumom. Hrvatsko Zagroje je krajnje sjevero – zapadno područje Hrvatske i reljefom dominiraju pobrđa čije prisojne strane su zasađene vinovom lozom koja daje vrlo kvalitetna vina. Ovaj kraj je prije svega prepoznatljiv po mnogobrojnim termalnim izvorima kraj kojih su se formirale toplice i razvio lječilišni turizam te velikom broju uvrda i dvoraca iz renesansnog i baroknog razdoblja od kojih su najpoznatiji Trakošćan i Miljana. Od značajniji toplica valja izdvojiti Varaždinske, najstarije u Hrvatskoj, Krapinske, Tuheljske i Stubičke. Sve toplice Hrvatskog Zagorja imaju dugu tradiciju postojanja i taj status su održale i danas te ga nastavljaju razvijati i ulagati u budućnost. Osim lječilišnih funkcija toplice poprimaju sve više i vikend odredišta sa svojom wellness ponudom. Najznačajniji grad i najveći grad ovog dijela Hrvatske je Varaždin, grad koji se prvi puta spominje u 12. stoljeću. Barokni grad smješten u neposrednoj blizini toka rijeke Drave prepoznatljiv je po svojem Starom gradu oko kojega su izgrađene zidine koje ga čine neosvojivim. Grad Varaždin je tijkom 18. stoljeća jedno vrijeme bio i glavni grad Hrvatske. Vraždinsku turističku ponudu čine nadaleko poznate Barokne večeri kada se u gradu odvija veliki broj kuturnih manifestacija, a neke od njih su izvorna izložba starih zanata, počasna gradska stražom koja se može vidjeti u ljetnoj polovici godine. Međimurje je prostor između rijeka Drave na jugu i Mure na sjeveru na kojem se nalazi najsjevernija točka Hrvatsku u mjestu Sveti Martin na Muri. Ipak najznačanije središte Međimurja je grad Čakovec koji ima lijepo uređene parkove, a poznat je po utvrdi Zrinskih i Frankopana. Ovaj kraj je prije svega tranzitno područje gdje se putnici zaustavljaju na svome putu prema Jadranu, ali ovaj kraj ima velike mogućnosti za razvoj turizma prije svega seoskog, lječilišnog i izletničkog. Prostor Bilogorske podravine je prijelazni dio između peripanoskog i panonskog dijela Hrvatske. Od značanijih gradova ovog dijela treba spomenuti Koprivnicu i Bjelovar, ali ovaj kraj nije previše turistički valoriziran nego je više usmjeren na primarne i sekundarne djelatnosti. Dio oko Lonjskoga polja je zamočvareni prostor gdje se nalazi malo selo Čigoč poznato po velikoj koloniji bijelih roda, a cijeli taj kraj je vrijedno ornitološko područje sa bogatim biljnim i životinjskim svijetom. Grad Sisak i njegovo okolno područje je tranzitni prostor, ali treba spomenuti da je Sisak nastao na mjestu antičke Siscie, a danas je značajno industrijsko središte. Banovina je prostor slabije naseljenosti i ovaj kraj je uglavnom je orijentiran na poljoprivredu, ali kako se veći gradovi Hrvatska Kostajnica i Dvor nalaze na samoj granicom sa BiH bitan je tranzitni turizam. Slunj je najznačaniji grad Korduna, te sa svojim rastokama na rijeci Slunjčici čini najljepši dio cijelog ovog područja. Na rijeci su izgrađene brojne mlinice koje su danas pretvorene u ugostiteljske objekte ili male muzeje. Karlovačko područje sa svoje četiri rijeke je prostor koji plijeni svojom prirodom i velikim potencijalima za razvoj aktivnog turizma. Ovo se prije svega odnosi na vožnja kajacima i kanuima te na

19

rafting Kupom. Grad Karlovac je izgrađen na zamočvarenom terenu koji je isušen da bi se izgradila utvrda za obranu od Turaka. Danas ima izrazito tranzitne karakteristike, pogotovo kada je izgrađena Dalmatina. Istočna Hrvatska je reljefno najniži prostor i obuhvaća područje Slavonije i Baranje te mali dio Srijema. Zahvaljujući svojoj tradiciji i dugoj povijesti naseljenosti na ovim prostorima ima izuzetne vrijednosti koje se premalo koriste u turističke svrhe. Lovni, ribolovni, rekreacijski, lječilišni, vjerski, seoski turizam su samo neki od tipova turizma koji imaju veliki potencijal za razvoj. Grad Osijek je najveći grad cijelog područja te ima velike privlačne funkcije za cijeli kraj Slavonije i Baranje. Grad datira još iz vremena antike kada se prvi puta spominje kao Mursa, a kasnije mijenja ime u Eszek u srednjem vijeku. Na desnoj obali Drave se nalazi dio grada Tvrđa koji svojom ljepotom privlači veliki broj znatiželjnika. U samome centru grada na Trgu Ante Starčevića nalazi se srkva sv. Petra i Pavla te uz rijeku Dravu duga šetnica. Đakovo je grad koji je smješten na najzaravnjenijem dijelu Slavonije i njegova impozantna katedrala te ergela konja lipicanaca. Baranja je dio koji se nalazi sa lijeve obale rijeke Drave, a njezin sjeverni dio graniči sa Republikom Mađarskom. Ovaj kraj je nadaleko poznat po svojim vinima i izuzetnoj gastronomskoj ponudi. Najznačanije gradsko središte je Beli Manastir koji sa manjim mjestima, Kneževi Vinogradi, Batina, Darda, čini zaokruženu cjelinu koja ima velike turističke potencijale. Na ušću rijeke Drave u Dunav oformilo se prostrano poplavno područje Kopački rit koji je proglašen parkom prirode te u središnjem dijelu Istočne Hrvatske gora Papuk, također park prirode. Vinkovci su grad koji se nalazi na području Srijema, a značajan je po velikoj kulturnoj manifestaciji Vinkovačke jeseni, koje pokazuju tradiciju cijelog područja Slavonije, Baranje i Srijema. Grad Vukovar valja spomenuti zbog duge tradicije naseljenosti na području Vučedola gdje je pronađena Vučedolska golubica, simbol grada Vukovara. Nakon Domovinskog rata turizam u gradu je nezantan, ali se sve više počinje oporavljati. Na Fruškoj gori smjestio se gradić Ilok, najistočnije mjesto u Hrvatskoj , koje je poznato na vinskim cestama Slavonije, a u gradu se nalazi dvorac sa kojeg se pruža predivan pogled prema Vojvodini i Srijemu. Slavonska podravina je prostor koji obuhvaća područje oko rijeke Drave od Bilogore pa sve do ušća rijeke u Dunav, a na tom potezu senalaze gradovi Virovitica, Slatina, Našice, Orahovica, Donji Miholjac, Valpovo. Ovaj kraj je pogranično područje pa ima mogućnosti razvoja tranzitnog turizma te posebno izletničkog turizma uz ravnice i poloje rijeke. Slavonska posavina je dio na kojem se nalaze značaniji gradovi Slavonski Brod i Županja. Slavonski Brod je srednjovjekovni grad izgrađen prije svega za obranu od Osmanlijskih pohoda prema zapadu, a danas su sačuvani ostaci zvjezdaste tvrđave. Požeška kotlina ili „Zlatna dolina“ je prostor koji je okružen sa Papukom, Krndijom, Dilj gorom, Požeškom gorom i Psunjem, a kotlinom dominira grad Požega, prepoznatljiv po jednim od najljepših trgova te po crkvi sv. Duha, Franjevačkom samostanu, baroknim građevinama. U neposrednoj blizini Požege nalazi se gradić Kutjevo nadaleko poznato po svojim vinima i vinskom podrumu, čije bogatstvo može zahvaliti osunčanim stranama koje su vrlo pogodne za uzgoj vinove loze.

20

LITERATURA

Blažević, Ivan: Turistička geografija Hrvatske, II izdanje, Pula, 1997.

Bratulić, Josip: Istra, zavičaj starina i ljepota, Pula

Skupnina autora: Istra – Terra Magica

Prirodne znamenitosti Hrvatske, Školska knjiga, Zagreb, 1985.

Crkvenčić, Ivan: Geografija Hrvatske, Školska knjiga, Zagreb, 1974.

21

ISPITNA PITANJA

1. Europa u svjetskim turističkim krugovima i Hrvatska u europskim turističkim krugovima2. Veličina, granice i oblik teritorija Hrvatske 3. Geografski položaj Hrvatske u Europi4. Osnovna obilježja kretanja broja stanovnika 5. Gospodarska, nacionalna, vjerska i struktura stanovništva6. Svjetska turistička kretanja i prostorni obuhvat7. Turističke velesile svijeta i receptivni dijelovi svijeta 8. Povijesni razvoj turizma u Hrvatskoj 9. Prednosti prometnog položaja Hrvatske i njegova važnost 10. Prednosti geografskog pložaja Hrvatske 11. Prirodne pretpostavke i čimbenici za razvoj turizma u Hrvatskoj12. Reljef , klima, biljni i životinjski svijet Hrvatske 13. Urbanizacija Hrvatske14. Prostorni raspored stanovništva Hrvatske 15. Nacionalni parkovi Hrvatske 16. Ostali oblici zaštite prirode u Hrvatskoj 17. Osnove geografske i turističke regionalizacije Hrvatske 18. Zapadna i istočna turistička regija Istre 19. Pulsko turističko područje 20. Opatijska rivijera 21. Kvarnerski otoci i primorje 22. Vinodolska rivijera 23. Crikvenička rivijera 24. Podvelebitsko primorje 25. Zadarsko turističko područje i prostor Ravnih Kotara 26. Zadarski arhipelag27. Srednja dalmacija, splitsko turistička regija 28. Trogirsko i kaštelansko primorje 29. Sednjodalmatinski otoci 30. Omiška i Makraska rivijera 31. Dalatinska Zagora, Sinj, Imotski32. Dubrovačko primorje i Elafitsko otočje 33. Pelješac i južnodalamtinski otoci34. Gorski Kotar 35. Lika 36. Središnja Hrvatska, Zagreb, Hrvatsko Zagorje, Međimurje, Varaždin37. Banovnina i Kordun 38. Turizam istočne Hrvatske 39. Turizam u Osijeku i većim slavonskim gradovima

22