BalkanDownload

QAIS

AKBAR

OMAR

UTVRDA S

DEVET KULA

OBITELJSKA

PRIČA

DJEČAKA

IZ

AFGANISTANA

Prevela

s

engleskoga

Danijela

Banović

BalkanDownload

Ako

ti

se

tuga

naseli

u

srcu,

gdje

će

biti

dom

radosti?Izmiješane

su

životne

tuge

i

radosti.Nitko

ih

ne

može

razdvojiti,

osim

Onog

koji

ih

je

stvorio.Pravi

ljudi

ne

umiru

od

smrti.

Smrt

svoju

smrt

pronalazi

učovjeku.Pravi

ljudi

ne

umiru

od

smrti.Smrt

svoje

ime

pronalazi

u

čovjeku.Kad

se

čovjekovo

ime

poštuje,

smrt

nema

ime.

Tako

je

govorio

moj

djed

BalkanDownload

Prolog

Ispričat ću vam priču.« Moj djed se namještao s lončićem zelenog čaja nadugačkom jastuku pored prozora. Sjeo sam uz njega i pogledao njegovo lice,staro ali bez bora. Posrajao sam tinejdžer. Pronalazio sam svoje priče. Glasmi je postajao dublji, grublji. Ali uvijek sam imao vremena za djeda.

»Mula Nasredin1 živio je u jednom selu nedaleko odavde.« Naravno, tonije bila istina. Mula Nasredin živi samo u narodnim pričama umuslimanskom svijetu. Ali djed je uvijek tvrdio da nam je on susjed.Nasmiješio sam se djedu kad me obgrlio jednom rukom i privukao k sebi.

»Svakog jutra, na magarcu bi došao do mjesta na koje nitko ne ide. Zašto ibi? Bog ga je napravio kako bi pokazao ljudima pravo značenje riječi pustazemlja.

Nakon nekog vremena njegov susjed Ali-kan postao je vrlo znatiželjan,htio je znati zašto se starac svakoga dana vraća na to mjesto. Poslao je sinada pita može li išta učiniti kako bi Mula Nasredinu život bio bolji.

Na taj je način Ali-kan htio doznati što Mula Nasredin smjera. Na našojstrani svijeta, vrlo je nepristojno pitati takve stvari izravno.

Mula Nasredin bio je oduševljen što vidi Ali-kanova sina i ponudio mu jebombon koji mu je zapeo u džepu. Dječak je pristojno odbio. Zatim ga jeMula Nasredin upitao, ›Zašto si sam? Gdje su ostali?‹

Ali-kanov sin upitao je Mula Nasredina, ›Koga očekuješ?‹ Mula Nasredinnije bio spreman na takvo, smatrao je, šašavo pitanje. ›Dakle‹, rekao je.›Jednog dana ovdje bi se moglo dogoditi nešto dobro. A bude li tako, okupitće se veliko mnoštvo i bit će teško vidjeti što se događa. Ali ja sam ovdjeprvi‹, izjavio je uz svoj poznati osmijeh, ›i sve ću dobro vidjeti!‹« Djed jeprinio čaj usnama, a ja sam se hihotao.

Bio sam prestar za priče o Mula Nasredinu, a premlad da bih razumio

BalkanDownload

koliko se mudrosti nataložilo u njima kroz mnoga stoljeća. Nasmijao sam sejer sam volio biti s djedom.

No sada, toliko mnogo godina poslije, često mislim na tu priču.Kada su prije deset godina stranci došli u Kabul, pitali su što bi mogli

učiniti da nam život bude bolji. Mnogo smo im puta rekli kakva nam pomoćtreba. Poput Mula Nasredina, i ja sam optimist. Nešto dobro bi se još moglodogoditi. Dogodi li se, sve ću dobro vidjeti. Do tada, pak, svaki dan čekam,čekam i čekam.

Pozivi uvijek dođu rano ujutro. Ponekad se još uvijek molim kad začujemzvonjavu majčinog telefona na katu. Nagnem se naprijed i glavom dodirnemmolitvenu prostirku i dodatno se potrudim usredotočiti na drevne stihove kojimi struje mislima.

Allahu ekber. Subbana rabbial-A'la...Čak i prije nego što majka odgovori, znam tko zove.To je moja teta, iz Kanade. Upravo se vratila s vjenčanja na kojem je

upoznala obitelj koja ima kćer, prekrasnu djevojku, vrlo inteligentnu iduhovitu. Vrlo dobra obitelj. Oni su iz Kabula, iz Kandahara ili Mazar-e-Sarifa, a naš djed poznavao je njihova strica ili je njezin otac išao u Srednjuškolu Habibija s rođakom našeg susjeda koji je nekad upravljao HotelomAriana prije nego što je uništen, ili...

Kul Huvallahu 'l-Abad. Allahu 's-Samad. Lam jalid ua lam julad. Ua lamjakun labu kuffuan Ahad...

Moja je teta u Kanadi trideset godina. Mislim da ondje poznaje sve ostaleAfganistance. Mnogima je pomogla kad su tek došli, iako je i sama bilamlada udovica s kćerkicom u nepoznatoj zemlji čiji se Jezik trudila svladati.No, Afganistana nikad ne zaboravljaju dobrotu. Sad, kamo god ode, lijepo jeprimaju oni kojima je pomogla i poštuju je zbog dobra srca. Gotovo svakogtjedna, osim za vrijeme ramazana, pozvana je na neko vjenčanje.

Vjenčanja su mjesta na kojima moja teta ulazi u trag mladim ženama koje

BalkanDownload

poznaje otkad su bile bebe. Promatrala ih je kako odrastaju i vidjela kakopotpuno iskorištavaju prilike koje nikad ne bi imale u Kabulu. Sve vrijemeimala je na umu popis budućih muževa za njih - nećaka, susjeda, sinovabivših učenika iz vremena kad je bila učiteljica - uvijek u iščekivanju danakada će moći biti od pomoći.

Inna atajnake 'l-kevser, fa-salli li-rabbike ua 'nhar, inna šaniake hua 'l-abtar.

Dvadeset i devet mi je godina. Završio sam fakultet. Imam vlastitu tvrtkukoja se bavi izradom sagova i ponekad surađujem sa strancima. Imam objeruke i noge, što se ne podrazumijeva u Afganistanu prepunom mina. Potječemiz dobre obitelji i još nisam oženjen. Ja sam Paštun s očima Hazarazahvaljujući šukunbaki čijeg se imena nitko ne sjeća jer je bila žena, a bila jeiz nekog srednjoazijskog plemena mongolskih korijena. Utjelovljenje sammješavine naroda koja obuhvaća cijeli svijet, a zovemo je Afganistana.

Dam teti razlog da ide na vjenčanja onih večeri kad je umorna ili kada jesnijeg predubok. Dam joj nešto o čemu može razgovarati, nekog kime semože hvaliti. Ja prodajem sagove. Ona prodaje mene.

Kako da joj onda kažem da, iako zvuči ludo, volim Afganistan? Da volimbiti Afganistanac? Da želim opet izgraditi ono što su mnogi drugi uništili?Znam da će trebati mnogo vremena. Ali ja sam tkalac sagova. Razumijemkako, polako, jedan čvor slijedi drugi sve dok se ne pojavi uzorak.

O Bože, zar ne možeš istkati moju sudbinu da budem blizu ovim ljudimakoji mi znače više nego bilo koji drugi na svijetu?

Amen.Kad završim s molitvom, sjednem pored visokih prozora koji gledaju dolje

na Sveučilište u Kabulu i planine iza njega. Prašina je tako gusta čak i u ovajrani sat da jedva razaznajem obris šiljastih vrhova u zoru.

Kabul je postao vrlo prašnjavo mjesto. Koliko milijuna ljudi sada živiovdje? Nitko ne zna. Kad sam bio mladi, bilo nas je samo osam deset tisuća.Veliki grad s velikim kućama koje imaju velike vrtove. Sad živimo na

BalkanDownload

obronku planine, kao koze, na zemlji koju nam je prodao bespravni vlasnik.Sunce se diže iza planina i gori kroz prašinu s masnim odsjajem. Oslanjam

se na jastuk koji su izradili nomadi koji svake godine putuju sa svojimstadima preko milja i milja suhe zemlje u potrazi za komadićem trave. Mojaobitelj bili su nomadi sve dok se djed nije naselio u Kabulu. Sada nemamostoke, ne računamo li mačku na krovu.

Moja najmlađa sestra donosi mi termosicu zelenog čaja i vijest da je zvalateta iz Kanade. Ne odajem joj da sam već pogodio. Ne želim joj pokvaritiradost dok mi to govori. Ima vragolast sjaj u oku. Znam da se želi našaliti uvezi s djevojkom koju je teta opisivala. Dosad, naravno, moja je majka većispričala sve detalje sestrama. Pokušava odrediti jesam li raspoložen za šaleili ću je otjerati.

Na kraju, odlazi hihoćući se sama sa sobom. Ako ikada odem odavde,nedostajat će mi više nego što se o tome usudim misliti.

Ponekad se pitam je li djedu bilo teško napustiti otvorena prostranstvasvojih nomadskih dana radi zidina grada koje ograničavaju. Razmišljam osvom učitelju, Mevlani Dželaludinu Muhamedu iz Balha, kojeg svijet poznajekao Rumija. Morao je pobjeći iz naše zemlje kada je najveći učitelj našihratnih voda, Džingis-kan, opustošio našu zemlju i sve uništio.

Vrijeme je da se popnem na doručak. Moj je otac već otišao na biciklupredavati fiziku u srednjoj školi. Moja se majka priprema otići u ured gdjekoordiniraju pomoć za prirodne katastrofe. Dvije najmlađe sestre idu u školui popravljaju bijele marame preko crnih uniformi dok izlaze kroz vrata i krećunizbrdo.

Druga sestra pripremila mi je jogurta i voća u kuhinji. Studira agronomijuna Sveučilištu u Kabulu i uskoro će poći na predavanja. Brat vježba u sobiiznad mene, stvara sitne oblačiće prašine dok preskače uže.

To su stvari koje se događaju svaki dan. To je ritam moje obitelji izjutra.Te obične stvari uvijek će me pratiti, to je ono u što sam siguran.

Nesigurnost lebdi gusta kao prašina u zraku. Ne znam kamo će nas

BalkanDownload

odvesti staza života. Nije u mojoj prirodi sjediti i čekati da se nešto dogodi,poput Mula Nasredina. No na trenutak, ne mogavši gledati naprijed, pomiriosam se s time da gledam unatrag kako bih zabilježio ono čemu sam svjedočioovih nekoliko čudnih i turbulentnih godina koje sam upoznao.

Možda ću jednog dana sve to bolje razumjeti. Možda će i drugi. Moždaova knjiga pomogne.

Inšaallah.

BalkanDownload

PRVI

DIO

Sveti

ratnici

BalkanDownload

1.

U doba prije

U doba prije sukoba, prije raketa, prije ratnih voda i njihovih lažnih obećanja,prije nego što su mnogi koje smo poznavali nestali u grobovima ilinepoznatim zemljama, prije talibana i njihova ludila, prije nego što je mirissmrti svakodnevno lebdio u zraku, a zemlja bila natopljena krvlju, dobro smoživjeli.

Nemamo fotografija. Bilo je previše opasno držati ih za vrijeme talibana,pa smo ih uništili. Ali prizor našeg života prije nego što je sva nada napustilaAfganistan ostaju oštri i jasni.

Moja majka nosi kratku suknju, sjedi u svom uredu u banci, uslužujedugačak red klijenata. Poštuju je zbog poznavanja bankarstva i sposobnostida ljudima riješi probleme.

Moj otac izgleda kao filmska zvijezda u trapez-hlačama dok juri ulicamaKabula na svom motoru. Ponekad me čvrstim pojasom priveže sebi za leđa.Njegova duga kosa vijori na vjetru dok se vozimo. Kad oštro skrene uzavoju, metalni štitnici koje nosi na koljenima bacaju iskre u zrak kadzagrebu po kolniku. Sljedećeg dana govorim o tome prijateljima iz razreda ioni mi zavide.

Moji stričevi odlaze na službena putovanja u druge zemlje i kad se vratenose odjeću po posljednjoj modi. Djed, uredno počešljane guste sijede kose,elegantno je odjeven u dobro skrojena odijela iz Italije koja naglašavanjunjegovo bogatstvo. Kad uđe u prostoriju, dominira njome.

Djed je impresivan muškarac, visok, širokih ramena.

BalkanDownload

Kao mnogi Paštuni izgleda kao jedan od naših predaka, koji su bili Zidovi.Ali za razliku od mnogih drugih Afganistanaca, njegovo je tamnoputo licesvježe izbrijano. Najviše se uočavaju njegove krupne crne oči. Tako duboke.Autoritativne. Blage.

Prizori samo nailaze. Ponekad se prikažu kao male scene.Otac me zove da se spremim za školu. Otvorim oči i pogledam na sat

iznad kreveta. Prerano je, ali što da mu kažem? Otac mi je. Ja sam mu sin.Sinovi Paštuni moraju slušati oca.

Ali još nisam spreman za buđenje. Trljam oči. Otac me i dalje zove.»Ustani! Stavi rukavice. Čekam te u ringu.« Želi da vježbam s njim prije

doručka. Počeo me trenirati kako bih postao slavan boksač poput njega ikako bih se borio na međunarodnim natjecanjima.

Mrzim rano buđenje, ali volim vježbati s ocem. Uvijek pusti da gapobijedim, iako mi je sedam godina.

Volim i školu. Nikad ne izostajem. Pametan sam i omiljen. Ponekad sedječaci žale ravnatelju na mene kad ih udarim šakom u lice. Ravnatelj mebrani jer je djedov najbolji prijatelj. Ali nikad mi se ne nasmiješi.

Sestra i ja smo u istoj školi. Starija je od mene godinu i pol, pa čakpametnija i omiljenija, no ona nikad ne udara šakom djevojčice iako je kćivrlo poznatog boksača.

Srce našeg svijeta je djedova kuća.Djed ju je izgradio potkraj šezdesetih dok je bio viši računovođa u Bank-

e-Mille, Afganistanskoj narodnoj banci. Zemlja je bila u procvatu i vidio jeda će Kabul nadrasti svoje zavojite tisućljetne ulice uz rijeku Kabul.

Kupio je oko pet jutara na udaljenijoj strani male strme planine s dva vrhakoja je Kabul stoljećima štitila s juga i zapada. Na zemlji iza njih tada su bilasamo imanja sa selima od sušene opeke, ali ne zadugo.

BalkanDownload

Djed je proučio zemlju, razgovarao s farmerima koji su je poznavali ipažljivo odabrao dio koji je imao najbolji zdenac. Oduvijek smo imali vodu,čak u najsušim mjesecima, čak i kad je susjedi nisu imali. Ogradio je većinuzemlje čvrstim betonskim zidom, ali dio je odvojio za školu za svu onu djecuza čije je obitelji znao da će obradivu zemlju pretvoriti u naselje.

Moj otac i šestero od njegove sedmero braće, zajedno sa suprugama idjecom, udobno su živjeli unutar djedova zida. Mogao sam se igrati s više oddvadeset petero rođaka, većina su bili moji vršnjaci. Svaka obitelj imala ječetiri velike sobe za sebe. Naše su gledale na golemi vrt sa šezdeset stabalajabuke Macintosh. Djedov rođak donio ih je iz Amerike kao grančice koje jezatim nakalemio na korijenje afganistanske jabuke. Bile su vrlo rijetke uAfganistanu i ponosio se što ih ima.

Na jednom kraju imanja nalazila se zgrada na dva kata sa stanovima iznadtrgovina u prizemlju koja se protezala čitavu ulicu. Svi prozori stanovagledali su na ulicu. Nijedan Afganistanac ne želi da mu stranci gledaju uobiteljski vrt.

Moj otac napravio je gimnastičku dvoranu u jednoj od trgovina. Svaki dannakon škole, deseci mladića došli bi trenirati boks. Moj rođak Vekil i jagledali bismo ih s pločnika kako udaraju u vreće, rade sklekove ili preskačuuže, dok bi otac boksao s jednim ili ponekad dvojicom odjednom u ringu kojije napravio.

Vekil je bio pet godina stariji od mene. Dao bi mi da ga koristim kaoboksačku vreću kad bih oponašao boksače. Svaki put kad bih ga udario,smijao se.

Djed je jednu veću trgovinu koristio kao skladište za svoje sagove. Imalaje debela vrata s jakim lokotom i bila ispunjena slatkim, lanolinskim mirisomvune. Unutra je imao na tisuće sagova. Moji rođaci i ja voljeli smo skakati sjedne na drugu visoku hrpu sagova.

Svi moji stričevi imali su vlastite tvrtke, osim Vekilova oca. On je bio

BalkanDownload

bojnik u afganistanskoj narodnoj vojsci. Uvijek je govorio, »Biznis je previšerizičan. Većina tih biznismena dobije infarkt ili umru mladi.« Bio je najstarijidjedov sin i stoga je imao posebno mjesto u obitelji. On i žena uživali su uopuštenu životu na njegovoj vojničkoj plaći s Vekilom, mojim najdražimrođakom i njihovim dvjema kćerima.

Jednog je dana otišao u svoj ured i nikad se nije vratio. Još uvijek neznamo je li živ ili mrtav. Bilo je to u vrijeme kad sam prvi put čuo riječ»komunisti«, ali tada nisam znao što znači. Više od dvadeset pet godinanjegova žena čeka da se vrati kući. Čak i sad potrči do vrata kad god tkopokuca.

Moj je otac bio treći sin. Kao svi moji stričevi, i on je imao samo jednuženu. Nije bio običaj u našoj obitelji imati više od jedne.

Naši susjedi poštovali su oca kao svetog čovjeka. Dolazili bi k njemurazgovarati o svojim tvrtkama i problemima. Zvali su ga lala, »stariji brat,«iako su neki od njih bili i stariji od njega. Rekli bi mu, »Tvoje su misli starijeod tvojih godina.« Bio je čovjek spreman iskušati sve. Nije znao za riječ»Ne«.

Bio je jedini očev sin koji se bavio sagovima. Njegovih petero mladebraće gledali su na sagove kao na nešto iz prošlosti. Gledali su u budućnost,zarađivanje novca na nove načine.

Jedan je uvozio robu iz Rusije. Druga dvojica uvozila su lijekove koje suprodavali ljekarnama po cijelom Afganistanu.

Često bismo zajedno večerali, više od pedesetero nas sjedilo bi najastucima oko prostirke na dobro podšišanom travnjaku koji je djed zasijaona rubu našeg dvorišta. Nad nama su visile šarene žaruljice. Nakon večere,djed i sinovi sjedili su u krugu i razgovarali o svojim poslovima ili o tome nakoja bi sveučilišta u Europi i Americi trebali poslati moje bratiće i mene.

Žene bi bile u zasebnom krugu i razgovarale o svojim stvarima. Nastarijim je ženama bilo da pronađu dobre muževe za mlađe, kao za očeve

BalkanDownload

dvije neudane sestre koje su živjele s nama. Njegove dvije starije sestre većsu bile udane i odselile su se u kuće obitelji svojih muževa u druge dijeloveKabula. Kad bi starije žene pronašle dobre prilike, rasprava se moglanastaviti mjesecima i uključiti čitavu obitelj dok se ne bi donijela odluka.

Moji rođaci i ja sjedili bismo u drugom krugu, dječaci i djevojčicezajedno, i jedni drugima pričali strašne priče i gledali u vedro noćno neboKabula s mjesecom i zvijezdama raspršenim po njemu. Kad bismo se umoriliod priča, oblikovali bismo životinje od zvijezda i smijali se.

Ponekad, nakon što bismo završili s jelom, moj otac ili neki od stričevaodveo bi nas djecu na drugu stranu planine i kupio sladoled u parku Sahr-e-Nau ili nas odveo u neko kino u Kabulu na indijski ili američki film.

Kabul je tada bio poput velikog vrta. Stabla su bila nanizana po širokimulicama i dodirivala se gore u visokim, lisnatim lukovima. Grad je bio punnjegovanih parkova. Svaka kuća imala je vrt sa stablima nara, badema imarelice. Čak je i planina s dva vrha bila prekrivena niskim korovom itravom koja bi oživjela s proljetnim kišama. I u proljeće i u jesen, nebo bi seispunilo pticama vodaricama koje su se odmarale u močvarama oko gradadok su letjele od ruskih stepa do Indije. Drevni podzemni kanali donosili suvodu iz planina i održavali naše vrtove zelenima.

Svakog petka, na muslimanski sveti dan kad su škole i tvrtke zatvorene,odnijeli bismo velik ručak u vrt nekog susjeda ili na mjesta za izlet poredjezera Karga ili u dolinu Pagman, a ponekad i daleko, sve do prijevojaSalanga, visoko u planinama Hindukuša, sat vremena vožnje sjeverno odKabula. To je bio dan koji šira obitelj provodi zajedno, u gostima, šali iogovaranju.

Rođaci i ja penjali bismo se brdima, a stariji se odmarali naslonjeni nagoleme jastuke u sjeni vrba ili ispod širokih grana istočne platane. Mojeneudane tete bile su zauzete kuhanjem vode za ostale, a oni su ispijali čaj začajem. Tih dugačkih popodneva izmjenjivale su se dok bi raspredale o nekommalom događaju i pretvarale ga u veliku priču kojoj su se sve smijale. Sve

BalkanDownload

su pokušavale nadmašiti jedna drugu, naravno. One su Afganistanke. Od svihnjih, moja je majka bila najbolja.

Moji su stričevi bili bubnjari na tabli, a otac je svirao drvenu frulu, iakonikad nije pohađao satove. Ostajali bismo do kasno navečer, pjevali, plesali ikuhali nad otvorenom vatrom.

Ponekad bi na tim izletima rođaci održali natjecanje iz školskih predmeta.Onaj tko bi postigao najviše bodova mogao je tražiti da mu ostali rođacikupe što god poželi, bez obzira na cijenu. A bili smo silno natjecateljskiraspoloženi. Roditelji su bili suci i glasno bi navijali svaki put kad bi tko odnas dao točan odgovor. Ponekad bi natjecanje završilo neriješeno. To smomrzili.

Katkada bi se neki rođaci posvađali i ne bi razgovarali dan ili dva. Ali tonije moglo dugo trajati. Naše su igre bile važnije i nikad ne bi završavale,igrali se mi skrivača u vrtu, pikulali se ili vozili na biciklima u parku poredkuće, a osobito kad bismo puštali zmajeve s krova.

Svakog popodneva u proljeće i na jesen kad bi vrijeme donijelo laganpovjetarac, stotine zmajeva ispunile bi nebo nad Kabulom i ostali bi ondjesve do mraka. Puštanje zmajeva bilo je više od igre; bilo je stvar najvećegosobnog ponosa presjeći suparniku uzicu zmaja. Trik se sastojao u tome dauzicu svog zmaja brzo i silovito povučeš preko suparnikove i presiječeš muje.

Vekil je bio gospodar zmajeva, učitelj puštanja zmajeva svima nama.Djeca na ulici prozvala su ga »Vekil, Okrutni Rezač« jer je prerezao tolikonjihovih zmajeva.

Jednog popodneva Vekil me pogledao dok smo išli na krov sa zmajevima irekao, »Odmjerimo snage!« Kao i obično, dugačka crna kosa padala mu jepreko čela i dodirivala guste obrve. A ispod njih nalazile su se dubokousađene tamne oči koje su blistale, uvijek.

Rekao sam »OK« iako sam znao da će me odmah presjeći. Ali odnajranije dobi uče nas da nikad ne bježimo od odmjeravanja snaga, čak i kad

BalkanDownload

mislimo da ne možemo pobijediti.Krov djedove zgrade bio je idealan za puštanje zmajeva. Dizao se visoko

iznad drveća koje je raslo uz ulicu, bio je poput pozornice. Ljudi ispod -odrasli kao i djeca - vidjeli bi zmajeve kako se dižu u zrak, i prestali bi raditišto god su radili kako bi promatrali ishod. O dobroj borbi govorit će se jošdanima poslije.

Nakon što su nam zmajevi bili u zraku pola sata bockajući se i glumećinapade, Vekil je začuđeno uzviknuo s drugog kraja krova, »Mnogo si naučio!Dosad bi mi trebalo samo pet minuta da te presiječem, a sad je već prošloviše od pola sata i ti si još na nebu.«

Odjednom, upotrijebio je trik koji mi još nije pokazao. Njegov se zmajomotao oko mog kao da ga pokušava ugušiti. Osjetio sam kako uzica umojoj ruci postaje labava i moj se zmaj, na leđima, njihao naprijed-natrag kaojesenji list te odlebdio preko neba sve dalje od mene.

Vekil se nasmijao i od puštanja zmaja napravio još veću predstavu kako bisvi na ulici mogli vidjeti da je opet pobijedio. Brzo sam se spustio stubamapo drugog zmaja.

Berar, mladi Hazar koji je radio s našim vrtlarom, volio je borbe zmajeva.Sve vrijeme dok sam se borio s Vekilom pažljivo je pratio svaki skok,zavidan.

Berar je bio nekoliko godina stariji od Vekila, visok, zgodan i marljiv.Njegova je obitelj živjela u Bamijanu gdje su veliki Budini kipovi biliuklesani u planine. Berar mu nije bilo pravo ime. Berar na hazarskom znači»brat«. Nismo znali koje mu je pravo ime, a njemu nije smetalo što gazovemo Berar.

Dok je napetost između Vekila i mene jačala, Berar nas nije mogaoprestati gledati. Stari vrtlar nekoliko mu je puta nestrpljivo rekao, »Korov jeu zemlji, ne na nebu. Spusti pogled.« Vrtlar je uvijek bio grub prema Beraru.

»Pusti dečka na miru«, rekao je djed vrdaru. Zajedno su radili nadjedovim voljenim grmovima ruža. Upravo sam bio pustio drugog zmaja u

BalkanDownload

zrak. Djed je kimnuo Beraru. »Idi«, rekao je.Berar je potrčao na vrh krova gdje sam se ja trudio dobiti visinu i izbjeći

Vekilove rušilačke napade. Berar je od mene uzeo uzicu i rekao mi da držimkalem.

Nikad prije nisam vidio da Berar pušta zmaja. Stalno sam mu govorio,»Kaško! Kaško! Uvuci ga!« Ali Beraru nisu trebale moje upute. Točno jeznao što učiniti. Vekil mi je doviknuo da mogu imati i stotinu pomagača, alida će me ipak presjeći. Iako visok i mršav, bio je vrlo snažan i bjesomučno jeuvlačio svog zmaja kako bi njime kružio oko mojega.

Berar je podignuo našeg zmaja jako brzo, sve dok u trenu nije bio iznadVekilovog. Zatim je njime zaronio tako brzo da se poput kamena sunovratiokroz zrak. Odjednom, tu se našao Vekilov zmaj, lelujajući naprijed-natragslijeva nadesno, lebdeći prema Kandaharu, odvojen od sada mlitave uzice uVekilovoj ruci.

Uspeo sam se na Berarova ramena i vriskao od radosti. Uzica mog zmajabila je u mojim rukama. Moj je zmaj bio visoko na nebu, izgledao je kaosićušna ptica. Djeca iz susjedstva na ulici su također vikala. Nisu vidjeli dato Berar čini, samo mene na Berarovim snažnim ramenima kako kličem ivičem: »Prerezan je Vekil, Okrutni Rezač!« Poljubio sam Berara puno puta.Bio je moj heroj. Dao mi je nadimak »Rezač Okrutnog Rezača« iako je onbio taj koji je to omogućio.

Vekil se durio i dva dana nije sa mnom razgovarao.Imali smo još jednog bratića, bio je nekoliko mjeseci mladi od mene.

Nikad se zapravo nije slagao s drugima. Vekil ga je zvao kretenom. I svidrugi rođaci su ga počeli zvati Kreten.

Ako bi kupio novu odjeću, prošao bi ispred nas da nam je pokaže i kaženešto glupo. »Otišli smo u trgovinu u Sahr-e-Nau koja se otvorila prijenekoliko tjedana. Sve što prodaju donose iz Londona i Pariza. Vlasnik jerekao mojim roditeljima da imam dobar ukus u odijevanju. Mislim da si vi nemožete priuštiti ovakvu odjeću.« Kad bih pitao koliko je platio, utrostručio bi

BalkanDownload

cijenu.Vekil bi pitao, »Hej, Kretenu, izvodi li ta tvoja odjeća magične trikove za

takvu cijenu?«Kreten nikad ne bi očekivao šalu i rekao bi nešto glupo poput, »Kakve

trikove?«»Možeš li zbog nje biti manje ružan?« odvratio bi Vekil, a glas bi mu se

raspuknuo u vrištećem cereku.Svi bismo se nasmijali, a Kreten bi otrčao prema svojoj kući požaliti se

roditeljima. Mi bismo otrčali na krov ili izvan dvorišta ili bismo se skrili ugaražu u auto mog oca kako bismo izbjegli kaznu.

Jednom kad je odjenuo svoju lijepu odjeću i pravio se važan, Vekil jenapunio usta vodom, a ja sam ga udario šakom u trbuh. Zbog toga ju je Vekilispljunuo po Kretenu. Jadni Kreten nas je pogledao u nevjerici i bijesno pitaozašto smo to učinili.

Vekil mu je rekao, »Treniramo čvrstoću. Neočekivano udaramo jednidruge, da budemo spremni potući se s nekim. I ti bi trebao biti žilav.« Zatimbismo ga udarili šakom u trbuh, ali izbjegavali smo lice kako ne bismoostavili nikakve masnice jer smo znali da bismo zbog toga dobili po riti odnjegovih roditelja.

Kreten je uvijek čitao. Za svoju dob, imao je i više informacija nego štomu je trebalo. Imao je i dobro pamćenje. To nas je još više nahuškalo protivnjega.

Vekil je provocirao Kretena sve vrijeme kad smo bili kod kuće i igrali se srođacima. No vani, Vekil ne bi nikom dopuštao da ga gnjavi. Vekil nam jesvima bio poput starijeg brata. Kad bi se Kreten potukao s dječacima izsusjedstva, što se često događalo, Vekil bi ga branio. Kad bismo igralinogomet u parku, Vekil bi se uvijek pobrinuo da Kreten i ja budemo unjegovoj ekipi kako bi nas mogao štititi.

Naši susjedi bili su poput nas, tihi i obrazovani ljudi. Kad bi u nekoj od

BalkanDownload

kuća bilo vjenčanje ili zaruke, svi u susjedstvu bili bi pozvani zajedno sdjecom i poslugom.

Svakog tjedna u petak djed bi u džamiji nakon molitve deset minutagovorio o tome kako da nam susjedstvo bude čisto ili kako riješiti problemes vodom i strujom ili kako se brinuti za javni park i napraviti više sadržajagdje bi se djeca mogla zajedno igrati. Nikad nije bio izabran ni na kakvudužnost, no ljudi su ga slušali.

Kad bi neka obitelj imala novčanih problema, netko od starijih muškaracaiz nje potiho bi porazgovarao s djedom i zatražio pomoć čitave zajednice.Zatim, nakon molitve petkom, djed bi objasnio drugim muškarcima u džamijida je potreban novac, a da čak ne bi rekao kome. Bilo je važno zaštititidostojanstvo potrebite obitelji.

Jednog petka, nakon što su svi otišli iz džamije, vidio sam da djed dajenovac koji je prikupio susjedu čija je žena mjesecima bolovala. Muškarac jedjedu poljubio ruke i rekao, »Uvijek ispuniš naša očekivanja. Neka ti Bogpodari dug život, zdravlje i snagu.« Kad je djed primijetio da ga promatrammrko me pogledao, a ja sam se brzo okrenuo. To je bilo nešto što nisamtrebao vidjeti.

Djedova kuća bila je njegov veliki ponos, a stabla jabuka Macintosh bilasu mu velika radost. Kad sam se rodio bio je u kasnim šezdesetima i većudovac. Dotad je već iz banke otišao u mirovinu i zaokupio se dvorištem,sadeći ruže, geranije i bijeli sljez ili zalijevajući svoja stabla jabukaMacintosh, uvijek pjevušeći tihim glasom kroza zube ili tiho recitirajućidevedeset i devet Božjih imena.

I satima bi sjedio i čitao, okružen svojim knjigama. Njegova omiljena, udva prelijepa sveska uvezena u kožu, bila je knjiga Afganistan na stazipovijesti Mir Gulama Muhameda Gobara. Naslov je bio ugraviran zlatnimslovima. Ponekad mi je čitao iz nje.

Također je imao Sabrana djela Sigmunda Freuda, koja su također imala

BalkanDownload

prekrasne korice Ali odatle mi nije čitao. Kad bih ga upitao za njih, rekao jeda će mi ih dati kad budem dovoljno star.

Zimi, proučavao bi pjesnike Rumija, Šamsa Tabrizija, Hafiza, Sadija iOmara Hajama. Ponekad bi pozvao prijatelje da raspravljaju o političkojsituaciji u Afganistanu i svijetu. No ubrzo bi razgovor skrenuo u poeziju.Uvijek je želio da ja i moji rođaci slušamo što se govori i da postavljamopitanja.

Moje rođakinje nikad ne bi sudjelovale u tim diskusijama, ali smjele sučitati djedove knjige. Mnogo su čitale poeziju, kao i romane Dostojevskog,Tolstoja, Thomasa Manna te neke afganistanske i iranske romanopisce čijaimena u ostatku svijeta nitko ne zna. Sve te knjige bile su na dariju.

Neke starije djevojčice, poput Vekilove sestre, čitale su djedovaSigmunda Freuda puno prije mene. Čuli bismo ih kako šapću o nečemu štose zove »Edipov kompleks« i zatim se smiju. No, čim bi im se neki mlađirođak previše približio, zašutjele bi i pogledale nas tako da shvatimo danismo dobrodošli.

Jednog dana, za vrijeme jedne djedove diskusije, Vekil je dignuo ruku iupitao što je to politika.

Jedan djedov prijatelj je odgovorio, »U biti, politika je zapravo hrpa laži, apolitičari su vrlo daroviti lažljivci koji koriste svoju vještinu kako bikontrolirali moć i novac i zemlju.«

»Dakle, sigurno su vrlo nepošteni«, rekao je Vekil.»Tako je.«»Koja zemlja ima najnepoštenije političare?« upitao je Vekil.»Ispričat ću ti priču, sinko«, rekao je djedov prijatelj, nakašljavajući se.

»Netko je pitao Šejtana, Đavla, ›Budući da postoji tako velik broj zemalja usvijetu, kako ih uspijevaš istodobno držati u previranju, kao Afganistan,Pakistan i Palestinu? Sigurno si jako zaposlen.‹«

»Šejtan se nasmijao i rekao, ›To nije problem. Ne meni.‹ Naslonio se na

BalkanDownload

jastuk i prinio pisak nargile svojim krljuštavim usnama. Uvukao je dim kiselamirisa zbog kojeg je voda u luli postala crna od masnih mjehurića, zatimispustio dim kroz kutove usta. ›Ima jedna zemlja na svijetu koja bolje odmene svagdje stvara probleme.‹«

»Zaista?« upitao je Vekil. »Koja je zemlja nepoštenija od Šejtana?«»Zove se Engleska«, rekao je Šejtan.Moj djed, njegovi prijatelji i moji rođaci su se nasmijali, a zatim su opet

razgovarali o poeziji.Proći će godine prije nego što shvatim negativne osjećaje koje mnogi

Afganistanci gaje prema Engleskoj, koja je triput napala Afganistan i triputbila istjerana. Gotovo tri stoljeća Englezi su koristili Afganistan kao igrališteda bi izazivah Ruse u vrlo ružnoj igri. Nijedna strana nije pobijedila i nijednojstrani nije bilo stalo do toga koliko su Afganistanaca pobili ili koliko supatnje nanijeli afganistanskom narodu.

Ti su dani davno prošli, kao i bitke između drevnih kraljeva koji su seborili kako bi ovladali našom zemljom. Život je bio ugodan i lak i punradosti, osim možda za Kretena kad bismo zbijali šale s njim. Vrijeme semilostivo kretalo s ritmom godišnjih doba i nježno nas guralo kroz životnefaze. Ali jedne noći zrak se ispunio iznenadnim povicima »Allahu ekber« iotada više ništa nije isto.

BalkanDownload

2.

Allahu ekber

Ledeni vetrovi s visokih planina oko Kabula počeli su puhati dolje premagradu. Dolazila je jesen. Bilo je osobito hladno protekle dvije noći. Sada sumoji roditelji, strine i stričevi koristili ovaj petak popodne kako bi u svakuprostoriju postavili limene peći na drva, bokare. Kad su pahulje čađe odprošle zime ispale iz cijevi, neki su stričevi rekli ružne reči. Rođaci su senasmijali i pojurili reći jedni drugima što su čuli.

Baš dok je padala noć, odjednom je nestalo struje. Pogledao sam van.Nije bila samo naša kuća. Čitav je grad bio u potpunom mraku. Nikad prijeto nisam vidio. U Kabulu je uvijek bilo struje.

Majka je rekla, »Oh, mračno je kao u grobu.«Razmislio sam trenutak. Kako moja majka zna koliko je mračno u grobu?»Jesi li ikad bila u grobu?« upitao sam je. »Ne budi šašav«, prekorila me

dok je išla potražiti svijeće. Starija je sestra pisala zadaću. »Nema struje ugrobu idiote«, rekla je. »Naravno da je mračno.« Otišla je pomoći majci.

Opet sam pogledao kroz prozor u tamu. Nikog nije bilo na ulici. Može ligrob biti velik kao čitav grad?

U daljini sam čuo glasove. Bilo je kao žamor tisuću ljudi na drugoj straniKabula. Najprije sam mislio da to mujezini pozivaju ljude na molitvu. Alivrijeme molitve prošlo je dvadeset minuta prije, a glasovi nisu bili poznatikao glasovi mujezina. Niti su dolazili preko razglasa, niti iz smjera obližnjihdžamija. Glasovi su postajali sve jači.

Sada sam mogao čuti kako viču »Allahu ekber, Allahu ekber. Bog je

BalkanDownload

velik.«Otrčao sam pronaći majku i pitati je zašto to govore. Po svim je ladicama

tražila svijeće. Starija sestra tražila je šibice. »Ne znam«, rekla je.»Više si nego četiri puta starija od mene«, govorio sam joj uporno, »a ipak

ne znaš više od mene.« Konačno je pronašla svijeću i upalila je. Držala ju jeu desnoj ruci i obujmila lijevim dlanom. Na blagom svjetlu izgledala je vrlolijepo.

Poljubila me u obraz pa sam se nasmiješio i rekla, »Pitaj oca. Onda ćešznati više od mene.« Vosak je curio po njezinim tankim, profinjenim prstima.Trznula se i stavila svijeću na stol. Vjetar je puhao kroz prozore, zavjese suplesale a svijeća treperila. Glasovi izvana postajali su jači.

Pronašao sam oca u dvorištu, na izbočini na debelom zidu od sušeneopeke koji nas je razdvajao od ulice. Naginjao se preko, nadajući se da ćeproći netko tko će mu moći reći što se zbiva.

Zvuk je jačao, kao vjetar kad se diže. Sad smo čuli ljude kako viču namnogo mjesta. Nisu bili organizirani. Činilo se da svi govore »Allahu ekber«,neki glasnije, neki tiše.

Odjednom, čovjek s druge strane ceste koji je bio vlasnik trgovine na uglupočeo je zazivati »Allahu ekber« u svom dvorištu. Zatim sam čuo kako sumu se pridružila oba brata. U još nekoliko dvorišta niz ulicu začuli su seglasovi.

Moj je otac skočio s izbočine. Dočekao se na nisku drvenu platformu nakojoj bismo ponekad raširili sag i večerali. I on je počeo vikati »Allahuekber!«

Bio sam vrlo iznenađen. I ja sam htio uzviknuti. Ali dječje glasove nisamčuo. Sve su to bili muškarci, a ja sam bio malo uplašen. Obgrlio sam oca okonoge.

Naslonio sam glavu na njegovu nogu i začuo drukčiji glas kako dolazi iz

BalkanDownload

nje. Zatim sam odmaknuo glavu i začuo njegov normalni glas. Učinio sam tonekoliko puta, a zatim pozvao stariju sestru i rekao joj da učini isto. Zgrabilaga je za drugu nogu i stavila uho na nju. Bili smo fascinirani svojim novimotkrićem. Otac nije obraćao pažnju na nas. Sad je vikao glasnije, a zbog toganam je to bilo još uzbudljivije. Stavljali smo uši na njegovu nogu i micali ih snje i hihotali se.

Začuo sam poznatije glasove kako se pridružuju, čak i neke žene.Odmaknuo sam uho s očeve noge. Svi moji stričevi i strine stajali su iza oca ivikali »Allahu ekber!«

»Zašto svi to govore?« upitao sam nikog posebno.»Sudnji je dan«, rekla je moja sestra. »Sunce će noćas izići na zapadu, a

mjesec i zvijezde nestati. Planine će se zagladiti i cijela će zemlja postatiravna.« Bilo mi je osam godina i bio sam visok gotovo kao ona, ali ona meplašila. Jako je dobro plašila nas mladu djecu kad god bi nam pričala priče.

»Od istoka do zapada i od sjevera do juga, neće uopće biti planina. Moćićeš vidjeti i jaje s jednog kraja svijeta na drugi. Sva mrtva tijela od početkavremena, stoljećima unatrag, vratit će se živa i Bog će staviti grešnike upakao, a poštene u raj.« Htio sam da prestane, ali nastavila je uz grotesknegrimase kako bi naglasila svoje riječi.

»Pakao je pun vatre i divljih i opasnih životinja. Grešnici će umrijeti i bitće nanovo rođeni, i opet će umrijeti i biti nanovo rođeni, i uvijek će patiti. Ato je kamo ćeš ti ići jer si mi jučer ukrao olovku i slagao ocu da je tvoja izatim me optužio da koristim tvoju olovku. Ići ćeš ravno u pakao jer sipočinio tri velika grijeha. I morat ćeš ostati ondje jako dugo.« Počeo samplakati.

»Ali nisam htio, vratio sam ti je. I samo sam se šalio i zezao te«, cviliosam.

»Nije važno. Zbog tebe sam patila. Ako ti ne oprostim, ići ćeš u pakao«,rekla je, a bila je vrlo odlučna.

»Što da učinim kako bi mi oprostila?« preklinjao sam.

BalkanDownload

»Moraš mi ljubiti ruke i stopala, a zatim mi kupiti vrećicu bombona sutrau školi. A onda ću razmisliti o tome da ti oprostim«, rekla je.

»Ali rekla si da je sudnji dan. Nema sutra!« odgovorio sam.»Oh, da! Zaboravila sam. Ali mi moraš poljubiti ruke i stopala. Požuri ili

nećeš imati dovoljno vremena!« upozorila je. Oklijevao sam na trenutak inisam znao što učiniti.

»Požuri, ako sunce sad iziđe, tvoja isprika neće vrijediti«, rekla je.»Počni ljubeći mi taban.«Pogledao sam zvjezdano nebo i sumnjao sam da će sunce izići u osam

navečer. Ali kad sam pogledao sestru, bila je mrtva ozbiljna. Podignula jedesno stopalo.

Prignuo sam se da joj poljubim taban. To je omelo oca. Pogledao me,vidio kako klečim na tlu prljajući odjeću i upitao, »Hej, hej, što to radiš?«

Sestra je vrisnula i pobjegla. Da sam bio siguran da je to samo jedna odnjenih glupih šala, potrčao bih za njom. Ali prije sam htio biti siguran zasudnji dan.

Upitao sam oca, »Je li istina da je sudnji dan?« Nasmijao se dok mi jerukom prolazio kroz dugu kosu.

»Zašto svi viču?« upitao sam ga nestrpljivo.»Jer žele da sveti mudžahedini dođu u Kabul i istjeraju Ruse iz

Afganistana«, odgovorio je, smijući se veselo pri toj pomisli, a onda opetstao vikati.

Ponekad, kad sam bio vrlo malen, viđali smo ruske vojnike. Rusi su imaliplave oči, riđu kosu i bijelu kožu. Bacali su nam bombone kad bi tutnjalipored nas u svojim golemim tenkovima. Uvijek bismo vikali »Spasiba« iakonismo znali što to znači, a oni bi se nasmiješili.

Za druge Afganistance, Rusi su donosili bombe, a ne bombone. Čitavasela i velika naselja u gradovima Rusi su uništili bacajući bombu za bombom

BalkanDownload

iz svojih aviona, koji su, tako se činilo, letjeli nekoliko metara iznad kuća.Učinili bi to ako bi pomislili da u tim kućama živi i samo jedna osoba koja jeprotiv njih. Svi bi bili ubijeni, i krivi i nevini. Ali kako čovjek može biti krivako samo želi zaštititi svoju obitelj i svoju zemlju od napadača?

Afganistana su imali samo svoje stare lovačke puške i odlučnost da seobrane od Rusa. No, svako selo u Afganistanu imalo je vijeće starješinazvano šura. Kad su starješine odlučile da će selo nešto poduzeti, to je moralaučiniti svaka obitelj u selu. U suri su odlučili da se svi muškarci morajuokupiti u skupine boraca i pridružiti se ostalima po čitavom Afganistanu. Tosu i učinili i nazvali se mudžahedini, sveti ratnici.

Moj djed, otac, stričevi i djedovi gosti često bi razgovarali omudžahedinima, davno prije nego što su došli u Kabul. Zapravo, ljudi su onjima govorili otkad su osnovani u Pakistanu i Iranu. Kad bi tko govorio onjima, često bi ih ponosno nazivali »naša braća mudžahedini, koji će doći iosloboditi ovu zemlju od onih bezbožnih komunističkih Rusa«.

Kao djeca, kad bismo čuli da se o njima govori s tolikim respektom, jedvasmo ih čekali vidjeti.

Deset godina borili su se neumorno protiv Rusa. Amerikanci su poslalimoćnije oružje i to je pomoglo. Konačno, ruski vojnici istjerani su izAfganistana. Njihov poraz bio je toliko velik da je pomogao padu komunizmau Rusiji. Ali nova ruska vlada još je uvijek pokušavala kontroliratiAfganistan. Dali su vlast Afganistancima koji su bili obrazovani u Rusiji islali im mnogo novca, kao i hranu i gorivo. Ali čak uza svu rusku pomoć, svisu znali da ta afganistanska vlada ne može dugo trajati.

Djed i njegovi sinovi razgovarali su o tome kad god bismo zajedno jeli.Neki moji stričevi uvozili su lijekove iz Rusije. Poput svih Afganistanaca,željeli su da se Rusi prestanu miješati u našu zemlju, ali nisu znali što će toznačiti za njihove tvrtke ili za bolesne ljude koji ovise o njima.

Sada su mudžahedini dolazili u Kabul istjerati čak i te Afganistance kojisu vodili državu za Ruse. Nakon dvanaest godina nemira, Afganistan će

BalkanDownload

ponovno postati mjesto mira.Više se nisam mogao suzdržavati. Počeo sam govoriti »Allahu ekber,

Allahu ekber«, prvo stidljivo, a potom sve glasnije i glasnije.

U prvim tjednima islamske godine 1370. (travanj 1991.) mudžahedini sukonačno preuzeli nadzor nad Kabulom i ostatkom zemlje. Nekoliko mjeseciprije ruska je vlada odlučila prestati slati hranu, gorivo i ostalu robuAfganistancima koje je zadužila za vođenje države. Uskoro su počele rasticijene hrane i svega ostalog poput brašna, ulja, riže, graha, slanutka, šećera,sapuna i odjeće.

Sve do prije dvije godine, kad su Rusi napustili Afganistan, svi koji suradili za državu dobivali bi kupone za robu koju su vrlo jeftino mogli kupitina kraju svakog mjeseca iz državnih trgovina. Kad bi u jednoj obiteljinekoliko ljudi radilo za državu, često bi imali toliko da su mogli prodavationo što im nije bilo potrebno na crnom tržištu i po cijeni višoj od one koju suplatili, ali ipak jeftinije od tržišne cijene. Također, ruska je roba bilakvalitetnija od većine drugih stvari na tržištu. No kad su Rusi otišli, kuponisu prestali.

Vlada je postala očajna, a bijes običnih Afganistanaca se povećao. Vladaje pokušala mnogo toga kako bi smirila situaciju, čak je otvorila osmerokatnižuti silos koji se protezao čitavu ulicu koji su izgradili Rusi. No uskoro jepšenice nestalo, a ljudi su počeli gladovati.

Vlada nije znala što učiniti. Pokušali su isposlovati nekakav dogovor smudžahedinima, ali bilo je prekasno. Predsjednik kojeg su nam dali Rusi, dr.Nadžibullah, pobjegao je u kompleks Ujedinjenih naroda u Kabulu i zatražioazil. Doba komunista je završilo, počelo je doba mudžahedina.

Kad sam čuo da dolaze mudžahedini, očekivao sam vidjeti heroje uuniformama i ulaštenim čizmama. Ali bili su odjeveni kao seljaci u veliketurbane, duge šalvar kamize, prsluke pune granata i metaka. Svi su imalibrade, brkove i smrdljive cipele u kojima su im smrdjele noge. Nijedan nije

BalkanDownload

bio bez puške.Na TV-u, voditeljice su sada prekrivale glave šalovima. Pjevačice se više

nisu mogle vidjeti. Umjesto toga, vidjeli bismo muškarce s velikim turbanimai dugim bradama kako sjede na podu i recitiraju Kuran Časni. Muškitelevizijski voditelji počeli su nositi šalvar kamize umjesto izglačanih odijelas kravatom. Televizijske emisije bile su pune intervjua s ljudima za kojećemo doznati da su ratni vode. Govorili su o svojim frakcijama i o tome štožele učiniti za Afganistan.

Svi su zvučali kao učitelji Kurana Časnog prema načinu na koji sugovorili o islamu i njegovoj važnosti za muslimane i Afganistance. Svi su sepovezivali s prorokom Muhamedom, mir bio s njime, i tvrdili da su potomciArapa kako bi zvučali blisko povezani s Prorokom Muhamedom, mir s njime,iako smo svi znali da su Afganistanci potomci Zoroastrijanaca, Zidova, Grka,Mongola, Arijaca i mnogih drugih naroda, kao i Arapa koji su ušli u našupovijest mnogo kasnije.

Dva mjeseca prije dolaska mudžahedina, u školi smo učili da smopovezani s majmunima. Učitelj nam je rekao da su se malo-pomalo nekimajmuni promijenili i postali više nalik na ljude. Neki nisu htjeli biti ljudi icivilizirani, jer u civilizacijama ima mnogo problema. U udžbenicima smoimali niz slika koje su pokazivale kako su majmuni postali ljudi.

Naš je učitelj rekao, »Ljudi su vrsta životinja, a životinje je stvorilapriroda.«

»Tko je stvorio prirodu?« pitao sam.»Priroda se stvorila sama«, odgovorio je učitelj.Odveo nas je u kabulski zoološki vrt kako bismo vidjeli majmune i

usporedili ih sa svojim licima. Nijedan majmun nije bio nalik ni na koga menipoznatog sve dok nisam ugledao kavez s nekim novim majmunima koji suupravo pristigli iz Indije. Jedan od njih izgledao je točno kao naš učitelj.

Uzbuđen, otrčao sam k njemu i rekao, »Ima jedan majmun koji izgleda

BalkanDownload

točno kao Vi.«Učitelj je bio s mojim prijateljima iz razreda i još dva učitelja. Svi su se

nasmijali. Prišao mi je blizu, jako me uštipnuo za lijevo uho i šapnuo,»Učenici tako ne razgovaraju sa svojim učiteljem.«

»Možda je bio jedan od Vaših predaka«, bio sam uporan.Do tada, moji su prijatelji već potvrđivali moju primjedbu. Učitelj je

viknuo drugim učenicima da je vrijeme za polazak, iako smo ostatak danatrebali provesti u zoološkom vrtu.

Nakon što su mudžahedini došli u Kabul, isti taj učitelj sad nas je učio iznovog udžbenika pod naslovom Stvaranje Adama. U njoj nije bilo riječi omajmunima.

Doznali smo da smo svi potekli od Adama i Eve. Naš je učitelj počeogovoriti stvari kao što su, »Povijest ljudi počela je od Adama i Eve, a Zemljaje postojala davno prije njih. Nemojte dopustiti da vas vodi Šejtan; zaveo jeEvu i Adama i istjerao ih iz raja.«

Bio sam zbunjen. »Što se dogodilo s majmunima?« upitao sam našegučitelja. »A s prirodom?«

Učitelj je sjeo na rub svog stola i trenutak nije ništa govorio.»Majmuni i priroda su komunističko shvaćanje.« Glas mu je bio vrlo

miran, a mene je pogledao ravno u oči kao da nema nikog drugog u učionici.»Islamsko viđenje je: Bog je stvoritelj prirode i svih stvorenja.« Sad jegledao sve. »Adam je otac svih ljudi«, rekao je.

Još uvijek sam bio zbunjen. Došao sam kući i upitao djeda što sve toznači.

Rekao mi je, »Vrijeme će ti pokazati istinu. Sad si premlad. Čekaj i budistrpljiv, pronaći ćeš odgovore na svoja pitanja.«

Nisam znao zašto odrasli uvijek kažu da sam još premlad. Htio samodrasti, biti visok i imati brkove i malo bora na čelu i hrkati dok spavam isve znati.

BalkanDownload

Kad su mudžahedini došli na vlast, sve je bilo jeftino i prvi put u nekolikogodina ljudi su mogli putovati po Afganistanu ne brinući se hoće li upasti uunakrsnu vatru ako neka grupa boraca odjednom počne iz svojih skrovištanapadati vladine automobile ili ruska vojna vozila.

Djed je bio vrlo optimističan. Bilo je proljeće i izgledalo je kao da secijeli svijet rada ispočetka. Nekoliko puta pozvao je neke mudžahedine unašu kuću, poslužio im dobru hranu i tretirao ih kao svoje najbolje prijatelje.Otac je isprva dijelio djedove osjećaje, ali nakon nekog vremena počeo jedvojiti. Nije mu se sviđalo kako vode zemlju.

Nakon četiri mjeseca dogodili su se sukobi između nekih mudžahedinskihfrakcija u određenim dijelovima Kabula. Ispočetka su to bili manji izgredi.Ljudi su govorili, »Sigurno je došlo do nekog nesporazuma. U obitelji uvijekima razmirica. Riješit će to.«

Ali te male prepirke postale su velike. Kaos se počeo širiti cijelimAfganistanom. Afganistana koji su imali nešto novca ili rođake u drugimzemljama brzo su otišli. One koji su ostali pretukli bi ili im pokrali imovinu.Čuli smo za žene koje su silovali vojnici istih tih ratnih vođa koji su samonekoliko mjeseci prije govorili o islamu i njegovoj važnosti za muslimane iAfganistance.

Moj je otac htio iz Afganistana otići u Rusiju ili Tursku gdje je imaomnogo prijatelja iz vremena kad je bio boksač, ali mu djed nije dopuštao.

»Granice su još otvorene«, rekao je otac. »Trebali bismo otići dok jošmožemo. Vratit ćemo se kad se stanje smiri.«

»Afganistan je sad u dobrim rukama. Mi smo sa svojim ljudima i možemoodlučiti što želimo. Daj im vremena«, molio je djed. Osim toga, trebao jeočevu pomoć. Moj je otac bio sin o kojem je djed najviše ovisio, osobito uposlu sa sagovima.

Polako, jedna mudžahedinska frakcija zauzela je jedan dio grada Kabula, adruga frakcija zauzela je drugi dio. Počeli su preuzimanjem nadzora nadčetvrti u kojoj je živjela većina ljudi iz njihova plemena, a zatim su pokušali

BalkanDownload

zauzeti druga područja oko njih. Uskoro, svaka je frakcija imala vlastititeritorij. Kada je proljeće prelazilo u ljeto, počeli smo slušati o »nadzornimtočkama« i »prvim crtama bojišnice«. Frakcije su počele ispaljivati raketejedni na druge. Sada su ginuli nevini ljudi, osobito u našoj četvrti, koja seslučajno nalazila na najudaljenijem mjestu na koje su mogle padati i jedne idruge rakete.

Najprije je to bilo desetak ljudi. Zatim stotinu. Zatim tisuću. Bilo je kaokad požar zahvati šumu, gori i ono što je suho i ono što je vlažno.

Jedna je frakcija zauzela zatvor Pul-e-Čarhi i oslobodila ne samo političkezatvorenike, nego i one koji su počinili zvjerstva nad običnim ljudima.

Jednog dana dok su dvije frakcije ispaljivale rakete jedna na drugu, začulose na dvorišnim vratima glasno kucanje. Upravo sam došao iz djedove sobegdje je počinjao s molitvom, pa sam potrčao k vratima.

Kad sam ih otvorio vidio sam neke ljude s puškama, granatama i mecimazataknutim za posebne remene i u džepove prsluka. Osigurači granata visjelisu.

Jedan je ušao na vrata bez poziva i odgurnuo me na zid. Imao je ružanožiljak na licu.

»Gdje je vlasnik ove kuće?« upitao je glasno.»Unutra, klanja«, rekao sam mu.»Gdje?« rekao je grubo. Pokazao sam prema djedovoj sobi. Odgurnuo me

u zid i nogom otvorio vrata. Djed je bio na svojoj molitvenoj prostirci, glavamu je doticala pod.

»Daj mi ključ svog skladišta tepiha!« viknuo je muškarac s ožiljkomdjedu, ali djed ga je ignorirao i nastavio je klanjati. Muškarac je opet viknuoi pušku uperio djedu u glavu. Počeo sam plakati.

Djed ga je ignorirao sve dok nije završio s molitvom. Polako je ustao isložio svoju molitvenu prostirku kao da je jedina osoba u prostoriji.

BalkanDownload

Konačno, pogledao je čovjeka s puškom koji je sve vrijeme urlao.»Ako misliš da će me zaplašiti tvoja vika, glup si.« Djed je govorio

smireno, kao da se obraća nekom svom klijentu u banci.Vika je privukla pozornost mog oca i stričeva. Čuo sam ih kako trče

prema djedovoj sobi. I oni su vikali pitajući što se događa. Lopovi su zauzelipoložaje u kutovima prostorije. Kad su otac i njegova braća utrčali unutra,lopovi su im stavili puške na zatiljak. Svi su se na mjestu ukipili.

Rođaci su dotrčali dugim hodnikom koji je vodio u djedovu sobu, njihovemajke za njima. Kad su ugledali lopove i puške, uslijedio je trenutakprestravljene tišine.

Djed je tiho progovorio. »Samo naprijed, ubij me i onda ćeš dobiti ključ.Što god sam stekao u životu došlo je preko žuljeva na mojim rukama. Nećuto dati hrpi kukavičkih lopova.«

Glavni s ožiljkom nacerio se djedu i rekao, »Ti glupi starče, neću čak niprotratiti metak na tebe.« Zatim je viknuo mojim stričevima, rođacima injihovim majkama da se odmaknu. Svi su poslušali. Lopovi su prislonilikundake kalašnjikova na svoje trbuhe, uperili cijevi prema nama i natraškeizišli kroz dvorišna vrata.

Kad su otišli, otac je za njima zaključao vrata. Otac i stričevi otišli su udjedovu sobu. Njihove žene došaptavale su se u dvorištu.

Rođaci su došli pitati me što se dogodilo. Okupili su se oko mene i rekaosam im što sam vidio. Pomno su slušali što govorim, čak i oni koji se samnom nisu slagali. Sad kad sam bio tako važan, rekao sam im, »Moratepričekati dok završim s objašnjavanjem, a zatim ću vam odgovoriti napitanja.«

Trenutak potom začuli smo tri hica na ulici. Otac i dvojica stričeva istrčalisu iz djedove sobe prema dvorišnim vratima. Majka i moje strine viknule suim da ne izlaze. Ali nisu poslušali.

Djed je izišao iz sobe i potrčao za njima. Nitko mu se nije usudio reći što

BalkanDownload

da učini. Dok je jurio prema dvorišnim vratima, kimnuo mi je da ga slijedim.Djed je uvijek htio da vidim život kakav jest, da se ne skrivam od njega.Slijedio sam ga, a rođaci su slijedili mene kad sam izašao kroz dvorišnavrata. Našli smo oca i dvojicu stričeva u lisicama ispred djedovog skladišta.Dva pljačkaša opet su im uperila puške u zatiljak. Brava skladišta bila jeotvorena hicem. Jedan lopov stajao je kao stražar na jednom kraju našekratke ulice. Drugi je bio na drugom kraju. Još jedan stajao je nasred uliceispred našeg skladišta.

Druga dvojica još su pokušavala razbiti drugu bravu. Znoj im je curio nizbrade, iako je bilo hladno i tanak sloj snijega zabijelio je tlo. Jedan je htioraznijeti bravu granatom, ali mu prijatelj nije dopustio.

»Ne!« rekao je. »Čut će. Morat ćemo podijeliti sagove sazapovjednikom.« Odjednom, shvatio sam da ti ljudi nisu obični lopovi, negomudžahedini. Tu su riječ pogrešno upotrebljavali ljudi poput njih.

Pravi mudžahedini su oni koji brane svoju zemlju i vjeru od napadača iheretika.

Onaj koji je predložio da se upotrijebi granata odmaknuo se i ispalio trimetka u bravu. Kod trećeg pucnja, rasula se i vrata su se otvorila. Onaj kojije stajao nasred ulice pozvao je drugu dvojicu s oba kraja ulice da mu sepridruže. Svi su ušli.

U skladištu je bilo tamno. Sagovi su bili na hrpi jedan na drugom, sve dostropa. Proteklih šesnaest godina, otkad je djed iz banke otišao u mirovinu,on i moj otac prikupili su više od šest tisuća sagova. Jedan je lopovrazmaknuo zastore i unutra je nahrupila sunčeva svjetlost.

Skladište je bilo riznica. Svaki sag govorio je kroz svoje boje i uzorak.Mnogi su bili stari. Svaki su pažljivo odabrali djed i otac, ali nismo moglispriječiti lopove da nam ih oduzmu.

Brzo radeći, njih trojica nakrcali su u u svoj stari ruski džip koliko god jestalo unutra. Još trojica su stajala vani s prstom na okidaču, spremniustrijeliti svakoga tko bi im zasmetao. Vidio sam sag koji sam pomogao

BalkanDownload

oprati u dvorištu s peračima koje smo unajmljivali jednom mjesečno daočiste stare sagove koje je otac donio natrag iz sela. To je bio moj omiljenisag, ali nisam im mogao reći da ga ne uzmu jer mi se sviđa.

Trebala su im dva dana da ukradu sve sagove. Rat je sad stigao i k nama,kao što je već mnogima.

Nismo bili jedini orobljeni. Naš dio Kabula bio je gotovo prazan. Većinaje susjeda pobjegla, neki u tolikoj žurbi da sa sobom nisu ponijeli ništa.Uskoro su im kuće bile potpuno ogoljene.

Na prozorima više nije bilo žena koje čavrljaju nalakćene na prozorskedaske. Sad su umjesto njih s prozora skakale neuhranjene mačke i frktalejedna na drugu.

Svaki put kad bi zapuhalo vrata praznih kuća počela bi udarati, prozorilupati, a zastori bi lepršali unutra i van. Kad se ne bi čule eksplozije raketa ilipucnjevi pušaka, susjedstvo bi bilo ispunjeno zavijanjem napuštenih gladnihpasa.

Jedino bi luđak pokušao izići van na ulicu. Snajperisti su zauzeli položajena maloj planini iza nas i mogli su zapucati, tek tako, iz zabave. Dva vrhaizgubila su svoja stara imena Dah Afganan i Koh-i-Aliabad i postali supoznati kao Snajperska planina.

Kad je proljeće vratilo tople dane u Kabul, postalo je previše opasnokretati se po našem dvorištu. Neki su snajperisti čak koristili djedov krov nakojem smo puštali zmajeve kako bi pucali na snajperiste na planini. Snajperis planine uzvraćali bi paljbu. Ponekad bi ispaljivali rakete.

Nekoliko je palo u naše dvorište. Ostatak je pao po ulicama oko nas, nakuće susjeda, u naš park gdje su uništili stabla i na našu malu školu ususjedstvu koja je bila naša radost sve dok je nisu pretvorili u hrpu prašine.

Trava u dvorištu počela je umirati dok se ljeto vuklo jer se nitko nijeusudio izaći i zaliti je. Na kraju, postalo je previše opasno boraviti u našimsobama. Morali smo se preseliti u veliku sobu u podrumu ispod stanova gdje

BalkanDownload

smo se nadali da će biti sigurnije.Ondje nikad nisu bile postavljene žice za struju, pa smo i danju i noću

palili petrolejke i svijeće. Spavali smo na betonskom podu.Jeli smo zajedno, više od pedesetero nas sjedilo bi na podu oko prostirke.

Svaki dnevni obrok bio bi poput male zabave, ali tužne. Nitko nijerazgovarao, nitko se nije smijao. Zapravo, čekali smo da raketa padne na nasi sve nas pobije.

Svi su stričevi imali radioprijamnike s malim slušalicama. Provodili bidane slušajući novosti na dariju na vijestima BBC-ja i drugim postajama.Htio sam slušati indijske pjesme. Briga neće promijeniti moju sudbinu, misliosam. Briga donosi još više briga.

Jedne nedjelje navečer oko devet sati, stričevi su počeli svima govoriti dase utišaju. BBC je najavio da će sljedećeg dana biti sklopljeno primirje unašem susjedstvu Kot-i-Sangi. Trajat će deset sati s početkom u osam ujutro.To je značilo da ćemo moći izići iz kuće. Već smo imah nekoliko hladnihvečeri jer se jesen bližila. Znali smo da zimi ne možemo biti u podrumu. Svisu počeli odjednom govoriti. Što da radimo? Kamo da odemo? Tko će nampomoći?

Dok sam te noći padao u san, čuo sam kako rakete u letu tutnje. Kad bipale, do bi se zaljuljalo poput kolijevke.

Oko tri ili četiri ujutro, probudio sam se jer sam morao na zahod. Nismoga imali u podrumu. Otišao sam u dvorište piškiti pod stablom kao i ostalihnoći otkad smo istjerani iz svojih soba jer u podrumu nismo imali kupaonicu.Bilo je vrlo tiho, ali čuo sam zvuk lopate. Protrljao sam oči i pogledaouokolo. U različitim dijelovima vrta, svi moji stričevi kopali su uske, dubokerupe. Kopali su u mraku. Nitko se nije usudio upaliti svjetiljku. Bila bi tometa za snajperiste.

Prišao sam jednom stricu i pitao ga zašto kopa rupu u to doba noći. Nijemi odgovorio. Otišao sam k drugom stricu i postavio mu isto pitanje. Ni on

BalkanDownload

nije odgovorio.Vratio sam se u podrum upitati oca. Nije bio pored moje majke. Majka i

sestre čvrsto su spavale. Tiho sam pohitao u kut dvorišta gdje je bio naš diokuće. Otac je bio ondje i kopao rupu ispod duda na koji smo se voljelipenjati.

»Tata, što radiš?« upitao sam.Stao je i pogledao me. »Idi spavati«, rekao je. Zvučao je grubo.»Zašto svi kopaju rupe?« upitao sam odlučno.»Rekao sam, idi spavati«, gotovo je viknuo na mene, ali vrlo tiho kao da

ne želi da itko čuje. Njegov glas me uplašio. Nisam postavljao više pitanja.Ali bio sam ljutit.

Umjesto da se vratim u sigurnost podruma, vratio sam se u našu sobu izaspao u svom krevetu. Bilo je tako dobro spavati u svom krevetu nakontolikih tjedana na betonskom podu u podrumu. Nije me bilo briga hoće liraketa pasti na mene. Nekoliko minuta poslije čvrsto sam spavao i nisamimao pojma o čudnom novom životu koji će ujutro početi za moju obitelj imene.

BalkanDownload

3.

Druga strana planine

Probudio sam se tik pred zoru. Otac i majka trčali su gore-dolje po našimsobama i stavljali odjeću u kofere.

Moje tri sestre ušle su iz sobe u kojoj su spavale. Trljale su oči, protezalese i zijevale. Kosa im je bila zamršena. Otac ih je posjeo na rub mog kreveta.Čučnuo je pred nas i vrlo ozbiljno progovorio.

»Moramo danas otići odavde. To je možda jedina prilika koju imamo«,rekao je.

Za otprilike pola sata bili smo spremni za pokret. Tada sam prvi put vidionašu sobu tako neurednu. Rekao sam majci da ću joj pomoći ako je želi malourediti. Kimnula je i počela skupljati stvari koje su bile rasute u žurbi da sespakiramo. Otac joj je oštro rekao, »Što radiš? Za koga sređuješ? Lopove,ratne profitere ili ratne vođe? Odlazimo, za ime Božje. Ulazite u auto svi!«

Ostavljali smo sve svoje stvari lopovima i ratnim vođama? Što će biti smojim zmajevima i pikulama? Počeo sam puniti džepove svojim najboljimpikulama.

»Qais! U auto! Odmah!« rekao je otac. Prema načinu na koji je govorio,znao sam da se ne smijem prepirati. Nekoliko pikula ispalo mi je iz džepa iotkotrljalo se po podu. Ostavio sam ih i istrčao kroz vrata.

Hodali smo brzo preko dvorišta do garaže. Pogledao sam ispod stablagdje je otac te noći kopao rupu. Ali rupe nije više bilo. Ondje se nalazilazelena stabljika krastavca, kao i prije. Htio sam ga pitati što je bilo s rupomali pomislio sam da će možda vikati na mene kao te noći.

BalkanDownload

Ušli smo u auto dok je on otvarao vrata garaže prema cesti. Dok je paliomotor, jedan stric uletio je u garažu iz dvorišta.

»Kamo ćeš?« upitao je stric, koji je bio godinu dana mladi od oca.»Rekao sam ti sinoć«, odgovorio je otac, »U prijateljevu kuću u Kart-e-

Parvan.«»A kamo ćemo mi ostali?« upitao je stric žalosno.»Imao si tjedne da razmisliš o tome«, odvratio je otac. U njegovom glasu

začula se bol.»Povedi naše žene i djecu. I oni žele živjeti, kao i tvoji«, preklinjao je

stric.»Ovo je mali auto, nije ni autobus ni kamion«, rekao je otac. »Može

prevesti samo četiri osobe odjednom, a već nas je šestero.«»Prepusti meni taj dio. Znam što učiniti. Dobro se pakiram«, rekao je moj

stric.Ni minutu poslije, svih mojih šestero stričeva sa svom svojom djecom i

ženama stigli su u garažu i pokušali se smjestiti u naš auto. Supruge dvojicestričeva sjele su na prednje sjedalo, a sedmorica rođaka straga. Nije bilomjesta za nas. Moj je otac zalupio vratima pored vozačeva sjedala. »Ne idemnikamo«, rekao je ljutito.

Stričevi su se počeli svađati s mojim ocem. Ušao je u dvorište i staopolagano hodati oko drveća. Nikada nisam vidio da se tako ponaša ili datako razgovara s braćom. To me podsjetilo na indijske filmove u kojima seloša braća ne slažu.

Svi su izišli iz automobila i zurili jedni u druge. Zavladala je mučnašutnja.

Otac se vratio nakon nekoliko minuta i rekao majci i trima sestrama dasjednu na stražnje sjedalo. Zatim je naredio četvorici rođaka da se i oni tamostisnu. Tražio je da ja i još trojica rođaka, uključujući Vekila, sjednemo uprtljažnik. Dvije strine sjele su na prednje sjedalo s mojim ocem. Ostali će

BalkanDownload

morati ostati kod kuće i čekati da poslije dođe po njih.Izvezao je auto na ulicu u rikverc. Dno je strugalo po tlu od težine toliko

putnika. Otac je vozio polako četiri ulice kroz našu četvrt sve dok nismoizišli na glavnu cestu.

Ono što smo vidjeli nikada neću zaboraviti. Tisuće ljudi poput naskoristili su primirje kako bi pobjegli iz našeg dijela grada. Bili su nanizani sobje strane ceste, krećući se poput kolone mrava. Svi su u rukama imali podvije ili tri torbe.

Naš je automobil bio jedini na cesti. Kad su vidjeli naš automobil, svi supojurili prema nama tražeći da ih povezemo, iako su već mogli vidjeti da jeprepun. Mnoštvo koje se okupilo oko nas bilo je tako veliko da otac nijemogao naprijed, ni centimetar. Neki su pokušavali izvući rođake i mene izprtljažnika kako bi zauzeli naše mjesto. Otac nam je doviknuo, »Držite sejedni za druge i čvrsto isprepletite prste.«

Učinili smo što nam je rečeno, a otac je podignuo svoj prozor, zatrubio,upalio svjetla i polako vozio, a zatim brže sve dok nas jedna po jedna osobanije pustila.

Prvi put u dva mjeseca otkad su počele borbe, vidjeli smo kakvo jerazaranje to donijelo. Stvari o kojima smo čuli, ali nismo željeli povjerovati,sada smo i sami vidjeli.

Na cesti gdje su bile pale rakete sad su bile velike rupe. To je bilanajbolja cesta u Kabulu. Bilo je još mnogo napola eksplodiranih raketa kojesu stajale nasred ceste, kao čavli dopola zabijeni u komad drva.

Na stotine mrtvih tijela bilo je razbacano po kolniku, na oba pločnika i uparku nasred ulice. Neka su izgledala kao da se ondje već dugo nalaze. Krvim je bila slijepljena preko odjeće. Većina je ležala na glavnoj cesti. Moždaih je pogodila raketa dok su pokušavali prijeći cestu. Ali mnogi od njihpogođeni su mecima u glavu, prsa ili leđa. To je bilo djelo snajperista. Nisammogao vjerovati svojim očima. Činilo mi se da gledam američki film strave,osobito kad sam vidio odvojene dijelove tijela, ruke, noge ili čak glave.

BalkanDownload

Otac nije imao izbora nego voziti preko onih koji su nam bili na putu.Neka mrtva tijela bila su na leđima, kao da spavaju. Kad je nas auto prešaopreko njih, zbog brzine bi im se lica okrenula lica prema cesti, a auto bi seodignuo od kolnika.

Kako ne bi udario čovjeka koji je trčao prema nama, otac je voziopogrešnom stranom oko kružnog toka ispred Politehnike, a zatim pojurioautomobilom uzbrdo prema Hotelu Intercontinentalu.

S vrha brda sve je izgledalo drukčije. Nezamislivi prizor kroz koji smo seupravo provezli odjednom je nestao. Umjesto njega, vidjeli smo stvarni život.

Ljudi su u pekarnicama kupovali kruh za doručak. Mala djeca držala suroditelje za ruke na putu u školu. Psi nisu zavijali. Ceste nisu bile prazne.Prozori na kućama nisu lupali, a ni njihova vrata nisu udarala. Nije bilo rata.Uopće. Na licima ljudi koja nisu pokazivala znakove brige vidio samsmiješak. Ali oni nisu mogli prestati zuriti u nas. Nikad prije nisu vidjeli takokrcat auto kakav je bio naš. Redovi izbjeglica tek su počeli pristizati u tajkraj, a oni nisu imali pojma koliko još tisuća dolazi. Mala planina koja seuzdizala između naše kuće i tog dijela zaštitila je te ljude od sukoba. Čak nisnajperisti nisu došli s ove strane planine, iako su mogli.

Ali sukobljavali su se preko našeg dijela grada koji se nalazio izmeđudviju frakcija. Ljudi koje smo vidjeli ponašali su se kao da uopće ne znaju dase krvoločna borba vodi ni tri kilometra dalje, iako su morali čuti rakete ipucnjavu.

Spustili smo se nizbrdo od Intercontinentala u četvrt Kart-e-Parvan. Bilo jesamo nekoliko automobila na cesti, ali mnogo je ljudi hodalo. Mnogi su biliIndijci, išli su bosi prema svojim hramovima i nosili limene zdjelice punemlijeka. Muškarci su bili odjeveni u bijelo ili narančasto. Žene su nosilesarije žarkih boja. Djeca su hodala iza. Osim pletenice, glave dječaka bile supotpuno izbrijane. Neki su muškarci na čelima imali naslikane pruge.

Moj rođak Vekil sjedio je pored mene u prtljažniku. Smijao se djeci bezkose, ali rekao je da bi htio jednu njihovu posudu s mlijekom.

BalkanDownload

U podnožju smo nekoliko puta naglo skrenuli ulijevo i provezli se krozlijep mali park koji nikad nisam vidio. Sve cvijeće bilo je pažljivo njegovano.

Prošli smo pored velike bijele zgrade koja je stajala iza visokog zida. Biloje tu čuvara u čudnim odorama i s puškama ispred velike elegantne kapije.Stajali su kao kipovi. Pored njih su bili veliki psi iz Rusije. Na znaku je nadariju i nekim drugim jezicima pisalo »Britanska ambasada«.

Slijedili smo makadam koji je išao uza zid. Bio je to najlošiji put uKabulu. Vodio nas je nizbrdo prema dubokoj provaliji i zatim opet uzbrdodok je kamenje klizilo ispod kotača automobila. Poklopac prtljažnika lupaonam je po glavama uz svaki skok na svakoj neravnini. Prašina koju jeautomobil podignuo vraćala se na nas i gušila nas. Obrve i trepavice nasčetvero bile su potpuno prekrivene. Izgledali smo kao klaunovi koji su nekadnastupali na pozornici u našoj školi za Dan učitelja.

Otac je zaustavio automobil ispred stare metalne kapije u visokom ziduod sušene opeke. Nekoliko je puta zatrubio. Konačno, uz zvuk grebanja,stariji čovkidar, noćni čuvar, povukao je i otvorio malena vrata u kapiji, vidioda je to moj otac i zatim kapiju širom rastvorio. Otac je autom ušao unutra.Čovkidar je protrljao oči da vidi sanja li. Zatvorio je metalnu kapiju za namai pohitao k nama da nam pomogne izići iz prtljažnika. Prošaptao je sam zasebe, »Nikad nisam vidio toliko ljudi u Volgi.«

»Kladim se da niste«, rekao sam mu smijući se.Pocrvenio je i pokušao prikriti nelagodu. »Nisam htio biti nepristojan.

Samo sam šokiran.« Nije mislio da će ga netko čuti.Izišli smo iz auta. Neke strine moralo se izvući. Ali sva djeca su iskakala

i gledala mjesto na kojem smo se zaustavili, jedva pet kilometara od ratnezone iz koje smo upravo izašli.

Ispred nas nalazila se betonska katnica poput mnogih u Kabulu. Ali slijevase nalazio ogroman zid od sušene opeke, potpuno različit od bilo čega štosmo ikad vidjeli, visok više od dva kata. Imao je malen otvor zapečaćen

BalkanDownload

debelim drvenim vratima. Na drugom kraju zida nalazio se toranj s osamstrana koji se nadvijao nad vrtovima što su se spuštali niz strminu ispodnjega. Vidjeli smo sličan toranj odmah ispred kapije, ali bio je oštećen, a igornja polovica je nedostajala, kao da ju je srušila raketa. Velika pukotinapružala se gotovo od vrha do dna.

Nekoliko trenutaka potom teška drvena vrata su se otvorila i kroz njih jedošao muškarac kojeg sam prepoznao kao očevog poslovnog partnera kakobi nas pozdravio. Vidio sam ga mnogo puta u njegovoj trgovini sagovima.Uvijek je bio besprijekorno odjeven, sa svilenom kravatom i sakoom pomjeri, sjajnih očiju koje su dobro djelovale na njegove kupce. Ali tog jutrabio je u pidžami i u ruci je držao šalicu čaja. Oči su mu bile pospane.Pozdravio je mog oca, ostalima rekao selam i svima nam poželiodobrodošlicu.

Ime mu je bilo Hadži Nur Šer. Kad god bi nas otac odveo u njegovutrgovinu, Hadži Nur Šer dao bi nam slatkiše i gurnuo nam malo zgužvanihnovčanica u džepove. Uvijek su strani kupci razgledavali njegove sagove, alizanemario bi poslove kad bismo došli mi i bavio se nama. Nikad nije koristionaša prava imena. Umjesto toga, zvao bi nas »nećače« i rekao da ga zovemo»striče«.

Ako je i bio iznenađen što nas vidi u taj rani sat tog jutra, nije pokazao.Nismo imali načina javiti mu da stižemo. Ali on i moj otac bili su bliskiprijatelji, a bliski prijatelji pomažu jedni drugima u takvim vremenima.

Moj ga je otac odveo ustranu i kratko su razgovarali. Hadži Nur Šerporazgovarao je s jednim od dvojice sluga u kući koji su uvijek stajali izanjega kao tjelesni čuvari. Sluga je otrčao natrag u kuću donijeti nam čaja inešto za jelo. Hadži Nur Šer ponašao se kao da je naviknut na svakodnevneposjetitelje u to doba i kao da ima uvijek spremne te riječi za svoje sluge.

»Hej svi, dobrodošli u moju kuću. Sviđa vam se?«Nismo još zapravo ništa vidjeli, osim velikih zidova, ali kimnuli smo jer

nam je laknulo što smo se odmaknuli od sukoba.

BalkanDownload

»Ovo se mjesto zove Kala-e-Nobordža. Jeste U to znali?« Držao se kaoslavna filmska zvijezda koju svi poznaju, no nitko od stričeva ni strina nije gaprije vidio. »Zovemo je Utvrda s devet kula jer je, kad je izgrađena prije višeod sto godina, imala devet kula. Stara je, kao i ja.« Imao je širok osmijeh kojije bio zarazan, pa smo se svi nasmijali.

Prekinuo sam ga. »Striče Nur Šer, ja vidim samo jednu kulu.«Pogledao je mog oca, namignuo i rekao, »O, pametan je.« Bilo mi je drago

čuti ga da to kaže, osobito pred mojim rođacima. »Druge su kule«, rekao jesa sjajem u oku, »nevidljive. Samo zato što nešto ne vidimo, ne znači da nepostoji.«

Iako je Kala-e-Nobordža imala samo jednu kulu osjećao sam se sigurno,osobito zato što postoji već više od stotinu godina. Možda nam rakete nećemoći ovdje nauditi.

Dao je svoju šalicu čaja drugom slugi i poveo nas dalje od vrata niz stazuprema terasi ispod kuće. On i otac hodali su naprijed, rođaci i ja išli smo zanjima, a majka i strine za nama. Terasa je bila prekrivena baldahinom odgrožđa. Oko njega su zujale pčele.

Nebo je bilo sasvim vedro, a sunce je lebdjelo u prostoru plavom poputlapisa lazulija i sve obasjavalo kroz lišće. Vjetar lišću nije davao predah, paje šuštalo. Pitao sam se ima li još uvijek rata s druge strane planine ili se iondje sve promijenilo.

Kad sam se okrenuo i pogledao oko sebe, vidio sam posljednju kulu stareutvrde kako se uzdiže iznad nas. Stajala je na uglu stare utvrde gdje se nagibstrmo spuštao. Zanimalo me što se nalazi unutar tih starih zidina, no bio samprezauzet gledanjem svih novih stvari u tom velikom vrtu koji ih je okruživaoda bih o tome predugo razmišljao.

Nasred terase bila je fontana koja je bacala vodu u zrak. Pored fontanebila su dva golema stabla. Moja dva rođaka pokušala su spojiti ruke samnom oko jednog debla. Jedva smo se doticali vrhovima prstiju.

Na najnižoj točki vrta bio je potok. Hadži Nur Šer nam je rekao da

BalkanDownload

njegova hladna voda izvire u gorju Hindukušu stotinjak kilometara dalje.Tekao je u bazen usječen u stijeni. Više od deset vrsta šarenih riba plivalo jeu bazenu.

Nekoliko papiga, kanarinaca i orlova nalazilo se u krletkama poredbazena, a gugutavi golubovi imali su posebno mjesto.

U kavezu izgrađenom uz vanjski zid vrta, veliki pas krvavih očiju tiho jekoračao. U kutu su ležale nekakve kosti. To je bio pas kakve nomadskiKučiji drže ispred stoke kako bi ih štitili od vukova. Iz drugih kaveza porednjega, dva ruska vučjaka bijesno su nas gledala.

Kad smo se približili kavezima, psi su počeli lajati na nas i skakati porešetkama pokušavajući se otrgnuti i rastrgati nas. To su bili psi za borbu.Pobjegli smo.

Bio je tu još jedan kavez, vrlo velik, u podnožju kule. Isprva u njemunismo ništa vidjeli i mislili smo da je prazan. Zatim se nešto pomaknulo usjeni malenog ulaza koji je vodio prema dnu kule. Polako, sjena sepomaknula prema nama. Bila je vrlo velika. Moja starija sestra i nekesestrične povukle su se korak unatrag.

Nitko nije rekao ništa kad je leopard graciozno izišao na sunce i pogledaonas. Bio je žut sa smeđim točkama. Već smo vidjeli leoparde u zoološkomvrtu u Kabulu. Rekli su nam da su vrlo opasni. Nitko se nije usudio govoriti ikrv nam se povukla s lica. Kakvo je to mjesto koje ima leoparda u vrtu, pitaosam se.

Leoparda nije zanimao naš strah. Legao je na osunčano mjesto i počeo selizati. Otišli smo na vršcima prstiju. Taj vrt mi se činio kao raj, čakzanimljiviji nego što mi ga je opisala starija sestra.

Sluge su se pojavili noseći obilan doručak na velikim sjajnimpladnjevima. Mnogo vrsta voćnog soka, jabuka, grožđa, mlijeka, čaja,maslaca, sira, jogurta, tvrdo kuhanih jaja i svježeg kruha. Odmotali sunekoliko sofri, prostirki za jelo, na terasi pored fontane i pladnjeve s hranompočeli postavljati na do. Svi smo se okupili, a da nam nitko nije trebao reći

BalkanDownload

što da učinimo.Nismo znali odakle početi. Tjednima nismo pojeli pošten obrok. Svi su

zaboravili na lijepo ponašanje dok smo na tanjure trpali visoke hrpe. Moj jeotac rekao, »Polako, polako, neće hrana pobjeći.« Vekil se nasmijao, aliostali su bili prezauzeti jelom.

Preko zveckanja noževa i vilica, čuli smo pjev ptica dok su letjele sastabla na stablo. U Kot-i-Sangiju ptice nismo mjesecima čuli. Dvanaestmladih jelena mirno je paslo u vrtu oko nas i povremeno nas pogledalo.

Kad smo završavali s jelom Hadži Nur Šer izišao je iz kuće i spustio seniz vrtne stube duž terase na kojoj smo sjedili. Sad je nosio bijeli šalvarkamiz, svileni čapan, kapu karakul i kožne cipele. Njegova dvojica slugustajali su iza njega. Bili su puno viši od njega.

Hadži Nur Šer bio je toliko nizak i toliko debeo da je gotovo bio okrugao.Moj rođak Vekil došapnuo mi je da bi mogao biti velika pikula poput onihkojima smo se igrali. Moj ga je otac čuo i bijesno ga pogledao. Vekil jeplašljivo spustio pogled, ali mi ostali tiho smo se hihotali. Iako je bio malen,Hadži Nur Šer imao je veliku osobnost. Nikad nisam vidio kralja, osim nateleviziju, ali Hadži Nur Šer izgledao mi je kao kralj.

»Sviđa li vam se moj vrt?« upitao nas je. Svi smo mu rekli da jeprekrasan. Lice mu je obasjao širok osmijeh.

»Dođite sa mnom, pokazat ću vam svoje dvorište.« Sad ćemo vidjeti štoje unutar visokih zidina od sušene opeke te Utvrde s devet kula koja imasamo jednu kulu. Okrenuo se i poveo nas uz strm puteljak. Svi su pojurilipronaći cipele i pošli za njim. Ja sam obuo jednu svoju cipelu i jednuVekilovu. Viknuo je na mene. Morao sam se vratiti i dati mu njegovu.

Hadži Nur Šer odgurnuo je teška drvena vrata koja su vodila iz vrta udvorište. Na vratima je bio pričvršćen debeo lanac koji je zvecnuo svaki putkad bi se vrata pomaknula. Unutar prvih vrata bila su druga, a bila su podpravim kutom tako da bi se bilo koga tko bi pokušao upasti u utvrdu

BalkanDownload

zaustavilo u prolazu i ne bi mogao tek tako upasti.Iza se nalazilo široko dvorište okruženo sobama na dvije etaže s

prekrasnim prozorima. S jedne strane, niz soba bio je isturen prema vrtu. Sdruge, sobe na gornjem katu bile su uvučene, a ispred njih nalazila se širokagornja terasa. Savršeno mjesto za puštanje zmajeva, pomislio sam.

Dvorište je bilo puno voćki i ruža i mnogo cvijeća koje nikad prije nisamvidio i čija imena nisam znao. Vinova loza prekrivala je pergolu u suprotnomkutu. Visoko stablo akacije dominiralo je dijelom pored nas, a drevnirazgranati argavan vladao je nad drugim. Između su bila dva golema grmajorgovana. Hadži Nur Šeru bilo je jako važno pokazati nam ih. Bila su darnjegovom ocu od kralja. Rekao je da je godinama nakon što je kupio utvrduod kraljevske obitelji, njegov otac uvijek slao prve jorgovane u sezoni kralju,velike mirisne naramke.

Prekrasno obrezani grmovi ruža okruživali su cvjetne gredice. Hadži NurŠer bio je najponosniji na svoju crnu ružu i upozorio nas je da za nju nikomne kažemo. Rekao je da je vrlo rijetka i da bi netko mogao doći i ukrasti je.

Na jednom kraju bila je velika ograda s nekoliko jelena koji su izgledalikao roditelji malih jelena vani u vrtu. Dva pauna stajala su raširenih repova.Hadži Nur Šer proizveo je smiješan zvuk i oni su potrčali k njemu. Pogladioih je. I mi svi smo htjeli to učiniti. Ali kad smo pokušali, pobjegli su ikriknuli: »Fanark!« Uskoro smo saznali da je »fanark« najčešća riječ najeziku paunova. Uvijek se izgovori jako glasno.

Dok smo hodali preko dvorišta, pronašao sam malo paunovo pero.Podignuo sam ga i poljubio jer su nam rekli da je sveto. Ovoliko mnogogodina poslije, još uvijek koristim to pero kao označivač za svoj Kuran.

Moj je otac hodao uz Hadži Nur Šera. Bio je mnogo viši od Hadži NurŠera. Ja sam hodao pored oca. Ostatak obitelji hodao je iza nas, a sluge izanjih.

Hadži Nur Šer pokazao nam je pet soba i rekao da ih možemo svekoristiti. On je živio sam u staroj utvrdi. Preselio je obitelj u Indiju čim su

BalkanDownload

sukobi počeli kako bi bili na sigurnom. Sad je putovao avionom od Delhijado Kabuk svakih nekoliko mjeseci. Imao je trgovine na oba mjesta. U Kabuluje uz pomoć mog oca kupovao stare sagove, a u Delhiju ih prodavao.

Podove je prekrivalo nekoliko slojeva sagova. Niski madraci bili supostavljeni svuda oko zidova, a prekrivali su ih dugački uski ćilimi. U kutusvake sobe bila je hrpa popluna i jastuka. Zbog sagova soba je izgledala kaoda je vrt izvana došao unutra. Hadži Nur Šer rekao je slugama da namdonesu još čaja. Svi smo sjeli u hlad grožđa u sjenici i opustili se onako kakonismo mjesecima.

Potpuno smo zaboravili na rat i ona mrtva tijela na cesti. Čak samzaboravio na djeda i stričeve i neudane tete koje su još bile u našoj kući svedok nismo čuli prvu raketu.

Raketa kad je ispaljena proizvede određen zvuk. Možeš ga čutikilometrima daleko. Nije glasan, ali odmah prekida svaki razgovor. Najprije,tu je »fumf« kad se ispali, pa tišina dok svi čekaju, a zatim eksplozija dok seuništava kuća ili ruši škola. Zatim se polako razgovor nastavlja, ponekad uznapola izgovorenu molitvu.

Iz nekog razloga, prekid vatre završio je satima prije nego što jenajavljeno. Moj je otac poskočio i izgledao je uspaničeno. Uživao je uveličanstvenom miru na ovom mjestu nekoliko trenutaka prije nego što sevrati po ostale. Ali ako su sukobi opet počeli, sad ne može kući.

Bili smo jedva pet kilometara udaljeni od naše kuće, ali bilo je topredaleko ako su snajperisti opet počeli pucati. Nismo mogli čuti sukobe jernas je od njih razdvajala omanja planina s dva vrha. No očima uma moglismo vidjeti sve što se zbivalo.

Tijekom nekoliko sljedećih dana smjestili smo se u svoje nove sobe ibrinuli se za djeda i ostale. Čuli smo rakete, ali sukobi su se činili daleko.Rođaci su kratili dane igrajući se skrivača u prostranom vrtu ili prskajućijedni druge hladnom vodom iz bazena. Odrasli su rekli da nećemo ovdje biti

BalkanDownload

dugo. Sukobi će uskoro završiti i moći ćemo kući.Četvrtog dana čuli smo na vijestima na stranim jezicima BBC-ja da će

sljedećeg dana biti jednodnevno primirje između dviju glavnih frakcija kojesu se borile u našem naselju Kot-i-Sangiju.

Rano sljedećeg jutra otac me probudio. Zatim je otišao k sestrama pa injih probudio. Za pet minuta bili smo budni kako bismo čuli što će nam otacreći.

Otac je najprije poljubio majku, zatim je došao k meni. Još uvijek samsjedio na krevetu i protezao se. Kleknuo je preda me i rekao, »Idem sadadovesti tvog djeda i ostale. Ako mi se što dogodi i ne budem se mogaovratiti, morat ćeš zaboraviti da si jednom imao oca. Bit ćeš sam sebi otac idobar sin svojoj majci i dobar brat svojim sestrama. Ostavljam ti sve očinskedužnosti. Ali moraš naučiti kako se brinuti o sestrama i majci. Jasno?«

Nisam znao što reći. Bilo mi je devet godina. Rekao sam, »Da.«Otišao je k mojoj starijoj sestri. Sjeo je na koljena ispred njezinog kreveta

i rekao, »Ti si moje najstarije dijete. Ti si najljepše i najinteligentnije dijetekoje imam, ali moraš naučiti kako biti od pomoći ostalima i ne osjećati seusamljeno ako mene nema. Moraš odgojiti mlade sestre i pomoći majci. Nečekaj da ti itko kaže što učiniti. Ako mi se što dogodi, odgovorna si za svojesestre, da im daš posla i da nauče jednu novu stvar svaki dan, i da usrećišmajku, jasno?«

Suze su se spustile iz očiju starije sestre dok je gledala ravno u oca. Otacju je kratko zagrlio. Zatim joj je polako i nježno protrljao leđa i rekao jojneka bude hrabra. Nisam je žalio. Vekil i ja smo je zvali Plačljivica jer kadne bi zbijala glupe šale, lako bi zaplakala.

Otišao je drugim dvjema sestrama, koje su tih dana spavale u istomkrevetu jer su se previše bojale zvuka rakete. »Jeste li lijepo sanjale noćas?«upitao ih je otac.

Starija je rekla, »Da.« Mlađa je rekla, »Ne.« Zatim se predomislila. »Da,lijepo sam sanjala noćas.« Obje su htjele govoriti u isto vrijeme. Obje su

BalkanDownload

željele govoriti glasnije kako bi ih se čulo.»Stop, stop, stop! Jedna po jedna! Tko je sinoć lijepo sanjao, neka digne

ruku«, rekao je moj otac.Obje su brzo digle ruke.Pokazao je na najmlađu, »Ispričaj mi što si sanjala.«Razmislila je na tren pa rekla, »Noćas nisam sanjala. Večeras ću pokušati

lijepo sanjati, pa ću ti ispričati sutra ujutro.«Moj se otac nasmiješio i raskuštrao joj kosu. »Ti zločesta mala

djevojčice.« Zatim je rekao starijoj da mu ona ispriča što je sanjala.Nakašljala se, ali je šutjela gotovo cijelu minutu. Moj je otac čekao da je

čuje. I drugi put se nakašljala, ali još uvijek je šutjela.»Hajde! Reci mi što si sanjala«, rekao je otac.»Zašto ti se žuri? Ideš li kamo?« pitala je.»Samo ne želim čekati do večeri i slušati kako se nakašljavaš«, rekao je

moj otac.I treći put se nakašljala i rekla, »Dakle, trebat će sedam sati da ti ispričam

što sam sanjala jer sam prošle noći spavala sedam sati. Sad, sjedni kakotreba. Možda ćeš se umoriti budeš li sjedio na koljenima.«

Otac im je rekao da mu priđu bliže, a zatim ih je obje zagrlio i poljubio ihu glavu, čelo, obraze i rekao, »Idem van kupiti malo mlijeka za doručak. Kadse vratim, slušat ću vaše priče o snu. Dobro?«

Obje su kimnule i nasmiješile se ocu. Mlađa je odmaknula pokrivač iustala iz kreveta. Starija, kojoj je odjednom bilo hladno, viknula je na nju.Mlađa je također viknula da se probudi i opere zube. Zatim su se počelesvađati, kao i uvijek.

Majka je stajala sve vrijeme u kutu sobe prekriženih ruku, oslonjena nazid, glave spuštene k desnom ramenu, i gledala mog oca. Otac je ustao ikrenuo prema njoj. Stao je pred nju i rekao, »Moram ići. Zakasnit ću.« Lice

BalkanDownload

joj je bilo jako tužno. »Pazi se.« Htjela je reći još nešto, ali glas ju je izdao adonja usna zadrhtala. Svi smo je pogledali. »Čekat ćemo te«, rekla je nježno.

Mogao sam vidjeti na majčinom licu da joj je puno toga na srcu. Htjela jenešto reći, ali usta, usne i grlo odbili su poslušnost.

Otac ju je poljubio u čelo i zagrlio. Namignuo mi je uz širok osmijehpreko ramena, a ja sam mu osmijeh uzvratio.

Stajao je na pragu držeći kvaku, bacio dugačak pogled na sve nas i rekao,»Brzo se vraćam.« Pogledao je stariju sestru i mene i rekao, »Vas dvoje, nezaboravite što sam vam rekao.« Zatim je izišao. Majka ga je slijedila.

Svi su počeli slagati plahte. Najmlađa sestra je istrčala van, ali otac je većbio otišao. Vratila se reći majci, »Otac ne treba kupiti mlijeka. Sluganjegovog prijatelja pripremi nam svakog dana dobar doručak, a bude imlijeka.«

»Da, imaš pravo. To sam mu zaboravila reći.« Majka je pokušala zvučatiiznenađeno. »Ali ne brini se, popit će mlijeko prije nego što ode spavati.«

»I ja bih mlijeka«, rekla je.»Da, naravno. Kako bi ga mogao popiti bez tebe?« rekla je majka.Poslije sam doznao da je moj rođak Vekil otišao s ocem. Osjećao sam se

vrlo usamljeno. Zašto je otišao u djedovu kuću i nije poveo mene? Možda ćedonijeti naše zmajeve i pikule kad se vrati.

BalkanDownload

4.

Opet biti obitelj

Moje se otac trebao vratiti istog dana, ali nije. Nismo imali pojma što mu sedogodilo. Najmlađa sestra stalno je pitala majku, »Zašto ocu treba tolikodugo da kupi mlijeko?«

»Možda nije lako naći mlijeko u ovom dijelu grada«, majka je stalnoodgovarala. Jako se trudila biti zaposlena i stalno je radila stvari koje nijetrebalo raditi.

Otkad je građanski rat počeo, vidio sam majku kako plače mnogo, mnogoputa, iako je uvijek pokušala sakriti suze od nas. Sada, svake noći otkad jeotac otišao, plakala je usred noći. Uglavnom bi izašla van, u dvorište iplakala vrlo tiho. Ponekad bi samo sjela na najnižu stubu ispred naših soba isuze bi se počele skupljati. Jedne od tih noći vidjela ju je i najmlađa sestra, asljedećeg dana oponašala ju je prskajući vodu pod oči i pretvarajući se da jemala majka.

Trećeg dana otac se vratio sa stričevima, njihovim ženama, djecom imojim neudanim tetama. Kao i mi, i oni su se svi nagurali u Volgu s djecom uprtljažniku, njih otprilike dvanaestero. Izgledali su jako prljavo, pa smo sešalili na njihov račun. Smijali su se. Zatim smo ih jedno po jedno poslali nakupanje.

Jedini koji su ostali u našoj kući bili su djed i Vekil, moja dva najboljaprijatelja i dvojica do kojih mi je bilo najviše stalo. Djed je odbijao prepustitisvoju kuću lopovima i ratnim vođama, ali što je mogao učiniti kako bi jezaštitio.

Otac nam je rekao da su četiri rakete pale u djedovo dvorište dan nakon

BalkanDownload

što se vratio.Dan poslije, još dvije rakete uništile su neka djedova stabla jabuke

Macintosh i većinu cvijeća. Djedovo srce bilo je slomljeno. Bio je takooptimističan u vezi s mudžahedinima.

»Slomljena ruka može raditi, ali slomljeno srce ne može«, rekao mi je djedjednog dana kad nisam želio biti s roditeljima jer je otac vikao na menenakon što sam u školi dobio loše ocjene iz aritmetike.

Noću bih razmišljao o djedu s druge strane planine, bez njegovih sagova ivoljenih stabala koji su sad bili samo krhotine i panjevi.

Tjedan poslije, u petak rano ujutro dok je još bio mrak, začuo sam glasnokucanje na prednjoj kapiji. Trajalo je gotovo deset minuta, ali nitko nijeotvarao.

Čovkidar je bio star čovjek, a kad je spavao, bilo je kao da je mrtav.Netko bi mu morao poprskati lice vodom da ga probudi.

Kucanje se nastavilo, a slijedila je tiha svađa koja je postajala glasnija.Polako sam prepoznao glasove.

Probudio sam oca. Žurno se odjenuo i istrčao van. Išao sam za njim.Trenutak potom, vidjeli smo djeda, Vekila i ćovkidara kako se svađaju. Sadsu već vikali. Vratar ih nije htio pustiti. Govorio je, »Ako vam treba hrane,vratite se za dva sata, sada svi spavaju, idite, idite...«

Vratar je mislio da su moj djed i rođak očajni prosjaci koji tražeprenoćište ili jelo. Bio je nagluh. Nisu znali da mu moraju vikati na uho.

Ni Hadži Nur Šer nije bio kod kuće. Otišao je posjetiti obitelj u Indiji,kamo ih je preselio da ih skloni od sukoba. Njegov čovkidar nikad nijepuštao unutra neznance kad ga nije bilo. Bio je pošten i strog čovjek.

Moj je otac pojurio i zagrlio svog oca i Vekila, a vratar je prestao govoriti.Otac je vrlo glasno viknuo vrataru na lijevo uho, što je malo pomoglo: »Ovosu moj otac i nećak«. Ispričao se i odgegao sa svojim štapom.

BalkanDownload

Otac nas je sve uveo u sobu gdje je spavao ostatak obitelji na redovimamalih madraca na podu. Upalio je svjetla i viknuo svima da se probude ipozdrave djeda. Djed i Vekil bili su prekriveni prašinom. Odjeća im je bilajako prljava, kao da je nisu presvukli mjesecima. Okružili smo ih i svi čekalida nešto kažu.

Pročitao sam veliku tugu na djedovom licu. Nikad prije ga nisam vidiotako tužnog ili tako prljavog. Uvijek je nosio skupa odijela sa svilenimkravatama, cipele bi mu bile ulaštene do zasljepljujućeg sjaja.

Ali tog dana, njegova stopala i glava, pa čak i trepavice bili su prekriveniprašinom. Nije razgovarao ni sa kim. Zatražio je od moje majke pokrivač.Kad ga je donijela, legao je na pod i pokrio se do glave, a da se nije oprao nirekao ni riječ. Za pet je minuta zahrkao.

Svi smo tiho izišli iz sobe, na vrhovima prstiju da ga pustimo spavati.Poveli smo Vekila sa sobom u susjednu sobu. Pitali smo ga kako je dospiotu. Nije htio govoriti. Bio je umoran, gladan i žedan, ali kad smo ustrajali idah mu čašu vodu, duboko je udahnuo i započeo.

»Otišli smo iz kuće oko jedan ujutro. Ostali smo u sjeni zgrada u slučajuda ima snajperista na planini. Nakon što smo počeli hodati po glavnoj cesti,zaustavili su nas na dva mjesta«, rekao je i otpio gutljaj iz čaše. »Na prvommjestu, bili su neki ljudi čija su lica bila sasvim prekrivena. Govorili su shazarskim naglaskom. Svi su imali puške i svakakvo oružje koje im je visjelopo prsima, leđima, čak i nogama.

»Stavili su nas u tamnu sobu bez prozora. Stajali su vani i razgovarali.Nismo dobro čuli što govore, ali mislim da su se brinuli da pripadamo drugojfrakciji i da ih špijuniramo. Nakon otprilike pola sata opet su ušli.Došaptavali su se otprilike minutu, a zatim nas pustili bez pitanja.

»To je bilo blizu silosa. Zatim smo krenuli prema Politehnici, aliPandžširci su ondje imali nadzornu točku, samo što je mi nismo mogli vidjetiu mraku.«

Slušali smo o nadzornim točkama na BBC-ju, ali to je bio prvi put da su

BalkanDownload

izravno ušle u naš život.»Neki ljudi su nam doviknuli ›STOP! STOP!‹ Djed je rekao da nastavimo,

ali čovjek je ispalio hitac u zrak i opet viknuo, ›STOP! STOP! STOP!‹Nosio je vojnu odjeću i pretražio nas od glave do pete. On i njegov

prijatelj stavili su puške meni i djedu na zatiljak i zapovjedili nam da hodamonaprijed. Odveli su nas u malu prostoriju. Još jedan čovjek sjedio je nakrevetu s prljavim plahtama.

»Postavio je djedu nekoliko pitanja, kao zašto dolazimo u njegovompravcu i za koga radimo. Ali djed mu nije odgovorio. Rekao je zapovjedniku,›Vi se zovete svetim ratnicima, ali samo ste ubojice i lopovi.‹

»Zapovjednik se nasmiješio djedu i rekao, ›Budi pristojan!‹«»Djed nije ništa rekao. Samo je zurio u zapovjednika, a zapovjednik je

zurio u njega nekoliko trenutaka, a zatim naredio jednom svom čovjeku danam pretraže torbe. Ali imali smo samo djedove knjige, pa su nas pustiliproći.«

Pogledao sam u veliku pamučnu torbu pored svoje noge i vidio dvasveska Afganistana na stazi povijesti Mir Gulama Muhameda Gobara. Djedje morao napustiti svoju kuću, ali svoje knjige nije htio ostaviti.

Kad je Vekil završio, zatražio je pokrivač i otišao u sobu u kojoj je spavaodjed. Minutu poslije i on je spavao.

Prošli su mjeseci. Ostali smo u kući Hadži Nur Šera, jeli dobru hranu kojusu nam kuhale sluge, uživali u svježem voću iz vrta i igrali se s psima. Dotada svi su psi postali srdačni. Leopard nije bio srdačan. Pa smo ga pustili namiru.

Svake noći slušali smo vijesti na stranim jezicima BBC-ja i druge emisije.Našu su zemlju svakim satom sve više uništavale frakcije čije su vode svakidan ubijali na tisuće ljudi, a zatim noću govorili poput proroka. Uvijek bi sepredstavljali kao sveti ratnici i rekli da se bore protiv zla. Danju ubojice,noću lažovi.

BalkanDownload

Počeo sam mrziti te emisije. Nijedna nam nije davala dobre vijesti. Sve subile iste. Zbog njih su moj djed, stričevi i otac bili nesretni, zbog čega nam ihje bilo žao. Odlučio sam razbiti sve radioprijamnike. Zatim sam pomislio daće ih to rastužiti još više. BBC je bio jedino čemu smo se radovali cijeli dan.

Godišnja doba opet su se smjenjivala. Dani su postajali sve hladniji ikraći. Lišće je počelo padati na do, uslijedile su kiše.

Sukobi su trajali sad već gotovo godinu dana. Nikad nismo mislili da ćeto trajati toliko dugo. Bili smo sigurni da će završiti za nekoliko tjedana.

Sada, prvi put, poveo se ozbiljan razgovor između oca i stričeva o odlaskuiz Afganistana. Djed ovog puta ništa nije rekao. Ponekad kasno noću, kad sumislili da spavam, čuo bih oca kako majci govori ono o čemu su razgovaralimuškarci.

Otac je opet htio ići u Rusiju, kao što je predlagao godinu dana prije kadsmo još bili kod kuće. Bio je u kontaktu s prijateljima iz boksačkih dana. Bilisu nam ponudili pomoć da se smjestimo kad stignemo. Ali sad su granicebile čvrsto zatvorene, pa će nam trebati puno novca kako bismo platilikrijumčarima da nas sve prebace preko.

Jedini prihod mog oca u to vrijeme dolazio je od sagova prikupljenih izsela prije nego što smo zbog rata postali zatočenici, koje je Hadži Nur Šerprodavao u svojoj trgovini u Indiji.

Nekoliko mjeseci nije bio plaćen za svoj posao nastavnika fizike uSrednjoj školi Habibiji koju su pogodile rakete.

Neki nomadski Kučiji bili su zarobljeni u toj zgradi za vrijeme jednognaglog izbijanja sukoba. Prolazili su kroz Kabul na putu s ljetnih pašnjaka uplaninama pored Bamijana do svoje zimske baze u nizini pored Džalalabada,ali morali su skriti ovce, magarce, deve, krave i konje u podrum naše škole.Neki lokalni ratni vode su ih otkrili i uzeli im ovce kako bi nahranili svojevojnike. Mjesecima nakon što su Kučiji otišli, čitava škola vonjala je poputštale.

BalkanDownload

Zima je došla i prošla. Svakog jutra kad bih se probudio, još uvijek bihnakratko bio zbunjen dok ne bih pogledao uokolo i vidio svoju obitelj kakospava na podu pored mene i sjetio se gdje smo. Ali osim toga, naš je životušao u rutinu.

Stričevi su još išli na posao u grad kad bi se činilo da su sukobi prestali.Ponekad bi naglo završili i bilo je tiho tjednima. A zatim, da nitko ne znazašto, počelo bi jednako žestoko kao prije.

Majka je prestala ići u banku nakon što smo se preselili u Nobordžu. Nijese osjećala sigurno jer je morala ići na drugu stranu grada. Isto tako, imala jeviše obveza nego prije jer je morala ići na bazar kupiti hranu, koju jeponekad bilo teško pronaći - uglavnom rižu i koje god povrće bi seljaci moglidonijeti na tržnicu, a ne meso koje Afganistana vole. U djedovoj kući imalaje veliku pomoć od stričevih žena, od očevih neudanih sestara, čak i od mojestarije sestre i rođakinja. U Nobordži obitelj mog djeda još je uvijek živjelazajedno, ali bili smo rascjepkani u manje dijelove dok smo pokušavalipreživjeti.

Nova školska godina počela je drugog dana proljeća, ali završila je dvatjedna poslije kad je ravnatelj čuo izvještaj na BBC-ju da jedna frakcijaprijeti kako će tog popodneva napasti naše naselje. Poslali su nas kući.

Ravnatelj nam je rekao da slušamo radio. »Čim na radiju najave da suškole opet otvorene«, rekao je, »morate doći.« Neki moji školski drugovi bilisu jako sretni jer nisu voljeli školu. Njihov mi je stav bio vrlo neobičan. Unašoj staroj školi bilo mi je jako zabavno. Što moji novi školski drugovi vole,dakle, često sam se pitao.

Mislili smo da škola neće biti zatvorena više od tjedan dana. Ali nismo sevratili u školu vise od dvije godine.

Kad ni nakon dva tjedna nisu ponovno otvorili, počeli su nas podučavatiroditelji. Nije bilo zabavno, nije bilo nikog s kim bismo se mogli natjecati.Nisam se mogao natjecati sa starijom sestrom. Znala je sve moje lekcijebolje od mene jer je bila dvije godine starija.

BalkanDownload

Otac nas je često podučavao. Bio je vrlo strog. Ponekad smo se u školiigrali jedni s drugima kad bi naši učitelji pisali po ploči. To nisam mogao kodkuće kad bi me otac podučavao. Počeo sam gubiti interes za sve predmete,osim za astronomiju, koja se tad nije učila u našim školama. Neke udžbenikepročitao sam i po nekoliko puta. Noću bih satima zurio u zvijezde utonuo uneobične misli. Ali moj je otac naglašavao matematiku i što me više silioučiti, više sam gubio zanimanje.

Moji stariji rođaci, koji su bili u višim razredima, često bi samo čitaliromane ili časopise i druge knjige o temama koje su ih zanimale. Zavidio samim. Nitko ih nije silio učiti dosadne nastavne predmete.

Vekil i ja bismo većinu dana otišli na vrh krova kako bismo puštalizmajeve. Moglo se raditi malo toga. Krov utvrde bio je čak viši od onog kodkuće. Uz dovoljno uzice, mogli smo zmajeve pustiti gotovo iznad dvajuvrhova planine koja nas je razdvajala od naše kuće.

Otprilike šest mjeseci nakon što je obitelj preselio u Indiju, Hadži Nur Šerčesto je putovao od Kabula do Delhija. Imao je trgovine u oba grada, aliradije je boravio u Kabulu. U Delhiju je unajmio stan za svoju obitelj napodručju Laj Pat Nagar, ali mrzio je živjeti ondje, kako nam je rekao.Odrastao je u velikoj kući s velikim vrtom, a u stanu se osjećao kao uzatvorskoj ćeliji. Još gore, u Indiji nije imao mnogo poznanika i osjećao sevrlo usamljenim.

Za vrijeme boravaka u Kabulu, njegova je supruga često zvala iz Delhija ipreklinjala ga da dođe onamo. Odgađao bi odlazak koliko bi god mogao, azatim bi otišao samo kad bi se sukobi pojačali. No čim bi čuo da je u Kabuluprekid vatre, vratio bi se k nama u utvrdu.

Tog istog dana njegovi prijatelji bi se počeli pojavljivati u Nobordži.Nekako bi znali da se vratio. Iako bismo ponekad čuli zvukove raketa,bombe i hice iz pušaka s druge strane planine, smijali bi se i uživali udruštvu, a moj je otac bio s njima. Slušati njihov smijeh ispunjavalo nas jenadom.

BalkanDownload

Često bi Hadži Nur Šer tražio od posluge da pripreme posebnu hranu, kaošto je veliki kabuli pelau2, janjeće ražnjiće ili janjeću juhu. Zamolio bi mojumajku da pripremi svoj slavni kukuruzni kruh za desert. Svaki dan bio je kaopraznik kad je on bio u Nobordži.

Ujutro, čim bih se probudio i poprskao lice vodom, otrčao bih u njegovesobe gdje su mule koje je godinama poznavao pjevnim glasovima recitiralistihove iz Kurana Časnog. Sjeo bih u kut i slušao ili bih uzeo Kuran i pratioretke koje su mule izgovarali napamet.

Nakon doručka mule bi otišli, a došli bi glazbenici i počeli pjevati ugodnegazele3 uz pratnju tambura, sitre, table i harmonija. Glazba bi se nastavilasve do ručka i jednosatne stanke da se malo odrijema. Zatim bi neki druginjegovi prijatelji, najbolji pripovjedači koje sam ikad čuo, došli ipripovijedali priče o raznim stvarima.

Hadži Nur Šer uvijek bi sjedio u svom stolcu kao kralj na prijestolju dokbi gosti sjedili na jastucima zvanim tošak raspoređenim po sobi, zatvorenihočiju, prstima bi prebirao svoj tespih, molitvenu brojanicu i lagano pomicaoglavu kao da je u transu. Ako bi usred priče neki sluga pokucao na vrata,otvorio bi oči i rekao, »Stop.«

Pripovjedač bi stao. Rekao bi, »Uđi.«Sluga bi ušao s vrčem svježeg čaja u rukama. Hadži Nur Šer pogledao bi

čaše na podu, što je bio znak da ih se napuni. Zatim bi sluga ostavio vrč izkojeg se pušilo nasred sobe i tiho izišao.

Hadži Nur Šer okrenuo bi se pripovjedaču i rekao, »Nastavi«.Noću bi upalio generator kako bi sva djeca s njime u sobi mogla gledati

neki indijski film. Često bi zaspao usred filma, napola sjedeći a napola ležećina svom krevetu. Kad bi film završio navukli bismo pokrivač preko njega,ugasili svjetla i izišli iz sobe na vrhovima prstiju, isključili generator i otišli usobu spavati.

BalkanDownload

Jednog dana, kad smo Vekil i ja bili na krovu sa zmajevima, primijetilismo da ispod nas u dvorištu sluge rade nešto neobično.

Samponirali su jelene i vezivali im lijepe vrpce na rogove. Kasnije,razvukli su raznobojna svjetla po zidovima dvorišta i objesili papirnatesvjetiljke na graciozne savijene grane grmova jorgovana. Zatim su objesilivrlo širok kvadrat šarene tkanine s gornje terase. Padala je preko prozorasoba u prizemlju sve dok ostali sluge nisu postavili motke ispod njezinogdonjeg ruba i podigli je tako da naprave nadstrešnicu. Ispod nadstrešniceizgradili su nisku platformu.

Sluge nisu uzeli stanku za ručak, nego su nastavili raditi i oprali starekamene ploče u dvorištu. Hadži Nur Šer je rekao da su bile dio budističkestupe koja je stajala tu stoljećima prije nego što je Kala-e-Nobordžu izgradiokralj Abdur-Rahman za svog vezira, svojeg najvažnijeg ministra.

Dok se večer bližila, u dvorištu je postalo još užurbanije. Hadži Nur Šernaređivao je slugama da učine ovo ili ono. Fenjeri su bili postavljeni s objestrane puteljka oko dvorišta i pored posuda prepunih cvijeća. Neki su bilijarkocrveni i visoki, neki su vijugali poput vinove loze uza zidove, a neki subili narančasti i zlatni.

Vekil i ja već smo odavno prestali puštati zmajeve te smo promatrali svete aktivnosti pitajući se što se događa.

Otac je ušao u dvorište, stao pored Hadži Nur Šera i o nečemu počeo snjime raspravljati Kad se Hadži Nur Šer vratio gore u svoju sobu, otrčao sams krova pitati oca što se događa. Rekao mi je da Hadži Nur Šeru dolaze nekistrani gosti na večeru, ljudi koji rade za Ujedinjene narode. Otrčao sam gorereći to Vekilu.

Hadži Nur Šer volio je primati goste, osobito kad bi se mogao hvalitisvojim vrtom, bogatstvom i brojem sluga.

Otac je otišao u naše prostorije istuširati se. Majka je počela glačatinjegov najbolji šalvar kamiz. Vekil i ja otišli smo dolje u dvorište pomoćislugama.

BalkanDownload

Dvojica slugu koji su nosili sjajne srebrne pladnjeve s čajem i čašama ušlisu u dvorište. Zamolili su nas da to odnesemo gore, u sobe Hadži Nur Šera.Uzeo sam pladanj na kojem su bila dva vrča čaja. Osjetio sam jak miriskardamoma koji je izbijao iz kljuna čajnika. Vekil je uzeo pladanj s čašicamai krenuo ispred mene, penjući se stubama prema stanu Hadži Nuor Šera.

Kad smo došli do vrha, Vekil je gurnuo vrata nogom, otvorio ih i ušao bezkucanja. Hadži Nur Šer bio se upravo istuširao. Stajao je nasred sobe i sušiokosu malim plavim ručnikom, ali osim toga bio je potpuno gol.

Kad nas je vidio, uzdahnuo je i brzo potražio nešto čime bi se pokrio. Biosam prestravljen. Velika je sramota biti gol pred nekim, a još veća gledatinekog tko je gol. Pladanj sam brzo spustio na pod pred vratima i sjurio senatrag stubama. Vekil je potrčao za mnom smijući se i gotovo me srušio dokje jurio nizbrdo. I ja sam se počeo smijati.

Hadži Nur Šer vikao je na nas. Nismo točno čuli što nam je rekao, aliznali smo da je jako ljutit jer nismo kucali prije ulaska. Ali kako smo mogli?Ruke su nam bile pune.

Vekil i ja istrčali smo kroz vrata, preko dvorišta i natrag na krov. Zatimsmo posramljeni prasnuli u smijeh. Vekil je upitao, »Jesi li ih vidio?«

»Što?« pitao sam, još se hihoćući.»Jesi li vidio da ima pet testisa?« pitao je Vekil.»Pet?« pitao sam u nevjerici. »Kako bi mogao imati pet?«»Prebrojio sam ih jako pažljivo«, rekao je Vekil ozbiljno, a zatim se srušio

dok je umirao od smijeha. I svaki put kad bi smijeh počeo jenjati, pogledalibismo se i Vekil bi rekao, »Pet«, pa bi počelo još žešće nego prije. Kad bi seVekil smijao, njegove oči su blistale, a blistavo bijeli zubi sjali.

Nekoliko minuta poslije vidjeli smo Hadži Nur Šera, sad vrlo lijepoodjevenog, kako izlazi kroz svoja vrata u dvorište. Virili smo iza niskog zidau kutu.

Hadži Nur Šer stajao je nasred dvorišta, u bijelom šalvar kamizu i crnom

BalkanDownload

prsluku i nalagao slugama da prostru sagove po puteljcima u dvorištu idovedu paunove iz vrta. Nosio je malu okruglu crvenu kapu s kićankom.

Skupina muzičara ušla je kroz niska vrata i pozdravila ga kao da je princ.Uputio ih je da sjednu na platformu usred dvorišta koja je bila pokrivenastarim ćilimom, buharom, mekanim i sjajnim od godina uporabe.

Muzičari su bili odjeveni vrlo elegantno u crne prsluke ukrašeneperlicama. Svaki je nosio turban živih boja. Jedan je počeo ugađati dvadeseti dvije žice rababa4. Drugi je otpuhivao kabulsku prašinu sa svog neja5.Najstariji je sjedio s tamburom koja mu se dizala s krila i prolazio prstimagore-dolje po njenom dugačkom vratu svirajući tihu glazbu koju je samo onmogao čuti u glavi. A četvrti je imao sjajan par mjedenih tabla o kojima jelupkao sa strane nekim batićem. Nakon nekoliko minuta završili su spripremama, a dvorište je bilo ispunjeno njihovom nježnom, ugodnomglazbom.

Kad su moje neudane tete i rođaci začuli glazbu, pridružili su nam se nakrovu i sve gledali odatle. Sad je već pao mrak i nitko nas nije mogao vidjeti.

Na nekoliko minuta Hadži Nur Šer izišao je iz dvorišta, a zatim se vratio sčetiri nepoznata čovjeka. Hadži Nur Šer izgledao je prenisko da bi stajaopored tih ljudi, koji su bili izvanredno visoki, snažni, duge žute kose, plavihočiju i neobično bijele kože.

Hadži Nur Šer razgovarao je s njima na nekom čudnom jeziku i pokazivaoim sagove na stazama i pričao o njima. Gosti su postavljali pitanja na istomčudnom jeziku.

Upitao sam jednu moju tetu koji jezik govore. Rekla je, »Engleski.«Sviđalo mi se kako zvuči. Zvučao je vrlo slično dariju, ali iako sam pomnopazio, nisam razumio ni riječ.

S vremena na vrijeme Hadži Nur Šer bi rekao slugi da podigne sag kakobi ga gosti mogli pobliže pregledati. Okrenuo bi ga i pokazao im čvorove nanaličju, a zatim bi protrljao rukom dlaku kao da mu je omiljena mačka.

Odjednom, shvatio sam što se događa. Vidio sam da to čini mnogo puta u

BalkanDownload

svojoj trgovini. Pokušavao je tim strancima prodati sagove. Kako su sukobi uKabulu postajali sve teži, kupci Hadži Nur Šera prestali su dolaziti iz drugihzemalja. Još uvijek je slao neke sagove ljudima koji su ga zvali iz Berlina iliLondona, a mnogo sagova odnio je u Indiju. Ali u Kabulu dugo nije prodaonijedan sag.

Moj otac imao je udio u dobiti Hadži Nur Šera i noću je o tim stvarimarazgovarao s mojom majkom. Sad su jedini stranci u Kabulu bili humanitarci.Ako ovi stranci kupe nekoliko sagova, možda ćemo imati dovoljno novcakako bismo platili krijumčarima da nas izvedu iz Afganistana.

Otac je izišao iz kuće i rukovao se s posjetiteljima. Moj je otacrazgovarao s njima na njihovom jeziku. Bio sam zadivljen. Nisam znao da znaengleski.

Sluge su iznijeli piće na pladnjevima punim tanjura s orasima i sušenimvoćem, a muzičari su nastavili svirati laganu glazbu. Gledali smo kao da jesve to film. Hadži Nur Šer je naložio slugama da iznutra donesu nekolikovrlo starih sagova i da ih polože na pažljivo podšišanu travu. Nisu to bilinajskuplji komadi, sagovi koje je moj otac pronašao kad je išao po selima ikucao na vrata. Jedan se posjetitelj spustio na koljena dok se divio starimsagovima. Do rasprave o cijeni doći će nakon jela. Hadži Nur Šer, kao bilokoji dobar prodavač sagova, želio je da kupčevo oduševljenje sagom jačasve dok ne bude mogao podnijeti pomisao da ga ne ponese sa sobom.

Hadži Nur Šer odveo je goste do nadstrešnice pod kojom su slugepostavile velike jastuke i nekoliko slojeva sagova na platformu tako da moguudobno sjesti za vrijeme jela. Jedan je sluga donio vrč vode i zdjelu. Pažljivoje zašao među goste dok su se smještali na jastuke i polijevao im ruketoplom vodom nad zdjelom da ih mogu oprati. Drugi sluga išao je za njim smalim ručnicima.

Zatim je počela pristizati hrana. Sluge, sada odjeveni u još ljepšu odjeću,nosili su velike pladnjeve s rižom i hrpom kabulskog pilava, grožđica i ribanemrkve i postavili ih na prostirku ispred Hadži Nura Šera, mog oca i gostiju.

BalkanDownload

Jedan Uzbek koji je obično pomagao Hadži Nuru Šeru u trgovinipripremao je kebab u vrtu iza kale. Dim se počeo dizati prema nama nakrovu i otvarati nam apetit. Nekoliko minuta poslije Uzbek je utrčao udvorište s dugačkim šipkama punim pečenog mesa i postavio ih pred goste.Zatim su ostali sluge donijeli posude pune patlidžana sa žara i špinata. Bilesu tu i zdjele salate i jogurta i velike košare pune svježe pečenog nana6. Bioje još topao i mogli smo osjetiti miris. Netko drugi donio je raznorazna pića.

Bila su samo četiri gosta uz Hadži Nur Šera i mog oca, a hrane je bilodovoljno za sve koji žive u Kala-e-Nobordži. Bili smo sretni zbog toga jersmo znali da će nam poslije, kad gosti odu, ponuditi ostatke.

Kad su se svi gosti prejeli a Hadži Nur Šer inzistirao da uzmu još,potapšali su se po trbusima, dok se Hadži Nur Šer pretvarao da je uvrijeđenjer su pojeli premalo. Sluge su im donijeli nargile, vodene lule i pažljivozapalili duhan s mirisom jabuke koristeći užareni ugljen.

Jedan stranac puhnuo je previše zraka kroz izrezbarenu cijev, pa su se uvodi u nargili napravili mjehurići. Ali nije uspio dobiti nimalo dima. Kad jeispustio zrak očekujući da će vidjeti plavi oblačić kao što je učinio moj otac,nije bilo ničega. Vekil se nasmijao. Stranac ga je čuo i podignuo pogledprema nama. I Hadži Nur Šer je podignuo pogled, a zatim su nas pogledali iostali stranci.

Vekil nam je došapnuo, »Eno čovjeka s pet testisa.« Njegova razbarušenakosa uokvirivala je tamne, blistave oči.

Prasnuo sam u smijeh. I Vekil se nasmijao naglas. I ostali su se rođacinasmijali a da nisu znali zašto. Stranci su se nasmijali naglas. Muzičari suprestali svirati te su se i oni nasmijali. A Hadži Nur Šer nas je na trenpogledao bijesnim pogledom. No kad je vidio da se svi njegovi gosti smiju,mrgođenja na njegovom licu je nestalo i pretvorilo se u širok osmijeh, a zatimi glasan smijeh.

»Pet«, ponovio je Vekil uvjerljivo kimajući glavom.

BalkanDownload

A zatim je negdje, sjeverno od nas, eksplodirala prva raketa. Možda jepogodila Kair Kanu, pandžširsko naselje udaljeno oko osam kilometara.Možda ju je poslao Gulbadin Hekmatjar. Možda Sajaf. Nije bilo važno. Gostisu brzo poustajali s jastuka. Zahvalili su Hadži Nur Šeru i zaželjeli laku noćmom ocu. Oklijevajući, pogledali su sagove na travi i pažljivo ih obišli dokih je njihov zaštitar gurao prema automobilu, a da nisu sa sobom uzeli nijedansag.

Otac i Hadži Nur Šer smiješili su se dok su ih ispraćali. Ako su osjećalirazočaranje što nisu ništa prodali, bili su previše pristojni da bi ga pokazali.

To je bila posljednja zabava koju je Hadži Nur Šer ikad upriličio u tomdvorištu. Nekoliko tjedana poslije raketa je pala na ulicu ispred njegovetrgovine na sajmu sagova pored stadiona. Vidio je što se dogodilo mom djedui njegovim sagovima. Bio je jedan od posljednjih trgovaca sagovima uKabulu. Sad je znao da je vrijeme za odlazak. Sljedećeg dana zatvorio jetrgovinu i sve svoje najbolje sagove poslao u New Delhi kamo će otićipridružiti se svojoj obitelji u stanu koji je mrzio.

Rano sljedećeg petka, dok smo još doručkovali, rekli su nam da su nekiljudi došli odvesti leoparda u nov dom. Sva su djeca htjela gledati, ali HadžiNur Šer je već naložio svojoj kućnoj posluzi da lancem zatvore dvorišnukapiju tako da ne budemo ozlijeđeni ako leopard nekako pobjegne. HadžiNur Šer je sve to promatrao iz sigurnosti svoje spavaće sobe koja je gledalana vrt kroz prozor na jednoj strani, a na dvorište kroz drugi.

Poslije nam je rekao da su ljudi stavili maleni kavez na kotačima ispredleopardovog doma u podnožju jedine kule koja je još stajala. S obzirom na toda je mačka, leopard je sigurno znao zbog čega je tu taj novi kavez nakotačima. Na trenutak ga je ponjušio, ušao u njega, sjeo i počeo se lickatikad su se vrata spustila i zatvorila, a njega su polako otkotrljali niz brdo ikroz niža vrata iz vrta.

Hadži Nur Šer zatim je pozvao Vekila, moje druge rođake i mene krozprozor koji je gledao na dvorište, »Sad možete u vrt.« Istrčali smo kroz

BalkanDownload

pravokutni prolaz među visokim zidovima kao da i nas puštaju iz kaveza.Gurali smo jedni druge na teška drvena vrata sa zveketavim lancem i nizbrdodo leopardova kaveza. Sad je u njemu bio velik pas. Bio je to njegov kavez iprije nego što je došao leopard, kako su nam rekli. Možda je bio sretan što jekod kuće. Pogledali smo psa i jedni druge i nismo bili sigurni zašto smo takobrzo trčali vidjeti ono čega više nema.

Sljedećih nekoliko dana Hadži Nur Šer darovao je sve svoje pticerazličitim prijateljima, osim golubova koje ne možeš nikom dati zato što bi sejednostavno vratili u svoj golubarnik koji se uzdizao na drugom krajudvorišta. Razgovarao je smiješnim zvukovima sa svojim paunovimaposljednji put dok su ih odvodili.

Što se tiče jelena, kako su se stvari pogoršavale za nas u narednimtjednima, postali su nam hrana, a njihove smo kosti bacali psima u kavezima.

Zatim je došao dan kad je Hadži Nur Šer otišao. Otac, djed i stričeviporedali su se s vanjske strane dvorišnih vrata kako bi ga ispratili i zahvalilimu što nas je spasio i pružio nam utočište. Svi su se s njime rukovah izagrlili ga. Rođaci su stajali naokolo i šutke promatrah.

Zamolio je mog oca da se brine o Kala-e-Nobordži i dugo gledaoposljednju preostalu kulu. Zatim je ušao u auto. Dok je vozač kretao,mahnuo je nama djeci.

Njegova dvojica slugu promatrali su ga kako ga odvoze kroz kapiju premazračnoj luci, a zatim nisu imali pojma što dalje činiti.

BalkanDownload

5.

Dugo putovanje kući

Svakog jutra prije svitanja probudio bi me zvuk prskanja vode u kupaonicipored sobe u kojoj sam spavao. To je bio djed koji je obavljao obrednopranje prije molitve.

Kad bi prskanje stalo a ja bih znao da je završio, otišao bih u kupaonicu ioprao bih se. Zatim bih otišao u djedovu sobu i stavio svoju molitvenuprostirku pored njegove dok je on još molio. Prije nego što bih počeo smolitvom, pogledao bih ga. Smiješak bi mu se pojavio na licu i brzo biprešao na moje. Ali on bi nastavio s molitvom ne gledajući me, a ja bihzapočeo svoju osjećajući njegov osmijeh svuda oko sebe.

Nakon što bi završio s molitvom, djed bi seo prekriženih nogu namolitvenu prostirku. Oči bi mu bile zatvorene, u rukama bi imao tespih7 ipolako bi recitirao stihove iz Kurana Časnog. Još uvijek se sjećam ugodnogzvuka njegova mumlanja. Kad god na to pomislim, to mi vrati djeda.

Kad bi završio molitvu, sjeo bih prekriženih nogu na svoju molitvenuprostirku, baš kao on, zaklopio bih oči i s tespihom u rukama naglas recitiraostihove iz Kurana Časnog koje sam znao napamet.

Ponekad bi pogledao djeda i pitao se o čemu razmišlja dok meditira.Dvaput je bio u Meki i kao sve hodočasnike u taj sveti grad svatko ga jezvao Hadži, osim njegove djece, koja su ga zvala aga, tata. Mi smo ga zvalibaba, djede.

Nakon doručka djed bi obično otišao u vrt s knjigom u ruci. Hadži NurŠer imao je veliku zbirku knjiga i bio je sretan što ih djed čita.

Sjedio bi pod vinovom lozom, ali ne bi mogao čitati kao u starim danima,

BalkanDownload

s punom koncentracijom. Ubrzo bi odložio knjigu i počeo hodati naprijed-natrag pod drvećem. Činio mi se kao leopard koji je bio u kavezu, nemiran.Rastuživao me pogled na njega.

Ponekad bih s njim pošao u šetnju. Kad bi vidio da se približavam,nasmiješio bi se, ali vidio bih da je smiješak usiljen. Šetao bih s njimnaprijed-natrag pod stablima, bez riječi. Čuli bismo samo zvuk suhog lišćapod nogama.

Svako toliko pogledao bih u njega i vidio duboku tugu na njegovom licu.Lice mu je bilo poput zrcala, točno bi odražavalo sve o čemu je razmišljao.

Ponekad bi razgovarao sa mnom o svom poslu i o tome kako se jakotrudio postići toliko puno stvari u životu. Ponekad bi sa žaljenjem govorio ostvarima koje nije postigao. Ponekad je govorio o duši, ili srcu, ili biti iliduhu. Ali većinu vremena govorio je o svojim sagovima koji su ukradeni, okući koja je ležala u ruševinama, svojim stablima jabuke, svojim uništenimgrmovima ruža i svom izgubljenom spokoju.

Djed je mrzio besposlicu. Već gotovo godinu dana bio je u Kala-e-Nobordži i nije radio ništa. Konačno, više nije mogao ondje sjediti. Njegovaje kuća bila cijeli njegov život i morao ju je obići. Zamolio je mog najmlađegstrica da pode s njime.

»Uz dužno poštovanje, ne, ne želim ići. Ni ti ne bi trebao ići. Kuća jeondje, nitko je ne može uzeti. Pljačkaši su vjerojatno uzeli sve ostalo. Moždasu čak odnijeli prozore i grede i posjekli stabla za ogrjev. Ali zemlja ćeuvijek biti ondje«, rekao je moj stric.

»Jesam li te odgojio da doživim dan da mi kažeš ›ne‹? Ha? Ha?« pitao jedjed zureći u strica.

»Znaš da ti nikad u čitavom životu nisam rekao ›ne‹, aga. Molim te,barem jednom u životu, poslušaj me. Nemojmo ići danas«, rekao je stricpristojno.

»Ako ne želiš ići, samo reci da si kukavica«, odvratio je djed.

BalkanDownload

Stric se nasmijao kako bi prikrio sram. »Nisam kukavica, ali bojim se dame kukavica ne ubije. Oni koji ubijaju tisuće nevinih kako bi se obogatili sukukavice. Odemo li tamo, nanjušit će novac na nama, čak i ako si izgubio svesvoje sagove. Ostalo nam je nešto malo novca, možemo preživjeti nekovrijeme. Tko zna što će se dalje događati? Ratuju već godinu dana, ne možejoš dugo trajati. Ne riskirajmo stvari koje smo ondje zakopali!«

Nisam znao na što misli. Što je ondje zakopano? Ali znao sam da ne bihtrebao pitati.

Djed se okrenuo od strica. Pogledao me i trenutak nije ništa govorio.Zatim, vrlo hladno, rekao mi je, »Pripremi se. Polazimo za deset minuta.«

Pogledao sam oca. Iz njegovog pogleda vidio sam da nije sretan. Djed jepogledao oca. Ja sam pogledao djeda. Otac je pogledao mene, »Poslušajdjeda«, rekao je oštro otac. Majčino je lice problijedjelo. Ali nije se smjelasuprotstaviti djedu.

Znao sam po očevom glasu da nije zadovoljan djedovom odlukom. Ali bioje previše učtiv da odbije.

»Jesi li kukavica kao tvoj stric?« upitao me je djed.Pogledao sam strica, koji je bio samo nekoliko godina stariji od Vekila.

Njegovo je lice bilo puno boli zato što ga je vlastiti otac nazvao kukavicom.»Učinit ću ono što mi kažete otac i ti«, odgovorio sam tiho. Ali nisam

želio ići.Djed se nasmiješio. »Dobar si ti dečko.«

Otišli smo od kuće sredinom prijepodneva. Autobus nas je odveo do polaputa. Autobus se morao zaustaviti prije nego što je došao do crterazgraničenja između Pandžširaca i Hazara. Ta se crta povremeno pomicalakad bi jedna strana stekla privremenu prednost nad drugom. Nitko nikad nijesa sigurnošću znao gdje je.

Izišli smo iz autobusa i nastavili pješice. Cesta je bila prazna. Bila je to

BalkanDownload

ona ista cesta koja je bila puna redova izbjeglica onog jutra kad smo pobjegliiz našeg doma. Bila je to najšira cesta u Kabulu, toliko široka da se posredini pružao park s velikim drvećem. Prije rata, mladići bi se tu nalazili sdjevojkama i sjedili pod drvećem. Ponekad bismo ih vidjeli kako se ljube ismijali im se. Vekil ih je zvao golubovima.

Sada, kolnik je bio sasvim raspuknut. Posvuda su bile rupe gdje sueksplodirale rakete i veće rupe koje su ostavile bombe koje su Rusi bacili izaviona prije nego što su otišli. Neke su bile toliko duboke da su bileispunjene podzemnom vodom iz dubine. Svuda oko nas nalazili su se komadiiskrivljenog metala. Bilo je tako tiho da smo mogli čuti zujanje pčela.

Dok smo hodali, djed me pitao jesam li ikad bio zaljubljen u nekoga. Bilome previše sram reći »Da«, pa sam rekao »Ne«. Očajnički sam želio reći,»Zaljubljen sam u svoju prijateljicu iz razreda, Jaldu.« Ali bilo mi je samodevet godina, a dječaci te dobi ne bi trebali imati djevojke.

Djed me pogledao u oči. Glas mu je bio neobično blag. »Osoba kojanema ljubav u životu, ima prazninu. Siguran sam da si zaljubljen, ali znam dami ne želiš reći.«

Nikad nisam ništa tajio od djeda. Uvijek bi me savjetovao o svemubitnom. Kad god bih mu povjerio svoje tajne, osjećao sam se lagano i sretno.

»Volim djevojčicu iz bivše škole«, povjerio sam mu se. »Vršnjaci smo izove se Jalda i jako je lijepa!«

Djed se nasmijao vrlo glasno. »Žena te može zagrijati kao vino ili ohladitikao led. Budi strpljiv, mali čovječe. Osoba bez strpljenja je kao svijeća bezvoska. Ponekad zbog ljubavi postaneš jako nestrpljiv. Kontroliraj osjećaje.«

Neko vrijeme nismo više ništa govorili dok sam razmišljao o onom što mije rekao. Nisam je više vidio nakon što su izbili sukobi. Pitao sam se gdje jei je li na sigurnom. Je li njezina obitelj otišla na vrijeme ili su predugočekali? Ponekad sam pisao pjesme o Jaldi u svoj dnevnik gdje sam bilježiosve bitne stvari koje mi je rekao djed.

Naši su koraci bili iznenađujuće glasni dok smo hodali posred ceste, a

BalkanDownload

nikog nije bilo na vidiku, osim nekoliko vrabaca koji bi povremeno proletjelipored nas i zacvrkutali.

»Jesi li i ti bio nestrpljiv oženiti baku?« upitao sam.»Bio sam zaljubljen u nju. Bio sam vrlo sretan što imam ženu poput nje,

ali nisam znao sve do mnogo godina poslije da brak ima tri faze«, rekao je iuzdahnuo zagledavši se u planinu s dva vrha. Njezine gole stijene uzdizale suse strmo iza velikog žutog silosa žita koji su izgradili Rusi.

»Prva faza je da ti govoriš, a tvoja žena sluša. Druga faza je da onagovori, a ti slušaš. A treća faza je da oboje govorite, a susjedi slušaju«, rekaoje uz smijeh koji je postajao sve širi na rubovima usana sve dok nije postaopravi veliki glasni smijeh. »Prva faza je najbolja«, rekao je. Djed nijeispričao nijednu šalu mjesecima. Smijao sam se jer sam čuo sreću unjegovom glasu.

Ali bilo je tu još nešto u djedovoj priči. Njegov pradjed, Hadža NurMuhamed, došao je iz sela blizu Herata i naselio se u dolini Majdanu okotrideset kilometara od Kabula gdje je izgradio veliku utvrdu od sušene opekes visokim zidovima, kao što je bilo uobičajeno po cijelom Afganistanu.

Iz svoje baze u Majdanu, nekoliko generacija njegovih potomaka slijediloje godišnja doba sa svojim stadima. Uzgajali su ovce i deve radi vune kojusu prodavali ljudima koji su tkali sagove i izrađivah tkanine.

Djedov otac bio je treći najmlađi od šestorice braće, pa ipak je umro prijestarije braće. Djedu su bile samo četiri godine kad je izgubio oca. Njegovmlađi brat rođen je dva mjeseca nakon očeve smrti.

Dvije godine poslije djedova se majka preudala, ali ne, kako je bio običaj,za jednog djedova strica nego za njegova rođaka, koji je bio bliži njezinojdobi. Iako mu je on bio očuh, djed je svog rođaka uvijek zvao lala, starijibrat, kao i inače.

Djedov otac nije njemu i braći ostavio mnogo, osim nešto stoke, malozemlje i staru utvrdu. Djed je htio učiniti više u životu nego uzgajati ovce ikoze. Njegov vlastiti djed, Mula Abdul Gafor, bio je vrlo svet čovjek. A

BalkanDownload

njegov najstariji stric bio je nekoliko godina guverner okruga Kandahara gdjeje postao bogat i poštovan čovjek.

Djed je htio zaslužiti poštovanje kao njegov djed i bogatstvo kao njegovstric. Sam je naučio čitati i pisati i rekao nam da je uvijek imao knjigu urukama. Bio je odlučan obrazovati se. Kad mu je bilo dvanaest, odlučio jeotići u Kabul. Ali kad je tek stigao, nije imao gdje živjeti. Spavao je nekolikodana po džamijama i svetištima dok konačno nije dobio posao kao činovnik upodružnici Ministarstva prometa zvanoj Inhisarat koja je prevozila drvo idržavna dobra u druge zemlje.

Iako je nikad nije pohađao, posao je postao njegova škola. Vrlo pažljivoproučavao je ljude oko sebe i gledao što oni rade. Naučio je kako se dobroodijevati i nikad nije zaboravio praktične stvari kojima ga je naučila majka.Uskoro je dobio prvo promaknuće i preselio se u ured gdje je postaoračunovođa.

Dobio je posao kao činovnik u Afganistanskoj narodnoj banci gdje jenastavio sam sebe učiti novim stvarima. Učio je pravo i kako funkcionirajusudovi. Naučio je kako se brinuti o tuđem novcu i razgovarati s kraljem.

Unatoč uspjehu, rekao nam je da se nikad nije osjećao usamljeniji, iako jebio sam mnogo godina. Tražio je nekog tko bi dao boju njegovom životupažljivo ispisanih stupaca brojeva.

Jednog dana dok je izlazio iz restorana poslije ručka, vidio je karavanuKučija koji su prolazili kroz Kabul. Dolazili su iz svojih zimskih boravištapored Džalalabada i kretali se prema ljetnim pašnjacima u visokim planinamau središtu Afganistana u Bamijanu. Među njima je vidio prekrasnu djevojkukako korača uz devu.

Vidio ju je mnogo puta prije kad je bio mlad, kad bi nomadi došli uMajdan i ostali ondje nekoliko tjedana u rano proljeće. Rekao nam je da se unju odmah zaljubio. Imali su jedan kratak kontakt očima tog popodneva, a tajpogled postao je prva karika u lancu koji je njihove živote povezivao

BalkanDownload

sljedećih pedeset godina.Vratio se natrag u banku i objasnio šefu da će morati izostati nekoliko

tjedana, a zatim je slijedio Kučije dok su se kretali uobičajenim putem uMajdan gdje bi se zaustavili na mjesec dana i napasali stada. Konačno, nakonnekoliko tjedana neodlučnosti i straha, otišao je k djevojčinom stricu, koji jebio vođa te karavane. Rekao mu je za ljubav prema njegovoj nećakinji. Stricje zaprijetio da će ubiti djeda jer Kučiji se žene samo Kučijima kako binastalo još više Kučija.

Moj je djed bio preplašen i zamalo se vratio u Kabul. Ali nakon nekolikodana razmišljanja o svojoj situaciji, zamolio je majku da ode i zapečatidogovor.

Njegova majka, vrlo hrabra žena, objasnila je stricu da je naša obiteljsličnog porijekla kao i njegova. I mi smo generacijama bili stočari. Rekla muje kako potječemo od Arapa koji su došli u Afganistan prije više od tisućugodina i koji su bili u rodu s obitelji proroka Muhameda, mir bio s njime.Izrecitirala je imena svih generacija između Prorokove obitelji i svojeg sina,Hadža Gulama Džallanija:

Hadža Gulam Džallani, sin Hadža Muhameda Afzela Hadža MuhamedAfzel, sin Hadža Abdul-Gafora. Hadža Abdul-Gafor, sin Hadža NuraMuhameda, Hadža Nur Muhamed, sin Hadža Muhameda, Hadža Muhamed,sin Hadža Gula Muhameda, Hadža Gul Muhamed, sin Hadža Ahmada, HadžaAhmad, sin Hadža Džana Muhameda, Hadža Džan Muhamed, sin HadžiHadža Muhameda, Hadži Hadža Muhamed, sin Hadža Abdul-Rahmana,Hadža Abdul-Rahman, sin Hadža Džamal-e-dina. Hadža Džamal-e-din, sinHadža Saleha Muhameda Hadža Saleh Muhamed, sin Hadža Alija Akbara,Hadža Ali Akbar, sin Hadža Kutb-e-Dina. Hadža Kutb-e-din, sin HadžaMuhameda Jehje. Hadža Muhamed Jehja, sin Hadža Rokn-e-dina. HadžaRokn-e-din, sin Hadža Moštaka Hadža Moštak, sin Hadža Moududija ČeštijaHadža Moududi Češti, sin Hadža Nasir-e-dina Jusufa Hadža Nasir-e-dinJusuf, sin Hadža Salmana Hadža Salman, sin Hadža Sajida Abrahama HadžaSajid Abraham, sin Sajida Hasana. Sajid Hasan, sin Sajida Abdulaha Sajid

BalkanDownload

Abdulah, sin Imama Alija Imam Ali, sin Džafara Sadika, Džafar Sadik, sinImama Muhameda Bakura Imam Muhamed Bakur, sin Imama Zin-el-Abdina.Imam Zin-el-Abdin, sin Imama Huseina.

Imam Husein, sin Hazret-i Alija, zeta proroka Muhameda, mir bio s njime.

Djevojčin stric je slušao, ali nije ništa rekao. Bila je zadovoljna njegovomšutnjom jer je to značilo »da«. Ovog puta nije bilo prijetnji. Djed je tadashvatio da je zaručen za svoju voljenu, iako je više neće moći vidjeti dovjenčanja.

Nomadi su napustili Majdan ubrzo nakon što su krenuli prema ljetnimpašnjacima u Bamijanu. Ali u ranu jesen kad su se vratili, djed je već bioobavio sve pripreme za obred vjenčanja te ih je čekao.

Imao je najveću svadbu u Majdanu. Trajala je danima. Kad su nomadikrenuli natrag u svoj zimski dom u Džalalabad, njihova kći ostala je s djedomi njegovom majkom.

Djed se vratio na posao u banci i počeo graditi kuću na zemlji koju jekupio. Bio je zauzet deset godina gradeći je i sadeći biljke u dvorištu. Za tovrijeme žena mu je rađala djecu. Na kraju, bilo ih je šesnaestero, a dva parablizanaca umrla su prije nego što su navršili šest mjeseci.

Djed je u banci dobivao promaknuće za promaknućem sve dok nije postaovoditelj Odjela za provjeru točnosti računovodstvenih zapisa. Njegova jeodgovornost bila pregledati sve ugovore koje je banka sklopila. Svi su gajako poštovali i nakon nekoliko godina počeli su ga zvati »predsjedniče«,iako mu to nije bila titula, jer bi uskočio kad bi predsjednik banke i njegovpomoćnik otputovali u druge zemlje.

Zbog poznavanja bankarstva i prometa djeda su zamolili da dođe raditikao voditelj računovodstva za Afganistanski carinski ured pri Ministarstvutrgovine. No, nekoliko godina nakon što je prešao tamo otkrio je ozbiljnuprijevaru jednog svog kolege. Djed je otišao u Ministarstvo trgovine prijavitišto se događa, ali ministar je branio čovjeka koji je krao sredstva. Djed je tog

BalkanDownload

istog dana otišao iz Ministarstva i više nikada nije radio ni u kojem državnomuredu.

Nekoliko visokopozicioniranih službenika prišlo mu je sljedećih tjedana,ispričali su mu se i tražili da se vrati na posao. Ali nije se vratio. Izgubio jepovjerenje u vladu.

Kako bi zaradio novac počeo je prodavati sagove koje je kupovao odtkalaca koje je upoznao kad je kao dječak putovao sa svojim ocem, koji imje prodavao vunu.

Tijekom godina kupio ih je i prodao na tisuće. Svakog proljeća i ljeta djedbi putovao po selima. Često bi poveo sa sobom mog oca, kao što je njegavodio i njegov otac dok su vodili svoja stada. Bio je to djedov načinponovnog preživljavanja svog starog nomadskog života.

Dok su išli od kuće do kuće i kupovali nove sagove, djed je uvježbaomog oca da prepozna prekrasno istkane stare tepihe i ćilime obojeneprirodnim bojama. Isto je tako naučio mog oca cjenkati se do posljednjegtrenutka i postići najbolju cijenu. Satima bi sjedili i pili čaj, pričali šale i učiliimena svih sinova svojih domaćina.

Kad sam se rodio, djed nije toliko putovao. Poslao bi mog oca da tražisagove, a on bi bio u Kabulu i pažljivo birao najbolje vrijeme za kupnju iprodaju, polako gomilajući bogatstvo i zalihu dragocjenih ćilima, a da nitkonije znao kako to čini. A onda je, naravno, vidio kako mu sve kradu oni kojisu koristili svetu riječ »mudžahedini«.

Čopor pasa lutalica došao je u našem smjeru, a zatim su zastali i otrčali.Skrenuli smo u ulicu koja je vodila k našoj kući, a nekoliko minuta poslijeugledali žute stanove na jednom kraju našeg dvorišta koji su se uzdizali iznadokolnih jednokatnica. Barem je taj dio zgrade još uvijek bio ondje. Djed jezastao na trenutak kad ga je ugledao.

»Život je kocka«, rekao je kao da uglavnom govori sebi. »Možeš izgubitiili možeš dobiti. Ako tražiš njegov smisao, možda ga nikad ne pronađeš, pa

BalkanDownload

izgubiš. Ali možda ga pronađeš i dobiješ.«Pogledao je tužne tragove rata svuda oko nas. Gotovo sve kuće u našoj

ulici bile su svedene na grube, puknute zidove.Kako smo se približavali našoj kući počeo je pjevušiti nešto tihim glasom

koji je koristio kad bi obrezivao ruže. Djed je bio sretan što se vratio u našestaro naselje, čak i uz toliko razaranja oko nas. Zatim je čudan glas iza naspovikao »Stoj - stoj - stoj...«

Okrenuli smo se i vidjeli dvojicu muškaraca koji su u nas uperilikalašnjikove. Lica su im bila prekrivena pandžširskim maramama. Mogaosam im vidjeti samo oči, izgledale su poput napuklina u zrnu žita. Došli su knama i upitali djeda, »Što radite ovdje?«

»Obilazim svoju kuću!« rekao je djed.»Gdje ti je kuća?« upitao je.Djed je pokazao desnom rukom.»Sigurno si bogat starac kad imaš tako veliku kuću!« rekao je jedan od

njih. Bio je visok i mršav. Glas mu je bio grub. »Da malo porazgovaramo«,rekao je, a zatim pokazao puškom prema susjedovoj kući.

Bili su Hazari, u kasnim dvadesetima. Nosili su crne šalvar kamize.Svaki je za pojasom imao granate i nož čvrsto privezan uz desnu nogu.»Doći ću razgovarati s vama poslije, nakon što vidim svoju kuću«, rekao

je djed.»Učini što sam ti rekao!« viknuo je. Gurnuo je pušku u djedova prsa. Čuo

sam zlo u njegovom glasu.Nismo imali izbora nego otići s njima u susjedovu kuću. On je bio

uspješan uvoznik i izgradio je jednu od najljepših kuća u našoj ulici. Kad jejedan otmičar otvorio vrata dvorišta, osjetio sam miris krvi kao u mesnici.Bio je tu i smrad nečega što je danima trulilo.

Prva vrata su se otvorila na hodnik dug šest metara koji je vodio prema

BalkanDownload

vratima u dvorište. Sjetio sam se da sam bio ondje dvije godine prije s ocemna jednoj zabavi u povodu zaruka. Te noći trava u dvorištu bila je urednopokošena i tvorila je zelen tepih. Ruže su cvale posvuda. S nekoliko tankihgrana jabuke Macintosh u sredini, dar od djeda, visjele su velike jabuke. Biloje tu i nekoliko krušaka, marelica i borova. Svaka staza u dvorištu bila jeuokvirena cvjetnim loncima. U sobama oko dvorišta bile su prekrasnesvjetiljke koje su osvjetljavale lijep namještaj u njima. Vlasnik je često išaou London i druga mjesta i sa sobom donosio elegantne stvari koje nitko druginije imao.

Muzičari su svirali na niskoj platformi prekrivenoj tamnocrvenimafganistanskim sagovima. Muškarci i žene sjedili su zajedno u dvorištu ičavrljali. Neki su sjedili na stolcima oko niskih stolića, drugi na jastucimaraspoređenim po travi. Svatko je imao piće u ruci dok su razgovarali i smijalise. Sin tog čovjeka upravo se vratio kući s Harvarda kako bi upoznaonevjestu koju su mu odabrali roditelji.

Otac i ja ostali smo do jedan ujutro. Kad smo odlazili, neki su gosti jošuvijek slušali tihu glazbu i razgovarali o svojim životima, poslovima,obiteljima, budućnosti.

Tih dana odrasli su uvijek razgovarali o tim stvarima. Komunisti su jošuvijek bili na vlasti, ali mudžahedini su im se na mnogim mjestima žestokosuprotstavljali. Slušao sam ih iz znatiželje, ali nikad nisam razumio zašto suzvučali tako zabrinuto. Jedino što su sa sigurnošću znali bilo je da nitko nemože sa sigurnošću znati što će se dogoditi.

Sad sam opet stajao na tom mjestu i konačno sam razumio o čemu sugovorili. Te prekrasne sobe više nisu imale stakla na prozorima i izgledale sukao da stoljećima nitko u njima nije živio. Nije bilo ni traga nikakvom stabluu dvorištu. Sva su bila posječena za ogrjev.

U sredini dvorišta gdje se nalazila platforma za muzičare sada je bilavelika jama puna glava muškaraca i žena. Na stotine njih. Pogledao sam ih,otvorenih očiju koje su zurile u mene i prijavom kosom slijepljenom krvlju.Došlo mi je na povraćanje, ali sam se obuzdao.

BalkanDownload

Nisam znao tko su. Nisam znao kako su završili svoj život na ovoj zemljina ovom mjestu. Ali nikad ih nisam uspio zaboraviti, iako sam pokušaomnogo puta. Dvojica muškaraca gurala su djeda i mene po puteljku izmeđuružinih grmova koje je trebalo orezati. Trnje mi je zapinjalo za rukave doksam prolazio pored njih. Sjetio sam se kada sam odsjekao ružu s jednog odtih grmova. Vlasnik mi je tada rekao, »Cvijet izgleda najsretniji na svomgrmu. Onamo pripada.« Otad, nikad nisam odrezao cvijet, imao je pravo. Alinisam mogao zamisliti kako je itko mogao odsjeći glave tih muškaraca i žena.Pripadaju njihovim tijelima, pomislio sam.

Smrad je bio nesnosan. Nisam želio biti ondje ni minute. Osjećao samkako mi suze naviru na oči, a stezanje u grlu prekidalo je dotok zraka. Iakosam zatvorio oči, hrpa glava, nogu i šaka bez prstiju još uvijek je bila ondje islala slike mojim očima.

Pogledao sam onu dvojicu koji su lica skrili maramama. Oni koji nosepuške najveće su kukavice od svih, pomislio sam, jer se ne mogu štititi beznjih.

Nisam imao pušku da ih ubijem. Nisam imao lopatu da pokrijem oneizgubljene duše zemljom. Niti sam mogao tražiti bilo što od toga.

Njih dvojica gurnuli su nas u prostoriju na kraju dvorišta koja je bilavlažna i vonjala na krv te za nama zaključali vrata. Zidovi su bili išaranikredom i ugljenom. Netko je napisao, »Kad uđeš u ovu prostoriju, nećeš iznje živ izići. To je bila sudbina mog brata, a bit će i moja.«

Na jednoj strani zida bilo je napisano, »Ne boj se smrti. Jednog si danarođen, jednog ćeš dana i umrijeti.«

Netko drugi je napisao, »Koliko god se dobro pripremiš, nema jamstva zabudućnost.«

Jeziv osjećaj u meni postajao je sve snažniji. Htio sam vrisnuti, »Ako meubijete, ja ću biti jedna od onih glava, ali ružno je pokazati mi te stotinenevinih koje nisam poznavao.« No, bio sam previše uplašen da bih vikao.Moj se glas skrio u grudima. Nisam se usudio ni zucnuti.

BalkanDownload

Oči sam čvrsto zatvorio i pokušavao istjerati iz misli ono što sam vidio.Tišina je ispunila sobu sve dok djed nije progovorio neobičnim glasom.

»Moraš pronaći način da preživiš. A tajna preživljavanje je u tome daotvoriš oči. Zatvorene oči nikad ne mogu pogoditi metu.« Polako sam otvoriooči i vidio djeda na jednom koljenu ispred mene tako da mu je lice bilo uravnini s mojim. Izgledao je vrlo potreseno. »Ako me ubiju a tebe poštede,moraš mi obećati da ćeš pronaći put kući.«

»Zašto bi mene poštedjeli a tebe ubili, i zašto sve to govoriš? Nikamo neidem bez tebe«, rekao sam prkosno.

»Star sam i ne trebam im. Ali tebe će trebati zbog rada ili zbog svogseksualnog zadovoljstva«, rekao je moj djed.

Vidio je zbunjenost u mojim očima, »Ne moram ti reći što je to, ali kaddođe vrijeme znat ćeš. Možda će te iskorištavati neko vrijeme, ali morašugrabiti priliku i pobjeći. Siguran sam da ti to možeš. Nemoj im pokazati dasi pametan. Uvijek se pravi glup.«

»Ne, ne, nemoj mi reći da ne možeš sa mnom. Molim te, prestani«, rekaosam. Nikad nisam volio plakati, ali bojao sam se da bih mogao početi, anisam želio da djed to vidi jer bi me možda počeo zvati plačljivcem, kaomoja starija sestra da mi se osveti jer sam rekao to isto o njoj.

»Samo me slušaj. Možda nećemo imati drugu priliku za razgovor. Akozbog ovih ljudi ovdje budeš jako nezadovoljan svojim životom, možda ćešpomisliti da je najbolji način da prevladaš sve te tuge ubiti se. Ali vjeruj mi,nije«, rekao je djed strogo. Bilo je to prvi put da je tako razgovarao sa mnom.

»Moraš biti hrabar dečko, a ako te ubiju, prihvati smrt raširenih ruku inikad nemoj preklinjati da ti poštede život, jer na kraju smrt nas sve dohvati,ovako ili onako.«

»Prije nego što me ubiju, još jednom želim vidjeti svoju obitelj, želim seoprostiti od njih i želim im reći da ih volim«, rekao sam.

Počeo sam se prisjećati očevih šala, majčinog osmijeha i nevinog izgleda

BalkanDownload

mojih sestara. Sjetio sam se kako sam sjedio oko prostirke s roditeljima isestrama, doručkovao i smijao se.

Zagledao mi se u oči na trenutak i onda rekao, »Prošlost je kao voda kojateče u rijeci, ne možeš je vratiti lopatom. Neka prošlost bude u prošlosti, tikreni dalje. Nećeš ništa izgubiti. Zapamti sve što sam ti rekao, dobro?«

»Da, zapamtit ću«, rekao sam. Gledao sam ga u oči, a one su postajalevlažne. Kad je završio, okrenuo je lice i ispuhao nos u rupčić iz džepa.Pogledao je zidove i počeo čitati što je napisano na njima. Rekao je, »I mimoramo ostaviti svoje riječi.« Uzeo je komad ugljena s poda i dao mi ga.

»Napiši, ›Smrt jedino razbije krletku, ali ne ozlijedi pticu.‹«Bilo je olakšanje čuti tako mudru izreku od njega umjesto onih drugih

beznadnih tvrdnji. Htio sam ga zagrliti, ali lice mu je bilo izgubljeno urupčiću.

Visoki mršavi muškarac otključao je vrata i ušao. Pokazao je desnomrukom na mog djeda. »Donesi mi četiri tisuće afgana i pustit ću vas. Alidečko ostaje s nama dok se ne vratiš s novcem«, rekao je.

»Naći ću ti četiri tisuće afgana, ali nećeš dobiti ništa ako naudiš momunuku!« rekao je djed.

»Ako održiš riječ, nećemo mu nauditi«, rekao je. Zatim je izišaorazgovarati s prijateljem i ostavio otvorena vrata.

»Kako ćeš pronaći novac?« upitao sam djeda.»Ne brini se zbog novca. To nije problem. Moramo se izvući iz ove

situacije«, rekao je djed.»Mislim da je jako dobro biti bogat u ovakvim situacijama«, promrmljao

sam.»Bili smo bogati i zato smo ovdje. Biti bogat bit će od sada nadalje kao

skuhati ovcu i pozvati divlje i gladne vukove oštrih zuba da ti se pridruže.Kad im večera nije dovoljna, pozvat će se da pojedu tebe«, rekao je djedzabrinutim glasom. »Zasad samo trebaju nastaviti govoriti.«

BalkanDownload

Visoki se vratio i pokazao na mog djeda. »Jesi li sunit ili šijit?«»Suniti i šijiti su dva krila jednog tijela i trn u očima neprijatelja. I jedni i

drugi vjeruju u Boga i Muhameda, mir bio s njime«, rekao je djed, a glas muje bio neobično opušten. Odvajanje sunita i šijita počelo je prijeporomizmeđu onih najbližih proroku Muhamedu, mir bio s njime, o tome tko ćevoditi islam u godinama nakon njegove smrti. I suniti i šijiti dijele istaislamska uvjerenja i načela vjere.

Odjednom se posramio svog pitanja i izišao, kao da nije siguran što daljereći.

Drugi muškarac, koji dosad nije rekao ništa, sada je ušao, zgrabio djedaza ovratnik i povukao ga. »Dogovorit ću se s tobom. Koliko nam sada trebašdati?« Zatim je djeda ošamario. Ustao sam kako bih ga obranio, no on megurnuo u prsa i srušio unatrag. Zasukao je rukave kako bi mu ruke bilespremne za još udaraca.

Djed je stao recitirati na arapskom jedan hadis proroka Muhameda, mirbio s njime: »Božji poslanik, Muhamed, rekao je, ›Nije jedan od nas onaj kojise prema mlađima ne ophodi suosjećajno ili ne priznaje dostojanstvo starijih.‹«

Na trenutak se bijesno zagledao u djeda, zastao, a zatim bez riječi izišao izprostorije. Njegov visoki mršavi prijatelj se vratio i zaključao prostoriju, amene i djeda opet ostavio same.

Pogledao sam djeda. Lice mu je bilo crveno i vidio sam otisak četiri prstana njegovom lijevom obrazu. Da je otac bio ondje, brutalno bi izudaraošakom onu dvojicu i promijenio im lični opis.

Djed mi se nasmiješio. »To je bila prava avantura.« Zatim je počeokoračati od jednog do drugog kuta sobe.

Razmišljao sam o svojoj smrti. Što ako moja obitelj primi moje tijelo bezglave? Hoće li moje tijelo staviti u grob bez nje? Što će biti u grobu? Samozemlja ispod mene i veliko kamenje na meni. Bio bih pokriven bijelomplahtom. Pomislio sam kako je biti u grobu sigurno jako samotno.

BalkanDownload

To mi je bilo još strasnije nego gledati glave i noge koje sam vidio u tojjami. Barem su glave bile skupa. Nisu jele ni razgovarale jedna s drugom, alinisu bile same.

Odjednom sam poželio zaborav, smiriti se. Popio bih čašu otrova ako tomakne sliku onih glava i zauvijek me pošalje u san.

Začuo sam korake u dvorištu. Vidio sam trećeg Hazara kroz razbijeniprozor naše sobe. Nije nosio maramu ni pušku, osim pištolja za pojasom. Bioje nekoliko godina stariji od druge dvojice, ali vjerojatno ne stariji od ranihtridesetih. Bio je vrlo mišićav. Mali prst bio mu je dopola u nosnici.

Visoki je otključao vrata i viknuo nam, »Iziđite razgovarati s našimzapovjednikom.«

Izišli smo. Zapovjednik je stajao na rubu jame i zurio u odsječene glave.Činilo se da mu smrad ne smeta. Nije obraćao pažnju na nas gotovo petminuta. Zapovjednik je nastavio kopati nos, a zatim trljati prst o prsluk kojije imao male džepove i odjeljke za metke i granate. Iz svih njegovih granataizvirivali su osigurači. Na trenutak sam pomislio izvući jedan osigurač igurnuti ga u jamu.

Pročistio je grlo glumljenim kašljem i još uvijek zureći u jamu upitao mogdjeda, »Znaš li zašto sam tu zadržao sve te glave?«

»Ne«, rekao je djed.»Želiš li znati?« upitao je zapovjednik.»Želiš li mi reći?« odvratio je djed.»Želiš li znati, mladiću?« upitao je zapovjednik mene.»Ne. Zato što je očito. Ti si ubojica«, rekao sam tužno.Zapovjednik se prvi put okrenuo prema nama. Pogledao me mrtvim očima.Djed me stisnuo za rame i brzo rekao, »On je dijete. Ne zna što govori.«»Djeca su iskrena i točno znaju što govore. Volim ljude koji govore

otvoreno. Isto tako volim skupljati ljudske lubanje. Ponekad u njih posadim

BalkanDownload

cvijeće. Prekrasno izgledaju tako. Želiš li da tvoja lubanja postane lijep lonacza ružin grm?«

Djed nije rekao ništa.»Tvoja će lubanja ionako postati zemlja nakon nekog vremena. Zašto je ne

iskoristiti za nešto?« upitao je zapovjednik. Njegov mali prst još je uvijekulazio u nos i izlazio iz njega i nešto tražio. »Čovjek treba biti sretan da sepretvori u cvijeće.«

Djed je promatrao zapovjednika koji je uživao u pogledu na te glave.Druga su nas dvojica gledala s ruba vrta.

»A znaš li za što je dobro trulo ljudsko meso?« upitao je zapovjednik.»Reci mi«, rekao je djed.»Dobro je gnojivo. Zar to nisi znao?« upitao je zapovjednik.»Ne. Nisam znao«, rekao je djed gotovo kao da ga to zanima. Ali vidio

sam da se boji.»Da. Ni ja. Baš sam doznao za to prije nekoliko mjeseci kad sam stavio

malo u jednu lubanju s cvijećem. Ta ruža procvala je kao luda. Još uvijekcvate. Možda je želiš vidjeti?« rekao je smiješeći se i prvi put pogledaoravno u mog djeda. Opet se nakašljao. »Zapravo, odaberi ružu koju želiš dati raste u lubanji.«

»Kako želiš«, rekao je djed vrlo tiho. »Ali mogu li tražiti tvoju dozvolu daposljednji put odem u svoju kuću s druge strane ceste?«

Zapovjednik se nasmijao, malo preglasno. Pogledao sam ga i upitao se štomu je toliko smiješno. »Nije to tvoja kuća«, rekao je zapovjednik.

»Zapravo, jest«, odgovorio je djed kao da nešto dokazuje kupcu. »Ja samje izgradio. Živio sam u njoj i nadao sam se da ću se vratiti kad se vi svivratite odakle ste došli.«

Zapovjednik je zaškiljio i pogledao djeda s gađenjem. »Rekao sam ti davolim ljude koji govore istinu. Poznajem vlasnika te kuće, a to nisi ti. On je

BalkanDownload

moj učitelj. I moj trener. Svaki dan išao sam onamo trenirati u njegovojdvorani.« Povukao je pištolj. »Ti si nepošten čovjek, kao svi ti ljudi snovcem.«

»Govoriš li o Abdul-Basiru?« upitao je djed tiho.»Naravno! Abdul Basir je častan čovjek, čovjek vrijedan poštovanja,«»Da, znam«, rekao je djed.»To je njegova kuća, a ne tvoja!«»Abdul Basir je moj sin«, rekao je djed.Zapovjednik je opet zaškiljio. »Ne pokušavaj me prevariti.«»On je moj otac«, rekao sam silovito. »Da je ovdje i da vidi da ovako

razgovaraš s djedom, dosad bi ti već razbio nos.«Zapovjednik me pogledao. »Ovaj dečko ne sliči Abdulu Basiru. On je

izgledao kao Hazar, kao mi«, rekao je zapovjednik djedu.»Na majku«, odgovorio je djed. Je li to istina, pitao sam se. Nikad prije to

nisam čuo.»Pričaj mi o svom sinu. Gdje je učitelj?« viknuo je zapovjednik.»U Srednjoj školi Habibiji. On je i boksački trener. Imao je dvoranu u

Habibiji i jednu u našoj kući, na uglu. Nekad je trenirao dvjesto ljudi na danu Habibiji, a pedeset u dvorani kod kuće. Boksao je u mnogimmeđunarodnim boksačkim mečevima i u većini pobijedio«, rekao je djed.

»Što još želiš da ti kažem o njemu? Što jede za doručak ili koju boju volinositi ili kakav motor vozi?« Djed je zvučao gotovo arogantno.

»Pričaj mi o tom motociklu«, rekao je zapovjednik ljutito.»Engleski. Četiri cilindra. 1500 kubika. Bio je bučan i velik. Prije dvije

godine, jedan turist iz Danske došao je u Kabul i otkupio ga od njega. Zatimje tim novcem kupio rusku Volgu.«

Zapovjednikov se izraz lica promijenio. Kao da mu se malo života vratilo

BalkanDownload

natrag u oči, ali samo malo. »Imaš pravo«, rekao je tiho. Čitavo tijelo mu seopustilo. Zatim je uzeo djedovu desnu ruku i poljubio je te njome nekolikoputa dodirnuo oči. Tako su nas učili da se ljubi Kuran i ruka svetog čovjekau znak poštovanja i časti.

Zapovjednik nas je izveo iz dvorišta. Činilo se da mu je jako neugodno.Njegova dva prijatelja pošla su za njim. Kad smo izišli van, upitao je djedajesu li njegovi ljudi s nama loše postupali. Njegovo se držanje posvepromijenilo. Više nije bio zlostavljač. Ponašao se kao kraljev sluga.

»Sam ih pitaj«, rekao je djed.»Jeste li s njima ružno postupali?« upitao je svoje ljude strogim glasom.

Stajali su iza njega i zurili u svoja stopala. Upitao ih je opet, ali sada vrlotiho. Još uvijek nisu odgovarali. Udario je jednog tako jako po licu da mu jesluz izletjela iz nosa po zapovjednikovoj lijevoj ruci.

Čovjek je počeo brisati nos, a zapovjednik ga je stao tući po leđimasvojim teškim šakama. A dok ga je udarao, govorio je: »Ti slinavi gade, znašli s kim imaš posla? Ovaj sveti čovjek otac je mog učitelja. Njegov sin bio jejako dobar prema meni. Pobijedio je u više boksačkih mečeva nego što tiimaš vlasi na glavi!« Zapovjednik je čovjeka nemilosrdno mlatio šakama, svedok ovaj nije pao na koljena i stao zavijati. Zapovjednik je sigurno biosnažan boksač.

Djed ga je zamolio da ih prestane tući.Zapovjednik je udario nogom svog podređenog, a zatim drugom naredio da

nam donese čaja. Pitao je djeda kakav čaj pije.»Pusti me da sad odem svojoj kući, pit ćemo čaj drugi put«, odgovorio je

moj djed.»Žao mi je. Danas ne možeš kući.« Glas mu je bio mnogo smireniji kad je

razgovarao s djedom. »Vaša kuća bila je na prvoj crti prošlog tjedna i našimomci su postavili mine po cijelom dvorištu.« Djedovo lice pokazivalo jerazočaranje. »Sada se bore u Bamijanu, ali vratit će se za koji dan. Do idućegtjedna dvorište će biti potpuno očišćeno, obećavam!« rekao je zapovjednik.

BalkanDownload

Djed je upravo preživio bliski susret sa smrću, pa ipak ga je više potresloto što je znao da je naša kuća točno pred nama, a da ne možemo ući. Izišlismo na ulicu. Stajali smo ondje, zurili u našu kuću i šutjeli.

Ta je ulica nekad bila puna radosti. Gledao sam kako dva zalutala psaulaze u kuću u kojoj smo samo nekoliko minuta prije bili zatočenici. Jedanod njih vratio se noseći podlakticu u ustima. Naše je susjedstvo postalorestoran za pse.

Zapovjednik je inzistirao da ručamo s njim, ali djed je želio poći.»Činiš se kao dobar čovjek«, rekao je djed. »Jesi li zaista ubio sve one

ljude čije su glave bile u toj jami?« Glas mu je bio vrlo smiren, kao darazgovara s nekim od svojih sinova.

»Ne, striče. Ja vise nisam dobar čovjek. Ja sam ubojica. Nekad sam biodobar čovjek, ali to se čini jako davno.«

»Što se dogodilo?« upitao je djed.»Nekad sam bio učenik u Srednjoj školi Habibiji. Uvijek sam imao

najbolje ocjene u razredu. Pripremao sam se za fakultet. Možeš pitati mogučitelja, svog sina, Malema Abdula Basira. Isto sam tako bio jedan odnajboljih boksača u školskoj sportskoj dvorani. Ali ovaj rat je uništio svedobro u mom životu. Sve mi je oduzeo.« Uzdahnuo je i pogledao u planinu.

»Nije samo tebi«, rekao je djed. »Svima u Afganistanu.«»Ne. To nije istina. Stoljećima su se u ovoj zemlji ponašali prema nama

Hazarima kao prema robovima. Paštuni i ostala plemena uvijek su nassmatrali autsajderima i tretirali nas kao da smo psi. Prije nekoliko mjeseciulovili su jednog mog rođaka. Gurnuli su mu crijevo za zrak u guzicu,onakvo kakvo koristiš za gume. Napumpali su ga zrakom sve dok nijeeksplodirao. Znaš li tko je to učinio? Gulbadin Hekmatjar. A tko je on?Paštun koji mrzi Hazare. Zatim je jedan od Masudovih zapovjednika mombratu zabio čavao u glavu. Smijali su se dok je vrištao. Znaš li tko je Masud?Pandžširac koji mrzi Hazare. Preziru nas svi u ovoj zemlji. Što smo mi učinili

BalkanDownload

ovoj zemlji da se prema nama tako užasno ponašaju? Navedi mi jednogHazara koji radi na visokom položaju u ovoj državi. Uvjeravam te da nemanijednog.« Lice mu je postajalo crveno od bijesa.

»Ali ni to što ti činiš nije dobro. Ne možeš krv isprati krvlju«, rekao jedjed.

»Želim osvetu.« Izrekao je te riječi vrlo sporo. Glas mu je postajao viši ijači. »Želim osvetu! Čitavu moju obitelj pobili su Gulbadin, Masud i Sajaf.Njihovi zapovjednici silovali su mi majku i sestre prije nego što su ih ubili.Želiš znati kako to znam? Prisilili su me da ih gledam! Jednoj mojoj sestribilo je samo sedam godina. Ja sam jedini koji je preživio i znam da će prijeili poslije ubiti i mene. Ali prije nego što umrem, ubit ću što više ljudebudem mogao. Pljačkat ću ih, silovati i ubijati«, govorio je sve glasnije.

»To nije baš mudar način rješavanja problema«, rekao je djed.»Mislim da je to vrlo mudar način. Druga bi plemena trebala smatrati

Hazare Afganistancima, sebi ravnima. Ako misle da nam mogu činiti sve tegadosti, sad bi trebali doznati da i mi možemo činiti loše stvari. Trpjeli smopreviše, predugo, stoljećima. Sada se čaša našeg strpljenja prelila.«

Djed nije ništa rekao, a i zapovjednik je zašutio. Zapovjednik je gledaoplaninu. Djed je gledao svoju kuću. Zapovjednik je prekinuo šutnju. »Žao mije što danas ne možeš otići u svoju kuću.«

»Hvala ti«, rekao je djed.Dok smo hodali iza ugla, automatski sam pogledom potražio svog dobrog

prijatelja, Muhameda Alija, kao i uvijek na tom mjestu. Živio je u lijepojkući nasuprot naše, ali sada je izgledala prazna. On i Vekil bili su vršnjaci izajedno su išli u školu. Bio je jedan od nekoliko naših susjeda Hazara.Naučio me voziti bicikl, a bio je jako dobar sa zmajevima. Pitao sam se gdjeje Muhamed Ali sada. Mnogo njegove rodbine otišlo je u Njemačku. Je liondje na sigurnom s njima? Ili su ratni vode koji mrze Hazare učinili strašnestvari njemu i njegovoj obitelji?

»Mogu vas odvesti na pola puta tamo odakle ste došli«, ponudio je

BalkanDownload

zapovjednik.Djed je kimnuo. Zapovjednik je hodao ispred nas, a mi smo ga slijedili do

ruskog džipa parkiranog uz cestu. Zapovjednik je ušao, a i mi. Sjedili smo uautu i zapovjednik nas je vozio cestom pored žutog silosa kuda smo prošlijedan sat i čitav život prije. Zaustavio se pored autobusne postaje gdje senijedan autobus nije zaustavio otkad je počeo rat. Izišao je. »Ne mogu daljeod ovog. Ovo je crta razgraničenja između Hazara i Pandžšira. Ubit će meako je prijeđem«, rekao je.

Izišli smo iz džipa. I zapovjednik. Došao je na našu stranu vozila. Poljubiome u obraze i zamolio da prenesem ocu njegove tople pozdrave. Rekao namje svoje ime. Iz usta mu je toliko vonjalo da sam zamalo povratio. Jošjednom je poljubio djedovu ruku. Dugo je stajao i gledao kako odlazimo.

Kad sam došao kući, majka je kuhala večeru. Čim me ugledala, potrčalaje i poljubila me u oba obraza. Ruke su joj mirisale na luk, a taj mirispredstavljao je sve što je dobro na ovom svijetu.

Stalno me pitala kakva nam je kuća, ali nisam mogao govoriti. Mislio samna hrpu lubanja i pse. Djed je otišao u svoju sobu bez riječi. Stričevi i strinebrzo su se počeli okupljati kako bi čuli što je vidio. Rođaci su stajali predvratima i gledali me, ali nisu govorili ništa, čekali su da progovorim.

Majka je navaljivala da joj kažem nešto, ali umjesto toga počeo samplakati i nekontrolirano jecati, i nisam mogao prestati. I majka je zaplakala,no nije znala što mi se dogodilo. I sestre su tiho zaplakale, osim starije, kojaje imala zločest sjaj u očima.

Majka je jedan tren tresla moja ramena, a sljedeći me grlila. »Što nije uredu?« glasno me upitala. Zajecao sam još glasnije pokušavajući oslobodititugu iz svoje duše.

Ne sjećam se kada sam prestao, ali se sjećam da sam zaspao dok mi jemajka držala glavu na svojim grudima i gladila mi leđa, a starija mi se sestrasmiješila. Znao sam zašto mi se smiješi. Zadirkivat će me zbog plakanja do

BalkanDownload

kraja života.Sljedećeg dana kad sam se probudio, bilo me toliko sram što sam plakao

pred svima da nisam želio nikog vidjeti. Pokušao sam ih ne gledati u oči, alisvi su bili ljubazni, čak i starija sestra. Dotad su sigurno već čuli što nam sedogodilo.

Otišao sam u djedovu sobu gdje je čitao knjigu. Nasmiješio mi se inastavio čitati. Samo sam sjeo ondje ispred njegovih ispruženih nogu i uzeo isebi knjigu. Dugo sam gledao u nju, ali nisam se mogao usredotočiti.

Nakon nekog vremena, djed je uzeo jabuku iz posude pored sebe i malose našalio dok ju je gulio nožem. Ponudio mi je nekoliko komada i govorio onevažnim stvarima. Ali nikako nije spomenuo što nam se dogodilo. Kad smopojeli nekoliko jabuka, rekao je, »Pa dobro, Gorbačov, vrijeme je da odešvan igrati se dok ja malo pišem.«

Gorbačov je bio jedan od mojih nadimaka, iako nikad nisam znao zašto.No tada sam se osjećao mnogo bolje. Otišao sam gore na krov gdje je

Vekil već puštao zmaja, a Kreten mu je držao kalem. Kad me je Vekilugledao, uzeo je kalem od Kretena i dao ga meni, i rekao mi da to dobroodradim jer je on usred borbe.

Okružen onima za koje sam znao da me vole, bol prošlog dana počela jepopuštati, barem na neko vrijeme.

BalkanDownload

6.

Ispod zemlje

Sada je sve bilo drukčije. Sad smo znali da se nećemo vratiti svojoj kući.Sada smo shvaćali da sukobi neće brzo završiti. Sad su otac i stričevi bilimnogo orvoreniji u raspravama o bijegu iz zemlje. Djed ih je slušao, ali nijeništa govorio.

Bili smo u Kala-e-Nobordži dobrano više od godinu dana, duže nego što jebilo tko od nas očekivao. Nakon što je Hadži Nur Šer otišao, neki drugi ljudikoji su bili ili dalja obitelj Hadži Nur Šera ili bliski prijatelji uselili su se uutvrdu. Zbog toga smo postali svjesniji nego ikad da ne živimo u vlastitomdomu. Imali smo mnogo prostora u Nobordži, ali nijedan Afganistanac ne želiživjeti u tuđoj kući.

Kao djeca, imali smo vlastiti svijet. Svaki dan poslije doručka išli smo uvrt, igrali se sa životinjama koje su još uvijek bile ondje ili se vješali nagrane drveća. Pronašli smo nove prijatelje među djecom iz susjedstva. Nakonručka puštali bismo zmajeve. Vekil bi presjekao sve okolne zmajeve, alinitko u našem susjedstvu nije znao da je to on. Iz nekog razloga, mislili su dasam ja. Uskoro je moje ime postalo poznato, i sva su me djeca zvala Qais,Rezač Zmajeva.

Vekil mi se samo nasmiješio kad ih je čuo. Zbog toga sam se osjećao malomalen. Ali, ipak, nikad nikome nisam rekao da ih je presjekao Vekil. Vekil jebio moj najbliži prijatelj, ali bili smo vrlo natjecateljski raspoloženi kad seradilo o zmajevima.

Zatim su se s mojim zmajevima počele događati neobične stvari. Pustiobih ih vrlo visoko i potražio nekog kojeg bih presjekao. Obično, čim bi dijete

BalkanDownload

visoko podignulo zmaja, drugi bi se brzo podignuli da mu se suprotstave. Aliprije nego što bi ijedan zmaj imao priliku pojaviti se na nebu, moj biodjednom slobodno lebdio, kao da ga je netko presjekao. Vekil bi dotrčaovidjeti što se dogodilo.

»Jesi li presjekao vlastitog zmaja?« upitao je. Smijao se, naravno. Nisamznao što bih mu rekao i samo sam slegnuo ramenima.

Otprilike dva dana poslije dogodila se ista stvar. Rekao sam samom sebida je vjetar sigurno bio jako snažan gore visoko gdje je bio zmaj i da ga jemožda otrgnuo s njegove uzice. To se nikad prije nije dogodilo. Ali tražiosam objašnjenje.

Sljedećeg tjedna dogodilo se opet. I onda još pet puta. Bilo je vrlozagonetno. Sad su se djeca iz susjedstva smijala i zvala me »Qais, SjekačSvojih Zmajeva.«

Kad bismo se okupili za jelo navečer, odrasli su sjedili na gornjem krajuprostirke, a moji rođaci i ja pri dnu. Ponekad smo bacali kosti jedni na drugeili natrljali papričicu na kruh i ostavili da ga pojede netko tko to ne zna.Odrasli bi uglavnom šutjeli, uvijek su bili nesretni. Kad god bi tko od njihprogovorio, bilo je o tome kako otići iz Afganistana.

Svakog dana otac i stričevi išli bi tražiti krijumčare koji bi nas prebacilipreko granice u neku susjednu zemlju središnje Azije. Većina krijumčara tihje dana prebacivala Afganistance u Iran i Tursku. Te je granice bilo lakšeprijeći, no krijumčari su tražili mnogo novca jer je putovanje bilo dugo iopasno. Jednostavno si nismo mogli priuštiti odlazak s njima.

Jedne večeri otac je došao kući vrlo sretan. Malo se šalio dok je skidaojaknu. Nekoliko minuta poslije svi smo sjedili oko prostirke za jelo. Kad smorođaci i ja počeli jedni drugima bacati kosti, otac nam se pridružiodobacujući kosti s gornjeg kraja. Svi smo ga pogledali, pitajući se što sedogađa. Ispričao je još nekoliko šala tako da su se svi nasmijali. Bilo je toprvi put u nekoliko mjeseci da sam vidio sve kako se smiju.

BalkanDownload

Nakon večere popili smo čaj, a otac je objavio da je pronašao krijumčarakoji će nas sve iz Afganistana odvesti u Rusiju i, eventualno, Njemačku. Bioje vrlo skup i nismo imali dovoljno novca da mu damo, ali krijumčar je biospreman čekati. Znao je da je otac bio slavan boksač i htio mu je pomoći.

Poslije su odrasli tiho razgovarali o »vrtu«. Moja se majka namrštila iodlučno rekla, »Ne. Ne smijete onamo.« A onda su opet počeli tiho govoriti.

Prošlo je mjesec dana. Otac je nekoliko puta pokušao nazvati Hadži NurŠera u Indiju i zamoliti ga da mu posudi nešto novca za krijumčare, aliafganistanski telefonski sustav bio je potpuno uništen.

Zatim smo na vijestima BBC-ja čuli da su suprotstavljene frakcije koje suse borile za nadzor u Kabulu dogovorile jednotjedno primirje.

Te noći otac je objavio da sljedećeg dana ide u našu kuću. Djed ga jepokušao spriječiti, ali otac je bio najtvrdoglaviji od svih njegovih sinova. Kadbi rekao da će nešto učiniti, nitko ga ne bi mogao spriječiti. Sljedećeg jutrarekao mi je da se spremim i pođem s njim.

»Nema šanse. Nemaš pojma što sam ondje vidio zadnji put i ne želim tovidjeti ikad više,« rekao sam što sam tvrdoglavije mogao. Bolan izraz prešaoje preko djedovog lica kad sam to rekao. Gledao je svoje ruke.

»Ideš sa mnom«, rekao je čvrsto. »Očekujem da me poslušaš.«Na kraju sam pošao. Uskoro će mi biti deset godina i osjećao sam se

gotovo kao muškarac. Paštunski sin sluša oca, bez obzira na to koliko mu jegodina. Glas mu je postao malo blaži te je objasnio kako misli da će privućimanje pozornosti budem li s njim nego da je sam.

Išli smo autobusom od Kart-e-Parvana sve do Politehnike gdje jeprestajala kontrola Pandžšira. Izišli smo i hodali po širokoj, praznoj avenijikoja je vodila na našu stranu grada. Iako je bilo primirje, pandžširski suvojnici pretraživali ljude koji su dolazili u njihovom smjeru s druge strane

BalkanDownload

crte razgraničenja. Nosio sam traperice i bijelu majicu te plavi džemper. Otacje nosio bijeli šalvar kamiz. Nosio je platnenu vreću, a unutra lopatu. Nijeobjasnio zašto.

Hodao sam pored oca, a obojica smo gledali uokolo i nismo ništa govorili.Lišće na stablima u parku koji se prostirao posred ceste postalo je žuto,onako kao veliki žuti silos pored kojeg smo prolazili i koji su sagradili Rusi.Vjetar je pomaknuo oblak prašine s jednog mjesta na drugo. Nije bilo nikogosim nas, osim debelih pasa koji su trčali gore-dolje.

Skrenuli smo u uske ulice koje su vodile prema našoj kući. Dotad smohodali već pola sata. Osim kad bi pas zavijao, nad našom četvrti lebdjela jetišina.

Konačno, ugledali smo visoki žuti zid naše kuće. Svi su prozori bilirazbijeni. Zidovi su imali mnogo rupa od metaka koje nisu bile ondje kadsam s djedom bio dva mjeseca prije. Neki zastori još su bili na prozorima, alibili su prljavi, a neki su bili izrešetani. Teška drvena vrata koja su vodilaunutra bila su puna krhotina. Činilo se da ih je netko koristio kao metu. Mojotac ih je lagano odgurnuo, kao da ih pokušava dodatno ne ozlijediti. Glatkosu se zaljuljala na svojim snažnim šarkama.

Kad smo ušli u dvorište, začuli smo pucanj iz puške na kraju ulice.Pogledali smo oko sebe. Dva muškarca dolazila su s jednog kraja naše ulice,a još četvorica s drugog. Jedan od njih uperio je u nas pušku dok je hodao.

»Opet!« pomislio sam. Htio sam potrčati u vrt, ali umjesto toga sam seukipio. Moj se otac pokušao pretvarati da ih poznaje. Nisu rekli ništa kad imje otac rekao za primirje. Jedan nam je prišao i stavio nam lisice, a da namnije rekao zašto.

»Gospodo, mislite li da smo počinili kakav zločin?« upitao je moj otacpristojno. Nisu odgovorili. Umjesto toga, udarili su ga u leđa.

Lisice su bile prevelike za moja devetogodišnja zapešća. Kliznule su mipreko ruku. Pomaknuo sam ruke nekoliko puta unutra i van, ali nisamdopustio ljudima s puškama da to vide. Zapravo, držao sam lance rukama da

BalkanDownload

ne padnu.Odveli su nas natrag u silos. Moj otac i ja hodali smo ispred. Naši

otmičari raširili su se iza. Kao i oni koji su prijetili djedu i meni prije, bili suHazari, ali ne oni isti. Gledao sam oko sebe kako bih vidio mogu li pronaćiočeva učenika. Hazari su i dalje kontrolirali tu stranu Kabula. Ali nije gabilo.

Ovi momci nosili su zapadnjačku odjeću. Imali su čizme čvrsto zavezaneoko gležnjeva. Jedan širokih ramena nosio je crvenu maramu preko čelapokazujući da je spreman biti mučenik. Kosa im je bila uredno počešljana.Bili su čisti. Da nije bilo rata, vodili bi trgovine ili radili s metalom, po čemusu Hazari poznati. Ovi momci nisu izgledali kao loši ljudi. Činilo se da supoput onih koji su uvježbani činiti loše stvari.

Kad smo stigli u dvorište visokog, žutog ruskog silosa za žito, natjerali sunas da sjednemo na koljena ispred rupe sa stubama koje su vodile dolje.Momak s crvenom maramom otključao je očeve lisice. Ja sam svoje skinuo ida mu ih. Pogledao me kako mu dajem lisice i nasmijao se. Zatim je ocanogom gurnuo niz blatne stube u rupu, potom i mene. Skotrljao sam se nizastube i konačno pao na očeva prsa. Otac je teško disao. Imao je nekolikoposjekotina na licu, no to nisu bile duboke rane. Odjeća mu je bila prošaranaprljavštinom.

S mjesta na koje smo pali vidio sam da smo na početku tunela. Čuli smokorake kako dolaze prema nama odnekud iznutra. Trenutak potom jedan jemuškarac stao pred nas sa svjetiljkom u ruci, Pokušavao sam komadomtoaletnog papira zaustaviti krvarenje na očevoj glavi jer nas je majka naučilada ga uvijek nosimo kad idemo od kuće.

»Dižite se! Za mnom«, rekao je čovjek.Pomogao sam ocu ustati, a zatim smo pošli za njim. Bilo je vrlo mračno.

Otac je morao hodari pogrbljeno jer je strop bio prenizak. Jedva smo vidjelikuda hodamo. Hodali smo nekoliko minuta. Svakim korakom zrak jepostajao sve teži i vlažniji.

BalkanDownload

Kad smo stigli do kraja tunela, na blijedom svjetlu vidjeli smo nekolikomuškaraca i žena kako sjede uza zid. Ocu i meni rečeno je da sjednemopored njih. Zatim nam je ruke i stopala privezao uzetom uz ostale, kaorobovima. Kad bi se tko od nas pomaknuo, i ostali su se morali pomaknuti.Čovjek sa svjetiljkom koji nas je doveo ovamo sjeo je na stolac ispred iuperio pušku u nas, držeći prst na okidaču.

Nekoliko minuta potom došla su nas pogledati dva druga odrpana Hazaras puškama i granatama pričvršćenim na vojničke pojaseve. Prebrojili su nas.Bilo nas je osamnaestero. Među nama je bilo pet žena. Jedna je bila trudna istara oko dvadeset pet godina. Ostale žene bile su srednjih godina.

Stražari su međusobno razgovarali, stavili svjetiljku na do pred nama iotišli.

Nitko od zarobljenika nije ništa rekao. Neki su zurili u svoja stopala, nekiu zid tunela. Svi smo bili duboko u mislima o tome kako izići. Lica žena bilasu ispunjena rezignacijom, a lica muškaraca bijesom. Bio je to trenutakmučne tišine. Odjednom je trudnica počela vikati. Ruke su joj bile na trbuhu,a vikanjem i zavijanjem tražila je pomoć. »Draga moja majko, dođi i pomognimi!« I stalno je ponavljala ime Ahmad.

Upitao sam oca, »Što joj je?«»Trudovi«, rekao je. Nisam imao pojma što su to trudovi.Svi smo zurili u nju, a ona je jaukala u agoniji, stenjala i povremeno

ispuštala visoke, prodorne vriskove, glasnije zbog jeke u tunelu.Jedna žena prerezala je kamenom uže kojim je bila zavezana druga žena, a

ova je zatim oslobodila ostale četiri. Brzo su napravile krug oko trudnice.Zatim su zamolile muškarce da im pomognu. Dvije žene počele su namodvezivati ruke i noge. Jedna je žena rekla muškarcima, »Treba nam vrućevode. Sad će se poroditi.«

Mog su oca oslobodili prvog jer je bio na kraju reda, a on je zatimodvezao mene. Potapšao me po glavi i rekao, »Pitat ću jednog od onih ratnihzapovjednika da puste tu ženu u bolnicu. Ostani ovdje i ne miči se dok se ne

BalkanDownload

vratim.« Zatim je, pogrbljen kao bogalj, nestao niz dugački, uski tunel.Deset dugih minuta poslije otac se vratio, a za njim je išao zapovjednik

koji mu je držao pušku na zatiljku. Očeve ruke opet su bile uzetom vezaneiza leđa. Čovjek je snažno gurnuo oca u prsa u zid i rekao, »Ne miči seodavde inače ću te upucati u glavu, jasno?«

Otac je kimnuo.Pritisnuo je gumb na svom voki-tokiju i rekao, »Momci, dođite, gledat

ćemo film bez ulaznice.«Nekoliko minuta poslije četiri druga muškarca pojurili su prema nama

kroz tunel kao divlji psi. Zgrabili su straga one četiri starije žene i odvukli ihod trudnice.

Šalvare su joj već bile svučene. Vikala je i molila za pomoć. Jedna ženarekla je, »Za milost Božju, ona sada mora biti u bolnici. Treba liječnika.«

»Ja sam liječnik. Zar ne vidiš kalašnjikov koji sam dobio odAmerikanaca?« Jedan se muškarac nasmijao i podignuo svoje pohabanooružje koje je vjerojatno prošlo više od desetak trgovaca oružjem prije negošto je stiglo do njega. »Ovime obavljam operacije.« Bilo mu je oko dvadeseti pet godina i bio je mršav kao prut. Puška mu je visjela s desnog ramena, aod njezine težine rame mu se pognulo. Ostali su se glasno nasmijali.

Svi su stajali oko nje, a jedan me pozvao gledati. Otac me ljutito pogledaoi rekao, »Ne idi.«

»Ne, hvala. Dobro mi je ovdje«, rekao sam. »To je naređenje! Rekao sam›Dođi‹, inače ću te upucati«, viknuo je.

Opet sam pogledao oca i on mi je kimnuo da odem. Stao sam pored tihljudi i zažmirio.

Čovjek pored mene snažno me pljesnuo po glavi i rekao, »Otvori oči igledaj.«

Kad sam poslušao, vidio sam da žena ima drago, lijepo lice izobličeno odboli. Njezine nosnice su se širile, a glas joj je drhtao dok je vriskom zvala

BalkanDownload

upomoć. Ležala je na leđima. Krv joj je tekla iz međunožja.Pokušavala je istisnuti dijete duboko udišući. Svaki put kad bi udahnula,

cijelo tijelo bi joj se zatreslo, a lice zacrvenjelo.I dalje je vikala gotovo čitav sat dok beba nije izišla, a ona zanijemjela.

Jedna žena poskočila je s mjesta na koje su je stražari odvukli, zgrabila dijetei okrenula ga naglavce. Dijete je zaplakalo, a žena je rekla novopečenojmajci »Muško je« dok ga je prekrivala svojim šalom.

Momci s puškama klicali su i govorili, »Muško je! Muško je!« kao da imje to nećak. Jedan je rekao, »Idemo, film je gotov.« Svi su otišli.

Druge žene su se opet okupile oko novopečene majke i učinile što sumogle da joj pomognu. Muškarcima, koji su sjedili rame uz rame, bilo je vrloneugodno.

Mlada majka se probudila nakon pola sata. Kad je otvorila oči, opet jepočela govoriti, »Ahmade! Ahmade!«

Nismo znali tko je Ahmad. Svi smo se pogledali da vidimo je li Ahmadmeđu nama. Ali Ahmada tu nije bilo. Žena koja je poderala svoj šal nadvoje iu jednu polovicu umotala dijete zavezala je drugu polovicu mladoj majci okoglave tako da joj ne bi bilo neugodno što je otkrivena i nježno je upitala,»Tko je Ahmad?«

»Ahmad je moj muž. Tko si ti? Zašto sam ovdje? Zašto je ovdje takomračno?« Zvučala je zbunjeno, kao da se ne sjeća što joj se dogodilo. Izreklaje sva ta pitanja u jednom dahu.

Muškarci i žene gledali su jedni druge i nisu znali što reći.Opet je ponovila, »Zašto sam ovdje? Gdje je moj muž? Tko mi je povezao

glavu ovom tkaninom? Oh, vrti mi se u glavi. Što nije u redu? Zašto svi zureu mene?«

»Smiri se, smiri se, sestro! Upravo si rodila. Dječak je. Ovdje smo jer sunas zarobili ti ratni vode i ne znamo što će se s nama dogoditi. Zar se ničegne sjećaš?«

BalkanDownload

Novopečena majka dodirnula je svoj trbuh, a zatim podignula pogledprema ženama pored sebe, ne shvaćajući što je upravo čula. Zgrabila je dijeteod žene i počela mu ljubiti krvavo lice. Zatim se osvrnula oko sebe jošjednom i upitala, »Jesam li se porodila pred svima vama?« Gledala je sve uoči, jedno po jedno, kako bi čula odgovor. Zatim se onesvijestila. Žena porednje uhvatila je dijete trenutak prije nego što će udariti o tlo. Zaplakalo je odšoka.

Muškarci i žene umorno su se pogledali. Nisu imali vode da joj daju.Žena koja je poderala šal otišla je i nestala u mračnom prostoru tunela.

Vratila se za deset minuta s kantom. Poprskala je malo vode po licu mlademajke i nježno je lupkala po obrazima. Polako, majka se osvijestila i otpilamalo vode iz ženinih ruku.

I mi smo pili iz te kante. Nismo ručali, a minutu poslije trbusi su počeliproizvoditi zvukove.

Nismo znali koliko je sati. Ratni zapovjednici uzeli su nam satove,zajedno s novcem, a ženama naušnice, ogrlice, prstenje i narukvice prije negošto su nas zarobili u tunelu. Ali nakon nekoliko sati, jedan ratnik je došao sosamnaest nana i svakom dao po jedan. Nestali su za nekoliko minuta. Onikoji su završili prvi, gledali su druge koji su još jeli. Neki nisu nidoručkovali.

Jedna je žena pitala koliko je sati, i muškarac koji je donio kruh rekao jeda je šest popodne. Bili smo u tom tunelu od jedan popodne, ali činilo semnogo duže.

Neki su muškarci zijevali i bili spremni za spavanje, ali nije bilo nimadraca ni pokrivača. Moj je otac tražio od odrpanog muškarca nešto načemu bismo spavali.

»Bio bi najsretniji čovjek da to dobiješ«, rekao mu je zapovjednik. Nestaoje negdje u tunelu i vratio se za pola sata s pet madraca i pet pokrivača nanas osamnaestero.

BalkanDownload

Mlada majka drhtala je od hladnoće i vlažnog zraka u tunelu. Trebalo jojje toplo mjesto i dobra hrana. Njezina beba trebala je biti na toplom u mekomkrevetiću. Druge žene dale su joj madrac i dva pokrivača. Ali ona je i daljedrhtala pod pokrivačem, plakala i govorila stvari koje nismo jasno čuli.

Sad smo doznali da je tog jutra izgubila muža kada je raketa pogodilanjihovu kuću.

»Posljednji put kad sam vidjela muža bilo je ujutro, kad je bio napola živ,napola mrtav«, rekla nam je nakon duge šutnje. Govorila je tiho, kao darazgovara sama sa sobom. Tada sam prvi put čuo da govori kao normalnaosoba. »Rekao je, ›Neću uspjeti, pusti me da ovdje umrem sam‹.« Usne sujoj drhtale, a suze tekle niz obraze. Uzdahnula je duboko, puna boli, inastavila.

»Zajedno smo doručkovali. Rekao je da ćemo ići u Pakistan gdje mu živeroditelji kako bismo izvadili vize za Englesku.

»Upoznali smo se i zaručili dok smo studirali socijalni rad na Sveučilištuu Kabulu. Zatim su njegovi roditelji pobjegli iz Afganistana kad smo bili načetvrtom semestru. Morali su otići, njegov otac bio je umiješan u političkazbivanja. Moj muž im je bio jedinac, i nisu željeli da se vrati u Afganistan.Ali bili smo zaljubljeni, a on je patio dok je bio razdvojen od mene. Dvijegodine poslije vratio se kako bi me oženio.«

Govorila je šapatom. Polako, pričajući nam svoju priču, pretvorila nas jeu dio svoje obitelji, kao da nam je sestra, kako bi ublažila sram zbog svegašto joj se dogodilo pred nama. »Jutros dok smo doručkovali u blagovaonici,pogledao me i rekao da je jako sretan što ima ženu poput mene i poljubio me.Otišla sam u kuhinju uzeti maslac i džem iz hladnjaka, a onda sam začulastrašnu buku. Zatim sam se našla pod krovnim gredama, a zemlja i slama izkrova bili su svuda po meni. Kad sam htjela ustati, nisam se moglapomaknuti. Ali bila sam u kutu kuhinje, a ondje je bilo manje krša nego usredini. Konačno sam odgurnula jednu gredu sa sebe. Kad sam ustala, usta inosnice bili su mi pune prašine i mirisa baruta i dima. Počela sam Ahmađadozivati da mi pomogne. Nije mi odgovorio. Grede iz stropa blokirale su

BalkanDownload

vrata. Zapela sam u kuhinji s razbijenom staklenkom džema još u rukama. Izkuhinje sam izišla kroz prozor u dvorište.

»Strop blagovaonice bio je potpuno srušen. Mučila sam se pomaknutidebele grede, ali bile su preteške za mene. Pogledala sam po dvorištu ipronašla lopatu kako bih iskopala zemlju s krova koji je zatrpao mog muža.

»Dok sam to radila, trudovi su naišli nekoliko puta, ali ipak sam nastavila.A onda sam vidjela muževu nogu. Prepoznala sam njegove traperice. Bio jeto jedini dio njega koji sam vidjela. Gotovo sam se onesvijestila, ali reklasam sama sebi, ›budi hrabra‹.

Nakon sat vremena napornog rada, iskopala sam muža iz ruševina.Nasmiješio mi se i rekao, ›Izvukla si se, jako sam ponosan na tebe, samozapamti da te volim toliko da to ne mogu izreći riječima. Mislim da nećupreživjeti, ali reci mojim roditeljima da ih puno volim. Reci im da su najboljiroditelji na svijetu.‹ Zatim je dodirnuo moj trbuh i rekao, ›Reci našem djetetuda sam ga želio vidjeti, ali Bog nije želio da se upoznamo na ovom svijetu.Reci mu da vas oboje čekam.‹

Zatim je stavio glavu na moje krilo i zamolio da ga milujem po kosi.Milovala sam ga po kosi i plakala. Pogledao me i rekao, ›Mrzim vidjeti suzeu tvojim očima. Ne plači za mnom, to je bila moja sudbina, ja idem na boljemjesto‹, a zatim, ›Smiješi se, smiješi se, smiješi se!‹«

»Disanje mu je postalo vrlo teško. Zatim je, nakon velikog drhtaja,prestalo. U kutu usana još se smiješio, ali oči su mu bile širom otvorene,pune jeze. Zaklopila sam mu oči i ostavila ga ondje.« Potom je zaplakala.Zatim se počela tresti zbog hladnoće i gubitka toliko krvi.

Jedna je žena došla k njoj i čvrsto je zagrlila pokušavajući je zagrijati.Nitko nije ništa rekao. Osjećali smo muku te žene što je tu sa strancima uvrijeme kad je trebala biti sa svojom obitelji.

Počeo sam drhtati.Otac mi je dodao pokrivač. Upotrijebio sam pola deke kao madrac, a pola

kako bih se pokrio. Odmah sam zaspao razmišljajući o Ahmadu i sinu kojeg

BalkanDownload

nikad neće vidjeti.Probudio sam se usred noći, možda oko tri ujutro. Otac i još neki

muškarci radili su sklekove kako bi se zagrijali. Neki su drhtali, a nosovi suim bili crveni. Kako su disali, iz usta su im izlazili oblačići. Otac mepotapšao po glavi i rekao mi da spavam. Opet sam zaspao.

Tri ili četiri sata poslije, netko me udarao nogom u leđa. Najprije sampomislio da sanjam, ali bilo je stvarno i boljelo je. Kad sam se probudio,vidio sam krupnog muškarca kako stoji preda mnom i viče, »Probudi se,probudi se...«

Otac ga je preklinjao da me ne ozlijedi. »On je još dijete«, rekao je.Minutu poslije, još u polusnu, našao sam se s ostalima na mjestu gdje je

tunel završavao zidom od blata. Svi su imali lopate.Podijelili su nas u tri skupine. Većina muškaraca trebala je kopati,

produžiti tunel. Uopće nam nisu rekli kamo tunel vodi ili zašto ga kopaju.Znali smo da ne smijemo pitati. Žene su stavljale iskopanu zemlju u kante, ačetiri muškarca i ja nosili smo kante sa zemljom na ulaz u tunel i bacali jevan. Htio sam ostati vani iako su me zbog sunca boljele oči, ali jedan odstražara uvijek je stajao ondje kako bi bio siguran da nećemo pobjeći.Jednom kad se jedan muškarac sporo vraćao u tunel, stražar ga je prebiovelikim štapom.

Mlada majka držala je svoje dijete. Kad je beba zaplakala, počela ga jedojiti. Nekoliko sati poslije oslobodili su je jer nije mogla raditi.

Radili smo nekoliko sati. Zatim smo dobili štrucu kruha - ruskog, kakavsu proizvodili u pekarnici u žutom silosu za sirotinju - i čašu vode zadoručak. Doručak, ručak i večera bili su isti, štruca kruha i čaša vode.

Te druge noći počeli smo međusobno razgovarati i pokušali se boljeupoznati. Malo smo se i šalili, iako je na svim usnama smijeh bio zaleđen.Svi su počeli govoriti o svojim životima, djeci, ženama, muževima. Ali nitkonije govorio o politici ili zašto su nas zarobili, jer svi smo se bojali jednidrugih.

BalkanDownload

Zapovjednik i četvorica siledžija došli su s puškama koje su im visjele sramena. Jedan je imao vreću na leđima koja je bila toliko teška da ju je jedvanosio. Stavio je vreću ispred nas i otvorio je. Vreća je bila puna lisica. Počeoje stavljati lisice na ruke i noge svih muškaraca. Zatim je dugačkim lancem iteškim lokotom svakog povezao s muškarcem pored njega. Moj otac je biotočno u sredini. Nitko se nije mogao pomaknuti. Čak i najmanja promjenapoložaja mogla je ozlijediti ostale.

Lisicama je zavezao tri žene zajedno odvojeno od muškaraca. Jedinojedna žena i ja nismo bili vezani lisicama. Ostala četiri otmičara samo supromatrala dok je ovaj vezao lisice i povlačio ih da provjeri jesu li čvrstozatvorene.

Zatim je pogledao ženu koja nije bila u lisicama i rekao, »Bolje ti je da sene opireš i ne vičeš ili psuješ. Bolje ti je da se sad svučeš za mene. Brzoćemo, jedan po jedan, biti gotovi. Ne možeš zamisliti kako brzo svršavamo.Daleko smo od domova i žena. U ratu smo, a rat bez seksa je kao otrov.«

Bila je zbunjena kad je to čula. »Borite li se vi za mir u ovoj zemlji ili dačinite gadosti?« upitala je oštro kao učiteljica koja razgovara sa zločestimučenikom.

»Ti ćeš biti problem, vidim to«, rekao joj je zapovjednik.Moj otac se pomaknuo kako bi ustao i nešto rekao, ali su ga lisice

zadržale. Zatim ga je jedan nasilnik udario u glavu kundakom svogkalašnjikova. Pokušao sam otrčati do njega, ali zapovjednik me zgrabiootraga za ovratnik.

Viknuo sam, »Dajte mi da vidim oca«, no umjesto toga udario me po glavitako jako da sam na trenutak vidio čudna svjetla, iako je tunel bio vrlomračan.

Ocu je krv tekla s vrha glave do čeljusti i curila s brade. Bio je unesvijesti. Ljudi privezani lisicama za njega s obje strane pokušali su gapodignuti u sjedeći položaj.

Zapovjednik je nožem počeo trgati ženinu odjeću. Za nekoliko trenutaka

BalkanDownload

bila je gola, psovala je i pljuvala. Popeo se na nju. Zatvorio sam oči. Bio samduboko posramljen što gledam te stvari. Zalobno je vriskala. Kad je završio,rukavom je obrisao pljuvačku s lica i zatim ustao.

»Nemoj potrošiti svu energiju na mene, još ih dolazi«, rekao je uz smijeh.Druge su žene tiho plakale. Znale su da će se sutra navečer jednoj od njih

dogoditi isto. Trebale su biti kod kuće sa svojim obiteljima. Sve se to činilotako daleko. Muškarci su zatvorili oči, ali još uvijek su čuli zvuk ženinaplača.

Nastavila je psovati za vrijeme njih šestorice, a glas joj je postajao svehrapaviji. Do sedmog muškarca, utihnula je.

Nastavili su dugo u noć. Nakon što je i posljednji završio, dečko kojem jebilo otprilike osamnaest godina došao je s vjedrom vode i ostavio ga predženom. Bila je u nesvijesti.

Poslije, došla su petorica muškaraca koje prije nisam vidio, pospanihočiju i s puškama koje su im visjele s ramena. Jedan od njih izlio je kantuvode po ženi. Duboko je udahnula i uspravila se, a zatim se osvrnula okosebe kako bi pronašla nešto čime bi se pokrila. Sve što je vidjela bila jenjezina poderana, mokra odjeća. Pokrila se najbolje što je mogla, a zatimstavila glavu na koljena i zajecala.

Drugi otmičar se sagnuo kako bi muškarcima skinuo lisice i otključaolokote. Ostala četvorica uperili su puške u muškarce i žene, s prstima naokidaču. Kad su lokoti bili otvoreni, zatočenici su stali trljati zapešća igležnjeve. Otrčao sam k ocu, koji se osvijestio ali je još uvijek bio jakoozlijeđen.

Odjednom, jedan je zarobljenik skočio na čuvara koji je skupljao lisice ilance i srušio ga na do. Zarobljenik je bio na njemu i desnom rukom udaraoje protivnika u lice, pokušavajući lijevom rukom doći do njegove puške.Četiri ostala Hazara naslonila su se leđima na zid tunela, uperila puške u nasi rekla, »Ako se bilo tko od vas pomakne, sve ćemo vas pobiti.«

BalkanDownload

Jedan je uzeo granatu iz džepa svog vojničkog prsluka i rekao, »Ovo ćebiti dovoljno za sve vas, ne mičite se!«

Zarobljenik se nastavio boriti, ali stražar pod njim uspio mu je gurnutipušku na prsa. Odjednom, začuli smo glasan hitac. Zarobljenikovo lice jeproblijedjelo; oči su mu bile širom otvorene od užasa, obrve su blistale odznoja. Ustao je i sve nas pogledao, a zatim se srušio na čovjeka pod sobom.

Stražar na tlu trsio se ustati. Ostali nasilnici su mu pomogli. Kad suokrenuli žrtvu na leđa, na njegovim prsima bila je sićušna rupa na mjestusrca. Izlazna rana bila je veća nego ulazna. Izlazna rana uvijek je veća negoulazna, to je nešto što su naučila djeca u Kabulu.

Pogledao sam oca. Izveo je pokret očima koji je značio, »Ne govoriništa.« Sve vrijeme koje smo proveli u tunelu gotovo uopće nismo govorili, inikad o onom što nam se događalo. Bio sam mlad, ali dovoljno star darazumijem da je opasno govoriti.

Tijelo su napola odnijeli, a napola odvukli. Jedan od njih stao je pred nas iuperio u nas pušku. Nitko nije govorio. Svi smo zurili u mrlje krvi na tlu.

Sad nas je bilo šesnaestero.

Dani su prolazili. Rutina je bila ista svaki dan. Zapovjednik i njegovi ljudinoću su pred svima nama iskorištavali žene, a danju muškarce kao robove.Zapovjednik je uvijek bio ondje, ali drugi su se izmjenjivali svake noći.Nikad nismo vidjeli iste ljude dva puta. Naša hrana bila je komad kruha sčašom vode tri puta na dan. Oni koji nisu naporno radili bili su bičevani kaomagarci.

Prestao sam brojiti dane. Bio sam jako gladan i osjećao sam se vrlo slabo.Sve to vrijeme imao sam jedva dovoljno vode za piće i jedva sam hodao.

Negdje potkraj drugog tjedna, osim nas ostalo je samo osmero muškaracai žena. Ostale je zapovjednik ubio, dvojicu, sjećam se, jer su odbili raditi,jednog jer je bio preslab i previše bolestan.

BalkanDownload

Jednog dana kad smo počeli puniti kante zemljom, visoki Hazar došao je utunel pregledati što je zapovjednik obavio. Okrenuo sam leđa, pokušavajućiizgledati jako zaposleno na blijedom svjetlu i nisam ga gledao.

Zapovjednik je pokušao biti vrlo ljubazan prema tom visokom čovjeku, alivisokom nije bilo stalo i nije obraćao pažnju na to što zapovjednik govori.Visoki muškarac prošao je kroz tunel vidjeti koliko smo napredovali.Pogledao je svog zapovjednika i hladno rekao, »Napravio si vrlo malo.«

Odmah sam mu prepoznao glas.»Hej, Berare!« viknuo sam.»Pogledao me i rekao, »Tko si ti?«»Ja sam Qais«, rekao sam. Uperio mi je svjetiljku u lice.»Qais džane, što radiš ovdje?« U glasu mu se čulo iznenađenje.»Nisam došao sam. Doveli su mene i oca. Da radimo kao robovi.Berar džane, jako sam, jako žedan, ali mi ne daju piti vodu dok radimo«,

rekao sam. »Molim te, mogu li dobiti nešto za piće?«»Čije je to naređenje?« upitao me kad je kleknuo preda me.»Ovog čovjeka«, rekao sam umorno dok sam pokazivao na zapovjednika.»Kako očekuješ da ljudi rade za tebe ako im ne daš dovoljno vode? Ne

kupuješ vodu, zar ne?« rekao je.»Ne, gospodine«, rekao je zapovjednik, zureći u svoja stopala kao

zločesto dijete.»Kakvo ›Ne, gospodine‹? Gubi mi se s očiju! Donesi vode, za Boga

miloga!« viknuo je, a zapovjednik je odjurio.Berar me pitao koliko dugo radim. Rekao sam, možda dva tjedna. Zatim

me pitao što sam jeo. Rekao sam mu. Isto tako sam mu rekao kako su sezapovjednik i njegovi ljudi pred nama seksali sa ženama i kako su ubijalimuškarce.

BalkanDownload

Berar je stavio ruku preko mojih usta, zatvorio oči i rekao, »Stani, stani,dosta je.« Načas je zašutio, a zatim viknuo, »Prestanite raditi, molim vas!Ustao je, a ljudi su prestali raditi lopatama i pitali se što se zbiva.

»Ne znam zašto su ovi ljudi bili toliko okrutni prema svima vama. I neznam što da vam sad kažem. Vani je rat. To znate. Ljudi koji pokušavaju ubitinas Hazare imaju puške koje su im dali Amerikanci. Možda znate i to.Lopate su sve što imamo. Treba nam tunel kako bismo se zaštitili.

»Rekao sam mu da svaki dan uzme nove ljude. Rekao sam mu da dovedeljude s ulice i da im da dobru hranu i da rade jedan dan i da ih na kraju danapusti kućama. Kako vam se mogu ispričati za sve što vam je učinio?« upitaoje. Lice mu je izgledalo zgranuto.

»Molim vas, otiđite svojim kućama, otiđite svojim obiteljima koje vasčekaju«, rekao je tiho. Spustili smo lopate i kante i u tišini se uputili premaulazu u tunel. Po drugi put spasio nas je netko koga smo poznavali uprijašnjem životu, iz vremena prije nego što je biti Hazar ili Paštun značilo dabismo se trebali smatrati neprijateljima. Kabul je tada bio mali grad, a ljudipoput djeda i oca poznavali su sve, ili se barem tako činilo dok bismo hodalikroz trgovački dio, a mnogi bi ih pozdravljali po imenu: Paštuni, Tadžici,Uzbeci, Turkmeni, Židovi, Hazari, svi.

Izišli smo na svjetlo i na zrak. Muškarci su bili sretni što se moguponovno uspraviti nakon toliko mnogo dana, ali žene su se stidjele zbog svogizgleda i stalno su se pokušavale pokriti.

»Čekajte«, rekao je Berar. »nešto se još mora dogoditi prije nego odete.«Smrznuli smo se od straha. Bili smo odlučni otići. A sad smo još nešto moraliučiniti.

Berar nam je rekao da pođemo s njim do silosa. Pozvao je i svogzapovjednika da nam se pridruži, zajedno s još dvojicom Hazara koje jošnismo bili vidjeli.

Zapovjednik, koji je bio tako nemilosrdan, nosio je bocu koka-kole u ruci.Nakon jednog gutljaja, podrignuo je.

BalkanDownload

U žutom silosu uspeh smo se stubištem skroz do krova. Bilo je tootprilike sedam ili osam katova. Jedva smo se uspjeli popeti, svi smo bilijako iscrpljeni. Naš je strah jačao sa svakim korakom. Nismo znali što će sedogoditi. Znao sam da mi je Berar prijatelj, ali nisam znao što to čini. Čaksam se i ja bojao.

Kad smo sa stubišta izišli na krov, bilo je jako vjetrovito. Lako je moglosrušiti nekog od nas jer smo bili tako slabi. Svatko se za nekog držao. Ja samdržao očevu ruku. Krov je imao ogradu oko ruba, ali nije izgledala čvrsta.Vrijeme je bilo vrlo vedro i vidjeli smo prilično daleko.

Berar je stajao nasred krova. Pozvao nas je da priđemo. Zapovjednik jestajao pored njega. Još je pijuckao kokakolu i još je podrigivao. Odjednom,Berar se okrenuo i udario zapovjednika nogom u trbuh. Berar je bio jako brz,kao u kung-fu filmovima. Zapovjednik je pao na tlo i uvijao se kao zmija.

Viknuo je, »Zašto?« Trljao se po trbuhu. Berar nije odgovorio. Zatim jekimnuo drugoj dvojici muškaraca. Jedan je podignuo zapovjednika naramena, jednim brzim pokretom odnio ga do ruba krova i bacio preko.

Bilo smo previše šokirani da bismo shvatili što se događa. Svi smo čulidugačak urlik, a onda udarac. Na svim licima vidio se strah. Mislili smo daće nas sve baciti, jednog po jednog. Ali nisam vjerovao da će Berar to učiniti,iako je izgledao mnogo viši, širi i snažniji nego prošli put kad sam ga vidio.

Berar je podignuo dopola ispijenu bočicu kokakole i bacio je preko rubakrova. »Sad smo svi sretni!« rekao je.

Ali nitko nije bio. Čak ni Berar, koji je gledao tlo daleko pod sobom,tražeći riječi.

»Ovaj je čovjek trebao biti pogubljen u zatvoru Pul-e-Čarhi, ali oslobođenje kad su ga zauzeli mudžahedini«, rekao nam je Berar. »U ratu je svakičovjek potreban, pa su ga poslali ovamo. Ali zli ljudi poput njega nanosesramotu nama Hazarima i mudžahedinima. Neki koji su oslobođeni iz zatvorasada žele vlastite osvete u ime mudžahedina. Neki su se pridružili frakcijamakoje su došle iz Pakistana. Uzeli su oružje iz svih tih zemalja koje koriste

BalkanDownload

Afganistan kao svoje igralište. Ima ih posvuda. Bolesni su, a jedini lijek im jesmrt.«

Opet se okrenuo prema nama. »Molim vas, idite svojim kućama. Molimvaš oprost zbog svih loših stvari koje su vam se ovdje dogodile.«

Prišao mi je, sjeo na koljena ispred mene i pogladio me po kosi.»Prenesi moje tople pozdrave djedu«, tiho je rekao, zatim me poljubio u

obraz i otišao. Njegovi su ga ljudi slijedili.Starac je prvi pošao prema stubištu, slijedili su ga sinovi. Zatim dvije

žene, potom otac i ja, potom i drugi za nama. Pred vratima silosa svi smo sevrlo službeno i hladno oprostili. Svi smo znali da će nas biti sram ako se ikadviše sretnemo. Svi su vrlo brzo otišli u različitim smjerovima.

Otac i ja uputili smo se u Kala-e-Nobordžu. Otac je bio vrlo slab. Jedvaje hodao. Kad smo otišli iz silosa, rekao je, »Kratak je život okrutnih ljudi.«Ništa više nije rekao na putu kući.

Kad je otac otvorio vrata dvorišta, začuli smo žene kako plaču. Otac meupitao što nije u redu. Pitao me kao da misli da bih ja to mogao znati, kao dasam protekla dva tjedna bio kod kuće, a ne s njim. Samo sam rekao, »Neznam.«

»Misliš da je netko umro?« upitao je iscrpljenim glasom.»Ne znam«, ponovio sam.»Ali zašto plaču? Sigurno nešto nije u redu!« rekao je otac.»Nadam se da ne«, odgovorio sam. Jer sve o čemu sam mogao misliti bilo

je kako ću nešto pojesti i oprati sve blato sa sebe koje nas je pretvorilo uboju prašine. Moja vesta, moje traperice izgubile su svu boju. Želio samspavati čitav dan, a ne slušati ženski plač.

Ušli smo u dvorište. Čuo sam majku kako plače čak iz prostorije u kojojsmo živjeli na drugom kraju dvorišta. S njom su bili drugi nepoznati glasovi,glasni od tuge.

BalkanDownload

Kroz grmove jorgovana u sredini dvorišta i drveće vidio sam stričeve irođake kako pripremaju ručak u jednom kutu širokog dvorišta, dok plamenoblizuje velike lonce i oko njih se dižu velike količine dima.

Dvorište je bilo puno muškaraca. Čak i s druge strane dvorišta, većinusam prepoznao. Bili su to naši rođaci. Vidio sam i druge ljude koje sampoznavao u jednoj od prostorija u prizemlju. Lijep glas recitirao je iz KuranaČasnog. Svi muškarci bili su nam okrenuti leđima i slušali.

Otišli smo do tih lonaca, a otac je kroz zavjesu gustog dima pitao brata,»Što nije u redu? Tko je umro?« Stajao sam pored oca i gledao lonce davidim što se kuha. Jedan je bio pun mesnih okruglica. Zgrabio sam jednu.Bila je vrela i nisam je mogao držati u ruci. Ispala je na do i otkotrljala se pozemlji. Nitko nije primijetio. Svi su bili zauzeti.

Stric je dodirnuo očevo lice. »Sanjam li ja to? Ovdje si?«»Ja sam jako umoran i gladan. Možeš li mi dati nešto za jelo?« rekao sam.Stric mi nije odgovorio. Otišao je vrlo polako, natraške, gledajući nas dok

je hodao kao da me nije čuo. Bilo je čudno vidjeti strica da se tako ponaša.Izgledao je uplašeno. Još uvijek nije bio siguran da smo živi i da nismoduhovi. Otac ga je slijedio.

Rođaci su me okružili, ali nitko od njih nije mi se obratio. Mislio sam dame žele zadirkivati, a sada nisam imao snage za igru. Vekil je bio viši od svihnjih, blijede puti koja je izgledala bijede nego obično. Dodirnuo mi je rame,brzo, kao da sam vruć poput vatre i rekao, »Jesi li to ti ili tvoj duh?«

»Što?« zaškiljio sam.»Mislili smo da ste ti i tvoj tata umrli. Tvoja majka već dva tjedna plače

za vama.«To mi nije imalo smisla.»Mislili smo da ste obojica stradali. Djed je pozvao sve rođake da

održimo pogreb. Svi su ti ljudi ovdje zbog tebe i tvog oca, jer ste mrtvi.«»Molim te, prestani govoriti gluposti. Jako sam gladan, samo želim nešto

BalkanDownload

pojesti.«»Ne šalimo se, Qaise. Sve je ovo zbog vas.« Kreten je stajao pored njega

i energično kimao glavom. »Vidi, ovo su vaši bjesovi. Htjeli smo obavitipogrebne obrede poslije ručka«, rekao je. Lijesovi su bili izrađeni od drveta iprekriveni crnom tkaninom. Jedan je bio dugačak oko 180 centimetara, drugioko 120 centimetara.

»Što je u njemu? Definitivno nisam ja«, rekao sam.»Stvari kao što su tvoj kalem i nekoliko zmajeva, i neke od tvojih

najboljih pikula kojima se nikad nisi igrao i tvoja školska odjeća i neke tvojebilježnice i tvoj dnevnik. Stavili smo ih tamo. Djed je tražio da to učinimo«,rekao je Vekil.

»Stavio si unutra moj kalem i moje zmajeve i moje pikule i moj dnevnik?Koji ti je vrag?« rekao sam. Potrčao sam prema lijesovima, otvorio manji iunutra vidio sve svoje stvari. Vekil ih je htio izvaditi. Viknuo sam mu, »Nediraj ništa! To su moje stvari!«

»Ne uzimam ih za sebe. Vadim ih za tebe«, rekao je.»Ne. Ostavi ih ondje«, rekao sam.Vekil me čudno pogledao. »Želiš li da ih onda pokopamo?«»Ne, samo ih ostavi na miru!«Jedan moj rođak je rekao, »Možda želi da ga pokopaju s njima.« Svi

ostali počeli su se smijati.Otvorio sam dugi lijes. Unutra je bio omiljeni ćilim mog oca koji je

običavao staviti na svoj krevet. Sad je bio lijepo prostrt u lijesu. Njegoveknjige iz fizike bile su složene na hrpu u jednom kutu, a pored njih boksačkerukavice. Tu su bili i njegovo odijelo, cipele, čarape i omiljena šalica koja jebila napuknuta.

»Ako otac vidi sve te stvari u ovoj kutiji, istući će vas kao svojuboksačku vreću«, rekao sam. Moji su se rođaci uvijek pomalo bojali mogoca i to ih je utišalo.

BalkanDownload

»Nismo to mi učinili«, rekao je Vekil. Zvučao je vrlo uspaničeno. Stričevisu tu stavili sve stvari tvog oca. Mi smo se bavili tvojima.«

Drugi rođak izgledao je uvrijeđeno i rekao je, »Samo smo vam pokušavaliorganizirati dobar pogreb.«

Obično nisam s njim razgovarao, pa mu nisam odgovorio.Kreten mi je prišao, izgledao je vrlo tužno. »Jako mi je žao zbog onog što

sam učinio s uzicom tvog zmaja.« Nisam shvaćao o čemu govori i nije mebilo briga. »Ono kad su govorili da sam prerežeš svog zmaja, to sam učinioja. Žiletom sam napola presjekao uzicu, tako da pukne kad digneš zmaja uzrak.«

Odjednom mi je sve bilo jasno. Taj jadni mali Kreten. Povukao sam rukuunatrag kako bih zamahnuo prema njemu, ali bio sam toliko slab da samizgubio ravnotežu i počeo padati unatrag. Kreten je ispružio ruke kako bi mezagrlio. Sad je plakao. Ali već sam bio toliko izgubio ravnotežu da sam ga,kad me zagrlio da ne padnem, povukao na sebe. Nisam imao snage odgurnutiga. Poslije ću ga istući.

»Gdje si ti zapravo bio ova dva tjedna?« pitao je Vekil ozbiljno.»Zašto si tako prljav?« pitala je rođakinja.»Molim te, nemoj nam reći da si ustao iz groba«, rekla je druga.Iako mi je Vekil bio najbolji prijatelj, nisam htio ispričati sve što nam se

dogodilo. Umjesto toga, potražio sam oca.Sestre su izišle iz sobe, privučene svom tom bukom. Starija sestra

neobično me pogledala, kao da nije sigurna jesam li to zapravo ja, a zatim jebrzo povela dvije mlađe sestre unutra i otišla potražiti majku.

Vidio sam da su sada sve žene vani u dvorištu oko majke, koja je ljubilaoca, grlila ga i plakala mrmljajući nešto što nisam mogao čuti. Činila mi sekao neka luda žena kakve sam vidio u indijskim filmovima.

Čuo sam da nekog pita gdje sam.

BalkanDownload

»Ovdje sam, dobro sam«, mahnuo sam joj s mjesta na kojem sam stajao.Mislio sam na nju mnogo puta dok smo bili u tunelu i htio sam joj reći štotrpimo. Ponekad sam se pitao hoću li biti kao Ahmad koji nije doživio davidi svog sina na ovom svijetu i hoću li je ikad više vidjeti. Sad je trčalaprema meni i vikala.

»Makni se od tih bjesova!« Zagrlila me i poljubila više od stotinu puta.Lice mi je bilo gotovo mokro od njenih usana i suza. Ili su to možda bilemoje suze.

Majka je odvukla mene i oca unutra, odvela nas u kut sobe i posjela nastamo. Majka je lepršala oko nas poput leptira. Stalno je rukavima brisala očii nos koji je curio. Dala je ocu tri jastuka umjesto jednog. Nije znala bi li sesmijala ili plakala. Nikad je prije nisam vidio takvu. Više nije bila svoja.

Rođaci koje bih obično viđao na vjenčanjima slijedili su nas unutra inatiskali se uza zidove. Najmlađa strina šapnula je ocu na uho, »Reci svojojženi da sjedne pored tebe. Plače već dva tjedna. Poludjet će ako joj nepomogneš kontrolirati osjećaje. U šoku je. Učini nešto.«

I otac je bio u šoku. Ukočeno, rekao je majci neka sjedne pored njega,iako obično muškarci i žene ne sjede zajedno kad ima gostiju. Sjela je poredoca na nekoliko sekundi, a zatim opet skočila. »Moram vama dvojicipripremiti ručak.«

»Ne, ne, nismo gladni. Želim da sjedneš pored mene«, uzviknuo je otac.»Mislim da je Qais gladan. Obojica izgledate jako mršavo«, rekla je

majka.»Ne, ne, dobro je. Obilno smo doručkovali jutros i još smo sasvim siti.

Samo dođi i sjedni pored mene«, rekao je otac.Nasmiješio sam joj se i pretvarao se da ne skapavam od gladi.Otac je htio da napravim mjesta za majku, ali rekla je, »Ne, ne!« i stisnula

se između nas dvojice. Počela me gladiti po glavi i gledati u oca bez riječikao da ga nije vidjela godinama.

BalkanDownload

Djeca su virila kroz prozore i hihotala se. Nitko nije znao što reći. Moždanitko nije htio ništa reći jer je to bio najslađi trenutak koji je itko od nasdoživio otkad je počeo rat.

Majka je prekinula šutnju. Poskočila je između nas i gotovo mepreplašila. Kleknula je pred oca i okrenula leđa ostalima. Vrlo je glasnozajecala, »Jesi li to zaista ti ili sanjam? Molim te, reci mi da je ovo istina!«

Otac se nagnuo naprijed na koljenima kako bi je zagrlio. »Da, to sam ja.Ovdje sam za tebe. Nikad neću nikamo otići. Dobro sam, dobro sam. U reduje, sad je u redu.«

Čuo sam teško disanje majke i oca dok su se grlili. Otac joj je gladioleđa. Majka je u tišini drhtala. Suze su joj tekle iz očiju, iako su bilezatvorene. I iz očevih, također.

Muškarci i žene u sobi sada su se tiho smijali i istovremeno brisali oči.Konačno, majka je ustala i rekla meni i ocu da dođemo s njom u susjednusobu koja je bila prazna. Činilo se da je odjednom svjesna da svi gledaju nastroje, a htjela je biti nasamo s nama. Okrenula se ostalima i rekla, »Brzo sevraćamo.« Naložila je stričevima da pripreme ručak za sve. Činilo se da jeopet ona stara.

U praznoj sobi opet je ljubila mene i oca. Nije joj smetala prljavština nanašim licima ili je možda nije vidjela ili možda nije znala što učiniti osimljubiti nas. Nije pitala mene i oca što nam se dogodilo protekla dva tjedna.Možda nije željela znati. Samo je bila sretna što smo se vratili.

Nekoliko minuta poslije ponovno smo se pridružili ostalima. Svi su sesmijali i uživali u drušrvu ostalih. Sprovod se pretvorio u svadbeni pir.Proveli smo cijeli dan pjevajući i plešući, stričevi su svirali frulu i bubnjeveiako su u dvorištu bila dva lijesa spremna za pokop. Umjesto toga,upotrijebili smo ih kao klupe za goste. No, brinuo sam se da će se, ako setanko drvo na poklopcu razbije, moji zmajevi i kalemi zgnječiti. Svaki putkad bih pogledao Kretena, htio sam mu razbiti facu. »Neću mu dopustiti dase izvuče za ono što je učinio«, rekao sam si. »Ispao sam jako glup.«

BalkanDownload

Sestre su mi govorile o novim romanima koje su pročitale i novimfilmovima koje su pogledale. Rođaci su mi govorili o svojim avanturamaprotekla dva tjedna i o tome tko je dobio oklade u borbama zmajevima sasusjedima. Pokazali su mi novac kako bih postao ljubomoran. Nisu imalipojma što mi se dogodilo i sve do danas nisam to nikada rekao ni njima nibilo kome drugom.

BalkanDownload

DRUGI

GIO

Bijeg

BalkanDownload

7.

Sjever

Dosad smo već živjeli u Kala-e-Nobordži mnogo više od godinu dana dok jerat u Kabulu kružio oko nas. Sve to vrijeme prve crte bojišnice pomicale suse kao bijesne zmije. Danas bi Pandžširi kontrolirali jedan sektor, sutra je biou rukama Hazara, sljedeći dan držao bi ga Sajaf, a nekoliko dana poslijeGulbadin ili Dostum. Rakete bi fijukale iznad naših glava i nije ih bilo brigagdje će pasti.

Gotovo svake večeri bilo je sve više razgovora između stričeva i oca oodlasku iz Kabula. Krijumčar koji nas je trebao odvesti u Rusiju čuo je da jeisplaniran sprovod mog oca. Nikad mu nismo dali nikakav novac. Pa jeodveo nekog drugog. Nije znao da smo se vratili iz mrtvih. Nikad ga višenismo vidjeli.

Jednog jutra za doručkom dok je jeo jogurt, otac je vrlo mirno rekaosestrama i meni, »Odlučio sam da ćemo ići u Mazar i neko vrijeme ostati kodvaše tete.« Mazar je bio gore na sjeveru, s druge strane gorja Hindukuša. Bilismo ondje mnogo puta prije nego što su počeli sukobi. Jednom smo onamoodletjeli avionom.

Pitao sam ide li Vekil s nama. Otac je rekao ne. Zatim sam pitao ide lidjed. Rekao je ne. Bio sam iznenađen što odlazimo i ostavljamo ih. Otišaosam u drugu sobu i rekao to Vekilu. Mislio je da se šalim. Došao je sa mnomu našu sobu i vidio da se moja majka pakira. Pitao je mog oca ide li i on snama.

»Ne ovog puta, Vekile«, rekao je blago. »Ne idemo na izlet. Idemo u

BalkanDownload

Mazar provesti neko vrijeme kod Qaisove tete. Nadam se da ću, dok budemoondje, moći pronaći način da sve odvedem iz Afganistana. Zatim ću se vratitipo vas.«

»Hoću li i ja ići?« inzistirao je Vekil, kao da nije čuo što mu je otacupravo rekao. Moj mu je otac uvijek kupovao što bi kupio i nama i vodio gakamo god bi vodio i nas, pa nije mogao razumjeti zašto ga se ostavlja.

»Ne, jednostavno nema u autu dovoljno mjesta za sve nas«, rekao je mojotac.

»U autu ima dovoljno mjesta«, uporno je tvrdio Vekil. »Bilo nas ješesnaestero u njemu kad smo od kuće došli ovamo. Zar se ne sjećaš?«Pogledao je mene i sestre da potvrdimo. Bilo nas je strah reći bilo što jer jeotac bio u jednom od onih raspoloženja kada nismo znali je li ljutit. Kimnulismo, ali pokušavajući ne pogledati oca u oči.

»Ta je udaljenost bila kratka«, rekao je otac. »Sad idemo na drugu stranuAfganistana, vjerojatno oko deset sati vožnje.« Glas mu je postajao pomalostrog.

»U redu je«, rekao sam. »Možemo se stisnuti na stražnjem sjedalu.«»Nema više rasprave«, rekao je otac snažnim glasom koji nas je sve

prestrašio. »Rekao sam ›ne‹ i tako će ostati. Nema više rasprave.«Nakon što je Vekilov otac nestao, svi stričevi dali su sve od sebe kako bi

mu pomogli. Ali bio je najbliži s mojim ocem, koji ga je uvijek uključivao usve što je moja uža obitelj radila, kao da mu je Vekil vlastiti sin. Nisamshvaćao kako uopće može pomisliti da ostavi Vekila.

Bio je to prvi put da ću biti zaista razdvojen od Vekila. Uza svunesigurnost koja nam je unakazila živote od dana kad je njegov otac nestao,jedino na što je svaki od nas mogao računati bio je onaj drugi.

Jednog dana otprilike godinu dana prije tražio sam ga posvuda, ali ganisam mogao pronaći. Uspeo sam se ljestvama na krov Kala-e-Nobordžepotražiti ga u skrovištu koje bismo uvijek koristili kad bismo se igrali

BalkanDownload

skrivača. Sjedio je ondje sam i zurio u tamu. Kad sam ga potapšao poramenu, uplašio se i pogledao me. Pitao sam ga o čemu razmišlja. Rekao je,ni o čemu. Zvučao je tužno. Pitao sam ga ima li problema. Rekao je ne.

Vekil je uvijek bio veseo i sretan. Skriva li što od mene, upitao sam se.Sjeo sam pored njega i ništa nisam rekao. Počeo sam zuriti tamo gdje je

gledao i on. Nekoliko minuta ostali smo sjediti u tišini. Pogledao menekoliko puta, a ja sam nastavio gledati u tamu. Mahnuo je rukom ispredmojih očiju, a ja sam se pretvarao da ne primjećujem. Potapšao me poramenu i pitao što gledam. Rekao sam mu da ga oponašam. Nasmiješio se.

Rekao je, »Imaš sreće si što si Qais, a ne Vekil.«»Zašto?« pitao sam. »Ja bih htio da sam Vekil koji jako dobro pušta

zmajeve i ima puno prijatelja i vrlo je popularan u školi i penje se na stabla inajstariji je majčin sin i najstariji brat sestrama, pa im može naređivati da mulaste cipele i donose čaj i vodu. Tko na svijetu ne bi htio biti Vekil?

»Pogledaj mene«, nastavio sam. »Moji prijatelji su mala djeca. Ne ide mipuštanje zmajeva. Nisam popularan kao ti u školi, niti me svi moji rođaci,strine i stričevi vole kao što vole tebe. Ne mogu narediti starijoj sestri da ištaučini za mene. Uvijek mi naređuje. Tko na svijetu želi biti Qais?«

»Ja«, rekao je Vekil.»Zašto?« upirao sam, vrlo iznenađen.»Jer ti imaš tatu, a ja nemam«, rekao je drhtavim glasom. »Svakog dana

kad se probudiš, otac te poljubi u obraz. Svakog dana vježbaš sa svojimocem, pusti te da ga pobijediš, igra se s tobom, zadirkuje te, sjedi na krevetupored tebe kad si bolestan, budi se usred noći vidjeti kako si kad imaš noćnemore ili mrmljaš u snu, upozori te kad učiniš nešto loše, upozorava te natvoje greške, pokušava ih popraviti s tobom, želi da se uspneš što više naljestvama života, s tobom je sve vrijeme. Možeš si dopustiti da padneš jerznaš da je tu otac koji će te uhvatiti.« Riječi su izlazile u bujici. »Tko ćemene uhvatiti kad padnem? Kad se spotaknem i razbijem na komadiće, nemanikog da me pokupi. Moram se pribrati i nastaviti sa svojim životom. Želim

BalkanDownload

svog tatu. Želim da me uhvati kad padnem.« Briznuo je u plač i izjurio izskrovišta te se spotaknuo dok se spuštao.

Nisam znao što učiniti. Trebam li potrčati za njim i zagrliti ga? Ne, mlađisam od njega. Ne mogu to učiniti, rekao sam si. Njegov tata bi ga trebao takozagrliti.

Sat vremena poslije Vekil je opet imao na licu veseo sjaj i zbijao šalezbog kojih su se svi smijali. Ali odjednom sam shvatio da su svih ovihgodina te šale tjerale sjene od njegove duše.

»Samo tata može ispuniti tatino mjesto, ni stričevi ni djed, samo tata«,rekao mi je.

Jednom, dok smo sjedili u najnižem dijelu vrta u Kala-e-Nobordži poredbazena, Vekil mi je rekao da je zabrinut što će se dogoditi ako se njegov otacvrati kući. Ne bi znao gdje nas tražiti. Otišao bi u djedovu kuću i ondje nasne bi našao.

»Mislim da je još uvijek živ«, rekao je Vekil. »Da je umro, poslao biznak.«

»Kakav znak?«»Ne znam. Znat ću kad ga vidim.«

Sat poslije bili smo spremni za polazak. Nismo imali mnogo za ponijeti.Malo naše odjeće brzo je ušlo u naša dva kovčega, a zatim u prtljažnikautomobila. Majka je prikupila svu hranu koju smo imali u kući i stavila je uvelike vreće. Djed, svi stričevi i strine i rođaci stajali su oko auta kako bi seoprostili od nas dok smo odlazili iz Noborje.

Vekil je trčao za automobilom. Auto je bio brži od njega i ostavljao je tragprašine u zraku. Izvirio sam glavom s prednjeg sjedala i mahnuo mu,pokušavajući se smiješiti. Sestre su gledale unatrag sa stražnjeg prozora i onesu također mahale. Kad smo nestali iza ugla pored Britanske ambasade, Vekilje zastao nasred ceste, s očajem na licu, spuštenih ramena, teško dišući i

BalkanDownload

izgubljen u prašini.

Osjećao sam se vrlo tužno. Bio sam jako ljutit na oca što je ostavio Vekilai nisam razgovarao s njim dok smo se vozili iz Kabula i uz strmo brdo u HairKani koje vodi prema sjeveru. Namrštio sam se, a moje sestre su učinile isto.Otac je ispričao nekoliko šala. Iako su povremeno bile smiješne, nisam sesmijao, a nisu ni sestre.

»Gle, mogli smo povesti Vekila, ali što bi onda njegova majka?« Gledaoje ravno preda se, ali znali smo da se obraća nama. »Nema nikog drugog.Vratit ću se po njega i ostale za dva tjedna.« Zatim je upalio radio u autu iokrenuo na vijesti na stranim jezicima BBC-ja.

Sestre i ja htjeli smo slušati afganistanske ili indijske pjesme, ali otac jesamo htio slušati vijesti, osobito bilo kakve informacije o Mazaru. Nismo murekli da promijeni program jer smo bili odlučni da ćemo se na njega i daljeljutiti.

Kad smo ostavili Kabul za sobom i krenuli prema sjeveru preko ravniceSomali, pogledao sam kroz prozor i posvuda vidio ostatke ruskih vojnihkamiona. Neki su ležali bočno ili naopačke. Većina je bila razbijena ukomade. Na gotovo svakom polju nalazio se jedan, a ljudi su oko njihobrađivali zemlju. Izgoreni tenk ležao je u rijeci. Voda je tekla kroz njega, amala djeca u mokroj odjeći sjedila su na njemu i promatrala automobile kojiprolaze. Olupine su zahrđale od godina kiše. Boja je izblijedjela od sunca iprašine. Neka su djeca povlačila upravljače i u mašti bila na dugačkimputovanjima. Ruski džip visio je na pola puta niz strmi zid doline, kao da gadrži nekakva nadnaravna snaga.

Počeo sam ih brojiti. Brzo sam došao do sto. Nakon nekog vremenabrojenje je postalo dosadno, pa sam prestao.

Popeli smo se uz obronke gorja Hindukuša uz brzu rijeku koja se uvijalaoko sićušnih sela smještenih visoko na njezinim obalama. Blizu vrha, došlismo do tunela Salanga koji je prolazio kroz visoke vrhove. Mnogo svjetala u

BalkanDownload

tunelu bilo je razbijeno. Neka su bila jako žuta i davala su malo svjetla.Tunel je bio pun ispušnih plinova iz drugih automobila i velikih kamiona.Podignuli smo prozore. Otac je vozio vrlo sporo da izbjegne rupe na cesti.

Sati su prolazili brže nego što je naš automobil mogao ići po jakooštećenoj cesti. Dok smo se spuštali sjevernom stranom gorja, počeli smoslijediti drugu rijeku, koja je bila mnogo šira. S obje strane polja su bilazelena, na njima je mnogo toga raslo. Ali s druge strane polja, gdje su sebočne strane doline podizale, sve je bilo gola stijena. Sve sam to promatraovrlo pažljivo jer sam znao da ćemo ubrzo otići u drugu zemlju i da to moždaviše nikada neću vidjeti.

Do sredine popodneva vozili smo se kroz prekrasnu dolinu po uskojšljunčanoj cesti, prema visokom klancu između dvije visoke planine. Doksmo prolazili kroz klanac, sestra i ja gurnuli smo glave kroz prozor kakobismo vidjeli ptice kako lete iz jedne u drugu rupu u stijenama iznad nas.

Odjednom je otac zaustavio automobil uz rub ceste i izišao. Stajao je predautom i duboko udahnuo. Pogledao je plavo nebo i zagledao se u planine.Smiješak mu se pojavio na licu, kao da se nešto nepoznato otkriva samonjemu.

»Nešto nije u redu s motorom?« upitala je majka dok je istezala glavukroz prozor.

Ne okrećući se, otac je doviknuo, »Ovo je Taškurgan!« Krenuo je prekopolja prema mjestu na kojem je sva voda u širokoj rijeci koju smo slijedilisilovito tekla kroz uski klanac.

Iskočio sam iz auta i pošao za njim. Nastavio je hodati dugim koracima,dižući pogled prema planinama, sve dok nije došao do obale rijeke. Čistomvodom poprskao je lice i nije ga bilo briga što mu kapa po odjeći.

»Sanjam ovo mjesto mjesecima«, rekao je. »Ovdje sam nekad po tjedandana kampirao s prijateljima.«

»Kad je to bilo?« pitao sam. Sad smo opet bili prijatelji, iako nisam

BalkanDownload

zaboravio svoju ljutnju. Shvatio sam da će, ostanem li otvoreno ljutit zato štoVekil i djed nisu s nama, svi biti jako tužni. I tako, bio sam s njim srdačan, alinisam mu rekao svoje tajne misli, još obavijene gorčinom.

»O, bilo je to davno. Prije nego što sam oženio tvoju majku«, uzdahnuo je.»Pa, ne jako davno. Samo se čini jako davno. Čini se kao da su prošlastoljeća. Svi ti prijatelji sada žive u Europi, a ja sam još ovdje.«

Pružio je ruku i prošao mokrom rukom kroz moju kosu. »Hajde,kampirajmo ovdje nekoliko dana.« Pošao je prema autu, a ja sam ga brzoslijedio.

To mi je zvučalo sjajno. Ponekad bismo proveli noć kampirajući poredjezera Karga blizu naše kuće ili u susjedovom vrtu, ali nikad na takootvorenom mjestu.

Sad su već svi izišli iz auta. Otac je uzeo veliku plavu plastičnu plahtu izprdjažnika. U svakom kutu bilo je otisnuto veliko »UN«. »Upotrijebit ćemoovo kao šator«, rekao je.

Sestre su počele pomagati ocu i meni da postavimo plastiku preko nekihravnih grana koje smo pronašli uz cestu. Majka je bila tiha, a otac ju jepogledao nekoliko puta da vidi sviđa joj li se zamisao. Samo se činilasretnom što nas opet vidi sretne.

Prišao nam je seljak na muli, sjedeći na hrpi mrkava u ručno istkanimvrećama na leđima mule. Kad je prišao bliže, zapitao je, »Što radite ovdje?«

»Kampiramo«, rekao je otac.»Budite oprezni, na ovom mjestu ima vukova, izlaze noću«, upozorio nas

je.»Ne bojim se vukova. Ali hvala što ste nam rekli«, rekao je otac, a čovjek

je odjahao dalje. Zatim je otac odvezao auto niz laganu strminu, dalje odceste u polje i parkirao ga pored našeg šatora.

Bila je sredina jeseni, ponekad je bilo vjetrovito, danju toplo i svježenoću.

BalkanDownload

Svakog dana plivali smo u rijeci nakon doručka, a popodne pecali.Navečer bismo zapalili vatru ispred našeg šatora i slušali očeve viceve imajčine narodne priče koje su nas ponekad plašile. Nekih večeri samo bismogledali u nebo, blistavo od milijuna zvijezda.

Nakon svih loših stvari koje sam vidio u Kabulu proteklih nekolikogodina, osjećao sam se kao da su mi to najbolji dani u životu. Htio sam ostationdje zauvijek, daleko od Kabula, daleko od rata. Ali onda bih pomislio nadjeda i Vekila i zapitao se što rade dok mi uživamo okruženi tako prekrasnomprirodom.

Nakon tjedan dana, otac je bio spreman krenuti u Mazar, u kuću moje tete.Ali molili smo ga da ostanemo pored te rijeke još tjedan dana.

Nastavili smo plivati i pecati. Ponekad bismo se penjali na planinu.Jednog jutra nakon doručka nebo je bilo jako oblačno, pa smo ostali u

šatoru učiti iz školskih udžbenika koje smo ponijeli. Lagani vjetar puhao jekroz naš šator i povremeno mi okretao stranice knjige. Vjetar je dolazio sasjevera. Postajao je jači, a nebo tamnije. Niski oblaci spuštali su se premanama.

Otac nas je okupio u kutu šatora. Htio sam izići i osjetiti kako vjetar pušeu mene, ali mi nije dopustio. »Ostani ovdje«, zapovjedio je svojim očinskimglasom. Vjetar je svakom minutom postajao sve jači. Zatim je počela padatikiša, nošena vjetrom, a zatim sve jače i jače, glasnije i glasnije. Gotovo jevrištala, a munje su povremeno proparale nebo.

Otac je privinuo moje male sestre na grudi, kao da bi ih vjetar mogaoodnijeti. Majka je zagrlila mog malog brata tako čvrsto da ili ništa ne svijetunije moglo razdvojiti. Brat nije još imao ni godinu dana i većinu je vremenaplakao. Zvali smo ga Stroj Za Plakanje. Svi smo imali nadimke. Moj je bioVrtoglavi jer bih ponekad nekoliko minuta samo zurio u prazno dok bihrazmišljao o nečemu. Kad bi me tko zovnuo, ne bih primijetio. Ne znamkakve to ima veze s vrtoglavicom, ali tako su me zvali.

Sad je kiša udarala o naš šator u valovima. Bila je tako glasna da nismo

BalkanDownload

čuli jedni druge dok smo govorili. Grom je opet udario, svaki put mnogobliže. Grmljavina je bila tako blizu da su nas boljele uši. To više nije bilonimalo zabavno. Bilo smo usred ničega pod improviziranim šatorom.

Kiša je odjednom prestala, ali je nebo postalo još tamnije, gotovo kaomrkla noć, iako je bila tek sredina jutra.

Odjednom se tlo počelo tresti. Čuli smo jake zvukove rušenja iznad naskoji su bili glasniji od vjetra. Kad smo provirili ispod svojeg komada plaveplastike, vidjeli smo golemu stijenu kako bjesomučnom brzinom poskakujeniz obronke planine. Otac nam je doviknuo da iziđemo iz šatora. Svi smoizjurili, ne znajući kamo idemo i raspršili se na tri strane.

Ja sam umaknuo smrti dvaput u Kabulu prošle godine. Sad je izgledalokao da ću umrijeti na ovom mjestu koje se činilo poput raja. Sjetio sam seNoe i oluje i četrdesetodnevne kiše i kako je preživio i spasio drugimaživote. Ali on nije imao problema sa stijenom koja se uz grmljavinu spuštalaniz planinu i tresla zemlju.

Stijena se otkotrljala ravno kroz naš šator. Zgnječila je središnji stuppresjekavši ga kao slamku i nastavila dolje prema rijeci. Naša hrana i odjećabili su zdrobljeni u tlu. Ne znajući što bismo drugo, otišli smo i sjeli u auto,još uvijek jako uplašeni.

Bili smo zapanjeni. Kamen se mogao otkotrljati na toliko drugih mjesta.Starija je sestra rekla, »Možda se stijeni nije svidio naš šator.« Prvi put uživotu pomislio sam da ima pravo.

Pola sata poslije, nebo je bilo savršeno vedro. Sunce je bilo žarkanarančasta lopta. Vjetar je mirisao. Ptice su opet počele pjevati. Prirodi sečinilo da se baš ništa nije dogodilo, ali mi smo izgubili svoj šator i sve štosmo imali u njemu.

Ostatak dana proveli smo u autu. Prije mraka, otac i ja obišli smo pješicepodručje da vidimo je li sigurno provesti još jednu noć ondje. On je nosiodebeo štap u rukama, a ja tanak. Nismo vidjeli nikakve vukove ni bilo kakvedruge divlje životinje. Ali dokazi oluje bili su svuda oko nas. Pronašli smo

BalkanDownload

granu drveta koja će nam biti nov središnji stup. Nije bila ravna.Pala je noć. Kroz mnoge rupe koje je stijena napravila na našem šatoru,

vidjeli smo oblake koji brzo prolaze ispred polumjeseca. Pojeli smozdrobljeni kruh sa zgnječenim dudom za večeru. Stroj Za Plakanje sad je biotih, a usta su mu bila napola otvorena dok je spavao pored majke na jedinomjastuku koji je bio samo njegov.

Moj je otac slušao vijesti na stranim jezicima BBC-ja na radiju u autu.Govorili su nešto o sukobu između dvojice ratnih vođa u Mazaru. Kad samupitao oca što to znači, ispričao mi je za čovjeka imena Dostum. Vidio samDostuma na televiziji, sjedio je na tenku, a hlače su mu bile podvrnute dokoljena. Ali nisam obraćao mnogo pozornosti na to tko je on.

Ostali smo ondje još sedam dana, pomalo potreseni, ali nismo bili sigurništo dalje činiti. Izjutra sunce nije bilo toliko jako kao kad smo tek došli.Osjećali smo da se smjenjuju godišnja doba dok su dani postajali kraći, anoći duže i hladnije.

Nakon tjedan dana čuli smo na vijestima BBC-ja da je Mazar opetsiguran. Sukobi između dvojice ratnih vođa su završili, barem zasad.

Otac je za doručkom rekao majci da polazimo za Mazar nakon ručka. Sveto vrijeme bili smo udaljeni samo sat vremena. Opet je jako kišilo tijekomnoći. Svima nam je bilo malo hladno i vlažno. Zato nam je bilo lakšenapustiti to mjesto koje smo zavoljeli. Isto tako, zalihe hrane bile su nammale. Nije nam trebalo dugo da pojedemo doručak. Sve što smo imali bilo jenekoliko jabuka koje smo pronašli na stablima posađenim blizu našeg kampa.Otac je tog jutra pored rijeke ulovio nekoliko divljih patki dugim štapovimakoje je zašiljio, ali nije ih imao vremena skuhati. Naučio je loviti kao mladić,kad je većina onog što je sada Kabul još bilo močvarno do. No, nikad menije pustio ići s njim jer je rekao da mu treba potpuna koncentracija, a inajmanja buka prestrašila bi ptice i mi bismo otišli gladni.

Nakon doručka pomogao sam ocu očistiti auto. Majka i sestre skupljalesu odjeću po šatoru. Otac je počeo provjeravati motor. Nije bilo potrebe da

BalkanDownload

budem s njim. Pustio sam ga da to obavi sam.Kiša je sad bila prestala, a ja sam otišao vidjeti rijeku koja je bila

otprilike osamsto metara udaljena od našeg šatora. Oprostio sam se od svihstabala, kamenja i ptica koje sam zavolio. Imao sam osjećaj kao da seplanine i od mene opraštaju. Svi smo postali dobri prijatelji, osim velikestijene koja se otkotrljala na naš šator. Nisam otišao do nje iako je mirovalau blizini, u rijeci.

Ali nešto nije bilo u redu s rijekom. Voda je bila siva i lomila se uvalovima preko kamenja. Prašina je plutala na njezinoj površini. Činilo se daribe ne mogu plivati, kao da su oslijepljene. Neke su bile mrtve i nosila ih jedalje voda koja se dizala.

Nisam shvaćao zašto se rijeka tako ponaša. Stajao sam na obali i pustioda mi voda teče preko nožnih prstiju. Vrlo brzo podignula se do gležnjeva,zatim do mojih koljena. Počeo sam se malo bojati sive vode. Pitao sam seljuti li se na nas što odlazimo.

Uzeo sam jednu ribu koja je zurila u mene, a ona se samo slabašnomigoljila. Dok sam je držao i zahvaljivao rijeci na svemu što nam je dala,voda se odjednom popela do mojih bedara. Bila je vrlo snažna i gotovo meodnijela sa sobom. Uzverao sam se uz obalu i pogledao uzvodno izmeđudvije planine. Voda se uspinjala uz zidine klanca i jurila prema meni.

Vodu ništa nije moglo zadržati. Bila je puno veća od rijeke. Vidio sam dateče kamo hoće i da nosi sve što joj stoji na putu.

Hoće li doći do našeg šatora i auta? Hoće li odnijeti moju obitelj i hoću liih ikad više vidjeti? Ta rijeka nikad ne bi dopustila da mi se takvo to dogodi.Poznaje me, rekao sam si.

Brzo sam se uspeo na vrh obale i pojurio prema našem šatoru, dovikujućiocu, »Makni ih iz šatora. Dolazi poplava!«

Moje je srce lupalo kao preplašen jelen, ali nisam prestao trčati ni vikati.Otac je bio pred šatorom i palio vatru kako bi skuhao patke koje je ulovio.

BalkanDownload

Ustao je, zbunjen. Kiša je sat prije prestala. Kako je moguće da je poplava,činilo se kao da se pita.

Pao sam nekoliko puta. Odjeća mi je bila blatnjava, ali nastavio samtrčati, boreći se da dođem do daha i dovikujući mu da upali auto.

Konačno je vidio vodeni zid ondje gdje je bila mirna rijeka. Kad samdošao do auta, svi su već bili u njemu.

Voda je bila petnaest metara iza mene i jurila je kao da me pokušavasrušiti. Proizvodila je zastrašujuću buku dok je pred sobom gurala velikokamenje i grane s drveća. Voda više nije bila siva, nego gotovo crna.

Bio sam posljednja osoba koja je ušla u auto. Čim sam unutra kročionogom, otac je nagazio papučicu za gas. Gume su se na trenutak zavrtjele nablatnjavom tlu. Zatim se automobil trznuo naprijed i pojurio uz strminu premacesti kao da se i on boji nadolazeće poplave.

Svi osim oca pogledali su kroz stražnji prozor i vidjeli kako poplavaodnosi naš šator kao kad zločesta osoba kantom vode uništi dječji dvorac odpijeska. Odnijela je sa sobom svu našu odjeću i ono što je ostalo od hrane.

Prije nego što smo uspjeli stići do ceste, poplava nas je prestigla. Najprijeje prekrila gume, zatim se popela gotovo do visine prozora. Motor je počeoštektati i automobil je usporio. Sestre i brat su plakali.

Otac je bio u panici i potiho je mrmljao molitvu. Majka je govorila,»Smiri se... smiri se... bit ćemo dobro«, ali nismo znali kome govori. Ionakoje nitko nije slušao.

Sad je voda bila u automobilu, gotovo do gležnjeva. Sestre su podignulestopala kad se voda poravnala sa sjedalima. Motor je nastavio štektati, aliauto je konačno uz trzaj jurnuo na cestu. Kad smo došli do uzvisine, otvorilismo vrata, a prljava voda izišla je još brže nego što je ušla.

Izišli smo i pogledali polje. Sada je cijelo bilo pod vodom.Još jednom smo umaknuli smrti, samo da bismo shvatili da nemamo kamo

otići. Spiker na BBC-ju govorio je, »Nesporazum između dvojice

BalkanDownload

zapovjednika rezultirao je jutros nastavkom neprijateljstava u provincijiMazar. Sukobi su se nastavili ubrzo nakon jedan ujutro, a obje strane javljajuda ima žrtava. Jutros su ubijeni dvoje djece i starac koji su išli kući nakonkupnje.« Spiker je naveo njihova imena i tražio da njihove obitelji dođu potijela u bolnicu u Mazaru.

Sad nismo mogli otići u Mazar. Ali više nismo imali šator ni hrane. Otacje parkirao automobil uz rub ceste. Kad god bi nam se približilo drugo vozilo,bojali smo se da bi se netko mogao zaustaviti i ubiti nas samo da bi namukrao auto. Čak smo se bojali ljudi koji su jahali na magarcima i polakoprolazili mimo nas.

Izgledali su nam zastrašujuće, iako su to bili normalni ljudi. Gledali su nasdok su se gegali pored nas. Siguran sam da su govorili o nama kad su došlikući.

Sunce je počelo zalaziti za planine, mjesec se počeo dizati. Noćni zrakpostao je svježiji i svi smo bili gladni. Roditelji su imali nešto novca, ali nijebilo trgovine u kojoj bismo mogli nešto kupiti.

Otac je izišao iz auta i obavio večernju molitvu uz rub ceste. Kad jezavršio, namignuo mi je s mjesta na kojem je sjedio na nekom šljunku. Rekaosam majci da mi se piški. Kimnula je, a ja sam izišao iz auta. Piškio sam, azatim otišao k ocu.

Dok smo se udaljavali od auta, stavio mi je ruku na desno rame.»Večeras moraš nešto ukrasti. Možeš to učiniti za svog oca?« upitao me

širom otvorenih očiju, tražeći da mu odgovorim.»Ali rekao si mi da je krađa velik grijeh kad sam ti prije nekoliko mjeseci

ukrao novac iz džepa jakne. Rekao sam ti da sam pogriješio, a ti si rekao dase takva greška smije dogoditi samo jedanput. Ako je ponovim, postajeneoprostiv grijeh. Sjećaš se toga, oče?«

»Da, sjećam se. Ali ponekad moraš učiniti nešto što je loše kako bi svepopravio«, nastavio je mirnim glasom. »Ukradeš li malo nara, spasit ćeš

BalkanDownload

svoje sestre i brata od gladi. Ti i ja možemo spavati praznog želuca jednunoć, ali zabrinut sam za tvoju mamu. Nema dovoljno mlijeka da nahrani tvogbrata. Mora nešto pojesti«, rekao je.

Zatim je desnom rukom pokazao na obližnji vrt i rekao, »Moraš otićionamo jako pažljivo. Nitko te ne bi smio vidjeti. Pazi na sve četiri strane inapuni ovu vrećicu narom.« Uvijek je sa sobom nosio u džepu velikuplastičnu vrećicu kad bi išao na bazar, a sad ju je dao meni. »Kad se vratiš snarom, reci majci da si ga kupio u trgovini u gradu s druge strane planine«,rekao je.

Rekao sam, »U redu« i hrabro se uputio prema vrtu. Ali zatim sam jošmalo o tome promislio i jako se rastužio što je moj otac između sve svojedjece odabrao mene da budem lopov.

Sjetio sam se kako mi je djed rekao, »Izbjegavaj tri stvari: laž, krađu iogovaranje.« Iako djed nije bio tu, njegove su riječi bile sa mnom i bile sujače od očevih. Pošao sam natrag prema našem autu, ali sam stao kada samvidio oca kako polako hoda prema meni.

»Što nije u redu? Zašto se vraćaš bez ičega?«»Svi će me zvati lopovom!« rekao sam.»Tko su svi? Činiš ovo za svog oca! Znaš to. Za mene. Ja te ne bih zvao

lopovom«, rekao je.»Zašto ne zamoliš jednu od mojih sestara? Je li to zato što sam vješt u

kradi, jer sam ti jednom u životu ukrao novac? Svi su me tjednima poslijezvali lopovom.« Imao sam osjećaj da ću zaplakati.

Sjeo je na velik okrugao kamen na mjestu gdje smo stajali. Svuda oko nasbilo je malo bijelo kamenje koje je godinama prije nanijela poplava. Rekao jeda sjednem pored njega.

»Poštujem tvoje osjećaje, ali moraš pokušati razumjeti situaciju. Nemožemo kupiti hranu za večeru, a nismo ručali. Nemamo kamo, a nitko nasneće primiti u svoju kuću u ovom selu. Rat je i svatko se svakog boji. Čitavo

BalkanDownload

selo nas se boji, a mi se bojimo njih.»Trebat će mi barem tjedan dana da se sprijateljim sa seljanima tako da

mi vjeruju. Ti sad idi i ukradi nar iz tog vrta, a ja ću se nekako sprijateljiti svlasnikom i poslije ćemo mu reći sve o ovome večeras. Siguran sam da ćenam obojici oprostiti. Razlog zbog kojeg to ne činim ja jest to što si tipametan i malen. Ako te ulove, neće te ubiti. Ali ako ulove mene, mislit ćeda sam netko opasan. Shvaćaš li me?«

Razmislio sam o onom što je rekao. Složio sam se da u svemu ima pravo.»U redu!« rekao sam. Krenuo sam prema vrtu. U sebi sam razgovarao s

djedom i rekao mu da mi je žao što činim stvari koje mi je rekao da strogoizbjegavam. Rekao sam mu i to da to činim za svog oca i da njega trebakriviti, a ne mene.

Kad sam bio pored zida, vrlo sam se pažljivo ušuljao u vrt, kao što samvidio da čine junaci u filmovima. Možda će netko snimiti film o mojoj kradi.Zbog toga mi je sve postalo malo smiješno.

Kad je vjetar zapuhao pomaknuo je lišće sa stabala, pa je zvučalo kaonečiji koraci. Gledao sam na sve četiri strane kao što mi je rečeno. Nisamvidio ništa osim drveća s velikim narovima koji su visjeli s tankih grana igotovo ih lomili. Ubrao sam pet jako velikih narova od čega mi je vrećicabila puna i teška.

Ali nas je bilo sedmero, a ja sam imao samo pet narova. Nije dovoljno,pomislio sam. No više nije bilo mjesta u vrećici ni za jedan mali. Odnesem lito ocu, naljutit će se. Zašto nisi ubrao male, pitat će. Ali zatim sam pomislio,pa ne plaćam ih. Nitko se nikad ne bi smio žaliti zbog nečeg što ne koštaništa.

Prvo sam prebacio vrećicu preko zida. Upravo sam se počeo penjati pozidu kako bih iskočio kad sam čuo pseći lavež, vrlo blizu. Mislio sam da supsi s druge strane vrta, da su vidjeli moju vrećicu i da se bore za nju.

Čekao sam kako bih bolje čuo odakle dolazi zvuk. Odjednom, vidio samdva psa kako vrlo brzo trče prema meni. Bili su u vrtu. Na mjesečini koja je

BalkanDownload

sjala kroz drveće vidio sam kako im se mišići napinju dok trče.Ukipio sam se na mjestu. Moj um nije mi signalizirao što sljedeće učiniti.

Razmislio sam na trenutak i upitao se, »Bih li trebao stajati ovdje i pustiti dame psi rastrgaju zbog moje krade, zbog grijeha koji sam upravo počinio?«Pomislio sam da me to djed kažnjava. Ali djed mi je uvijek govorio, »Nikadse nemoj bojati ničega: neka se drugi boje tebe.« Znao sam da morampobjeći.

Odjednom sam se osjećao vrlo hrabro, iako su bili veći od bilo kojeg psakojeg sam ikad vidio, čak veći od onih u vrtu Hadži Nur Šera u Kabulu. Doksu lajali, slina im je curila s usta. Oči su im bile tako crvene da je izgledalokao da su pune krvi.

Sad su već došli do mene i bili su dovoljno blizu da sam ih mogaopogladiti, ali nisu to bili takvi psi. Osjetio sam navalu straha. Kad su touočili, krenuli su na mene. Zubi su im bili dugi i oštri. Ali povratio samhrabrost i nastavio im zuriti u oči, ukočen kao kip. Uzmaknuli su. Svaki odnjih činio se dvostruko većim od mene.

Netko ih je pozvao s druge strane vrta, staračkim glasom. Jedan pas senapola okrenuo prema glasu, a zatim se vratio i još nekoliko puta zalajao namene prije nego što je otrčao. Drugi je iskesio svoje oštre zube, ali držao sepodalje. Starac je još uvijek zvao i zviždao.

Odjednom, čuo sam da netko baca kamenje u udaljeni kut vrta i da stablašušte. Psi su prestali lajati na mene i pogledali drveće. Kamenje je biloveliko. Definitivno ih nije bacalo dijete. Pas je otrčao vidjeti što to pada sneba.

Čuo sam očev glas kako mi šapće iza vrtnog zida da se brzo popnem iskočim van.

Pridigao sam se na zid i bio sam na pola puta preko kad je pas nagloskočio i ugrizao me za nogu. Gotovo sam osjećao koji mi zubi trgaju meso.Otac mi je vidio lice i pogodio što se dogodilo.

»Ne viči! Budi hrabar!« rekao je otac grubo.

BalkanDownload

Ispružio je ruku i povukao me k sebi. Grubi zid od sušene opeke grebaomi je trbuh. Pas me pustio i opet počeo lajati.

Skočio sam sa zida i dočekao se na ranjenu nogu. Počeo sam vriskati odboli. Otac mi je stavio ruku preko usta.

Noga mi je krvarila. Nisam vidio koliko sam teško ozlijeđen. Otac jepoderao svoju maramu za molitvu koju je uvijek nosio na ramenu i čvrsto jepovezao oko rane. Pas na drugoj strani zida luđački je lajao.

Htio sam pogledati ranu, ali otac mi nije dopustio da je vidim. »Nije ništa,samo malo ogrebotina. Bit ćeš dobro«, rekao je otac.

Nisam mu vjerovao. Bilo je straha u njegovom glasu. Nikad nisam čuooca da govori tako drhtavim glasom. Nastavio sam hodati kao bogalj sčitavom težinom na desnoj nozi. Koža na mom trbuhu bila je kao ostrugana.

Uspio sam se vratiti do auta i sjesti na prednje sjedalo. Majka je bila nastražnjem sjedalu, tapšala je malog brara po leđima i pjevala mu uspavankuda zaspi.

Nije primijetila moju nogu, ali vidjela je iscrpljenost na mom licu. Prestalaje pjevati i dala malog brata starijoj sestri koja se privila uz nju.

»Jesi li dobro? Izgledaš užasno!«Nisam rekao ništa. Pogledala je oca, koji je stajao vani. Nije rekao ništa.

»Dobro sam«, rekao sam joj, »Upravo su nas napali neki psi, a jedan od njihugrizao me za lijevu nogu i malo boli.«

»Kakvi psi? Nismo čuli nikakve pse«, rekla je.»Jer su vam prozori bili podignuti«, odgovorio sam pokušavajući

suspregnuti bol u glasu.»Daj da vidim«, rekla je tiho. Okrenuo sam se da joj pokažem. Pogledala

je moju ranu i počela je čistiti rupčićem. Još je krvarila, a krv je kapala umajčino krilo.

Spustila je prozor sve do kraja i viknula na oca, »Zašto si dopustio da se

BalkanDownload

takvo što dogodi? Jednostavno si dopustio da mu pas žvače nogu dok si tigledao?«

Otac je bio tih. Moj mali brat se probudio, a majka je viknula na starijusestru da iznese Stroj Za Plakanje iz auta.

Rekla je ocu da joj doda bocu vode iz prtljažnika, isprala mi je ranu istavila malo alkohola na nju, što je peklo. Zatim je sjela pored mene navozačevo sjedalo dok je otac hodao gore dolje uz cestu, nosio malog brata iudisao svjež prohladan zrak.

»Onaj nar nisi kupio, zar ne? Znam da nema trgovine nigdje u blizini.«Gledala me vrlo pomno u oči. »Dakle, reci mi što se dogodilo, nemoj da temoram pitati dvaput i nemoj me razočarati lažima«, rekla je oštro.

Oči su joj bile prikovane na moja usta dok nisam završio.»Bojim se ispustiti te iz vida dok ne dođemo kući. Da nisi više nikad

ponovio takvo što«, rekla je, a zatim me zagrlila.»U redu!« rekao sam. Htio sam zaplakati. Sjetio sam se kako sam bio u

našem dvorištu i pomagao djedu plijeviti, jela uz dugačku prostirku, šale srođacima i strinama i zajedničkog gledanja TV-a. Te su se stvari činile jakodaleke. Uzdahnuo sam nekoliko puta da olakšam bol.

»Što je bilo, Qaise?« pitala je majka. Naslonila je glavu na svoje grudi imazila me po leđima. Nisam se mogao prisiliti da išta kažem. U ušima mi jeblago odzvanjalo, a ja sam se htio nekamo sakriti.

»Boli li još uvijek?« pitala je.»Da, majko«, odgovorio sam.»Ili ima još nešto što mi nisi rekao?« rekla je.»Nema ništa. Samo boli i svrbi i jako sam umoran.«»U redu, spavaj koliko god hoćeš.« Tapšala me po leđima kao da sam

beba. Zaspao sam u njezinom naručju. Ali znao sam da sam lopov i da je mojgrijeh neoprostiv.

BalkanDownload

8.

Vrt Hamzinog oca

Probudio sam se i bio sam sam u autu. Moji roditelji, sestre i brat sjedili suna tlu i doručkovali. Imali su sira, maslaca, jogurta, domaćeg džema, vrućegnana i svježeg čaja. Protrljao sam oči kako bih bio siguran da ne sanjam, alibilo je stvarno.

Sva usta bila su puna. Moj je želudac lebdio od gladi. Otvorio sam vratada im se pridružim. Kad sam spustio lijevu nogu na do, bol je bila tako oštrada sam imao osjećaj da me probada vreo nož. Otac je došao pomoći mi.Nisam pitao odakle sva hrana. Samo sam bio sretan što nakon dva tjednajedem maslac, džem i mlijeko.

»Jedan čovjek iz sela pozvao nas je u svoju kuću«, rekla je moja majka.»Seljanin? Tko?« upitao sam.»O, mislim da ga znaš«, rekla je.»Znam ga? Kako?« rekao sam.»Jer si mu sinoć čuo glas kako doziva pse«, rekla je.Ukipio sam se od straha i srama. »Čovjek iz vrta u kojem sam ukrao

nar?« upitao sam. Sestre su me oštro pogledale. Sve su rekle uglas, »Ukraosi nar? Ti si lopov?« Zatim su stale tiho siktati, »Lopov, lopov, lopov.«

»Ne opet!« rekao sam.»Zašutite, cure! Učinio je to za mene. Ja sam mu rekao da to učini Ako

itko kaže riječ ›lopov‹, dobit će po guzici!« rekao je otac.»Jutros mi je njegov sin pokucao na prozor«, rekla je majka, »dok smo još

BalkanDownload

svi spavali u autu. Već je bio postavio prostirku sa svim ovim stvarima.Rekao je da je njegov otac mislio da smo moderni nomadi s autom.«

Svi smo se nasmijali na »moderni nomadi«.»Znaju li da sam sinoć ukrao nar iz njihovog vrta?« pitao sam.»Da, vidio te njihov sin«, rekla je.»Zvat će me lopovom«, rekao sam. Osjećao sam kako se u meni budi

sram.»Mislim da domaćini ne nazivaju gosta lopovom«, rekla je.»Možda će te zvati gospodin Lopov«, rekla je starija sestra, a druge sestre

su skrile lica dok su se i one smijale. Uzdahnuo sam dok sam sjedao za jelo.Dječak moje dobi prešao je cestu i pozdravio nas. Zatim je počeo

skupljati posude i stavljati tanjure jedan na drugi. Kad je ustao, pozvao nas jeda pođemo s njim.

»Moja obitelj vas čeka«, rekao je vrlo srdačno.Dječak je otvorio vrata i ušli smo u vrt sa stablima nara. Bio je vrlo velik,

a sobe su bile izgrađene duž južnog i duž sjevernog zida. U sredini je biošator načinjen od jednostavne crne tkanine koja je bila razapeta nad nekimmotkama i kolcem zabodena u do kako bi se napravila hladovina. Iz jednezgrade pojavio se starac i pošao prema nama. Rukovao se s ocem. Pozdravioje majku i svima nama rekao selam. Zatim me pitao što nije u redu s mojomnogom.

»Vaš je pas sinoć bio gladan, pa sam pustio da mi žvače nogu«, rekaosam, pokušavajući se našaliti kako bih prikrio stid.

Nasmijao se i odgovorio, »Trebao si pokucati na vrata. Dao bih ti više odpet narova.«

Otac je rekao starcu, »To je bila moja greška. Bojao sam se da nas nitko uselu neće srdačno dočekati, osobito noću. Otkad su počeli sukobi, svatko seboji svakoga.«

BalkanDownload

»To je istina, ali sad vas poznajem i više nismo stranci. Obitelj smo«,rekao je starac.

Psi su počeli lajati. Poskočio sam, ali nisam ih vidio.Starac je nastavio, »Dobro došli ste u mojoj kući koliko god želite. One

sobe preko su za goste. Imate vodu, struju, TV i radio.Poslat ću vam nekoliko pokrivača. U sobi su već madraci i jastuci. Želite

li jesti s nama, izvolite.«»Vrlo ste velikodušni«, rekla je majka. »Ali ne možemo gnjaviti vašu

obitelj nezvanim gostima.« Nasmiješila se, a i starac se nasmiješio.»Da, imate pravo! Vi ste nezvani gosti, ali nezvani gosti su dar od Boga.

Naša su im vrata uvijek otvorena. Oni sa sobom donose milost Božju«, rekaoje starac. »Poslat ću vam nešto posuda, pa možete sami pripremati hranu.Molim vas, koristite sve biljke, povrće i voće iz vrta.«

»Jako ste ljubazni«, rekao je otac.»Ovaj vrt nije moj, nego Božji«, odvratio je starac. »Dao mi ga je da ga

koriste oni kojima treba koliko god žele. Zapravo, On je vlasnik svega i štogod nam daje, s nama je samo nekoliko dana.«

Njegova obitelj došla nas je pozdraviti. Imao je četiri kćeri i tri sina.Među njima bila je i žena mnogo mlada od njega, otprilike iste dobi kao injegova najstarija kćer, i vrlo lijepa.

»Je li vam to žena?« pitala je majka.»Da, to je moja druga žena. Vjenčali smo se prije pet godina«, rekao je

starac. Njegova je žena bila vrlo stidljiva. Pozvala nas je u svoju kuću ustražnjem dijelu vrta, a mi smo je slijedili, dok je otac započeo diskusiju opolitici sa starcem i njegovim sinovima. Nekoliko minuta poslije pridružionam se i šapnuo majci da je naš domaćin sjajan čovjek.

S njima smo pojeli veličanstven ručak. Činilo se da se poznajemogodinama. Starac nam je rekao da ga zovemo striče, a njegovu ženu teto.Razgovarali smo o našim životima. Otac je rekao kako su on i djed izgubili

BalkanDownload

šest tisuća sagova i kako sad nema ništa osim svoje obitelji i auta.»Bog ih ti je dao i On ih je i uzeo«, rekao je starac.»Ja sam boksač. Mogu pobijediti bilo kojeg čovjeka. Afganistan me

poslao boksati u Rusiju i sva ona mjesta u središnjoj Aziji. Ali kako da seborim protiv ovakvog ludila?« rekao je otac uz dubok uzdah. Znao sam darazmišlja o svojim boksačkim pobjedama u Tadžikistanu, Uzbekistanu iTurkmenistanu.

»Dobra vremena i loša vremena su isto, kao proljeće i jesen života.Nijedno ne traje vječno.« Na licu mu je bio blag smiješak, no kad je govoriobio je vrlo ozbiljan. »Problem naše zemlje su naš položaj i naši susjedi. Našiglupi političari dopuštaju im miješati se u naše poslove.«

Nakon ručka pokazao nam je gostinjske sobe. Kad smo prošli poredšatora nasred dvorišta, dva velika psa iskočila su iz njega i prestrašila nas.Moje male sestre skrile su se iza majke. Jaki lanci bili su im pričvršćeni načvrste ovratnike oko vratova, ali skakali su s toliko snage da sam se bojao daće se otgrnuti.

»Ovi psi su dobri radi sigurnosti, osobito noću. Rastrgat će svakog tkopokuša ući na ovaj posjed«, rekao je starac.

»Imaju li imena?« upitao je moj otac.»Da, bijeli je Sir (lav), a sivi Palang (tigar). Sir neće ozlijediti nikog, osim

ako ga tko napadne ili pokuša ozlijediti. On je pas za borbe i nikad nijeizgubio. Ali Palang je jako okrutan, voli ozljeđivati ljude.«

»Palang me ugrizao za nogu«, rekao sam.»Ne brini se, sinko, uskoro će ti postati najbolji prijatelj«, rekao je starac,

a zatim pozvao sina da mu donese ostatke od ručka. Dao mi ih je kako bihnahranio pse. Dobacio sam im ostatke. Prvo su pokušali skočiti na mene, aliuskoro su bili zauzeti jelom.

Gostinjske sobe bile su lijepo obojene. Prekrasan crven sag s krupnimuzorcima ležao je u sredini najveće sobe, a ležaj i su bili raspoređeni uza

BalkanDownload

zidove. Bili su pokriveni dugim, uskim ćilimima. Maleni TV svideorekorderom bio je u kutu.

»Možda ćeš mom sinu dopustiti da odvede vašu djecu van i pokaže imokolinu«, predložio je starac. Čuli smo kako se iza nas uz huku pokreće velikmotor. Njegov je sin sjedio na velikom traktoru i pozvao nas da se uspnemodo njega.

»Kakav je moj avion? Jako buči, zar ne?« rekao je dok smo se penjali naplatformu iza sjedala i stavio nogu na papučicu gasa.

»Da, i ima veće kotače nego drugi avioni«, rekao sam.»Sviđa li ti se ovdje?« viknuo mi je na uho kroz buku motora.»Ne znam još. Moraš mi pokazati okolinu, pa ću ti reći«, rekao sam dok

smo izlazili iz vrta na glavnu cestu.Na nebu su se uskovitlali mračni i bijeli oblaci. Sunce se izgubilo među

njima i činilo se spremno pasti kao kamen. Vjetar je uzburkao površinupšeničnih polja.

S obje strane ceste, koliko god sam mogao vidjeti u daljinu, polja su bilažuta i spremna za žetvu. Ratari su radili kosama, držali su svežnjeve klasovapšenice u jednoj ruci i rezali ih glatkim pokretom druge ruke. Drugi suskupljali narove i bademe u vreće koje su im visjele na leđima. Ruke su imse vješto kretale kroz granje. Upitao sam starčevog sina je li ikad putovaoizvan svog sela, »Ne, i ne želim. Volim svoje selo. U njemu mogu naći svešto mi treba. Ljudi poštuju mog oca, a i mene jer sam njegov najstariji sin«,rekao je.

Zaustavio se i rekao sestri da moje sestre odvede do rijeke gdje ih možeupoznati s ostalim djevojčicama iz sela. Bila je to ista ona rijeka uz koju smokampirali, ali nije bilo ni traga poplavi koja nas je samo dan prije gotovoodnijela.

»Sve djevojke iz sela dođu onamo svako popodne po vodu za večeru.Mladići iz sela nalaze se u džamiji«, rekao je starčev sin.

BalkanDownload

»Možemo li i mi ići na rijeku?« pitao sam. »Htio bih plivati.«Nasmijao se, »Nemoj nikad ići na rijeku u ovo doba dana. Ako te vide,

netko će te ustrijeliti. Ponekad se cure ondje kupaju.«»Nose li cure puške?« pitao sam.»Ne, ne. Ali ustrijelit će te netko od očeva ili braće.«»Imate snajpere ovdje, kao u Kabulu?«»Ne, ali imamo lovce i posvuda su. Ako tko od njih vidi da neki dječak ili

muškarac ide na rijeku u ovo doba dana, pucat će.«»Što je sa strancima? Oni ne znaju to pravilo«, rekao sam.»Više nisi stranac. Moj otac objavio je još jutros u džamiji da vas želi

ugostiti koliko god želite ostati.«»Hoćeš reći, svi seljani znaju što sam sinoć učinio?« upitao sam dok me

opet zahvaćao osjećaj srama.»Zato su se svi seljani složili da će vam pomoći. Rekli su da nemate što

jesti i kamo otići«, rekao je starčev sin.»Reći će da sam lopov«, rekao sam potišteno.»Ne! Nisu tako glupi i drski da gosta nazovu lopovom.« Majka je rekla

istu stvar. Osjetio sam veliko olakšanje kad sam to čuo.Pokazao mi je mjesto u blizini na kojem lovi. U bazenu vode koji je

iskopao ondje gdje se tlo počelo uzdizati i postajati planina imao je drvenepatke. Uzak potok tekao je iz planinskih otvora u bazen. Svaki put kad bivjetar naborao površinu, drvene patke izronile bi kao da su prave.

»Kad ptice prelijeću preko našeg sela, vide moje drvene patke i misle daje sigurno sletjeti. Kad slete ovamo poigrati se ili popiti vode, ulovim ih.Naučit ću te pucati«, obećao je.

»Jesi li ikad vidio Kabul?« zapitao sam.»Ne, ne želim. To je užasno mjesto. Ondje počinje svaka nevolja i širi se

BalkanDownload

po čitavom Afganistanu. Da barem Kabul ne postoji. Ja pripadam ovamo.Ovdje je sve što me čini sretnim.«

Počeo je recitirati staru pjesmu:»Nema mjesta u mom srcu za bilo što osim za prekrasna lica djevojaka iz

mog sela. Moraš znati, vidjet ćeš njeno lice sa svjetlom sunca i mjeseca kojijoj se ogleda u očima. Čekaj i nadaj se sa svim svojim ispraznim idejama isnovima da ćeš joj vidjeti lice u oblačnoj i mračnoj noći.«

Zastao je i nasmiješio se. »Govorim o svojoj djevojci. Pokazat ću ti je, alimoraš obećati da se nećeš zaljubiti u nju jer je moja. Ok?«

»Da, u redu!« rekao sam.»Ako njezina ljepota zarobi srce nekog čovjeka, iščupat ću to srce«, rekao

je odjednom ozbiljnim, gotovo grubim glasom, unatoč svojim pjesničkimriječima. »Pazi, dobro?« rekao je. Kimnuo sam, ali sad sam ga se malobojao.

Hodali smo deset minuta bez riječi. Odveo me na kraj sela gdje sedvorište s vrtom pružalo dokle god mi je pogled sezao duž podnožja planine.

»To je njezina kuća«, rekao je. Glas mu je sada bio blag, a ja opušten.»Zaista se volimo, ali osim moje majke, nitko ne zna. Molim te, nikom

nemoj ništa reći o tome.«»Znam čuvati tajnu«, rekao sam.»Dakle, ti ćeš biti razlog da udem u kuću i vidim je«, rekao je. Zvučao je

uzbuđeno.»Kako?« rekao sam.»Pokucat ću na vrata. Otvorit će ona ili njezin brat, a ja ću te predstaviti

kao svog gosta. Reći ću da bi ti želio vidjeti vrt. Ako ona otvori vrata, znatće sve, ali roditelji neće. Tvoj je zadatak reći im da si mi rođak i da si namdošao u posjet iz Kabula i da bi volio vidjeti vrt. Ostatak razgovora je nameni. Jesi li sve shvatio?«

BalkanDownload

»Da«, rekao sam. To je bila avantura, a ja sam u njoj uživao. Pokucao jena vrata i otvorila je mlada djevojka. Bila je prava ljepotica.

Odmah je spustila pogled i brzo rekla, »Selam.«»Sanjao sam te noćas, a sad sam ovdje da te poljubim«, rekao je u šali

starčev sin.»Gubi se! Roditelji su mi kod kuće, a braća zalijevaju cvijeće u dvorištu«,

rekla je paničnim glasom.»Danas ću od tvojih roditelja zatražiti tvoju ruku. Zatražit ću od njih da mi

budeš nevjesta i da sa mnom dijeliš život«, rekao je nježno starčev sin s istimljubaznim osmijehom kakav je imao njegov otac.

»Ne pravi budalu od sebe. Moja će te braća pretući nasmrt ako to čuju.Odlazi prije nego što te netko vidi«, prošaptala je i osvrnula se.

Jedan brat se odjednom pojavio iza nje poput gljive poslije kiše.»Tko je to?« pitao je.»Oh, ja sam«, rekao je sin. »Ovo je moj gost, Qais. To jest, moj rođak.

Došao je iz Kabula sa svojom obitelji. Pokazivao sam mu okoliš, pa me pitaomože li vidjeti ovaj vrt. Rekao sam da je to vrt očevog prijatelja. Pa, akovam ne smeta, poveo bih ga unutra.«

Brat nam je zaželio dobrodošlicu.»Sara, provedi ih i napravi malo soka od nara«, rekao je sestri. »Vi se

dečki osjećajte kao kod kuće. Moram nešto završiti. Poslije ćemorazgovarati.«

Sara nas je odvela u vrt. Ondje sam vidio gotovo svaku vrstu voćke, azrelo voće visjelo je s grana. Kad smo došli do kraja vrta, Sara se okrenula kmeni i rekla, »Ako ti ne smeta, željeli bismo porazgovarati nasamo nekolikominuta. Ti se prošeći naokolo i pojedi što god hoćeš. Nađemo se ovdje zadeset minuta. Je li to u redu?«

»Naravno, nema problema«, rekao sam. Zahvalno mi se nasmiješila. Šetao

BalkanDownload

sam uokolo gotovo pola sata dok mi nije dodijalo biti sam.Prikrao sam se iza drveta da vidim kakve to dugotrajne privatne razgovore

vode.Ali nitko nije ništa govorio. Samo su sjedili i gledali se licem u lice.

Starčev sin je gledao djevojku ravno u oči, a ona ga je gledala ozareno. Kadje prekinuo šutnju, progovorio je na neobičan, pjesnički način.

»Nemoj me ostaviti«, preklinjao ju je. Možda se šalio. Ali djevojka senije smijala.

»Kako bih te mogla ostaviti, ti si sav moj život«, odgovorila mu je nježno.»Ti si moja jer te volim i morat ću umrijeti ako me ostaviš«, rekao je.»Osjećam to isto prema tebi«, odgovorila je.Govore li svi muškarci u ovom selu tako svojim djevojkama, pitao sam

se. Možda su gledali previše afganistanskih filmova gdje oboje ljubavnikaumru prije nego što se vide drugi put. Polako sam izišao iz svog skrovišta ipojeo još jedan nar.

Sat poslije bili smo spremni otići iz vrta.»Možeš doći kad god želiš«, rekla mi je Sara. »Idući put povedi i svoje

sestre. Želim ih upoznati. Hamza će te dovesti ovamo.« Bio je to prvi put dasmo se pogledali. Osjetio sam toplinu u sebi, ali nitko drugi to nije vidio.Osjećao sam krivnju jer sam obećao da se neću zaljubiti, ali što sam mogao?Nije bilo do mene. Bilo je do mog srca, a srcu se ne može zapovijedati kadse radi o ljubavi. Znao sam to iz indijskih filmova.

»Tko je Hamza?« upitao sam je. »Ja sam Hamza«, rekao je starčev sin.»Oh, oprosti. Nisam pitao kako se zoveš. Dobro je što ti znam ime«,

rekao sam.Sara nas je pogledala obojicu dok je stajala na pragu vrtnih vrata i držala

kvaku u ruci. »Mislila sam da ste vas dvojica rođaci«, rekla je oštro i čekalaodgovor.

BalkanDownload

»Da, tako je. On je moj rođak, ali nije mi znao ime. Mislim da me nikadnije pitao«, rekao je starčev sin.

»Hamzo, što se događa? Je li on tvoj rođak ili netko koga ne poznaješ?Moj brat će večeras o tome govoriti u džamiji. Ako doznaju da si im lagao,bit će opasno za nas oboje«, rekla je vrlo zabrinuto.

»Oh, opusti se, opusti se. On je moj rođak, hoću reći moj gost. Objasnitće ti sve sljedeći put kad on i ja dođemo. Ponekad rođak zaboravi rođakovoime«, rekao je Hamza u šali.

»Reci mi jedno. Je li ti rođak ili gost?« upitala je.»Istina je, nismo se poznavali do jutros. Gost mi je.«Ljutito ga je pogledala. Netko ju je pozvao iznutra. Bio je to glas starije

žene, vjerojatno njezine majke.»Vjeruješ li mi?« upitao je Hamza.»Da, vjerujem ti«, rekla je opraštajući mu. Dozivanje je postalo glasnije,

pa je uzvratila da dolazi.»To nam nije problem. Samo se moraš opustiti. Svi u džamiji poznaju

njega i njegovu obitelj. Naši su gosti i bit će kod nas barem nekoliko tjedana.I zovem ga rođakom. Sad smo obitelj«, rekao je Hamza.

»Vjerujem ti«, rekla je uz lijep osmijeh i zatvorila vrata za nama kad smootišli.

Proveli smo tri tjedna u vrtu Hamzina oca dok smo čekali da čujemo da jeput za Mazar siguran. Psi su mi zaista postali prijatelji. Vodio sam ih u šetnjuu planine i želio da je Vekil tu kako bi mogao ići s nama. Pokazao samPalangu tragove rana koje mi je zadao. Nije znao o čemu govorim i lizao ihje.

Hamza me naučio loviti. Svaki drugi dan išli smo u vrt njegove voljene.Uvijek me čekao sok od nara i dok bih ga pio, oni bi imali svoje privatnerazgovore. Prvog dana bilo je to kratko, ali nakon tjedan dana činilo se kao

BalkanDownload

da traje satima. Jednog dana opet sam se prikrao iza drveta. Tog dana nisuvodili one glupe filmske dijaloge. Bilo je mnogo zanimljivije od toga.Osjećao sam krivnju i više ih nikad nisam gledao. Šetao sam se sve dok meHamza nije pozvao da pođemo kući.

I moja je obitelj bila sretna. Majka je pjevala stare indijske pjesme dok jekuhala. Sve je dolazilo iz vrta i imalo bolji okus od bilo čega što smo jeliotkad smo pobjegli iz djedove kuće. Ujutro je moj zadatak bio odnijeti dvijeslamnate košare u vrt i napuniti ih rajčicama, krastavcima, bundevom,patlidžanima, paprikama, narom, jabukama, orasima i bademima i zatim ihdati majci. Nekih dana košare bih jedva nosio koliko su bile pune, mogli smobirati između toliko toga.

Moja starija sestra postala je jako zauzeta pomaganjem majci u kuhinji.Provodile su mnogo sati u razgovoru. Drugi put bi zamolila oca da se popnuna planinu i vide kakav je pogled. Otac je uvijek rado vodio nju i našu drugusestru u duge šetnje po svježem zraku. Volio je tjelovježbu i njihovo društvo.

Kad bi majka popodne zadrijemala, starija sestra povela bi mlađe sestredo rijeke kako bi s Hamzinim sestrama donijele vode za piće. Učile su oddjevojaka iz sela kako nositi glinene posude za vodu na glavi bez držanjarukama, ili ponekad kako izvesti kapu za svoga dragoga. Starija sestrapričala im je priče o životu u Kabulu i o tome kako je bilo ići u školu.Nijedna Hamzina sestra nikad nije bila u školi iako su znale čitati.

Budući da nikad nisam vidio stariju sestru da se tako ljubazno ponaša,odlučio sam biti ljubazan prema njoj. Ali kad se o meni radilo, nije sepromijenila. Uvijek bi pronašla neki način da me ismije. Ona i ja trebali smojesti iz istog tanjura. Uvijek bi rekla nešto kao, »On sve smaže s tanjura prijenego što ja pojedem tri zalogaja. I proizvodi zvukove dok jede, kao krava.«Prestao sam biti ljubazan prema njoj.

Kasno jednog popodneva nakon lova na patke, Hamza i ja popeli smo sena najvišu planinu i pogledali odozgo cijelo selo. Sunce je zalazilo. Nije bilooblaka, samo zlato sunca i duboko plavetnilo neba.

BalkanDownload

»Jesi li ikad razgovarao s prirodom?« pitao je Hamza.»Ponekad«, rekao sam.»Čuješ li je kad ti odgovara?«»Kako to misliš?« pitao sam.»Nitko ne zna što mislim. Svaki put kad nekom kažem što vidim i čujem,

misle da sam lud. Ali moraš znati da ti sve govori ako si vrlo iskren«, rekaoje Hamza.

»Misliš, planine i drveće i rijeke i vjetar i takve stvari?« pitao sam.Kimnuo je. »A da bi naučio kako biti iskren, moraš početi razmišljati o

tome tko je stvorio nebo i zemlju.« Hamza je utihnuo na trenutak. »Kadgradiš zgradu, moraš staviti stupove i zidove kako bi držali krov. Ali nebonema stupove ni zidove. Takvo što može izgraditi samo Bog.«

»Razgovara li Bog s tobom?« upitao sam, vrlo iznenađen.»Ne, on govori kroz svoja stvorenja«, rekao je Hamza.»Kako?« pitao sam.»Mjesec pluta u tamnomodrom prostoru i svojom svjetlošću posramljuje

milijune zvijezda. Ima stvari koje ti treba ispričati, zapravo, on razgovara stobom«, rekao je Hamza, a zatim smo pogledali mjesec koji se upravo dizaoiza nas. Govorio je pjesnički na smiješan način, čak i kad nije bio sa Sarom.Isprva mi je to bilo čudno. Ali nakon dva tjedana počeo sam uživati u tome.Mjesec je bio savršeno okrugao i dok je posljednje danje svjetlo iščezavalo,rasuo je svoj sjaj preko zemlje pa smo vidjeli čitavo selo pod nama.

»Kako si sve to naučio?« pitao sam.»Otvori oči i uši i moći ćeš naučiti što god želiš«, reko je svojim ugodnim

glasom. »Ova ruža dala je svoju moć svojem trnju radi zaštite. Ali slavujinikad ne daju svoj glas vranama. Noćni leptiri lete oko svijeće dok im nespali krila. Ali jelen bježi od lovaca što dalje može.«

»Ti si pjesnik«, rekao sam.

BalkanDownload

»Ne, imam oči koje su otvorene i dobro ih koristim,« rekao je.Zapuhao je vjetar. Nekoliko malenih oblaka obrubljivalo je obzor, a

mjesec je preuzeo vlast nad nebom. Pažljivo smo se spustili.Otvorio sam vrtna vrata. Psi su zaigrano skočili na mene dok sam

razmišljao o onom što mi je Hamza rekao. Ono što je rekao pamtim sve dodanas. Natjerao me da razmišljam o stvarima o kojima nikad prije nisammnogo razmišljao, na primjer, o tome kako je Bog stvorio zvijezde, mjesec,sunce, nebo, svemir, čitavu prirodu i zbog kojeg razloga smo ovdje, koje jenaše poslanje u životu i kako čovjek može uživati u svim tim stvarima kojesu nam dane. Hamzine riječi prenijele su me u dublje misli.

Te noći naše su obitelji zajedno večerale. Poslije, kada su moj i Hamzinotac otišli slušati vijesti na stranim jezicima BBC-ja, čuli smo da sukobi izMazara dolaze prema Taškurganu.

Moj je otac odmah donio odluku. Rekao je starcu, »Čini se kako sutraujutro moramo otići iz Taškurgana.« Hamzin otac je kimnuo.

Moj je otac rano ujutro otišao u džamiju s ostalim seljanima kako bizajedno molili. Nakon molitve tog dana, rekao im je što je prethodne večeridoznao na BBC-ju. Zatim je, kao što Afganci uvijek čine kad morajunapustiti one koji su im zaželjeli dobrodošlicu, zatražio njihovo dopuštenje.Sjeo je i od majke uzeo šalicu čaja, a zatim nam rekao, »Sad ne možemo ići uMazar. Mislim da nije sigurno vratiti se u Kabul. Zato ćemo se uputiti uBamijan. Nismo čuli ni za kakve sukobe i vjerujem da ćemo ondje bitisigurni. Danas sam od mule i muškaraca iz sela dobio dopuštenje da odemoodavde. Kažu da će i oni uskoro otići iz svojih domova. Rat će doći ovamoza dva dana, možda i prije. Čim završimo s jelom, spakirat ćemo se«, rekaoje moj otac.

Starija sestra ga je pogledala i rekla, »Ali, oče, Bamijan je usredAfganistana. Trebali bismo otići u drugu zemlju gdje nema rata.«

Otac ju je pogledao i vrlo blago rekao, »Hoćemo. Ali ne danas.«

BalkanDownload

Nakon doručka otišli smo u starčevu kuću na drugu stranu vrta oprostitise i zahvaliti im. Starac je opet slušao BBC. Njegovi sinovi igrali su šah.Njegova supruga i kćeri zajedno su vezle stolnjak. Svaka je u ruci imalajedan kut.

Hamzin otac je ustao i zagrlio mog oca. »Ovo je tvoj dom i njegova vratauvijek su ti otvorena.« Zatim su njegovi sinovi zagrlili oca i mene, a njegovasupruga i kćeri majku i sestre.

»Ostajete li ili odlazite?« pitao je otac.»Mislim da i mi odlazimo«, rekao je Hamzin otac. »Otići ćemo u Pakistan,

u kuću mojeg brata. Ondje živi već deset godina. Jučer sam od njega dobiopismo. Jako je zabrinut. Želi poslati Hamzu u Ameriku da živi s njegovimsinom.«

»Što je s tvojim vrtom? Samo ćeš ga tako ostaviti?« rekao je otac.»Da, tu ne mogu ništa učiniti. Svi znamo da se ti sveti ratnici ne bore kako

bi istjerali strane trupe iz naše zemlje. Bore se kako bi nas pljačkah. Ovisukobi frakcija samo su izlika kako bi krali od nas, čak nam ukrali žene ikćeri.«

»Avaj, avaj«, rekao je moj otac, kimajući glavom.Njegova je supruga umotala dva pržena pileta u novine i stavila malo

svježeg graha u lonac, a dvije bundeve, malo krumpira i nekoliko glavicakupusa u vrećice. Majka to nije željela uzeti, ali žena je navaljivala. Konačnoje majka prihvatila hranu i zahvalila im za svu gostoljubivost i pomoć.

Baš kad smo krenuli autom, Hamzin otac potrčao je prema nama svelikom vrećom na ramenima. Zadihan, stao je pred auto dašćući. Namignuomi je da izidem. Dao mi je veliku vreću i rekao da je podignem. Pokušaosam, ali nisam mogao. Bila je jako teška.

»Možeš li ih sve pojesti?« pitao je.»Što je to?« rekao sam.»Nar!« rekao je Hamzin otac.

BalkanDownload

Smiješio se, ali ja sam se osjećao vrlo maleno. »Ne, ne mogu ih svepojesti«, rekao sam opet s osjećajem srama koji nije mogla rasplinuti niljubaznost tog starca.

»Siguran sam da ćeš moći, a znam da ćeš ih podijeliti s ostalima. Sjeti semene i mojih pasa kad budeš jeo nar. To je sve što želim«, rekao je Hamzinotac. Osjećao sam se malo bolje kad se sagnuo i poljubio me u čelo.

Pomogao mi je staviti vreću u prtljažnik i mahao nam je dok smo kretaliprema Bamijanu.

Gradski mula stajao je uz cestu i dao nam znak da stanemo. Otac sezaustavio pred njim i spustio prozor. Nakon što je pozdravio mulu,predstavio nam ga je.

Mula je nosio bijeli šalvar kamiz i dugačak čapan8 povrh njega. Imao jecrn turban, a oči su mu bile potamnjene crnim prahom. Brkovi su mu biliobrijani, ali je brada bila dugačka, gotovo do trbuha. Kad je govorio, bradamu se njihala, iako je govorio smireno.

Dao je mom ocu tespih, molitvenu brojanicu, i rekao, »Ne mogu vam dativiše od ovog. Trebao sam vas pozvati u svoju kuću da možemo zajedno jesti,ali nisam znao da će rat doći ovamo i razdvojiti nas.«

»Vaš tespih će me uvijek sjećati na Vas i Boga«, rekao mu je moj otac.»Ako Bog bude htio, jednog dana ćemo se opet vidjeti i pripovijedati o

ovim danima.«»Čekat ću taj dan, ako ne na ovom svijetu, a onda možda na drugom,«

rekao je mula.»Ostajete li ili odlazite?« pitao je otac.»Ostajem ovdje. Znate da mogu pobjeći iz svoje zemlje, ali ne mogu

pobjeći od svoje smrti. Ionako dišem posljednje dane svog života.Sedamdeset i pet mi je godina. Ako smrt sutra dođe po mene, srdačno ću jepozdraviti. Nema razlike između danas i sutra«, rekao je mula.

»Hrabar ste vi čovjek«, rekao je moj otac.

BalkanDownload

»Ne bih to nazvao hrabrošću. Smrt je dio života i tko umre prije, bit će načelu karavane za drugi svijet. Danas-sutra pridružit ćemo se toj karavani, pazašto ne prije nego poslije«, rekao je mula.

»Da vam ispričam nešto«, dodao je, »priču o Mula Nasredinu:Mula Nasredina probudila je usred noći vika dvojice muškaraca koji su se

svađali pred njegovom kućom. Nasredin je čekao, no oni su se i daljesvađali. Nije mogao spavati. Omotao je pokrivač čvrsto oko ramena i pojuriovan razdvojiti muškarce, koji su se počeli tući. Ali kad ih je pokušaourazumiti, jedan od njih strgnuo je pokrivač s ramena Mula Nasredina, azatim su obojica pobjegla. Mula Nasredin, vrlo umoran i zbunjen, ušao jeunutra.

›Zbog čega su se svađali?‹ upitala ga je njegova žena. ›Sigurno zbog našegpokrivača‹, odgovorio je Nasredin. ›Nema više pokrivača, pa je i svađagotova.‹«

»Shvaćate što želim reći? Naša zemlja postala je priča o Mula Nasredinu.Ovaj rat je zbog onog što imamo u ovoj zemlji, ne zbog vas ili mene. Kaddobiju ono što žele, neće im biti stalo ni do čega drugog«, rekao je mula.»Svemogući Bog štitio vas i vašu obitelj od svih opasnosti.«

Zagrlili su se, pa se moj otac vratio u auto i brzo krenuo prema Bamijanuprije nego što mula ispriča još jednu priču ili se pojavi još netko.

BalkanDownload

9.

U Budinoj glavi

Nomadski Kučiji slijede svoje koze, ovce i deve kroz planine u potrazi zanovim pašnjacima. Nikada se nigdje dugo ne zadržavaju. Iako je moja bakarođena kao Kuči, a moj djed potječe od stočara koji su slijedili godišnjadoba, moja obitelj i ja nismo se smatrali nomadima. No ipak smo uživali unovom životu na obroncima, u vrtovima stranaca, nekoliko dana ovdje inekoliko dana ondje, nikad na istome mjestu predugo. Znao sam da tražimomirno mjesto kako bismo se skrili od raketa dok ne smislimo kako otići izAfganistana. No unatoč odronima kamenja, poplavi i psima koji grizu,pronašli smo način kako izbaciti iz glave svakodnevnu prijetnju rata dok smorazmišljali o tome na koje ćemo mjesto ići ili gdje smo upravo bili.

Bamijan je u samom središtu Afganistana, visoko u planinama. Moralismo se vratiti preko Hindukuša kako bismo došli onamo, ali sada smo išlineasfaltiranom cestom preko planinskog prijevoja kako bismo izbjegli bilokakve sukobe uz glavnu cestu. Trebalo nam je petnaest sati spore, neudobnevožnje preko duboko utrtih putova da dođemo do doline Bamijana. Bio je tobeskrajan dan, tijela su nam žudjela za odmorom. Bilo je dobrano nakonmraka kad smo konačno stigli na bolju cestu i približavali se gradu.

Auto se zaustavio uz trzaj, budeći one koji su zaspali. Plavo plastično užebilo je rastegnuto preko ceste između dva drvena stupa. To se zvalo»bamijanska vrata«. Meni nije izgledalo poput vrata.

Iz blatnjare pored drvenog stupa izletio je neki muškarac. O ramenu mu jevisio kalašnjikov. Upitao je oca kamo idemo. Otac je objasnio da smo seuputili u grad Bamijan. Rekao je da ne smijemo ući tako kasno noću, da

BalkanDownload

moramo parkirati negdje uz rijeku i vratiti se sutra.Otac se nije pokušao svađati, čovjek je imao pušku. Odvezao se nekoliko

stotina metara natrag u pravcu iz kojeg smo došli i parkirao auto na zaravnipored rijeke. Majka nam je dala nešto hrane koje je Hamzina obiteljpodijelila s nama.

Bila je to prekrasna noć, ali mnogo hladnija nego u Taškurganu. Nasvježem zraku nebo je bilo poput tamnog komada svile punog sićušnihdijamanata. Tišina je bila teška, a razbijao ju je samo tihi zvuk rijeke i cvrkutnekih noćnih ptica. Stisnuli smo se na sjedala u autu da ostanemo u blizini izagrijemo se dok spavamo. Iako je bilo tijesno, osjećao sam se kao da samna mekanom krevetu nakon sati provedenih na grbavoj cesti.

Idućeg jutra doručkovali smo kao na pikniku pored rijeke i nismo sežurili. Ipak smo sad bili nomadi, krenut ćemo kad želimo. Kad smo završili sjelom i spakirali sve natrag u auto, još jedanput smo se uputili prema graduBamijanu. Čovjek koji nas je zaustavio prethodne noći na »vratima« sjedio jeispred blatnjare s prijateljima. Svakome je o ramenu visio kalašnjikov.

Opet su nas zaustavili i otac je objasnio da smo izbjeglice iz Kabula i datražimo neko sigurno mjesto na kojem bismo neko vrijeme živjeli. U tišini sunam pretražili prtljagu komad po komad, iako je nije bilo mnogo, a zatim suna naše olakšanje spustili plavo plastično uže i pustili nas proći.

Otac je polako vozio prema glavnom bazaru u Bamijanu. Grad je biomalen i pun mirisa drva koje gori i konjskog gnoja te šafrana, papra,kardamoma i prašine.

Skrenuo je na jedan serai za automobile, zatvoreno parkiralište. Neko smovrijeme hodali gore-dolje po glavnoj ulici u Bamijanu, a zatim ušli u čajanu,za ručak. Uspeli smo se bambusovim ljestvama na drugi kat, iako jenedostajalo nekoliko prečki. Otac je ušao prvi, a majka i Stroj Za Plakanje zanjim. Mojim malim sestrama bilo se teško uspeti. Morao sam im pomoći jerje moj zadatak bio paziti na njih. Još jedne bambusove ljestve vodile su dotrećeg i četvrtog kata. Nije bilo pravih stuba.

BalkanDownload

Čajana je bila velika prostorija ispunjena dimom od kebaba. U kutuprostorije stajao je sićušan televizor. Jedva sam ga vidio kroz dim. Muškarcisu sjedili na sećijama visokim oko dvije stope, a cipele su im bile iza napodu. Tanjuri pred njima, s hranom ili samo ostacima, bili su puni muha.Neki su muškarci jeli, neki su pili čaj dok su gledali neki indijski film, a nekisu hrkali dok su se im se muhe zabavljale na rukama i nogama i oko usta.

Moja je majka ondje bila jedina žena, sestre jedine djevojčice. Muškarcikoji su žvakali kebab, prestali su žvakati. Usta su ima bila napola otvorenadok su zurili. Oni koji su pili čaj i gledali TV spustili su čaše na pod iokrenuli se ondje gdje su sjedili da nas bolje pogledaju. Majka je još kojicentimetar navukla šal oko glave i pretvarala se da je ondje sama s ocem isvojom djecom.

Sva muška lica bila su izbrazdana kao uzorana zemlja. Duboke boreusjekle su im se u kutove azijatskih očiju i po čelu. Promatrali su nasuglavnom u tišini, a kad su progovorili, šaptali su.

Svi su bili Hazari. Sjetio sam se kako mi je djed pripovijedao da većinaHazara živi u središnjem Afganistanu. Rekao je da su ih Hazari, kad je jošputovao sa svojim ocem i stričevima i vodio stada u Bamijan kako bipronašli visoke planinske pašnjake zelene čitavo ljeto od posljednjeg snijegakoji se topio, vrlo toplo dočekivali. Iako nisu bili nomadski Kučiji kao obiteljmoje bake koja je redovito putovala po čitavoj zemlji, djedov narod takođersu bili stočari koji su svakog ljeta sa stadima napuštali svoje domove i tražilipašnjake.

Razmijenili bi nekoliko ovaca, koza ili krava s Hazarima za prava naispašu i mjesto na kojem će na nekoliko mjeseci podignuti šatore. Nadao samse da će i s nama Hazari lijepo postupati, iako nismo imali životinja zarazmjenu i više nismo bili pravi nomadi nego moderni nomadi u istrošenomstarom automobilu.

Berar mi je pričao lijepe priče o Bamijanu, gdje je rođen. Kad je radio zanašu obitelj, ostavljao bi sav svoj novac kod djeda. Nakon nekoliko mjesecibi ga zatražio, a zatim bi sve poslao kući roditeljima. Djed bi se uvijek šalio

BalkanDownload

s njim i rekao mu da nešto novca potroši na žene dok je još mlad.Berar bi govorio, »Ako izgradiš kuću, mnogo je ljudi može koristiti, ali

ženu može koristiti samo muž. Kuća je korisnija od žene.«Pogledao sam kroz dim u toj čajani da vidim je li među tim ljudima, ali

nije bio. Bio sam razočaran. Od onog jutra na krovu silosa više ga nisamvidio ni čuo za njega.

Naručili smo kebab, što je uglavnom jedini ručak koji se može dobiti nesamo u Bamijanu, nego u cijelom Afganistanu. Na zidu se nalazila fotografijadva golema Budina kipa isklesana u litici u Bamijanu prije gotovo dvijetisuće godina. Izgledali su mi vrlo čudno. Nisu imali lica.

Nakon što smo završili s jelom, otac je predložio da odemo vidjeti Bude išpilje isklesane u stijenama iza njih. Bili su samo kratku šetnju udaljeni odčajane. Spustili smo se bambusovim ljestvama, a ja sam neodlučnu mladusestru dodao ocu. Na cesti nije bilo automobila, pa smo sestre i ja moglitrčati ispred roditelja, vikati dok hodamo, osjećajući se slobodno i bezbrižnokako se nismo osjećali godinama.

No dok smo se približavali manjem Budi, svi smo se utišali. Uzdizao senad nama, a ja sam se ulovio kako zadržavam dah. Vidio sam njegovufotografiju u svom školskom udžbeniku, ali ondje je izgledao plošno poputstranice. Ovdje sam osjećao da bi Buda mogao izaći ravno iz planine. Kakomože kip biti toliko visok, pitao sam se.

Nikad prije nisam vidio kip, čak ni mali. U islamu, kipovi su haram,zabranjeni, sve od doba drugog zakona proroka Muse (Mojsija). Samo Bogmože stvoriti živo biće i udahnuti mu život, uče nas, i ljudi ne bi trebaliizrađivati kipove i pokušavati biti poput Boga. Ništa me nije pripremilo zaosjećaj strahopoštovanja koji me ispunio.

Djed mi je jednom rekao da se sa svojim ocem uspeo na vrh kipova.Ispričao mi je za sve špilje u liticama iza Bude i za crteže na njihovimzidovima. Rekao je da je Bamijan nekoć bilo mjesto puno raznoraznih svetihljudi.

BalkanDownload

»Buda je živio šest stotina godina prije proroka Ise (Isusa). A prorokMuhamed, mir bio s njime, došao je šest stotina i trideset godina nakonproroka Ise. Budeš li učio o kršćanstvu i budizmu, cijenit ćeš islam još i višenego sad.«

Otac je pronašao otvor za stube koje su vodile do vrha manjeg Bude.Nikad prije nisam vidio takve stube. Bile su isklesane u stijeni odmah unutarlitice. Svaka je stuba bila drukčije visine i nagiba, kao što je djed i rekao.

Polako, svi smo došli do vrha. Jedino svjetlo dolazilo je iz mjestimičnihrupa isklesanih u stijeni. Na nekim mjestima morali smo napipavati put.Majka je nosila Stroj Za Plakanje, koji je uživao u pustolovini koliko i miostali i ovaj put bio je jako tih. Kad smo došli u ravninu s Budinimramenima, svima nam je ponestalo daha i Lica su nam bila rumena, čak i ocu.Kroz veliki otvor u kamenom zidu imah smo spektakularan pogled na drugustranu doline s redovima usjeva i stablima voćaka posvuda. Gurali smo jednidruge kako bismo imali bolji pogled i onjušili slatki zrak koji se uzdizao spolja ispod nas.

Popeli smo se još nekoliko stuba i odmah iza Budine glave našli se ušpilji velikoj poput naše dnevne sobe u Kabulu. Zidovi špilje bili su viši odšest metara. Po podu su bili razbacani kamenčići. Zrak je bio miran iprohladan, a jedini zvuk proizvodio je vjetar koji je puhao kroz male otvorena stubama, poput otvora za prste na flauti.

Spilja je bila povezana s drugim manjim špiljama iza nje. Baš kao što jedjed rekao, zidovi svih špilja bili su prekriveni crtežima. Čak i na blagomsvjetlu, boje su bile jarke bogate nijanse crvene, bijele, zelene, crne, plave iljubičaste. Na nekima su bili muškarci golih prsa i gotovo nage žene učudnim pozama. Na drugima su bile ptice i raznovrsne životinje, kao što sulavovi, tigrovi, mačke, orlovi i golubovi, te muškarci koji ih love kopljima,lukom i strijelom. Svi su bih isprepleteni uzorcima i simbolima, a neki suizgledali kao tragovi životinja koje love. Druge je bilo teže razabrati.

Pitao sam oca što li znače. Promatrao je prizor lova i odgovorio.

BalkanDownload

»Vidiš li čovjeka koji lovi lava strijelama?« Kimnuo sam. »Ostali senjime ponose. Pa su naslikali njegov prikaz na zidu da se sjećaju njegovehrabrosti. Tako su ljudi prenosili povijest ljudima koji su došli poslije njih.Tako su ljudi pričali priče prije nego što je izumljena abeceda.«

Pokazao sam na veliki kotač s mnogo prečki koji je izgledao kao pauk.»Što to predstavlja?«»Ne znam. Nekomu je nešto predstavljalo. Arheolozi i povjesničari bi

mogli znati.« Zatim je pogledao majku i rekao, »Znaš, ova je špilja savršeneveličine za nas. Možemo ostati ovdje dokle god smo u Bamijanu.«

Majka je pogledala oca kao što ga gleda kad priča viceve. Ali otac jerekao, »Ozbiljan sam. To je sad naš dom.« Majka mu se nasmiješila. I miostali smo se nasmiješili. Otac je uvijek dobro pričao viceve.

»To je nemoguće«, odsječno je rekla.Orac je nije čuo. »Znaš, čak je i kralj kupovao ulaznicu kako bi posjetio

ovo mjesto. Turisti iz cijelog svijeta dolazili su ovamo.«Majka je imala mnogo pogleda. Znali smo po njezinom pogledu što misli,

a oči su joj izražavale nevjericu. Ali kad je vidjela kako smo svi oduševljeniidejom, opet je pogledala oca. »Znaš li kako je ovo mjesto visoko?«

»Da, i nikad nisam živio na ovakvom mjestu.« Prišao je jednoj rupi uzidu. »Vidi, odavde se vidi čitav svijet«, rekao je otac uzbuđeno. »Mislim dasu to Budina usta i možemo gledati ravno kroz njih.« Buda zapravo nije imaousta, nedostajalo mu je čitavo lice. Ali to nije kočilo očevu maštu. Otvor jebio dugačak i nizak i iz njega se zaista pružao fantastičan pogled.

»Baš si kao malo dijete«, rekla je majka.»Dakle, reci mi što da radim«, odgovorio je otac malčice tužno.»Nemam novca za hotel, a nemam pojma koliko ćemo dugo morati ostati

ovdje.«»Ali što ako netko padne?« rekla je majka. »Što s ovim bebama?«

BalkanDownload

Podignula je brata i rukom pokazala prema najmlađoj sestri. »Imaju li onikrila da mogu letjeti ako padnu kroz neku rupu?«

U Kabulu sam se uvijek bojao da će me ubiti raketa, ali ako ispadnem izBudine glave, barem ću umrijeti sretan, mislio sam.

Otac je kleknuo na do i svima rekao da priđu bliže. Svi smo stali u redispred njega, osim majke koja je stala iza nas i držala malog brata koji jegugutao prema crtežima na zidu.

»Želite li živjeti ovdje?« pitao nas je otac, a svi smo gotovo uglas povikali»Da«.

»Ali imam pravila. Ako ih prihvatite, živjet ćemo ovdje«, rekao je.»Pravilo broj jedan je: svi moraju biti pažljivi kad se penju i spuštaju

stubamaa. Pravilo broj dva: svatko je odgovoran za osobu mladu od njega ilinje. Pravilo broj tri: to su sva pravila.« Nasmiješio nam se, a mi smo muuzvratili osmijeh, zatim je pogledao majku, pa smo je pogledali i svi mi.Nismo znali je li sretna zbog te ideje ili ne. Ali ostali smo, možda zato štonismo nikamo mogli otići.

Sat vremena sestra i ja trčali smo gore-dolje po stubama i majci donosilistvari koje je otac izvadio iz automobila.

Stuba je bilo jako mnogo i bilo je teško uspinjati se. Ali išao sam što sambrže mogao jer je sestri i meni obećano da će onaj tko se popne više putadobiti veći sladoled. Ona je išla jako sporo i znao sam da ću pobijediti. Kadsmo sve odnijeli gore, bio sam mokar od znoja. Ali popeo sam se gotovodvostruko češće nego ona. Ponosno sam joj rekao da sam pobijedio.Nasmiješila se i rekla, »Ti si potpuni idiot! Nema sladoleda u Bamijanu. Oviljudi ne znaju što je sladoled. Ovo nije Kabul, glupane!«

Pogledao sam oca. Na licu je imao glupav smiješak. Bio sam bijesan nanjega jer me prevario.

»Dugujem ti ogroman sladoled«, rekao je. »Ogroman. Pokaži mi ovdjenegdje trgovinu i kupit ću ti ga.« Sad mi se rugao. Sestre su se nasmijale.

BalkanDownload

Otrčao sam u susjednu špilju posramljen što sam bio tako glup. Ali moja meznatiželja ubrzo odvela natrag obitelji kad sam čuo da otac u zid špilje gdjenije bilo slika zabija dva čavla koja je pronašao u autu. Zatim je prekojednog kuta špilje rastegnuo zipku za malog brata. Poslije je na ulaz u špiljuobjesio ćilim kako bi dobio vrata.

Otac je otišao na bazar kupiti lonaca za kuhanje, tanjura, vilica i drugihpotrepština. Majka me poslala da donesem vode u kantama. Otišao sam naizvor nedaleko do Bude. Starija sestra je skupila nekoliko opeka i plosnatakamenja u njegovu podnožju. Odnijeli smo opeke i vodu majci, koja je ujednoj od manjih špilja pored velike napravila ognjište za kuhanje. Ta malašpilja postala je kuhinja.

Otac je donio janjetine zajedno s malo rajčica, luka, mrkve, krumpira,rotkvica i peršina. Majka je naložila vatru, što nije navikla raditi. Od dima jezaplakala. Brisala je oči i nos. Uskoro joj je lice bilo prekriveno crnimmrljama od dima. Otac ju je zadirkivao, a zatim joj je pomogao dodati drva uvatru i oko nje posložiti kamenje tako da majka na njih može postaviti lonac.Skuhala je meso sa svim povrćem i napravila jednostavan gulaš koji je biobolji od bilo čega što smo ikada jeli. Pojeli smo ga u velikoj špilji u kojoj sunas promatrali muškarci s lukovima i strijelama.

Uskoro je pao mrak, a svjetla nismo imali. Tata je zaboravio kupitisvijeće. Kad god je išao u kupnju, uvijek bi jednu ili dvije stvari zaboravio.Takav je otac. Da nešto ne zaboravi, kako bismo zapravo znali da je to zaistanaš otac?

Kroz otvor koji je otac nazvao »Budina usta«, zraka mjesečine tkala jeuzorke bijele čipke na tlu. Bila je to naša žarulja te noći, golema i vrlodaleka, ali sve što nam je trebalo u novom domu.

Te sam noći prvi usnuo, iako mi madrac nije bio dovoljno dug a pokrivačme jedva pokrio od glave do nožnih prstiju. Bilo je svježe u špilji. Laganpovjetarac puhao je kroz nju cijele noći. Probudio sam se nakon nekogvremena, morao sam piškiti. Otac mi je rekao da koristim izbočinu sljedećešpilje dolje. Bilo je jako čudno piškiti s tolike visine. Već sam bio gotov prije

BalkanDownload

nego što sam čuo da udara u tlo. Bilo je neobično glasno.

Sljedećeg jutra ustao sam prije ostalih. Pogledao sam kroz otvor u jednomzidu špilje. Sunce je bilo na pola puta iza golih i oštrih planinskih stijena. Nodanje je svjetlo već nahrupilo unutra u zakrpama blještavog svjetla usredtame. Ispod mene, dolina je bila puna polja i drveća. Lišće na nekim stablimajoš je bilo zeleno. Drugo je već požutjelo na hladnoći sredine jeseni. Laganpovjetarac pomicao je granje, žuto lišće padalo je na bijelu, brzu vodu rijeke.Uz obalu su se igrali psi. Svežnjevi požete pšenice na svakom komaduzemlje tvorili su uredne hrpe u pravilnim razmacima. Krave su jele slamu doksu ih žene muzle. Nije bilo ni traga rata. Prožela me toplina samo zato štosam bio ondje.

Odlučio sam vidjeti što je u ostalim špiljama dok moja obitelj spava. Kadsam odgurnuo vrata od ćilima, zapuh hladnog vjetra ušao je kroz otvor ušpilju. Zadrhrao sam u svom tankom pamučnom šalvar kamizu, ali znao samda u tim špiljama, i vani u dolini, avanture čekaju da se počnu događati. Biloje vrijeme za početak.

Kako su dani prolazili, sjećanje na rat počelo je blijedjeti, poput slikeružnog sna. Želio sam da ostatak naše obitelji bude s nama. Osobito sam htioVekila pa da možemo istraživati ostale špilje i tajne planina, poput mjestakoje se zove Grad vriskova gdje se prije mnogo godina dogodio jedan drugirat. Čovjek koji se zvao Džingis-kan ondje je ubio mnogo ljudi. Bilo je teškopovjerovati da se išta nalik na to dogodilo u Bamijanu, sada je bilo tolikomirno.

Djed mi je pričao da su ljudi iz svih dijelova svijeta stoljećima dolazili uBamijan kako bi shvatih Budinu mudrost. Htio sam doznati više o Budi, alinisam mogao pronaći nikog tko bi mi mogao puno ispričati. Svi su bilimuslimani. Primijetio sam da domaći ljudi još uvijek osjećaju nešto osobitoprema Budinim kipovima. Vjerovali su da se brine o njima.

Otkrio sam da u špiljama živi još nekoliko obitelji. Većina su bili Hazarikoji su pobjegli iz Kabula. Neki su došli iz četvrti blizu naše. Moje sestre i ja

BalkanDownload

ubrzo smo stekli mnogo prijatelja među njihovom djecom.Rano jednoga jutra dok sam silazio iza Budine glave igrati se s drugom

djecom, vidio sam skupinu ljudi neobična izgleda u jednoj špilji kako hodajuu krugu oko vatre, u potpunoj tišini. Bili su odjeveni u bijelo i podsjećali sume na Gandija iz filma koji smo gledali. Nosili su istu odjeću.

Jedan od njih izgledao je kao Hazar, a ostali su bih niži i više orijentalni.Stalno su radili krugove oko vatre. Htio sam im se pridružiti, ali bojao sam seda će me možda gurnuti u vatru. Nije to bila tako velika vatra, ali dovoljnada oprljim stopala i odjeću.

Čekao sam pored vrata da stanu. Htio sam ih pitati što rade. Ali nakon štosu završili, niži su se naklonili čovjeku koji je izgledao kao Hazar, a on im jeuzvratio naklonom, te su izašli bez riječi. Prošli su tik pored mene a nisu meni pogledali, kao da me nema. U špilji je ostao jedino onaj koji je izgledaokao Hazar.

Ušao sam i naklonio mu se kako sam vidio da drugi čine. I on se meninaklonio dok je stajao pored vatre. Pitao sam ga zašto su kružili oko vatre.

Rekao je, »Vatra ima dva lica, kao žena.« Imao je neobičan naglasak,drukčiji od svega što sam dotad čuo, i kad je govorio, izostavljao je nekeriječi. »Ako je štuješ, daje ti svoje blagoslove, a ako je uvrijediš, opeci će tekao što sama gori.« Otada, uvijek sam razmišljao o vatri kao o ženi s dvalica. Ali nisam zapravo razumio što je htio reći ni tko su bili ti ljudi. Jesu limuslimani? Nikad nisam vidio takvo što u džamiji. Više ih nikada nisamvidio, osim onog koji je izgledao kao Hazar, iako nije bio Hazar. U svojimistraživanjima otkrio sam da živi u obližnjoj špilji. Ponekad bih ga išaoposjetiti. Nije mnogo govorio, ali njegova me šutnja smirivala.

Rekao sam majci za njega. Rekla je da je možda redovnik iz druge zemljeu posjetu Bamijanu.

Moj mali brat počinjao je hodati. Htio je to raditi sve vrijeme. U špiljamaje to bilo nezgodno. Svi smo ga morali paziti da ne bi ispao. Nikada se nijeudaljavao od majke. Kad bi majka morala nahraniti našu najmlađu sestru,

BalkanDownload

postao bi ljubomoran. Morala bi mu dati kockicu šećera da mu skrenepozornost. Volio je šećer i pojeo bi ga koliko god bi mu dali. Ponekad, kadbih ga želio povesti iz špilje u šetnju, stavio bih malo šećera na dlan. Pritrčaobi mi. Dao bih mu malo, a on bi me slijedio do rijeke ili kamo god sam želiootići. Držao bi se za moj srednji prst. Neko vrijeme, kad smo tek stigli uBamijan, bio je moj poseban prijatelj, iako tih, ali morao sam prevariti da bibio sa mnom.

Jesen je pokazala svoje lice pretvarajući sve u žuto. Dani su postali kraći,ali mi smo uživali u lijepom vremenu i išli u duge šetnje gradom. Gotovosvakog dana prolazili smo pored većeg Budinog kipa, ali nikada nismo išli unjegove špilje. Bile su pune drugih obitelji u bijegu kao i naša i nismo imželjeli smetati. Veći Buda bio je veoma dojmljiv, ali on nije bio naš Buda, paprema njemu nismo gajili tako snažne osjećaje.

Zima je te godine došla neočekivano rano. Uskoro su grbave ceste nestalepod gustim snijegom. Svakog jutra moj je otac morao lopatom odmaknutisnijeg na dnu stubišta kako bih mogao otići po svjež kruh iz pekarovihglinenih peći.

Nakon nekoliko dana ulaz u špilju sveo se na uzak prolaz između dva zidaod snijega. Obrazi su nam bili rumeni dok smo klizili niz padinu koja sespuštala od podnožja stuba do ceste. Ispred Bude naš se dah pretvarao uoblačiće i smijali smo se kad bismo ih vidjeli. U Kabulu nikada nismo vidjelitoliko snijega.

Kad bi se otac vratio nakon čišćenja lopatom ili kupnje, morao bi strestisnijeg sa svog velikog vunenog kaputa. Polako bi odvezao uzice koje sudržale njegove kožne potplate na bosim nogama, a zatim odmotao kaput.Ispod njega nosio je krzneni prsluk okrenutim unutra. Svi u Bamijanu nosilisu vunene i krznene kapute. Nisam mogao pronaći nikog tko ga nije imao.Nije bilo kao u Kabulu gdje bi snijeg padao samo dan ili dva, a zatim bizatoplilo. Ovdje je sniježilo tjednima bez prestanka. Kad snijeg ne bi padao,bilo je sunčano, ledeno i vjetrovito.

Majka je uvijek kuhala čaj da nas zagrije. Onih dana kad bi snijeg previše

BalkanDownload

padao da bi se izlazilo, otac bi naložio vatru u dijelu špilje u kojem nije biloslika, pa bismo sjedili uokolo umotani u pokrivače dok bi majkapripovijedala priče o svim afganistanskim kraljevima i junacima.Nevjerojatno, čini se da su svi proveli neko vrijeme u našoj špilji, ili jebarem tako majka ispričala.

Jednoga dana snijeg je bio predubok da bih otišao u pekarnicu. Otišao jemoj otac i donio nekoliko lepinja viška da poslije ne bismo morali opet ponjih. Budući da ih je bilo toliko puno, pitao sam majku mogu li jednu odnijetisvom prijatelju redovniku. Nikada ga nisam vidio da jede i ponekad bih sezabrinuo za njega jer je bio star i nije imao obitelji koja bi se brinula o njemu.Dala mi je komad koji je bio na vrelom kamenu pored vatre i koji je još biotopao.

Sišao sam stubama do njegove spilje i zatekao ga kako sjedi pored svojevatre, iako je bila premala da bi dovoljno zagrijala. Nosio je samo svojulaganu pamučnu odjeću, a ramena su mu bila omotana u bijeli vuneni patu.Ipak, nije drhtao. Bio je vrlo sretan što sam mu donio kruh i ponudio mi jemalo čaja koji je skuhao od lišća što ga je prikupio u dolini.

Dugo smo zajedno sjedili. Kad je natočio čaj u majušnu zdjelicu i pružiomi je, njegove su se ruke kretale vrlo precizno, vrlo graciozno. Bio je to samočaj u zdjelici, ali zbog načina na koji mi ga je ponudio činilo se kao neštomnogo dragocjenije. Pio sam ga vrlo polako, da traje, i gledao mu lice doksam to činio. Govorio je više očima nego ustima. Osjećao sam se vrlo sretnošto sam s njim iako, da me tko upitao zašto, mislim da ne bih znao objasniti.

Zamolio sam ga da mi priča o Budi. Dugo nije ništa rekao. Samo jepogledao zdjelicu s čajem koju je držao. Polako je skrenuo pogled na mene itiho progovorio.

»Zemlja nikada neće biti bez cvijeća i stabala«, rekao je. »Jer kako jednoumre, drugo zauzme njegovo mjesto, i tako je od postanka. Kao ružinpupoljak, svijet i sva njegova pitanja čvrsto su zatvoreni dok čekaju topliproljetni povjetarac. Mi uvijek moramo biti poput toplog proljetnogpovjetarca i otvarati pupoljke svih cvjetova.«

BalkanDownload

Unatoč malenoj vatri, u špilji je bilo toplo.No, svake noći netko bi se žalio na hladnoću. Otac je jednoga dana

pronašao nekog tko prodaje madrace ispunjene vunom i kupio ih je pet. Bilisu mnogo bolji od onih tankih koje smo donijeli iz Kabula. Majka je novemadrace spojila i zašila, a zatim je spojila i nekoliko naših, pokrivača.

Te noći svi smo spavali zajedno. Majka i otac ležali su u sredini, mali bratizmeđu njih. Ja sam bio pored oca, a moje sestre pored majke. Svi smo seprivih jedni uz druge da se ugrijemo.

Prošla su dva i pol mjeseca otkako smo stigli u Bamijan. Sve vrijemebrinuli smo se za sve, pa smo se brinuli još i više jer nije bilo načina dadoznamo vijesti. Čuli smo izvještaje o sukobima u Mazaru i Kabulu, pa smoznali da onamo ne bi bilo sigurno ići. Smjestili smo se u naše špilje gdje smorazvili i neku rutinu. Svakoga dana bilo je određeno vrijeme sa školskimknjigama, majka nas je učila čitati i pisati, a otac nas je podučavaoaritmetiku.

Otac se jako sprijateljio s mnogim ljudima u gradu. S njima je petkomišao u džamiju, iako su oni bili šijiti, a mi suniti. Ali džamija je džamija i bilotko može u njoj moliti. Ljudi dobra srca uvijek se mogu uzdići iznaduskogrudnosti.

Kad su čuli da je učitelj, pitali su ga bi li podučavao njihove sinove fizikui kemiju kad se na proljeće škola opet otvori. Moj je otac rekao da je sretanšto im može pomoći.

Čuli smo glasine o strašnoj bitci koja se vodila negdje sjeverno odBamijana, pored mjesta koje se zove Doši. Provezli smo se kroz Doši naputu prema Bamijanu. Nismo željeli vjerovati u to.

»Mazarijeve trupe napale su Masudove trupe i pretrpjele težak poraz.Masudove trupe dolaze u Bamijan.« Čuli smo to od muškaraca, žena, djece,svakog. Ljudi u Bamijanu bojali su se Masuda. On je bio Tadžik iz dolinePandžšir. Njegovi vojnici su vrlo okrutno postupali prema mnogim Hazatima.Mazari je bio hazarski ratni vođa. Njegove snage sukobile su se s

BalkanDownload

Masudovim na drugim mjestima, kao što je naša stara četvrt u Kabulu, ali uBamijanu dotad nije bilo sukoba.

Iako smo Paštuni, u Bamijanu su svi s nama lijepo postupali. Kad god bineka izbjeglička obitelj u špiljama skuhala nešto posebno, poslali bi malo ipodijelili s nama. I mi smo činili isto za njih. Vlasnici trgovina na glavnombazaru svi su bili Hazari. Kad bih otišao u trgovinu uzeti nešto što nam treba,rekao bih da će im otac platiti kasnije tog dana ili sljedećeg. Nije im smetalo.

Bilo je kao u našem starom susjedstvu u Kabulu, gdje su mog oca svipoštovali. Čak i sada, kad je frakcionaška brutalnost rata prijetila da nas opetnadvlada, nitko od naših susjeda nije ni na tren posustao u gostoljubivosti.

No u zraku je vladao neobičan osjećaj, izgled zabrinutosti koji se smjestioljudima u oči. Postojala je samo jedna tema razgovora kad bi se ljudi sreli.Moj otac i drugi ljudi okupljali bi se u trgovinama, u špiljama i u džamiji,ponekad bi slušali radio s lošim prijamom zbog planina, ponekad bi nagađališto se možda hoće ili neće dogoditi. Ako bi u Bamijan stigao neki pridošlica,svi su htjeli znati što zna, a tada bi se danima razglabalo o tome što je rekao.

Ljudi su rekli da je u Kunduzu mirno. On je bio s druge strane gorjaHindukuš, gotovo na sjevernoj granici Afganistana s Tadžikistanom. Moja jemajka ondje rođena i imali smo ondje mnogo rodbine. Neki od ostalihizbjeglica već su odlučili otići onamo. Moji su roditelji razgovarali bismo li imi trebali pokušati.

Uza sve te naše selidbe, počeo sam se pitati hoće li nas Vekil i djed ikadapronaći. Onog dana kada smo otišli iz kuće Hadži Nur Šera, Vekil je rekao daće sam otići u Mazar i ondje nas pronaći. Je li otišao? Traži li me ondje? Je limu se što dogodilo? Nije bilo načina da doznamo. Nisam imao informacija onjemu i djedu, samo veliku brigu.

Postao sam jako tužan i otišao sam razgovarati sa svojim prijateljemredovnikom. Uvijek bi tako mudro odgovarao na moja pitanja. Želio sam gapitati zašto se ljudi uvijek žele međusobno poubijati.

»Svatko ima neku svrhu«, odgovorio je. »Svatko mora biti dobar u

BalkanDownload

nečemu da bi se osjećao potpuno povezanim s ovim okrutnim svijetom.«Nisam razumio. »Ali oni ubijaju tisuće nevinih«, rekao sam.»Ratnici su rođeni s određenim vještinama. Ipak, ratnik ima i razum, i zna

razliku između zla i dobra. Oni koji ubijaju nevine su zbunjeni. To su ljudi soštećenim dušama«, rekao je.

»Osjećaš li se povezanim s ovim okrutnim svijetom?« pitao sam.»Postoji vrijeme kad treba biti povezan sa svijetom«, odvratio je, govoreći

polako i pomno birajući riječi, »i vrijeme kad ne treba biti povezan.«Nekoliko trenutaka sjedili smo u tišini. Obojica smo znali da bi ga, akoMasudove snage udu u Bamijan, mogli ubiti.

»Hoćeš li ostati ovdje ako ratnici dođu ili ćeš otići nekamo i spasitiživot?« pitao sam.

»Učinit ću ono što je najbolje«, rekao je.»Hoćeš reći da imaš skrovište?« pitao sam.»Naravno da imam«, rekao je.»Daleko odavde?« pitao sam. »Je li u Afganistanu?«»To ti ne mogu reći«, odgovorio je.»Nikad nećeš napustiti ovog Budu, zar ne?« rekao sam znalački.»Kao što se stijenj svijeće topi u vlastitom vosku a noćni leptir leti oko

nje dok ne umre, ja se želim utopiti u Budinom znanju i umrijeti porednjegovih nogu. Da ti kažem pravu istinu, kad je daleko od svog doma, čak jei kralj poput prosjaka.«

»Ovo je posljednji put da se vidimo«, rekao sam mu. »Sutra idemo uKuduz.« Zatražio sam njegovo dopuštenje da odem i ustao. I on je ustao ipoložio desnu ruku na moju glavu.

»Budi dobro, sutra i uvijek. Nikad nemoj oklijevati učiniti dobru stvar.Siguran sam da ćeš biti uspješan u životu«, rekao je. Rukovao se sa mnom uznježan osmijeh preko cijelog naboranog lica.

BalkanDownload

Te smo noći naložili vatru da osvijetlimo špilju dok smo pakirali ononešto malo naših stvari. Vatra je pucketala pred nama i s vremena na vrijemeiskočila bi iskra, kao da pokušava pobjeći. Poželio sam da možemo pobjećiiz Afganistana kao iskra iz vatre, ali nije bilo izlaza. Svi su putovi biliblokirani. Sva su nam vrata bila zatvorena.

Rano sljedećeg dana spakirali smo sve u auto i pripremili se na odlazak izBamijana. Sniježilo je i sve su planine bile prekrivene. Bilo je to prekrasnovidjeti, ali bilo je vrlo hladno. Budama nije smetala ni hladnoća ni vrućina.Ondje su stajali već stoljećima i noću i danju.

Naklonio sam se pred našim Budom kao što sam vidio da čine redovnici ioprostio se. Bilo mi je žao što Budu ostavljamo samog, osobito nakon štosmo tako srdačno primljeni i živjeli negdje u njemu. Ali to mu nije smetalo,ili možda jest. No ja to nisam mogao vidjeti. Nekoliko minuta poslije bilismo u autu i uputili se prema Kuduzu, svi dršćući od hladnoće.

Uvijek sam mislio da ću opet vidjeti našeg Budu. Ali oluja neukosti kojabjesni u Afganistanu toliko mnogo desedjeća razbila ga je u komadiće prijenego što sam se uspio vratiti. Nekoć sam živio u njegovoj glavi. Sada on živiu mojoj.

BalkanDownload

10.

Granično područje

Nakon deset sati vožnje, prvi put smo se zaustavili na mjestu koje je bilousred ničega i sa četiri strane okruženo planinama. Nismo mogli vidjeti nistazu, ni cestu ni životinjske tragove niti ikoga koji bi nam pokazao put.Nismo koristili nikakve redovne ceste jer nismo znali gdje je crta bojišnice igdje su sukobi. Slijedili smo nekoliko starih seoskih putova za koje nam sečinilo da idu u dobrom pravcu, a za koje smo se nadali da su premali da bi ihratni zapovijednici koristili za svoje kamione pune oružja. Ali sad smo biliizgubljeni i nismo imali nikakvu zamisao kamo otići.

Isto tako u tih nekoliko sati smo prešli iz zime u ljeto. Bamijan je vrlovisoko u planinama, a sada smo bili kilometar i po niže. Vrijeme se potpunopromijenilo. Sunce je blistalo narančastim sjajem, nebo je bilo posve vedro.Ostavili smo snijeg za nama i vidjeli kako se toplina diže iz ravnih stijena.

Nekoliko sati prije spakirali smo sve svoje krznene i vunene kapute, asada smo bili u pustinji i znojili se. Voda koju smo donijeli iz Bamijana većje odavno nestala. Očekivali smo da ćemo dosad već biti u Kunduzu i nismoje koristili štedljivo kao što smo trebali. Grla su nam bila suha i nadali smose da ćemo proći pored kakve rječice ili potoka. Ali nije je bilo.

Otac je parkirao automobil u sjeni planinske stijene. Vilin-konjici su zujalisvuda naokolo. Pustio je da se motor automobila malo ohladi, a zatim je spomoću cjevčice uzeo malo vode iz hladnjaka. Nije izgledala baš dobro, alito je bilo jedino što smo imali za piće. Svi su htjeli piti prvi. Nije bilodovoljno za sve da bismo dobili što želimo. Dao nam je samo po gutljaj, neviše, a na kraju nije ostalo za njega.

BalkanDownload

Očajnički smo željeli pronaći nekog tko zna gdje je put za Kunduz, ali nijebilo nikog, samo vilin-konjici, a njihov jezik nismo znali da ih priupitamo.

Konačno, nakon sat vremena, vidjeli smo muškarca na muli kako sepolako spušta niz obronak planine. Otac i ja potrčali smo prema njemu pitatiga gdje smo zapravo. Budemo li to znali, možda ćemo pronaći put.

»Ovo se mjesto zove Nahrin«, rekao je s mule. »A ova planina pred namazove se Mongolska planina. Ako nastavite voziti prema sjeveru četiri sata,stići ćete do grada Sekamiša koji pripada provinciji lakar, a nakon još četirisata doći ćete do Kan Abada, koji pripada provinciji Kunduz, a zatim još dvasata do grada Kunduza.«

Starac nam je rekao da ceste nisu dobre, ali to nam nije bilo iznenađenjenakon onih po kojima smo došli. Također nas je upozorio da nikom nestajemo, »čak ni maloj djeci, jer su svi lopovi i ubojice«.

Zahvalili smo čovjeku i svi smo se vratili u auto.Sad smo imali još deset sati vožnje pred sobom. A morali smo stići u

Kunduz prije mraka, zbog pljačkaša. Otac je počeo voziti kao da je na utrci.Zbog prevelike brzine pogodio je svaku grbu na toj jako grbavoj cesti, pa jeauto poskakivao s tla i prignječio bi nas uz krov. U toj divljoj vožnjizaboravili smo na žeđ i glad. Dok smo jurili, otac je držao jedno oko na cesti,a drugo na mjeraču goriva. Satima nismo vidjeli benzinsku postaju, čak niselo. Otprilike sat vremena nakon što smo ostavili starca, vidjeli smo malogdječaka s nekoliko kanistara benzina kako stoji uz cestu. Na vidiku nije bilobenzinske postaje, samo taj dječak. Bilo nas je strah zaustaviti se jer smomislili da je možda pljačkaš. Ali nismo imali izbora.

Otac je rekao da ostanemo u autu zaključanih prozora i vrata i da budemospremni za pokret u trenu naiđe li tko drugi. Čak ni otac nije izašao iz auta,samo je spustio prozor i razgovarao s dječakom. Dječak je naplatio ocudvostruko nego što bismo obično platili i vrlo je sporo ulijevao benzin uspremnik. Sve oči u automobilu stalno su pretraživale našu okolinu dok je točinio, tražeći prvi znak nevolje. Ali nitko nas nije došao gnjaviti i otac mu je

BalkanDownload

rado dao novac.To nam je bilo jedino zaustavljanje. Na nekoliko drugih mjesta mala djeca

su nam mahala da ih povezemo do sljedećeg grada. Projurili smo kao što namje starac i rekao. Dok smo to činili, sestre i ja vidjeli smo kako nekimuškarci izlaze iza velikih stijena u blizini s kalašnjikovima obješenim orame. Tako je to funkcioniralo na tim mjestima. Ako bi se čovjek zaustaviopomoći malom djetetu koje je izgledalo siromašno i očajno, poderane odjeće,ljudi s puškama iskočili bi iz skrovišta i opljačkali te, možda i silovali žene.

Trebalo nam je dva sata više nego što je starac predvidio da stignemo uKunduz. Stigli smo dugo nakon što je pao mrak, iscrpljeni, gladni i jako, jakožedni.

Otišli smo ravno u kuću majčine braće. Bili su silno iznenađeni što nasvide u jedan sat ujutro, ali sve su probudili i zaželjeli nam dobrodošlicu usvoju kuću. Njihove žene i kćeri brzo su nam počele pripremiti jelo i donositinam krčage vode i lonce čaja. Muškarci i dječaci pokazali su nam svojekuće, smještene u pet velikih dvorišta koja su bila povezana vratima. Brzo sunam napravili mjesta za spavanje, a stariji dječaci donijeli su iz auta našestvari.

Bilo je toliko rođaka koje nikada prije nisam upoznao. Izgledali supotpuno različito od rođaka s očeve strane u Kabulu koje sam dobropoznavao. Imali su veće oči, tamnije obrve i kuštravu kosu. Bih su malo nižii imali su uža ramena.

Koliko god bilo kasno, moje su ujne pripremile rižu s komadima mesa imrkvom, veliki tanjur salate i patlidžane na žaru s malo jabučnog soka. Jelismo dok su nas rođaci, ujne i ujaci promatrali. Bilo ih je toliko mnogo. Nisusvi stali u jednu prostoriju. Neki od njih virili su kroz prozor straga.

Bili su vrlo razgovorljivi, svi su govorili u isto vrijeme, kao vrapci. Nijebilo pravila kakva je djed uveo za nas u našoj kući. Rekao bi, »Kad netkogovori, vi slušajte dok ne završi, a zatim vi govorite.« Ali u Kunduzu za to

BalkanDownload

nitko nije znao. Nisam čuo tko što govori. Pojeo sam i poželio da je djed tuda ih nauči pravila.

Neki su sa mnom razgovarah na paštu. To mi je bilo jako čudno. Sestre,rođaci i ja u Kabulu smo uvijek kod kuće govorili dari, iako smo Paštuni itečno govorimo pašto. Ponekad kad bismo imali goste koji nisu znali govoritidari, međusobno bismo govorili pašto da bi gostima bilo ugodno. Ali ovdjesu svi govorili pašto. Možda su mislili da ja, kao gost, ne znam dari.

Nekoliko dana poslije doznao sam da ne znaju pravilno govoriti dari. Kadsu govorili dari, kao da su paštunske izraze prevodili na dari. Zvučalo jesmiješno i imali su neobičan naglasak. To je mojim sestrama i meni bilo jakozabavno. Nekoliko puta smo ih ulovili kako se smiju našem naglasku. Alinije nam trebalo dugo da postanemo dobri prijatelji. Odjednom smo otkrilidvadesetero novih rođaka svoje dobi.

S njima smo proveli tri tjedna, uživali smo opet živjeti u kući, iako mi jeponekad nedostajala naša špilja. Smjeli smo izaći van u šetnju po cesti. Otacmi je konačno kupio sladoled koji mi je obećao u Bamijanu. Moji rođaci suišli u školu, a mi smo im pomagali pisati zadaće i čitati knjige.

Možda bismo sada mogli ovdje živjeti, pomislio sam. Pronaći ćemo načinjaviti djedu i Vekilu gdje smo. Možda su sad u Mazar-e-Šarifu i čekaju nas.

Vidio sam kako je majka sretna. Uz ograničenja koja su Rusi uveli naputovanja, a zatim i opasnosti od ratnih zapovjednika, godinama nije bila kodkuće u Kunduzu. Svaki dan je provodila sate pozdravljajući stare prijatelje idalje rođake koje dugo nije vidjela. Supruge njezine braće nisu joj dopuštaleraditi po kući. Dale su joj svoju najbolju odjeću i držali je kao kraljicu,donosili joj čaj i voće. Moj je otac upoznao neku majčinu braću kad su bili uKabulu i studirali ili radili za vladu. Otišao je vidjeti njihove tvrtke irazgovarao s njima cijele noći, uz puno smijeha zbog starih vremena.

Ali rat nije prestao juriti za nama. Sad je došao u Kunduz. Male skupinepočele su se boriti za prevlast nad svakom četvrti, isto kao što se dogodilo uKabulu. I danju i noću čuli smo pucnjeve iz puški, osobito kalašnjikova, kao

BalkanDownload

i rakete i bombe. Kunduz je vrlo malen grad, pucanj na jednom kraju lako sečuje na drugom. Znali smo što je rat i znali smo da će se ti sukobi izmeđufrakcija uskoro oteti nadzoru kao i u Kabulu. Zatim će nam biti teško otići.Ionako nikad nismo planirali ostati u Kunduzu, naše pravo odredište bio jeMazar. Stoga smo odlučili otići dok možemo. I neki su naši rođaci to učinili,nakon što su čuli priče kako nas je rat zarobio u našem podrumu u Kabuludok su se oko nas događale mnoge grozote.

Odrasli su znali imena svih zapovjednika i frakcija, ali meni su sva bilaista, pa ih uopće nisam registrirao. To su bili ljudi koji su me odvajali oddjeda i Vekila. To je bilo sve što sam trebao znati o njima.

Sad su se spremali razdvojiti me i od novih rođaka.Jednog jutra ustali smo rano pozdraviti se s dvojicom ujaka iz Kunduza te

njihovim ženama i djecom koji su odlazili preko planinskih prijevoja usjeverni Pakistan. Bio je to težak put i nije se znalo na što će naići kad dođuu Pakistan. Vozit će koliko daleko budu mogli, ali znali su da će moratiskrenuti s ceste i pješice prijeći planinski prijevoj. Uzeli su sa sobom vrlomalo stvari, uglavnom hranu. Dali smo im nešto naše tople odjeće izBamijana. Trebat će im, kao i dobre cipele.

Neki su ujaci odlučili ostati u Kunduzu nadajući se najboljem. Drugi suplanirali uputiti se u Wahan, mali prst Afganistana koji pokazuje prema Kinigdje je vrlo hladno sva četiri godišnja doba. Ondje su imali vikendice. Rat birijetko došao u Wahan, čak kad bi bilo sukoba u ostatku Afganistana.

»Idemo onamo«, rekao sam. »Možemo ići svi zajedno.«Moj je ujak sjedio na jastuku, tošaku, i pio čaj. Spustio je šalicu, nagnuo

se i nježno me zagrlio. Znao sam da to znači »ne«, no izmigoljio sam mu, iakosam ga jako volio, jer nisam želio čuti »ne«. Ne možemo ići u Wahan, reklaje majka, jer nismo naviknuti na takvu hladnoću.

Od dana kad smo stigli u Kunduz otac je tražio krijumčare. Možda bismoga, da je imao više vremena, uspjeli pronaći. Ali kako je rat dolazio uKunduz, granični prijelaz prema Tadžikistanu bio je zatvoren čvršće no ikad,

BalkanDownload

čak bi i krijumčarima bio problem izvesti nas. Ni najveće mito kojekrijumčari plaćaju čuvarima na granici ne bi bilo dovoljno kad rat bjesni takoblizu.

Na kraju, umjesto da pokušamo otići na sjever preko kilometar i polširoke i brze rijeke Amu Darja koja razdvaja Afganistan od Tadžikistana,pobjegli smo zapadno u Mazar gdje je majka imala sestru i kamo smopokušavali stići otkako smo šest mjeseci prije otišli od kuće. Čuli smo naBBC-ju da su se ondje stvari zasad smirile. Morali smo putovati malomcestom koja je obično bila puna bandita. Ali čak su i oni pobjegli.

Otac je vozio jako brzo. Držao sam se za podstavljeni oslonac za ruke navratima. Majka se držala za malene, ali nije ništa rekla jer je i ona htjela dakonačno stignemo u Mazar.

Sukobi u Kunduzu nisu odmah postali žestoki, ali na kraju je Kunduzpotpuno uništen, kao i Kabul.

U Mazaru smo odsjeli kod majčine sestre. Osjetila je veliko olakšanje kadnas je ugledala. Majka joj je poslala pismo iz Kabula tjedan dana prije negošto smo krenuli, objašnjavajući da ćemo doći u Mazar. Zatim smo zapeli uTaškurganu i otišli u Bamijan i Kunduz. Nije imala pojma što nam sedogodilo. Nitko nije. Rekla nam je da je poslala nekoliko pisama u Kabul, alinije znala jesu li ikada stigla. Nitko joj nije odgovorio.

Poput moje majke, i ona je vrlo smirena osoba. Kad se oporavila oduzbuđenja što nas vidi, brzo nam je našla mjesta. Prije smo je mnogo putaposjetili i uživali u njenoj velikoj kući uz rub grada gdje ulice završavaju, aotvorena se polja prostiru milju prema jugu sve do linije plavih planina kojese uzdižu bez upozorenja.

Vekilu nije bilo rraga. Zašto nije došao? Bio sam jako zabrinut za njega idjeda. Nismo imali nikakve novosti ni o kome u Kabulu svih tih mjeseciputovanja. Pitao sam tetu, nadajući se da je dobila pismo, možda čaktelefonski poziv. Ali ništa.

BalkanDownload

Svaki dan išli smo u svetište Hazret-i Alija i molili se za mir u našojzemlji i da Mazar bude siguran. Hazrat Ali bio je nećak i zet prorokaMuhameda, mir bio s njime. Neki ljudi vjeruju da je Ali pokopan u Mazaru.Zapravo, samo ime grada Mazar-e-Šarif znači »plemenita grobnica«. Drugiljudi kažu da je Zaratustra, veliki arijski prorok, također ondje pokopan.Zbog svih tih razloga, ljudi dolaze onamo moliti.

Hazrat Ali je moj predak, pa kad sam došao u hram imao sam posebanosjećaj kao da posjećujem važnog rođaka i da sam na mjestu na kojem sudrugi rođaci činili važne stvari.

Djed mog djeda, Mula Abdul-Gafor, nekoliko je godina dolazio u Mazar uvrijeme svetog mjeseca ramazana i prepisao čitav Kuran krasopisom dok ječetrdeset dana sjedio u tišini u posebnoj zgradi pored svetišta koje se zoveČila Kana. Njegov je Kuran sad u Državnom arhivu u Kabulu. Jedan je odnajvećih ikad prepisanih. Kad je počeo starjeti, pozdravio se sa sinovima iotpješačio u Meku. Kad je odlazio, rekao im je da, kad vide neobičnu bijelupticu navrh minareta džamije pored njegove kuće, obave za njega pogrebneobrede.

Mnogo godina poslije moj djed - unuk Mule Abdul-Gafora - otišao je uMeku. Prema ljudima koje je ondje sreo, Mule Abdula Gafora dobro sesjećaju kao čovjeka velike poniznosti koji je mnogo godina čistio područjeoko Svete Kabe, kuće Božje. Premda su od njegove smrti prošle godine, ljudiu Meki jako su ga hvalili. U njegovu čast, prema mom su djedu postupali svelikim poštovanjem.

Djed im je ispričao za bijelu pticu koja je jednoga dana došla na vrhminareta i spomenuo je godinu i godišnje doba. Ljudi u Meki rekli su da jeMula Abdul Gafor umro tada.

Razmišljao sam o djedovom djedu i bijeloj ptici, pitajući se kako se takočudesna stvar može dogoditi u istom svijetu u kojem smo mi morali pobjećiiz svojeg doma da bismo preživjeli.

Hram je postao moj život. Dok god sam bio ondje, moji su roditelji znali

BalkanDownload

da sam siguran. Nekih bih dana satima proučavao njegove plave i žutepločice i tražio uzorke. Svaka za sebe nije puno značila. Zajedno, imale suveliko značenje i izgledale vrlo lijepo. No, tih tjedana u Mazaru počeo samosjećati da je moj život samo skup labavih pločica i ništa više, dok meobuzimao dubok osjećaj usamljenosti.

Bio sam siguran da će, kad dođem u Mazar, Vekil biti ondje.Otac nas je prestao podučavati. Otišao bi iz kuće rano ujutro i vraćao se

kasno noću, uvijek loše raspoložen. Kad bih pokušao razgovarati s njim, niježelio govoriti sa mnom.

Majka je ili bila zauzeta kućanskim poslovima umjesto tete, koja je svakidan išla na posao, ili je posjećivala rodbinu i prijatelje. Imala je rodbinu uviše od stotinu kuća u Mazaru i svi su je željeli vidjeti.

Nije bilo škole. Bila je zima, a škola ne bi bila otvorena do drugog danaproljeća. Čak i da je bilo škole, trebali bi nam tjedni da prebacimodokumente iz Kabula. No, naša škola ondje bila je zatvorena zbog rata, asada u našem susjedstvu nije bilo nikog tko bi nam bilo što poslao.

Starija sestra provodila je većinu vremena s dvjema rođakinjama koje subile nekoliko godina starije od nje i s još nekoliko drugih djevojčica izsusjedstva. Provodile su sate zajedno, šapućući. Kad god bih im se približio,zašutjele bi, čudno me promotrile i upitno me pogledale, »Zašto si ovdje?«Ako bih se zadržao čak i minutu, počele bi govoriti stvari kao što su, »Hej,što ćeš ovdje? Ovo je samo za cure. Idi za svojim poslom.« Jako sam setrudio ne biti u njenoj blizini kad to nije željela, što je uglavnom bilo stalno.No, jednog sam je dana vidio u tetinoj sobi dok su se ona i druge curešminkale. Imale su puno kozmetike pred sobom. Jedna je oblikovala obrveolovkom, druga je potamnjivala područje pod očima, treća je stavljala neštona trepavice. Svaka je imala različitu boju ruža. Bio sam jako uzbuđen jersam znao da bih mogao upasti u nevolju. Ali kad se vratila kući na jelo, licejoj je bilo oprano.

Iako nikad nisam prestao tražiti načine da stariju sestru uvalim u nevolju,

BalkanDownload

to mi je vrlo malo pomagalo da se osjećam manje osamljeno.

U svetištu, mulama sam postavljao puno pitanja. Pozivali bi me da sepomolim na prijestolju Boga Svemogućega i rekli mi da je molitva ključ zasvaki zemaljski problem. Isto su tako rekli da sudbina oblikuje ljudski život.Što god bilo zapisano u čovjekovoj sudbini, to se dogodi. Naši prigovori nemogu ništa promijeniti. Moramo radosno prihvatiti život sa svim njegovimtugama i radostima.

Isprva sam ih uživao slušati, ali nakon nekog vremena samo su počeliponavljati iste riječi, a ja sam se od toga umorio. Ništa što su oni rekli nijemoglo zaustaviti rat.

No, nikad se nisam umorio biti u svetištu Hazret-i Alija. Volio sam svevezano za njega: pločice koje su lovile sunčevu svjetlost i izgledale kaodragulji, tornjeve svuda oko njega, bijele golubovi vani, a osobito mjesto nakojemu je rečeno da je pokopan Hazret-i Ali, ispod spomenika punog dragogkamenja i okruženog zlatnom ogradom s Kuranom Časnim urezanim na nju uviticama oblih slova.

Svakog dana nakon doručka otišao bih onamo vidjeti hodočasnike koji su,unatoč opasnostima putovanja u ratno vrijeme, pristigli iz cijele zemlje.Govorili su mnogim jezicima i mnogima naglascima. Volio sam oponašatizvukove koje su proizvodili i pustio ih da mi se kotrljaju po ustima dok ih nebih mogao pretvoriti u riječi.

Poslije sam se pridružio mladim dječacima koji su svakog popodnevadolazili u hramski vrt igrati igru koja se zove gursai. Sjetio sam se kako mije djed pričao kako se on tu igrao kad je bio mali. Vjerojatno je to bila istaigra. Dječak desnom rukom uzme lijevo stopalo i skakuće na desnoj nozi, adesnim ramenom pokušava srušiti protivnika koji napreduje na isti način izsuprotnog smjera.

Stekao sam toliko novih prijatelja igrajući gursai da sam odlučio nikadane otići iz Mazara, čak i ako rat dođe ovamo. Nikad prije nisam imao toliko

BalkanDownload

prijatelja izvan svoje obitelji. Samo sam htio da Vekil i djed uskoro dođu imolio sam se za to svakog dana. Znao sam da bi Vekil pobijedio sve ostaledječake u gursaiju.

Na mnogo načina, naš je život postao kao gursai, dok smo skakutali sjednog mjesta na drugo i nadali se da nas nitko neće srušiti.

BalkanDownload

11.

Moja učiteljica

Jednom kada je noću pao snijeg i nisam mogao ići u hram, ostao sam kodkuće. Cijeli dan slušao sam tupe udarce koji su dolazili iz susjedne kuće.Sljedećeg dana opet je sniježilo, a udaranje se nastavilo. Zapravo, čuo samtaj zvuk od prvog dana kad smo došli u Mazar, ali nisam dovoljno dugo biokod kuće da na to obratim pozornost. Konačno, pitao sam tetu što je to.

»Ti ljudi tkaju tepihe«, rekla je. »Uselili su se prije nekoliko mjeseci. Tosu dobri ljudi, osim buke koju stvaraju.«

Dvije godine prije u školi sam naučio kako napraviti jednostavan čvor zasag i izradio sam mali tepih koji sam dao ravnatelju škole. Stavio ga je uzeleni okvir u predvorju. Iako nije bio baš dobro izrađen, kad god bih prošaopredvorjem osjećao sam se jako ponosno što pod okvirom vidim svoje ime.Odavno sam želio naučiti kako istkati kompliciran uzorak u tepihu, ali tihdana, tako daleko od škole, nisam imao nikog tko bi me naučio.

»Izrađuju li velike tepihe?« pitao sam tetu. »Stvaraju jako veliku buku.«Kad sam napravio svoj mali tepih, nisam proizvodio udarce kakve sam tučuo.

»Idi i vidi sam, ako želiš«, rekla je.Posudio sam tetine sandale da prijeđem kratku udaljenost od naših do

njihovih vrata. Snijeg mi je bockao stopala i došao do polovice nogu ispodpamučnih šalvar hlača. Potrčao sam i bio sam sretan kad sam vidio da su imvrata otvorena. Nitko me nije pozvao, ali sam svejedno utrčao unutra. Udvorištu, snijeg je bio očišćen, a toplo sunce sušilo je lokvice koje je ostavioza sobom.

BalkanDownload

Kuća je imala velike sobe. U svakoj je bio velik i ravan tkalački stan kojise samo nekoliko centimetara iznad tla protezao poput kineskog stola. Uprvoj sobi otprilike sedmero ljudi zajedno je izrađivalo velik tepih na vrloširokom tkalačkom stanu, muškarci i žene zajedno. Sjedili su na dijelu koji jeveć bio istkan i bili su nagnuti naprijed kako bi zavezali sljedeći red čvorova.

Stali su kad sam ušao, neki usred vezanja čvora. Rekao sam im da živim ususjednoj kući kod tete. Nitko od njih nije ništa rekao. Previše me zanimalošto rade da bi mi bilo neugodno.

Isprva su bili sramežljivi i nitko nije sa mnom razgovarao. No, kad samsjeo pored njih i zavezao nekoliko čvorova, opustili su se kad su vidjeli da ihznam ispravno vezati. Progovorili su tiho na turkmenskom, a ja nisam znaošto govore. Djeca su radila s roditeljima. Sve je bilo mnogo drukčije nego utetinoj kući gdje smo rođaci i ja provodili mnogo vremena igrajući igre, astarija sestra, kad ne bi gledala neki ruski televizijski kanal koji nismo imaliu Kabulu, pokušavala mi je naređivati. Ovdje su me djeca brzo pogledaladok su govorila. Iako nisam znao njihov jezik, znao sam da govore o meni.

Žene su nosile puno nakita. Njihove narukvice i grivne zveckale su dok sučešljale tepih. Naušnice su nisko visjele svaki put kad bi se nagnule svezatičvor. Nosile su rubine, bisere i smaragde, a i odjeća im je bila izrađena uistim živim bojama.

Proveo sam neko vrijeme vežući čvorove na svakom tkalačkom stanu -nitko mi nije rekao da prestanem - a i ručao sam s njima. Bilo bi nepristojnootići za vrijeme ručka. Svi su sjedili oko jednog stolnjaka.

Izgledalo je kao da imaju zabavu, kao kad bismo mi večerali u našojstaroj kući. Barem šezdesetero ljudi natiskalo se u tu kuću.

Nakon ručka otišao sam na drugi kraj dvorišta gdje sam čuo češljanjesamo jedne osobe. Otvorio sam vrata i vidio ženu kako sjedi za tkalačkimstanom koji se, za razliku od ostalih u kući, uzdizao pred njom. Bio je mnogomanji od ostalih. Iako je za njezinim tkalačkim stanom bilo mjesta za dvije

BalkanDownload

osobe, bila je sama. Ostali tkalci koristili su deset do petnaest boja. Ona jekoristila više od pedeset. Njezina vuna bila je bolje kvalitete, a čvorovi sujoj bili mnogo manji nego kod ostalih. Izrađivala je male geometrijske uzorke.Ostali su izrađivali velike tradicionalne uzorke koje je bilo lako istkati.

Bila je žena neobične ljepote, vjerojatno u ranim dvadesetima, vrlo tamnihi izražajnih očiju. Kad Paštun vidi tako prekrasnu ženu, postane pjesnik. Točinimo već tisućama godina. Bio sam daleko od muškarca, ali brzo sam usvom srcu smislio pjesmu o njoj. Bila je raj, i glazba i ljupkost. I tkala ječaroban tepih.

»Rekao sam ›Selam‹, a ona je uzvratila smiješkom. Opet sam rekao›Selam‹. I opet, nije odgovorila.

Uzeo sam rezervnu kuku i sjeo pored nje. Napravio sam prvi čvor.Pogledala me. Razvezala je moj čvor i ponovno ga zavezala. Kad sam jepogledao, spustila je pogled, a zatim je još jednom odvezala moje čvorove inanovo ih zavezala. Malo sam se naljutio, ali ništa nisam rekao. Ipak sam biogost. Nastavio sam raditi čvorove, a kad sam završio, sve ih je razvezala iponovno zavezala.

»Što nije u redu s mojim čvorovima? Zašto ti nisu prihvatljivi?« upitaosam.

Nasmiješila mi se i nastavila vezivati svoje čvorove. Bila je jako brza.Mogla je napraviti šezdeset čvorova u minuti.

»Vrlo je nepristojno ne odgovoriti kad ti netko postavi pitanje«, rekao samšaljivo da ispadnem pristojan, ali mislio sam to što sam rekao.

Ovog puta me ignorirala, nije me čak ni pogledala.»Što, misliš da sam glup?« upitao sam je. Šaljivi ton je nestao.Opet mi se nasmiješila i počela češljati. Provlačila je zupce češlja kroz

niti osnove i čvorove koje je upravo svezala pritiskala iznenađujuće snažnoza tako nježne ruke.

»Reci nešto, molim te!« rekao sam.

BalkanDownload

Ali nikako mi se nije obraćala i nikako nije prihvaćala moje čvorove.Osjećao sam se vrlo uvrijeđeno.

Ustao sam od njezinog tkalačkog stana i otišao do stare žene koju su svizvali Majkom i rekao joj što se dogodilo. Nasmijala mi se, a ja sam počeoosjećati odbojnost i prema njoj. Možda svi vole vrijeđati, pomislio sam.

»Ne, sinko, ne mrzi te, a ne želi te ni uvrijediti«, govorila je dari, ali sjakim turkmenskim naglaskom, pa sam morao pažljivo slušati da bih razumiošto govori.

Majka je uzdahnula. »Ona je najmilija od sve moje djece.«»Ali nikako nije razgovarala sa mnom. Nije čak ni rekla ›Selam‹,« rekao

sam.»Jer te ne čuje«, rekla je Majka. »Gluha je. I nijema. Ona je čista ljubav, a

njene misli su još ljepše od nje. Nikad nije gajila nikakavi ružan osjećaj niprema kome, rekla bih.«

»Je li ona vaše dijete?« pitao sam.»Da, moje najmlađe dijete«, odgovorila je.»Nisam je vidio za ručkom«, rekao sam.»Jede kad je gladna, a ne redovito kao drugi. Ima svoje vlastite čudne

navike. Ponekad spava dvadeset i četiri sata, a ponekad je dvadeset i četirisata budna. Nikad ne koristi istu vunu kao mi i nikad nije tkala iste uzorkekao mi«, rekla je.

»Kakvu vunu upotrebljava?« pitao sam.»Samo vunu sa stražnjeg dijela ovce, koja je tanja i mekša od bilo koje

druge. Prede vunu puno tanje i boji je vlastitim bojama. Sve boje dobiva izbiljaka. Kad bojimo vunu takvim bojama, često moramo koristiti nekekemikalije da bismo dobili točnu boju. Ali ona ne. Koristi samo biljne boje«,rekla je.

»Gdje je sve to naučila?« pitao sam. Majka je odmahnula glavom i

BalkanDownload

slegnula ramenima.»To je njezin poseban dar. Takva se rodila«, odgovorila je.»Bilo bi vrlo zanimljivo promatrati kako izrađuje boje od biljaka. Moj

djed kaže da najbolji tepisi imaju biljne boje«, rekao sam joj.»Ne dopušta nikom da je gleda dok boji. Čak ni mene. Vrlo je zatvorena.

Želimo da bude sretna, pa se ne miješamo«, rekla je Majka.»Njezini uzorci ljepši su od vaših i puno finiji«, rekao sam.»Crtamo uzorke na papiru, a dva dječaka prenose ih na milimetarski papir.

Zatim radimo prema milimetarskom papiru. Ali ona ponekad ne spavanekoliko noći i sve to vrijeme u glavi smišlja nov uzorak, kao da ga crta napapiru«, rekla je Majka.

»Što pitaš moju majku?« Zgodan muškarac koji je izgledao kao da mu jeotprilike dvadeset i pet izašao je u dvorište i kleknuo pred majkom. Unjegovim rukama bila je neka mokra vuna.

»Govorimo o tvojoj najmlađoj sestri«, odvratila je.»Oh, ona je pravi misterij«, rekao je. »Ona je neodgovoreno pitanje,

neriješena zagonetka.« Dao je mokru vunu majci i upitao je nešto naturkmenskom. Razgovarali su nekoliko minuta, a zatim otišli do lonaca ublizini ispod kojih je buktjela vatra i vunu ubacili u lonce.

Pospješio je vatru ispod lonaca sve dok nije buknula, a boja u loncuzakuhala. Zatim je uzeo svežanj svijetle vune i umočio je u nešto što jenalikovalo na crnu vodu. Izašla je tamnoplava. Zatim je isprao sivu vunu ucrvenkastoj vodi sve dok nije postala tamnocrvena, kao dud.

Stara žena uzela je svoju nargilu s police ormarića iza sebe. Napunila ju jeduhanom i zapalila. Udahnula je dim, a u nargili su se začuli mjehurići.

»Zna li čitati i pisati, vaša kći?« pitao sam.»Kako može čitati i pisati ako ne čuje i ne govori? Reci mi«, rekla je

Majka.

BalkanDownload

»Pa, zato što je posebna i neobična«, odgovorio sam.»Posebna je na mnogo načina, no ne čita niti piše. Samo piše brojeve. Da

budem iskrena s tobom, nitko od nas ne zna čitati ni pisati. Nepismeni smo,ali smo najbolji tkalci tepiha.«

Uvijek bih se iznenadio kad bi odrasli rekli da su nepismeni. Djed je samnaučio čitati i pisati dari i pašto, pa čak i arapski. Pitao sam se zašto drugiljudi to ne mogu.

»Kad završi svoj tepih, cijenu napiše u pijesku štapom. Isprva smo mislilida su jako visoke, ali poslije smo otkrili da je odabrala poštene cijene«, reklaje Majka. »Kad je izradila svoj prvi mali tepih, prodali smo ga jednom našemtrgovcu. Držao ga je u svojoj trgovini godinu dana, sretan što ima takoneobičan komad. Uskoro je postao poznat, a ljudi koji su ga vidjeli u trgovinipočeli su ga zvati Sulejmanov čarobni sag. Taj je trgovac postao posebankupac moje kćeri. Ali on ne prodaje tepihe svakome. Misli da su njeni tepisisveti« rekla je.

»Ne«, rekao sam. »Ne vjerujem u to.«»Zvuči čudno, zar ne? Ni mi isprva nismo vjerovali, ali njegova žena nam

je rekla da on provede barem sat vremena svakog jutra u prostoriji u kojoj ihdrži. Nikog drugog ne pusta u tu prostoriju«, rekla je, ispuhujući malo dimaiz lule.

»Mogu li kupiti jedan tepih vaše kćeri?« upitao sam.»Ne pitaj mene. Sam razgovaraj s njom. Nikad se nismo miješali u njen

posao. Trebao bi razgovarati s njenim kupcem. On kaže da su neprocjenjivi.Zato ih nikad ne prodaje«, rekla je.

»To znači da ih nikad nije ni koristio«, rekao sam u čudu.»Točno. Kaže da nisu za upotrebu. Napravljeni su da bi se obožavali«,

rekla je i ispuhnula još jedan oblačić dima.»Mislite li da ima pravo?« pitao sam.»Ne, ni na tren. Sve su to iluzije«, rekla je. »On kaže da je ona drugo

BalkanDownload

sunce na zemlji i da ga oči peku kad je pogleda. Moja kći je samo moja kći,a ne sunce. Ali vidjela sam da ga bole oči kad je gleda. Suze mu počnu tećinakon samo dvije minute.«

»Pitam se bih li mogao raditi s njom da nešto naučim?« rekao samuzbuđeno.

»Obavi ritualno pranje, a zatim možeš raditi s njom. Veži malene čvorove inemoj griješiti. I nemoj tratiti vunu. To su njena pravila i dopustit će ti daradiš s njom koliko kod budeš htio. Ali pazi, ona i čita misli,« rekla je kad jepočela opet pućkati nargilu.

»Nikad nisam vidio da netko obavlja ritualno pranje prije tkanja tepiha«,nasmijao sam se. »Ne molim se niti idem u džamiju. Samo želim s njomsvezati nekoliko čvorova.«

»To je njeno pravilo. Ako želiš raditi s njom, poštovat ćeš njena pravila«,rekla je Majka.

Otišao sam u njihovu kupaonicu. Isprao sam glavu i ruke prskajući voduiznad zapešća, gotovo do lakata. Preskočio sam ispiranje stopala jer je bilojako hladno. Otišao sam do kćerkinog tkalačkog stana i sjeo pored nje. Kadsam uzeo kuku, uzela mi ju je i pokazala rukama da nisam završio ispiranje.

Otišao sam ljutito k Majci i upitao je li me njezina kći špijunirala dok samse prao.

»Rekla sam ti da zna čitati misli«, rekla je smijući se. »Zna više nego štomisliš. Budi s njom iskren i otvoren.«

Ovog puta obavio sam cijelo obredno pranje. Vratio sam se, sjeo kao iprije, i sada mi je dopustila raditi s njom.

Od trenutka kad sam sjeo pored nje, osjetio sam nešto neobično, neštoneizrecivo. Iako nisam znao toliko o sagovima koliko znam sada, sag nanjezinom stanu bio je drukčiji od svih koje sam dotad vidio.

Započela je s osnovnim geometrijskim uzorcima kakve Turkmeni tkajustoljećima. U svakom je bio mali cvjetni uzorak nalik na one koje su

BalkanDownload

usavršili iranski tkalci. Činilo se da svirci loze i cvijeća izrastaju izgeometrijskih likova i uvijaju se oko njih kao da su rešetke. S obzirom na toda je koristila više od pedeset boja, cvijeće je izgledalo gotovotrodimenzionalno, poput rezbarija u drvu.

Nakon što sam zavezao nekoliko čvorova pogledao sam joj lice, bilo jeprelijepo. Imala je tako prozirne oči da se činilo kako možeš pogledati ravnokroz njih. Ponekad bih se zatekao kako zurim u nju. Zbog toga joj je bilonelagodno, pa bi stisnula oči i okrenula glavu. Na taj me način molila da nezurim u nju.

Kad god bih pokušao vezati čvorove brzo poput nje, stavila bi mi kažiprstna čelo, nasmiješila se i odmahnula glavom. Govorila mi je da se nepokušavam natjecati s njom. Jako sam se trudio biti brz kao i ona, ali to nijebilo moguće.

Prestao sam odlaziti u svetište Hazret-i Alija, osim na molitvu petkom izaboravio sam na prijatelje s gursaija. Pronašao sam nekog tko mi je brzopostajao jednako važan kao djed i Vekil.

Svake noći pričao sam obitelji o tkalcima sagova u susjednoj kući. Otacnije bio zainteresiran. Slušao je BBC, kao i uvijek, nadajući se vijestima kojebi nam omogućile povratak kući. Ali teta mi je rekla o njima mnogo toga.Objasnila je da je mnogo Turkmena moralo doći u Afganistan kad su im Rusipričinjavali probleme u njihovoj zemlji. A mnogi su ovdje bili otprije.

»Oni su donijeli izradu sagova negdje iz središnje Azije, To je bilostoljećima prije.«

»Najbolje sagove u Afganistanu izrađuju ovi ljudi«, dodala je majka,»osobito žene.«

Pitao sam se tko kuha djeci, ako svi izrađuju tepihe.»Udaju se u ranoj mladosti i postanu majke velikih obitelji prije

tridesete«, nastavila je teta. »Većinu života provedu za tkalačkim stanom, odranog djetinjstva do vremena kad postanu bake. Uvijek se natječu tko je

BalkanDownload

najbolji tkalac. Ljudi mi govore da mogu zavezati i do deset tisuća čvorovana dan«, rekla je teta hvalisavo kao da je jedna od njih, »jer imaju maleprste.«

Svake noći sanjao sam mladu ženu. Čuo sam je kako mi tada vrlo jasnogovori. Ponekad me zadirkivala, a ja bi joj uzvratio. To se nikad zapravo nijedogodilo dok sam sjedio pored nje. Ozbiljno smo radili. Iako je bila više oddeset godina starija od mene, bilo bi neobično da jedanaestogodišnjaku poputmene bude dopušteno provoditi vrijeme nasamo s djevojkom poput nje,barem među Paštunima. Ali Turkmeni, kao Hazari, više su praktični negostrogi. Ti su ljudi dobro poznavali moju tetu. Bila je vrlo cijenjena u svomsusjedstvu i uvijek je činila dobre stvari, na primjer, donosila je lijekovesusjedima kad bi bili bolesni iako nije imala medicinskog obrazovanja.Očekivali su da budem ljubazan i pristojan kao i ona.

Kad god bih svoju učiteljicu trebao nešto upitati, samo bih je pogledao, aona bi znala da imam pitanje. Prvi put kad sam je nešto pitao, govorio samjako glasno. Nasmiješila se i dala mi do znanja da ne moram vikati. Prešla jeprstom preko usana, a zatim ga uperila prema svojim očima, pa prema mojimustima, pokazujući da mi može čitati s usana.

Prenosila mi je informacije uglavnom rukama, iako je mogla proizvestiotprilike desetak različitih zvukova. Prvih dana prije nego što sam shvationjezine pokrete, ponekad bi pocrvenjela od nemoći dok mi je pokušavalanešto reći, na primjer, »Idi i obavi pranje«. Kad bih pomislio da shvaćam štomi želi reći, polako bih joj to ponovio. Promatrala bi mi usne. Ako biokrenula glavu s jedne na drugu stranu, morao bih pokušati opet.

Otkrio sam da ne voli da joj se postavi nekoliko pitanja odjednom. Pa bih,kad bih joj postavio pitanje, čekao dok ne bi bila spremna odgovoriti, čak iako bi to značilo nekoliko sati poslije, ili nekoliko dana. Ionako nismo moglipuno govoriti dok radimo jer su nam ruke bile zauzete vezanjem čvorova. Aliako bi zastala kako bi ručala ili kad bismo bili gotovi za taj dan pa bi meposlala kući nakon što bismo čuli mujezina kako poziva na molitvu, tada biodgovorila.

BalkanDownload

Do drugog tjedna sve manje i manje sam morao ponavljati ono što birekla, možda samo svaki peti put. Trećeg tjedna bilo je gotovo kao danormalno razgovaramo. Kad sam bio s njom sati bi se topili, a onda bi mirekla da idem kući kako bi se mogla pomoliti. Tek kad bih pogledao krozprozor shvatio bih da je gotovo pao mrak. Moji su roditelji bili sretni što sampronašao hobi u kojem mogu naučiti nove stvari i uživati, ali nikad nisumnogo govorili o tome. Bili su sretni što ne lutam po ulicama i sklapamprijateljstva s dječacima čije obitelji ne poznaju.

Neobično, starija sestra također nije imala što reći o tome. Ali naši rođaci,koji su bili iste dobi kao i neka djeca iz obitelji moje učiteljice i poznavali suih, često su me zadirkivali. Šaptali bi mi na uho stvari poput, »Znam da sizaljubljen u nju« kao i neke prostote zbog kojih sam se jako sramio. Bilo ihje previše da bih im se suprotstavio, pa bih, čim bi počeli govoriti takvestvari, otišao iz sobe uz zvuke njihova glasnog smijeha.

Pocrvenio bih i ne bih se usudio suočiti s njima satima.Želio sam znati kako moja učiteljica smišlja svoje uzorke. Objasnila je da

je proučila mnogo drugih sagova prije nego što osmisli vlastiti dizajn. Kadbih pitao je li uzela uzorke s drugih sagova, odlučno bi odmahnula glavom,»Ne«.

Zatim mi je pokušala reći kako ima »znakove« u glavi kad stvara uzorak.Ali vidjela je da ne shvaćam što želi reći. Uzela je kuku koju je koristila zaprovlačenje niti saga kroz niti tkalačkog stana i u prašini dvorišta počelacrtati neobične oblike. Izgledali su gotovo kao kineska slova. Zaista nisamznao što je to.

»Jesu li to neki uzorci?« pitao sam. Suosjećajno je odmahnula glavom, aja sam razmišljao o načinu koji bi mi pomogao shvatiti.

Odjednom sam rekao, »Znakovi?« Ne znam zašto, ni odakle je došla tariječ. Ali nasmiješila se i energično kimnula. Nastavila je objašnjavati danikad ne smijem oponašati želim li dizajnirati sagove. Trebao bih bitikreativan i onda neće biti granica uzorcima koje bih mogao osmisliti.

BalkanDownload

Nikad zapravo nisam znao što joj znače »znakovi«, niti sam ikad mogaozapravo razumjeti povezanost između oblika koje je crtala u prašini i uzorakakoje je tkala na tkalačkom stanu.

Naučila me kako grafički prikazati uzorak na papiru. Objasnio sam joj danapamet znam istkati tradicionalni veliki osmerokutni tamnomodri motiv filpoi9 s obzirom na to da sam ga utkao u sag koji je visio u mojoj staroj školi,ali inzistirala je da koristim grafički prikaz sve dok puno puta na istkam istiuzorak, osobito kad radim na nekom svom složenom uzorku. Nikad je nisamvidio kako sama koristi grafički prikaz, ali to je bila dobra lekcija, i to onakoja će s vremenom pomoći obitelji i meni da preživimo.

Na kraju ta dva tjedna, počeo sam se natjecati s ostalim tkalcima svojedobi, a i mladima, na prijateljski način. Možda sam se samo htio pravitivažan. Bio sam brži od nekolicine njih i očajno sam žudio za nekakvompažnjom. Otac me više nije ni viđao. Htio sam da netko primijeti da znamnešto dobro učiniti. Osim toga, natjecanje mi je skrenulo misli s dosadevezanja čvora za čvorom.

Kad god bi vidjela da se veoma trudim, pogledala bi me i nasmiješila se.Ponekad bi se moji prsti umorili, ali njezin mi je osmijeh bio dragocjeniji odmojih ruku. Moja glad za njim pretvorila me u jednog od najbržih tkalaca unjezinoj kući.

Dok sam promatrao kako sag moje učiteljice poprima oblik, ponekad bihnoću sanjao Sulejmanov čarobni sag. Sulejmanu je, pričali su, Alah daotoliku moć da je bio ne samo mudar, nego je mogao vladati zvijerima,džinima i drugim nama nevidljivim stvorenjima. I mogao je svom sagunaložiti da se uzdigne sa zemlje i odnese ga kamo god želi. Ja sam htio ićivisoko u nebo i letjeti na lijepa mjesta. Ali najviše sam htio otići gore donajboljih zmajeva, presjeći ih i donijeti u naše dvorište kako bismo ih Vekil ija puštali.

Petkom nije radila, a njezina bi obitelj uvijek imala goste. Jednom samotišao, ali bila je jako zauzeta s drugim curama i često se smijala. Bio samljubomoran što one mogu biti s njom a ja ne, pa sam istrčao. Sljedećeg petka

BalkanDownload

vidjela me i predstavila me. Bio sam zadovoljan što mi je dopustila da ihupoznam. Ali kad sam to učinio, bilo me sram što sam među ženama, pa samse ispričao i otrčao natrag u tetinu kuću. Ionako je teta petkom uvijekpripremala veliki ručak.

No, drugih dana bio sam sretan što jedem s obitelji svoje učiteljice. Jeli sutočno u 12 i 30, a u tetinoj kući nije bilo precizno određenog vremena, što mise nikad nije sviđalo.

Svi su imali neki zadatak. Dječaci bi pripremili prostirku za jelo nasredpoda, rasporedili bi kruh po prostirci zajedno s tanjurima, žlicama, ubrusima itako dalje. Djevojke bi iz kuhinje donijele zdjele s hranom.

Sjeli bismo oko velike prostirke. Dječaci su sjedili na čelu prostirke,trojica ili četvorica jela bi iz jedne zdjele ili s velikog tanjura.

Djevojčice bi sjedile od sredine do dna i činile isto. Činilo se da svigovore uglas. Nisam razumio ni riječ, samo da su jako glasni i da brzogovore. No, kad bi majka progovorila, svi su slušali.

Kad bismo završili s jelom, dječaci i djevojčice sve bi pokupili i odnijeliu kuhinju, gdje je Majka prala posude i tiho pjevušila ili pjevala turkmenskepjesme. Zatim bi se vratila na svoje mjesto, napunila nargilu i puckala dok sesvi ne bismo vratili na posao.

Nekoliko puta pozvali su me da ostanem s njima na večeri. Otrčao bih utetinu kuću, rekao majci da ću jesti kod susjeda i otrčao natrag. Kuhali sunad vatrom u dvorištu. Čak i po hladnoj zimi dok je još bilo snježnihbrdašaca po čitavom dvorištu, djevojčice bi se okupile oko vatre i kuhale,brbljale i uživale u društvu, odjevene u šarenu odjeću. Dječaci su imali svojkrug oko drugog velikog lonca i uglavnom su jedni drugima pokazivali snaguruku. Odrasli bi pili čaj oko velike drvene peći unutra, smijali se i povicimatražili još čaja. A djevojčice ili dječaci bi im trkom nosili čajnike.

Svi su sjedili oko sofre. Domaći veliki nan razdijelio bi se po stolnjaku.Svatko bi odrezao po komad i jeo dok bi čekali da stigne hrana. Prvo bidošle zdjelice juhe od začinjenog povrća sa slanutkom, grahom, kukuruzom i

BalkanDownload

zdrobljenom pšenicom. Zatim je tu bio ukusni kabulski pilav u velikimtanjurima, brda riže s naribanom mrkvom, grožđicama i orasima natrpanapreko velikog komada mesa u velikom okruglom tanjuru. Moja je majkadobra kuharica, ali nikad neću zaboraviti taj kabuli pelau. Zatim zdjele mesaskuhanog s krumpirom u zdjelama. Pa ogromna salata. Pa velika zdjelajogurta. I konačno vrčevi vode s čašama. Čim bi odrasli uzeli prvi zalogaj,ostali su slijedili njihov primjer.

Prvih nekoliko minuta nitko ne bi razgovarao. Čulo se samo lupkanje žlicao tanjure i glasni zvukovi žvakanja kao da se godinama nije jelo. Kako sutanjuri postajali poluprazni, šala i smijeh nadvladali bi zvuk jela.

Moja učiteljica »govorila« je koliko i druge djevojke svojim ograničenimzvukovima i znakovima, gestikulacijom. Brzo bi je razumjele. Sigurno je ipričala viceve, jer bi se sve s vremena na vrijeme nasmijale nečemu što im jerekla. Uživao sam gledati njezin smijeh zbog kojeg mi je postajala sve ljepša.

Odrasli bi se naslonili na goleme jastuke i tražili još čaja i slatkoga, dokbi djevojke skupljale tanjure. Dečki bi ih pomogli iznijeti i pokupili bistolnjake. Zatim bi jedan donio vrč vode i veliku zdjelu kako bi svi opraliruke, a drugi dječak došao bi za njim noseći male ručnike.

Nakon što bi djevojke oprale posude u dvorištu pored vatre, stavile bimalo ugljena u lonac i pokrile ga pepelom. Unijele bi lonac unutra, postavilepreko njega mali stol i pokrile ga velikim pokrivačem pod koji bi se ušuškalesve djevojke oko stola, pokrile bi se pokrivačem, povukle ga do vrata inaslonile se na jastuke iza sebe. Utopljene, tračale bi i hihotale se jedućislatkiše, osobito kolač od bjelanjaka punjen sezamom, kondžit, poznat uMazaru.

Odrasli bi ubrzo otišli na počinak. Dječaci su sjedili oko drvene peći, abili su strogo upozoreni da više ne lože vatru jer nisu imali dovoljno drva dapotraje do kraja zime. Čim bi odrasli zahrkali u svojim sobama, krišom bi seunijelo još drva. Pili su čaj i kartali, osvajali male svote novca jedni oddrugih, ponekad bi vikali jedni na druge da ne varaju, a djevojčice bi ihutišavale i upozoravale da će se odrasli probuditi.

BalkanDownload

TV bi bio upaljen sve dok bi bilo struje, ali nitko ga nije gledao. Čim bistruje nestalo, donijeli bi fenjere i upalili ih.

To bi se nastavilo do ponoći kada bi konačno otišli spavati kako ne bizaspali za tkalačkim stanom dok budu vezali čvor za čvorom, i, kako su rekli,»izrađivali zid od čvorova tanke vune«. Prema zvukovima koje bismo čulikroz zid tetine kuće, činilo se da takve gozbe imaju svake večeri.

Nakon nekoliko mjeseci u Mazaru, otac je na BBC-ju čuo da voderazličitih frakcija održavaju mirovno zasjedanje u Kabulu. Rekli su kako ćeprisegnuti u Meki da se više neće međusobno boriti. Otac je rekao kako jevrijeme da odemo u Kabul, da se vratimo kući. Svi smo bili jako sretni,osobito ja. Želio sam ispričati djedu i Vekilu i ostalim rođacima sve što smoradili i vidjeli.

Rano sljedećeg jutra rekao sam svojoj učiteljici tkanja za odlazak.Odgađao sam joj reći sve do posljednjeg trenutka jer sam mislio da bi se otacmogao predomisliti. Kad sam otišao k njoj, automobil me već čekao ispred.Gledala me nekoliko sekundi. Meni potpuno neočekivano, oči su joj senapunile suzama.

Sada smo mogli komunicirati kao da razgovaramo glasom. Rekla mi jeneka vješto koristim svoj um i da ću biti sjajan tkalac sagova i da ću jednogdana imati uspješan posao sa sagovima.

Poljubio sam joj ruke po običaju iskazivanja poštovanja učitelju, a ona meblagoslovila poljupcem u tjeme. Zatim sam se oprostio od njezine obitelji, aona me ispratila do vrata dvorišta gdje smo se pozdravili. Nedostajala mi jeveć dok smo mahali jedno drugom.

Prisjetio sam se jedne od djedovih izreka, »Zbog ljubavi starac se osjećakao mladić, a mladić kao dijete. Ako odvojiš dragog od drage, oboje seosjećaju uništeno«.

Osjećao sam se malo uništeno, ali katastrofa je bila u meni i samo sam jeja mogao osjetiti, nitko drugi. To je bilo vrijeme ponovnog građenja.

BalkanDownload

Sukobi su završili, a mi ćemo pomoći djedu opet izgraditi našu kuću. Netrebamo otići u drugu zemlju. Opet ćemo puštati zmajeve s krova. Svi ćemosjediti oko iste prostirke za večerom. A Vekil i ja se više nećemo moratirazdvajati.

Ali u tom trenutku, dok sam se smještao na prednje sjedalo i kad smokrenuli prema Kabulu, nikad u životu nisam bio tužniji.

BalkanDownload

12.

Karavana

Još jednom našli smo se na putu, ali posljednji put. Nebo je bilo vedro, sunceje bilo jako. Zima je završila i tiho je prešla u proljeće dok smo mirazmišljali o drugim stvarima. Sve je zelenjelo. Na stablima breskve, bademai marelice nalazili su se oblaci ružičastih cvatova puni pčela zujalica. Cvrkutvrabaca čuo se posvuda.

Malo smo govorili dok je automobil odlazio iz Mazara. Svatko od nas bioje izgubljen u svojim mislima.

Razmišljao sam o svojoj učiteljici. Već sam razmišljao o tome kada bih semogao vratiti i ponovno je vidjeti. Možda bi me mogla naučiti kako bojitivunu poput nje. Zatim sam pomislio na svoju školu, svoje školske prijatelje,rođake i sve što ću im reći o tome što sam vidio i doživio. I pitao sam se štooni rade.

Otac je vjerojatno razmišljao kako će opet započeti život sad kad su mutepisi nestali, a dvorana bila u ruševinama. Čuo sam majku kako govorisvojoj sestri u Mazaru da joj nedostaje odlazak na posao. Možda jerazmišljala o banci i tome hoće li je posao čekati kad se vrati. Nikad nijedala otkaz. Ali kao i većina ljudi u Kabulu, jednostavno je prestala odlazitina posao kad je postalo previše opasno kretati se po gradu. To je bilo prijeviše od godinu dana.

Nitko nije govorio, čak ni najmlađa sestra koju smo zvali Brbljivica. Šutioje i Stroj Za Plakanje.

Mazar je uskoro bio iza nas. Na cesti su sad bile neravnine. Posvuda subile rupe od raketa. Zemlja je bila vlažna od proljetnih kiša, a na nekim

BalkanDownload

mjestima vidjeli smo travu ondje gdje je ostatak godine bila pustinja.Dva sata poslije prošli smo kroz Taškurgan. Cesta ide oko sela, s jedne

strane brda. Dok smo prolazili, svi smo pogledali dolje da vidimo možemo liuočiti vrt u kojem sam ukrao nar. Pitali smo se što se dogodilo onoj dragojobitelji tih mjeseci kad ih nismo vidjeli, ali previše smo se žurili kući dabismo stali i posjetili ih.

Još jedan sat ili malo više išli smo preko niskih pjeskovitih brda uprovinciji Samanganu prema Hindukušu. Odjednom je moj otac stao vikati,»Držite se! Svi se držite!«

Majka je zgrabila malene. »Što se događa?«»Kočnice ne rade. Nešto se potrgalo.«Stiskao je kočnicu, ali auto se nastavio kretati velikom brzinom.»Opusti se, opusti se«, rekla je majka. »Neka automobil sam uspori.«Nekoliko minuta potom cesta se izravnala i auto je počeo usporavati.

Otac je izdahnuo s olakšanjem, iskočio i provjerio ispod haube.»Spremnik tekućine za kočnice je prazan. Nestalo nam je tekućine za

kočnice«, rekao je. »Ne možemo nikamo bez kočnica, ali kočnice neće raditidok ne pronađemo nešto tekućine.«

Majka je pogledala pustu zemlju uokolo i upitala na svoj uobičajenipraktični način, »Gdje ćeš pronaći tekućinu za kočnice?«

»Trebali bismo pričekati da prođe neki auto, pa ću posuditi malo.Dovoljno da nas odvede do sljedećeg grada«, rekao je otac.

Čekali smo uz cestu dva sata, ali nije prošao nijedan auto, samo skupinanomadskih Kučija koja je podignula golem oblak prašine dok su vodili stokupo neasfaltiranoj cesti i išli uz obronak sa stadima na ispašu. Svaki put kadbismo ugledali nomade, podsjetili bi me na djeda. Uvijek sam smatrao da jebiti nomad najbolji način življenja, neprestano se seliti s jednog na drugomjesto, daleko od gradskih problema.

BalkanDownload

Otac je uzeo svoju šalicu za čaj s kontrolne ploče i rekao nam da će sevratiti za nekoliko minuta, a zatim se uputio prema Kučijima. Gledali smokako ide sve dalje i dalje, sve dok nije stao pred malenog stočara koji jesjedio na velikom kamenu i puhao u svoju frulu. Gledali smo kako je dječakustao s kamena, pomuzao ovcu i napunio očevu šalicu. Otac se vratio sašalicom mlijeka u rukama i veselim osmijehom na usnama.

»Što ćeš sa šalicom mlijeka? Nije dovoljno za sve nas«, rekla je majka.»Ali dovoljno je da naš auto utaži žeđ. Ovog će puta naš auto piti

mlijeko«, rekao je otac.Izlio je mlijeko u spremnik za tekućinu za kočnice i zatim pokrenuo auto.

Vozio je kratko, a zatim zakočio.»Naš je problem riješen«, viknuo je uzbuđeno s prozora. Krenuo je autom

u rikverc jako brzo do mjesta na kojem smo stajali, a zatim stisnuo kočnicu.Auto je izbacio oblačić prašine.

Svi smo se vratili u auto i uputili se prema gradu Samanganu gdje ćemoručati. Otišli smo u lokalni restoran u srcu grada s prekrasnim pogledom nasve strane. Jeli smo kebab i pili čaj, a zatim se uputili natrag prema autu naput prema Kabulu. Još uvijek sam mislio na svoju učiteljicu i neočekivanekombinacije mnoštva jarkih boja koje koristi u svojim sagovima, umjestosamo tamnocrvene i tamnoplave koje koristi većina turkmenskih tkalacatepiha.

Otac je pokušao upaliti auto, ali zvučao je kao da je nešto razbijeno.Provjerio je motor, ali nije vidio nikakav problem. Ionako nije znao mnogo oautima. Možda mu se ne sviđa okus mlijeka, pomislio sam.

Pitao sam vlasnika restorana postoji li kakva mehaničarska radionica ublizini. Rekao mi je da postoji jedna oko četiristo metara južno.

Majka i sestre vratile su se u restoran, a otac i ja gurali smo auto premamehaničaru. Bilo je to malo pohabano mjesto sa starim gumama i rezervnimdijelovima na sve strane. Više od pedeset automobila i kamiona u dugačkomredu čekalo je na popravak.

BalkanDownload

Čovjek čije je lice bilo potpuno crno od ulja doviknuo nam je. »Hej, hej,hej, stanite, stanite, kamo to, k vragu, stavljate auto?«

»Naš se auto pokvario«, rekao je otac.»Jesi li slijep? Ne vidiš ostale automobile i kamione?« rekao je

mehaničar.»Ne, nisam slijep, vidim ih, ali što bi to trebalo značiti?« pitao je otac.»Znači da će vaš auto biti popravljen kad završim s popravkom ovih

auta«, odgovorio je mehaničar. »Sigurno se šalite«, rekao je otac.»Ne šalim se sa svojim poslom, a nemam ni vremena za razgovor. Ili

parkirajte auto na kraju reda i vratite se za dva mjeseca, ili mi ga maknite sočiju«, rekao je mehaničar. Otac se premještao s noge na nogu, kao što ječinio kad se spremao ući u boksački ring. Pogledao je ravno u mehaničara iprogovorio tiho i uporno.

»Sa ženom sam i šestero djece. Na putu smo gotovo deset mjeseci.Nemate pojma kroz što smo sve prošli. Sada konačno možemo otići kući uKabul. Molim vas, popravite mi auto. Radio je savršeno dobro do prije satvremena. Ovdje nemamo kuću, niti imamo rođaka kod kojih bismo mogliostati. Nemam dovoljno novca da plaćam hotel dva mjeseca«, rekao je otac.

»Gle, ne poznajem vas. Moj je posao ljudima popravljati automobile. Nijebitno čiji automobil popravljam. Ali najprije moram popraviti oveautomobile, a zatim će doći red na vas. Neki su ovdje mjesecima. Akopotrošim cijeli dan na popravak vaše ruske Volge, sutra će me moji drugiklijenti isprašiti«, rekao je mehaničar.

»Dakle, moram čekati dva mjeseca da mi se popravi auto?« rekao je otac.»Točno«, odgovorio je mehaničar.»To nije moguće«, rekao je otac. Glas mu je bio ukočen kakav smo

rijetko čuli.»Gle, razumijem vaš problem, ali i vi biste trebali razumjeti moj. Većina

ovih auta pripada ratnim vodama. Ako im ne popravim auto do određenog

BalkanDownload

datuma, gurnut će mi pušku u dupe i zapucati. Imam ženu i djecu, i oni metrebaju.«

»Ima li kakav drugi mehaničar u blizini?« upitao je otac. »Bila su petoricau građu, ali su gadovi pobjegli zbog ovog prokletog građanskog rata«, rekaoje mehaničar.

»Dakle, ako ste vi jedini mehaničar u ovom gradu, sigurno punozarađujete«, rekao je otac.

»O, kvragu i taj novac koji dolazi s prijetnjama ratnih zapovjednika«,odgovorio je mehaničar.

»To je jako tužno«, uzdahnuo je moj otac.»Da, zaista je prokleto tužno«, rekao je mehaničar, »Oprosti mi na

riječima, mladiću.« Pokazao je prema meni. Nisam mu odgovorio, samo sammu se nasmiješio. Bio mi je vrlo zabavan način na koji je govorio. Nisam čuomnogo ljudi u Kabulu koji tako govore.

»Možete li samo pogledati auto i vidjeti je li to nešto što mogu sampopraviti?« upitao je otac.

»Dobro, da vidimo«, rekao je mehaničar, malo popuštajući.Mehaničar je podignuo haubu, uspeo se na rešetku i čučnuo preko bloka

motora. Deset je minuta čačkao po motoru, provjeravao mjerne šipke,povlačio remene.

»Treba nekoliko dana posla«, rekao je dok je silazio. »U tom slučajutreba čekati svoj red, a to će biti dva mjeseca, najmanje.«

»U čemu je problem?« upitao je otac, vrlo iznenađen.»Koristili ste loše gorivo, puno pijeska. Sad je pijesak posvuda u motoru.

Morat ću otvoriti čak i najmanje dijelove da ih očistim«, rekao je mehaničar.Otac je duboko uzdahnuo, a uz mehaničarevu pomoć odgurali smo auto do

kraja reda. Dok smo otac i ja nesretno hodali natrag u restoran, lice mu jeopet bilo preplavljeno brigom. Okruživao ga je oblak tuge.

BalkanDownload

Unajmili smo sobu iznad restorana i ondje prenoćili. Otac uopće nijemogao spavati. Svakih deset minuta čuo sam ga kako uzdiše sve dok nisamzaspao. Probudio sam se rano ujutro i vidio velike smeđe vreće podnjegovim očima. Izgledao je vrlo umorno i pospano dok je kroz prozor zuriou planine.

Dok smo doručkovali, otac je rekao, »Imam dovoljno novca da nas hranimtjedan dana, a poslije toga Bog zna što slijedi.«

»Pusti da se Bog pobrine za sve. On nas vidi. Pomoći će nam, kao iuvijek«, rekla je majka.

»Možda imaš pravo, ne bih se trebao toliko brinuti«, rekao je otac uztežak uzdah.

Nakon doručka otac je otišao u mehaničarevu radnju vidjeti može lipronaći rješenje. Majka i sestre ostale su u sobi na drugom katu. Ali ja samse htio maknuti od dima koji je ispunjavao sobu i koji je dolazio iz restoranaispod gdje su od ranog jutra do kasno navečer pripremali kebab. U restoranuje uvijek bilo gostiju.

Poveo sam jednu mlađu sestru i prošetao obronkom iza restorana. Sjelismo na veliku stijenu okruženu planinskom travom pored ceste. Imali smodobar pogled na oble brežuljke koji su se pružali nekoliko kilometara svedok se u daljini nisu pretvorili u planine. Sve je bilo zeleno u tim ranimdanima proljeća. Izbrojio sam vise od dvadeset nijansi zelene i pitao se kakoih prikazati u sagu.

Čuo sam pjesmu goniča magaraca s bazara i frulu malog stočara sobronaka. Čitava zemlja činila se spremna zapjevati. Vidio sam djevojke izgrada kako idu na potok napuniti krčage vodom. Bile su u svojoj najboljojodjeći. Mladići su ih krišom gledali dok su prolazile s vrčevima na glavi.

Dok su seljani prolazili pored nas, vidjeli su da smo stranci. Nazvali su miselam, a neki su se i rukovali s nama. Svi su nas pozvali u svoje kuće. Svi suse činili vrlo gostoljubivi i iskreni. Činilo se da nitko ne žuri, a njihov dubokimir stvorio je privid bezvremenosti. Imali su vlastiti svijet, miran, spokojan i

BalkanDownload

ravnodušan prema onom što se drugdje događa.Sljedećeg sam dana opet otišao na isto mjesto. Pronašao sam malog

stočara s ovcama i kozama. Izgledao je kao da je moj vršnjak. Sjedio je navelikom okruglom kamenu gdje smo sjedili i prethodnog dana i svirao svojufrulu. Njegove ovce i koze pasle su uokolo. Rekao sam »Selam« i sjeo porednjega. Pomalo službeno, rekao je »Alejkumusselam« i brzo skrio frulu ispodkošulje.

»Jučer sam čuo zvuk tvoje frule. Pokušao sam te pronaći. Sviraš jakolijepo, kao majstori na radiju«, rekao sam.

»Svidjelo ti se?« upitao je sramežljivo. Spustio je pogled.»O, da. Volim zvuk frule, osobito kad čujem nekog tko svira dobro kao

ti«, rekao sam.Izvadio je frulu ispod košulje i opet počeo svirati. Ruke su mu drhtale.

Odsvirao je nekoliko tradicionalnih afganistanskih pjesama.»Znam samo ovih četiri ili pet pjesama. Ako znaš bolje pjesme, odsviraj

mi ih. Želim te čuti«, rekao je.»Ne, hvala, ne znam svirati«, rekao sam. »Moj otac svira dobro, ali ja

nikad nisam naučio.«»Vrlo je lako svirati«, rekao je. »Otpjevaj mi bilo koju pjesmu, a ja ću ti

je zatim odsvirati«, rekao je.Otpjevao sam jednu indijsku pjesmu. Smijali smo se, a zatim ju je

odsvirao. Ponovili smo to nekoliko puta, sve dok se nismo umorili.Svojim pastirskim štapom napisao je u pijesku »Omar Kan«.»Tko je taj Omar Kan?« upitao sam.»To sam ja«, rekao je. »Znaš li pisati i čitati?« pitao me.»Naravno da znam«, rekao sam, iznenađen njegovim pitanjem.»Ja samo znam napisati svoje ime«, rekao je Omar Kan. »Hoćeš li me

naučiti čitati i pisati?«

BalkanDownload

»Da, to nije problem. Naučit ću te čitati i pisati, a ti mene nauči sviratifrulu«, rekao sam.

»Dogovoreno!« rekao je dok smo se rukovali.Napisao sam pet slova darija u pijesku. Izgovorio sam ih, a on ih je

ponovio za mnom. Zatim ih je napisao opet, nekoliko puta. Tada je već bilopodne, pa sam se morao vratiti u restoran ručati sa svojom obitelji. Dok samse pozdravljao, rekao mi je da se vratim nakon ručka. I jesam, a on me čekao,sa svojim ovcama i kozama koje su pasle oko njega. Naučio sam ga još petslova darija. Do kraja dana naučio ih je sve.

Sljedećeg dana opet smo se našli, pa sam ga pitao o njegovom životu.Rekao mi je da je Kuči. Ja sam njemu rekao da je moj djed davno bio Kuči ida je bio nomad. Bio je vrlo uzbuđen što to čuje. Odveo me do ruba gradagdje je njegova obitelj imala šatore i upoznao me s ocem, stričevima irođacima. Žena nisam vidio. Bilo mi je samo jedanaest godina, ali s obziromna to da mnogo mjeseci nismo imali previše hrane bio sam jako mršav, pasam se doimao viši. Žene su očito vidjele da sam stranac i sigurno supomislile da sam muškarac, jer sve su ušle u šatore.

Njegov otac zamolio me da ga upoznam sa svojim ocem, pa sam ga odveou restoran. Otac je razgovarao s njima na paštuu onako kao što to čine Kučiji,što znači jako glasno, kao da jedan na drugog viču umjesto da govore.Dječakov je otac bio vrlo sretan što čuje da otac tako govori. Upitao je ocaza njegove pretke i shvatio da su pradjedovi mog oca bili daleki rođacipradjedova tog čovjeka. Dakle, to je značilo da smo svi dio iste obitelji.

Otac i muškarac srdačno su se zagrlili. Zatim je čovjek poljubio mene isestre i rekao nam da ga zovemo striče, a moju je majku zvao »sestro«.Odmah nas je pozvao u svoj šator. Nije nam htio dopustiti da ni minute duljeostanemo u restoranu. Pomogao nam je da pokupimo svoje stvari. Satvremena poslije bilo smo u šatoru Kučija i pili zeleni čaj s više od stotinumuškaraca, žena i djece koji su nas promatrali.

U njihovim šatorima bilo je tamno. Bili su izrađeni od dlake crne koze

BalkanDownload

sabijene u file i rastegnute preko drvenog okvira koji se lako može skinuti,preklopiti i nositi na devinim leđima. Jedan šator može udomiti vrlo velikuobitelj. Tijekom dana pruža sjenu, noću se strane mogu spustiti i pružitizaštitu od hladnoće i vjetra.

Njihov život mjerio se stadima deva, ovaca i koza.Omar Kan upoznao je mene i stariju sestru s više od četrdesetero djece.

Nosili su poderanu, prljavu odjeću. Izgledali su kao da se mjesecima nisuprali. Rekao je drugoj djeci da smo njihovi rođaci. Pitao sam se koliko jošrođaka imam koje ne poznajem. Pronaći toliko rođaka s majčine strane uKunduzu bilo je veliko iznenađenje. Sad su ovdje bili svi ti rođaci Kučiji sočeve strane koji su nas gledali širom otvorenih očiju, no nisu ništa govorili.

Otac Omara Kana, Amir Kan, podignuo je nov šator i stavio sve našestvari unutra. Zatim je pozvao oca i mene u drugi veliki šator gdje smopronašli sve muškarce Kučije. Moj je otac rekao »Selam« i sve ih zagrlio.Učinio sam isto. Ocu su na glavi zavezali turban i dali mu ručno izrađenepapuče. Amir Kan meni je stavio na glavu izvezenu kapu i nazvao me KaisKan. A nekoliko sati poslije jeli smo s muškarcima Kučijima dok su majka isestre jele sa ženama u drugom šatoru.

Jeli smo njihov slatki kruh, začinjenu rižu, kebab i gusti jogurt. Vidio samda moji novi stričevi i rođaci jako vole meso. Amir Kan rekao je jednupaštunsku poslovicu dok su mu usta bila puna kebaba, »Čak je i zagorenomeso bolje od povrća«. Ostali su se nasmijali. Nakon večere pili smo zeleničaj i jeli sušenu dinju sve do ponoći. U svakoj rečenici koristili su poslovice.Neki su svoje rečenice počinjali stihom ili dva nekog poznatog pjesnika.

U ponoć smo otišli u naš šator gdje smo oko moje majke i sestara zateklimnogo njihovih žena. Majka im je prepričavala naša putovanja otkad smopobjegli iz Kabula.

Nekoliko minuta poslije svi su nas ostavili da spavamo. Majka je ugasilafenjer koji su nam dali, a zove se »uragan«, iako u Afganistanu nikad nismoimali uragan. Majka i otac spavali su u jednom kutu s malim bratom. Sestre

BalkanDownload

su spavale u drugom kutu, a ja sam spavao u svom. No ubrzo me je čitavotijelo počelo svrbjeti, kao da imam nekakvu reakciju na lijek. Otac je šapnuomajci da ga nešto grize. Sestre i ja viknuli smo da i nas nešto grize.

Upalio sam svjetiljku i pogledao noge. Vojska sićušnih sivkastih kukacabila je svuda po meni, skakali su i hopsali kao da igraju gursai. Brzo sam ihstresao sa sebe. Majka mi je rekla da svučem odjeću izvan šatora i ondje jeistresem. Izašao sam i strgnuo odjeću sa sebe. Minutu potom bio sam gol itresao je što sam jače mogao.

Čuo sam da se netko hihoće. Pogledao sam oko sebe, ali nisam vidionikog. Svi su šatori bili tamni i tihi, nebo je bilo prepuno zvijezda, ali nijebilo mjeseca. Opet sam začuo hihotanje dok sam nastavljao tresti odjeću.Ovog puta bilo je više od jednog glasa. Pogledao sam desno i nisam vidionikog. Zatim sam pogledao lijevo i ugledao skupinu djece kako se skrivajuiza šatora i smiju. Zaškiljio sam da vidim jesu li zaista ondje i pošao premanjima te vidio više od dvadesetero djece kao i Omara Kana kako zure u mojegolo tijelo. Brzo, bez zaustavljanja, utrčao sam u šator da se odjenem prijeulaska.

»Kog vraga radiš?« viknuo je otac.Vidio sam da majka i sestre zure u mene. Bio sam duboko posramljen i

brzo sam istrčao van kad sam čuo da se sestre smiju. Zatim su se kučijskadjeca počela hihotati i opet me gledati.

Krenuo sam prema njima, još uvijek gol, i stao pred njih s odjećomprebačenom preko ramena. Sad sam bio ljutit i nije me bilo briga tko megleda, iako je velika sramota biti gol pred drugom osobom.

»Čemu se smijete, k vragu?« pitao sam.Na sekundu su se utišali, a zatim su otrčali smijući se vrlo glasno.

Odjenuo sam se. Svrbež je na trenutak prestao, a ja sam se vratio u naš šatorpitajući se kako se suočiti s ocem, majkom i sestrama. Razmišljao sam odanu kad smo Vekil i ja zatekli Hadži Nura Šera nakon kupanja i kad smo muse rugali. Možda sam kažnjen zbog toga što sam se tada smijao.

BalkanDownload

»Koji je tvoj problem?« pitao je moj otac. »Dok sam tresao odjeću, punodjece me gledalo. Uspaničio sam se i bez razmišljanja utrčao unutra«, rekaosam.

»U redu, idi u krevet i spavaj. Sljedeći put pazi«, rekao je otac.Sestre su se još hihotale. Ljutito sam ih pogledao, izazivajući ih da se

ujutro usude zadirkivati me, pa su se počele otvoreno smijati. Otac je viknuona njih da umuknu, zbog čega su se smijale još glasnije.

Legao sam na krevet, ljutit i izgrižen, ali uskoro sam spavao. Bilo mi jedrago što djed nije ondje da me vidi. Salio bi se na račun te noći dovijeka.

Probudio sam se kasnije nego obično. Nije bilo nikog drugog u šatoru.Pronašao sam Omara Kana vani kako izdaje naredbe ostaloj djeci. Kad su medjeca ugledala, nasmijala su se. Pozdravio sam ih i pitao Omara Kana zasvoju obitelj. Najprije se nasmijao zbog protekle noći. Zatim mi je rekao daje moja obitelj na potoku i da se kupaju.

Pitao sam ga za kukce koji su me grizli.»To su buhe s ovaca i koza i deva«, rekao je. »Uskoro ćeš se naviknuti na

njih.«Naviknuti se na njih? pomislio sam. Kako se netko navikne na buhe?Otišao sam do obližnjeg potoka. Otac je bio u vodi u svom donjem rublju.

Prskao je naokolo kao da je u toploj kadi. Rekao mi je da uskočim. Svukaosam svu odjeću osim gaćica i uskočio. Bilo je ledeno i ja sam zacvilio. Otacse nasmijao kad sam izjurio iz vode van gdje mi je zbog vjetra bilo jošhladnije. Počeo sam drhtati. Stopala su mi bila blatnjava i nije bilo ručnika dase osušim.

Potražio sam oca da ga zamolim za njegov ručnik, ali više nije bio upotoku. Odjednom se našao iza mene i gurnuo me u vodu. Bilo je još hladnijenego prije. Otac je stajao nada mnom i smijao se dok sam ja drhtao.

»Sada si Kuči«, rekao je. »Pa moraš naučiti živjeti kao Kuči.« Udario samotvorenim dlanom po površini vode i bacio mu val ledene vode u lice.

BalkanDownload

Nasmijao se i skočio za mnom, dok sam se ja pokušavao iskobeljati. Kadsam ga šakom udario u lijevo rame, oči su mu bljesnule.

»Ok, sad ćemo biti boksači!« uzviknuo je i počeo odbijati svaki udarackoji sam mu uputio. Ponekad bih se spo taknuo unatrag kad bi me izravnopogodio. Smijao se. Ja sam se smijao. Opet je bio moj otac, ali sada nijepuštao da ga pobijedim. Kad sam se počeo umarati, zgrabio me i izvukao izvode, i to se pretvorilo u velik zagrljaj kakav od njega nisam dobiomjesecima.

Sat vremena poslije bili smo u šatoru i doručkovali. Imali smo čaja,mlijeka, maslaca, jogurta i kruha. Nakon doručka Omar Kan odveo me uprazan šator. Ondje je, na moje čuđenje, bila školska ploča i komad krede.Ostavio me, istrčao i triput zazviždao. Trenutak potom vratio se unutra s višeod dvadeset drugih dječaka. Svaki je imao bilježnicu i kemijsku olovku.Omar Kan me još jednom predstavio svojim rođacima - mojim rođacima,također - i rekao im da ću od danas biti njihov učitelj, Omar Kan naredio jesvima da sjednu u red na prašnjavo do. Zatim je rekao da napišem slovadarija na ploču.

Sve se dogodilo tako brzo da nisam imao prilike o tome razmisliti. Učiniosam što je tražio. Dječaci su postali jako tihi i počeli su prepisivati što samnapisao na ploču.

»Učitelju, što znače ovi znakovi?« upitao je dječak koji je bio stariji odmene.

Osjetio sam neobičnu plahost jer me nazvao »učiteljem«. Moj je otacučitelj. Nitko me nikad prije nije nazvao učiteljem. Pročistio sam grlo lažnimkašljem, a zatim sam rekao, »Ovo su slova jezika darija. Zajedno oni činealfabet. Ako ih naučite, znat ćete čitati i pisati.«

Izgovorio sam svako slovo. Ponovili su ih za mnom. Zatim sam provjeriosvačiju bilježnicu da vidim ima li grešaka. Sjetio sam se da je moj učiteljčinio isto meni i mojim kolegama iz razreda. Ali to je bilo u pravom razredu,gdje smo sjedili na stolcima i nosili čistu odjeću.

BalkanDownload

Njihov rukopis bio je neravan, ali ne širok. Većina je pisala vrlo sitno dauštede prostor u bilježnicama za sljedeće lekcije jer nisu često dobivalinovac za bilježnice i kemijske olovke.

Nekoliko sati poslije naše je predavanje završilo. Pomislio sam da bidjed, da je ovdje, bio jako ponosan na mene. Otrčao sam u naš šator rećimajci da sam sad učitelj. Majka je sjedila pred šatorom i muzla kravu. Biosam zgranut. Nikad prije nisam vidio majku da muze kravu. Pitao sam je kadje to naučila raditi. Nasmiješila se. »Prije otprilike dvadeset minuta!« Rođenaje u bogatoj obitelji gdje su takvu vrstu posla obavljali sluge.

Pogledala me iskosa, obraza naslonjenog na kravu i pitala, »Radim li todobro?«

»Ne, špricaš mlijeko po podu, a ne u posudu«, rekao sam.Pogledala je dolje i stala se smijati. Krava je nogom udarila posudu, a

mlijeko se prosulo na tlo gdje ga je žedna zemlja brzo popila. Krava je otišlakao da joj se ne sviđa što čuje naš smijeh. Možda je mislila da smo jeuvrijedili.

Žena iz plemena Kuči, koja je bila jako lijepa, sjedila je pored majke iljuljala veliku glinenu posudu. Na vrhu je imala mali otvor, pa nisam vidiounutra. U posudi je nešto glasno bućkalo. Pitao sam ženu što radi.

»To je sirutka, za ručak, jako dobro uspavljuje«, rekla je. »Ostatak ćemopojesti večeras«, rekla je, pokazujući glavom prema posudi.

Dok sam razgovarao s majkom, čuo sam kako mnogo djevojčica izgovara»Alef, bej, pej, tej, sej, jem, hej, kej, dal, zal, rej, zej...« To su bila prva slovadarijskog alfabeta. Zvuk je dolazio iz našeg šatora. Ušao sam i vidio starijusestru ispred ploče na kojoj je već bilo napisano deset slova darija.Izgovarala je slova, a kučijske su ih djevojčice ponavljale za njom. I moja jesestra postala učiteljica.

Od tog su trenutka sva djeca Kučija zvala moju sestru i mene učiteljima,iako je većina bila starija od nas.

BalkanDownload

Tjedan dan poslije moj razred i razred moje sestre održali su natjecanje učitanju i pisanju. Bile su to samo jednostavne riječi sa slovima koja sviznaju. Moj je razred pobijedio, a dva dana potom održali smo još jedno. Sadaje moj razred izgubio. Mali Kučiji postajali su svakoga dana sve bolji i bolji.Brzo su učili i crtali su slova u prašini kad god bi u danu imali slobodnusekundu. Održavali su vlastita natjecanja, jedan na jedan, i uskoro su, premdas mnogo pravopisnih pogrešaka, pisali riječi koje ih još nismo učili.

Mom je ocu bilo jako smiješno što ima toliko mnogo novih učitelja uobitelji. Svake noći pitao nas je što smo radili, ali nikad nam nije pokušavaoreći kako da radimo. U međuvremenu, pustio je bradu. Sada je uvijek nosioturban. Majka je počela nositi njihovu odjeću i nakit. Ponekad je nisammogao razabrati u skupini žena, dok je muzla ovce, koze i krave te strizalaovčju vunu. Otac je naučio kako prati vunu u rijeci, klati životinje i sjeći ihna komadiće za kuhanje ili prodaju seljanima.

Starija sestra i ja podučavali smo djecu, naše rođake, tri sata svakog jutra.Nakon toga, otišao bih s Omarom Kanom i drugim dječacima odvesti stadana pašnjake na obroncima. Starija bi sestra otišla na potok s drugimdjevojčicama napuniti krčage. Također je naučila raditi njihov vez. Već jeznala držati posudu s vodom na glavi bez pridržavanja rukama. Naučila je tou Taškurganu. Kući djevojčice bile su vrlo iznenađene kad su vidjele da točini kao i one.

Kad bi otac otišao s muškarcima, majka bila sa ženama a starija sestraotišla po vodu s djevojčicama, moj je zadatak bio brinuti se za mlađe sestre ibrata. Jedna sestra je bila sretna kad je bila sama. Bila bi pored mene satima,ali jedva bih znao za nju. Nije mnogo govorila, nije se žalila ni na što i nikadnije plakala da nešto dobije.

Druga sestra, pak, plakala bi satima kad ne bi dobila što želi. Nije sebojala nikog, ni majke ni oca. Samo bi uporno plakala sve dok netko ne biriješio njezin problem. Zatim bi postala srdačna i ne bi odlazila od te osobe.

Moj je brat uvijek bio jako tih. Oboje roditelja ga je voljelo jer je imao

BalkanDownload

jako mekane obraze. Nikad se nije previše udaljavao do majke.Prvog petka kad smo bili s Kučijima, Omar Kan je rekao da bismo trebali

otići na rijeku i uloviti ribu.»Imaš li udice?« pitao sam.»Ne trebaju nam udice«, rekao je.»Koristiš li mrežu?« upitao sam.»Ne«, odgovorio je.»Pa kako onda loviš ribu?« pitao sam.»Generatorom«, rekao je.Nisam imao pojma o čemu govori.»To je trik Kučija. Pokazat ću ti ga, ali moraš mi pomoći odnijeti ovaj

generator na rijeku, rekao je.Generator je bio težak. Bilo je teško odnijeti ga do rijeke. U

međuvremenu, ostali su Kuči dječaci bili sa stokom na pašnjacima poobroncima.

Stavili smo generator na ravnu stijenu četrdesetak metara od rijeke. OmarKan spojio je jedan kraj žice na generator, a drugi kraj za granu stabla poredrijeke. Nekoliko minuta poslije došli su svi stričevi.

Odnijeli su mnogo velikog kamenja do sredine rijeke. Dva sata potom narijeci je bila brana.

Svi su izašli iz rijeke. Jedan stric upalio je generator. Drugi je spustio krajžice u rijeku. Generator je malo zabrektao i stao. Nisam znao što se događasve dok nisam pogledao rijeku i vidio da je puna ribe koja pluta po površini.Sve ih je ubila struja. Omar Kan i njegovi stričevi uskočili su u vodu i počelibacati ribu na obalu. Mi ostali počeli smo je skupljati. Pola sata poslije imalismo četiri velike vreće ribe na konjskim leđima i odnijeli smo ih u šatore zariblju gozbu petkom.

Sljedećeg petka nismo imali goriva za generator, ali Omar Kan me zamolio

BalkanDownload

da svakako odem s njim u ribolov.»Kako ćeš danas loviti ribu?« pitao sam.»Danas ću ti pokazati još jedan kučijski trik«, rekao je.Svi smo se skrili iza velike stijene koja je bila stotinjak metara od rijeke.

Jedan stric izvadio je granatu iz džepa. Izvukao je osigurač i granatu bacio urijeku.

Nekoliko sekundi potom voda je poprskala čitavu riječnu obalukomadićima pijeska, šljunka i ribe koji su letjeli u zrak. Rijeka je posivjelakad su stotine riba isplivale na površinu. Čekali smo još nekoliko minuta dase šljunak u rijeci slegne. Zatim su Omar Kan i naši stričevi uskočili u vodukako bi ribu izvadili na obalu. Sada je to bilo pet velikih vreća koje smostavili na konja. Nekoliko sati potom imali smo još jednu riblju gozbu.

Trećeg petka bio je to još jedan trik.Granata je potpuno uništila branu od prethodnog tjedna, pa nam je trebalo

oko tri sata da zapriječimo tok. Zatim su došli stričevi s konjem koji je nosioveliku vreću natrijeva hidroksida i drugu vreću punu praznih boca. Stričevi iOmar napunili su boce natrijevim hidroksidom, a zatim smo čučnuli iza oneiste velike stijene i boce bacili u rijeku. Kad bi boca dotaknula vodu,eksplodirala je kao bomba. Opet smo se vratili u šatore s pet velikih vrećaribe.

Svatko je morao očistiti svoju ribu i skuhati je. Kučiji su koristili samodeterdžent za pranje odjeće u prahu za pranje ruku, a smrdio je gore od ribe.Vidio sam kako Omar Kan trlja ruke limunom i narančom da odstrani mirisribe. Naravno, to je bio još jedan njihov trik.

Proveli smo više od mjesec dana kampirajući s Kučijima u Samanganu.Proljetne kiše su prestale, a pašnjaci na obroncima postajali su smeđi. Nijeostalo dovoljno trave za stada. U petak navečer četvrtog tjedna Amir Kan jerekao da će se do ponedjeljka preseliti u Mazar, a zatim u Andkhoi gdjemogu pronaći svježe travnjake za stada.

BalkanDownload

Auto nam još nije bio popravljen, pa smo morali čekati još mjesec dana.No, otac nije imao dovoljno novca da nas prehrani i unajmi sobu na mjesecdana. Otac je zaključio da bismo trebali otići s Kučijima do Mazara. Ondjećemo majka, sestre i ja ostati kod tete, a otac će se vratiti u Samangan ipopraviti auto. Pridružit će nam se čim bude popravljen, a zatim ćemozajedno otići u Kabul.

U nedjelju navečer našeg petog tjedna, Kučiji su pokupili svoje stvari.Rano sljedećeg jutra krenuli smo natrag prema Mazaru. Iako smo se htjeliuputiti kući u Kabul, bili smo uzbuđeni što putujemo s karavanom.

Karavana se sporo kretala, ogromne dlakave deve gegale su se nizstjenovite obronke, a slijedile su ih ovce, koze i psi čuvari bijesnog pogleda.Muškarci, visoki, mršavi i strastveni, hodah su ponosno naprijed-natrag međusvojim stadima i stokom. Na ramenima su nosili puške. Ponekad biodjednom tišinu razbile grube riječi goniča deva koji je govorio žargonompoznatim samo onima njegove profesije i njegovim devama.

I na početku i na kraju karavane, žene su hodale neogrnute, prezirućivelove, bezbrižno pored svojih deva. Bile su lijepe i eterične kao stareromantične slike. Zbog njih je pjesnik Paštun u meni radio prekovremeno.Neke su imale crne oči, tamnu put i vrane kose. Druge su bile svjetlopute,plavih očiju, zlatne ili crvene kose. Sunce i vjetar dali su im rumene obraze iusne koje su naglašavale njihove tamne crne haljine.

Najmanja djeca, stara dvije ili tri godine, bila su privezana između dvijegrbe baktrijskih deva. Dok su se deve lagano drmusale, djeca su spavala usjedećem položaju. Povremeno bi neko dijete zacviljelo, ali uskoro bi gauspavao topot devinih kopita i zveckanje zvona obješenih o devine dugevratove. Starija djeca hodala uz uz jednogrbe deve, no kad bi se umorila,popela bi se poput majmuna na leđa deva koje su koračale. Zatim bi sesmjestila ispred grbe i zadrijemala.

Povremeno, neka novorođena deva prišla bi odostraga i ponjušila svojumajku, a njezino vuneno tijelo bilo bi u neobičnoj suprotnosti s dugačkim,

BalkanDownload

nestabilnim, tankim nogama.

Kučiji su sve što su imali nosili sa sobom. Živjeli su vrlo jednostavno, aline siromašno, i imali su mnogo bogato obojenih sagova koje su sami izradili,s velikim tradicionalnim geometrijskim uzorcima. Zahvaljujući svomšegrtovanju u Mazaru vidio sam da su koristili mnogo biljnih boja i da sumeki poput baršuna. Ti su sagovi bili u zavežljaju zajedno sa šatorima ipriborom za kuhanje i prebačeni preko deva. Iz daljine deve su izgledale kaoda skakuću poput velikih krpenih lutki.

Nomadski život navikavao nas je na teškoće, snažio i učio hrabrosti.Hodali smo šest sati i potom stali radi ručka. Zatim bismo ponovno krenulisve dok se nije približio sumrak. Sad sam shvaćao zašto je djed bio tolikozaljubljen u način na koji su živjeli Kučiji. Kao što je rekao, »Bezbrižno je,sigurno i pronalazi ono najbolje u svakom godišnjem dobu na način kojinikad ne može biti monoton kao u Kabulu.«

Hodao sam ispred stada ovaca, koza, deva, konja i magaraca s ocem idrugim muškarcima Kučijima. Vrlo su glasno govorili paštu, kao da su svigluhi. Pitao sam oca zašto govore tako glasno. Rekao je, »Tako govoreKučiji.«

Zatim sam proveo neko vrijeme s rođacima koji su bili izgubljeni u prašiniizmeđu ovaca i koza. Svi su imali štap u rukama. Zatim sam otišao vidjetisestre. Njihove šarene suknje i izvezene jakne bile su prekrivene slojemprašine, što ih je pretvorilo u zagasite boje muške odjeće. Kad su medjevojčice Kučija ugledale, prestale su govoriti i bijesno su me gledale kakobi mi dale do znanja da tu nisam dobrodošao. Bio sam njihov rođak, noKučiji imaju stroga pravila o odnosu muškaraca sa ženama i o odnosudječaka s djevojčicama koja sam još učio. Nakon što sam otišao od njih,opet su počele međusobno razgovarati.

Moja je majka uvijek bila straga, kašljala je i kihala od prašine. Nijemogla hodati brzo kao ostali. Nije imala odgovarajuće cipele, samo sandale.Od suhog zraka i prašine pucale su joj pete. Ponekad bi jahala jednogrbu

BalkanDownload

devu. Svi su zurili u nju kao da nešto čini pogrešno jer to čine samo maladjeca. Njezina bijela koža postajala je tamna od sunca, ali zbog prašineizgledala je kao da je stavila glavu u vreću brašna.

Kad bi sunce zašlo za planinu, stali bismo gdje god bi bili, jednom na rubuplanine, jedan dan u pustinji, a jedan dan u zelenoj dolini pored sela. U manjeod sat vremena nekoliko Kučija moglo je postaviti nekoliko šatora, a žene biza to vrijeme počele pripremati večeru. Neke su dojile djecu dok su kuhale.Nekoliko sati poslije prekrila bi nas tama, osim ondje gdje je zvjezdano nebos polumjesecom bacalo svjetlost prema nama.

Svake smo noći imali tri velika krijesa, jedan za muškarce, jedan za žene,a jedan za djecu. Povremeno, vatra bi zapucketala i oslobodila bi se jednaiskra.

Mladi su bili zauzeti kuhanjem vode za čaj, a ispijali su ga muškarcinaslonjeni na goleme jastuke. Voljeli su piti čaj kao i moji stričevi i strine,iskapili bi nekoliko šalica, jednu za drugom, u nekoliko minuta.

To su bili društveni ljudi koji silno vole piknike i gozbe. Kuči žene čestosu kuhale čorbu, mesnu juhu punu mrkve, krumpira, repe, začina i punosušenih ili svježih feferona. Kad bi ljudi iz grada došli u tabor kupitiživotinje, kožu ili runo, kuhar bi samo dodao nekoliko šalica vode u lonac,pustio da uzavre i bilo bi dovoljno da se posluže i gosti. Kad bi je jeli,natrgali bi nan na manje komadiće i stavili ih u veliku zdjelu. Žena koja bitog dana bila zadužena za kuhanje prelila bi čorbu preko kruha. Pet do desetljudi jelo bi iz jedne zdjele. Ako ne bih jeo brzo, uspio bih pojesti moždasamo zalogaj ili dva prije nego što bi se zdjela ispraznila. Zatim bih se moraonajesti kruha i jogurta, sirutke ili kuruta, sušenog sira koji je tvrd i kiseo, aKučiji ga uvijek nose sa sobom.

Noću bi žene ponekad pripravljale kebab ili rižu s janjetinom. Nisu čistilerižu prije kuhanja, Svaki put kad bih zagrizao, pijesak bi mi škripao međuzubima ili bih se ulovio kako žvačem kamenčić. Nekoliko puta moj se otacnašalio, »Pijesak i oblutci su dobro skuhani, ali zašto ima i riže?« Muškarcibi se nasmijali i hvalili se, »Želudac Kučija može probaviti i željezo.«

BalkanDownload

Bio sam zahvalan na hrani koju su nam Kučiji davali, ali nije mi se sviđalojesti toliko mesa. Često bih narezao luk na sitne komadiće, pomiješao ga sjogurtom i pojeo s kruhom, a ostali bi ispružili ruke i pojeli namočeni nan izvelike zdjele.

Nakon večere dva bi muškarca zasvirala bubnjeve, a ostali muškarcizaplesali bi atan.

Čitavu noć proveli bi uživajući u međusobnom druženju, u pjesmi i plesu.Ponekad bi spojili i niz žarulja na generator, pa bi pustinjska noć oživjelaelektričnim svjetlom. Žene bi nastavile dokasna kuhati.

Na kraju bismo otišli u šatore i zaspali. Stada su spavala vani, a psičuvari bijesna pogleda ostali bi na oprezu.

Tri tjedna poslije, kasno jednog ponedjeljka popodne, stigli smo u Mazar.Ostavili smo otvorena prostranstva, a naš red deva slio se u grad po glavnojcesti. Kad smo stigli do svetišta Hazret-i Alija karavana je nakratko zastalada se ljudi mogu otići pomoliti. Nakon molitve, otac je rekao Amir-kanu dane možemo dalje s njima i da ih ondje moramo napustiti.

Amir-kan je bio jako nesretan kad je to čuo, ali se na silu nasmiješio. I oni ostali znali su da ćemo ih ostaviti u Mazaru, ali nitko od nas nije o tomeželio razmišljati ni govoriti, »Uvijek ćemo pamtiti ovu divnu uspomenu naboravak kod tebe i tvoje srdačne obitelji«, rekao je otac dok je Amir-kanagrlio za oproštaj, »I uvijek ćemo biti zahvalni na tvojem gostoprimstvu iiskrenosti.«

»I mi ćemo pamtiti tebe i tvoju obitelj kao jednu od lijepih uspomena«,rekao je Amir-kan. »Nemoj zaboraviti posjetiti nas u Džalalabadu na zimu.Molim te, povedi i svog oca.«

U Džalalabadu je toplo cijele godine. Ondje Kučiji imaju stalan dom.Zatim je otac zagrlio ostale Kučije, jednog po jednog, i oprostio se.

Opet sam učinio kao i on, kao i kad smo ih prvi put sreli. No, ovog putaznali smo sva njihova imena. Znali smo tko najbolje pleše, tko pripovijeda

BalkanDownload

najbolje priče, tko najbolje priprema kebab, a tko je pjesnik.Moja majka i sestre izljubile su žene. Otac i ja smo im mahnuli za

oproštaj s primjerene udaljenosti.Zatim sam otišao k svojim muškim rođacima. Najprije sam zagrlio Omar-

kana, a zatim i ostale. Omar-kan mi je pružio ručno izrađenu omotnicu izamolio da je ne otvorim sve do sljedećeg dana. Obećao sam da neću. Zatimsu mi i ostali dječaci pružili omotnice i sramežljivo se oprostili. Pokušali suse brzo maknuti iz vida. Oproštaji im uopće nisu dobro išli. Ruke su mi bilepune njihovih omotnica.

Primijetio sam da je starija sestra okružena grupom djevojčica koje su jojdavale svoj nakit i ljubile je za oproštaj. Grlile su je vrlo nježno, a zatim sujedna po jedna nestale u prašini stada.

Stajali smo pored ceste ispred svetišta i njegovih tornjeva s plavimpločicama te ih promatrali dok su odlazili sve dalje, sve dok nisu nestali izvida. Što su dalje odlazili, osjećao sam im se bliži.

Moj je otac žalosno rekao, »Nastavit će hodati po istim stazama kojima sunaši preci stoljećima išli. Da je barem tata ovdje.« Nismo rekli ništa. Staviosam ručno izrađene omotnice u džep dok smo ulazili u taksi. Ali nije biodobar osjećaj voziti se u taksiju, nekako. Htio sam potrčati za rođacima. Htiosam im doviknuti da me povedu sa sobom.

Nekoliko minuta poslije bili smo u tetinoj kući. Bila je vrlo sretna što nasopet vidi, ali i vrlo iznenađena. Nismo imali načina javiti joj što nam sedogodilo ni da ćemo se vratiti u njezinu kuću. Koliko god bila sretna, nijenam dopustila otići u njezinu sobu jer smo bili prašnjavi, prljavi i puni buha.Donijela nam je čaj u dvorište. Nakon što smo popili po šalicu, poslala nas jejedno po jedno u kupaonicu na tuširanje, pronašla nam čistu odjeću i ono štosmo nosili na sebi poslala na pranje. A onda nas je pustila da uđemo.

Nakon što sam se istuširao, otrčao sam u susjednu kuću pozdraviti svojuučiteljicu. Pokucao sam na vrata nekoliko puta, ali nitko nije otvorio. Zatimsam ih gurnuo i ušao u dvorište. Sve su sobe bile prazne. Nije bilo nikoga.

BalkanDownload

Prestrašen, otrčao sam natrag u kuću pitati tetu što im se dogodilo. Rekla mije da su nekoliko tjedana prije otišli u Tadžikistan. Tadžikistan! Bio samošamućen od iznenađenja. Kako ću pronaći svoju učiteljicu u Tadžikistanu?

Teta je otišla u svoju spavaću sobu i vratila se s malim paketom.»Ostavila ti je ovo«, rekla je.Čak i prije nego što sam ga otvorio, znao sam što je. Pogledao sam je vrlo

pažljivo. Bila je to kuka za tkanje moje učiteljice. Vidio sam njezinu ljepotuu toj kuki, podsjećala me na njezin osmijeh i oči koje su se punile suzamakad se opraštala.

Poljubio sam kuku. Mirisala je na njezin parfem. Zaplakao sam, a danisam znao zašto plačem. Teta me poljubila u čelo, obgrlila mi glavu i rekla,»I ona je voljela tebe, ali bila je njezina odluka da odu u Tadžikistan.Uvjerila je obitelj da napuste Afganistan, a njena je obitelj uvijek sluša.Vjeruju da uvijek ima pravo kad donese odluku.«

»Ona nije obična osoba«, progunđao sam, a zatim sam postavio teti mnogopitanja o tome zašto bi moja učiteljica željela da se njezina obitelj preseli.Ali ni teta ni bilo tko u njezinoj obitelji nije znao odgovor.

Umotao sam kuku u rubac od čiste svile koji sam kupio na bazaru uMazaru kad sam bio ondje nekoliko mjeseci prije i stavio je u kovčeg sostalim posebnim stvarima koje sam pronašao na svim tim različitimmjestima na kojima smo bili.

Te sam noći otišao spavati vrlo rano, a u snovima sam vidio svojuučiteljicu. Vidio sam i Omar-kana i prijatelja budističkog redovnika uBamijanu, i Hamzu i ostale prijatelje u Taškurganu. I Vekil je bio ondje. Svismo bili zajedno.

Probudio sam se rano ujutro, svi drugi još su spavali. Počeo sam čitatipisma koja su mi dali moji rođaci Kučiji. Počeo sam s pismom Omar-kana.On mi je bio najdraži, onaj kojeg sam najbolje razumio. Naučio sam mnogo iznjegove ljubavi prema životu.

BalkanDownload

Dragi moj najbolji prijatelju i ljubazni rođače,

uvijek ću te se sjećati u krletci svog srca jer si mi dao oči davidim svoj put. Dok te nisam upoznao, uvijek sam mislio da živimu mraku, a od trenutka kad sam te upoznao, pronašao sam svojesvjetlo.

Zapalio si svijeću u meni. Njena svjetlost može mi pokazatimoj put, a to svjetlo uvijek će me podsjećati na tebe.

S poštovanjem, Omar Kan

Pročitao sam pismo nekoliko puta. Omar-kan je, shvatio sam, pjesnik, kaoi stočar. Ono što je smatrao svjetlom bilo je znati čitati i pisati.

Otvorio sam drugo pismo, koje je bilo od Aaron-kana. Aaron-kan bio jetamnoput i mršav, očiju izbuljenih kao u raka. Govorio je brzo, napola gutaoriječi i kriomice pogledavao kao da kani pobjeći i skriti se. Kad je biouzbuđen, činilo se da mu i same očne jabučice podrhtavaju.

Znanje je svijeća života, a ti si mi dao svijeću koju mogu koristitiostatak svog života. Ne znam kako izraziti zahvalnost zadragocjeni poklon koji si mi dao, ali vjerujem da ću te jednog danasresti i dati poklon vrijedan davanja. Ako ne na ovom svijetu, nasljedećem, jer vjerujemo da je ovaj svijet most prema sljedećem.

Srdačni pozdravi, Aaron-kan

Treće je pismo bilo od Solomon-kana. On je bio tih i imao je očevukombinaciju tužnih očiju i pobjedonosnog osmijeha, iako su mu zubi bili jakoružni. Virili su iz usta i u gornjoj čeljusti rasli u dva reda. Zato je uvijek biozauzet, prsti su mu stalno bili u ustima jer je pokušavao olabaviti i izvućizube iz stražnjeg reda. Pokorno bi dopustio svima koji su željeli da mu staveprste u usta i opipaju zube. Našao sam malo toga zajedničkog o čemu bismo

BalkanDownload

mogli razgovarati. Uvijek je sjedio sam u nekom tamnom kutku šatora ili biprovodio večeri na obroncima.

Ipak, bilo je ugodno sjediti pored njega na velikoj stijeni i ne govoriti ništačitav sat, promatrati vrane kako kruže oko krova šatora u crvenom odsjajuzalaska sunca. Ptice su uzlijetale i ponirale, a zatim bi najednom rasprostrlecrnu mrežu preko neba koje je blijedjelo i nestale, ostavljajući za sobomneizmjernu prazninu. Kad bismo promatrali takvo što, nismo imali željurazgovarati jer su nam srca bila puna radosti od tog prizora.

Moj dragi rođače,

znanje je ono dragocjeno bogatstvo s kojim se ništa ne možeusporediti. Dao si mi to bogatstvo, a ja ti nisam dao ništa osimtišine. Znam da si shvatio tajnu iza tišine. To je bilo sve što sam timogao zasad pružiti. Nadam se da ćemo se opet sresti i više togarazmijeniti.

Najbolje želje, Solomon-kan

Jedno po jedno, sve sam ih pročitao. U pismima je bilo mnogo pravopisnihpogrešaka, mnogo pogrešno napisanih riječi, velikih i neurednih, ali sva samih mogao pročitati i razumjeti. Uz vježbu rođaci će se popraviti, složili smose starija sestra i ja. Tako smo naučili dari. Ono što me dirnulo bilo je kakoje njihovo pisanje kreativno i kako je puno slika. A kad sam dovršio čitanje,čitao sam ili ispočetka, stalno.

Sljedećeg dana otišao sam do svetišta Hazret-i Alija i našao se sprijateljima s kojima sam igrao gursai. Svi su bili zapanjeni kad sam imispričao o životu s Kučijima. Dok sam bio u hramu, molio sam Boga da čuvamoju učiteljicu, gdje god bila. Otac je proveo s nama tjedan dana u Mazaru, azatim je odlučio otići u Samangan po naš auto, koji je sad već trebao bitipopravljen. Odmah će se vratiti u Mazar i odvesti nas u Kabul. Činilo se da

BalkanDownload

primirje većinom traje, prema izvještajima koje je otac čuo na BBC-ju. Nijebilo ozbiljnih sukoba tih tjedana koje smo proveli s Kučijima. Moji suroditelji smatrali da je sigurno vratiti se kući. Nakon gotovo godine danalutanja, opet su se htjeli smiriti.

Više nije bilo govora, barem zasad, o odlasku u drugu zemlju. Bio samrazočaran. Mislio sam da ću možda potražiti svoju učiteljicu. Ali očajničkimi je nedostajao Vekil. Nije došao u Mazar kao što je obećao. No, shvaćaosam kako je teško putovati.

Čekali smo oca tri dana, ali nije došao. Četvrtog dana teta nas je upoznalasa susjedom koji je bio pilot helikoptera.

Rekao nam je da sljedećeg dana ima let za Kabul. Ako želimo, povest ćenas. To mi je zvučalo kao dobra zamisao, ali željeli smo pričekati oca, daodemo svi zajedno.

Majka, teta i njen muž razgovarali su o tome duboko u noć, a ja samslušao iz kreveta.

Teta je rekla, »Ako ga budeš čekala da idete zajedno u Kabul, možda ćese na putu auto opet pokvariti. Možda će trajati danima da se popravi. Zatimvas siroti čovjek treba sve sa sobom nekamo odvući, a znaš da nema novca.Ali ako se auto pokvari, pronaći će način da ga popravi, ili će ga jednostavnoostaviti i sam doći u Kabul.«

Konačno, oko ponoći, majka je pristala, iako nevoljko. Prije nego što sestigla predomisliti, teta je odmah otišla k susjedu koji nas je ponudio odvesti.Povela me sa sobom dok je majka počela prikupljati ono malo stvari što smoimali te pokucala na susjedova vrata i probudila ga.

Teta se ispričala i rekla mu da nas sutra treba pokupiti prije odlaska naaerodrom. Pospano se nasmiješio, kimnuo i zatvorio vrata.

Sljedećeg jutra majka, sestre, brat i ja ukrcali smo se u helikopter bez oca.Kabina je bila puna nara u velikim vrećama. Jeli smo ga dok smo gledahdolje prema gorju Hindukušu koje smo prešli već tri puta, polako, u strahu i

BalkanDownload

nadi. Za pedeset minuta bili smo na kabulskom aerodromu. Uzeli smo taksi ipola sata poslije bili smo u Nobordži. Nitko nije znao da dolazimo. Ni saminismo znali.

Dok smo ulazili kroz vanjsku kapiju u vrt, pored teških drvenih vrata udvorište, nekoliko rođaka nas je ugledalo, zatim i njihove majke, a potom imoji stričevi. Stali su vikati i trčati prema nama. Stigli smo tek do visokogstabla akacije kad su nas potpuno okružili.

Tada sam ugledao Vekila. Izašao je iz jedne sobe na gornjem katu kako bividio što se zbiva. Trenutak ili dva, stajao je mirno dok su nas naši rođacigrlili i ljubili, a ostali su još trčali iz svojih soba kad su čuli vijesti. Zatim jepojurio prema vratima i niza stube poput zmaja koji se sprema presjećidrugog i potrčao preko dvorišta k nama.

Bio sam toliko sretan što opet vidim Vekila. U godinu dana koliko ganisam vidio, izgubio je malo na težini i izgledao je mršav i malo viši, ali licemu je blistalo od sreće. Osjetio sam da osjeća valove olakšanja, kao suhazemlja nakon kiše. Ali svoje osjećaje nije mogao izraziti riječima.

Zagrlio je moje sestre i majku, ali kad je došao do mene, dodirnuo mi jerame i rekao, »Hej, gdje si, k vragu, bio?« Svi su nas promatrali. »To je svešto znaš reći?« pitao sam razočarano dok su se osjećaji kovitlali u meni.

Više nije mogao zadržavati suze, a ni ja se nisam sramio pustiti svoje.Zagrlio me dok sam se ja tiho tresao od jecaja i još čvršće stisnuo rukama.Konačno je skupio dovoljno daha i rekao, »Toliko sam se brinuo da vam senešto dogodilo. Rekli ste da vas neće biti mjesec dana. A prošla je zamalogodina.« Obrisao je oči.

Nisam mu mogao odgovoriti. Grlo mi je još bilo stisnuto. Htio sam vidjetidjeda. Bio je u kući i još nije izašao. Vekil me odveo u sobu na gornjem katugdje je sjedio sa svoja dva prijatelja. Kad sam ga ugledao kroz vrata, pritrčaosam k njemu i stao ga ljubiti po licu i grliti ga nekoliko minuta bez riječi.

BalkanDownload

Nisam ga htio pogledati u lice jer su mi oči bile pune suza, a nisam želio daih vidi. Srce mi je udaralo, a jako sam se trudio ne zaplakati naglas. Djed nijeništa rekao, samo me držao među svojim velikim rukama.

Nakon nekog vremena, djed je rekao, »Hej, Gorbačov, kako si došaoovamo?«

Odmaknuo sam se od njega da ga pogledam u lice. Službeno sam mupoljubio ruke i uspio reći, »Svi smo došli helikopterom. Ostali su dolje.«Imao sam osjećaj da se gušim kad sam progovorio i nisam mogao reći ništaviše.

Djedove su oči sada bile pune suza kao i moje. »Zagrli me još jednom«,rekao je, možda jer nije želio da to vidim.

Pokušavajući se našaliti, rekao je, »Nisi pozdravio moje prijatelje. Jesi lizaboravio na bonton?« Maknuo sam ruke s njegova vrata i rekao im »Selam«,ali to je zvučalo kao cvilež. Jedan od njih brisao je suze rubom turbana.

U tom trenutku ušli su majka i ostali. Prvi put mi je bilo drago što su sviondje s nama. Obično sam htio biti taj koji će s djedom razgovarati satimabez prekida. Ali tog dana nisam mogao. Majka je poljubila djedove ruke, aon nju u glavu. Zatim je djed upitao za oca.

Sjela je pored njega i sve mu ispričala, dok su nam strine donosile čaj, amajka je svima dala darove, koje su činili samo okrugla lepinja iz Mazara islatkiši koje smo odnijeli u svetište na blagoslov. Nakon sat vremena, dok suodrasli i dalje razgovarali, izašao sam iz sobe i zatekao Vekila samog uhodniku kako plače. Zbog toga sam i ja opet počeo. Zatim smo se obojicastali smijati. To je bio dan kad nikog nije bilo sram plakati. Razbili bismo nosbilo kome tko bi išta rekao.

Prije kraja dana sve je bilo kao i uvijek. Obojica smo imali mnogo togareći jedan drugom. Imao je pet dobrih zmajeva za mene. Na jednom je pisalomoje ime. Sam ga je izradio za mene. Rekao je da ga je puštao i njimepresjekao mnogo drugih zmajeva. Rekao je da se djeca iz susjedstva boje tog

BalkanDownload

zmaja.Tako me učinio slavnim u Kart-e-Parvanu. Svako dijete u gradu mislilo je

da ja upravljam tim zmajem i da ih sve siječem. Ali to je bio Vekil. Bilo jevrlo zagonetno što me djeca iz susjedstva nikada nisu vidjela vani, a svakogbi dana vidjeli mog zmaja visoko na nebu kako ponosno leti i siječe drugezmajeve koji su se pokušavali izdignuti malo više od moga.

Sljedećeg dana kad sam izašao kupiti kruha za doručak, sva su me djecakriomice gledala i došaptavala se, »Evo ga, evo ga. ›Qais, Okrutni Rezač‹.«Pretvarao sam se da ih ne čujem. Hodao sam pored njih i držao glavu visokokao tiranin.

Dao sam Vekilu neko kamenje koje sam skupio kod Bude u Bamijanu.Morao sam mu objasniti sve o Budi i zašto smatram da je to kamenjedragocjeno. Mislio je da se šalim kad sam mu ga dao, ali nakon što sam muispričao o Budi i životu u špilji iza njegove glave te poznanstvu sredovnikom, nije ga htio uzeti. Smatrao je da su dio uspomene na mojupustolovinu i da ga trebam zadržati. Rekao sam mu da je on padišah, kraljsvih mojih uspomena i da bi ih trebao uzeti.

Pet dana poslije kući je došao moj otac, autom koji je sada dobro vozio.Opet smo bili svi zajedno. Svi smo pokušavali dobro živjeti. Činilo se da jerat u Kabulu završio. Ali nismo živjeli u svojoj kući koja je ležala uruševinama s druge strane brda. Još uvijek smo bili izbjeglice u utvrdi sdevet kula Hadži Nur Šera kojoj je ostala samo jedna kula.

Dok nas nije bilo, djed je razmišljao o tome da rasprši svoje sinove, pa daako rat opet počne, ne budemo svi na istome mjestu i da možemo potražitipomoć jedni od drugih u drugim dijelovima grada. Već su neko vrijeme željeliotići iz utvrde, ali čekali su da se prije nego što odu vrati moj otac. Sada su,jedan po jedan, napustili utvrdu.

Jedan je poveo ženu i djecu i uselio se k svojem puncu u četvrtTaimaskan u sjeverozapadnom dijelu Kabula. Drugi stric dijelio je kuću sa

BalkanDownload

svojim šogorom u Parvan Sehu, nedaleko od Kart-e-Parvana. Treći je otišaoživjeti u Hair Khanu s prijateljem.

Tjedan dana nakon našeg povratka, djed se preselio u Makrojan knajstarijoj kćerki koja je sad bila udovica. Primirje je trajalo tada već više odmjesec dana, a ljudi su se počeli nadati da će biti trajno.

Makrojan je bio dio sa zgrama od pet ili šest katova koje su izgradili Rusikada su došli kao prijatelji. Sad ga je kontrolirao jedan ratni zapovjednik čijisu vojnici ondje silovali mnogo mladih djevojaka te pljačkali ljudima kuće iponekad ubijali. Očeva sestra živjela je ondje mnogo godina, ali počela sebojati biti sama.

Njezin muž smaknut je za vrijeme kratkotrajnog komunističkogpredsjedništva Hafizulaha Amina, kojeg se sad nitko više ne sjeća. Ali bio jena vlasti dovoljno da ubije mnogo najbolje obrazovanih Afganistanaca.Jednog dana, teta je na radiju čula ime svog muža kao jednog od onih koji suočišćeni. Razlog nije nikada objavljen.

Iako je nakon toga imala mnogo prosaca nikad se nije preudala, a živjelaje sa svojom kćerkom i bratom, mojim najmlađim stricem. Bio je samo malostariji od Vekila, pa smo ga više smatrali rođakom. Djed je smatrao da trebabiti sa svojom kćerkom sve dok situacija u Makrojanu bude loša.

Gdje god je djed živio, ondje je htjela biti i Vekilova majka. Djed joj jerekao da ostane u Kala-e-Nobordži s nama ostalima, iako je osobito on volionjenu kuhinju. Ali inzistirala je na tome da pođe s njim u Makrojan. Kao imoje neudane tete. Sve su htjele biti sa svojom najstarijom sestrom, koja imje bila poput druge majke.

Sada, po prvi put u Kabulu, živjeli smo bez djeda i bez Vekila. Otkad supočeli sukobi, ništa nije imalo smisla. Nikad ne bih mogao zamisliti da ćemomorati napustiti djedovu kuću. A sada, nakon toliko mjeseci daleko, životbez djeda i Vekila imao je najmanje smisla od svega.

Velika blatna utvrda bila je jako prazna. Noću, kad bi vjetar šibao velika

BalkanDownload

stabla i grmove jorgovana u dvorištu, proizvodila je usamljen, ponekad izastrašujuć zvuk. Vani su psi zavijali na izbrazdanoj cesti. Kala-e-Nobordžaviše nije izgledala kao čarobno mjesto kao prvog dana kad smo došli.

Mislio sam na svoje prijatelje u Taškurganu, na Kučije, na redovnika uBamijanu i svoju učiteljicu u Mazaru, na djecu u hramu. A najviše, misliosam na Vekila. Čekao sam tako dugo da ga opet vidim, a sad je bio na drugojstrani grada.

Budući da je bio malo stariji, smio je petkom sam dolaziti iz Makrojana uKala-e-Nobordžu. Nekoliko sljedećih mjeseci primirje je trajalo, pa bi došaogotovo svakog petka prije podne. Sat vremena sjedio bi s mojim roditeljima irazgovarao s njima. Zatim bismo ostatak dana on i ja puštali zmajeve. No,uvijek bi se morao vratiti kući prije mraka, što je značilo da je propuštaonajbolji vjetar za zmajeve, u sumrak.

Ponekad bi s nama proveo noć, ali uglavnom bi se vratio kući jer je bionajmlađi dječak u čitavoj obitelji u Makrojanu i bio je njegov zadatak otićina bazar svaki put kad bi majci ili tetama zatrebalo povrća, začinskog bilja ilikad je tijesto bilo spremno da ga odnese u pekarnicu.

Htio sam svoje pustolovine ispričati djedu. Ali nije ga bilo. Makrojan jebio na drugoj strani Kabula. Bio je udaljen samo nekoliko kilometara, aličinilo se kao na drugoj strani svijeta.

BalkanDownload

TREĆI

DIO

U

doba

šejtana

BalkanDownload

13.

Zlato

Sad je počelo vrijeme pretvaranja. Znakovi rata bili su svuda oko nas, nopretvarali smo se da ih ne vidimo. Stričevi i njihove obitelji sada su živjeli urazličitim dijelovima grada, ali pretvarali smo se da nećemo dugo bitirazdvojeni. Nedostajalo nam je sjedenje oko jedne prostirke, ali pretvaralismo se da je jesti sam isto kao i jesti zajedno.

Jednom ili dvaput svi su se vratili u Kala-e-Nobordžu u petak. Odrasli susjedili i razgovarali unutra, dok smo se rođaci i ja igrali u vrtu kao i prije, ilismo puštali zmajeve. Pretvarali smo se da još uvijek živimo u istom dvorištukao prije. Ali odrasli se nisu šalili kao prije. I nikad nisu razgovarali oponovnoj izgradnji djedove kuće.

Kad bi u sumrak svi otišli, pretvarali smo se da ćemo se opet vidjetisljedećeg dana. No, vidjeli bismo se za mjesec ili dva, jer dok su tjedniprolazili a primirja bi počinjala i prestajala, još nije bilo sigurno kretati se pogradu.

Rat je opet počeo punom snagom pet mjeseci nakon što smo se vratili uKabul, iako su vođe svih frakcija otišle u Meku i prisegnuli da se više nećeboriti. Pretvarali smo se da su njihove prekršene prisege normalne, iako svakiAfganistanac zna da je ozbiljan prijestup prekršiti zakletvu.

Rat između kršitelja zakletvi sve nas je zaključao u jednu prostoriju nadane i tjedne. Ponekad čak ne bismo mogli otići u kuhinju s druge stranedvorišta jer smo se bojali da bi nas mogao pogoditi snajper, ili da bi raketamogla pasti dok trčimo po rižu, što je često bila jedina hrana koja nam jeostala dok su prolazili dani, a meso i povrće bili su pojedeni. Spavali smo iz

BalkanDownload

noći u noć prazna želuca, ali pretvarali smo se da vježbamo za ramazan.Jednom, nakon nekoliko dana bez jela, nisam imao izbora nego otići u

kuhinju po brašno kako bi nam majka mogla ispeći kruh. Otac me odveoustranu i ispričao se sa suzama u očima što traži od mene da idem, aliobjasnio je da, ako ga ubiju, onda ne bi bilo nikog tko bi se brinuo za ostatakobitelji. Razumio sam. Ali trebali su mi sati kako bih prikupio hrabrost dapretrčim dvadeset koraka donde. Trčao sam cik-cak prema kuhinji, pretvaraose da se igram skrivača sa snajperima na planini. Cesto bi pucali u sve što sekreće. Bio sam njihova igra. Ali me nisu vidjeli. Tog sam dana pobijedio uigri.

Padalo je na stotine raketa. Kad bi ih ispalili, najprije bi u zraku proizvelezvuk nalik na zvižduk, a kad bi pale, zemlju bi zatresla snažna eksplozija.Komadići raketa i onog što bi pogodile padali su svuda naokolo. Pretvaralismo se da je to zabavno. Kad bismo ih čuli, zviždali smo zajedno s raketama.Ponekad bismo ostali bez daha prije nego što bi pale, a ponekad ne bismo.Kad bi udarile, proizveli bismo zvuk eksplozije ustima, tresli se cijelimtijelom i pretvarali se da smo zemlja. Nekih noći bilo je teško spavati jer binad gradom eksplodiralo jako puno raketa. Pretvarali smo se da je tovatromet na praznike kao što je Kurban bajram, kojim se obilježavaIbrahimova spremnost da žrtvuje sina Ismaila, ili Nou Ruz, naša nova godinaprvog dana proljeća.

Sjediti svaki dan u jednoj sobi gotovo je izludilo i mene i druge, alipretvarali smo se da će brzo završiti. Danima i tjednima ne bismo vidjelinebo, pa smo se pretvarali da je strop naše nebo. Stalno smo čitali iste knjige,dok ih nismo znali gotovo napamet. Ponekad, kad bi postalo previše stresno,otišao bih u drugu sobu gdje sam na strop objesio boksačku vreću. Udaraobih tu vreću satima dok ne bih bio sav u goloj vodi. Pretvarao sam se da sepripremam za meč.

Mnogo je ljudi zaista poludjelo. Izlazili su iz kuća i lovili druge, samo radiužitka pucanja.

Kako su se čudni događaji nizali, shvatili smo - čak i ako to nismo

BalkanDownload

govorili - da živimo u doba šejtana, vraga. Pretvarati se da vodimo normalanživot bila je jedina stvar koja nam je omogućila da preživimo.

Nisam znao kako započeti taj novi život. Svakog dana probudio bih se,udahnuo i izdahnuo, i čekao da se vremena promijene. Naučio sam da ječekanje vještina koja se mora svladati.

Rekao sam sebi da je moja prošlost gotova i da sada moram učiniti neštonovo. Ali svakog dana u krletci svog srca osjećao sam težinu uspomenaproteklog vremena.

Mnogo puta razmišljao sam o majci svoje učiteljice koja mi je ispričalamnogo starih priča u kojima je uvijek postojala mudra pouka. Dok jegovorila svojim tihim, tajanstvenim glasom, razmišljao sam o blistavom nebui snijegu oko nas. Lice joj je uvijek bilo blizu mome, a širom otvorene očigledale su u moje. Više je pjevala nego govorila. Što je dalje priča išla,postajala je sve muzikalnija. Bila je neopisiva radost slušati je.

Svoju baku nisam nikada upoznao. Umrla je prije mog rođenja. Ponekadkad bih bio s majkom svoje učiteljice, poželio sam da je udana za mog djeda.Kad sam bio s njom, bilo je kao da me uhvatila dok padam natraške.

Djed se vratio posjetiti nas i provesti s nama nekoliko dana. Želio sam bitis njim sve vrijeme. Sjedio sam pored njega dok je čitao. Nije mi bilo važnošto ništa ne govori. Bio sam sretan što sam ondje i, iako sam sad bio maloprestar za to, volio sam mu staviti glavu u krilo, dignuti pogled i gledati gadok jede jabuku i slušati hrskanje dok je grize. Ponekad bi naglas pročitaoRumijevu ili Hafizovu pjesmu, pa bi me pitao što znači. Jako bih se trudioreći nešto mudro, da ga usrećim. Nasmiješio bi se i rekao mi, »Mnogo sinaučio na svojim putovanjima.«

Pripovijedao sam o našem vremenu provedenom s Kučijima. Volio jeslušati kako jedu i šale se ispred krijesa do kasno u noć. Postavljao je mnogopitanja o načinu na koji sviraju, plešu, kolju životinje, cjenkaju se s ljudima ugradovima kroz koje prolaze i pružaju gostoprimstvo. Dok sam mu togovorio, sve sam još jedanput proživio.

BalkanDownload

Rekao mi je da je njegova žena, moja baka, uvijek imala neobičan osjećajkad bi vidjela karavanu Kučija kako prolazi kroz Kabul. Dio nje htio jeistrčati iz kuće kad bi vidjela niz deva kako se vuku ulicama i slijediti ih sasvima ostalima.

Jednog dana dok je djed čitao svoju omiljenu knjigu, Povijest AfganistanaMira Gulama Muhameda Gobara, ušao je moj otac. Imao je poslužavnik sčajem, ali samo dvije šalice. Kad me vidio, rekao mi je da izađem, ali djed jestavio ruku oko mog ramena.

Otac je rekao, »Barem otiđi po šalicu.«Kad sam se vratio, otac je razgovarao o nekom čovjeku u Hajratanu, gradu

koji se nalazi na granici s Rusijom, otprilike sat vremena vožnje od Mazar-e-Šarifa. Slušao sam, iako isprva nisam razumio o čemu govori. No, polakosam shvatio da je svili onih dana u Mazaru kad bi odlazio od kuće ranoujutro i vraćao se kasno navečer odlazio u Hajratan i pokušavao dogovoritida se naša obitelj prokrijumčari preko granice.

Odjednom sam se osjećao budalasto što sam tih dana bio jako nesretanzbog oca. Nisam znao što pokušava učiniti.

Isto to radio je dok smo bili u Kunduzu. Išao je na sjever na granicumnogo puta, ali nikad nije imao uspjeha. Krijumčarenje preko granice jeskupo. Imali smo dovoljno novca kad su sukobi tek počeli. No kako jevrijeme prolazilo, morali smo ga trošiti sve više samo kako bismo preživjeli.Sad ga je ostalo vrlo malo.

Gledao sam oca dok je to govorio svom ocu i osjećao sam poštovanjeprema njemu kao nikada prije. Krivio sam ga što nema dovoljno novca da nasizbavi iz zemlje, što nas ne odvede nekamo gdje nam nitko neće moći reći štoda radimo ili kakvi da budemo. Mnogo puta sam ga želio pitati zašto svinjegovi prijatelji žive u Americi ili Europi, a mi smo još u Afganistanu.Nikad se nisam to usudio izreći. Ali sam mu to zamjerao. A sad me bilosram.

Shvaćao sam bolje nego ikada prije kakav je čvrst čovjek moj otac.

BalkanDownload

Mislio sam o tome kako nas je vodio s jednog mjesta na drugo da nam spasiživot, kao mačka koja nosi u ustima svoju mladunčad.

Moj je otac sad morao nanovo započeti svoj život. Nekoć su on i djed bilivažni trgovci sagovima. Sad nije imao nikakvih sagova za prodaju, ni novcada kupi nove. Posudio je nešto novca od prijatelja i kupio jedan sag utrgovini u Pilećoj ulici, malen. Zatim ga je prodao drugom trgovcu za sićušnudobit. To je bio početak njegovog novog poslovanja.

Svakog dana nosio bi sag preko ramena po Kabulu kako bi ga prodao zakoji afgan više nego što ga je platio. I malo-pomalo, jedan je sag postao dva,a dva su postala četiri, četiri su postala osam, sve dok jednog dana nakon petmjeseci nije imao osamdeset sagova i svi su bili njegovi. Dok ih je prodavao,stvarao je malu zalihu novca da plati krijumčarima. No, za dolazak u Rusijutrebat će prodati na stotine sagova.

Nikad se nije prestao brinuti.

Možda te noći, sada više nego prije dvije godine, znao sam što su otac istričevi radili kad sam ih zatekao kako u tišini kopaju rupe u vrtu. Ili sammožda spojio djeliće razgovora koje sam načuo kad god bi se spominjalikrijumčari. Netko bi promrmljao nešto o »zlatu« koje će to platiti. I »vrt«.

Majka i žene mojih stričeva imale su pune kutije zlatnog nakita. Otac jebio jako zaljubljen u moju majku. Kad su se vjenčali, potrošio je sve što jeimao da joj kupi zlata. Svake godine na Bajram, potrošio bi koliko god biimao da joj kupi mnogo novih zlatnih grivni koje su sezale od lakta dozapešća.

Kad god bi otac kupio majci zlato, njegova su braća morala učiniti isto zasvoje žene. Svi su se željeli praviti važni. Supruga jednog strica nosila jezlatne lančiće oko gležnja, druga je imala debeo pojas sav od zlata. Moja jemajka imala zlatnu krunu. Vidio sam je da je nosi samo jednom, na jednomvjenčanju, i to samo nekoliko sati jer je previše ljudi zurilo u nju i htjelo je

BalkanDownload

dodirnuti.Noću, kad bismo se vratili u svoje sobe nakon velike zabave, majka bi

komentirala zlato drugih žena. Uživala je isticati kako su njezine grivne iogrlice uvijek deblje i teže od njihovih. Vjerojatno su i supruge mojihstričeva govorile slično o svom zlatu. Afganistana su u svemu vrlonatjecateljski raspoloženi.

Jednog popodneva kad sam bio sam s ocem, a on je govorio o pokušajimada nas krijumčari prebace u Tursku, pitao sam ga misli li da su lopovipronašli sve zlato koje su on i braća zakopali u djedovom vrtu. Pogledao meglave lagano nakrivljene u jednu stranu pokušavajući zaključiti koliko zaistaznam.

»Velik je to vrt«, bilo je sve što je rekao. Vidio sam da vjeruje kako ondjejoš sigurno ima nešto zlata.

Sad sam shvatio da je radi toga bio prije išao te bio zarobljen i poslan utunel. Također sam shvatio zašto sada inzistira na povratku, iako smo sviznali da je kuća uništena.

Moja se majka silno trudila spriječiti ga. Zbog toga su se tjednimaprepirali, no moj je otac tvrdoglav, vjerojatno najtvrdoglavija osoba kojupoznajem. Primirja su bila neredovita i završila bi nepredvidljivo. Ali onihdana kada bi puške utihnule, otac bi postao silno nestrpljiv. Na licu sam mumogao vidjeti da misli na naše staro dvorište.

Jednog petka, dok smo dovršavali doručak, otac mi je rekao da sespremim i pođem s njim. Govorio je hladnim glasom. Pogledao sam majku.Zurila je u svoj tanjur.

Nisam zaboravio što se dogodilo prošle godine. Znao sam da će bitiopasno. Ali bio sam spreman preuzeti bilo kakav rizik koji bi mogaodokrajčiti pretvaranje i čekanje. Možda još uvijek ima nešto zlata u vrtu.Možda ga pronađemo. Možda platimo krijumčarima i ovog puta zaistapobjegnemo.

BalkanDownload

Otišli smo do raskrižja kod Politehnike. Bljeskavi žuti semafor još seuvijek nalazio iznad glavnog raskrižja. Još nije pogođen. To smo smatrahdobrim znakom.

Susjedstvo uopće nije bilo onakvo kakvim sam ga se sjećao, čak ni kao zaprethodnog posjeta. Krovovi su se urušili, divlje mačke prezrivo su gledale spolupanih prozora. Posvuda su ležale konzerve i ruske kacige.

Kad smo stigli do naše kuće, moj je otac odgurnuo rascjepkane ostatkedebelih drvenih vrata. Unutra, prešli smo preko vrta do naših soba, ostajućina kamenom puteljku, za svaki slučaj. Jednom dok smo bih u Mazaru irazgovarali o našoj kući, pitao sam oca zašto bi netko postavio mine u našvrt. Rekao je da možda jesu, a možda i nisu.

»Možda vas je čovjek koji je djedu rekao za te mine samo pokušavaodržati podalje«, rekao je otac. »Jeste li zapravo vidjeli vrt tog dana?«

»Ne«, odgovorio sam.Bilo je nekoliko velikih rupa na nekoliko mjesta ispod stabala, ali većina

vrta izgledala je nedirnuto. Pokušao sam se sjetiti gdje su bile stabljikekrastavca. Ali nakon dvije godine nisam mogao biti siguran.

Odjednom sam se sjetio priče o Muli Nasredinu i tome kako je iskopaorupu na vrhu planine i u njoj skrio novac. Vratio se poslije dvije godine ipočeo kopati u podnožju planine tražeći ga. Nakon nekog vremena, kad nijemogao pronaći ništa, rasplakao se. Netko tko je prolazio upitao ga je, »Zaštoplačeš, mula?«

»Prije dvije godine iskopao sam ovdje rupu i skrio novac, a sad ga višenema«, rekao je Nasredin-hodža.

»Jesi li siguran da si ga ovdje skrio?« upitao je čovjek.»Jesam, vrlo sam siguran, jer je prije dvije godine oblak bio točno tu na

nebu i radio mi hlad dok sam kopao. A sad vidiš da je oblak tu, a mog novcanema«, rekao je Mula Nasredin.

Soba u kojoj sam spavao nije imala krova. Prašina je pokrila sve. Ušao

BalkanDownload

sam potražiti svoj krevet. Soba je bila prazna. Bilo je kao da u njoj nitkonikada nije živio.

Odjednom, izvana, začuo sam težak udarac. Pogledao sam i vidio petoricumuškaraca u našem dvorištu kako skaču na krov djedove sobe na strani vrtanasuprot našim sobama. U rukama su imali svežnjeve debelog užeta. Bili suiznenađeni što me vide. Jedan je nosio prašnjavu i poderanu odjeću. Imao jeuske plave oči, smeđu čupavu bradu, široka ramena i kratke noge. Moj jeotac bio u drugoj sobi. Izišao je i stao pored mene. Muškarac je prišao bliže ipitao mog oca, »Tko si ti?«

»Ja sam vlasnik ove kuće«, rekao je moj otac oštro.»Ali sada je naša«, rekao je čovjek uz gorak osmijeh, »To je kolo života.

Jednog dana ti imaš sve, a drugog dana ja imam sve. Uživao si boraveći uovim sobama, a sada ćemo mi uzeti grede i napraviti svoje sobe.« Stavio jepraznu glinenu posudu na pod.

Dok smo mi razgovarali, dva muškarca popela su se ljestvama odbambusa do krova. Privezali su užad za rub krovne grede preko vrha zidovakuće od opeke. Drugi je zavezao drugi kraj užadi za kamion koji je bioparkiran na cesti. Čuli smo da se kamion pali, a kotači okreću. Crni dimdignuo se svud iznad zidova kad je jedna krovna greda, pomaknuta sa svogmjesta, uz tresak pala preko zida na cestu.

Otac se više nije mogao obuzdavati. Bio je bijesan. »Vi gadovi! Kogavrata radite?« viknuo je dok su ljudi na krovu vezivali još užadi za drugegrede.

»Hej, veliki, gledaj svoja posla«, rekao je niski.»Jebi se! To i jest moj jebeni posao. Ovo je moja kuća!« viknuo je otac.

To je bio prvi put da čujem takve riječi od mog oca.Niski se spustio bambusovim ljestvama. Prišao je ocu hodajući kao lav

koji se sprema za borbu. Glava mu je jedva dosezala očeva prsa, ali izgledaoje vrlo odvažno, vrlo samouvjereno. Snažno je povukao oca za bradu.

BalkanDownload

Drugom je rukom pokušao dohvatiti očevu kosu. Ali otac ga je zaustavio,odgurnuvši ga i jednim udarcem šakom u nos. Nos mu se slomio, a krv ještrcala svuda po odjeći.

Drugi, koji su se dotad već spustili bambusovim ljestvama, vidjeli su damu je lice obliveno krvlju. Jedan je zatim skočio na mog oca straga ipokušao ga ugušiti užetom.

Otac je posegnuo preko glave i zakrenuo mu vrat. Proizveo je pucketavzvuk kao kad se lomi suhi prut. Čovjek je kriknuo. Pustio je oca i stropoštaose na pod.

Još jedan je skočio sprijeda s nožem. No otac ga je udario šakom ravno ulice prije nego što se oštrica uspjela približiti. Tip je ispustio nož. Pao je natlo. Držao je lice objema rukama dok mu je grimiz curio kroz prste.

Druga dvojica držala su lopate i izgledali su spremni napasti oca. Alipogledali su svoje prijatelje i zastali. Jedan je bio jako blijed.

Otac je potrčao prema njima. Bacili su lopate i pojurili prema dvorišnomzidu, poput majmuna uzverali se preko njega i skočili na cestu.

Otac se popeo na zid, »Vi jebene kukavice! Trčite, kurvini sinovi,« viknuoje otac.

Dvojica u dvorištu ležala su na tlu i držala se za nos. Sad im je krv bilaposvuda po odjeći. Drugi se još uvijek držao za vrat dok je hodao premavratima dvorišta stenjući.

Otac je obojicu na tlu udario nogom. »Odlazite iz moje kuće ili ću vampolomiti sve do zadnje kosti«, viknuo je otac.

Stajao je ondje, duboko dišući i ogledavao se. Pitao me jesam li dobro.»Bio si sjajan!« rekao sam s divljenjem.»Ma daj, šesnaest godina sam boksao. Ovakva borba je kao da pijuckam

čaj«, rekao je uz zadovoljan smiješak.Uzeo je lopate uljeza i skrio ih pod lišćem. »Možda će nam trebati kad se

BalkanDownload

vratimo«, rekao je.

Prošli smo po dvorištu i provjerili svaku sobu. Nije bilo ničeg što smomogli ponijeti kući sa sobom. Sve je bilo ukradeno. U zidovima i po podusvake sobe bilo je rupa. Lopovi su vjerojatno mislili da smo nešto zakopaliispod.

Otac i ja sve smo obišli. Pošao je prema drvetu pored kojeg su prije raslikrastavci. Vidio je da zemlja nije dirana. Mislio sam da će početi kopati, alion se okrenuo i rekao, »Bolje da sada pođemo kući prije nego što se vrate sjoš ljudi.« I ja sam mislio isto. »Vratit ću se ovamo sutra s braćom.«

Otac je izišao iz dvorišta, a ja sam bio iza njega. Dvije stope pred namačudan mlaz iskri podignuo se s pločnika uz popratni zvuk pucketanja. Odmahsam znao da su meci. Otac je otrčao na drugu stranu ceste i viknuo na mene,»Brzo!« Dok smo trčali, niz metaka nas je slijedio i gađao pločnik nacentimetre od naših stopala. Čučnuli smo uz oronuo nizak zid nasuprot našemdvorištu. Pucnjava je prestala.

Do sada smo već znali da primirje ne znači mnogo. Snajperisti na planinibili su Pandžširci, no zaravan oko našeg starog susjedstva kontrolirali suHazari. Primirje je značilo da su jedni na druge trebali prestati ispaljivatirakete koje su došle od Amerikanaca, a trebale su se upotrijebiti protiv Rusa.No, to nije spriječilo snajperiste da ljude ubijaju iz zabave. Ponekad, čak iusred primirja, izbili bi sukobi s raketnim napadima, a onda bi sve opetutihnulo.

Srce mi je udaralo, a odjeća se zalijepila za leđa od ledenog znoja. Nisamimao vremena razmišljati kako sam dopustio, još jednom, da me uhvate usamo srce ratnog ludila. Pogled mi je bio uperen u susjednu zgradu koja ćepružiti kakav-takav zaklon. Otrčali smo do nje, zatim skrenuli za ugao. Ispodisturenog krova pronašli smo četvoricu muškaraca srednjih godina, koji sutakođer došli vidjeti svoje kuće, kako se tamo skrivaju. Drhtali su poputlišća.

BalkanDownload

Sjedili smo ondje nekoliko minuta i nismo imali pojma kamo otići.Muškarac s puškom nam se polako prikrao. I on je bio snajperist, pokušavaoje ustrijeliti snajperista s planine.

Uperio je pušku u vis i naciljao. Visoko u planini vidjeli smo odbljesaksvjetla, a sekundu potom metak je pogodio nogu našeg snajperista. Na odjećisu mu se pojavili mlazovi žarkocrvene krvi, a na licu se vidjela užasna bolkad je vrisnuo.

Svi smo istrčali iz tog skrovišta u zgradu prekoputa i opet je kiša metakapala pored naših stopala. Osjećao sam komadiće pločnika kako me udarajupo nogama, no nijedan nas metak nije pogodio. Sjedili smo ondje čvrstostisnuti uza zid i zurili u našeg snajperista. Nismo mogli učiniti ništa da mupomognemo. Ustao je i potrčao prema nama da se skloni. Kad je došao dosredine ceste, vukući nogu, tri su ga metka pogodila u leđa.

Tijelo mu se trznulo prema naprijed, stresavši se sa svakim pogotkom. Nalicu mu se vidjela neopisiva bol.

Okrenuo se licem prema planini i ispalio tri hica, uz mlazove krvi koji sušikljali iz nadlanice. Grimizni mlazovi štrcali su mu preko širokih prsa kad gaje pogodilo još metaka.

Njegov prijatelj pojavio se iz drugog kuta ulice, ali snajperist na planinibio je vrlo brz, pa je pogodio i prijatelja. Snaga metaka srušila ga je na leđa.Umro je odmah.

Naš se snajperist srušio u sjedeći položaj. Još je uvijek bio nasred ceste.Gledao je u svoja stopala, vidio svoje poderano meso, trepnuo uz staklen izačuđen pogledom. Zatim je podignuo pušku prema planini.

»Ti gade! I ti moraš umrijeti!« viknuo je i odjeknulo je. Pogledali smokamo cilja. Vidjeli smo odbljesak svjetla kao i prije. Možda je snajperist naplanini već pritisnuo okidač. Hitac se zabio u grlo našeg snajperista. Glasnoje zastenjao. Oči su mu se okrenule. Nikad nije dobio priliku povući okidač.Glava mu je pala na ruku.

Moj otac je ustao, a metak je pogodio zid pored njegove glave. Brzo se

BalkanDownload

sklupčao.»Vjerojatno bismo trebah ostati ovdje neko vrijeme«, predložio je otac.

»Možda će im dodijati, pa će nas zaboraviti. Ostali su se složili. Sjedili smotiho bez riječi i pustili da prođe jedan sat.

Opet smo počeli razmišljati o pokretu kada je prema nama došao velikpas. Počeo je dizati nogu na zid s druge strane ceste. Dok je to činio,snajperist ga je zasuo metcima. Pas, odbačen u zrak, zavijao je. Snajperistnam je dao do znanja da nas nije zaboravio.

Sjedili smo ondje dok nije pala noć.»Moramo ispuzati s ovog mjesta«, rekao je konačno otac.Ostala četvorica kimnula su u znak pristanka, a onda smo polako,

centimetar po centimetar, stali kliziti duž zida sve do kraja te ulice i sljedeće,sve dok nismo došli do kružnog toka. Ondje smo vidjeli ljude i kamioneispod kojih je kuljao crni dim kako jure gore-dolje po cesti.

Oklijevajući, ustali smo i počeli normalno hodati. Ondje na glavnoj cesti,uz toliko ljudi, snajperist nas vjerojatno ne bi sve pogodio. Tako se vodio ratu Kabulu. Ništa nije imalo smisla.

Oprostili smo se i svatko je pošao svojim putem. Nitko nije spomenuonašeg ubijenog snajperista. Ali svi smo znali da nas je on spasio.

Otac i ja sjedili smo na tom kružnom toku i čekali taksi. Zurio sam u parks druge strane ceste gdje sam se nekad utrkivao biciklima s rođacima i nakonškole igrao skrivača s prijateljima iz razreda. Sad je park bio osušen i prljav.Posvuda su bile čahure od metaka. Naše je susjedstvo prokleto, pomisliosam dok se taksi zaustavljao pred nama.

Sjeli smo se na stražnje sjedalo i uputili se prema Kart-e-Parvanu. Trebalonam je gotovo sat vremena donde. Nitko nije ništa rekao na putu prema kući.A meni to nije smetalo.

BalkanDownload

14.

Vekil

Otac je otvorio vrata naše sobe. Majka je upravo bila završila večernjumolitvu. Složila je molitvenu prostirku i stavila je na policu. Okrenula sekako bi izišla i skuhala večeru. Zatim nas je ugledala kako stojimo na pragu.Izgledala je kao da je puno plakala tih sati dok je čekala da dođemo kući.

Otac ju je zagrlio. »U redu je, u redu je. Dobro smo. Vidiš, ništa nam senije dogodilo. Mi smo mačke sa sedam života«, šapnuo je otac dok joj jemasirao leđa. Majka je raširila ruke da me zagrli i nas smo troje stali i držalise jedno za drugo kao da nas svijet ni bilo što od onoga što dođe s njim nećemoći rastaviti.

Morao sam se okupati, ali najprije sam htio pronaći Vekila. Majka je reklada nas je čekao, ali kad se nismo pojavili, a padao je mrak, vratio se uMakrojan kako bi bio s djedom.

Otkad mu je otac nestao, Vekil je uvijek bio usamljen ako djed ili ja nebismo bili u blizini. Uvijek je imao prijatelje. Svi su uživali biti s njim. Alimorao je znati da smo ili djed ili ja negdje u blizini.

»Rekao je da se želi pošteno okupati kako spada, u kadi«, objasnila jemajka. U Nobordži nije bilo kade. Kupali bismo se tako što bismo se polili smalo vode iz vjedara koja sam nosio s drevnog vodenog kanala zvanog karuzu dnu vrta. Ponekad bismo je najprije zagrijali u velikom ruskom samovaru.»Rekao je da će se vratiti sutra.«

I ja sam htio ići u Makrojan radi prave kupke u kadi, a još više radirazgovora s Vekilom, da mu ispričam što sam vidio. Imao sam osjećaj da naduši nosim strašan teret. Znao sam da bi mi on mogao pomoći osloboditi ga

BalkanDownload

se. Pažljivo bi slušao sve što mu govorim i postavljao bi pitanja kojapostavljaju samo oni koji dobro slušaju.

Ali bio sam previše iscrpljen da bib ikamo išao. Čekat ću i vidjeti gasljedećeg dana. No poznavao sam njegove navike i, dok sam napola drijemaou svom krevetu, mogao sam zamisliti sve što radi.

Nakon kupanja, odjenuo je plavi šalvar kamiz koji je nedavno dao sašiti.Proteklih je mjeseci prerastao svu svoju odjeću i porastao je. Stao je predzrcalo u hodniku i pažljivo se počešljao. Iznio je drugu netom opranu odjećuna balkon i objesio je na uže. Odatle je vidio neke mladiće koje poznaje kakosjede oko vatre koju su zapalili u parkiću između zgrada. Svi su imali čašučaja u rukama, razgovarali su i smijali se.

Vekil se javio prijateljima, a oni su ga pozvali da se spusti na čaj.Nakratko je oklijevao pokušavajući odlučiti hoće li im se pridružiti. Okrenuoje prekidač da vidi ima li struje i može li gledati TV, ali nije je bilo.

Obavio je večernju molitvu, a zatim opet stao pred zrcalo i pogledao se.Frizura mu se jako sviđala. Pronašao je novog brijača u Makrojanu koji jeznao šišati vrlo moderno. Sad mu je bilo gotovo sedamnaest godina i počeoje razmišljati o takvim stvarima.

Spustio se stubama i našao se s prijateljima koji su sjedili oko svogkrijesa. Rukovao se sa svima njima i ispričao nekoliko viceva, kao i inače.Rekli su mu da sjedne, ali ostao je stajati.

»Ti si iz grada ljudi koji stoje?« upitao ga je jedan prijatelj.»Ne, iz grada ljudi koji su se tek okupali i ne žele da im odjeća smrdi po

dimu«, uzvratio je Vekil šalom.Svi su se nasmijali.»Jesi za čaj?« upitao je drugi prijatelj.»Ne, hvala!« rekao je Vekil, nasmijan. Već je razmišljao o tome da bi se

trebao vratiti u stan. Proljetni povjetarac ovdje dolje svježiji je nego na

BalkanDownload

balkonu, a oporavio se od gripe samo nekoliko dana prije.Gledao je u vedro nebo gdje je polumjesec već počeo blistati, a dnevno

svjetlo pretvaralo se u sumrak. Cvrkutanje vrabaca bio je jedini zvuk. Letjelisu s grane na granu, sa stabla na stablo, kako bi pronašli gnijezdo i pripremilise za noć. Vekil je pogledao oko sebe i duboko i sretno udahnuo.

Prvi je čuo fijuk rakete.»Dolje! Svi! Dolje na tlo! Pokrijte glave. Pokrijte se!« Njegov krik izgubio

se u eksploziji rakete koja je pala nekoliko stopa iza njega. Trenutak poslijejoš je jedna pala u blizini, a zatim i treća.

Tada je zavladala tišina, kao da je cijeli svijet stao. Zrak je bio prožetmirisom zapaljenog baruta, a oblak prašine brzo se dignuo i zadržao nadmjestom gdje su rakete pale.

Poslije su nam njegovi prijatelji ispričali da je Vekil jedini stajao kad surakete pale. Upozorio je prijatelje i nije se sklonio u tih nekoliko sekundikoje je imao. Sada je zateturao i više nije mogao stajati. Njegovo mršavotijelo palo je na do. Nije toliko pao koliko se zgužvao. Oči su mu bile širomotvorene, još uvijek je zurio u nebo, u polumjesec. Prijatelji su pohitali knjemu.

Vekil je ležao na boku. Grimizni izvori širili su se preko njegove netomizglačane plave odjeće. Srapneli raketa načinili su desetak rupa u njegovimleđima. Teški zvukovi izlazili su iz grudi koje su se nadimale. Usne su mudrhtale. Jedan od prijatelja sjeo je na tlo, stavio je Vekilovu glavu sebi u kriloi molio ga da govori, čak i dok je zvao u pomoć.

Vekil je nešto šapnuo i zatim utihnuo. Vidio je toliko mnogo smrti.Shvaćao je što se događa. Možda je imao posljednju želju koju je moraonekome reći. Svaki dah za njega je sada bila borba.

Moj najmlađi stric, koji je bio tek nešto stariji od Vekila, pojavio seodnekud i pojurio prema njemu, svom nećaku, svom najboljem prijatelju.Stric se spustio na do i kleknuo nad Vekilovo krvavo tijelo. Vekil je jošuvijek zurio u polumjesec. Stric ga je podignuo na ramena i potrčao na cestu.

BalkanDownload

Jako dugo nije mogao pronaći taksi, a i kad ga je pronašao, znao je da seVekil već oprostio s ovim svijetom.

Ipak ga je odveo u bolnicu. Izgubio je Vekilovog oca, vlastitog brata,petnaest godina prije. Nije mogao prihvatiti da gubi posljednju vezu svoljenim najstarijim bratom.

»Mrtav je«, rekao je liječnik.

Bilo je oko osam navečer. Već smo večerali. Bio sam spreman za odlazakna spavanje i nadao se da slika snajperistova tijela neće ostati u mojoj glavi idržati me budnim. Otac je gledao vijesti na televiziji u kojima su rekli da surakete pale na Makrojan, unatoč primirju. To su bile Gulbadinove rakete.Primirje mu nije značilo ništa.

Čuo sam glasno kucanje na velikoj kapiji koja se otvarala prema ulici.Otac me poslao vidjeti tko je. Gotovo sam bio zaspao. Ljutito sam izišao izdvorišta i pošao preko otvorenog prostora gdje je Hadži Nur Šer uvijekparkirao svoj veliki Chevrolet s platnenim krovom koji je izgledao kraljevski.

Otvorio sam kapiju i ugledao strica. Lice i odjeća bili su mu natopljenikrvlju. Pogledali smo se, ali nije rekao ništa. Prošlo je nekoliko trenutakaprije nego što sam shvatio da je krvavo tijelo na njegovom ramenu Vekil, i totek kada je stric prolazio pored mene. Odnio je Vekilovo beživotno tijelo udvorište.

Htio sam poći za njim, ali noge su mi klecale. U njima nije bilo snage dame nose. Čvrsto sam se držao za ručku na kapiji i opet pokušao hodati, aliimao sam osjećaj da mi utroba pada. Nekako sam uspio zatvoriti vrata. Stricje nestao kroz nadsvođeni prolaz koji je vodio u dvorište. Ne! Ne mogu mudopustiti da mi oduzme Vekila. Ne! Odjednom, trčao sam za njima. Ne!

Stric je Vekila položio na tlo pred našim prozorima ispod visokog drvaakacije.

Otac je izišao i vidio voljenog nećaka oblivenog krvlju. Tresao je glavoms jedne na drugu stranu, odbijajući povjerovati u ono što vidi.

BalkanDownload

Duboko je udahnuo i viknuo prema nebu, »O, Bože, zašto nam to činiš?«Njegov glas odjekivao je dvorištem.

Odmah su se svi naši susjedi iz dvorišta stvorili na prozorima. Minutupotom okružili su tijelo i zurili u Vekila kojeg su svi toliko voljeli.

Kretenov otac, tada jedini stric koji je još živio u utvrdi, izišao je iz svojesobe trkom, s knjigom u ruci. Kad je na travi ugledao Vekila, ispustio jeknjigu i počeo udarati dlanovima po glavi i jaukati. Njegova žena pokušalaga je natjerati da prestane, ali nije mogao.

Vekil je zaista bio dugačak. Nikad nisam o njemu tako razmišljao. Nožniprsti bili su mu neobično rašireni, a ruke mirno sklopljene na grudima.Gledao sam ga, gledao i gledao. Zašto tako leži? Što to vidim? Ništa nije bilostvarno. Lagan povjetarac uskomešao je sag od žutih listova s akacije koji seistkao na tlu. Nekoliko ih je okrznulo Vekilovo nepomično lice.

Glasan jecaj provalio je iz mene i ja sam zaplakao. Plakao sam zbogVekila. Plakao sam zbog sebe. Plakao sam zbog svega što se dogodilo otkadsu sveti ratnici uništili našu zemlju i naše živote. Ne znam koliko sam dugoplakao, ali nakon nekog vremena našao sam se u majčinom naručju. I ona jeplakala.

Nekoliko sati poslije, Vekilova majka stigla je iz bratove kuće. Bila je nazabavi u povodu nećakovih zaruka. Kleknula je uz Vekila i promrmljala neštodubokim, promuklim glasom. Oči su joj bile veće nego što sam ikad vidio.

Provela je čitavu noć na tlu pored sina, plakala je i smijala se, kaoluđakinja, i ponekad promrmljala nešto što nismo čuli. Ležao sam u krevetu ipustio da mi suze tiho klize niz lice.

Više nego ikad u životu želio sam biti s djedom. Ali bilo je previšeopasno kretati se po Kabulu noću.

Rano ujutro, djed i stričevi došli su odnijeti Vekila na pokop. Htio sampomoći nositi lijes, ali iako mi je bilo gotovo trinaest godina, bio samprenizak. Hodao sam pored oca dok su on i stričevi Vekila na ramenima

BalkanDownload

iznosili iz dvorišta.Njegova je majka trčala za nama, pokušala nas je zaustaviti jer smo joj

odnosili sina, ali noge je nisu slušale. Spotaknula se i srušila na tlo. Opet jenakratko ustala, no opet je pala i otkotrljala se na leđa. Ostale su žene došle ipokušale joj pomoći. Kosa joj se rasula po tlu, obnevidjele oči zurile su uneki drugi svijet, a zubi se stisnuli. Glasno je kriknula. Polako su joj pomogleustati.

Ostale su žene znale da bi je trebale pokušati zadržati, no pustile su jeiako na muslimanskom pokopu ženama nije mjesto. Opet je ustala kako bipotrčala za nama, ali je opet pala i na neko vrijeme izgubila svijest.

Završili smo s obredima i tijelo položili u grob. Nismo mogli ići naobiteljsko groblje jer je bilo blizu djedove kuće s druge strane Koh-i-Aliabada, a nismo mogli znati hoće li nas snajperisti na planini poštovati doknosimo Vekilovo tijelo.

Nad iskopanom rakom pojavio se leptir i lepršao nekoliko trenutaka prijenego što se spustio na nju. Donja strana njegovih krila bila je prašnjavobijela. Kad ih je raširio, gornja strana bila je toliko tamnocrvena da se činilokao otvorena rana.

Odjednom ga je povjetarac podignuo i odnio. Gledao sam kako odlazi.Postajao je sve manji i manji. Znao sam da je to Vekilova duša koja napuštanjegovo tijelo i nas i znao sam da mi pokušava reći da je dobro. I ja sam htioodletjeti s njim. Opet sam zaplakao, ali obuzeo me neobičan topao osjećaj idonio osjećaj mira kakav nikad prije ni poslije nisam doživio. Leptir jenestao iz vida dok je lebdio preko vrha planine.

Svuda oko mene, djed, otac, stričevi i ostali muški rođaci stajali suskamenjeni od tuge. Kreten je stajao pored svog oca, spuštena pogleda ipokušavao skriti suze. Iako je bio žrtva Vekilovih neprekidnih šala, volio jeVekila, kao i svi mi. Kreten više nije imao nikog tko će ga štititi, nizadirkivati, ni pomagati mu puštati zmajeve, niti ga tjerati da trči brže kad

BalkanDownload

igramo nogomet ni pomagati sa zadaćom.

Ubrzo nakon što smo završili s molitvom, stigla je Vekilova majka sdrugim ženama. Plakala je kao da sama umire. Spustila se na zemlju ikleknula pored groba, slagala i preslagivala kamenčiće na iskopanoj zemlji.Svi smo počeli plakati s njom, ali ništa za nju nismo mogli učiniti. Bio samjako sretan što mi je Vekil pokazao dušu u onom leptiru. I bio sam zahvalanšto je djed ondje sa mnom.

Iako smo dovršili ono što smo došli učiniti, znali smo da ne možemo otićisve dok Vekilova majka ne bude spremna poći s nama. Nakon otprilike polasata, ustala je i polako krenula. Žene koje su čekale na određenoj udaljenostibrzo su je okružile i pustile da se nasloni na njih dok su se polako spuštalekamenitom padinom na groblju.

Hodali smo sve do kuće. Hodao sam uz djeda, ali bio je toliko uzrujan dame jedva primjećivao. Pokušao sam razgovarati s njim da ne bude tolikotužan. Činilo se da me ne sluša. Zatim je progovorio.

»Oduvijek smatram da ljudske tuge proizlaze iz tri razloga«, rekao je djed.»Ljudi uvijek žele sve odmah, bez truda. Žele više nego što im treba. I nisusretni s onim što imaju. Ali sada shvaćam da je najveća tuga izgubiti dar odBoga.«

Nisam shvaćao.»Vekil je bio Božji dar nama, ali jedva smo primjećivali njegovu

vrijednost. Pa ga je Bog uzeo natrag«, rekao je djed.Rekao sam mu za leptira. Spustio se na koljeno, raširio ruke i zagrlio me.

»Uvijek pronađeš nešto zbog čega se osjećam bolje.«Lice mu je bilo u ravnini s mojim i prvi sam put vidio da su čak i njegove

oči crvene i vlažne. »Znaš li što se događa s ljudima kad umru?« upitao jedjed tužna osmijeha.

»Da, naravno da znam. Zapravo, to je prva lekcija koju je mula naučio

BalkanDownload

mene i druge dječake prvog dana u džamiji«, odvratio sam.»Točno. Kad umremo, vjerujemo da odlazimo u nebo, ili zauvijek

počivamo ili postanemo anđeli ili odemo u raj. To je vjerojatno sve točno.Ali da ti nešto kažem: vjerujem da kad umremo, barem maleni dio naše dušeuđe u onu koju smo najviše voljeli i da ta osoba postane mudrija.«

Djed mi je takve stvari govorio mnogo puta. O njima ću razmišljatidanima. Riječi sam uvijek shvatio, ali ponekad bi mi trebali tjedni da shvatimpravo značenje koje kriju i kakva se tu pouka nalazi za mene.

Djed je s nama proveo tjedan dana, a onda je rekao da mora biti sVekilovom majkom. Razumio sam. Volio sam Vekilovu majku i nisam mogaozamisliti koliko se izgubljeno osjeća. Bila nam je poput druge majke. Zatosmo je zvali abo, što na paštunskom jeziku znači majka. Kad smo bili mali,često nas je čuvala kad bi moja majka bila u banci a otac u školi, a zbognekog razloga ne bi mogli doći kući skuhati nam ručak. Abo bi nas nahranila,oprala, spremila u krevet, probudila i odvela na drugu stranu dvorišta da seigramo s djecom i drugim rođacima.

Abo je uvijek dobro pričala priče. Zna mnogo priča, smiješnih i tužnih, alisada priča sinovu priču više nego druge. Svaki put kad govori o njemu, očijoj pocrvene, glas zadršće, ali nastavlja dok ne završi.

Čak i ako je bolno slušati, nitko ne može otići usred priče, jer uvijek jepripovijeda kao da je netom prije čula sve detalje.

Postavila je teška pitanja svim Vekilovim prijateljima i ostalima koji subili ondje te večeri. Zna svaku pojedinost kao da je sve vidjela na vlastiteoči. Ne mogu zamisliti koliko joj je to bilo bolno. Čak ju je bolno slušati, alislušamo je jer je volimo.

Kad je djed otišao i vratio se u Makrojan, osjećao sam se osamljenijenego ikad prije. Morao sam ga pitati toliko toga.

BalkanDownload

Ponekad bih sjedio pod stablom akacije u dvorištu gdje je ležalo Vekilovotijelo. Čekao sam leptira. Ali nikad se nije vratio.

BalkanDownload

15.

Inferno

Raketa je pala u sobu na gornjem katu u kojoj je otac držao sagove. Bilo jekasno jednog petka popodne usred ljeta kad je sve bilo suho, a vrijemevjetrovito i prašnjavo.

Kad je pala, otac je pio čaj sa susjedima i pokušavao otkupiti njihovesagove zajedno sa starom srebrnom posudom iz dinastije Gaznavide iz 12.stoljeća. U sebi je imala 90 kilograma riže. Susjed se selio u Pakistan, aodatle u Kanadu kako bi bio kod rođaka koji su sve sredili preko Ujedinjenihnaroda.

Otac je želio kupiti njihove sagove jer su bili stari barem stotinu godina ijoš uvjek u dobrom stanju. Mogao ih je prodati za dvostruko više nego što ihje kupio. Takođe je htio kupiti staru srebrnu posudu jer je znao da ljudi kojite antikne komade nose u Pakistan dobro plaćaju. Pokušavao je kupiti inihovu rižu jer je došla iz Kunduza i bila malo jeftinija od tržišne cijene zauvezenu rižu. Upravo sam se vraćao u dvorište noseći kante vode s česme udžamiji ispod vrta. Tih su dana presušile sve pumpe s vodom u susjedstvukoje je ugradila gradska vlast, a većina cijevi bila je uništena. Sad smomorali ići daleko da pronađemo izvor koji radi. Džamija je imala jedan uvrtu. Upravo sam obavio četvrtu rundu. Bio sam umoran i pokušavao samdoći do daha.

Buka eksplozije rakete bila je tako glasna da zapravo nisam čuo ništa.Samo sam osjetio teški i duboki val koji je zatresao čitavu utvrdu. Dimizmješan sa prašinom počeo je kuljati najpre kroz jedan a zatim kroz ostalatri velika prozora koja su gledala na dvorište. Bio sam omamljen i zbunjen.Što da radim s takvim dimom? Kako da ga ugasim? Bojao sam se prići toj

BalkanDownload

sobi. Ali nisam želio da svi očevi sagovi izgore dok ja promatram i ništa nečinim. No, nisam se dosjetio ničega. Vrtjelo mi se u glavi i bio sam potpunogluh.

Vidio sam da se usta susjedovog sina otvaraju i zatvaraju, ali nisam čuonijednu riječ. Počeo me pipati po cijelom tijelu, počevši od nogu pa sve više.Gledao je jesam li ozlijeđen. Kimnuo mi je da sam dobro, a onda smo seokrenuli i pogledali gore.

Kad je čuo eksploziju, otac je požurio natrag iz susjedove kuće. Naišao jena mene odmah unutar dvorišne kapije gdje sam još uvijek držao kante punevode.

Vidio sam na njegovom licu užas i strah. Nešto me upitao. Nisam ga čuo,ali sam instinktivno znao da pita jesu li majka i ostatak obitelji dobro.

Majka i sestre dolje su gledale neki bolivudski film, odmah ispod sobekoja je pogođena. Kad je raketa eksplodirala, zatresla je cijelu utvrdu, aprašina je u oblačićima ispadala sa stropa i iz pukotina u starim blatnimzidovima.

Sad je majka utrčala u dvorište sa sestrama. Gotovo je vukla za sobomStroj Za Plakanje, koji je opravdavao svoj stari nadimak iako je sad znaohodati. Na rukama je nosila moju najmlađu sestru, staru samo nekolikomjeseci. Od glave do pete bili su prekriveni prašinom. Izgledali su izgubljenoi zbunjeno i vjerojatno su oglušili kao i ja.

Otac je vidio da nisu ozlijeđeni, pa je pogledao skladište gdje su se savnjegov trud i nada da će ikad otići iz Afganistana pretvorili u dim.

Zgrabio je moje dvije teške kante pune vode kao da u njima nema ničega ipojurio vanjskim stubištem do terase pred sobom koja je gorjela. Slijediosam ga. Noseći kantu, uskočio je u sobu kroz jedini prozor na kojem nije bilodima. Zatim mi je rukom pokazao da mu dodam drugu.

Sad je bio unutra. Izgubljen u gustom, crnom dimu, ubacio je vodu iz prvekante, ne znajući kuda pada. Nakon toga, dim se pretvorio u vatru, kao da jena nju izlio benzin. Izlio je i drugu kantu, ali odjednom ga je okružila vatra.

BalkanDownload

Bio je u njenom središtu. Vidio sam da zove u pomoć.Viknuo sam mu da trči kroz vatru prije nego što postane jača i još se više

otme nadzoru. Možda me čuo, ili je to možda samo bio njegov instinkt.Skočio je kroz vatru i iskočio kroz prozor. Cipele i odjeća su mu gorjeli.Vatra mu je brzo zahvatila grudi i leđa.

Netko mu je viknuo da se zakotrlja po tlu, vjerojatno majka. Činilo se dase vatra na leđima ugasila kad se zakotrljao. Ali kad se okrenuo na prsa,plamen na leđima opet je buknuo. Kotrljao se naprijed-natrag. Majka jedonijela vjedro vode iz naše kupaonice u kući i izlila je na njega. Dimpomiješan s parom dignuo se iznad oca dok se kotrljao naprijed-natrag pozemljanoj, a sad blatnjavoj terasi.

Ustao je, okružen parom i dimom koji su se uzdizali svuda oko njega.Jedva smo mu vidjeli lice. Odjeća mu je bila jako spaljena, ali ipak nije bioozlijeđen.

Uzeo je još jedno vjedro vode koje je donijela moja sestra iz kuće ipohitao prema prozoru. Vatra je sad već kuljala kroz sva tri velika prozora.Nije bilo sumnje da tu vatru potiču očevi sagovi.

Majka je vičući potrčala za njim i zgrabila ga za rame kako bi ga spriječilada sa svojim malim vjedrom vode opet ode u buktinju. Bilo je kao da pljujeu toliku vatru.

Otac je viknuo na nju dok ga je pokušavala odvući za ruku, ali otresao juje i stajao ondje dok je vatra svakom sekundom sve više jačala. Sve sampromatrao kao da je nijemi film jer još uvijek nisam ništa čuo. Sad su ikrovne grede gorjele i jedna se srušila na sagove. Polako, glava mu je uočaju pala na grudi. Spustio je vjedro puno vode pored nogu.

Sat vremena poslije, kad je vatra već progutala debele stropne grede i onošto je ostalo od sagova, stigli su vatrogasci. Ali velika stara utvrda ima vrlomala dvorišna vrata. Uz visoke zidove, bila je to velika otvorena kutija bezikakvog ulaza osim tih vrata. Ništa od njihove opreme nije moglo proći, a

BalkanDownload

nisu imali ljestve da se popnu preko zidova.Naši su susjedi donijeli svoje uske bambusove ljestve i konačno su se tri

vatrogasca uspela po zidovima s vrtne strane i počeli su polijevati vodomžarište vatre. Buktinja je po cijelom susjedstvu odašiljala sjene tamnog dimagorkog mirisa zapaljene vune. Nebo se gušilo od njega.

Došlo je još susjeda. Ali kad su začuli prigušenu, prkosnu riku vatre, znalisu da ne mogu ništa učiniti.

♦ ♦ ♦

Sad je tu umjesto narančastog plamena bio gust bijeli dim, a crni se dimsmanjio. Vatrogasci su konačno mogli ući u sobu i provjeriti ima li žarišta.Vatra je još uvijek tinjala u pukotinama u zidu.

Nakon nekoliko sati činilo se da je dogorjela. Ali vatrogasci nam nisudopustili ući. Sušena opeka u zidovima imala je u sebi puno slame, a drvenistupovi i grede bili su zakopani unutra. Sve je opet moglo začas buknuti izapaliti se.

Dvorište je još uvijek bilo puno ljudi iz susjedstva. Polako, jedan pojedan, odlazili su dok je padala noć i tužno odmahivali glavama govoreći otome kako je požar postao tako velik u tako kratko vrijeme.

Otac i ja ušli smo u spaljenu sobu. Strop se urušio, sve je bilo vrelo ipušilo se. Počeo je tražiti sagove pod tonama blata koje su prije bile zemljanikrov. Teško je disao.

Pokušao je iskopati vruću zemlju golim rukama. Spržila mu je prste, pa mije doviknuo da mu donesem lopatu umjesto da zurim u njega poput luđaka.Počeo mi se vraćati sluh, ali uz glasnu zvonjavu u ušima.

Donio sam mu lopatu. Čistio je lopatom sat vremena bez prestanka. Bio jemokar od znoja. Spaljena odjeća zalijepila mu se za leđa i vidio sam kakomu se svaki mišić napinje. Iz minute u minutu čistio je sve brže. Konačno jedošao do poda i nije pronašao ništa osim sloja pepela na mjestu gdje su bili

BalkanDownload

njegovi sagovi.»O, Bože, zašto si mi to učinio? Zaslužujem li ovo?« viknuo je. Preplašilo

me to. Toliko duboka tuga iz dubine njegove duše.Zapuhao je snažan vjetar. Napola izgorjelo drvo opet se zapalilo. Otac je

viknuo da mu se donese još vode. Donio sam mu dva vjedra iz spremnika unašoj kupaonici i izlio ih je onamo gdje se vatra opet razbuktala. Minutupotom još se jedna pukotina u zidu zapalila. I ondje smo bacali vodu. Zatimje buknulo još jedno mjesto, pa još jedno, sve do sedam sati sljedećeg jutra.Otac i ja te noći nismo spavali ni jeli.

Nije želio da majka i sestre spavaju u sobama ispod te koja je izgorjela,pa je za njih napravio zaklon u kutu dvorišta. Čitave noći su se budile, gladnei promrzle, sanjajući da je izbio još jedan požar koji moraju ugasiti.

Sljedeće noći sestre su se još uvijek bojale vratiti dolje u sobe iako sutada bile sigurne. No, sve je mirisalo na dim i bilo je prekriveno prašinom.

Svi smo spavali u zaklonu koji je otac napravio prethodne noći. Kakobismo imali svjetla, zapalili smo vatru ispred našeg skloništa. Podsjećala mena one noći s Kučijima kad bismo jeli, smijali se i pričali priče uz zvukoveživotinja u blizini u mraku.

Ali više nismo bili s Kučijima. Vatra je sad za nas imala drukčijeznačenje. Ležao sam između oca i majke i zvuk njihovog disanja uvjerio meda spavaju, iako to s majkom nikad nije bilo sigurno. Ponekad bi seprobudila usred noći i zurila u nebo sa suzama na obrazima.

Te noći sam opet vidio da plače. Ispružio sam ruku, dodirnuo joj rame iupitao je li u redu. Brzo mi je okrenula leđa, nije odgovorila. Nikad nijejecala, naricala ni šmrcala kao normalna osoba. Plakala bi kad je nitko ne bividio ni čuo i pustila da suze iziđu iz nje u potoku tihe tuge.

Iako su još smrdjele na dim, sljedećeg dana vratili smo se u sobe uprizemlju. Otac je bio u dubokoj depresiji. Nije nam pomogao unositi stvarinatrag. Sjeo je pod stablo akacije gdje je ležalo Vekilovo tijelo, s glavom nakoljenima i sjedio tako satima. Bilo je kao da je i sam mrtav. Majka mu je

BalkanDownload

rekla da ruča s nama, ali nije ništa jeo ni pio. Usne su mu bile suhe, a ispodočiju stvorili se tamni podočnjaci.

Konačno, oko jedan ujutro ušao je i legao pored majke. Bilo mu je hladnoi drhtao je. Majka ga je pokrila svojim pokrivačem i grlila sve dok se nijeprestao tresti. Sljedećeg dana nije razgovarao ni s kim. Samo je sjedio poredprozora, zurio van u jednu točku, ne znajući u što gleda. Kad bismo sestre i jarazgovarali, šaptali smo. Kad smo hodali, hodali smo na vršcima prstiju. Akad bismo jeli, pokušali smo ne proizvoditi nikakvu buku žlicama i vilicama.

Nakon tjedan dana, počeo je tražiti neke stvari, čašu vode ili šalicu čaja.Majka je sve počela kuhati preslano ili s puno ulja jer je znala da to ne voli.Počeo se žaliti na sol i ulje. Majka mu je viknula neka se ne žali. Otišao je izsobe. Majka nam se nasmiješila i rekla, »Vratit će se jednako sretan kao iprije.« Nismo znali o čemu govori.

Tri sata poslije otac se vratio s vrećicama punim voća i nekoliko kilagovedine. Imao je tužan osmijeh na licu, kao i njegov otac. Te noći majkanam je skuhala dobra jela, a otac se počeo šaliti. Buka vilica i žlica opet jepočela. Više nismo morali šaptati ili hodati na prstima.

Sveti ratnici opet su se počeli sukobljavati i opet su nas zarobili u jednojsobi kao miševe u rupi.

Rakete su padale po cijelom Kabulu bez prestanka. Gulbadin je ispaljivaoameričke rakete na Pandžšire koji žive na području oko Utvrde s devet kula.Dostum, uzbečki ratni voda, isto je tako ispaljivao rakete na Pandžšire, i nanaš dio grada i na Makrojan. Hazari su ispaljivali rakete na Pandžšire, koji suisto tako ispaljivali rakete na Hazare. Ratni zapovjednik Sajaf ispaljivao jerakete s visokih planina zapadno od Kabula i na Pandžšire i na Hazare.Ponekad bi u jednom danu na Kabul palo tri tisuće raketa. Kad bi raketiranjena nekoliko minuta prestalo, bilo bi neprirodno tiho. Ali zapravo, nikad nijebilo tiho. Kuća je uvijek govorila sama sa sobom, sat je otkucavao ususjednoj sobi, hladnjak bi povremeno zadrhtao i zazujao kad bismo imalistruje. Iz kupaonice se čulo kapanje vode iz slavine u velik lonac pun vode.

BalkanDownload

Tu i tamo na cesti bi se čuo fijuk automobila u prolazu ili tutanj kamiona.Slušali smo zvuk ispaljivanja rakete, a zatim i pad koji bi zatresao tlo

poput potresa. U dva mjeseca, dvadeset i devet raketa palo je na tu utvrdu injezin vrt. Posljednja od devet kula još je stajala u kutu velike utvrde, ali tuse vise nisam osjećao sigurnim. Više od stotinu godina, kule su štitile ljude unjoj. Više ne. Ne u ovo doba Sejtana.

Jedan razlog zbog kojeg su se djed i ostatak obitelji preselili u izdržljivestanove u Makrojanu bio je što su mislili da će ondje biti sigurnije. No, bilisu zatočeni u Makrojanu kao što smo mi bili u Kala-e-Nobordži u Kart-e-Parvanu. Tjednima nismo znali što je s njima. Jesu li još živi, mrtvi, ranjeni?Telefona nismo imali, na ulicama nije bilo nikog da prenese poruku. Otac jeprestao slušati BBC i ostale programe s vijestima, zbog njih smo bili joštjeskobniji jer su nam govorili o žrtvama i manjku krvi za transfuzije ili paknedostatku lijekova i liječnika te dojavljivali imena ozlijeđenih u bolnicama.

Dane i tjedne provodili smo sjedeći u kutu sobe, šaptali smo molitve ičekali da nas raketa sve zajedno ubije. Jedne noći kad je buka eksplozijeraketa bila preglasna da bih zaspao, uspeo sam se na krov stare utvrde i sjeopored preostale kule. Gledao sam kako na ravna naselja preda mnom padaraketa za raketom. Svaki put kad bi raketa prozviždala iznad glave, u trenubih se iznenadio što me nije ubila. Ali dijelu mene vise nije bilo stalo.Jednostavno sam pretpostavio da će jedna od njih uskoro pasti blizu mene ida neću doživjeti jutro.

Ponekad bismo otac, majka, sestre i ja pisali pisma djedu, strinama,stričevima i rođacima. Kad bi primirje trajalo dan ili dva, slali bismo pismakoja smo napisali danima ili tjednima prije po bilo kome koga bismo moglipronaći, a tko je iz nekog razloga morao ići u Makrojan. Istog dana znali smoprimiti hrpu pisama od svih njih ako bi neki od mojih stričeva uspio doći donas. A onda bi rat opet počeo i ne bismo se tjednima javljali jedni drugima.

To su mi bili najgori dani u živom. Pa ipak je bilo nešto ugodno u njima.Kad god bih pisao pisma, pazio sam na to da koristim prave riječi na

BalkanDownload

pravome mjestu. Istu pažnju prema detaljima očekivao sam i od onih koji suodgovarali na moja pisma. Tih dana kad se većina ljudi brinula hoće lipreživjeti, ja sam se usredotočio na to kako napisati prekrasno pismo i točnoizraziti osjećaje o svemu i to točnim vremenskim slijedom. Tek sam postajaotinejdžer, ali dok je život bio tako krhak, školovanje koje sam mogao dobitiili sportovi kojima sam se mogao baviti ili posao koji sam mogao obavitinisu značili ništa.

Nakon dva mjeseca neprestanog rata nad Kabulom, još jednom smo imaliprimirje od nekoliko tjedana. Djed je došao u našu kuću i te dane proveo snama. Bio sam toliko sretan što sjedim pored njega, držim glavu na njegovomkrilu i slušam mu disanje dok čita, jede ili razgovara s ostalima.

Noć prije povratka u Makrojan razgovarao je s ocem i majkom do kasno unoć, dugo nakon što smo mi ostali otišli na počinak. Kad je otišao, pošao samsjesti ispod stabla akacije. Osjećao sam se veoma usamljeno. Ubrzo je došaootac i sjeo pored mene.

»Sinoć dok si spavao donijeli smo odluku.« Otac je zastao i zatimnastavio uz dubok uzdah. »Sad dok imamo ovo primirje, ti i ja ćemo otići uPakistan. Ondje ćemo unajmiti kuću i zatim se vratiti po ostale. Ostat ćemoondje dok u Kabulu opet ne zavlada mir.«

»Zar neće biti teško živjeti u stranoj zemlji?« zapitao sam.»Umrijet ćemo svi ako ostanemo ovdje. U Pakistanu ćemo barem

preživjeti. Siguran sam da ćeš se brzo naviknuti. Naći ćeš dobre prijatelje iopet ćeš ići u školu, obećavam ti«, rekao je otac. Toplo se smiješio. Zbogtoga sam se osjećao kao da će se to zbilja dogoditi.

Pitao sam kad polazimo.»Sutra«, rekao je. Obgrlio me i pustio da se naslonim na njegove snažne

grudi.

BalkanDownload

16.

Pas

Sljedećeg dana oko pet ujutro oprostili smo se od majke i sestara. šest sativeć sam bio na sjedalu pored oca u starom minibusu punom ljudi. Neki suljudi sjedili na podu na vrećama odjeće.

U rukama sam imao čašu crnog čaja i polako sam ga pijuckao da merazbudi. Uživao sam gledati planine i razmišljati o prirodi nakon mjeseci kojesam proveo zarobljen u utvrdi. Sad je Kabul bio za nama, a uputili smo seprema prijevoju Hejberu. Čuo sam za prijevoj Hejber od učitelja povijesti uškoli, kao i za Bude u Bamijanu, ali ga nikad nisam vidio. Bio sam uzbuđenšto ću uskoro prijeći preko njega.

U minibusu je bilo tiho, osim zvuka motora i povremenog kašljanja ikihanja nekih putnika. Neki su drijemali. Neki su gledali kroz prozor doksmo vijugali niz obronak planine gdje se ugnijezdio Kabul. Ponekad je vozačmorao usporiti zbog velikih rupa na cesti. No uglavnom je vozio brzo, unatočstrmini planine preko koje smo prolazili.

Baš kad smo gotovo prošli planine, vozač je nagazio kočnicu, a čaj mi seprolio posvuda po odjeći. Osjećao sam kako mi se njegova toplina širi pokrilu. Ostali putnici viknuli su vozaču da pazi. Vozač se okrenuo u sjedalu istavio kažiprst na usta da nas utiša. Vrata autobusa su se automatski otvorilai u autobus je ušao muškarac kojeg su slijedila dva tjelesna čuvara.

Hladno su nas promotrili. Nije bilo ničeg ni izdaleka nalik na srdačanosmijeh, ni afganistanske gostoljubivosti u njihovim očima. Svi smo šutjelidok su nas promatrali, jedno po jedno.

Starac koji je sjedio ispred mene okrenuo se i šapnuo mom ocu da se taj

BalkanDownload

čovjek zove zapovjednik Zardad.Zapovjednik Zardad imao je jako izbrazdane obraze i najgušće crne obrve

koje sam ikad vidio nad velikim tamnim utonulim očima, tako tamnim da suzahtijevale potpunu pozornost. Težio je samo sedamdesetak kilograma, čvrstostisnutih u crnu kožnu jaknu i šalvar kamiz. Odabrao je nekoliko muškaraca ižena iz našeg minibusa, uključujući i mog oca, i izveo ih iz autobusa, a zatimrekao vozaču da nastavi put prema Pakistanu. Uspaničeni vozač upalio jemotor. Iskočio sam prije nego što se odvezao.

Zardad me pogledao u oči i rekao, »Nisi pozvan.«»Imaš mog oca, a ja želim ostati s njim«, rekao sam.»Onda moraš poći«, rekao je i potapšao me po ramenu blago kao stari

prijatelj.Hodali smo deset minuta uz padinu strme planine da stignemo do njegovog

kampa. Imao je više od dvije stotine ljudi, naoružanih, koji su se odmarali uhladu šatora. Neki su pili čaj, neki spavali, a neki samo zurili u nas.

Uveli su nas u velik šator otvoren s jedne strane i rekli nam da sjednemo.Nitko nije sjeo. Stajali smo ukočeni. U šatoru, nekoliko trupala ležalo je napodu. Bili su nagi i izgledali su kao da su jako izgriženi po cijelom po tijelu.

Jedna je bila djevojka koja je izgledala kao da je u ranim dvadesetima.Bila je sitna, žute kose koja joj se rasula oko glave. Imala je lijepo lice ivitko tijelo dugih nogu. Ramena su joj bila uska, promjera jedva tridesetcentimetara. Grudi su joj bile male, ali izgledale su gotovo kao da suodrezane. Bilo je tragova ugriza posvuda po rukama i nogama, osobito okobedara.

Mrtvac pored nje izgledao je kao kip isklesan u bijeloj stijeni, kao da muje sva krv ispuštena. Kao i djevojka, izgledao je više kao Amerikanac iliEuropljanin nego kao Afganistanac. Bio je vrlo mišićav. Ali i on je bioposvuda izgrižen. Grlo mu je bilo prerezano, kao i zapešća, bedra i gležnjevi.Nisam mu vidio masnice na rukama. Nije mogao udariti svoje napadače. Nalicu mu je bio zamrznut leden, očajan užas. Usta i oči bili su mu širom

BalkanDownload

otvoreni.Neka druga tijela ležala su pored njih i bila pokrivena bijelim plahtama

koje su posvuda imale krvave mrlje.»Vidite ove ljude?« rekao je Zardad. »Nisu mi htjeli dati svoj novac i na

kraju su izgubili i živote. Dajte mi novac i slobodni ste.« Otac je izvadio savnovac iz džepova i dao ga zapovjedniku Zardadu.

»Gdje ti je kuća?« pitao je Zardad.»U Kabulu«, odgovorio je otac hladnokrvno.»Zašto ideš u Pakistan?«»Vidjeti možemo li živjeti ondje«, rekao je otac.»Nemaš ženu i još djece?« pitao je Zardad.»Imam«, rekao je otac.»Zašto nisu s tobom?«»Nisam ih mogao povesti sa sobom sada u Pakistan. Nemam ondje kuću

za njih. Kad pronađem neko mjesto, vratit ću se po njih«, objasnio je otacotvoreno.

»Sigurno si bogat čovjek. Dogovorimo se. Pustit ću tvog sina da ode kućii donese još novca, a onda možeš ići. Što kažeš na to?« pitao je Zardad, anjegove velike obrve su se podignule.

»Nemamo mnogo novca. Samo da još neko vrijeme preživimo. Ako svedam tebi, kako ću prehraniti djecu?« upitao je otac.

»Ne odgovaraj mi pitanjem«, uzvratio je Zardad. Otac je spustio glavu inije ništa rekao.

Zardad je viknuo, »Pas!« Pogledao sam uokolo očekujući da će neki odnjegovih ljudi doći s nekakvim psom koji se koristi za borbe. Pogledao samtrupla s tragovima ugriza i jako se uplašio. Zašto je Zardad htio psa?

Čovjek je ušao u šator. Imao je velike zube, poput dugih žutih očnjaka.

BalkanDownload

Nasmijao se kad nas je vidio.Zardad je naredio grubim glasom. »Vežite ga.«Dva njegova čovjeka zgrabili su straga mog oca dok mu je treći svukao

košulju, a zatim i šalvare. Ruke i noge privezali su mu lancima za velik okvirnačinjen od debelih drvenih greda. Povukli su mu zapešća prema gore nagornje kutove okvira. Noge su mu bile posve raširene i lancem privezane zadno. Izgledao je kao neki sag koji sam vidio da prostire mnogo puta.

Kad se otac više nije mogao micati i sve su oči bile uprte u njega, Zardadje naredio čovjeku kojeg je zvao Pas da započne. Pas je širom otvorio usta izario zube u očev biceps.

Otac je vrisnuo od boli i viknuo da nema više novca. Ovog puta Zardad jenaredio čovjeku da se objesi zubima za očevu drugu ruku. Opet je zariočeljust u mog oca i podignuo stopala s da kako mu je rečeno. Otac je sadvrištao i postajao sve crveniji.

Gledao sam u nevjerici. Vidio sam toliko toga otkad su počeli sukobi itoliko okrutnosti, ali nikad nisam ni mogao zamisliti nešto toliko neizrecivočudno kao to.

Čovjek s očnjacima nastavio je gristi mog oca posvuda: po rukama,ramenima, bedrima, grudima, pazusima, vratu i stražnjici. Otac je nastaviovikati dok je Zardad ležerno sjedio na stolcu, šest metara dalje, gledao ga ipijuckao čaj. Unatoč očevim prodornim vriskovima, nije pokazivao nikakveosjećaje.

Jedva sam disao. Shvaćao sam da gledam oca kako umire, a misli su mise kovitlale dok sam razmišljao, »Kako mogu preuzeti odgovornost za svojuobitelj? Tek mi je trinaest godina.«

A zatim je vikanje postalo slabije kad je otac počeo gubiti snagu. Oči sumu se zatvorile. Tijelo mu je mlohavo visjelo u lancima. Rane su jakokrvarile.

Zardad je konačno naredio dvojici ljudi da ga oslobode. Odvezali su lance

BalkanDownload

i otac se srušio na tlo. Zgrabili su ga za zapešća i odvukli desetak metarapreko šljunka stružući mu kožu s leđa dok su išli. Ležao je ondje, nije semicao, samo je stenjao.

Zatim su došla dvojica i zgrabila mene. Svukli su mi svu odjeću osimgaća i tankog lanca oko vrata sa slikom Meke koja je visjela s njega. Okozapešća i gležanja pričvrstili su mi lance koje su koristili na mom ocu.Neobično, dok su stezali lance koji su mi se zabijali u kožu osjetio samolakšanje. Prevario sam smrt toliko puta otkad je rat počeo. Danas će sve tozavršiti.

Čovjek s očnjacima polako je hodao prema meni. Usta su mu bila ocrtanaočevom krvlju, no koža mu je bila mrtvački blijeda, kao da nema vlastite krviu žilama. Dok je hodao, činilo se da jedva ima dovoljno energije za kretanje.

Kad me ugrizao prvi put, bilo je kao da su mi se u ruke zarila pila ili oštarkomad metala. Bol je bila toliko snažna da je svjetlo odmah nestalo iz mojihočiju i sve oko mene postajalo je sve tamnije. Viknuo sam glasnije no ikad.

»Ne diraj ga!« viknuo je otac promuklo. Pokušao je ustati. Dvojica supritrčala i spriječila ga. Osušena krv prekrivala mu je cijelo tijelo, osim lica.»Dođi i meni to učini!«

»Ne, tvoj sin ima svježiju krv i meku kožu«, šapnuo je čovjek tako tiho dasam ga jedva čuo. »Ti imaš staru krv. Zabavnije je s tvojim sinom.« Zatimme ugrizao za lijevu nogu. Ovog puta bilo je gore nego prije. Zatim u rame,pa u leđa. Nisam mogao ništa nego zavijati.

Prišao je jedan od Zardadovih vojnika. »Molim vas, prestanite na tren,gospodine. Dajte im predah.« Vojnik je govorio pašto.

»Ne primam naredbe od tebe. Ti primaš naredbe od mene«, obrecnuo seZerdad. Dotad je govorio samo dari. Čak nije izgledao ni kao vojnik. Jošuvijek je zurio u mene.

»Da, gospodine, znam, ali samo želim nekoliko sati sna, a ovi gadovineprestano vrište i bude me«, rekao je vojnik.

BalkanDownload

»Hej, zabavljam se. Ne zajebavaj se sa mnom«, rekao je Zardad.Otac se prisilio pridignuti s da. »Kakav si ti to Paštun?« promuklo je

pljunuo na Zardada i progovorio pašto.»Ti si Paštun?« upitao je Zardad zapanjeno.»Naravno da jesam«, rekao je otac, a glas mu je bio jedva jači od šapta.»Koji mi kurac nisi rekao?« rekao je Zardad. Ustao je sa stolca s kojeg je

gledao i krenuo prema mom ocu, pomnije ga proučavajući. Stajao je natrenutak nad ocem, a zatim naredio svojim ljudima da me odvežu i vratio namodjeću. »Ne mučim svoje Paštune«, rekao je Zardad ležerno dok se vraćaonatrag na svoj stolac.

Otac i ja smo se odjenuli, najbolje što smo mogli. Svaki put kad bih sepomaknuo, mjesta gdje me čovjek s očnjacima ugrizao boljela su kao da minešto još uvijek dere kožu. Bio sam toliko ukočen od straha da sam jedvaznao što radim. Krv je tekla iz rana i natapala mi odjeću. Sve vrijeme čovjeks očnjacima bijesno me gledao, ljutit što je izgubio plijen, a ne može poduzetiništa s tim u vezi.

»Što je s ostalima?« upitao je otac. Nije mogao uspravno stajati.»Oslobodi i njih.«»Vi možete ići«, rekao je Zardad, kao da izdaje naređenje.»Ne mučiš ove ljude radi njihovog novca, zar ne? Mučiš ih jer uživaš u

tome«, rekao je otac.»Ako kažeš još jednu riječ, zaboravit ću da si Paštun. Jasno? Idi i ne

osvrći se!« viknuo je Zardad.Otac nije ništa rekao. Otišli smo i sitnim, bolnim koracima hodali stazom

natrag prema cesti. Deset minuta poslije bili smo na autocesti u taksiju kojije dolazio glavnom cestom iz pravca Džalalabada prema Kabulu i išli premasvojoj kući.

BalkanDownload

»Što je sve ovo?« upitala je majka gledajući krv na našoj odjeći. Oči sujoj bile razrogačene, usta otvorena, a lice blijedo.

»Izgrizao nas je pas«, rekao je otac dok smo je grlili. Zatim seonesvijestio, a tijelo mu se srušilo preko njezinog.

Majka mi je viknula da joj pomognem s ocem. Napola smo ga odnijeli, anapola odvukli u krevet. Rekao sam majci što nam se dogodilo, ali ukratko,jer sam i ja želio leći.

Istrčala je van i vratila se s našim susjedom, koji je bio liječnik u noćnojsmjeni.

Nekoliko minuta potom liječnik mu je ubrizgao nešto od čega je potpunoobamro. Liječnik je počeo ispirati rane alkoholom da ih dezinficira, a zatim ihje prekrio rolama zavoja.

Kad je liječnik završio s očevim ranama, pokazao sam mu svoje. Ramenai ruke počeli su me svrbjeti, a zatim i boljeti. Rane od ugriza još su malokrvarile, osobito one na desnoj ruci, koje su bile najdublje. Učinio je meniisto što i ocu. Čudio se kako sam dotad trpio bol. Ali bol je sada bila našnačin života.

Probudio sam se rano sljedećeg jutra i još uvijek bio u lošem stanju. Kožaoko svakog ugriza bila je crvena i jako vrela. Svaki ugriz je pulsirao.Primijetio sam gadno curenje iz rana na lijevoj nozi. Sve su rane bilenatečene, gotovo dvostruke veće nego prethodne noći. Kad sam sepomaknuo, osjećao sam kao da mi nešto dere kožu.

Trebala su nam dva tjedna da se oporavimo. Majka nije htjela dopustitiocu ni da opet spomene odlazak u Pakistan. Rekla je da je to što nam sedogodilo loš znak. Rekla je da bi živjeti u Pakistanu bilo gore nego u Kabulu.

»Praznovjerna si«, rekao je otac.»Da«, rekla je majka otvoreno. Koračala je po spavaćoj sobi kao onaj

leopard koji je bio u vrtu. Otac ju je nekoliko minuta promatrao, a zatim jojrekao da bi čaja.

BalkanDownload

Stala je, pogledala ga i podignula prst kao kad upire njime u mene ili mojesestre. »Ne idem u Pakistan«, rekla je odlučno. »Ostajem u Kabulu. I akoumrem, neka tako bude. Ali umrijet ću na svom komadiću zemlje, a ne unekoj stranoj zemlji.«

Otac je znao da svađa neće promijeniti njeno mišljenje. Otišla je tiho izsobe donijeti mu čaja.

BalkanDownload

ČETVRTI

DIO

Trijumf

ludila

BalkanDownload

17.

Nova vrsta pravde

Ušli smo u doba čekanja. Sukobi će završiti, rekli smo, budemo li čekali.Naši će nam se životi vratiti budemo li čekali. Ako je naše zlato još udjedovom vrtu, zasad će nas čekati ondje, baš kao što ćemo i mi čekati uNobordži.

Sukobi u Kabulu su popustili, a škola pored Nobordže se otvorila. Nakontoliko žeđi za povratkom u školu, sad sam njome bio razočaran. Škola je bilastara i oronula, ne kao dobro održavana zgrada koju su pomagale obrazovaneobitelji u našem starom naselju. Ondje su svi učitelji znali moje ime i mojuobitelj. Prema meni su se lijepo ponašali i veselila me svaka stvar koju samnaučio.

U toj novoj školi mnogi su učenici došli iz ruralnih područja sjeverno odKabula kao što su Samali, Parvan i Pandžšir. Govorili su dari s naglascima iztih mjesta koji su mi zvučali čudno. Neke obitelji došle su u Kabul smudžahedinima. Neki su se voljeli više tući no učiti. U dariju se kaže, »Akosjediš s dobrim ljudima, postat ćeš dobra osoba. Ako sjediš s lošim ljudima,postat ćeš loša osoba.« Ti učenici nisu zapravo bili loši ljudi, ali od njih sampreuzeo prilično loših navika.

Ipak sam svakog dana išao, uglavnom jer nisam imao što drugo raditi.Propustio sam više od dvije pune godine škole, ali tako su i svi moji školskikolege. Svi smo zaostajali, iako su neke od njih, kao i mene, podučavali kodkuće roditelji. I život u ratu nas je mnogo toga naučio.

Nekako sam dospio u sedmi razred. Možda zato što mi je bilo dvanaest ili

BalkanDownload

trinaest i izgledao sam kao da mi je ondje mjesto. Bio sam ondje četiri satasvakog popodneva. Djeca u prvih šest razreda dolazila su izjutra, kao i mojemlađe sestre. Starija sestra išla je u žensku srednju školu u blizini. Dok sugod trajali prekidi vatre, mogli smo ići svakog dana.

Većina nastavnika bila je obeshrabrena životom u Afganistanu jednakokao i učenici. Nastavnici su se jako trudili uvjeriti nas da je bitno naučiti onočemu nas podučavaju. Možda je i bilo.

Ponekad bismo na nastavi razgovarali o frakcijama, koja je dobra i koja jeloša. Na kraju smo se složili da nijedna nije dobra. Rakete su još uvijekponekad padale na Kabul, iako nikad nismo bili sigurni koja ih frakcijaispaljuje. U međuvremenu, slušali smo o novoj frakciji pod imenom talibanikoja je počela preuzimati nadzor nad gradovima na jugu i polako dolazila naistok. Mnogi su ljudi rekli da će opkoliti Kabul i otjerati sve ostale frakcije.Nismo znali mnogo o njima. Bilo nam je zlo od ratnih zapovjednika i frakcija.

Više nas je brinuo naš ravnatelj, čije su oči bile crvene kao vatrene kugle.Svakog dana šamarao bi učenike koji su se tukli sve dok ne bi počeli plakatipred svim drugim učenicima. Bio je glup čovjek koji bi nam rekao dapopravimo slavinu iz koje kapa dragocjena voda tako da u nju uguramo štap.To bismo i učinili i jako bismo se smočili kad bi nas voda cijele poprskala.

No, nitko nije ošamario njega kad je netko otkrio mrtvu mačku u cisterni.Bila je ondje barem tjedan dana, a mi smo pili tu vodu.

Jedini predmet na kojem sam uživao predavala je naša nastavnica darija injegove književnosti. Bila je lijepa i uvijek vesela. Pomogla mi je shvatitiprvi put da u pričama ima više od same radnje. Rekla nam je da slike kojestvaraju riječi mogu imati skrivena značenja. Ispočetka sam sve knjige kojesmo imali kod kuće počeo čitati poput detektiva i tražio skrivena značenjakoja drugi ljudi, manje pametni od mene, ne mogu vidjeti.

Udžbenici koje nam je škola dala sadržavali su vrlo malo književnosti.Malo poezije, neke pripovijetke s teškim i kitnjastim riječima i malo povijestio poznatim pjesnicima i piscima. I tako nam je naša nastavnica zadavala

BalkanDownload

druge knjige za čitanje, uglavnom romane. Mnogo je dječaka mrzilo čitati, pasu se ljutili. Ali bilo je nekoliko nas koji smo smatrali da je svaka knjigakoju nam nastavnica dade za čitanje bolja od prethodne.

Nastavnica nam je preporučila romane za koje je smatrala da će nampomoći razumjeti stvari koje se ne uče u školskim udžbenicima. Uglavnomsu to bili romani iranskih autora kao što su Amir Aširi, Parviz Kazi Sejid,Aroniki Karmani i Džavad Fazil. Također je predložila nekoliko zapadnihautora kao što su Maksim Gorki, Fjodor Dostojevski, Lav Tolstoj, AntunČehov, Jack London i Thomas Mann. Zločin i kazna, bio je previše oteškoćama, jadu i boli. Pročitao sam prvih nekoliko stranica, a zatim samknjigu vratio na njezino mjesto u ormarić i rekao si da ću je pročitati kad nebudem više živio u Afganistanu.

Govorila nam je nježno tihim glasom, ali tako da je svi mogu čuti. Kad biušla u učionicu, svi bi odmah prestali razgovarati i nitko nikog nijezadirkivao za vrijeme njezinog sata kao što bismo činili na drugim satovima.

Jednog dana ispričala nam je da je diplomirala u Rusiji i da je htjela bitiprofesorica na Sveučilištu u Kabulu. No imala je tri sina, najstariji je biočetiri godine mlađi od nas i morala je većinu vremena biti kod kuće. Mislimda nije podučavala radi novca, jer je njezin muž imao dobar posao u trgovinielektronikom čiji je bio vlasnik. Mislim da je podučavala jer je voljelaknjiževnost. Tek sam počinjao shvaćati što je književnost i bio sam poddojmom što učim od nekog tko to voli jednako kao i ja.

Dok su se mjeseci pretakali u godine, počeo sam na svom tijeluzamjećivati dlake koje nikad prije nisu rasle. Najprije sam se prepao da mesva ratna napetost pretvara u majmuna. Prisjetio sam se slika u svomškolskom udžbeniku od svih onih godina prije. Je li moguće da rat pretvaraljude u majmune?

A onda sam, zbog nove vrste snova, osobito o ženama, postao uzbuđen izbunjen. Kad god bih pogledao sliku lijepe djevojke u časopisu, osjetio bihnešto neobično.

BalkanDownload

Nije bilo kao nekad kad bi mladi Afganistanci mogli izvesti djevojku nasastanak. Otkad su došli mudžahedini, mladić se morao oženiti da bi imaodjevojku. Nisam se želio oženiti tako mlad.

Umjesto toga provodio sam sate i sate u dvorani dižući utege i trenirajućiboks. Ruke su mi postajale jače, a grudi su počele izgledati kao u pravogmuškarca. Ponekad kad bih stajao pred zrcalom bez majice, vidio bih tijelopuno mišića, poput onih kipova u knjigama o Platonu i Sokratu.

Jednog dana pretvarao sam se da sam kip Apolona. Pozirao sam takonekoliko minuta podignute lijeve ruke, a nisam znao da je otac na vratima ida me promatra. Zadirkivao me još tjednima. Pogledao bi me, a onda bipodignuo lijevu ruku. Nije mi bilo drago što me zadirkuje, ali barem sam gačuo da se smije.

Otac bi pričao viceve dok smo jeli, ali nije bio sretan, osim kad binavukao boksačke rukavice i pokazivao kako fingirati desni direkt iliuzvratiti lijevim krošeom. Nikom nije dopuštao spominjati sagove nikrijumčare ni djedovu kuću.

Došao je dan kad sam u Nobordži živio duže nego u vlastitoj kući.

Jednog četvrtka navečer u rujnu 1996. čuli smo mnogo automobila kakoidu gore-dolje ulicama. Nije bilo pucanja ni raketa. No, sve ulice po čitavomKabulu bile su cijele noći neobično prometne.

Sljedećeg jutra, kao i svakog petka, planirao sam kasno doručkovati sobitelji, a zatim, ako nikakva frakcija ne bude pucala na nas s planine, gledatisusjede kako igraju nogomet sat vremena na ulici ispred utvrde. Poslije ću sevratiti kući i slušati radiodramu prije velikog ručka s nekim stricem ilidjedom ako uspiju doći. Dok budu sjedili i pili čaj ostatak popodneva, otićiću u vrt, sjediti u sjeni loze, slušati cvrkut vrabaca i pročitati neki svojiranski roman.

Ali tog petka dok sam se približavao kapiji, nisam čuo nikakve zvukovenogometa izvana. Samo tišinu.

BalkanDownload

Naša prednja kapija od valovitog čelika bila je poput cjedila puna rupanakon što je prije pet godina pred nju pala raketa. Također je ubila dječačićakoji je hranio svog magarca s obližnje hrpe smeća. Nikad nismo imali novcada zamijenimo kapiju, pa smo je koristili onakvu kakva je bila.

Pogledao sam kroz jednu rupu van da vidim zašto nitko ne udaranogometnu loptu ondje gdje se makadam širi između kapije i vrata starebritanske ambasade i čini široko igralište. Umjesto toga, vidio sam strance.Nikad nisam vidio takve ljude, čak ni u snovima, ni u filmovima, ni u bilokojem romanu ni povijesnoj knjizi.

Izgledali su kao Afganistanci, ali bili su neobično odjeveni u dugačkecrno-bijele turbane i jako duge kamize koji su do ispod koljena visjeli prekošalvara. Nosili su bičeve.

Svi su obrubili oči surmom, crnim prahom. Brade su im bile nepodrezanei dugačke. Nijedan nije imao prave cipele. Umjesto njih, nosili su papuče, astopala su im bila prašnjava. Većina ih je u ustima imala burmut. Nekolicinaje ispljunuta smeđu slinu na prašinu ispred sebe, a zatim su usta obrisalirubovima turbana.

Nijedan nije govorio. Izgledali su izgubljeno, kao ljudi koji su došli izšume ili pećine i nikad prije nisu vidjeli zgrade.

Najprije sam pomislio da su možda vampiri. Znao sam da vampiri nepostoje, osim u pričama da plaše djecu. Ali što još bi to moglo biti?

U blizini nisam vidio nijednog susjeda. Nijednog. Uhvatio me strah.Možda su svi napustili grad prethodne noći i nisu nam rekli. Ili su ih možda tivampiri pojeli i sad gledaju u svaku kuću da vide ima li još koga unutra kogabi mogli uloviti.

»To nije moguće« hrabrio sam se, ali nisam bio siguran ni u što.Sve otkako su sukobi između ratnih zapovjednika počeli, obično bi prošli

mjeseci prije nego što je jedan nadvladao drugog i zauzeo naselje. No, činilose da je sada ova nova frakcija zauzela čitav grad bez borbe i bez žrtava.Morao sam doznati što se događa.

BalkanDownload

Otvorio sam vrata što sam tiše mogao i izašao van. Njih trojica čula suškripanje vrata i potrčali su prema meni. Lica su im bila bijesna. Podignuli subičeve.

Jedan se približio i pitao me znam li gdje je Ahmad Šah Masud. Svi sugovorili pašto s kandaharskim naglaskom koji ima veću modulaciju negopašto kojim govorimo u Kabulu. Možda su oni dio te nove talibanske frakcijeza koju smo čuli.

»Ne znam« rekao sam bojažljivo na paštu. Omekšali su kad su čuli dagovorim njihovim jezikom.

»Znaš li Fahima?« upitao me isti čovjek.»Svi ga poznaju«, rekao sam. Maršal Fahim bio je tadžički ratni voda i

jedan od Masudovih bliskih saveznika.Treći je drugu dvojicu odgurnuo natrag i zgrabio me za ovratnik. Ruke su

mu smrdjele kao govno.»Jesi li ti Fahimov sin?« viknuo je. »NE!« uzvratio sam.»Gdje mu je kuća?« pitao me čvrsto me držeći za ovratnik. Pokazao sam

prema Bagh-e-Bali, strmini prekrivenoj stablima koja se koso uzdiže polakilometra zapadno od Nobordže.

Još uvijek me držao i rekao, »Pokaži nam njegovu kuću.«Odveo sam ih do Fahimove ulice i s drugog kraja pokazao gdje mu je

kuća. Čovjek koji me držao za ovratnik pustio me.Odjurio sam kući i rekao obitelji što se dogodilo. No mislili su da sve to

izmišljam, svi osim majke. Po načinu na koji me slušala vidio sam da mivjeruje.

Kao i svakog petka kad bi mogli doći gosti, otac se tog jutra pažljivoobrijao i odjenuo najbolje hlače i pomno izglačanu bijelu košulju kratkihrukava. Odlučio je otići van i vidjeti o čemu govorim.

Majka nije željela izići iz kuće sve dok ne čujemo još vijesti. Ali moj

BalkanDownload

otac, uvijek praktičan, rekao je, »Nema sukoba. Ako je u gradu novafrakcija, želim da mi postanu prijatelji.«

Otac se vratio za pola sata, bijesan. Na licu je imao mrlje od otisakaprstiju i trag biča na leđima bijele košulje.

»Što ti se dogodilo?« pitala je majka glasom piskutavim od brige.Nije odgovorio. Otišao je na drugu stranu sobe, sjeo na pod u kutu i

stavio glavu na koljena, a ruke oko nogu.Moje male sestre prestale su skakati na tošaku roditelja i gađati se

jastucima. Majka je sjela pred oca i podignula mu glavu. »Što nije u redu?«»Izbičevali su me«, rekao je otac.»Zašto?« zapitala je majka zapanjeno.»Zato što sam obrijao bradu. Rekli su mi da sam nevjernik i komunist«,

rekao je otac u nevjerici. »Rekli su da je brada simbol islama.«»U islamu je važno ono što ti je u srcu, a ne na licu«, ustvrdila je majka.»Rekao sam im da ako je brada simbol islama, onda je i koza muslimanka

jer je rođena s njome«, rekao je otac izgledajući pomalo šokirano dok jegovorio. »A zatim su me izbičevali.«

»Kakvi su to ljudi?« upitala je majka s gađenjem.Otac je glavu vratio na koljena, a majka ga je poljubila u glavu. Dala nam

je znak da odemo s njom iz sobe i ostavimo ga samog.Majka je pokrila glavu šalom i izišla da sama dozna što može o toj novoj

frakciji.Vratila se nakon petnaest minuta. Oči su joj bile pune bijesa i hramala je.»Neki čovjek s velikim crnim turbanom, poderanom odjećom i dugom

bradom izbičevao me po nogama!« uzviknula je majka.»Zašto?« upitao je otac, ljutit i u čudu.Poskočio je s mjesta na kojem je sjedio, spreman potući se.

BalkanDownload

»Jer nisam nosila burku«, rekla je majka. Svi smo vidjeli da pati zbogudaraca.

»Koji se vrag danas događa? Odakle su došli ti čudni ljudi?« pitao jeotac.

Sve sestre su došle vidjeti što se događa. »Ne želim da itko od vas danasiziđe iz ove kuće,« rekla im je majka odlučno.

»Tko su ti ljudi?« pitala je najstarija sestra oca.»Ne znam.« Zagledao se u strop i promrmljao, »Nisam dobio priliku

upitati ih.«Majka je zatražila od starije sestre zavoj i alkohol da dezinficira rane od

biča na svojim nogama. Mlađa sestra upalila je radio da čuje dramu petkom.Umjesto toga čuli smo čudno pjevanje. Mislili smo da je sigurno dio drame,ali nastavilo se satima. Od tog dana, pet godina nismo čuli radiodramu.

Sve su pjesme bile na paštu bez instrumenata, bez tihe pozadinske glazbe.Čuli smo istovrsne pjesme izvana, iz automobila koji su išli iz ulice u ulicu spojačanim zvučnicima. To su bile pjesme, ali bez glazbe.

Nijedan rođak tog dana neće doći na ručak, bio sam siguran. A nisam niimao teka. Ranije nego inače otišao sam u vrt sjesti ispod vinove loze, čitati imaknuti te nove ljude iz glave. Dok sam sjedao na svoje uobičajeno mjesto,vidio sam kako nešto sjaji na tlu pored vrtnog zida. Ostavio sam knjigu na tlui otišao vidjeti što je ondje. Kalašnjikov s nekoliko kutija metaka ležao je uvisokoj travi pored zida. U blizini je bila plastična vreća s trinaest granata.

Nisam dirao ništa. Bojao sam se da su spojeni negdje na neku minu.Pozvao sam našeg čovkidara da ih dođe vidjeti.

Vratar se gegao prema meni, oslanjajući se na štap. Rub prljavog turbanavisio mu je pred licem. Bio je prekriven mrljama od duhanskog soka koji jeuvijek pijuckao. Pogledao je oružje i pljucnuo.

»Sigurno pripada Masudovim ljudima«, rekao je naš vratar. »Masud jesinoć pobjegao iz Kabula. Rekla mi je Zalmajeva žena.«

BalkanDownload

»Ali zašto je to oružje ovdje?« pitao sam.»Oni koji nisu mogli pobjeći s Masudom morali su se riješiti oružja. Nova

frakcija kaže da će, pronađu li oružje u bilo čijoj kući, tu osobu baciti uzatvor«, rekao je vratar.

Kucnuo je o granatu svojim štapom. Skočio sam unatrag.»Moramo ga nekamo skriti«, rekao je. Otvorio je turban i raširio ga po tlu.

Bez straha, stavio je kalašnjikov, metke i granate u turban i zatim ih prebaciopreko pogrbljenih leđa. Odnio ih je preko, na drugu stranu vrta gdje senalazio poljski zahod. Pažljivo, spustio je jedno po jedno u rupu. Zatim ih jepritisnuo lopatom sve dok nisu nestali pod nečistoćom.

Hodao sam po vrtu da vidim ima li još oružja. Pronašao sam još granata ineke mine koje su izgledale poput žutog leptira, dva ručna bacača granata,stotine metaka i šest pištolja.

Jedan sam pištolj sakrio ispod hlača za sebe. To je bila vrsta koju samvidio mnogo puta u filmovima o Jamesu Bondu. Sad kad mi je bilo četrnaestgodina, shvaćao sam da imam odgovornost muškarca. Činilo se da je dobroimati pištolj. Ostalo smo odnijeli u zahod i gurnuli sve dolje dok sve nijepotonulo ispod smeća u jami.

Nastavio sam hodati po vrtu da provjerim je li mi promaknuto još oružja.Dok sam gurao neko grmlje ustranu, netko je s ulice bacio dvije vrećegranata preko zida u vrt, »Tko je to, dovraga? Je li naš vrt tvoje smetlište?«viknuo sam. Popeo sam se na zid vidjeti tko je to.

Bio je to visok muškarac širokih ramena koji je trčao kao uplašen pas ipokušavao nestati iz vida.

Viknuo sam na njega nekoliko puta i prokleo ga što je kukavica, ali nije seosvrnuo dok je nestajao iza ugla.

Otvorio sam vreće. U svakoj vreći bilo je dvadeset granata. Odnio sam ihu zahod i bacio jednu po jednu sve dok nisu potonule i nestale.

Tjedan dana sve je više oružja dolazilo preko našeg zida. Prikupili smo

BalkanDownload

arsenal pušaka, granata, ručnih bacača granata, metaka, leptir-mina i stvarikoje nikad prije nismo vidjeli. Čitav tjedan stavljali smo ih u poljski zahod.

Krajem tjedna još uvijek nije bilo dovoljno smeća da prekrije sve oružje.Slali smo sve iz utvrde da se služe toaletom s oružjem i pomognu namprekriti ono što je u njemu.

Jednog dana dok sam se olakšavao, pogledao sam ispod kroz rupu iugledao cijev kalašnjikova uperenu u moju stražnjicu. Bilo je prekasno dastanem.

Na početku neki su se susjedi bojali ići na toalet s oružjem. Mislili su dabi mogli izazvati eksplozije. Ali moj je otac bio jako uvjerljiv.

Rekao je da se šuška da će talibani - sad smo znali da su to oni - akopronađu bilo koga s oružjem u kući, osumnjičenika baciti u zatvor i nasmrtizbičevati.

Svi smo čuli, »Kad te bace u svoj zatvor, gotovo je nemoguće izaći, osimako ih ne podmitiš ogromnim svotama novca.« Ne znam kako ljudi to znaju.Talibani su bili u Kabulu tek tjedan dana.

Još uvijek nismo znali mnogo o njima. Većina onog što smo čuli došlo je sBBC-ja. Rekli su nam da su talibani preuzeli nadzor nad Džalalabadom,posljednjim gradom u Afganistanu prije prijevoja Hejbera koji vodi uPakistan. Odande su se talibani kretali prema Kabulu. Drugi talibanski borcipreuzeli su nadzor nad glavnom cestom prema Kabulu koja dolazi izKandahara i sa zapada. A još više talibana nadziralo je manju cestu krozprovinciju Logar prema jugu. Jedina cesta iz Kabula koja je još uvijek bilaotvorena vodila je na sjever.

Mudžahedinska vlada postajala je sve slabija kako su prolazile godinegrađanskog rata. Nisu mogli uzvratiti jer su bili zauzeti međusobnom borbom.Kad su čuli da su talibani zauzeli Sarobi, grad na pola puta izmeđuDžalalabada i Kabula, u blizini mjesta gdje je Zardad imao kamp, uspaničilisu se. Znali su da će sljedećeg dana tisuće talibana biti u Kabulu i da nećepokazati nikakvu milost.

BalkanDownload

I tako su mudžahedini pobjegli iz Kabula usred noći po zadnjoj otvorenojcesti. Odvezli su kamione pune pištolja i streljiva u svoje baze u doliniPandžširu i preko gorja Hindukuša na sjeveru, da ih talibani ne ulove. No, tonije bilo bitno. Talibani su sve oružje koje im je trebalo dobili od Pakistana.

Kad je prva skupina talibana stigla u Kabul, očekivali su žestok otpor. Novidjeli su da su mudžahedini otišli, a ulice su prazne. Bili su zbunjeni što suu tako tihom gradu, ali nije im trebalo dugo da nam daju do znanja kako suoni naši novi vladari.

Svakog dana čuli smo nove odredbe Mule Omara, poglavara talibana, sradija Sadi Šeraita (Glas islamske vrline) primljene iz ureda Amr-i bil marufva nahdž-i az munkar (Odjel za promicanje vrline i sprečavanje poroka).

Prvi dan: »Svaki muškarac u Afganistanu treba pustiti bradu.« Sljedećidan: »Svaka žena starija od dvanaest godina treba nositi burku.«

Sljedeći dan: »Zabranjuje se puštanje zmajeva.«Sljedeći dan: »Nitko ne smije kod kuće držati golubove ili ptice za borbu.

Golubovi su za svetišta i džamije.«Sljedeći dan: »Nitko nigdje u Afganistanu ne smije gledati TV. Ako se

nekog uhvati kako gleda filmove, bit će kažnjen u javnosti i zatvoren na šestmjeseci.«

Sljedeći dan: »Svaki muškarac mora ići pet puta na dan u džamiju namolitvu.«

Nismo smjeli ništa reći. No svi su znali da će prije ili poslije doći novafrakcija i da će se stvari promijeniti. Ipak je ovo Afganistan. Tako stvarifunkcioniraju.

Na kraju emisije Maulvi Nazami, šef radija Sadi Šerait, rekao je, »Migovorimo prave stvari kako bi nas voljeli.«

Nekoliko tjedana nakon dolaska talibana, vidio sam jednog kako visi sastražnjeg dijela kamionera s megafonom u desnoj ruci. Vikao je, »Mi, učenici

BalkanDownload

Božji, donosimo pravdu u ovaj grad i druge gradove po cijelom Afganistanu.Ako nekog zanima naša pravda, dođite na kabulski stadion i svjedočite našojpravdi. Danas u dva sata popodne.«

Bio sam na putu prema školi i rekao sam nekim svojim prijateljima kojesam sreo za čudnu najavu koju sam čuo. Rekao sam da želim na stadionvidjeti što talibani razumiju pod pravdom.

Neki prijatelji su rekli da bi i oni išli. Afganistana su uvijek željni naučitinešto novo. I tako, umjesto da odemo u školu, uputili smo se na drugu stranuKabula, držeći se za pretrpani autobus.

Stadion je bio prepun muškaraca i školaraca jednako znatiželjnih kao i mi.Jedan se kamionet dovezao nasred terena. To je bilo iznenađenje. Teško jeuzgojiti travu u Kabulu i nitko razuman ne bi vozio kamionet, čak ni lagani,na sportski teren. Na stražnjem dijelu kamioneta bio je megafon. Dvojicatalibana odjevenih u crne šalvar kamize, duge kose i s bijelim turbanima,stajali su na kamionetu. Čak i s naših sjedala vidjeli smo crne prstene odsurme oko očiju.

»Zovemo se talibani jer smo Božji učenici. Nikad ne griješimo... zato dabi nas voljeli«, rekao je jedan na stražnjem dijelu kamioneta u mikrofon.»Nikad ne griješimo čak ni slučajno. Sve što činimo je dobro, kako bi nasvoljeli. Sve što kažemo je točno kako bi nas cijenili.« Dok je govorio, stalnose okretao da se može obratiti svim stranama stadiona.

Trenutak poslije, dva druga talibana unijela su na teren muškarca slancima oko ruku, nogu i vrata. Taliban s mikrofonom rekao je da je tajmuškarac lopov koji je iz trgovine ukrao par cipela.

Talibanov glas postajao je sve viši i jači, pa je megafon počeo krčati.»Ovaj je čovjek ukrao cipele iz trgovine u Kabulu. Zaslužuje amputaciju.

Naša pravda za lopove je amputacija. Ako nemamo pravednosti za lopove,preuzet će kontrolu kao Džingis-kan ili Englezi koji su najveći lopovi našegvremena. Zatim će ili biti nemoguće kontrolirati.«

Postavili su lopova nasred nogometnog igrališta i otvorili mu lisice.

BalkanDownload

Dvojica talibana stavili su mu desnu ruku na stol. Liječnik mu je u desnuruku ubrizgao anestetik, a zatim uzeo pilu i odrezao mu desnu šaku dok ječovjek gledao. Jedan je taliban uzeo šaku i mahnuo njome gomili. Šaka je joškrvarila, a našim se prestravljenim očima činilo da se blijedi prsti polakomiču. Lopov je omlitavio i srušio se. Dva druga talibana uzeli su ga za ruke iodvukli s nogometnog terena.

Gledatelji su bili šokirani. Tišina je preplavila čitav stadion. Bio je to prviput da sam doživio takvu potpunu tišinu na stadionu.

Moji školski prijatelji i ja nismo više željeli ostati. Ustali smo i htjeli poći.I neki drugi ljudi su ustali kako bi otišli. Ali talibani su došli iz svih pravaca,istukli nas bičevima i naredili nam da sjednemo i vidimo smaknuće.

Doveli su drugog muškarca s lisicama na rukama i lancima na nogama.Jezivu tišinu prekinuo je taliban spiker, »Ovaj čovjek prije četiri godine

ubio je susjeda, a zatim je pobjegao u Iran. Kad se vratio, uhitili smo ga. Sadće netko iz žrtvine obitelji ustrijeliti ubojicu u glavu, a vi ćete biti svjedoci.«

Zatim je jedan taliban dao žrtvinom rođaku pištolj i rekao mu neka puca.Rođak je zapucao iz pištolja i ubojicu ustrijelio u glavu. Metak je pogodiočelo i izišao sa stražnje strane. Tijelo mu se treslo nekoliko trenutaka prijenego što se srušio.

Na kraju je spiker rekao, »Obavit ćemo još dva čina pravde u petak. Sadamožete ići, a vratit ćete se sljedećeg petka. Ulaznice nisu potrebne.«

Istrčao sam sa stadiona, odlučan da se onamo više nikad ne vratim. Ali utjednima koji su uslijedili, u našoj školi imenovan je novi ravnatelj koji je biotaliban. Naredio nam je da odemo još nekoliko puta i vidimo još talibanskepravde. Vidjeli smo žene za koje su talibani rekli da su prostitutkekamenovane do smrti. Vidjeli smo muškarce optužene za homoseksualnostubijene tako što bi se na njih srušio zid od sušene opeke. Otkad su talibaninapustili Kabul, nikad više nisam onamo otišao.

Na prednjem ulazu u stadion nekoliko talibana davalo je svakomprolazniku papir s velikim crnim naslovom na vrhu:

BalkanDownload

ISLAMSKA PRAVDA PRESTAVLJA JEDNAKOST

Zatvara prjestupnike. Amputira lopove, pogubljuje ubojice, ruši zid nahomoseksualce i kamenuje nasmrt prostitutke!

Zatvaramo prijestupnike da im to bude lekcija za ubuduće da nitko nemože zanjekati našu islamsku vrlinu.

Amputacija je potrebna za lopove da prestanu krasti u budućnosti.Smaknuće je potrebno za ubojice da se spriječi još ubojstava. Kamenovanjedo smrti je potrebno prostitutkama da se sprječi još preljuba i bludničenje.

Preljub i bludničenje sa sobom nose AIDS. Ubiti prostitutke dužnost jesvakog Afganistanca.

Postoje tri tipa kazne za homoseksualce:

1. Odvesti te ljude na vrh najviše zgrade i baciti u smrt.

2. Iskopati rupu pored zida negdje i staviti ih u nju i zatim srušitizid na njih. Ako netko ne umre, onda nije grešnik nitihomoseksualac. Zid se onda treba srušiti na onog tko ga jeoptužio.

3. Kosa homoseksualca treba se obrijati i njega se treba povestinaokolo na magarcu okrenutog naopačke, a ljudima trebapokazivati zacrnjeno lice.

BalkanDownload

Pazite se! Sprovodimo u dijelo drugu kaznu.

Tučemo grešnike bičem za manje prekršaje. Ako umru za vrijemebičevanja, to znači da su bili najveći od svih grešnika ili da su umrli čisti.

Tko god je napisao objavu, bio je netko tko ne poznaje gramatiku. Kadsmo okrenuli papir, vidjeli smo naslov o talibanskim pravima za žene. Ispodje bio dugačak popis stvari koje žene smiju i ne smiju činiti. Prijatelji i jasmo ga pročitali. Okrenuo sam se prijateljima i rekao, »Opa, žene su ukavezima.« Popis je bio dugačak. Neka su pravila bila čudna.

KOJA SU TALIBANSKA PRAVA ZA ŽENE?

Roditelji ne smiju držati kćeri u kuči. Trebaju ih udati čim su spremne.Ovo je savjet od nas, a s obzirom da smo Božiji učenici, znamo bolje oddrugih.

Siromašne žene i udovice trebaju financijski pomagati krvni srodnici.Udovice treba oženiti netko iz svekrove obitelji.

Žene ne smiju izlaziti iz svoje kuće. U hitnom slučaju smiju izaći ali nesmiju nositi modernu odjeću da ne privlače pažnju drugih muškaraca, jer onapripada samo jednom muškarcu (Mužu) ili će uskoro postati vlasništvomuškarca (Muža). Ako bilo koju ženu vide vani s modernom, uskom ililjepom odjećom, otjerat će je se kući, a njezin brat, otac ili muž će bitikažnjen i zatvoren. Žena treba biti privlačna samo svom mužu u kući. Ženeimaju odgovornost učiti djecu i pomagati mužu.

Ženi je zabranjena šminka osim ako to čini za muža unutar granica svoje

BalkanDownload

kuće, ali muškarci mogu koristiti surmu i u kući i izvan nje.

Žene nemaju toliko pameti kao muškarci, zato ne mogu razmišljatirazborito kao muškarac. Dakle, odbijamo dozvoliti im da se uključe upolitiku.

Tko god drži ovaj papir, treba ga dati drugim ženama ili im ga pročitati, daznaju pravila i poštivaju ih.

Sa poštovanjem! Talibanska pravila.

Odnio sam taj papir kući i pokazao ga majci i sestrama. One su gapokazale našim susjedima. Uskoro su ga svi pročitali ili imali njegovufotokopiju.

Najprije su se ljudi rugali netočnoj gramatici i lošem pravopisu. Aliuskoro su žene shvatile da su te stvari jako ozbiljne.

Kad su mudžahedini došli i izdali svoju verziju islamskih zakona, žene subile prisiljene pokriti se, ali još su uvijek mogle ići svuda i činiti što žele,ako se moglo zbog sukoba. Sad kad su talibani preuzeli vlast, žene su gotovopotpuno nestale s kabulskih ulica.

I muškarci su se suočili s vlastitim pravilima. Jedno od najstrožih bilo jeda se mora ići u džamiju pet puta na dan, a ne moliti gdje god bi se zatekli.Mula je bilježio tko dolazi. Prozivao je naša imena da vidi tko je prisutan, atko nije. Stavio bi križić ispred imena odsutnog čovjeka i prijavio ga Odjeluza promicanje vrline i sprečavanje poroka. Sljedećeg dana mogao je doćineki taliban i čovjeka zatvoriti na otprilike tjedan dana.

Prvih nekoliko tjedana, svakog su dana nekog zatvorili zbog odsutnosti.Ali kako su mjeseci prolazili, odredba se nije tako strogo provodila, osimako je nekom muli netko bio antipatičan.

BalkanDownload

U našem je susjedstvu bio čovjek kojeg smo zvali »Malem-e-čak«, DebeliUčitelj. Imao je šest sinova i bio iznimno bogat. Čak je u vrtu imao bazen.Muli se uopće nije sviđao, iako ne znam zašto. Malem-e-čak bio je dobarčovjek. Ipak, mula je strogo bilježio kada dolazi u džamiju, pa je sirotičovjek morao ondje biti pet puta na dan, osim kad bi zbog svoje tvrtke zauvoz i izvoz putovao u druge zemlje. Prije nego što bi otputovao, morao bireći muli kamo ide i koliko ga neće biti. To su morali i njegovi sinovi, koji suimali trgovine u drugim dijelovima Kabula. Nekoliko je puta i moj otacučinio isto kad je morao nekamo otići.

Prije molitve, mula bi deset-petnaest minuta govorio o islamu i religiji ipostavljao ljudima u džamiji osnovna pitanja o islamu. U ovo novo vrijeme,svi su mule bili ili talibani ili su postali talibani ili su se ponašali poput njih,osim jednog starog mule kojem je cijela obitelj - žene, sinovi, kćeri, braća imajka - ubijena u ruskom bombardiranju. Tada je bio ratar. Jednog danaostao je malo duže u poljima nakon što su drugi otišli kući jesti. Ruski avionprotutnjao je nad glavom. Eksplodirale su bombe i bacile ga na tlo. Kada sezemlja koja se digla prema nebu nakon udara slegnula, nije bilo nikakvogtraga da je tu ikad bila kuća ili da je ikad imao obitelj. Talibanima je netko torekao, pa su ga pustili na miru.

Jedne večeri prije molitve, naš mula pitao je prvi red ljudi u džamiji,»Ako napunite dva vjedra, jedno alkoholom a drugo vodom i oba odnesetežednom magarcu, koje će magarac popiti?«

Čovjek u prvom redu rekao je, »Naravno, vodu.«»S obzirom na to da i magarac mrzi piti alkohol, i vi ga morate mrziti i ne

dirati«, rekao je naš mula.Čovjek iz drugog reda dignuo je ruku i pitao, »Ako ima par kapi alkohola

u čaši vode, je li to još uvijek jednako loše kao čisti alkohol?«»Ako ispišam nekoliko kapi u tvoju čašu vode, hoćeš li popiti vodu?«

rekao je naš mula.»Naravno da ne«, odgovorio je čovjek.

BalkanDownload

»Alkohol je milijun puta gori od moje pišaline«, rekao je mula.U mojoj obitelji sad sam samo ja smio ići u školu i učiti, a sestre su

morale ostati kod kuće. Nastavnicama u mojoj školi također je rečeno daostanu kod kuće. Nedostajali su mi satovi moje nastavnice književnosti, alinikad nisam prestao tražiti skrivena značenja u svojim knjigama.

Školska godina završila je te zime nekoliko tjedana nakon dolaskatalibana. Kad smo dobili svjedodžbe s ocjenama, imao sam najvišu ocjenu izknjiževnosti na dariju. Želio sam to reći svojoj nastavnici, ali nisam znao gdjeje pronaći. Nikad je više nisam vidio.

Kad su se škole ponovno otvorile za novu školsku godinu drugog danaproljeća, bilo je vrijeme da krenem u srednju školu. Želio sam u školu ukojoj je podučavao moj otac, Habibiji. Bila je to najbolja škola uAfganistanu. Ali bila je oko šest i pol kilometara od Kala-e-Nobordže, a mojisu se roditelji bojali da putujem uz toliko nesigurnosti.

Umjesto toga, posao sam u obližnju školu. Nosila je ime kralja koji je biomrtav. Naš kralj koji je bio živ bio je u Italiji i nije se vratio da nas spasi.Prestali smo ga čekati.

Cijelog mog života, osim kad smo bježali ili kad su sukobi postali previšežestoki, gledao sam kako otac ide u svoju školu. Gledao sam ga kako seprethodnu večer priprema za nastavu. Vidio sam kako lista svoje pohabaneknjige s gorljivošću nekoga tko otkriva nešto novo. Čuo sam njegoventuzijazam kad bi govorio o svojim učenicima. Mislio sam da je njegovaškola sigurno važno i uzbudljivo mjesto. Ali talibani su mi oduzeli svu radostkoju sam mislio da ću osjećati.

Dječacima je rečeno da nose šalvar kamiz, dugačak prema talibanskimstandardima - tuniku do ispod koljena, hlače do gležnja, crni turban i papučeumjesto pravih cipela. Bilo nam je zabranjeno u školi nositi cipele jer se,rekli su nam, brzo usmrde. Talibani se nisu voljeli prati.

Većina nastavnika godinama je u toj školi podučavala u odijelima s

BalkanDownload

kravatama, a sada su svi nosili turbane i šalvar kamiz, osim akademskogdekana koji je gotovo čitavu godinu svaki dan nosio odijelo i kravatu prijenego što je i on pronašao šalvar kamiz. Jedan taliban imenovan je zaravnatelja škole i rekao je nastavnicima da u svim predmetima naglašavajuvjeru. Učili su nas da povijest ljudske rase počinje s vjerom i da smo rođenis vjerom i da moramo umrijeti s vjerom. Vjera je bila uključena u znanosti,povijest, filozofiju, psihologiju, umjetnost, sve. Ako poznajemo našu vjeru,rekao je ravnatelj taliban, poznavat ćemo same sebe.

Isprva je bilo zanimljivo učiti o islamu jer za vrijeme komunista uopćenismo imali vjeronauk. Učili su nas samo kako poštovati komunizam. Reklisu nam da nam je dužnost pozivati druge da postanu komunisti kako bismopovećali kotač komunizma, jer samo komunizam može pomoći čovječanstvu.

Činilo se da moje službeno školovanje ima samo dva predmeta:komunizam i islam. Možda onda i nije bilo iznenađenje što sam u školi bionajsretniji kad sam se hrvao s prijateljima u učionici, razbijao im nosove uboksačkim natjecanjima ili kad smo jedni drugima obarali ruke kako bismopokazali koliko smo snažni. Mnogo smo razgovarali o seksu i na bazarimanakon škole tragali za igraćim kartama koje su na sebi imale slike seksa.

Sad mi je glava uvijek bila izbrijana, kao da sam ćelav. Nisam više smioodjenuti što želim. Nisam smio gledati filmove. Nisam smio puštati zmajeve.Ukratko, nisam više mogao biti ono što jesam.

Čuli smo da neki talibani sada žive u onom što je ostalo od naše starekuće. Rekao nam je to naš bivši susjed. Otišao je obići svoju kuću u blizini.Pitali su ga ti talibani tko je vlasnik kuće. Susjed im je rekao da nismo uAfganistanu. Talibani su ga uputili da ih treba obavijestiti ako čuje da smo sevratili u Kabul. Rekli su mu da će od nas dobiti novac i onda ga podijeliti snjim. Sljedećeg dana došao je u Kala-e-Nobordžu i sve nam to rekao.

Sad kad su ondje živjeli talibani, bilo je još manje razloga da bilo tko

BalkanDownload

govori o zlatu u djedovom vrtu.Čuli smo glasine da će te talibani, ako znaju da imaš mnogo novca, baciti

u zatvor dok im ne daš sve. Tako su svi u mojoj obitelji prestali govoriti ozlatu i rečeno nam je da nikad nikom o tome ne govorimo.

Primijetio sam da ljudi na ulicama sada nose prljavu odjeću. Čak i ljudiza koje sam znao da imaju novca nosili su prljavu odjeću i pokušavaliizgledati siromašno. Jedan naš susjed završio je u zatvoru.

Nekoliko mjeseci poslije čuli smo da mu je brat došao iz Pakistana i daotalibanima mnogo novca i da su zatim obojica brzo otišli u Iran.

Ponekad smo slušali priče o bogatom Arapinu koji se zove Bin Laden.Nismo bili sigurni tko je. Jedan susjed rekao je da živi u blizini u velikojkući čiji je vlasnik čovjek kojeg svi zovu Kraljev Svodnik. Prošli smo poredrog mjesta mnogo puta, ali nikako ga nismo vidjeli. A pazili smo da negledamo izravno. Uvijek je bilo mnogo talibana na vratima.

Djed je dolazio iz Makrojana dvaput mjesečno i ostao bi s nama noć ilidvije. Sad kad sam bio u srednjoj školi, razgovarao je sa mnom kao da samodrastao. Razgovarao je o stvarima zbog kojih sam isprva bio plah. Ponekadbi mi postavljao pitanja o onim čudnim osjećajima koje sam imao kad bihrazmišljao o lijepim djevojkama. Ponekad bi mi postavljao filozofska pitanjao Sokratu, Platonu i Aristotelu. Ponekad bismo razgovarali o judaizmu,budizmu, islamu i komunizmu.

Mislim da je želio vidjeti koliko shvaćam od života, koliko sam naučio odškole, iz knjiga koje mi je davao čitati i iz stvari koje mi je rekao.

Budući da je znao da sam vrlo zainteresiran za Sokrata i da volim čitatiPlatona, postavljao mi je pitanja točno onako kako ih je Sokrat postavljaoKaliklu, Herefontu, Gorgiji i Polusu kad bi se nalazili u Kaliklovom domu.Bilo je kao da sam se našao sa Sokratom, kojeg sam poštovao, a on je bioprisutan u tijelu djeda, kojeg sam volio više od ikog na svijetu. Bilo je toneopisivo zadovoljstvo, biti s dvojicom takvih ljudi odjednom.

BalkanDownload

Ti bi razgovori trajali satima. Gotovo ne bismo primijetili kako vrijemeprolazi.

Nisam osjećao da moram izaći van ili zabavljati se. Ali kad nije bio ondje,osjećao sam se kao u zatvoru dok sam sjedio kod kuće s malo toga što memoglo razonoditi osim čitanja ili sklekova. A svaki put kad bih izašao, bilo jeneugodno tiho. Ulice su trebale biti pune djece koja se igraju, prodavača kojiguraju kolica i magaraca. Umjesto njih, posvuda sam viđao talibane. Uvijeksu se jako čudno ponašali.

I ljudi su sve vrijeme izgledali prestrašeno. Više se nisu bojali raketa. Sadje u Kabulu bio mir i više nismo po cesti viđali krv, trupla i dijelove tijela.Ali to je bio nesretan mir, ustrašen mir. Nismo znah što će se sljedećedogoditi.

Čekali smo.

BalkanDownload

18.

Zatvor

Druge godine talibana bilo mi je dosta njihovih pravila, pa sam neka počeokršiti: puštao sam kosu i nosio najdraže cipele, ponekad čak žvakao žvakaćugumu.

Jednog dana prije polaska u školu, okupao sam se i nisam imao vremenačekati da mi se osuši kosa. Prebacio sam odmotani turban preko ramena,uzeo knjige i pošao prema školi puštajući da mi sunce osuši kosu dokhodam. Vrijeme je bilo ugodno i bilo je lijepo barem jednom biti bez turbana.

Odjednom, niotkud se pojavio crni Land Cruiser pun talibana i stao predmene. Za njim je došao crni kamionet s još talibana. Jedan je taliban izašao izautomobila i počeo me teškim bičem tući po leđima. Nisam znao koji je mojzločin, a on mi nije dao priliku da ga upitam. Sve se dogodilo jako brzo.

Nakon što me gotovo pet minuta tukao, gurnuo me prema njihovimvozilima. Pitao sam zbog čega sve to. Ali nitko mi nije odgovorio nirazgovarao sa mnom. Nastavili su me bičevati.

Prestao sam postavljati pitanja i šakom udario jednog od njih u lice. Paoje na tlo kao nešto teško što je nekomu ispalo. Svi oni sati u dvoraniprovedeni u treniranju boksa naučili su me nekim stvarima.

Sad su bila desetorica, iskakali su iz Land Cruisera i kamioneta i trčaliprema meni. Počeli su me tući s tri teška biča i udarali me nogama dok samležao skvrčen na tlu. Svaki put kad bi se mi bič ili stopalo spustili na lice,vidio sam sve zvijezde. Zaboravio sam da sam snažan i da izgledam kaoApolonov kip.

Konačno, odnijeli su me u svoj kamionet i bacili me straga. Dok su me

BalkanDownload

vezali lisicama za šipku sa strane, izgubio sam svijest. Nakon nekog vremenanašao sam se u brijačnici i sjedio na stolcu pred zrcalom. Jedva sam seprepoznao. Lice mi je bilo prekriveno ranama i tragovima osušene krvi. Rukei noge bile su mi još vezane lisicama, cijelo me tijelo boljelo kao da imamjaku groznicu.

Brijač mi je obrijao kosu, a zatim su me talibani odvezli u zatvor Sahr-e-Nau u središtu Kabula, odmah nasuprot bolnici Zajanton u kojoj sam rođen.Još mi nisu rekli što sam učinio, a nisu mi dali ni da stupim u kontakt sobitelji.

U zatvoru, stavili su me u mračnu sobu, samog. Prvih nekoliko dana,osobito rano izjutra, netko bi došao, privezao mi ruke na lance koji su visjelisa stropa i bičevao me. Svaka minuta prolazila je kao sat. Kad god bih htioznati zašto sam u zatvoru, šutio bi. Kad sam ustrajao na odgovoru, rekao jekako mu je rečeno da ništa ne govori.

Od mlaćenja iščašilo mi se rame i po cijelom tijelu imao sam punoožiljaka od bičevanja, osobito po leđima i prsima. Tih prvih nekoliko danabol je bila užasna, a vrućina zagušljiva. Nije bilo liječnika da mi izliječirame. Muhe su se rojile oko posjekotina na mom licu, rukama i nogama iizluđivale me. Nakon nekog vremena nisam više imao snage tjerati ih.

Gurnuli bi mi komad tvrdog kruha i čašu vode ispod vrata. U kutuprostorije nalazilo se vjedro da ga koristim kao toalet. Trebala mi je svasnaga da otpužem do njega.

Povremeno bih čuo džipove kako dolaze van u dvorište i iz njega odlaze.Svaki put čuvari su bučili dok bi otključavali lokot na kapiji s poprečnimprečkama prema ulici. Svaki put kad bi se kapija otvorila, škiljio sam krozprozorčić i vidio talibanskog zapovjednika kako sjedi na vozačevu mjestujednog džipa i vreba prema svim prozorčićima poput moga gdje su držali jošotprilike dvadeset drugih zatvorenika.

Poslije, kad je došao u moju ćeliju, udario je bičem po vrhovima svojihčizama i optužio me za svetogrđe protiv islama i udaranje Božjeg učenika.

BalkanDownload

Kad sam ga upitao koje je moje svetogrđe, istukao me. Nakon togazaključio sam da je šutnja najbolji odgovor. To me podsjetilo na moje rođakeKučije koji su me naučili kako koristiti šutnju da se odmakneš od svijeta kojite okružuje i pustiti da se odgovori na probleme oblikuju u tvojoj glavi.

Jedino društvo koje sam imao bio je Kuran koji su i meni i ostalimzatvorenicima ostavili na polici u svakoj prostoriji. U džamiji, drugi dječaci ija već smo ga pročitali nekoliko puta na arapskom. Znali smo čitati arapski inaučili su nas kako izgovarati arapske riječi jer smo koristili njihov alfabet zasvoj jezik, dari. Ali nikad nas nisu naučili što te riječi znače. Iako smoodržavali natjecanja da vidimo tko će prvi napamet naučiti svoje stihove,nismo razumjeli što čitamo.

Ovaj primjerak Kurana imao je prijevod na dariju ispod svakog retka. Biloje kao da Kuran čitam prvi put. Otkrio sam koliko je skriveno blagopripovijetki u njemu, puno dobrih savjeta, pravi vodič ljudskog iskustva.

Noću, nakon što bih odložio Kuran, puštao sam te pripovijetke i njihovumudrost stalno iznova u glavi, poput filmova. Satima bih razmišljao o njihovuznačenju i o tome kakve pouke u njima leže za moj vlastiti život.

Naprimjer, 29. sura počinje ovako: »Misle li ljudi da će biti ostavljeni namiru ako kažu: ›Mi vjerujemo!‹ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A mismo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na onekoji govore istinu i na one koji lažu. Zar misle oni koji zla djela rade da ćeNama umaći? Loše prosuđuju!«

Ali što je sa mnom? Počeo sam razmišljati o lošim stvarima koje samučinio, kao kad sam razbio susjedov prozor i zatim porekao ili zvonioljudima na vrata i pobjegao, ili se rugao slabašnim dječacima iz susjedstva ilise podsmjehivao ljudima iza leđa ili tukao dječake u školi bez ikakva razlogaosim da pokažem da mogu. U islamu je sve to haram, zabranjeno. Ali svesam to učinio. Prije nego što sam mogao razmisliti o tome što čine talibani,osjećao sam da se najprije moram pokajati za sve te stvari koje sam učinio.Obećao sam samom sebi da to više neću ponoviti.

BalkanDownload

Pročitao sam cijeli Kuran što sam brže mogao. A zatim, nakon nekolikodana, odlučio sam opet pročitati prijevod na dari kako bih ga bolje shvatio iuživao u pripovijestima. Čitanje mi je također skretalo pozornost s tjelesneboli koja me mučila.

Ali pouke koje sam izvlačio iz Kurana polako su se plele kroz moje mislii dodatno pogoršavale emocionalnu bol u meni.

Ležao sam na betonskom podu i zurio u strop s otvorenim Kuranom poredsebe. Suze su mi klizile niz obraze dok sam se prisjećao jedne po jedne lošestvari koju sam učinio. Razmišljao sam o svojim roditeljima, sestrama, bratui o tome kako sam bio toliko drzak prema roditeljima i naređivao sestrama itjerao da čine stvari umjesto mene, zato što sam muško, na primjer da miulašte cipele ili izglačaju odjeću, a zatim ih kritizirao ako to nisu učinileonako kako sam želio ili se žalio kad bi hrana koju su skuhale bila malopreslana ili premasna. Koristio sam svoj položaj zbog pogrešnih razloga. Ajednostavno sam te stvari mogao učiniti sam.

Razmišljao sam o majci i o tome kako je zabrinuta jer ne zna gdje sam.Počeo sam razmišljati koliko sam joj boli zadao. Nosila me devet mjeseci.Hranila, prala, odijevala, brinula se za mene danju i noću. A čime sam jojuzvratio? Uvijek, boli i brigama. Isto je s mojim ocem. Radio je noću i danjuda bi nam omogućio život, ponekad u najgorim uvjetima, a što sam učinio ja,osim zadavao mu brige? Što sada osjeća? A kao stariji brat svojim sestrama,što sam za njih učinio? Samarao ih kad roditelji nisu bili kod kuće, znajući dase ne mogu nikom požaliti? Vrijeđao ih? Zašto?

Satima bih se pitao zašto je život vrijedan življenja. Je li to samo bol kojuzadaješ drugima ili bol koju oni zadaju tebi? Zašto pogrešno koristimo svojumoć? Ja na svoj način, a talibani na svoj. Kakvo dobro to donosi ljudima?Nisam bolji od talibana, mislio sam. Možda zaslužujem ovakvo ponašanje.Ali što je s mojim roditeljima? Kako da im pošaljem poruku da sam napravom mjestu, da me kažnjavaju za sve loše što sam učinio i da se ne smijubrinuti?

»Možda bih se trebao ubiti«, pomislio sam nekoliko puta, osobito kad se

BalkanDownload

bol u ramenu činila kao da mi netko zabija u kost užareni čelik. Ali nisamželio zadavati roditeljima još više boli. Krivili bi sebe. Nisam to smio učiniti,iako sam mnogo puta u toj smrdljivoj ćeliji prestao mariti za ovaj svijet, ovajživot ili svoje osjećaje, čežnje i želje.

Nakon tjedan dana talibani su me izveli iz male mračne sobe i smjestili meu veću, s drugim zatvorenicima. Morali smo se moliti pet puta na dan i uzatvorskoj džamiji proučavati vjerske teme. Nakon molitve, morali smo nosititeško kamenje iz jedne sobe u drugu, a zatim natrag.

Noću nismo imali dovoljno pokrivača da se zagrijemo.Ponekad bih se probudio usred noći dršćući, pa bih radio sklekove. Sjetio

sam se da je prije više od četiri godine to i otac činio u onom tunelu. Neki suljudi trčali po sobi da im krv u žilama prokola. No, nismo mogli vježbatiduže od deset minuta odjednom jer nismo imali dovoljno snage.

Radio sam sklekove samo desnom rukom, što je jako teško. To me grijalo.Budući da je bilo teško, bol u lijevom ramenu na nekoliko bi sekundanestala. Tada sam naučio kako prevariti mozak; zbog privremene boli ujednom dijelu tijela zaboraviš na stalnu bol u drugom dijelu tijela, barem nanekoliko trenutaka. Osjećao sam da pobjeđujući svoju bol trijumfiram nadtalibanima. Mogao sam izvesti najviše četiri skleka. Ponekad bih senasmijao, iako samo na sekundu, dok mi se znoj nakupljao nad čelom. Iakokratak, smijeh u dubini boli dobar je osjećaj. Odjednom sam razumio što jeSokrat mislio kad je rekao da zadovoljstvo može proizaći i iz boli. Odjednomje imalo smisla nešto što nikad nisam shvaćao. Osjećao sam se kao da miglavu osvjetljava milijun lampica.

U sljedećih deset dana izgubio sam gotovo deset kilograma. Jedva sam semicao i govorio.

Jednog dana, nakon što sam u zatvoru bio gotovo dva tjedna, na tlu samvidio komadić razbijenog zrcala, otprilike veličine knjige. Kad sam sepogledao, vidio sam lice koje nije bilo moje. Nasmijao sam se sebi, ali to mi

BalkanDownload

je otkrilo zube. Čak i u vremenima kad smo imali vrlo malo hrane, nikadanisam vidio sebe tako zubatog i mršavog. Još uvijek mi je ostalo nekolikomišića na rukama i grudima, vrlo čvrstih.

Na kraju ta dva tjedna dvojica tamničara postavila su mi neka osnovnapitanja o islamu. Odgovorio sam na sva. Odveli su me u prostoriju koja jebila čišća od ostalih i postavili mi neka pitanja, npr. kako se obavlja ablucija,a odgovore sam znao još kad sam bio dijete. Zatim su mi rekli da recitiramstihove iz Kurana Časnog koje koristimo svaki put u molitvi. Stalno samčekao nešto teže.

Stariji tamničar, koji je bio u četrdesetima, stalno je kimao glavom doksam govorio. Njegova brada boje pijeska micala se gore-dolje u ritmumolitve koju sam izgovarao. Za svaki odgovor koji sam dao, nasmiješio bi sei smirenim glasom rekao, »Vrlo dobro, sinko!«, a lijevom rukom trljao jeveliki trbuh ispod sivog šalvar kamiza.

Drugi je muškarac bio mršav i upola mladi. Pogledao me, kako mikažemo, »kao da sam neprijatelj njegove obitelji.« Njegove tamnosmeđe oči,tamna koža i crni šalvar kamiz bili su u oštrom kontrastu s bijelim turbanom.Glasno je postavljao teža pitanja i bio je razočaran kad sam odgovorio točno.Htio sam i ja njemu postaviti nekoliko pitanja. Bio sam siguran da ne bi znaoodgovoriti. Ali nisam.

Konačno su mi rekli da smijem ići. Neki zatvorenici koji nisu znaliodgovore na pitanja ostali su još dva tjedna.

»Zašto ste me zatvorili?« pitao sam starijeg tamničara onog dana kad sume puštali. Ali mladi se ubacio i odgovorio.

»Zato što nisi nosio turban i kosa ti je bila preduga.«»Ali nije bila duža od sedam i pol centimetara«, odgovorio sam.»Glava ti uvijek mora biti obrijana i moraš nositi turban ili kapu.

Prijestupnike držimo u zatvoru da bi znali koliko su ozbiljni njihovi zločini.To je naš posao«, rekao je tamničar odlučno. »Ovdje smo da ti pomognemo.«

BalkanDownload

Kad sam izašao iz zatvora, sunčev sjaj na nekoliko me sekundi zaslijepio.Polako, otvorio sam oči i sve je počelo izgledati normalno.

Nisam imao dovoljno novca za taksi do kuće. Jedva sam hodao zbogmanjka snage, ali nisam imao alternativu. Znao sam da me protekla dvatjedna dok sam bio u zatvoru moja obitelj tražila po cijelom Kabulu. To metjeralo naprijed.

Nekako sam uspio prehodati tri kilometra do kuće od zatvora, zastavšinekoliko puta da se odmorim. Brinulo me da će ljudi nekako znati da sam biou zatvoru. Možda će me pitati kako sam ozlijedio rame, koje je još boljelo.Ali na ulici nije bilo gotovo nikog tko bi me vidio.

Kad sam došao kući, našao sam majku na molitvenoj prostirci okrenutuprema Meki kako moli naglas, »O, Bože, zaštiti mog sina. Čuvaj ga od svakeopasnosti na svijetu. Gdje god da je, prenesi mu poruku da ga njegova majkauvijek čeka i reci mu da se vrati kući...«

»Tvoja je molitva uslišena«, rekao sam nježno iza njenih leđa.Okrenula se s iznenađenjem na licu. Neobično za nju po danjem svjetlu,

suze su joj zablistale na obrazima. Smiješak koji je otkrio bore koje su sadabile u kutovima očiju raširio joj se licem.

Kasnije toga dana otac je doveo prijatelja, hrvačkog šampiona, u sobu ukojoj sam se pokušavao odmoriti. Rekao mi je da ustanem, a kad sam toučinio, zgrabio me za ruku i silom vratio rame natrag na mjesto. Vrištao samkao da me netko bacio u kipuću vodu. Kad sam prestao zavijati, shvatio samda je bol u ramenu uglavnom nestala.

No, bol u mojoj duši nije bilo tako lako popraviti.

BalkanDownload

19.

Neprocjenjiv dragulj

Počeo sam osjećati da bih se trebao brinuti o svojoj obitelji. Moj očaj uzatvoru prisilio me da o svom životu razmislim na nov način. Više se nisamosjećao kao dijete. Bilo mi je gotovo sedamnaest godina. »Sa sedamnaestgodina, sin Paštun treba biti pomoć svom ocu.« To mi je djed govorio. UAfganistanu, čak se šesnaestogodišnjaka smatra odraslim čovjekom. Alinisam znao kako pomoći.

Otac se toliko obeshrabrio nakon što je vatra uništila njegove sagove da jepotpuno odustao od trgovanja sagovima. Zadržao je posao učitelja u Srednjojškoli Habibiji za vrijeme sukoba iako ni on ni drugi nastavnici ni učenici nisumogli onamo otprilike dvije godine. Kad su se stvari smirile, opet je svakidan vozio svoj bicikl šest i pol kilometara oko planine do škole gdje jepredavao fiziku. No nastavnike su plaćali jako malo, pa je uz to, da nasprehrani, počeo kupovati i prodavati brašno i jestivo ulje iz Pakistana.

Radio je vrlo naporno. Jedno je vrijeme nestao iz našeg života. Probudilibismo se ujutro, a njega ne bi bilo. Išli smo na počinak kasno navečer, a on sejoš ne bi vratio. Kad bismo ga vidjeli petkom, činilo se da je izvan sebe odumora. Nakon doručka, zamolio bi moju malu sestru da mu hoda po leđima inogama kako bi mu bol popustila. Ostatak petka proveo bi spavajući. Saptalibismo kad bismo razgovarali i hodali na prstima. Bio je previše zauzet da biobraćao pažnju na nas. Nije to bilo kao nekad kad bi mi za svaki dan složioraspored kako bih stvari obavljao organizirano.

♦ ♦ ♦

BalkanDownload

Imao sam osjećaj da postajem poput psa lutalice. Pokušavao sam u sebipronaći osjećaj mira i pronaći nekog tko bi me mogao odvesti u pravomsmjeru, na pravi put. Otišao sam u nekoliko džamija slušati nevidljivi glas,ali u džamijama se nisam osjećao jednako kao prije. Činilo se kao da me sileda izgovaram molitve onako kako to talibani žele. Talibanizam - to nije bioislam koji znam iz onog što sam pročitao u Kuranu ili što me djed naučio.

Otišao sam k djedu po savjet, ali bio je previše zauzet razmišljanjem kakovratiti našu kuću i jako se bojao jer nije znao što učiniti. Nikad nisam djedavidio takvog. Uvijek mi je ulijevao osjećaj sigurnosti, ali sad nisam znaokako da ga ja ulijem njemu. Rekao mi je da ne ovisim ni o kome drugom.Došlo je vrijeme kada se trebam odlučiti i biti samome sebi vodič, rekao je.Nisam bio toliko uvjeren.

Počeo sam razmišljati o učiteljici tkanja i tražiti njezin savjet. Išao sam natiha mjesta i pokušavao je čuti.

Pod talibanima, zemlja je postajala sve siromašnija, sumorna i izolirana.Glavna briga talibanima bila je da muškarci poštuju vrijeme molitve i da ženemoraju biti odvojene od ostatka društva.

Često sam proklinjao svoju zemlju jer smo sebi dopustili da nama vladajunaši susjedi, Englezi, ratne vođe ili ti talibani. Većina Afganistanaca nijeosjećala ništa osim prezira prema talibanima, koje smo smatrali nepismenimseljacima ekstremistima. Nastali su u najsiromašnijim i najzaostalijimdijelovima zemlje gdje je pismenost bila jedva poznata.

Dok su talibani vladali, nitko se nije smiješio. Bilo je kao da su namtalibani ukrali osmijehe. Ili su ljudi možda zaboravili kako se to radi, osimkad su išli u zlatarne kupiti zlato za vjenčanja svojih kćeri. Afganistanci sujoš uvijek bili odlučni davati kćerima zlato za udaju, čak i ako na vjenčanjuneće moći biti glazbe.

Prijatelj zlatar nekoliko godina stariji od mene imao je trgovinu poredKala-e-Nobordže u naselju Kart-e-Parvanu. Upoznali smo se igrajući odbojku

BalkanDownload

u parku pored Kala-e-Nobordže, a ja sam provodio mnogo vremena unjegovoj trgovini. Bilo je to jedno od rijetkih mjesta na kojima sam mogaočuti smijeh. Njegovi bi kupci provodili sat ili više cjenkajući se da postignunajboju cijenu i za to vrijeme ispričali mnogo smiješnih viceva.

Moj je prijatelj znao kako postići da se kupci osjećaju sretno. Tako bipotrošili više novca te kupili i stvari koje im ne trebaju.

Jednog dana sjedio sam pored jednog njegovog pomoćnika koji je vrućomvodom i piljevinom polirao staru ogrlicu. Na minutu je ogrlicu umočio ukipuću vodu, zatim je snažno istrljao četkicom za zube i stavio u piljevinu.Pola sata poslije, izvadio ju je i ulaštio nekom mekom četkom sve dok zlatonije zasjalo kao novo. Počelo me zanimati kako se postaje zlatar. Tako ću,odlučio sam, pomoći svojoj obitelji.

Tog dana nitko nije došao kupiti ništa. Mom je prijatelju bilo dosadno.Stalno je zijevao i gledao prometnu cestu, mrštio se namrgođenim licima ljudikoji su prolazili pored trgovine. Bio je duboko zamišljen. Jedini zvuk bilo jefijukanje talibanskih automobila koji su bezobzirno jurili gore-dolje po cesti.

Žena s prljavom burkom ušla je u trgovinu i podignula ruku prema momprijatelju. Bila je prosjakinja i tražila je novac. Ruka joj je bila prljava kao iburka, a smeđa suknja puna sićušnih spaljenih rupa. Pomislio sam da jenekakva narkomanka.

Moj je prijatelj još uvijek zurio vani nalakćen na stol i s rukama podbradom. Žena je lagano protresla mog prijatelja da joj da nekoliko sitnihafgana. Prijatelj je pogledao ženu, izvadio nekoliko afgana iz džepa i dao jojih. Uzela je novac, stavila ga u džep, a zatim podignula lijevu ruku. Lijeva jojje ruka bila čista, dugi nokti crveno nalakirani. Imala je lijepu ruku.

Na dlanu je pisalo, »Dostupna sam, a cijena mi je 10 000 afgana.« To jebilo otprilike pedeset dolara.

»Mogu li ti vidjeti lice?«, pitao je moj prijatelj uzbuđeno.Pogledala je van da se uvjeri kako u blizini nema talibana, na trenutak

podignula burku, a zatim opet brzo prekrila lice.

BalkanDownload

»Idemo u stražnju prostoriju«, rekao joj je.Moj je prijatelj na kraju trgovine imao malo skladište.Bili su unutra gotovo petnaest minuta. Prijatelj je izašao znojna čela i

zadovoljna lica. Rekao mi je da uđem, da je moj red. Platit će za mene akonemam novca.

Nisam znao što reći. Nikad prije nisam imao odnose. Moje misli vrištalesu mi da pođem i iskusim te osjećaje koji su mi ispunjavali snove. Ali srce ješaptalo da to ne činim.

Sjetio sam se žene kamenovane nasmrt na stadionu jer se njezin mužpožalio Odjelu za promicanje vrline i sprečavanje poroka da je susjed s njomimao odnose. I zaista, Odjel za promicanje vrline i sprečavanje poroka obojeih je kamenovao.

Pomislio sam da će me talibani, ako me ulove, javno nasmrt kamenovati.Neće to biti samo teška smrt, nego i velika sramota za moju obitelj.

»Što čekaš? Uđi! Čeka te«, rekao je moj prijatelj, a njegovi su sepomoćnici tiho smijuljili. »Fantastična je.« Pogledao sam ga, a zatim ipomoćnike. Nije im bilo više od osam ili deset godina. Njihovahladnokrvnost uvjerila me da su i mog prijatelja i prije vidjeli s drugimženama.

»Želiš li ući ili da joj kažem da ode?« pitao je moj prijatelj razdraženo.Nisam znao što reći. A zatim, ne znajući što činim, krenuo sam prema

stražnjoj prostoriji.

Činilo se da je u srednjim dvadesetima. Nosila je crveni grudnjak i gaćice.Stajala je uspravna i opuštena, kao slovo alef, leđima naslonjena na zid.Koža joj je bila meka i pomalo sjajna.

Nisam znao što reći ni učiniti. Nasmiješila mi se i pitala, »Imaš liiskustva?«

Nisam joj odgovorio. Zapravo, nisam znao što reći. Bio sam ukočen. Moje

BalkanDownload

su oči zurile u nju, a usta su mi bila paralizirana. Bio je to prvi put u životuda sam vidio lijepu ženu gotovo nagu kako čeka da je uzmem, a stoji predamnom i postavlja mi pitanje na koje ne mogu odgovoriti.

»Rekoh, imaš li iskustva?« opet je upitala, a glas joj je bio malo ozbiljniji.»Ne«, rekao sam.»U redu je. Pomoći ću ti«, rekla je.»Kako?« pitao sam dok sam stajao i zurio u njene savršene noge. Imao

sam osjećaj da sam u pećnici, po čelu i leđima počeo mi je izbijati znoj. Srcemi je brzo tuklo i činilo se kao da mi je u grlu.

Spustila se i polako kliznula prema meni na koljenima po golombetonskom podu. Sad sam joj vidio i grudi. Drhtao sam. Zgrabila je donji rubmog šalvar kamiza i pokušala me povući k sebi.

Uzmaknuo sam, odjednom sam se bojao dodirnuti je ili dopustiti njoj dame dodirne. Osjećao sam se poput jelena kojeg napada lavica. U istovrijeme, pokušavao sam izgledati hrabro i ne pokazati strah. Duboko u sebiželio sam joj dopustiti da mi čini što god želi. Žudio sam doznati kakav jeosjećaj biti sa ženom i osjetiti njezino tijelo uz svoje.

»U redu je. Ne moraš raditi ništa. Znam da ti je prvi put. Ali vjeruj mi, bitće ti lijepo«, rekla je.

Odmaknuo sam se još nekoliko koraka. Sad su mi leđa bila na hladnomzidu, a ona je opet stajala vrlo blizu mene. Grudi su dodirivale moja prsa.Osjećao sam njezinu toplinu, udisao njen parfem. Oboje smo se gledali u očikao da u njima pokušavamo nešto pronaći. Njezin je dah okrznuo moje lice.Srce mi je počelo udarati jače, jače no ikad. Noge su mi se stale tresti. Biloje kao da u mene šalje električnu struju, a tijelo je bilo preslabo da je primi.Osjećao sam da postajem sve spremniji svakom sekundom, krv mi je jurnulau lice.

»Ne moramo to učiniti ako ne želiš. Možda bi to trebao učiniti s nekimsvoje dobi«, prošaptala je nježno. Razumjela je moju plahost.

BalkanDownload

Odmaknula se i okrenula prema svojoj odjeći. Sad su prema meni bilaokrenuta njena leđa. Najprije je navukla hlače, zatim košulju i suknju. Želiosam je zagrliti straga i ljubiti po cijelom tijelu i držati je u naručju. Ali nisamimao hrabrosti. Bio sam jako zbunjen.

Sad je na glavu stavila burku, a zatim se, s još uvijek podignutim velomtako da joj mogu vidjeti smeđe bademaste oči, okrenula i pošla prema meni.Stajala je preda mnom, ali ne tako blizu kao prije i rekla s velikom tugom,»Ne radim ovo radi užitka. Radim zato što moram. Prodavati sebe jedina jemogućnost da zaradim nešto novca.« Oči su joj se počele puniti suzama.

»Možemo li malo porazgovarati?« pitao sam je. Nisam želio da ode.»O čemu? O mom sramotnom životu?« pitala je dok joj se suza kotrljala

niz obraz i zatim pala na betonski pod.Nisam znao što reći. Nisam želio da plače. »Zašto se ne udaš za nekog

tko će paziti na tebe? Lijepa si žena, mogla bi biti dobra supruga«, rekaosam. Nisam znao zašto to govorim. Samo sam htio da se dobro osjeća.

Sjela je na stolac u kutu. Ja sam i dalje stajao. Dala mi je znak da uzmemdrugi stolac i sjednem.

»Tko će me oženiti?« pitala je. Nisam znao što reći.Duboko je udahnula i spustila glavu. Gledala je svoje ruke i pritom stalno

zapletala i raspletala prste. »Nisam rođena kao prostitutka, niti sam rođena uobitelji prostitutke. Rođena sam u obrazovanoj obitelji, u obitelji uglednihljudi.« Govorila je jasno, dobro koristila gramatiku i izražavala se naknjiževnom dariju koji se obično ne čuje na cesti.

»Otac mi je bio general u Ministarstvu unutarnjih poslova. Bio je častančovjek, poštovan, ponosan. Školovan je u Rusiji i vrlo je ozbiljno shvaćaonaše obrazovanje. Majka je bila učiteljica, kao i ja. Brat mi je studirao naMedicinskom fakultetu, a sestra socijalni rad na Sveučilištu u Kabulu.«

Pažljivo sam slušao što govori, ali još uvijek itekako svjestan da je ženakoju bih mogao dodirnuti.

BalkanDownload

»Predavala sam kemiju u istoj školi kao moja majka, ona je predavalaknjiževnost. Diplomirala sam na Farmaceutskom fakultetu. Najstarije samdijete svojih roditelja. Udala sam se prije šest godina i imam dvoje djece.«Riječi su nahrupile.

»Moj muž je otišao u moju roditeljsku kuću reći im da nam se rodio sin.Raketa je pala na kuću i sve ih pobila. Na kraju, nije ostalo ništa za pokop.Od svih su ostali komadići izmiješani sa zemljom.«

»Kad su došli talibani, živjela sam u unajmljenoj kući s moje dvoje djece.Zatvorili su žensku školu i nisu dopustili da žene rade izvan kuće, kao štoznaš. Nisam imala novca za najam, pa me gazda izbacio iz kuće. Sada živimpod šatorom u Parvanan-e-Sehu.

»U Kabulu nemam rođaka ni s koje strane. Svi su pobjegli u stranezemlje. Nemam njihove adrese da ih zamolim za pomoć. Nakon što sutalibani zatvorili moju školu, nekoliko sam mjeseci prosila, ali nikad nisamprikupila dovoljno da kupim pet nana. Većinu sam vremena bila gladna.Uspavljivala bih djecu praznih želudaca.«

Njena priča počela me obuzimati i zaboravljao sam što nas je spojilo.»Prije otprilike godinu i pol dana srela sam jednu prosjakinju koja mi je

rekla da prodam sebe. Rekla je da ima mnogo klijenata za tijelo poputmojega. Isto tako, rekla mi je da je prostitucija umjetnost, a ne ponižavajući isramotan čin. Proklela sam je i otišla od nje. Prosila sam još mjesec dana, alijoš uvijek nisam mogla skupiti dovoljno novca, a djeca su počela mršavjeti ipobolijevati. Kći je starija, njoj su četiri godine. Sinu su tri.

»Jednog dana dok sam prosila uz rijeku Kabul, iz zlatarne mi je jedanzlatar pokazao svežanj novčanica. Rekao je da će mi dati sve to ako dođem ustražnju prostoriju. Rekla sam mu da je ogavan, a on mi se smijao dok samodlazila.

»Razmišljala sam o djeci koja boluju od malarije, vratila sam se utrgovinu i otišla ravno u stražnju prostoriju. Došao je i iskoristio me. Nisamznala što mi se događa. Bila sam kao tijelo bez duše, kao lutka. Iskoristilo

BalkanDownload

me i nekoliko njegovih prijatelja. Sat vremena poslije, imala sam svežanjnovčanica i odvela sam djecu doktoru.

»Te sam noći plakala čitavu noć, a da nisam znala zašto plačem. Nisamtoliko plakala ni za roditeljima, ni za bratom, sestrom i mužem kad su umrli.Sljedećeg dana nisam izašla. Koga god bih pogledala, mislila sam da znaistinu o meni. Nisam mogla pogledati ni vlastitu djecu. Mrzila sam se i htjelase ubiti. Ali nisam to mogla učiniti. Tko će mojoj djeci pružiti majčinskuljubav, pomislila sam.« Obrisala je suze rukavima i pogledala me.

»Zašto ti sve to govorim? Ne poznaješ me, a ja ne poznajem tebe«, reklaje i počela tiho jecati spuštene glave.

»Moraš to nekom reći, da bi ti bilo lakše, da bi se osjećala slobodno. Nemožeš sve nositi u sebi. Moraš podijeliti s nekim«, rekao sam. Iznenadile sume riječi koje su izlazile iz mojih usta. Kako sam to znao reći? Koristio samprave oblike i gramatiku, kao i ona, iako gotovo nitko više nije tako govorio.

»Ti si samo obično dijete. Nisi vidio okrutnu stranu života«, rekla je,ustajući i pokrivajući lice burkom. Istrčala je iz trgovine ne uzevši svojnovac. Prijatelj joj je viknuo da se poslije vrati po njega.

Zgrabio sam svežanj novčanica sa stola i sustigao je, hodajući polakopored nje. Zbog burke me nije vidjela, ali čuo sam da još uvijek tiho plače.Ulica je bila gotovo prazna. Bili su to vreli srpanjski dani. Nekoliko pasaodmaralo se u hladu zidova, a maleni dječaci nosili su lončiće jogurta stravama svojima kućama. Primijetila me nakon nekoliko trenutaka, zastalanasred ulice i podignula burku da me pogleda dok sam stajao pred njom.Maleni dječaci zurili su u nju jer dvije godine, otkad su došli talibani, nisu naulici vidjeli žensko lice.

»Što te briga za mene? Poznaješ li me?« pitala me. Glas joj je drhtao.Lijepe oči bile su pune suza koje su samo čekale da se izliju.

»Ne, ne poznajem te, ali ja sam ljudsko biće kao i ti i trebali bismo dijelitii tuge i radosti«, rekao sam.

»A kako ćeš sa mnom podijeliti moje tuge? Ne trebam samo ja nekog s

BalkanDownload

kim bih podijelila bol. Postoje tisuće ljudi poput mene koji su čak očajniji odmene.«

Nisam znao što reći. Uzela je novac od mene, spustila veo i otišla bezosvrtanja, a prašina se dizala za njom i padala na njenu plavu burku.

BalkanDownload

20.

Dužina dlake

Majka mi je dala novca i popis s hlačama, suknjama, maramama, šalovima idrugim potrepštinama koje su trebale njoj i sestrama. Nakon dolaskatalibana, gotovo uopće nisu izlazile. Nisu voljele nositi burku. Nisu vidjelekroz te rupice. Zapravo ako bi izašle iz kuće bilo je to samo radi odlaska navjenčanje ili sprovod bliskih rođaka. Za te prilike, zaustavio bih im taksi ilinazvao rođaka s autom koji bi ih pokupiuo kod naše kapije i odvezao dodruge kapije. Dok su bile u autu, glave su im bile potpuno pokrivenešalovima, čak i lica, i nisu mogle vidjeti na kojoj su cesti.

Mrzio sam kupovati umjesto njih, ali što sam mogao? Bio sam jedini naraspolaganju. Otac je uvjek radio, a Stroj Za Plakanje bio je premalen, panisu imale nikog drugog.

Sredinom popodneva uzeo sam torbu za kupnju i uputio se na glavnibazar. Na putu onamo, pred neboderom Ministarstva komunikacija zaustaviome taliban. Nosio je uobičajeno dugački bjeli turban i dugi crni šalvar kamiz.No umjesto puške ili biča, u rukama je imao škare.

Rekao mi je da svučem košulju. Mislio sam da se šali. Nitko nikada uživotu od mene nije tražio da nasred ulice svučem košulju. »Što ćeš s mojomkošuljom?« pitao sam ga na paštu. »Neću ništa s tvojom košuljom. Želim tividjeti pazuhe«, rekao je.

»Zašto? Vidi nema ništa pod mojim pazusima. Ni hašiša, ni opijuma. Jasam sportaš. Ne uzimam drogu Vidiš da imam mišiće«, rekao sam, podignuoruke i presavio ih.

»Moram vidjeti koliko su ti duge dlake pod pazuhom. Ne bi smjele biti

BalkanDownload

duže od dva i pol centimetra«, inzistirao je i naredio mi da svučem košulju.Kakve veze moje dlake pod pazuhom imaju s tobom, želio sam pitati. Ali

jednom sam bio u talibanskom zatvoru i nisam se želio opet vratiti. Svukaosam kamiz nasred ceste. Prolaznici s obje strane ceste gledali su mekrajičkom oka, ali nastavili su hodati i šutjeti.

Taliban je izvukao jednu dlaku ispod mog lijevog pazuha i izmjerio je.Bila je malo duža od dva i pol centimetra. Namrštio se i rekao mi da sam uvelikoj nevolji. Molio sam ga da izmjeri neku drugu. Izvukao je drugu, ispoddesnog pazuha i izmjerio je. Ta je bila malo kraća od dva i pol centimetra.

»Neke su dlake duge, a neke kratke. Kad si se zadnji put obrijao ispodruku?« pitao je.

»Prije dva, tri tjedna«, odgovorio sam dok sam opet navlačio košulju.»Daj mi točan datum!« vikao je mršteći se. »Ne sjećam se«, rekao sam.

Zapravo, nikad nisam brijao pazuha. »Želim ti vidjeti penis i testise«, rekaoje hladnokrvno dok mi je zurio među noge.

»Molim? Zašto?« pitao sam. Moju ljutnju zamjenjivala je panika.»Jer sam tako rekao«, odgovorio je smireno.»Znaš da izgledaju isto kao tvoji«, rekao sam vrlo ozbiljno da prikrijem

strah. Nisam želio za glupog i nepismenog seljaka koji sam sebe nazivatalibanom svlačiti hlače nasred ceste.

»Ovo ti je posljednja prilika. Ako mi ne pokažeš penis i testise, bit ćeš uzatvoru za deset minuta, pa ću ih ondje vidjeti«, upozorio me.

O, Bože! Koji je vrag ovom čovjeku? Molim te, Bože, pomozi mi! vrisnuosam u sebi.

»Zašto mi najprije ne pokažeš svoje«, izazivao sam ga, odugovlačeći dokne smislim smirenije što učiniti.

»Zanima te moj penis? Poprilično je velik, a u mojim testisima ima jakopuno sjemena«, rekao je sasvim drukčijim tonom. »Moj dečko to obožava, ali

BalkanDownload

on nije tako bijel kao ti.« Odjednom se nasmiješio toplim privlačnimosmijehom, iako je taliban, a oni mrze bilo kakav znak sreće.

Sad sam shvatio zašto me zaustavio. Čuli smo glasine da talibani koji suse borili na prvim crtama protiv mudžahedina noću idu u zatvor da se ondjeopuste silujući mlade dečke koji su zatvoreni iako nisu počinili nikakavzločin.

Taj me čovjek želio svake noći iskorištavati s prijateljima s prve crte dokim ne bih dosadio i dok ne bi pronašli nekog novog ili mlađeg ili svjetlijekože. Nekoliko dana prije vidio sam neke od tih prvolinijaških talibana, kakosmo ih zvali, u parku pored Kala-e-Nobordže. Imali su dugu prljavu kosu inepodšišane brade. Bili su puni usiju jer se mjesecima nisu prali, usprkosonom što im Kuran govori o čistoći. Najgori su bili iz plemenskih područjaizmeđu Pakistana i Afganistana ili iz Čečenije ili iz nekih arapskih zemaljakao što su Jemen i Sirija. Nije ih zanimao Afganistan. Samo su željeli ubijati.

Nisam mogao dopustiti da mi se takvo što dogodi. Nanijet ću sramotusebi i obitelji, makar to bilo učinjeno silom.

Nisam znao što učiniti, ali znao sam da se od tog čovjeka moram na svakinačin maknuti. Razvezao sam hlače i, vrlo zbunjeno, spustio ih do koljena.Prolaznici su zurili u mene. Uzvratio sam im pogled.

Taliban je sjedio na koljenima i iščupao dvije dlake, jednu koju je nazvao»dlaka s čela penisa« i drugu s testisa. Zatim mi je rekao da svežem hlače.Izmjerio ih je obje ravnalom. Pomno sam mu promatrao ruke, tresle su se.Obje dlake bile su kovrčave. Nisam mogao ni nagađati koliko su duge. Ona s»čela penisa« imala je gotovo pet centimetara, a ona s testisa oko četiricentimetra.

»Dečko, u gadnoj si nevolji. Morat ću te osuditi na mjesec dana uzatvoru«, rekao je s paklenom porugom u očima koja se povećavala u kutuočiju.

Čvrsto me zgrabio za desnu ruku i odvukao prema kamionetu parkiranompored ceste. Drugi taliban, koji je sjedio na vozačevu mjestu, ustao je i

BalkanDownload

otvorio vrata. Gurnuli su me straga. Zatim je moj tamničar otišao i zaustaviodrugog mladića koji je bio gotovo dječak.

Dok sam sjedio na stražnjem sjedalu, taj drugi taliban na vozačevu sjedaludržao je upravljač i slušao jednu od onih talibanskih pjesama bez glazbe.Pjevač je miješao stihove perzijskih ljubavnih pjesama s nekim nasumičnimurdu riječima. Jedino je sam pjevač znao o čemu pjeva.

Obojica smo gledali dok je taliban pregledavao pazuha mladića kojeg jezaustavio. Mladić je bio mladi od mene i svjetloputiji, i vrlo naočit. Voljeli susvjetlopute dečke.

Bio sam odlučan pobjeći.

Nedaleko od mene, ispred Ministarstva komunikacija, vidio sam skupinuzidara koji su radili u blizini i gradili najveću džamiju u Kabulu. Završili su sposlom za taj dan i uputili se kućama. Dok su prolazili pored našeg auta,otvorio sam vrata, iskočio i glasno viknuo, »Bomba, bomba, bomba, bomba,bomba! Bomba ispod talibanskog automobila!«

Zidara je bilo više od trideset. Odmah su se uspaničili i raspršili poputjata prestrašenih golubova. Ljudi na pločniku također su počeli trčati kako bipobjegli od talibanskog automobila. Taliban koji je bio na vozačevom mjestubio je jednako uplašen. Pojurio je prema novoj džamiji s nekim zidarima.

Trčao sam u suprotnom smjeru, prema pekarnici. Kad sam ušao, pekar mepitao što se događa vani. Kroz izlog je vidio uspaničene ljude. Bio je to pravikaos. Nitko nije znao što će se sljedeće dogoditi. Posvuda su ljudi vikali»Bomba! Bomba! Bomba!« Svi su se pokušavali sakriti. Vidio sam nekolikomuškaraca srednjih godina kako su gurnuli glave ispod kolica, a ostatak tijelavirio im je van.

»Misle da je tu bomba«, odgovorio sam teško dišući. »Ali nema bombe.Viknuo sam ›bomba, bomba‹ da mogu iskočiti iz talibanskog automobila.Uhitili su me ni zbog čega. Da me mogu iskorištavati u zatvoru«, rekao sammu.

BalkanDownload

Pekar me pogledao zbunjeno, a zatim prestravljeno.»Izlazi odavde! Izlazi iz mog dućana!« viknuo mi je.»Da sam tvoj sin, bi li dopustio da me odvedu u zatvor i iskorištavaju

danima i noćima? Imaš srce od kamena?«»Vidiš da sam Hazar. Znaš da nas mrze. Ako te pronađu u mojoj trgovini,

ubit će me«, rekao je. Pokušao sam ostati u trgovini. Ali on je bio snažančovjek velikih ruku i širokih ramena, bio je za glavu visi od mene i izguraome kroz vrata.

Sada sam se opet našao na ulici. Ljudi su još uvijek trčali gore-dolje.Nisam znao kamo otići ni kuda trčati. Osjećao sam se tako očajno iusamljeno. Odjednom sam osjetio da me netko vuče natrag u trgovinu. Bio jeto pekar. Praktički me podignuo i odnio sve do prostorije u stražnjem dijelutrgovine. Čvrsto me držao za lijevu ruku. Pokušao sam govoriti, ali u svomtom strahu nisam znao što bih rekao.

Stražnja prostorija bila je golema, gotovo dvostruko veća od njegovetrgovine. Bila je puna ogromnih vreća punih pšeničnog brašna, kukuruznogbrašna i šećera. Pekar me doveo u kut gdje se nalazila planina od četirivreće. Bile su jedna na drugoj, sve do stropa. Rekao mi je da se popnempreko tih vreća i skočim iza.

Učinio sam što mi je rečeno. Bilo je jedva dovoljno mjesta između vreća izida da se stisnem. Nos mi je bio pun brašna. Nekoliko puta sam kihnuo.Svim sam se silama trudio da suspregnem kihanje, ali bilo je jako teško.Nosnice su me stalno svrbjele i morao sam kihati. Čovjek je opet viknuoonim svojim jakim glasom.

Ostao sam ondje četiri sata sve dok nije bilo potpuno mračno i vani nijebilo ni traga talibanima. Tada su ljudi užurbano hodali prema svojimdomovima, kao i uvijek. Ljudi s kolicima polako su ih gurali, kao i uvijek.

Pekar me zovnuo da izađem iz skrovišta. Dječak mladi od mene donio mije lonac vode da se umijem. Bio sam bijel od brašna.

BalkanDownload

Nekoliko trenutaka poslije stajao sam pored prozora i virio van, još uvijeku strahu da će me taliban zgrabiti za ruku ako iziđem.

»Neću te pustiti da ideš sam. To je za mene još opasnije. Odvest ću tekući. Imam auto. Ako te itko išta pita, reci da si mi sin«, rekao je čovjek.

Pogledao sam ga ne znajući kako mu zahvaliti. Sve što sam mogao rećidrhtavim glasom bilo je, »Vi ste heroj.«

Pola sata poslije sjedio sam na stražnjem sjedalu pekareva automobila snjegovim sinom dok je vozio prema mojoj kući. Ostavio me pred glavnomkapijom. Inzistirao sam da ude i večera s mojom obitelji. Rekao je da moraići, žena će mu se prestrašiti ako dođe kući kasno.

Gledao sam dok je odlazio niz poljski put dalje od Nobordže, a zatimprošao kroz kapiju osjećajući slabost koja je sad zamjenjivala strah.

Kad sam ušao u kuću, svi su se ljutili na mene što toliko kasnim. Rekaosam im što je bilo. Nisam znao jesu li mi otac i majka povjerovali. Ali sestremi nisu vjerovale i bile su nesretne što im nisam donio odjeću koju su tražile.Ako je to što sam rekao istina, zadirkivale su me, onda bih bio zatvoren nabarem mjesec dana. Vjerojatno sam bio u kući nekog prijatelja, igrao odbojkuu parku ili vježbao na razboju, jer u to sam vrijeme bio ovisan o razboju idobio bih svaku okladu kad bih vježbao na njemu.

Ali te noći sam obrijao pazuha, a i međunožje, u slučaju da ih još kojitaliban poželi vidjeti.

BalkanDownload

21.

Tajna golubova

Sljedećeg dana čak nisam ni izašao iz naših soba u dvorište. Pokušao samspavati, ali danju nisam mogao spavati. Razmišljao sam o pekaru. Nisam gapitao ni kako se zove.

Složio sam nekoliko jastuka u jedan kut pored prozora u kojem sam voliočitati i sjeo s primjerkom Biblije prevedene na dari. Majčin brat, koji je radiona pisanju dokumenata u Ministarstvu unutarnjih poslova jer je imao vrločitak rukopis, donio mi ju je iz Pakistana kamo je ponekad morao radi posla.Iako je radio za talibane, nije bio jedan od njih i mrzio je njihove odredbe. Alito je zadržavao za sebe. Morao je iskoristiti svoje vještine kako bi uzdržavaoobitelj. Imao je sličan posao i pod nekim bivšim vladama, pa je jednostavnozadržao stari posao. Svakog jutra automobil bi došao po njega u utvrdu idovezao ga na kraju dana. To nam je pružalo neku zaštitu od talibanaraspoređenih da nadziru naše susjedstvo.

Donio je i druge knjige, Maksima Gorkog, Aristotela i jednu s naslovomIzbor iz Platona. To je bio njegov način pobune protiv režima. Sve takveknjige talibani su zabranili. Filozofi kao što su Sokrat, Platon i Aristotel bilisu nevjernici a i stranci. Stoga se njihove knjige nisu smjele čitati utalibanskom Afganistanu. Isto tako, s obzirom na to da su napisane prijeislama, bile su pune neislamskih misli.

Naravno, zbog toga sam bio još znatiželjniji da ih pročitam.Na podnevnoj molitvi petkom, mule u džamiji rekli bi da je Kuran jedina

istinita i nebeska knjiga koju je poslao Bog. Ali htio sam pročitati i ostaleknjige za koje ljudi vjeruju da im ih je poslao Bog.

BalkanDownload

Čuo sam da su te knjige pomogle riješiti probleme milijunima ljudi ustotinama generacija prije mene.

Već sam jednom bio pročitao prijevod Biblije na dari, kad mi ju je ujaktek donio. Vidio sam da je puna poetičnih priča o prorocima koji su došliprije proroka Muhameda, mir bio s njime.

S obzirom na to da sam nedavno u zatvoru pročitao Kuran na dariju i sadaga prvi put shvaćao, želio sam bolje razumjeti i Bibliju, da je mogu usporeditis Kuranom. No, mule su rekli da je Biblija prestala biti riječ Božja prijemnogo godina jer su je mnogi ljudi nanovo pisali i mnogo puta prevodili.Kuran, rekli su, nikad nije nanovo pisan, niti će ga itko ikad nanovo pisati nitiga itko može nanovo napisati. Tko god nanovo napiše riječ Božju, nevjernikje. U sukobu je s Bogom, poput šejtana.

Odjednom, čuo sam nepoznat glas kako doziva očevo ime, »Basire,Basire, Basire...« Pogledao sam kroz prozor vidjeti tko je to. Otac je spavao,kao i većina obitelji nakon ručka po srpanjskoj vrućini. Nasred dvorištastajalo je više od dvadeset talibana koji su se ogledah oko sebe. Jedan odnjih bio je visok i mršav, prljav kao i ostali, duge brade i s velikim crnimturbanom. Stalno je vikao, »Basire, Basire, Abdul-Basire!« Brzo samprobudio oca.

»Tko ih je pustio unutra?« pitao je otac trljajući oči. »Ne znam«,odgovorio sam. Čuo sam tjeskobu u svom glasu. »Jesu li pokucali na vrata?«Otac je ustajao s tošaka na kojem je ležao.

»Nisam čuo nikakvo kucanje. Nisam im otvorio vrata«, odgovorio sam, aglas mi je sad drhtao. »Traže li mene? Jesu li me došli uhititi?« pitao samoca.

»Ne znam. Razgovarat ću s njima. Ostani ovdje i ne izlazi«, odgovorio je.Probudio sam majku, sestre i majčinog brata. Kad je ujak čuo riječ

»talibani«, brzo je izašao razgovarati s njima.Odmaknuli smo se od prozora i gledali talibane kroz rupice u zastorima.

Okružili su oca, a razgovarao je s visokim i mršavim. Ujak im je pokazao

BalkanDownload

svoju iskaznicu Ministarstva unutarnjih poslova. Nekoliko njih poljubilo jeujaku ruku u znak poštovanja i časti.

Pošli su prema našim sobama na kraju dvorišta, ispitivački gledajući rupeu zidu gdje su se moji golubovi ugnijezdili i polagali jaja.

»Gledaju tvoje golubove«, rekla je majka. »Nisam li ti rekla stotinu putada ih odneseš u svetište ili džamiju? Ali tvrdoglav si kao i tvoj otac, nikadme ne slušaš.«

Golubovi su živjeli u Kala-e-Nobordži davno prije nego što smo se miuselili, ali u rupama u zidovima od sušene opeke iznad naših soba.

Uvijek sam želio imati golubove, kao i mnogi Afganistana, čak i kad smojoš živjeli u djedovoj kući. No, otac mi nije dopustio. Rekao bi, »Tratit ćešvrijeme na golubove, umjesto da učiš. Kad završiš devet razreda, pustit ću teda ih držiš nekoliko.« Ali nisam trebao toliko čekati.

Dok smo živjeli u djedovoj kući, jedan od naših susjeda imao jegolubove. Išao bih na njegov krov i gledao kako reže perje viška s njihovihkrila i stavlja im prstenje oko nogu. Bilo ih je mnogo vrsta i boja, a svakavrsta imala je ime. Volio sam držati sjemenke u ruci, a oni bi došli i sjeli muna dlan, ruke, ramena i glavu.

Pomogao bih susjedu napuniti dvije velike posude vodom da se golubovimogu prati, a druge dvije velike posude pijeskom kako bi trljanjem uklonilikukce s perja.

Kad smo se doselili u Kala-e-Nobordžu, Hadži Nur Šer već je imaomnogo golubova. Nakon nekog vremena, ja sam postao poput svoga susjeda.Golubovi su me poznavali. Čim bih ušao u dvorište, mnogi bi mi doletjeli.Čak i kad bih stajao na našim prozorima, svi bi došli i sletjeli preda me.

Većinu vremena nisam imao dovoljno novca za sjemenje. Zato bih im sitnonarezao tvrde komade ustajalog nana. Namjerno ne bih pojeo svu rižu, damogu malo dati svojim golubovima. Ponekad bi to učinili i moji roditelji.

Jedini tko ih nije volio bila je moja sestra jer je njezin zadatak bio mesti

BalkanDownload

naš dio dvorišta. Zalila se da golubovi posvuda ostavljaju izmet, ali voljela jekad bi ujutro rano gugutali jedan drugom. Rekla je da joj taj zvuk pomažebolje spavati.

»Hoće li ubiti moje golubove?« pitao sam majku tužno.»Ne, ne, neću dopustiti da se to dogodi«, rekla je majka, privukla me k

sebi i poljubila u tjeme.»Mislim da te neće slušati. Mrze žene. Zašto bi te slušali?«»Ali ipak ću pokušati«, rekla je majka.»Jesu li ovdje zato što sam jučer pobjegao i digao paniku?« pitao sam

majku.»Ne znam«, odgovorila je majka.Moja starija sestra gledala me jednim od svojih, zločestih pogleda. Svi su

govorili da je lijepa. I jest. Ali čuvala je određene poglede samo za mene, aovaj je bio ružan. »Ako te uhite i pošalju u zatvor na par tjedana, povjerovatću ti da jučer nisi lagao«, rekla je.

»Ti umukni!« viknuo sam na nju, a ona se zahihotala.Izvana, iz dvorišta, čuli smo kako visoki mršavi taliban razgovara s ocem.

Većina ljudi razgovarala je s ocem s poštovanjem jer je malem, učitelj. Aliovaj je taliban razgovarao s njim vrlo uvredljivo.

»I ti držiš golubove?« upitao je visoki mršavi taliban. »Zar ne znaš zaOdredbu broj devet koju je izdao Odjel za promicanje vrline i sprečavanjeporoka, o golubovima i pticama za borbu? Objavljena je prije gotovo dvijegodine.«

Očevo lice je problijedjelo. Nije znao što reći. Ujak se brzo ubacio.»Nitko ne drži ove golubove. To su divlji golubovi. Sami su došli

ovamo.«»Da, tako je«, čuo sam da otac potvrđuje.»Da vam još jednom pročitam Odredbu broj devet o golubovima i pticama

BalkanDownload

za borbu«, rekao je taliban vadeći papir iz džepa.»›Spriječite držanje golubova i ptica za borbu! Taj se običaj treba

prekinuti. Nakon deset dana stvar treba ispitati, a kontrolori bi trebali ići odkuće do kuće i pronaći ptice za borbu. Golubovi i bilo koje druge ptice zaborbu kontrolori moraju ubiti, a borce s pticama treba kazniti i zatvori ti. ‹«

Taliban je presavinuo svoj papir. »Sad želim znati tko je borac s pticama uovoj kući. Treba ga kazniti i zatvoriti.«

Uhvatio me strah. Volio sam svoje golubove. A znao sam da će, odvedu lime u zatvor, taliban koji me pokušao uhititi dan prije prepoznati i neću semoći nadati da ću se brzo vratiti kući ili ne biti osramoćen.

Majka je stavila maramu oko glave i pokrila lice. Otišla je do vrata. Stalaje iza zavjese koja je bila raširena preko vrata i rekla na paštu, da je talibanmože razumjeti, »Ja hranim te golubove.«

»Tko je to?« rekao je visoki mršavi taliban.»Ja sam supruga čovjeka koji stoji pored vas i ja hranim te golubove.

Imam jedno pitanje za vas: mislite li da je loše, ili grijeh, nahraniti gladnoživo biće?« upitala ga je moja majka.

»Ne, uopće ne. Zapravo, to je dobro«, rekao je visoki mršavi taliban.Odjednom je bio gotovo učtiv. Nije se moglo zaključiti zašto, osim moždazato što je njen pašto bio na vrlo visokom nivou i govorio o njoj kao o ženučije dostojanstvo zahtijeva poštovanje drugih, čak i talibana.

»Kao što kažete, činim nešto dobro. Dakle, ne morate me kazniti nizatvoriti, zar ne?« rekla je majka.

»Ne, ne, uopće ne. Golubovi će ostati ovdje i neće biti kazne ni zatvora zaonog tko ih drži«, rekao je visoki mršavi taliban.

Majka se vratila u sobu s pobjedonosnim osmijehom na licu. Svi smo jepogledali s obožavanjem. Poljubio sam joj ruke. Zatim sam izašao van ipozdravio sve te talibane kao što nalažu zakoni gostoljubivosti te stao poredujaka.

BalkanDownload

Taliban je od oca zatražio sjekiru i ljestve. Otac ih je donio, ne pitajućizašto.

Naredio je jednom od svojih ljudi da se popnu ljestvama do rupe u kojojsu se gnijezdili moji golubovi. Dao mu je sjekiru i naredio da napravi rupublizu vrha zida od sušenog blata.

»Mislim da smo se dogovorili da ne bismo trebali ozlijediti golubove, zarne?« upitao je otac.

»Da, tako je. Ali ovdje smo da potražimo oružje u ovoj kući. Informiransam da se u ovom golubinjaku nalazi puška s vrećicom metaka«, rekao jetaliban.

»Živimo u ovoj kući gotovo devet godina i nisam vidio nikakvo oružje«,rekao je otac.

»Ne smeta vam ako iskopamo tu rupu?«»Ne, ne smeta mi, ali ako ne pronađete ništa, onda motati počistiti nered«,

rekao je moj otac samouvjereno.»Dogovoreno«, rekao je visoki, mršavi taliban.Njegov je čovjek izvadio golubicu s mladima starim nekoliko tjedana i

pažljivo ih stavio u drugu rupu. Drugi golubovi u toj rupi počeli su se boriti snjom. Nisu željeli da bude ondje. Nije znala kamo bi. Bila je zabrinuta zasvoje mlade i stalno se trsila i borila s drugim golubovima kako bi ihzaštitila. Minutu potom otac golub doletio je dolje i stao hodati pored mladihda ih zaštiti, ali borbe nisu prestale.

Taliban je nastavio sjeći golubinjak. Svi smo ga promatrah dok jeostavljao velik nered u zidu. Nekoliko minuta poslije iz dubine je izvukaopušku. Uz nju je bila velika vreća s metcima, baš kao što je visoki mršavitaliban predvidio. Očevo je lice postalo pepeljasto.

»Odabrao si jako dobro mjesto za skrivanje oružja. Ne znaš li da miimamo još bolje špijune?« rekao je visoki mršavi taliban.

»To nije moje oružje. Nemam pojma tko je to tamo stavio«, rekao je otac.

BalkanDownload

Glas mu je drhtao.»Svaki zločinac kaže isto, ali nakon malo udaranja prizna. Dakle, reci mi

gdje su druge kutije s oružjem?« Zastao je dok je gledao u očeve oči. »Ili ćute udarati dok ne priznaš.«

»Ne znam o čemu govoriš. Nema oružja na ovom mjestu.«»Je li tako? Ali rekao si da nema puške u toj rupi, pa ipak je bila.

Pretražit ćemo sve prostorije. Ako ga ne pronađemo, onda ćeš nam ga moratipokazati ili ćeš umrijeti za vrijeme ispitivanja«, rekao je zloguko. Pritisnuo jedugme na svom voki-tokiju i rekao, »Pošalji nam još pedeset talibana daopkole dvorište i vrt. Nikog ne puštaj da izađe odavde.«

Zahvaljujući poslu u Ministarstvu unutarnjih poslova, i ujak je imao voki-toki. Mogao je tražiti pomoć, ali ako pronađu još oružja, i on će bitiumiješan. Nije ništa rekao. Zgrabio me za lijevu ruku i napola odvukao, anapola odnio u kut i naredio mi da poderem sve one knjige koje mi je donioiz Pakistana.

»Neću poderati nijednu svoju knjigu. Ne traže knjige. Traže oružje«,rekao sam.

»Ti idiote, učini što sam ti rekao. Ako vide Bibliju ili bilo koju druguknjigu iz filozofije, sve će nas objesiti«, rekao je ujak promuklo.

»Zašto?« upitao sam zbunjeno.»Mislit će da smo se obratili na kršćanstvo, na komunizam ili poganstvo«,

rekao je ujak.Sad sam se prestrašio. Potrčao sam prema našim sobama. Stavio sam sve

svoje knjige preda se. Poljubio sam ih jednu po jednu. Volio sam Sokratovedijaloge. Još uvijek ih nisam želio poderati. Ali morao sam.

Najprije sam uzeo Stari zavjet. Ostalo mi je još deset stranica da gapročitam po drugi put. Ali sada više nije bilo prilike za to. Iskidao sam prvilist, zatim drugi i treći. Zatim sam počeo kidati hrpe listova odjednom, a zvukgrubih glasova talibana izvana davao mi je dodatnu snagu i brzinu. Nekoliko

BalkanDownload

minuta poslije preda mnom je bila hrpa papira. Zatim sam uzeo Izbor izPlatona i istrgnuo mu sve listove. Majka i sestre pomogle su mu istrgnutiostale listove.

Malo poslije došao je moj ujak. Čuli smo da talibani još rade u dvorištu iruše golublje leglo. Rekao je da moramo spaliti sve istrgnute listove. Majkaje zapalila vatru u kupaonici bez prozora koju nikad nismo koristili tako datalibani ne vide nikakav dim. Vjerojatno ne bi ni ušli u kuću jer su znali daunutra ima žena.

Odvojio sam komade Starog zavjeta i Izbora iz Platona i spalio ihodvojeno u staroj metalnoj posudi koju smo koristili za sapun. Nisam čak nisiguran zašto.

Ujak je rekao majci da donese naše fotoalbume. Rekao je da moramospaliti sve obiteljske fotografije, kao i fotografije s njihova vjenčanja ifotografije snimljene na njihovom medenom mjesecu u zemljama SredišnjeAzije.

Na većini fotografija, majka i otac nose zapadnjačku odjeću. Da talibanivide takve fotografije, roditelje bi zatvorili, možda čak i ubili. Takve su sestvari često događale i oglašavale su se sa stražnjeg dijela njihovih kamionetadok bi se vozili iz ulice u ulicu i vikali na megafon. Suze su klizile nizmajčino lice, nije se trudili sakriti ih.

Stavili su sve pokidane fotografije u vatru s poderanim knjigama. Plamense dignuo, a nekoliko minuta potom svaka slika naše obitelji pretvorena je upepeo.

Bilo je tu fotografija mog djeda kako prima medalju od svoje banke, kakostoji ispred naše stare kuće kad je bila nova i posvećuje školu koju jeizgradio. Bila je tu još jedna njegova s kraljem Zahir Šahom. Na jednoj je bioon sa svih svojih četrnaestero djece. Na nekoliko je bio odjeven kaohodočasnik iz vremena kad je većinu puta iz Afganistana u Meku prešaopješice. U nekoliko trenutaka, čitav njegov život kakav smo poznavali s tihfotografija pretvorio se u pepeo.

BalkanDownload

Sav smo pepeo bacili u stari čučavac koji nismo nikad koristili i u rupuispod. Kupaonica je bila puna dima i svi su počeli kašljati. Duboko samudahnuo, odlučan da zadržim dim u plućima čak i ako ne mogu zadržatiknjige.

»Što s videokasetama i videorekorderom?« zapitala je starija sestra ujaka.»Sve razbij. Požuri, brzo, brzo«, rekao je ujak.Imali smo više od pedeset indijskih i američkih filmova. Sve smo ih

pogledali više od dvadeset puta. Moj omiljeni zvao se Conan razarač.Pogledao sam ga barem pedeset puta, iako nisam razumio ni riječ od onog štosu govorili jer je bio na engleskom. Ipak, volio sam ga gledati stalno iznova.

Zgrabio sam tu kasetu i pogledao sliku Arnolda Schwarzeneggera naomotu. Nosio je donji veš s čizmama i držao mač. Vidio mu se svaki mišićna tijelu. Poželio sam da sad može biti tu sa svojim mačem i poraziti sve tetalibane. Ali nije bio.

Oprostio sam se s Arnoldom Schwarzeneggerom i najprije poderao omot.Nisam znao kako razbiti kasetu. Nisam je želio staviti na pod i razbiti nogomkao što je ujak činio s drugim kasetama. Umjesto toga, odnio sam ukrasnimač koji je visio iznad vrata u dvorište. Mom ga je ocu dala indijska vladakao nagradu za pobjedu na boksačkom natjecanju.

Stavio sam kasetu na do i podignuo mač iznad glave. Pogledao sam svojeruke i prsa. Nisu bili tako veliki i puni mišića kao kod ArnoldaSchwarzeneggera, iako sam prilično vremena proveo u sportskoj dvorani. Alipomislio sam da mu ne bi smetalo što je kasetu razbila osoba poput mene i tomačem koji služi za ukras, a ne pravim mačem poput onog koji je koristio ufilmu.

Počeo sam udarati kasetu tupom oštricom mača sve dok se nije razbila ukomadiće. Moj je ujak razbio u komadiće video rekorder. Spustio jenazubljene komadiće jedan po jedan u rupu toaleta i u tamu ispod.

U otprilike sat vremena koliko je trebalo talibanima da se pobrinu danijedan golub više ne živi u dvorištu, svaka od tih takozvanih nevjerničkih

BalkanDownload

knjiga, videokaseta ili fotografija nestala je iz naše kuće. A to je bilo dobro.Čim su talibani završili s razbijanjem golubinjeg legla, počeli su

pretraživati svaku sobu oko tog dvorišta. Iako nisu pronašli još oružja, željelisu odvesti oca i mene na ispitivanje. Ujak je preko voki-tokija razgovarao snekim ljudima u Ministarstvu unutarnjih poslova koji su talibanima rekli danas ipak ne privode. To je razbjesnilo visokog mršavog talibana. Bio jeodlučan pronaći neku fotografiju ili knjigu ili bilo što da to može upotrijebitiprotiv nas, ali nije mu preostalo ništa.

Pronašli su kravu koju je moja sestra nacrtala u svojoj crtančici neobičnimbojama. Jedan taliban ju je istrgnuo iz sestrine crtanke, gurnuo je ocu u lice irekao, »Mogu te strpati u zatvor mjesecima zbog ovog, ali ostat ću smiren jersam poznat kao dobar čovjek.«

»Vidim da ste dobar čovjek meka srca. Vaše mi oči to govore«, rekao jeotac, iako ih je taliban imao poluotvorene kao u kobre.

Visoki mršavi taliban podignuo je obrve, a zatim namignuo drugimtalibanima da ga slijede, pa su se uputili prema vratima. Otac ih je pitao hoćeli popiti čaj s nama. Visok mršavi taliban je odbio i rekao da posti. Otišli su.

Golubovi su ostali nekoliko dana, pokušavajući pojmiti to ludilo koje jena njih utjecalo. Ali po jedan ili u paru, odletjeli su u neko drugo leglo gdjemogu izgraditi gnijezdo i imati jednostavan život.

Svaki put kad bih pogledao ruševine mjesta na kojem su živjeli, osjećaosam kao da mi je oduzeto mnogo više od golubova.

Sljedećeg dana otac je s telefonske govornice koju smo mi zvali PCO ikoja je bila jako skupa nazvao svog prijatelja Hadži Nur Šera, koji je ostao uIndiji s obitelji. U našem naselju Kart-e-Parvanu bila su dva PCO-a. Otac i jaotišli smo do bližeg, u ulici Bag-e-Bala. Bila je velika gužva, pa smo moraličekati nekoliko sati da nazovemo. Otišli smo do druge u Baharistanu, noondje je red bio još duži. I tako smo otišli kući, uzeli očev bicikl i otišli dojednog većeg PCO-a u Da Afgananu, deset minuta vožnje od Kala-e-

BalkanDownload

Nobordže ako na ulicama nema previše automobila. Otac je okretao pedale,a ja sam sjedio straga.

Nur Šer je htio znati sve što se događa u Kabulu. Otac ga je pitao za tupušku. Isprva nije znao o čemu otac govori. Potpuno je zaboravio na nju.Nakon nekog vremena rekao je, »To je bila očeva puška, a kad je umronestala je. Kako je završila među golubovima?«

»Sigurno su je golubovi onamo donijeli«, rekao je otac, pokušavajući senašaliti.

»To bi mogla biti istina. Takve se stvari ponekad dogode«, odgovorio jeHadži Nur Šer, ne shvaćajući šalu. Zamolio je oca da ode k talibanima i vratipušku. Ali otac to nije učinio. Čak ni sada ne znamo kako je ta puškadospjela onamo.

Otac je s njim razgovarao dulje nego što je imao novca u džepu, pa kad jezavršio, vlasnik PCO-a mu je rekao cijenu. Pretražio sam džepove i dao ocusav svoj novac. To još uvijek nije bilo dovoljno, tek polovica. Otac ječovjeku dao sat koji je godinama nosio i jako volio. Bio je to dobar ruski sati vrijedio je više nego što je otac dugovao čovjeku. No, čovjek je pristaovratiti mu sat ako otac donese ostatak novca koji smo dugovali. Za dvatjedna otac nije uspio zaraditi dovoljno novca da mu plati i sat dobije natrag.Trećeg je tjedna otišao, ali PCO se preselio s tog mjesta, a sat je otišao snjime.

Uskoro smo na crnom tržištu kupili drugi videorekorder. U vrijemetalibana moglo se pronaći sve što poželiš ako si znao gdje tražiti po stražnjimuličicama bazara. Čak i porno snimke, ako si to želio. Posjedovati takvusnimku bio je oblik pobune i uzrok osobnog ponosa. Pronašao sam drugukasetu Conana razarača. Jednu po jednu, ušao sam u trag primjercimaSokrata i drugih knjiga.

Ali fotografije s vjenčanja mojih roditelja i medenog mjeseca sada suživjele samo u našim srcima. Postale su pepeo i ostat će pepeo zauvijek.

BalkanDownload

22.

Talibansko sveučilište

Na kraju druge godine talibana, završio sam srednju školu. Na dan kad supredavanja završila, moji školski prijatelji i ja htjeli smo veliku proslavu. Aliproslava bez glazbe, koju talibani nisu dopuštali, to je kao pogreb. A to samveć imao.

Većina mojih školskih prijatelja bili su boksači kao i ja. Budući da nismomogli raditi ništa drugo, nas petorica otišli smo u dvoranu, navukli rukavice imalo se zabavljali sparirajući. Dvorana je bila stara zgrada nedaleko odškole. Bila je to samo prostorija s nekoliko utega, boksačkom vrećom iprostorom veličine boksačkog ringa označenim na podu. Užad nismo imali.Čak nismo imali ni propisne boksačke hlače. Kad bismo trenirali, bili smosamo u donjem rublju. I naravno, nije bilo tuševa. Ali nismo se zamarali time,zanimalo nas je samo tko može biti najbolji boksač.

Počeli smo jedni druge udarati šakama. Ne jedan na jedan, nego svatko nasvakoga, svi istodobno. Razmjenjivali smo udarce od jedanaest do petpopodne, sve dok više nismo mogli ni podignuti ruku i braniti se. Vrtjelo namse u glavi, lica su nam bila otečena i s mnogo masnica.

Kad sam se vratio kući, nitko me isprva nije prepoznao. Mislili su da menetko prebio. »Slavili smo maturu!« objasnio sam.

»Drago mi je što maturiraš samo jednom, a ne dvaput«, rekla je majka.Otišao sam ravno u krevet i spavao do sljedećeg jutra. Bio je petak i otac

je bio kod kuće. Kad sam se probudio kasnije nego inače, oko osam sati,pokušao sam otvoriti oči, ali nisam mogao. Napipao sam put do kupaonice.Stajao sam pred kupaonskim zrcalom i prstom nasilu otvorio lijevo oko. Kad

BalkanDownload

sam se ugledao, jako sam se prestrašio.Svaka crta lica bila je dvostruko veća od normalne. Nisam znao što bih..

Mislio sam da sam sigurno imao nekakvu reakciju, možda od ugriza nekogkukca ili velikog škorpiona. Dozvao sam majku. Došla je i stala na pragkupaonice. Okrenuo sam se, a ona je vrisnula kao da je napada neka divljaživotinja. Počela je plakati i mrmljati, »Što si to učinio? Što se dogodilomome sinu? Jučer nije bilo ovako.«

Svi su čuli majčino vikanje, pa su pojurili u kupaonicu. Otac je stao navrata pored majke. Pogledao sam ga lijevim okom koje sam držao otvorenoprstima.

Rekao je, »Tko je to?«»To je Qais, tvoj sin«, cvilila je majka.Pokušao sam govoriti, ali bilo je bolno otvoriti usta.»Hej, tikvane, što ti se dogodilo?« upitao je. U njegovom glasu nije bilo

sućuti. »Sram te bilo što si dopustio da te netko tako prebije«, rekao je otac.»Nitko me nije prebio. Boksao sam s petoricom prijatelja iz razreda i

nisam se mogao obraniti protiv svih njih. Ali sam se pobrinuo da ih udarimjednako snažno kao i oni mene«, rekao sam, ne znajući bih li se smijao ililjutio.

»Pet? Jesi li lud? Govoriš o prijateljima koji profesionalno treniraju?«Najviše što sam mogao učiniti bilo je kimnuti glavom.

»O moj Bože, on je lud! On je mahnit! Nema mozga! Igra se vatrom. To jepotpuna glupost. Za takvo što nisam čuo u boksačkoj povijesti«, rekao jeotac. Gledao je u jednom smjeru, pa u drugom, ali nikako me nije ispuštao izvida. Boksao je riječima.

»Sad sam postao dio boksačke povijesti«, rekao sam uz osmijeh od kojegje boljelo sve na licu.

Otac mi je prišao bliže i ošamario me. Viknuo samo veoma glasno. Jakome boljelo. Boljelo me čak i otvoriti usta da bih viknuo.

BalkanDownload

»Ti, budaletino«, rekao je otac i otišao, a zatim su otišle i sestre i majka, aja sam opet ostao sam. Počeo sam se smijati sam sebi iako je boljelo.

Nisam izlazio čitav tjedan. Roditelji mi nisu doveli ni liječnika. Rekli sumi da mi je to kazna. Nije mi smetalo. Teško je objasniti, ali ta bol bila je nasvoj način olakšanje od osjećaja nemoći što ne mogu biti slobodan izazvatitalibane. Moji prijatelji i ja smo Afganistana. Istrenirali su nas da nikadnikom ne dopustimo da nam čini ono što su nam činili talibani. Naš jegenetski kod vapio za osvetom. Patnja nam je pomogla da to zaboravimo,barem na tren.

Svakog jutra umio sam se toplom vodom i solju. Užasno je peklo, ali bioje to jedini način da se rane dezinficiraju. Tjedan dana poslije, kad sam sepočeo osjećati bolje, otišao sam u kuće svojih školskih prijatelja. Svaki mesramežljivo pogledao. Neki su bili i u gorem stanju od mene.

Tri tjedna nakon mature, polagali smo Konkor, potreban za upis naSveučilište u Kabulu. To je vrlo težak ispit. Mnogo više učenika želi studiratina Sveučilištu nego što ima mjesta.

Većina mojih školskih prijatelja učila je matematiku, biologiju i kemiju naposebnim privatnim tečajevima kako bi dobili visoke ocjene i bili primljenina inženjerski ili medicinski fakultet. Nitko od njih nije učio vjerskepredmete, barem ne na onaj način na koji su ih podučavah talibani.

Nisam pohađao nijedan od tih posebnih tečajeva i bio sam nervozan zbogpolaganja ispita. Još uvijek ne znam kako sam prošao dvanaest godinaškolovanja. Bio sam iznimno loš u matematici. Moji školski prijatelji uvijeksu mi rješavali zadatke na testovima iz matematike jer su se bojali da ću imrazbiti nos ako to ne učine.

Imali smo četiri sata za odgovoriti na 210 pitanja na Konkoru. Sve sam ihriješio za manje od dva sata. Gotovo uopće nije bilo pitanja iz matematike ilibilo čega iz fizike i biologije. Sva su bila o talibanizmu.

BalkanDownload

Dao sam list s odgovorima nastavniku. Pogledao ga je na tren, a zatim jepogledao mene i upitao u nevjerici. »Kako znaš toliko o islamu? Svi su tiodgovori točni.«

»Išao sam na poseban tečaj«, rekao sam mu s lukavim osmijehom.Odlučio sam da je najbolje ne spominjati zatvor u kojem sam učio.

♦ ♦ ♦

Primljen sam na Fakultet novinarstva Sveučilišta u Kabulu. Tu samnajviše želio studirati, iako sam se, sa svojim izvrsnim rezultatom naCONCOR-u, mogao, da sam htio, upisati i na medicinu.

Prvog dana predavanja izglačao sam vrlo pažljivo bijeli šalvar kamiz iobuo nove kožne sandale izrađene u Afganistanu. Talibani nisu studentimadopuštali nositi cipele. Rekli su da cipele zaudaraju. No to nikad nisu rekliza sebe, iako se nisu prali tjednima i uvijek su smrdjeli na osušeni znoj.

Također, oko očiju sam stavio surmu. Pogledao sam se u zrcalo. Svakegodine na Kurban bajram, kad se prisjećamo spremnosti proroka Ibrahima dažrtvuje svog sina Ismaila kad je Bog to tražio od njega muslimani zakoljuovcu, kozu, kravu ili devu. Moja je obitelj uvijek klala ovcu. A prije klanja,stavili bismo joj soli u usta i surmu oko očiju. Pomislio sam, »Netko će mesada zaklati.«

Uzeo sam nove bilježnice i neke stare udžbenike iz novinarstva koji sunam dodijeljeni, zavezao ih straga na bicikl i uzbuđeno pošao oko planine sdva vrha prema fakultetu. To je bilo nedaleko od naše stare kuće.

Želio sam na fakultet otkako sam išao u treći razred. Otac mi je obećaokupiti auto prvog dana fakulteta. Sada sam bio tu s rabljenim biciklom kojisam kupio na crnom tržištu. U tri mjeseca otkad sam primljen, sanjao sam dasjedim za mikrofonom u izglačanom odijelu s kravatom i postavljam teškapitanja predsjednicima, ministrima i visokopozicioniranim službenicima.

Nedaleko od visokog žutog silosa gdje smo otac i ja bili prisiljeni kopati

BalkanDownload

tunel, probušila mi se guma. Zbog toga sam kasnio pet minuta na svoje prvopredavanje.

Dvorana je bila puna studenata različite dobi iz cijelog Afganistana. Biloih je otprilike stotinjak. Mnogi su bili stariji od mene, s dugačkim neurednimbradama, dugim šalvar kamizima, velikim turbanima i prašnjavim sandalama.Svi su smrdjeli kao kokošinjac. »To su kolege s kojima ću morati provestičetiri godine«, pomislio sam.

Profesor je stajao pred pločom, odjeven kao i studenti i jednako prljavkao i oni. Odjeća mu je bila puna nabora kao da ju je danima nosio, pa ispavao u njoj. Osjećao sam se bojažljivo jer sam odjenuo čistu pažljivoizglačanu odjeću.

Sjeo sam u treći red pored čovjeka od svojih trideset godina koji je imaoguste obrve, upale oči, koščato lice i vitko tijelo. Uskoro sam doznao da negovori dari. Nije znao ni čitati ni pisati. Nisam imao pojma kako je dospio naFakultet novinarstva.

No, nekoliko dana poslije doznali smo da su u toj grupi još desetoricapoput njega. Došli su s fronte nakon dvije godine borbe protiv Sjevernogsaveza, saveza ratnih zapovjednika u sjevernom Afganistanu koji sukombinirali svoje privatne snage kako bi skupili veliku vojsku da istjerajutalibane. Nisu prošli nikakve ispite. Uvelo ih je Ministarstvo višegobrazovanja kao »posebne studente«.

Profesor je udario šakom o stol ispred ploče zahtijevajući tišinu. Svi smoprestali govoriti i pogledali ga. Uzeo je burmuticu iz džepa i stavio maloburmuta pod jezik. Čitavu minutu nas je gledao, a zatim je ispljunuo burmutu kut prostorije. Imao je boju kokošjeg izmeta. Obrisao je usne turbanom iopet pljucnuo. Otvorio je debelu knjigu, pročitao nekoliko redaka i počeopredavati o talibanskoj verziji islama. Koračao je od jednog kuta prostorijedo drugog, a svi smo zapisivali ono što je govorio u svoje nove bilježnice.

Poseban student pored mene netremice je gledao profesora. Nakon jednogsata predavanja, profesor je postavio nekoliko pitanja o onom što je govorio.

BalkanDownload

Poseban student pored mene dignuo je ruku nakon svakog pitanja. Odgovorioje na gotovo sve.

»Kako to da znaš toliko mnogo?« pitao sam ga nakon što je profesorotišao, a mi smo imali petnaest minuta pauze prije sljedećeg predmeta.

»Rođen sam u muslimanskoj obitelji i odgojen kao musliman, a zatim samnaučio mnogo više sa svojim prijateljima talibanima prije nego što sam im sepridružio«, rekao je.

»I ja sam rođen u muslimanskoj obitelji, ali ne znam toliko kao ti«, rekaosam.

»Ti si dakle pola musliman, a pola nešto drugo«, rekao je.»Što bi mogla biti ta druga polovica?« upitao sam znatiželjno.»Ne znam. Pretpostavljam komunistička, židovska ili budistička, ili nešto

drugo što ne bih volio biti«, rekao je s gađenjem dok je odlazio.Htio sam se sprijateljiti, a činilo se da se to neće dogoditi s tim posebnim

studentom koji nije znao ni čitati ni pisati, ali je znao sve odgovore za našegtalibanskog profesora.

Petnaest minuta poslije došao je pravi profesor i održao nam predavanje oupotrebi mikrofona u studiju. Zvučao je kao da ima pravo novinarskoobrazovanje. Iako je bio odjeven kao taliban, odjeća mu je bila čista, a izgleduredan. Dok su drugi studenti vrijedno zapisivali što je govorio u bilježnice,poseban student pored mene u njega je bezizražajno zurio.

Odjednom, začuli smo glasno bip-bip i svi su pogledali posebnog studentapored mene. Bio je to njegov voki-toki. Pritisnuo je gumb i počeo glasnogovoriti na paštu, a zatim izašao bez profesorova dopuštenja. Dvadesetminuta poslije vratio se i sjeo pored mene, opet ne pitajući za dozvolu.Profesor je prekinuo predavanje.

»Tko Vas je pustio da uđete?« upitao je profesor posebnog studenta.»Tko me ne bi trebao pustiti da uđem?« zapitao je posebni student.

BalkanDownload

»Imam pravo reći tko smije ostati na mom predavanju, a tko ne«, rekao jeprofesor.

»U mom selu to tako ne ide«, rekao je posebni student. Bio je iz vrlosiromašnog sela negdje na jugu.

»Ovo nije Vaše selo, ovo je Sveučilište u Kabulu. Nitko u deset godinakoliko ovdje predajem nije ušao na moje predavanje bez dozvole«, rekao jeprofesor.

»Ne bi trebalo biti važno je li to Sveučilište u Kabulu ili moje selo. To jeista zemlja pod istim nebom«, rekao je posebni student, a ostatak se dvoranenasmijao.

»Zašto ste onda ovdje, a ne u svom selu?« pitao je profesor. »Ista jezemlja i isto nebo i ondje.«

»Ja odlučujem gdje ću biti. Ne tiče te se gdje bih ja trebao biti ili ne. Akodođeš u moje selo, nitko te neće pitati zašto si tu. Možda bi te čak nahranili,držali kao gosta, kao Božjeg prijatelja«, rekao je posebni student.

»Vi ste moj student, a ne moj gost«, rekao je profesor.»U mom selu, idemo u medresu i učimo Kuran, a mula kaže da je džamija

kuća Božja i da bilo tko može doći u nju. Sad sam ovdje da nešto naučim. Zamene nema razlike između medrese i sveučilišta«, rekao je posebni student.»Dobivamo znanje na oba mjesta.«

Njegov voki-toki oglasio se još nekoliko puta, pa je izjurio van irazgovarao. Kad se vratio, sjeo je pored mene. Ovog puta profesor ga jeignorirao.

Nakon devedeset minuta, došao je sljedeći profesor. Bio je taliban.Podučavao nas je više o tome što talibani smatraju da bi trebao biti islam.

Poslije sam upitao jednog od pravih profesora novinarsrva zašto nascijelog dana samo na jednom predavanju uče o novinarstvu.

»Ne mogu ti dati odgovor na to pitanje. Činimo što nam kažu«, rekao je.

BalkanDownload

Došao sam kući. Majka je željela da kupim nešto odjeće za nju i sestre.Rekao sam joj da mi je kupnja odjeće za nju i sestre prošli put donijelanesreću. »Više ni za koga neću kupovati odjeću«, rekao sam. Osim toga, jakome obeshrabrio prvi dan na fakultetu.

Stavila je burku i zamolila me da pođem s njom jer ženama nije bilodopušteno izaći bez muškog rođaka. Dvije sestre su nam se brzo pridružile.Upravo su bile pozvane na vjenčanje te večeri i trebalo im je nešto zaodjenuti.

U dvije i pol godine otkad su došli talibani, majka i sestre rada su prvi putotišle na bazar. Kupio sam te burke davno u slučaju da ih kakav hitan slučajnatjera da iziđu, ali nikad ih nisu stavile jer im je bilo draže ostati unutarzidina Nobordže. Burke su bile sasvim nove i jarko plave, omiljene boje uKabulu.

Otišli smo pješice sve do glavne ulice i uzeli taksi. Sestre su se žalile štone vide kroz mrežaste rupice na svojim burkama. Ali ja tu nisam mogaoučiniti ništa osim nastojati spriječiti da udaraju u druge ljude i padaju u rupena pločniku. Uzeli smo taksi i otišli na Mandawee, glavni bazar u Kabulu.

Ondje se može pronaći svega. Uvijek je puno ljudi. Prije nego što sutalibani došli u Kabul, bio je pun svakakvih ljudi, muškaraca, žena, djece,siromašnih, bogatih, mladih i starih iz cijelog Afganistana. Sad su mnoštvočinili uglavnom muškarci s turbanima i dugačkim šalvar kamizima. Svi suizgledali kao talibani, ali to su bili samo obični ljudi odjeveni kao talibani.Tako je bilo sigurnije. Povremeno bih vidio kakvu ženu s jarko plavomburkom.

Majka i sestre ušle su u trgovinu u kojoj se prodavalo žensko donjerublje. Nikad im nisam volio kupovati takve stvari. Jedna se sestraspotaknula dok je ulazila stubama u trgovinu i burka joj je zapela pod noge.Druga se sestra zatrčala u nju i obje su pale sa strane, na hrpu donjeg rublja.Bilo im je teško ustati jer nisu vidjele što rade.

Trgovina je bila mračna. U njoj je već bilo nekoliko žena. Majka nije

BalkanDownload

vidjela što se prodaje pa je podignula prednji dio burke. Sestre su učinileisto. I tri druge žene učinile su to kad su vidjele majku.

Kad su ostale žene čule da majka s mojim sestrama razgovara pašto, i onesu počele s njom govoriti pašto. Bile su iz južnog Afganistana i govorile supomalo preglasno i grubo.

Vlasnik trgovine učtivo je zamolio majku i ostale da pokriju lice. Doimaose kao vrlo pristojan i obrazovan čovjek, no ženama nije bilo dopuštenopokazati lice nepoznatom muškarcu. Da su talibani to vidjeli, istukli bi ženepo gležnjevima uzetom ili bičevima koje su uvijek nosili sa sobom, avlasnika trgovine ošamarili.

Jedna starija žena rekla je, »Ne brini se. Moj je sin taliban. On će naszaštititi.« Svi smo mislili da se šali. Majka, sestre i ostale žene su senasmiješile.

Nije prošlo ni pet minuta, uskom ulicom bazara došao je jedan taliban igledao u sve trgovine. Kad je vidio majku i ostale s podignutim burkama,uletio je u mračnu trgovinu i žene počeo udarati po nogama debelim užetom.Žene su vikale i pokušale se izmaknuti.

Mašući bičem, taliban je vikao na paštu, »Pokrijte lica, vi glupače.«Majka i sestre poslušale su njegovu naredbu. I ostale su učinile isto, osimstarije žene koja je razgovarala s mojom majkom.

Ona je umjesto toga uzela šalicu čaja sa stola vlasnika dućana i bacila jena talibana. Šalica je pogodila tlo i razbila se u komadiće. Uzela je drugušalicu i bacila je na njega. Ta ga je pogodila u prsa. Taliban je bio zapanjen. Ija sam, i pitao sam se je li ijedna žena ikad prije udarila talibana ili ištabacila na njega.

Zatim je starica uzela čajnik pa i njega bacila na talibana. Čaj je bioskuhan samo nekoliko minuta prije. Bio je jako vruć. Čajnik se razbio, a tekskuhani čaj ga je opekao. Počeo je vrištati i micati odjeću s kože da ublažibol.

Vlasnik trgovine brzo je počeo skupljati sve ostale šalice sa stola. Vidio

BalkanDownload

je da starija žena traži još nešto što bi bacila. Bojao se da će mu razbiti svešalice. Grubim glasom žena je rekla talibanu, »Idi kući i ponašaj se pristojno.Jesam li te odgajala da doživim da me udaraš užetom po gležnjevima? Tipasji skote!« viknula je na nj uz ružnu primjedbu o njegovom ocu.

»Majko! Što ćeš ti tu?« upitao je taliban držeći još svoj mokri kamiz daljeod grudi. Gledao je u nju razrogačenih očiju.

Vlasnik dućana koji je bojažljivo držao poslužavnik sa šalicama polako ihje vratio natrag na stol.

Uzela je novu šalicu i bacila je na sina. Šalica ga je pogodila u desnu rukudok se okretao da je izbjegne, a zatim pala na to i razbila se u komade.

»Zar ne vidiš što radim?« rekla je žena. Uzela je jako velik crvenigrudnjak i pokazala ga sinu. Bila je to stasita žena sa sela. »Kupujem ovo. Bili mi ti to kupio da te pošaljem?« rekla je.

»Spremi to, majko«, rekao je taliban. Bio je sramežljiv i pokrio je očidesnom rukom.

Posegnula je za još jednom šalicom, ali je vlasnik dućana opet podignuoposlužavnik prije nego što ju je uspjela dohvatiti. Umjesto toga, uzela jepaket grudnjaka i bacila ga na sina. Bio je težak i sinu je pao pod noge.

»Izlazi odavde« rekla je žena. »Večeras ću te naučiti kako se ponaša.«Taliban se okrenuo i htio izaći. Vlasnik dućana je rekao, »Oprostite,oprostite.« Taliban se okrenuo vidjeti što vlasnik trgovine želi.

»Vaša je majka razbila tri šalice i čajnik«, rekao je vlasnik. »Netko tomora platiti.«

»Koliko?« rekao je taliban ljutito.Vlasnik mu je rekao cijenu i taliban je platio bez cjenkanja. Nije čak ni

pogledao majku ni druge žene. Dok je izlazio, sve su žene opet podignuleburke. Nije im rekao da pokriju lice.

Stara se žena ispričala zbog neugodnosti koju je prouzročio njezin sin.Ostale su joj žene rekle da je vrlo hrabra, a ona je bila sretna što to čuje.

BalkanDownload

Majka se s njom brzo sprijateljila. Ostatak tog dana majka je išla za njomu sve trgovine tako da nitko ne može istući ni nju ni sestre budu li moralepodići burku dok kupuju.

Nakon nekoliko sati kupnje ručali smo u restoranu i pozvali staricu danam se pridruži kao naša gošća, a ona je rado pristala. Znala je mnogosmiješnih priča, a mi smo se smijali kao da smo na pikniku sa staromprijateljicom.

Majka joj je dala našu kućnu adresu i rekla joj da nam ponekad dođe ugoste. Rekla je da hoće, ali nije nikad.

BalkanDownload

23.

Djed

Svi smo se iz kupnje vratili kući vrlo sretni. Kad smo stigli, našli smo djedakako pijucka čaj u našem dnevnom boravku. Pritrčao sam mu i poljubio muruke, a on me poljubio u čelo i čestitao mi na polasku na fakultet. Bio samtoliko sretan što je djed pored mene, što pijucka čaj i tapša me po glavi kaonekad.

Donio mi je darove da proslavimo moj prvi dan. Dao mi je tri skupebilježnice i svoju kolekciju Sabranih djela Sigmunda Freuda. Nisam imaopojma kako je te knjige sačuvao svih tih godina ni gdje ih je držao. Možda ihje prije mnogo godina posudio nekom prijatelju koji živi negdje kamo sukobii mule nikad nisu došli. Bio sam previše sretan kad sam ih vidio da bih pitao.»Sad je pravo vrijeme da ih dobiješ, Gorbačov«, rekao je.

»Hvala, baba«, odvratio sam, zagrlio ga dugo i iskreno i usput mu izlio čajna tepih. Bio sam zahvalan ne samo na knjigama, nego i zato što je s nama.To je moje razočaranje fakultetom odagnalo nekamo u podsvijest.

Do Makrojana, gdje je živio s mojom tetom, bilo je samo četrdeset minutabiciklom, ali nisu mi dopuštali ići. Otac se bojao pustiti me samoga bilokamo. Kad god bih izašao iz dvorišta, netko bi me zovnuo, bilo majka iliotac, i pitao me kamo ću. Nitko nije bio zabrinut zbog mojih sestara jer nijebilo moguće da ikamo odu. No nakon svega što mi se dogodilo, uvijek su sebrinuli.

Djed je polako postajao starac. Bilo mu je teško hodati sve od Makrojanakao nekad, a autobus ga je umarao. Ponekad bi nas htio posjetiti, ali ne biimao novca za taksi. Bio je previše ponosan da bi od ikoga tražio. Nismo

BalkanDownload

imali telefon da ga nazovemo. Afganistan više nije imao dobar telefonskisustav. U ratu je sve uništeno.

Jedna sestra donijela mi je šalicu, pa sam nalio još čaja djedu i malo sebi.Bilo je kao nekada, ali u djedovim sam očima, premda ju je pokušavaosakriti, mogao pročitati duboku tugu.

Znao sam da mi ne želi upropastiti prvi dan fakulteta. Nije znao da samveć duboko razočaran i da njegovu sreću zbog mene ne želim pokvaritipokazujući to.

Tražio sam pravi i tih trenutak da upitam što ga muči, ali nikako da nasostave na miru. Prošao je čitav mjesec otkad smo ga posljednji put vidjeli isvima je nedostajao.

Pala je noć i sve prekrila svojim crnim plaštem. Djed je izašao u dvorištei sjeo na jednu od niskih, drvenih platformi smještenih ondje gdje je otacnekoć prao sagove. Zagledao se u zvjezdano nebo bez mjeseca. Kad samizašao i sjeo pored njega, isprva me nije primijetio. Bio je izgubljen u svojimmislima. Sjedio sam ondje dugo prije nego što sam progovorio.

»Kriješ nešto od mene«, rekao sam konačno. »Što te peče iznutra? Zaštoto ne izbaciš i podijeliš sa mnom?« pitao sam.

Gledao je u moje oči punu minutu. Osjećao sam nelagodu u njegovimočima koje su se ovlažile. Zatim se opet zagledao u zvijezde.

»Držim tu vatru u sebi čitav mjesec. Ako tu vatru izvadim, plamen će sveopeći«, rekao je glave podignute k nebu. »Ti ćeš biti ružniji od drugih«,rekao je. Ustao je i vratio se u kuću.

Zajedno smo večerali. Otac se malo našalio i svi su se smijali. Stalno samgledao djeda. Njegova su se usta smiješila, ali oči nisu.

Nakon večere, dok smo pili čaj, djed je rekao, »Imam neugodne vijesti zasve.« Svi smo ga pogledali. Utihnuo je na trenutak, a zatim rekao, »Primampo jedno pismo svakog jutra proteklih mjesec dana. U pismu netko prijeti

BalkanDownload

meni i mojim sinovima smrću ako mu ne prodam kuću. Radi za vladu imoćan je taliban.«

Svi smo šutjeli čitavu minutu. Nitko nije znao kako prekinuti šutnju.Konačno je moj otac rekao, »Kako dobivaš ta pisma?«

»Netko ih gurne pod vrata oko tri ujutro. Kad se probudim za jutarnjumolitvu, pronađem ih. Svako je isto, isti rukopis, iste riječi. Dolaze svaki danveć mjesec dana«, rekao je djed smireno.

»Jesi li još kome rekao?« upitao je otac.»Ne, još ne«, odgovorio je djed.»Dok si ovdje večeras, hoće li gurnuti još jedno pismo pod vrata?« pitao

sam, zabrinut za tetu koja je sama u stanu u Makrojanu, bez djeda ili Vekila snjom.

»Ne. Prije dva dana napisao sam mu pismo i ostavio mu ga pod vratimaprije jutarnje molitve. Rekao sam mu neka pokaže lice. Jučer sam se našao snjim. On je opasan čovjek. Sviđa mu se naša kuća, što je ostalo od nje, i želikupiti zemlju i nanovo je sagraditi. Odredit će cijenu. Rekao je da će mi jereći ujutro«, rekao je djed.

»Definitivno mu nećemo prodati kuću«, rekao je otac. »O tome možesamo sanjati. Siguran sam da ne može poduzeti ništa.«

»Može učiniti što god želi. Ne boji se nikog. Uništio bi onog tko bi mustao na put. Možda bi nekog od nas ubio kad bih rekao ne«, rekao je djed.

»Mogu li ići s tobom sutra i vidjeti ga?« pitao je otac odlučno.»Ne, ne želi vidjeti nikog od vas. Rekao je da će, ako kažem bilo kojem

sinu, ubiti me. Ali kažem vam, a vi ćete čuvati očevu tajnu«, rekao jezagledajući se svima u oči. Nismo znali što reći.

»Želiš li mu onda prodati kuću?« upitao je otac, tiše.»Želim razgovarati s njim i mirno riješiti taj problem, ali ako postane

ozbiljan ili tvrdoglav, onda ne znam. On je jedan od onih talibana s granice.

BalkanDownload

Zauzmu selo i muče ljude i zatuku ih dok ne umru, a onda traže od mladihmomaka da isto učine svojim roditeljima. Kažu mladićima da će tako postatimuškarci.

»Ne želim da se to dogodi mojim sinovima, mojim unucima i unukama.Ne želim vidjeti svoje snahe odjevene kao udovice. Ne želim uništiti svojuobitelj. Novac je prljavština na našim rukama, dođe i ode. Možda ćemonovca opet imati, pa ćemo kupiti bolju kuću,« rekao je djed. Sve je toizgovorio mirnim glasom.

Nakon njega nitko nije ništa rekao i uslijedilo je nekoliko minuta tišine.Zatražio je pokrivač, omotao ga je oko sebe i a zatim izašao u dvorište, legaoi zaspao na povišenom mjestu na kojem je prije sjedio, iako je noć postalahladna.

Mi smo sjedili unutra. Dugo nitko nije ništa rekao. Konačno, progovorio jejedan stric.

»Otišao sam do stare kuće prije šest tjedana. Morao sam znati ima liondje još zlata moje žene. Hoću reći, koliko ćemo još ovako živjeti?«

Nitko mu nije odgovorio. Moj stric je obišao kuću a da nije rekao ni braćini ocu. Djed nije želio da itko ide onamo.

»Vrt je bio pun vreća krumpira. Izgledalo je kao da se koristi zaspremište. Vidjeli su me, a onda su me gonili sve do Makrojana«, tužno jerekao.

Nekako su shvatili da je član obitelji koja je bila vlasnik te kuće. Tako supronašli djeda. Talibani su mogli jednostavno uzeti kuću, ali čak su i oniznali da je nikada ne mogu zapravo posjedovati bez papira.

Rano ujutro djed je otišao iz kuće a da nam nije rekao kamo ide. Dok smodoručkovali, otac je rekao, »Ako otac proda kuću, zlato će nestati s njom.Ali ne znam kako ga spriječiti. Ako to učinim, mogli bismo se suočiti steškim posljedicama. Ne želim da me drugi okrivljuju ostatak života.«

BalkanDownload

»Dakle, tek tako ćemo izgubiti svoje zlato?« rekla je majka. »Nikadnećemo otići u drugu zemlju.« Zlato je bilo jedino bogatstvo koje nam jeostalo. Vjera da ćemo ga jednog dana vratiti omogućila nam je da mislimokako ćemo jednom nekako otići iz Afganistana i imati nešto nalik nanormalan život.

»Što, dakle, želiš da učinim?« rekao je otac. »Nije to samo tvoje zlato. Idrugi imaju svoje.«

»Zar ne možeš samo otići po zlato prije nego što otac proda kuću?« reklaje majka. Majka je uvijek mog djeda zvala ›oče.‹

»Čuo si što je moj brat rekao sinoć. Čitavo dvorište je puno vreća skrumpirom. Tisuće njih. Najprije bismo ih trebali premjestiti. Zatim, ako nasvide da ih mičemo s tla, mislit će da imamo još mnogo toga drugdje. Ondabismo bili u još većoj nevolji. Mogu nas oteti i tražiti novac koji nemamo.Kako ću uvjeriti u to te nepismene lopovske talibane?

Majka nije ništa rekla.Ja sam mogao samo razmišljati o tome što sam djeda vidio tako slomljena

duha.

Nekoliko dana poslije čuli smo da je djed prodao kuću za manje od polanjene vrijednosti. Nekoliko dana nakon što je novac primio, kupac mu jezaprijetio i prisilio ga da mu pola novca vrati. Djed je učinio što mu jerečeno.

Otkad je prodao kuću, postao je tih čovjek, čovjek koji progovori samodva-tri puta u danu.

Kupio je novu kuću. Bila je s druge strane Kabula, dvadesetak minutapješice od Nobordže, otprilike pola puta do njegove stare kuće. Imala je dvakata i lijepo dvorište, ali bila je sićušna u usporedbi s onim što smo prijeimali. Živio je na drugom katu i mjesecima nije izlazio iz svojih soba.

Nikad nije ni s kim razgovarao. Čitao je, čitao i čitao. To je bilo sve.

BalkanDownload

Ponekad bih ga posjetio, ali jedva bi me primjećivao. Rekli bismo jedandrugom »Selam«, nekoliko minuta potom opet bi rekao »Selam«, a onda biopet nekoliko minuta poslije rekao »Selam«. Više ne bi ništa govorio. Samobi satima čitao i povremeno bi se zagledao u plavo nebo.

Drugi put govorio bi o knjizi koju bi imao otvorenu. Ali dva debelasveska njegove omiljene Povijesti Afganistana Mir Gulama MuhamedaGobara bila su uvijek na gornjoj polici. Sada više nikada nisu bilia otvorena iprekrivala ih je prašina.

Nakon nekog vremena čak je prestao čitati i postao je turobniji. Ispodočiju su mu se pojavili tamni krugovi, zapustio se i čitav dan hodao biizgužvana i nezakopčana ovratnika, nepočešljan. Boljelo me vidjeti da munije stalo do svih tih stvari za koje mi je govorio da su važne.

Jednog dana u kasnu zimu djed se probudio prije zore obaviti ritualnopranje za jutarnju molitvu. Još uvijek mu se njegova nova kuća nije sviđala,osobito kupaonica čiji je pod bio prekriven plavim pločicama. Bile su vrloskliske. Volio je bijeli mramor iz naših planina, kao u kupaonici u staroj kući.Uvijek je govorio da je afganistanski mramor najbolji na svijetu. »Ostataksvijeta to će primijetiti jednog dana i imat će veliku vrijednost. Izvozit će seposvuda«, rekao bi nam.

Tog dana, obavio je pranje kao i uvijek hladnom vodom i drhtao odhladnoće. Dok je žurio u svoju spavaću sobu da se zavuče pod pokrivač,poskliznuo se. Udario je glavom o rub umivaonika. Onesvijestio se i ležaoondje nekoliko sati.

Kad se osvijestio, sunce je već ulazilo u kupaonicu kroz prozorčić.Propustio je svoje jutarnje molitve. Nije se sjećao što mu se dogodilo i nijeznao zašto leži na podu kupaonice. Želio je ustati i otići u svoju sobu, ali nijemogao. Pozvao je strica koji je stanovao na donjem katu s djecom, ali glasmu nije bio dovoljno snažan da ikog probudi.

Stric se popeo na kat oko sedam kao i obično pitati oca za doručak.

BalkanDownload

Ponekad bi djed želio kuhana jaja, ponekad pržena. Nekad je htio mlijeko sašećerom, a nekad zeleni čaj s medom. Ali stric ga tog jutra nije našao unjegovoj sobi kako čita knjigu, kao inače.

Stric je otvorio vrata kupaonice i zatekao djeda kako leži na podu slokvom krvi pod glavom. Odnio je djeda u njegovu sobu i pitao ga što sedogodilo. No djed je jedva mogao govoriti. Lice mu je poplavjelo odhladnoće. Stric ga je pokrio dekama i upalio jaku vatru u limenoj pećibokari. Soba se zagrijala nakon nekoliko minuta, ali djed nije osjećao ništa,ni hladnoću ni toplinu. Zaspao je.

Stric je brzo došao u Nobordžu reći nam za djeda. On, moj otac i ja otišlismo u nekoliko privatnih klinika potražiti liječnika. Ali bilo je prerano iklinike su još bile zatvorene. Nije bilo kao nekad kad smo u bilo koje dobadana ili noći mogli pozvati hitnu pomoć.

No, nitko nije želio voditi svoju bolesnu rodbinu ni u državne bolnice.Bile su prljave. Čovjek bi se ondje još više razbolio umjesto da se izliječi.Osim toga, bolnice nisu primale pacijente ako nisu ozlijeđeni na bojišnici,ako nisu stali na minu ili ih nije ranila raketa.

Čekali smo više od sat vremena u jednoj privatnoj klinici. Liječnik jenapokon stigao. Bio je blizak prijatelj mog strica. Odveli smo ga u djedovukuću. U međuvremenu su stigli svi stričevi i njihove supruge i djeca, kao imoja majka, sestre i mali brat. Bilo je previše ljudi za tu malu kuću.

Liječnik je pregledao djeda i rekao, »Neke krvne žile u mozgu su prsnule.Mora na operaciju u roku od dvadeset i četiri sata. Operaciju ne možeobaviti nitko u Afganistanu. Nemamo kirurški pribor za to. Morat ćete gaodvesti u Indiju.«

»Zar nema alternative?« upitao je otac.»Ne. Bojim se da ne«, odgovorio je liječnik.»Za to će trebati tri ili četiri dana!« usprotivio se stric. »Putovnica mu je

istekla. Moramo je najprije produljiti. Zatim se moramo prijaviti za indijskevize. Samo Bog zna hoće li nam ih dati.«

BalkanDownload

»Najbolje što mogu jest odvesti ga u moju kliniku, ali ništa ne obećavam.Bez operacije, izgubit će moć govora u roku od dvanaest sati ili prije. Bude ligovorio, riječi će biti nepovezane i neće ih moći pravilno izgovoriti. U rokuod dvadeset i četiri sata počet će gubiti pamćenje. U roku od trideset sativiše nikog neće prepoznati. A nakon toga, past će u komu. Bog zna koliko ćeživjeti nakon toga«, rekao je liječnik uz uzdah.

Djed je slušao sve što liječnik govori. »Hoću li moći govoriti prije negošto počnem gubiti pamćenje?« pitao je djed.

»Ne, žao mi je«, rekao je liječnik. »Vaš mozak neće vam pomoćikontrolirati tijelo. Nećete moći podignuti ruke ni noge i nećete osjećati ništa,osim ako Vas ne operiramo.«

»Dakle, umrijet ću ovako?« rekao je djed kao da mu netko priča vic.»Ne ako stignete na vrijeme na operacijski stol«, rekao je liječnik.»Inače, da«, rekao je djed.Liječnik je kimnuo glavom gledajući u svoje ruke.Zavladao je trenutak šutnje, gorke šutnje. Nitko nije znao kako je

prekinuti. Otac je naredio stricu da se počne baviti produljenjem putovnice.Djed je rekao, »Pojedimo za ručak dobar kabuli i proslavimo posljednje

sate mog života, uživajmo u jelu i razgovoru dok mogu. Nećete ići nikamo zaručak, liječnice. I Vi ostajete s nama.«

Liječnik je kimnuo.Djed je pokušao zvučati veselo. Svi smo na licima imali zaleđene

osmijehe kako bi se djed osjećao bolje, no iznutra nas je pekao plamen tuge inismo znali kako ga ohladiti.

»Znam da vas ne mogu natjerati na pravi osmijeh«, rekao je djed, »alimožda može moja šala. Mula Nasredin je rekao, ›Kad mi je žena umrla, polamog svijeta je umrlo. Kad ja umrem, čitav će svijet umrijeti sa mnom‹.«

Svi su se nasmijali.

BalkanDownload

»Vidite, još uvijek to mogu«, rekao je djed s tračkom ponosa. Strine sustale brisati suze i ispuhivati nosove.

»Hej, hej, ne želim vidjeti kako plačete i šmrcate za mnom« rekao je djedveselo.

Svi su se nasmiješili sa suzama u očima.Stric je otišao iz sobe i počeo raditi na produljenju djedove putovnice.

Otac je otišao vidjeti hoće li biti moguće dobiti vizu za Indiju. Strine supočele kuhati rižu i meso za kabuli pelau i sjeckati mrkvu koju će s timizmiješati. Liječnik je napisao recept koji je dao meni, a ja sam otrčao uljekarnu. Soba je bila puna mojih rođaka, a djed im je rekao da sjednu u krugoko njega i šalio se s njima.

Vratio sam se s lijekom u plastičnoj vrećici. U to kratko vrijeme dok menije bilo, djedovo lice postalo je vidljivo bijede. No, pokušao je zvučatisretno i pun energije.

Nekoliko sati poslije ručali smo svi oko dugačke prostirke u djedovojsobi. Otac je djeda morao hraniti kao bebu dok je ležao u krevetu. Djed semalo našalio na račun starih ljudi, a mi smo se nasmijali, tiho.

Nakon ručka liječnik mu je ubrizgao neke analgetike jer ga je boljelaglava, pa je zaspao. Nismo dali liječniku da ode. Kasno poslijepodne stric sevratio s novom putovnicom za djeda. Rano te večeri djed se probudio. Slinamu je počela curiti iz kutova usta, ali nije ni primijetio. Govorio je stvarikoje nemaju smisla.

Stričevi su pokušali s njim razgovarati, ali nije se mogao usredotočiti na tošto mu govore. Strine su plakale, ali on to vise nije primjećivao.

»Trebao bih ga odvesti u svoju kliniku«, rekao je liječnik. »Ide brže negošto sam mislio. Možda će mu vrlo brzo zatrebati kisik.«

♦ ♦ ♦

BalkanDownload

Stric je ostao s njim te noći u klinici. Sljedećeg smo dana bili zauzetipokušajem da dobijemo vize. Sljedeće noći ostao sam s njim. Sjedio samcijele noći na stolcu ispred kreveta i gledao ga dok je polako disao.Povremeno bi otvorio oči, pogledao me i onda ih opet zatvorio.

Rano ujutro otvorio je oči. Ovog puta nije ih zatvorio. Želio je nešto reći.Podignuo sam masku za kisik da može govoriti. Rekao je moje ime, a ja samrekao, »Da.« Opet me pozvao, a ja sam opet rekao »Da.« Glas ga je izdao,no usne su mu se još malo pomicale. A zatim su prestale. Oči su ostaleotvorene i gledale ono nevidljivo.

Tijelo smo donijeli u njegovu novu kuću. Uopće nisam plakao. Nisamznao je li noć ili dan. Sve mi se činilo isto. Nisam osjećao ni glad ni žeđ.Nisam znao hodam li ili sjedim. Činilo se kao da je sve stalo.

U međuvremenu se mala kuća počela puniti ljudima iz cijelog Kabula kojisu nekako čuli vijest.

Otac je preuzeo organizaciju automobila koji će nas odvesti u djedovoselo. Iako je iz tog sela otišao prije mnogo godina, još je održavao vezu smnogim našim ondašnjim rođacima i mnogima pomogao, a da nikom nijegovorio.

Toga dana odnijeli smo ga u njegovo selo otprilike četrdeset i petkilometara od Kabula. Čak i prije nego što smo stigli, djedovi prijatelji irođaci čuli su vijest. Kuća visokih zidova u kojoj je odrastao bila je punaljudi.

Kad smo stigli, vijest se brzo proširila po cijelom selu i došle su tisućeljudi. Nitko ondje nikad prije nije vidio toliko ljudi na sprovodu. U selu ježivjelo nekoliko generacija naše obitelji. Seljani su običavali zvati mog djeda»Predsjedniče« iz vremena kad je radio u Afganistanskoj narodnoj banci.Djed je onamo doveo moju baku gdje je prvih pet godina braka živjela snjegovom majkom, a on je dolazio jednom u tri mjeseca jer je radio uKabulu. Namjestio je mnogo prostorija u kući te učvrstio i povećao zidove,no oni nas nisu mogli zaštititi od sukoba.

BalkanDownload

Jedan moj stric čija je supruga s tog područja želio je otići u to seloumjesto da ostane u Kala-e-Nobordži. Odlučio je poći sa ženinim bratomvidjeti je li sigurno. Na putu onamo opljačkala ih je jedna frakcija, uzeli suim sav novac. Na povratku su išli drugim putem da izbjegnu pljačkaše, pa ihje jako pretukla druga frakcija, jer im nije ostalo novca da im ukradu. Čulismo gore priče o tim cestama od drugih, daljih rođaka. Tako da se onamonismo nikada pokušali skloniti. No ipak, selo je bilo prekrasno, punovoćnjaka s jabukama koje je djed posadio.

Kad je došlo vrijeme da djeda prebacimo od kuće do mjesta ukopa dvakilometra dalje, otac i njegova braća pokušali su nositi lijes, ali svi su gahtjeli pomoći nositi. Tako su prenosili djedov lijes preko glava sve dosljedeće osobe ispred sebe.

Kad su tijelo spustili u grob, i kad sam vidio zemlju kako djeda zauvijekodnosi od mene, više nisam mogao susprezati osjećaje koje sam nosio u sebi,slomio sam se i naglas zaplakao. Nisam mogao prestati, iako sam se sjetiodjedovog davnog upozorenja, »Hrabri dečki ne plaču.« No više nisam biohrabar. Znao sam da je moja hrabrost bila pokopana s djedom.

Mnogo me ljudi potapšalo po leđima i zagrlilo. No, to mi nije nimalopomogo. Prestat ću tek kad zaspim.

Ostali smo u njegovom selu tri dana kako bismo bili s ljudima koji suželjeli izraziti sućut. Svakog je dana došlo po nekoliko stotina ljudi. Ponekadsmo sve njegove bliske prijatelje i rođake morali zadržati na ručku. Nakon tridana otišli smo kući.

Nekoliko noći poslije vidio sam djeda u snovima, vrlo sretnog u poljuruža. Zovnuo sam ga, ali činilo se da me ne čuje. Zovnuo sam ga još nekolikoputa, ali nije se odazvao. Sljedećeg sam jutra prestao plakati.

Pregledao sam sve djedove zapise i knjige. Neke sam knjige dao svojim

BalkanDownload

rođacima, ali zadržao sam sve zapise. U tim je zapisima napisao priču osvom životu. Na prvoj stranici napisao je: »Što se više bogatiš, to više gubišpoštovanje, ljubav i bliskost sa siromašnima oko sebe. Ne zaboravi da sijednom bio jedan od njih i da su tvoji preci bili među njima.«

BalkanDownload

24.

Čvor po čvor

Nakon samo tri mjeseca pohađanja Sveučilišta u Kabulu, prestao samodlaziti na predavanja. Nisam imao dovoljno novca za svakodnevni popravakprobušenih guma ili za autobus. Svu svoju ušteđevinu potrošili smo nadjedovom sprovodu kako bismo nahranili ljude u njegovom selu. To je tako uAfganistanu. Ljudi dođu u tvoju kuću izraziti sućut i očekuju ručak ilivečeru.

Otac je zarađivao jedva dovoljno da nas tri puta na dan oskudno nahrani.Nismo si više mogli priuštiti za doručak mlijeko, maslac ni džem. Jeli smokruh i čaj s malo šećera. Ponekad bismo nekoliko dana prokuhavali isto lišćečaja sve dok u njemu više ne bi ostalo ni boje ni okusa. Za ručak smo jeligrah i jeftinu afganistansku rižu. Većinu vremena za večeru smo jeli ostatkeod ručka i od večere za ručak. Stričevi i strine bili su u istoj situaciji.

Nakon što sam prestao ići na fakultet, ostao sam nekoliko dana kod kuće.Nisam znao što bih sa svojim životom. Većina mladića odlazila je radi poslau Pakistan ili Iran. Kad bi se nakon nekoliko mjeseci ili godina vratili,donijeli bi novac i darove i pričali o tome kako su dobro jeli dok ih nije bilo.Ali neki su i izbačeni iz tih zemalja praznih džepova. Novac im je ostao kodposlodavaca. Poneki pošteni poslodavci poslao bi novac, no mnogi nisu.

Nekoliko puta planirao sam otići u jednu od tih zemalja, no otac mi nikadnije dopustio. Još uvijek je kupovao i prodavao brašno i ulje. Ponekad ga nebismo vidjeli tjednima. Samo smo izjutra po naborima u njegovom krevetuvidjeli da je bio kod kuće. Mislim da je ponekad bio toliko obeshrabren danije želio da ga vidimo.

BalkanDownload

Jednom kad sam s njim pokušao razgovarati o tome da opet kupujemosagove, samo je odmahnuo glavom. »Sagovi su proklet posao«, rekao je inije htio reći ništa više.

No ja sam tražio savjet, nekog tko bi me poveo u pravom smjeru. Djedaviše nije bilo tu da mi pomogne. Povremeno bih ga vidio u snovima. Uvijekbi nosio bijelu odjeću i imao širok osmijeh, ali nikad nije sa mnomrazgovarao. Nikad mi nije rekao što da učinim kako bih pomogao obitelji.Ipak sam bio sretan što ga vidim, što osjećam da je na neki način još uvijeksa mnom. Ponekad bih ga vidio s Vekilom. Vekil je sa sobom uvijek imaozmaja i kalem i izgledao je kao da je upravo pobijedio u borbi zmajevima.

Jednog dana kad sam se osjećao veoma očajno, trčao sam neprekidnonekoliko sati. Dok sam trčao i pažljivo gledao kamo gazim po uništenimpločnicima i cestama, prestao sam razmišljati o siromaštvu koje smo trpjeliili o ocu koji je naporno radio i mršavio zbog manjka hrane ili o gubitkudjeda i Vekila.

Trčao sam tako jako da mi je znoj curio po cijelom tijelu onako kako se torijetko događa na suhom zraku Kabula. Konačno, duboko dišući, sjeo sampod stablo na strmini Bag-e-Bali vrlo elegantnom Visokom vrtu koji suMoguli prije četiri stotine godina izgradili na vrhu strmog brda. Bio samiscrpljen. No čim sam se naslonio na drvo da se odmorim, nestala jerastresenost koju je donijelo trčanje. Opet sam mogao razmišljati samo onašim problemima. S Bag-e-Bale pogledao sam dolje i vidio Nobordžu sjednom preostalom kulom. Zatvorio sam oči.

Pala mi je na pamet moja učiteljica tkanja. Dugo nisam na nju mislio, akad jesam, uvijek se činilo kao da je jako daleko od mene. Sada sam osjećaoda je blizu, da sjedi pored mene. Otvorio sam oči i pogledao uokolo. Nijebilo nikog, samo stabla i vrapci koji su cvrkutali.

Opet sam zatvorio oči i mislio na ono kad sam je zadnji put vidio, kad seoprostila. »Upotrijebi vješto svoj um jer jednog bi dana mogao biti sjajantkalac i prodavač sagova.« Rekla je to pokretima ruku.

BalkanDownload

Dok sam sjedio ondje naslonjen na stablo, njezina mi je poruka odzvanjalau glavi vrlo glasno, kao da mi to govori na uho. Opet sam otvorio oči ipogledao uokolo da vidim je li to itko drugi čuo. No, nikoga nije bilo ublizini. Bio sam sam, ali nisam bio sam. Preplavio me osjećaj mira, pa sam seosjećao vrlo opušteno i svježe, osim mišića nogu koji su se počeli grčki iboljeti kad sam ustao i krenuo kući.

Kod kuće, pogledao sam sag koji smo imali u dnevnoj sobi. Pomislio sam,»I ja mogu izraditi sag.« Naučio sam to od svoje učiteljice.

Odjednom mi je sinulo: zašto ne bih nacrtao uzorak za sag? Uzeo samkomad papira i ugrubo skicirao uzorak koji mi se nekoliko mjeseci vrtio poglavi. Nekoliko sati poslije, zaista je počeo izgledati kao sag.

Te noći ostao sam budan sve dok otac nije u ponoć došao kući. Pitao mezašto ne spavam. Zamolio sam ga malo novca da kupim milimetarski papirkako bih pravilno skicirao uzorak za sag. Zamisao mu se nije svidjela. Pitaome što ću sa skicom. Rekao sam da ću je moći prodati i zaraditi nešto novca.

»Možda je to moja karijera«, rekao sam mu.»Drži se podalje od sagova«, rekao je tužnim glasom. »Samo će te

razočarati.«Sljedećeg jutra kad sam se probudio, pronašao sam novac koji mi je

trebao pored kreveta.Otišao sam u trgovinu pisaćim priborom u poslovnom dijelu Šar-e-Nav i

kupio nekoliko listova milimetarskog papira. Čim sam došao kući, počeosam raditi na svom nacrtu oko tri metra dugačkog i metar i osamdeset širokogsaga. Svakog dana vidio bih pogreške od prethodnog dana, pa sam ih moraoispraviti. Isto tako, što sam dulje radio, više mi je zamisli prolazilo krozglavu, pa sam htio uključiti mnoge od njih. Trebalo mi je četiri mjeseca da gazavršim.

Kad sam bio sasvim zadovoljan, nacrt sam odnio u nekoliko tvornicasagova kako bih ga prodao, ali nitko nije bio zainteresiran. Neki ga čak nisu

BalkanDownload

ni pogledali. Rekli su da dobivaju nacrte od prekomorskih kupaca i da radesamo prema narudžbama svojih klijenata.

Kako su tjedni prolazili, postajao sam vrlo obeshrabren. Nacrt sam gotovopotrgao na komadiće. Ali onda sam pomislio na to koliko je očeva novcapotrošeno na papir i olovke, iako smo jedva imali dovoljno za jelo, a da nespominjem vrijeme koje sam na to protratio.

»Više ne idem na fakultet. Ako budem išao, neću naučiti ništa novo«,rekao sam sebi. »Postajem poput psa lutalice. Ne bih trebao biti poput psa.Jedem i serem, to je sve što radim. Moram biti kao čovjek i nešto poduzeti.Ali što?« pitao sam se. »Ne znam,« odgovorio sam samom sebi, očajavajući.

»Moraš izrađivati vlastite sagove s vlastitim nacrtima!« uzviknuo je glas umeni.

»Što ako se taj sag nikom ne svidi?« upitao sam glas u sebi.»To još ne znaš«, odgovorio je glas.»Da, to još ne znam. Nitko ne zna što će biti sutra«, odvratio sam. Tek

nekoliko dana poslije iznenada sam shvatio da je glas koji sam čuo poputonog moje učiteljice kad bi mi govorila u snu.

Rekao sam ocu da ću svoj sag sam izraditi. Isprva je mislio da se šalim.No, ustrajao sam sve dok nije shvatio da mislim ozbiljno. Dao mi je neštonovca da kupim drvo za tkalački stan. Otišao sam na drvnu tržnicu i kupio trigrede. Odnio sam ih stolaru koji je bio očev prijatelj i zamolio ga da miizradi tkalački stan za sagove.

Tjedan dana poslije tkalački stan bio je spreman. Nisam imao novca daplatim stolaru, a nisam želio tražiti od oca još novca. Rekao sam stolaru dasam novac zaboravio donijeti, a on je rekao da je u redu, da ga mogu donijetisutra. Rekao sam da hoću. Ali baš to sutra nikad nije došlo, ili barem nesljedećeg dana. Nakon četiri tjedna došao je k nama po svoj novac. Rekaosam mu da sam ga potrošio na nešto drugo i da otac ne zna za to. Obećaosam mu da ću mu novac dati kroz mjesec dana. Molio sam ga da ne kaže ocuza to. Zapravo, ocu sam već bio rekao. Nije bio sretan što sam lagao stolaru,

BalkanDownload

ali bio je previše izmoren od tegljenja ulja i brašna da bi s tim u vezi neštopoduzeo.

Tkalački stan bio je u mojoj kući dva tjedna prije nego što sam nabaviovunu, kuku, češalj ili bilo što drugo što mi je trebalo odnosno novac da tokupim.

Zamolio sam susjede da mi posude nešto novca, no rekli su da su u istojsituaciji kao i mi. Zamolio sam prijatelje, a i oni su rekli isto.

Otišao sam u trgovinu vunom i zamolio da mi daju šest kilograma vunerazličitih boja. Trgovac mi je vunu izvagao, i stavio je u plastične vrećice irekao mi cijenu. Pretražio sam sve džepove, ali ni u jednom nije bilo novca.Trgovac vunom pomislio je da me netko opljačkao u autobusu. Rekao sam,»Ne. Sigurno sam ostavio novac kod kuće.« Rekao sam mu da ću ga, ako jeto u redu, donijeti sutra. Rekao je da je u redu.

Rekao sam mu, »Ja sam vlasnik tvornice sagova, a ovaj sag jeeksperiment. Ako uspije i mojim se kupcima svidi novi model, kupit ću odVas tone vune.« Rekao je da će osigurati sve što mi treba. Rekao sam da ćuje kupovati samo od njega jer je dobar čovjek. Tako kažemo mi uAfganistanu kad poslujemo. A budući da smo očajni i siromašni, vjerujemo uto.

Majka mi je dala svu svoju sitnu ušteđevinu da kupim kuke, češalj i ostalipribor. Sljedećeg dana počeo sam raditi, no ja nikada prije nisam postavljaotkalački stan i nisam znao kako se radi osnova. Nitko u mojoj obitelj nijenikad izradio sag, samo smo ih prodavali. Pogledao sam knjigu u kojoj subile slike Turkmena kako izrađuju sagove. Pročitao sam tu knjigu nekolikoputa. No ipak mi je još bilo teško razumjeti. Samo sam znao vezati čvorove.Čak me ni moja učiteljica nije naučila kako postaviti osnovu na stanu.

Nakon mnogo dana gledanja kako osnova odjednom postaje labava ondjegdje bi trebala biti čvrsta, odustao sam. Nisam imao pojma kako ću platitistolaru i trgovcu vunom.

BalkanDownload

Vratio sam se do onog stabla u Bag-i-Bali i sjeo ispod njega. Zatvorio samoči, ali nisam ništa ni vidio ni čuo. Sjedio sam ondje nekoliko sati, ali ništase nije dogodilo. Pao je mrak. Jako sam ogladnio, ali nisam želio otići bezodgovora na pitanje što da učinim. Molio sam u svom srcu da mi učiteljicatkanja kaže što učiniti.

Na kraju sam morao otići. Polako sam hodao kući. Kad sam stigao, svi suspavali, osim oca koji još nije bio došao kući. Otišao sam u krevet, ali samosam ležao. Zurio sam u strop. Nekoliko sati poslije čuo sam kako otac ulazi ipada u svoj krevet. Ne sjećam se da sam zaspao. Ali te noći sanjao samsvoju učiteljicu. Rekla je, »Sag se ne može istkati u jednom danu. Zadaje boli zahtijeva strpljenje. Dopustiš li da te bol zatruje, nikad nećeš stići do resa.«

Sljedećeg jutra kad sam se probudio odlučio sam kako je zaista došlovrijeme da poslušam djedov savjet i da mi strpljenje postane drug. Trebala sumi još dva dana da pronađem pravi način kako se radi osnova i da zatimistkam nekoliko centimetara ćilima koji je potreban kao sidro za početaksaga. Nesigurnost je preplavila svaki moj pokret. Konačno sam došao domjesta gdje su počinjali čvorovi i moj nacrt.

Čim sam počeo vezivati čvorove, majka i sestre ponekad bi se popele nakat vidjeti kako napredujem. I dvije sestre su htjele učiti, ali nisam imaovremena podučavati. Dakle, tko sam ja da budem učitelj? Svakog dana učiosam sam sebe nove stvari. Radio sam od ranog jutra dok otac ne bi došaokući u ponoć.

Otac je zaista vjerovao da su sagovi za nas postali ukleti. Rekao je dasmo mi trgovci sagovima, a ne tkalci. No ja sam samo slušao ono što mi jegovorio glas u meni. Na bilo koji očev komentar nisam odgovarao ni da nine. Pretvarao sam se da sam gluh kao moja učiteljica, pa sam šutio kao i ona.

Kretenov otac bio je najgori. Uvijek me ismijavao. Možda je on taj koji jenaučio sina kako biti kreten. Rekao bi, »Ubrzo će ti leđa biti svinuta kao kodstarca. Izgledat ćeš kao bogalj dok se budeš vukao naokolo. Izgubit ćeš prstei jest ćeš dlanovima. Izgubit ćeš vid i nosit ćeš debele naočale. Vuna će tirasti u nosnicama.« Nisam se obazirao. Nastavio sam raditi.

BalkanDownload

Trebala su mi tri mjeseca da završim svoj prvi sag. Odnio sam ga utrgovinu sagovima u Pilećoj ulici. Vlasnik trgovine kojeg je moja obitelj duginiz godina poznavala pogledao ga je i nasmijao se. Pitao sam ga je li neštosmiješno. Rekao je da je moj nacrt smiješan. Također je rekao da ga ne želikupiti.

Inzistirao sam na tome da ga zadrži u trgovini. Ako ga slučajno tko ugledai svidi mu se, neka mu ga proda. Složio se samo zato što mu je djed bioprijatelj.

»Ali samo tjedan dana«, upozorio me je. Obećao sam da ću se vratitikrajem sljedećeg tjedna i uzeti ga natrag.

Tri dana poslije, rano izjutra, čuo sam uporno kucanje na našim vratima.Bojao sam se da bi to mogao biti stolar ili trgovac vunom. Još uvijek nisamimao novca da im platim. Stolar je dolazio nekoliko puta i od mene i ocatražio svoj novac. Stalno smo govorili, »Sutra,« ali on se žalio da »Sutra«nikad ne dolazi. Rekao sam trgovcu vunom da sam previše zauzet svojomtvornicom da bih došao u njegovu trgovinu platiti. Vjerovao mi je. No to jebilo tjednima prije. Sad je možda bio ovdje i tražio isplatu.

Otvorio sam vrata. Bio je to vlasnik trgovine iz Pileće ulice. Mislio samda mi je donio natrag moj sag i bio sam spreman prepirati se jer ga je obećaozadržati čitav tjedan. Ali nisam imao priliku. Pružio je ruku u kojoj je držaoamerički novac. Dao mi ga je i pitao je li dovoljno.

Bilo je tu tristo dolara. Mislio sam da mi se opet ruga. Vratio sam munovac i gotovo rekao neku ružnu riječ koja bi pristajala ljutitom pogledu uočima.

Pitao me koliko još želim. Rekao sam mu da me prestane zadirkivati, noon mi je rekao da je pronašao Afganistanca koji prodaje sagove u Njemačkoji koji je oduševljen mojim dizajnom. Zatražio je još stotinu takvih. Mogu li ihizraditi? Opet je pružio ruku s novcem. Uzeo sam ga i prebrojio kao da sebrinem je li sve ondje. Ali zapravo, sve što sam želio učiniti bilo je dodirnuti

BalkanDownload

ga i osjetiti kako mi prolazi kroz prste. Osjetio sam da me promatra iodjednom sam shvatio da sam vrlo nepristojan. Brzo sam ga pozvao da ude unašu kuću i zamolio majku da nam skuha malo čaja.

Unutra sam zahvalio Bogu i svojoj učiteljici tkanja. Toliko sam želio da jeondje da čuje što mi je trgovac upravo rekao. Oči su mi se na trenutaknapunile suzama, a ja sam glasu koji je bio u meni rekao da se čini kako seono što mi je rekla prije toliko godina počinje ostvarivati.

Vlasnik trgovine pitao me je li sve u redu kad je primijetio moje vlažneoči. Obrisao sam ih rukavom i rekao da ću izraditi još sagova ako mi danovca da kupim još vune i stanova. Dao mi je tisuću dolara. Nikad prijenisam dodirnuo dolar. Rub papira bio je tako čvrst i tako oštar, toliko drukčijiod naših malih i umornih afgana. Pogledao sam ga i rekao mu, »Mogao bihubiti vrapce ovim oštrim rubom.« Tih dana mogao si za tisuću dolara kupitidobar automobil. Mogao si čak kupiti vizu za Italiju. A ja sam ih držao uruci. No, nisam želio sam u Italiju. Želio sam da cijela obitelj pođe sa mnom.Pa sam potrošio sve do posljednjeg novčića na vunu i tkalačke stanove ipočeo izrađivati još sagova.

Otišao sam stolaru i dao mu njegov novac. Bez riječi je novac zgrabio izmoje ruke i pogledao me iskosa. Pitao sam ga može li mi izraditi još nekolikostanova.

»Nikad više u životu neću ti izraditi tkalački stan«, pljucnuo je sgađenjem.

»A što ako ti novac za njih dam unaprijed?«»Nemaš novca ni da kupiš nan«, rekao je s podsmijehom. »Kako mi

možeš unaprijed dati za nekoliko stanova?«Dao sam mu novac za pet tkalačkih stanova i rekao da ću za tjedan dana

doći po stanove. Pogledao me, malo iznenađen, i čak i kad je imao novac urukama, nije bio sasvim uvjeren. Izašao sam iz trgovine ne slušajući što miima reći.

»U redu! Ne brini! Bit će gotovi idući tjedan! Hvala ti!« vikao je za mnom.

BalkanDownload

Ne okrenuvši se, podignuo sam desnu ruku i mahnuo u pozdrav. Novacme činio oholim.

Otišao sam u trgovinu vunom i ispričao se trgovcu što je toliko dugočekao svoj novac. Rekao je da se ne brinem, da su sve tvornice sagovimatakve i da se na to naviknuo. No, nije znao da sam mu lagao za tvornicu. Alimoja je laž postala istina. Kupio sam još nekoliko stotina kilograma vune,»Mogu ti osigurati kakvu god vunu trebaš«, rekao je. »Dostavit ću je u tvojutvornicu.«

Moja tvornica. Sviđalo mi se kako to zvuči. Počeo sam u to i samvjerovati. Zapravo nisam još o tome razmišljao, ali budem li mogao izraditisve sagove koje želi čovjek u Njemačkoj, trebat će mi tvornica.

»U redu«, rekao sam dok sam odlazio. »Hvala vam.« Moja tvornica,pomislio sam.

Te je noći moj otac došao vrlo kasno, kao i obično. Svi su spavali, a jasam ga čekao.

»Ponoć je. Idi spavati«, rekao je. Zatim je zatražio čašu vode.Kad ju je ispio, dao sam mu tristo dolara. Pogledao je novac i pitao me je

li to krivotvorina ili nekakva šala.»Ne. To je rezultat mog sedmomjesečnog napornog rada«, rekao sam vrlo

ponosno.Pažljivo ih je proučio, zatim se nasmiješio kao što nije mjesecima i rekao,

»Sjajno! Sad zarađuješ više novca od mene.« Zatim je raširio ruke i snažnome i dugo grlio.

Rekao sam mu za vlasnika trgovine i za tisuću dolara, pet stanova,nekoliko stotina kilograma vune i planovima za otvaranje tvornice sagova.Pogledao me zapanjeno. Ali znao sam da je zadovoljan.

Naučio sam dvije mlade sestre i brata kako vezati čvorove. Brat je prijemnogo godina prestao biti stroj za plakanje i postajao je vrlo koristan član

BalkanDownload

naše obitelji. Počeo je raditi sa mnom na jednom tkalačkom stanu.Mlade su sestre svako popodne provodile u vrtu s djevojčicama iz

susjedstva. Budući da su im talibani zabranili ići u školu, samo su brbljale iličitale iranske romane. Kad se nekoliko dana nakon ručka nisu pojavile uvrtu, ostale su se djevojčice zabrinule. Najprije su sestre bile vrlo tajanstveneu vezi s izradom sagova. Mislile su da rade nešto posebno i nisu željele daitko zna. No, nisu mogle čuvati tajnu od svojih prijateljica. Nakon otpriliketjedan dana konačno su djevojčicama sve ispričale.

Susjedove djevojčice su mi prišle i zamolile da ih unajmim bez plaće.Samo su željele naučiti kako se izrađuju sagovi. Bili smo Paštuni. Oni su biliHazari. Tkanjem sagova bave se Turkmen i. Ali to smo radili svi zajedno.

Idućih nekoliko dana većina djevojčica iz našeg susjedstva došla je u našukuću zamoliti me da ih naučim kako se izrađuju sagovi. Nekako su čule štoradimo. Sve su bile kod kuće, nisu radile ništa i bilo im je jako dosadno.

U par mjeseci moj tkalački stan prerastao je u tvornicu sagova. Otac i japonovno smo izgradili zidove skladišta u kojem je njegove sagove uništilaraketa. Sve smo opeke izradili sami. Svaki dan napunili bismo više od stotinukalupa blatom izmiješanim sa slamom, a zatim ih pustili da se osuše dovoljnoda se kalup može isprazniti i opet napuniti. Nismo imali novca za pečenuopeku, a osim toga cijela je Kala-e-Nobordža izgrađena na taj način, odopeke sušene na suncu. Privatnosti radi zagradio sam opekom velike prozorekoji su gledali na ulicu, ali ostavio sam malo prostora na vrhu da može ulazitizrak.

Imao sam dvadeset pet tkalačkih stanova i četrdesetak djevojčica, zajednosa sestrama, koje su izrađivale sagove. Čim bi bio izrađen nov tkalački stan,počinjale bi nove djevojčice. Od ranog jutra do četiri sata sve te djevojčicevezivale su čvorove, osim sat vremena kad bi prestale radi ručka.

Od četiri do šest sati imali smo nastavu. Otac ih je podučavao osnovama

BalkanDownload

matematike, majka im je pokazivala kako se vode računi, moja starija sestrapodučavala ih je gramatiku i književnost darija. Iako nije imala interesa zaizradu sagova i nikad nije naučila kako se to radi, starija je sestra bila jakodobra učiteljica, kao i onda kad smo podučavali naše rođake Kučije. Bio samjako sretan što je podučavala moje tkalje, iako joj to nikad nisam rekao.Premda je tada vladao mir, nikad nisam znao kada će ondje, kao i u ostatkuAfganistana, sukobi opet izbiti.

Nad nama je svake minute lebdio strah da bi talibani mogli doznati štoradimo. Bilo je protivno talibanskim zakonima to što sam zapošljavaodjevojčice ili što smo ih podučavali. Da su talibani znali, svima namadogodile bi se strašne stvari. Na kraju bi nas vjerojatno ubili, ali to bi nambilo lakše od onog što bi nam učinili prije toga. Iako je to bilo ilegalno, mojiroditelji i starija sestra bili su uz mene na svakom koraku.

Moje je pravilo bilo da se djevojčice moraju pojaviti u tvornici do osamsati. No, nije im bilo dopušteno ući na ista vrata odjednom. Talibanski špijunibi to uočili. Umjesto toga, dolazilo bi po nekoliko njih zajedno od šest ujutropa do osam.

Dvije bi došle na glavni ulaz u utvrdu. Tri su dolazile kroz druga vrata udnu vrta. Četiri su dolazile kroza vrata s druge strane vrta koja su bilaskrivena od ulice. Susjedove djevojčice popele bi se ljestvama preko zidaizmeđu svoje kuće i dvorišta. U osam sati sve bi djevojčice bile u tvornici.One koje su došle ranije, pisale su zadaću sve do početka.

Kad je moja tvornica postala uspješna, toliko je djevojčica dolazilosvakog jutra da je Kreten odlučio postati srdačan. Preklinjao me da gauzmem za svog učenika i da ga naučim kako se izrađuju sagovi. Pristao sam,iako malo nevoljko. No, nisam imao nikakvih prijatelja, a u to doba kad je onodlučio biti inteligentan, uživao sam u njegovom društvu. Imao je dobarsmisao za humor. Ipak je ponekad bio kreten. No, nije to bila njegov krivnja,jednostavno je bio takav.

Brzo je učio. Za dva mjeseca naučio je sve o izradi sagova. Čitavog se

BalkanDownload

života uvijek natjecao sa mnom, ali nekako nikad nije naučio kakonapredovati. Uvijek je ostao korak iza. No, možda je sve vrijeme bio lukav ipuštao me da prvi preuzmem rizik, a zatim bi to učinio bolje oponašajući mei poboljšavajući ono što bih ja napravio.

Uskoro je kupio vlastite tkalačke stanove i vunu i osnovao vlastitutvornicu s druge strane dvorišta u prostorijama koje je koristila njegovaobitelj. Naučio je svoju trojicu braće kako tkati sagove i organizirao tvornicupoput moje. Počeo je unajmljivati dječake iz našeg susjedstva, plaćati imviše nego što sam ja plaćao djevojčicama, davati im bolju hranu i puno sešaliti s njima.

I ja sam uskoro počeo unajmljivati dječake, osobito mlađe, koje bi inačečuvale starije sestre, osim što su sad radile za mene. No, nakon nekogvremena, neki moji muški tkalci prešli su u njegovu tvornicu zbog boljehrane, veće plaće i boljih viceva. Zatim su otišli svi.

Ubrzo sam pronašao starije koji su mogli raditi brže, ali želio sam da sevrate neki iz prvog tima jer sam ih dobro osposobio. Neko vrijeme nisamznao što učiniti. Zatim sam se dosjetio. Unajmio sam zgradu s pet prostorijapored stare utvrde. Kupio sam nekoliko stolaca i školskih ploča. Unajmiosam nekoliko učitelja engleskog i darija. Na kraju svakog dana poslao samsve dječake tkalce, od kojih mnogi nikada nisu bili u školi, na dvosatni tečajna kojem su učili čitati i pisati dari i engleski.

Uskoro su mi se vratili svi dječaci. Ubrzo je i većina Kretenovih tkalacaželjela raditi za mene. Nakon mjesec dana, nije više bilo mjesta ni za jednimmojim tkalačkim stanom, pa sam ili morao kupiti kako bih ih mogaozaposliti.

Kreten je bio veoma ljutit. Kad bi me vidio, pljunuo bi na do s gađenjem.No nije si mogao priuštiti da mu se gadim dovijeka. Nekoliko mjeseci poslijedošao mi je i preklinjao me da mu vratim njegove tkalce jer si nije mogaopriuštiti vođenje tvornice s ono malo njih koji su ostali.

Rekao sam mu da prestane biti kreten i obećao je da hoće. Ali kreten je

BalkanDownload

kreten. Čak i da živi na mjesecu, još uvijek će biti kreten.Poslao sam natrag njegove tkalce, iako nisu željeli raditi za njega. Ali

obećao sam. Rekao sam dječacima da dođu na tečaj nakon posla nabesplatne satove, kao da još uvijek rade za mene. I jesu.

Kreten je pokušao otvoriti sportsku dvoranu da privuče moje dječaketkalce, ali mu nije uspjelo jer nije mogao pronaći dobrog trenera. Nikad nijeprestao biti kreten.

Godinu dana nakon što sam otvorio tvornicu, promaknuo sam prvuskupinu djevojčica. Počele su izrađivati sagove u svojim domovima iunajmljivati rođake i susjede. Neke su me zamolile za tkalačke stanove ivunu. Morao sam im posuditi jer si nisu mogle priuštiti da ih kupe, nonekoliko mjeseci poslije kad su prodale sagove koje su istkale, vratile su mitkalačke stanove i platile mi vunu. Neke su kod kuće izrađivale sagove zamene. Platio sam im rad. Počeo sam redovito isplaćivati plaće svimučenicima u svojoj tvornici. Ponekad sam im isplaćivao i bonus kad bi neštonapravili jako dobro.

Uskoro se moje susjedstvo pretvorilo u područje izrade sagova. Izrađivalismo najbolje sagove u Kabulu. Neke su djevojčice imale sjajne zamisli obojama i donosile su nove uzorke. Dao sam im potpunu slobodu da čine štožele.

Nakon što sam pokazao da mogu izrađivati i prodavati sagove, otac mepočeo ozbiljno shvaćati. Slušao je što mu imam reći. Kad je vidio da bismoponovno mogli imati nešto novca, opet je otvorio temu odlaska izAfganistana. Rekao sam mu da ću zaraditi dovoljno novca da sve izvedem.Rekao sam mu da smo po prirodi Kučiji i lutalice, da ću se pobrinuti zanovac i da bi on trebao potražiti krijumčare. Isprva je dvojio, ali nakon dugerasprave u kojoj sam stavio na papir sve podatke o mojim troškovima,

BalkanDownload

proizvodnji i profitu, konačno je pristao. Bio je učitelj fizike i razumio se ubrojke.

Opet je počeo slušati vijesti na stranim jezicima BBC-ja kako bi doznaošto se događa u različitim dijelovima Afganistana tako da može odlučitikojim putem poći da nas sigurno izbavi iz zemlje. Mnogo smo planirali.Zatim bismo pregledavali planove i gledali što nedostaje.

Konačan je plan bio da najprije odemo u Iran, pa u Tursku i konačno uItaliju. Kad stignemo tamo, pokušat ćemo izbaviti jednog strica i njegovuobitelj. Vrijedno ćemo raditi i zaraditi još novca, a zatim pozvati drugogstrica. Malo-pomalo izbavit ćemo sve. Nitko od nas nikada nije bio u Italiji iimali smo samo maglovitu predodžbu gdje je, ali bili smo odlučni otićionamo.

Dok je otac tražio krijumčare, ja sam se vratio na fakultet. Iako mefakultet naučio samo ono što sam već naučio u talibanskom zatvoru, ipak ćemi dati neko zanimanje nakon diplome. To bi mi moglo pomoći da negdjedobijem posao, a talibanski zatvor ne.

Novcem koji je došao od sagova koje sam prodao kupio sam nov bicikl.Mogao sam si čak priuštiti motocikl ili automobil, ali nisam se htio razmetatinovcem. Većina mojih kolega s fakulteta bila je siromašna, a ja sam želioizgledati isto kao i oni.

»Kad dođe do opasnosti, povinuj se gomili«, govorio mi je djed. Pa samse povinovao. Djeda više nije bilo, ali nosio sam u srcu njegove dobre riječi isavjete.

Sljedeće dvije godine marljivo sam učio i radio. Bodovi koji su mi trebaliza diplomu polako su se nakupljali, kao i profit iz moje tvornice sagova.Zbog čudnog mira koji su donijeli talibani mogli su se strani kupci opetvratiti u Kabul, pa se moja prodaja povećala. Mogli su ubiti ženu ako samaiziđe iz kuće, ali osim toga talibanski je režim pružio osjećaj sigurnosti.Mnogo je toga funkcioniralo. Banke. Dostava pošte. Uredi. Siguran prijevoz

BalkanDownload

po cijeloj zemlji. Moj je otac opet počeo ići po selima, tražiti stare sagove ipronalaziti kupce za njih među kupcima tepiha iz inozemstva koji su sepočeli vraćati u talibanski čudni, ali stabilni Kabul.

No, nikad nismo izgubili želju za odlaskom. Majka nas je tiho ali upornopodsjećala da svu svoju energiju usmjerimo na odlazak. Ironično, talibani sunam omogućivali da to učinimo.

A zatim su nam, kao što se to često događa u Afganistanu, događaji nadrugom kraju svijeta sve promijenili.

BalkanDownload

25.

Promjena u zraku

U ljeto 2001. godine čuli smo na vjestima BBC-ja da se Ahmad Šah Masudplanira suprotstaviti talibanima. Masud je bio vrlo inteligentan čovjek koji jemnogo godina nemilosrdno napadao Ruse i sprečio ih da osvoje dolinuPendžšir koja je bila mjesto s kojeg se nadzirao glavni prolaz prekoHindukuša.

Nakon što su Rusi istjerani, Masud je služio kao ministar obraneAfganistana u vrijeme kad su sukobi između mnogih frakcija za kontrolu nadKabulom izazvali tisuće mrtvih i golema razaranja. Bio je jedan od onih kojesu talibani maknuli s vlasti.

Svi su bili prestrašeni da će bezumni rat opet početi ako pokuša ponovnopreuzeti Kabul i da će biti izgubljeno sve što smo stekli proteklih nekolikogodina stabilnosti pod talibanima.

Masud je rođen u dolini Pandžšir i bio je vojni zapovednik Pandžširima,koji su se žestoko suprotstavljali talibanima. Da napadne Kabul, sve bi cestebile zatvorene i ne bismo mogli izaći.

Samo nekoliko tjedana prije otac je konačno pronašao krijumčara za kojegse činilo da je pravi za nas. Došao je u našu kuću nekoliko puta. Svi smo gaupoznali i osjećali da mu možemo vjerovati. Činilo se da je pošten čovjek ane jedan od onih krijumčara koji ti uzmu novac i ostave te usred ničega.

Plan je bio da će, nakon što stignemo u Tursku, moj stric dati njegovomprijatelju u Kabulu novac da nas tamo prebaci. Zatim će nas spojiti s drugimkrijumčarom koji će nas odvesti u Italiju.

Svi smo osjećali veliko olakšanje što ćemo uskoro mirno živjeti u nekoj

BalkanDownload

drugoj zemlji i što će za nama uskoro doći ostala rodbina. Nikada ni natrenutak nismo pomislili na opasnosti i teškoće s kojima ćemo se suočiti.Ništa nas nije plašilo osim ostanka u Afganistanu, usprkos miru koji sudonijeli talibani.

Krijumčar je ocu rekao datum polaska. Imali smo oko šest tjedana zapripremu. Majka je već počela pakirati. Nismo mogli ponijeti mnogo, pa jevrlo pažljivo birala stvari koje ćemo ponijeti. Otac je razvrstavao našuimovinu. Napravio je nekoliko hrpa. Svaku hrpu namijenio je drugom stricu.

Sestre su pregledavale svoju odjeću i odlučivale što će ponijeti, a štoostaviti. Sve su znale da mogu nabaviti bolju odjeću u bilo kojoj od zemaljau koje planiramo otići, no bile su jako sentimentalne i zadržale su neštoomiljene odjeće iz djetinjstva iako im više nije pristajala. Cijela je kuća bilau neredu, a u svim sobama bile su hrpe odjeće.

Pregledavao sam sve svoje tkalačke stanove na gornjem katu u tvornici.Neki moji stanovi imali su na sebi napola dovršene, a drugi tek započetesagove. Rekao sam najboljim tkalcima da završe one koji su bili skoro gotovii stavio jednu od najboljih učenica da nadzire ostatak tvornice. Ona je bilaodgovorna da se nakon našeg odlaska dovrše svi sagovi. Zatim ćekontaktirati mog strica koji će ih odnijeti kupcu u Pileću ulicu. Ti su sagovibili dio novca koji ćemo platiti krijumčaru kad stignemo u Italiju.

Kad odemo a svi sagovi budu dovršeni, ista će djevojka raspodijelitipreostale stanove među mojim učenicima kako bi sami mogli kod kuće tkativlastite sagove. Ti će tkalački stanovi biti njihova plaća i bonus za ovajmjesec. Bili su jako sretni zbog toga. Ali ja sam ipak morao obojiti vunu isvilu za njih za barem mjesec dana jer to nisu znali. Pokazivao sam nekimsvojim učenicima kako se boje vuna i svila, ali bojenje je vrlo nepredvidivo sobzirom na to da jačina boje, kvaliteta vune i toplina pod posudom moguvarirati od serije do serije. Kako bi naučili kako dobiti iste nijanse boje svakiput treba vremena, a oni su još uvijek radili iste pogreške koje sam radio i jadok sam se tome učio.

BalkanDownload

♦ ♦ ♦

Bilo je oko sedam navečer. Namjeravali smo rano večerati nakondugačkog i iscrpljujućeg dana. Majka je pripremala kebab na roštilju udvorištu. Svaki je obrok sada bio kao proslava jer ćemo otići 15. listopada,za samo mjesec i pet dana. Bio je to također naš način da ne budemo tužništo moramo napustiti svoju zemlju gdje je naša obitelj živjela tisućamagodina i gdje sam ja živio prvih osamnaest, gotovo devetnaest godina svogživota.

Majka je svakom dala štapić s kebabom. Bila je to janjetina, vrlo sočna iukusna. Otac je rekao, »Poslušajmo vijesti.« Majka nije željela čuti ništa iz»vražje kutije«. Tako je zvala radio, jer uvijek je prenosio loše vijesti. Reklaje da će upropastiti naše zajedničko vrijeme u ovom životu.

Otac se nasmijao i rekao, »U redu je. Vrlo brzo odlazimo iz ove zemlje.Daj da slušam dok smo ovdje.« Zatim je upalio radio i vijesti BBC-ja nastranim jezicima. Majka se nije željela prepirati, znala je da to ne bi ništapromijenilo. Umjesto toga, živcirala se oko hrane.

Odjednom, čuli smo vijest zbog koje smo prestali jesti.»Ahmad Šah Masud danas je ranjen u samoubilačkom napadu u svojem

uporištu u blizini granice s Tadžikistanom. Napadači su dva Arapina koji suse predstavili kao novinari. Dok su intervjuirali Masuda, eksplodirala jebomba koju je jedan od njih nosio za pojasom. Taj je čovjek odmah umro.Drugi je uhićen i ubijen u pokušaju bijega. Masud je žurno odveden uindijsku vojnu bolnicu u Farkoru, Tadžikistan.«

Bili smo potpuno zapanjeni. Nismo znali što misliti. Trebamo li jesti inastaviti proslavu? Trebamo li početi oplakivati? Što to znači? U Afganistanunisu postojali bombaši samoubojice.

Ujutro smo čuli da je Masud te noći umro dok su ga pokušavali spasiti ubolnici. Svuda oko nas, naši brojni susjedi Pandžširi glasno su plakali.

BalkanDownload

Nisam nijednom kolegi na fakultetu rekao da odlazim. Nisam želio da seosjećaju loše zato što idem, a oni ostaju. Planirao sam im poslati iz Italijedarove i lijepa pisma.

Svi smo protekle tri godine postali dobri prijatelji. Čak smo se sprijateljilis onim talibanima koji su došli s bojišnice. Naučili smo ih čitati i pisati.Također smo ih naučili kako koristiti razboj u sportskoj dvorani, igratikošarku i plesati. Ponekad smo čak s njima kriomice slušali indijsku glazbu ustankama između predavanja. Neki su od njih prestali biti talibani. Ipak nisubili loši ljudi. Željeli su se oženiti djevojkama iz Kabula i ostati živjeti uKabulu.

Rekli smo im da će morati dijeliti kućanske poslove sa svojim ženama.Najprije su mislili da im se rugamo. Zatim su shvatili da ozbiljno govorimo.No, nisu se željeli vratiti svojim životima na selu. Na kraju su prihvatili datrebaju raditi jednako marljivo u svom domu kao i žene.

Dan nakon Masudove smrti, moji kolege i ja razgovarali smo o atentatu.Neki su izrazili duboku zabrinutost zbog gubitka još jednog afganistanskogvođe. Drugi, koji su se sjećali svih raketa koje je ispalio na Kabul za vrijemegrađanskog rata, bili su sretni zbog njegove smrti.

Neki su kolege korili druge kao da smo već novinari govoreći, »Našposao nije zauzimati strane. Naš je posao reći istinu i dobiti sve činjenice.«Slušali smo vijesti BBC-ja kao model kako točno prezentirati vijest čim sedogodi. U stankama između predavanja nosili smo u džepu maleradioprijamnike i slušali ih, obično na male slušalice.

Jedan moj kolega slušao je vijesti dok smo razgovarali o Masudu.Odjednom je viknuo, »Tišina! Tišina! Nešto se strašno dogodilo u NewYorku.«

Izvukao je slušalice iz radija, pa smo čuli vijest da se u jedan od tornjevaSvjetskog trgovačkog centra u New Yorku zabio avion. Vidjeli smo Svjetskitrgovački centar u mnogim filmovima, osobito u onom s golemim majmunomkoji se na nj popeo kao da su ljestve. Mogli smo jasno zamisliti njegova dva

BalkanDownload

tornja. A zatim, dok smo stajali pod kasnopopodnevnim suncem ispod stabalau sveučilišnom kampusu, s nevjericom smo čuli iz tog sićušnog radija da sejoš jedan avion zabio u drugi toranj. Sada se užas koji je tolike godineispunjavao naše živote događao čak i u Americi. Osjećali smo se kao da namje nešto oduzeto.

»Kakvu nadu možemo imati za Afganistan, ako se ovo događa i uAmerici?« pitali smo jedan drugog.

Masudova smrt odmah je pala u sjenu. Na njega smo potpuno zaboravili.Na vijestima BBC-ja rekli su otprilike:

»Vrijeme atentata na Masuda, samo dva dana prije napada na SjedinjeneDržave, sada promatrači, koji vjeruju da je Osama bin Laden naredioubojstvo kako bi pomogao svojim talibanskim zaštitnicima i osigurao njihovusuradnju u Afganistanu, smatraju značajnim. Izvještava se da su ubojiceizrazili podršku bin Ladenu u pitanjima postavljenim Masudu.«

Osama bin Laden. Zar to nije ime Arapina za kojeg su rekli da živi u kućiKraljevog svodnika?

Neki su moji kolege rekli da će Amerika uskoro napasti Afganistan.Amerikanci će biti poput Rusa. Posvuda će bacati bombe, uništavajući svakoselo i grad.

Nisam bio sasvim siguran. Smatrao sam da je Amerika predaleko da binapala Afganistan. Bila je na drugom kontinentu. Zašto bi došli u Afganistan?Ako žele Osamu bin Ladena, poslat će svoje tajne službe da ga uhite. Alineće napasti cijeli Afganistan zbog samo jedne osobe.

»Čak i ako to učine«, rekao sam sam sebi, »mi ćemo otići. Bit ćemo dotadu Turskoj ili možda čak u Italiji. Ali napad nije vjerojatan.«

Nakon toga smo svaki dan slušali BBC, gotovo svakog sata. Stalno sugovorili da će Amerika napasti Afganistan. Prošlo je mjesec dana. Ništa senije dogodilo.

BalkanDownload

Ceste su još uvijek bile otvorene. Svaki dan vodio nas je sve bliže našemodlasku, sve više smo se nadali da ćemo ovog puta zaista otići i jednako smose brinuli da će se dogoditi nešto što će nas spriječiti.

Tjedan dana prije odlaska bili su u našoj kući neki moji stričevi, strine irođaci. Bilo je kasno jedne nedjelje navečer, pa smo imali dugačkuzajedničku večeru. Došli su se oprostiti i uzeti stvari koje je otac odvojio zanjih.

Bila je to prohladna večer, pa smo umjesto u dvorištu jeli u jednoj velikojprostoriji u Utvrdi s devet kula. Bilo je lijepo biti zajedno kao obitelj i jestioko jedne prostirke. Znali smo da se to vjerojatno više neće ponoviti uAfganistanu. Rođaci su me pitali hoću li im poslati lijepe darove. Obećaosam da ću im poslati puno darova čim stignemo.

Usred nečijeg vica, začuli smo iznimno glasnu buku, poput eksplozijebombe. Čitavo se tlo zatreslo. Neki su se prozori rasprsnuli, ali nitko nije bioozlijeđen. Već smo godinama oblagali prozore slojevima plastike kakorazbijeno staklo ne bi palo na nas. Svi smo pojurili u dvorište i popeli se nakrov kako bismo vidjeli što se dogodilo.

Ugledali smo velik oblak crnog dima koji je izgledao kao divovska gljivakoja se uzdiže s vrha male planine između Kala-e-Nobordže i djedove starekuće na kojoj su bili TV odašiljači. Svi su je sad zvali TV planina.

Nismo čuli nikakve avione. Pomislili smo da se možda zapalilo nekakvotalibansko oružje na TV planini. Ali onda se začula druga bomba, koja jeeksplodirala na drugom talibanskom području vrlo blizu naše utvrde. Opet sezatreslo čitavo tlo. Svi smo se držali jedni za druge. Otac i njegova braćapotrčali su i popeli se na krov posljednje preostale kule kako bi bolje vidjeli.Zatim smo začuli zrakoplov koji je bio jako visoko, »Visoko gore na nebu,jako blizu nebesima« kako bi rekla moja starija sestra.

Bio je previsoko da bi ga pogodile bilo kakve puške sa zemlje. Uskoro jedošlo još tih aviona. Dok smo gledali počeli su bombardirati talibanskekampove, talibansku zračnu obranu i talibanske centre za obuku. Zatim su se

BalkanDownload

usredotočili na mjesta gdje su bili talibanski zapovjednici i gdje im je bilaoprema za komunikaciju te na njihove vojne baze.

»Ovi ne bombardiraju nasumce«, rekla je majka. »Nisu kao Rusi ili ratnivode koji bacaju bombe bilo kamo. Pogledaj kako pažljivo gađaju mete.«

Još uvijek nismo znali tko su ti bombarderi.Svi smo upalili džepne radioprijamnike i BBC-jeve vijesti na stranim

jezicima. Sad su se već svi bili popeli na krov kule. Na BBC-ju su govoriliotprilike:

»Američke i britanske snage počele su bombardiranje iz zraka uAfganistanu, ciljajući talibanske snage i Al Kaidu. Javlja se o napadima uglavnom gradu Kabulu gdje je prekinuta opskrba električnom energijom uzračnoj luci te u vojnom središtu Kandaharu, domu talibanskog vrhovnogvođe Mule Omara kao i u gradu Džalalabadu u kojem ima mnogo talibanskihkampova za obuku.«

Vidjeli smo da je velika bomba pala blizu aerodroma gdje su talibani imahvelik kamp. Zapanjeno smo pogledali jedni druge, ali ništa nismo rekli danam ne promakne ni riječ.

No, iznenada nam je skrenula pozornost moja majka, mahala je rukama pozraku i vikala na mog oca.

»Nema šanse! Nema šanse!« vriskala je gotovo kao kakva luđakinja.»Što nije u redu?« upitala je sestra, zvučeći nekarakteristično uplašeno.»Kaže da ne želi otići! Vaš tvrdoglavi otac ne želi napustiti Afganistan!

Sve je spremno za polazak, a on kaže da ne idemo«, ljutila se.Nisam vjerovao onomu što čujem. Toliko se čudnih stvari događalo ove

noći. Upravo sam dao svog najboljeg zmaja rođaku Kretenu, iako sam znaoda će ga izgubiti prvi put kad se bude pokušao s njim boriti.

»Opet se ponaša kao deva«, rekla je majka s očajem u glasu. »Kadjednom donese odluku, nitko je ne može promijeniti«, rekla je dok sespuštala kratkim ljestvama s vrha kule na glavni dio krova. Moje su strine

BalkanDownload

pošle s njom.»Što se događa, tata?« pitao sam.»Dođi, sine. Dođite svi«, rekao je. Za razliku od moje majke, bio je

smiren i staložen. Svi smo sjeli pred njega u polukrug. Američki ratnizrakoplovi nastavili su ispaljivati rakete na svoje ciljeve. Vidjeli bismobljesak kad bi raketa bila ispaljena iz nevidljivog aviona i drugi bljesak kadbi pogodila metu uz veliku eksploziju koja bi zatresla tlo.

»Afganistana se tisućljećima bore jedni protiv drugih«, rekao je otac doknas je gledao jedno po jedno u oči. Opet je postao učitelj, a mi smo bilinjegovi učenici, »Imamo dugu tradiciju međusobnih napada i pljačkanja. No,ujedinjuju nas dvije stvari: ljubav prema Alahu i mržnja prema našimnapadačima i neprijateljima. Nećemo otići iz Afganistana dok ne doznamojesu li ovi Amerikanci naši pravi prijatelji ili neprijatelji pod krinkomprijatelja.«

»Dakle, to je to? Ipak nećemo otići?« upitala je starija sestra. Zvučala jerazočarano i ljutito.

»Koga briga tko nas napada?« upitao je Kreten. »Siguran sam da će bitibolji od talibana.« Možda prvi put u životu, složio sam se s njim.

»Ne, sinko«, rekao je otac, pružio ruke prema njemu i privukao ga k sebi.»Naša je zemlja naša majka. Nećemo dopustiti strancima da napadnu našuzemlju. Naša je dužnost zaštititi je.«

»Naša je dužnost napustiti ovaj nered koji ti nazivaš zemljom!« vikala jemajka uporno s glavnog krova ispod nas. Svi smo okrenuli glave da jevidimo. Stajala je u mraku, nevidljiva, osim kad bi rakete pogodile cilj injihov je bljesak na tren osvijetlio. »Naša je dužnost spasiti naše živote.«Došla je do dna kratkih ljestava koje su vodile prema mjestu na kojem smosjedili s ocem. Pogledala je oca ravno u oči.

»Prije nego što su mudžahedini došli na vlast, smatrali smo ihspasiteljima. No, pokazalo se da su oduzimali živote nevinim ljudima.Talibani su isti. Ni ovi neće biti drukčiji. Svi imaju isti cilj, samo se različito

BalkanDownload

zove. Zar ne shvaćaš? Zar ne vidiš uzorak? Zar ne vidiš gdje je počelo ikamo je krenulo?« Sva ljutnja svih godina otkad smo istjerani iz djedovekuće bjesnila joj je u glasu.

»Možda imaš pravo«, odgovorio je otac tiho. »Ali ne odlazim dok nedoznam tko su ti ljudi.«

Okrenuli smo glavu da vidimo hoće li majka možda odgovoriti, ali otišlaje. Poznavala je oca bolje nego što on poznaje sam sebe. Znala je koji će bitinjegov odgovor. Otišla je i prije nego što je otvorio usta.

Dan kad smo trebali otići došao je i prošao. Otac nije rekao ništa o tome.Majka njemu nije ništa govorila. Sjedio sam u svojoj sobi, duboko razočaran.Želio sam razgovarati s djedom više nego ikada otkad je umro. Ali nije gabilo.

Navečer otišao bih sjesti pod akaciju u dvorištu. Postala mi je navikasjediti ondje kad se loše osjećam. Na neobičan način osjećao sam se blizakVekilu ondje gdje je posljednji put bio s nama. Hoću li i ja morati umrijetikako bih napustio ovo mjesto?

Bombardiranje se nastavilo noću i danju. Ovaj je rat bio potpuno drugačijiod onog s Rusima. Ruski ratni zrakoplovi letjeli bi nisko i uništavali čitavasela odjednom. Američki ratni zrakoplovi letjeli su visoko iznad svojih meta iispuštali malo bomba i raketa.

Pozivi na molitvu iz džamija bili su sve brojniji dok su bombe padaleuredno svake noći na talibane i druge vjerske fanatike iz Pakistana, Čečenije,Pandžaba i Saudijske Arabije koji su se pridružili talibanima.

Zima se bližila, vrijeme je postajalo hladnije. Svakodnevni život senastavio. Bili smo naviknuti na rat. Bilo je malo toga što se još mogloporemetiti u Afganistanu.

Dok su tjedni prolazili talibani su, sa svojom prljavom odjećom i očima

BalkanDownload

uokvirenim crnom bojom, počeli nestajati. Nisu otišli svi iste noći kaomudžahedini. Bilo je postupnije od toga. Uza sve to bombardiranje, nitko nijeodlazio od kuće osim kako bi pronašao bilo kakvu hranu. Stoga je bilo teškodoznati što se zaista događa u Kabulu i što se zaista događa s talibanima.

Svake noći moja majka, moj najmlađi stric i ja sjedili bismo na krovukule, pokrili se pokrivačima i gledali odbljesak svjetala gdje su padalebombe, a zatim bismo osjetili udar kad bi glasna buka zatresla čitav grad izakotrljala se ravno kroz nas. Provodni smo vrijeme kladeći se koju ćetalibansku bazu bombarderi sljedeću pogoditi. Ponekad bi pobijedio stric,ponekad majka, a ponekad ja.

Jedne noći, nakon što je mula završio zadnji poziv na molitvu, odjednomsmo čuli neku glazbu iz kuće susjeda koji je živio s druge strane ceste ispodvrta. Bio je to prvi put u nekoliko godina da čujemo tako glasnu glazbu.Pogledali smo se i nasmiješili.

»Jesu li talibani konačno otišli?« upitao je najmlađi stric glasa i pogledapunih iščekivanja. Nismo znali odgovoriti.

Zatim smo začuli još glazbe iz drugog dijela ulice. Zatim iz još jednog. I izjoš jednog. Zatim iz susjedne kuće. A zatim i iz našeg dvorišta. Svi suizvlačili zvučnike iz skrovišta i stavljali ih na prozore. Svirali su glazbu što jeglasnije moguće. Bilo kakvu glazbu.

Ahmad Zahir. Hangama i Ahmad Vali. Sarban. Lata Mangeskar. Rafaj.Jagjit Singh. Istad Rahim Bahš. Beltone. Doraj Logari... Bilo je tako glasno iširilo se. Činilo se da će se grad raspuknuti od glazbe. Svaka je nota bilaporuka u koju smo se jedva usudili vjerovati: talibani su otišli. Zvukbombardiranja se nastavio, ali bilo ga je teže čuti zbog glazbe koja je postalatako glasna.

Najmlađi se stric stao smijati, a ja sam se smijao s njim.Majka je ustala, odvezala šal, rasplela kosu. Lagano se nagnula unatrag i

zatresla glavom s jedne na drugu stranu. Vjetar je prolazio kroz njezinu kosu i

BalkanDownload

podizao je. Izgledala je vrlo lijepo. Bilo je to prvi put nakon toliko godina daje vidim bez šala, kao nekad.

I moj je stric ustao. Raširio je ruke kao orao, pogledao u nebo i počeoplesati. Majka je uzbuđeno pljesnula rukama i gotovo se nagnula do poda,toliko se smijala.

Negdje u blizini eksplodirala je bomba, ali gotovo je nismo primijetili.Skočio sam na noge, otrčao k majci i obujmio je rukama. I ja sam se sadsmijao, smijehom koji nismo poznavali mnogo, mnogo godina.

Majka me pustila, okrenula glavu na jednu stranu, dignula desnu rukuprema nebu i počela pomicati ramena i struk u ritmu glazbe. Lijevu je rukuuvijala u zraku dok je počela raditi sitne, graciozne korake u ritmu glazbe.

Stric je poskočio u zrak i napravio puni krug, kao da pleše attan. A zatimje, kao paštunski ratnik koji slavi veliku pobjedu, to učinio opet u drugompravcu.

A čak i ako nisam ni znao kako se to radi, i ja sam počeo plesati. Bilo mije osamnaest godina i plesao sam prvi put u životu.

Itekako smo plesali. Ponekad bi nas prestrašio zvuk bombe koja je bilabliža od drugih, ali mi smo se eksplozijama smijali i plesali još više. Bombesu sada za nas postajale samo dio glazbe, ritam bubnjeva uz melodiju našeradosti.

Pa smo plesali. Plesali smo. Plesali smo.

BalkanDownload

Epilog:

Ipak putovanje

Majka je imala pravo. Stranci nisu učinili sve čemu smo se nadali. Otjeralisu talibane na neko vrijeme. Ali više ih je zanimala vlastita politika negonaša zemlja.

Mnogi stranci koji su nam došli pomoći otišli su vrlo bogati. Čekamo dovidimo što će izgraditi, osim vojnih baza.

Mnogo smo se godina nadali da bi nam mogli pomoći u izgradnjivodovodnog sustava kako ne bismo morali nositi vodu u kantama s javnihpumpi, ili kanalizacijski sustav da se možemo riješiti smrada i bolesti zbogotvorenih jaraka kakve sada imamo. Konačno smo dobili struju, ali dolazi izdrugih zemalja, iako bismo sami mogli proizvesti vlastitu kad bismo dobilipomoć i ponovno izgraditi brane za naše hidroelektrane.

Kad su došli Amerikanci, trebali su im tumači. U šest mjeseci naučio samengleski dovoljno da mogu raditi za njih i zaraditi dolare. Očajnički im jetrebao bilo tko tko bi im mogao pomoći i nisu se zamarali gramatičkimpravilima. Čak i kad nisam bio s Amerikancima, počeo sam slušati BBC naengleskom i gledati američke filmove kako bih vježbao jezik. Nikad me nijebilo sram griješiti kad bih govorio ili pisao i uvijek sam bio zahvalan kad bime tko upozorio na pogreške.

Moj prvi posao bio je s američkim vojnicima. Naučio sam od njih mnogozanimljivih riječi. Poslije, kad sam radio za Ujedinjene narode, otkrio sam date riječi ne smijem upotrebljavati u uredu, jesam nekoliko puta i potomugledao šokirana i zbunjena lica.

BalkanDownload

Sad kad sam znao govoriti engleski, ponovno sam zajedno s ocempokrenuo obiteljski posao prodaje sagova. Nikad nisam pokušao ponovnopokrenuti svoju tvornicu. Dao sam tkalačke stanove i nisam ih želio uzetinatrag jer mnogi moji tkalci nisu imali drugi način zarade. Poplava stranaca uKabulu stvorila je veliko, novo tržište za sve sagove koje su ljudi godinamaizrađivali u svojim domovima i sada željeli prodati. Više nisam trebaoizrađivati sagove kako bih zaradio za život. Budući da sam govorio engleski,mogao sam strancima prodavati tuđe sagove. To mi je omogućilo da upoznamljude iz mnogih zemalja.

Amerikanci su uvijek jako srdačni. Kupuju mnogo sagova i plate kolikotražim. Uvijek žele znati sve što mogu o sagovima: gdje su izrađeni, tko ih jeizradio, kakvo je značenje uzorka. Pozvali su me nekoliko puta u svojeveleposlanstvo kako bih održao prezentaciju o afganistanskim sagovima.»Tkalci sagova su pjesnici«, kažem im. »A sagovi su kao pjesme.«Pokušavam ih naučiti kako čitati njihove stihove.

Francuzi dođu, pogledaju sagove, bacaju ih posvuda, ističu njihove mane,a zatim ne žele platiti koliko vrijede. Satima se cjenkaju, čak i za malipopust. No, neki su mi postali dobri prijatelji i donose mi tamnu čokoladu izFrancuske. Dvaput sam išao u Francusku u kratke posjete, pa su me pozvaliu svoje kuće. Skuhali su mi tako dobra jela da sam se morao upitati može lise bilo što drugo što sam ikad pojeo u životu zvati hranom, Divio sam sekako cijene svoju povijest, svoju tradiciju i stare zgrade, onako kakoAfganistanci to ne čine.

Talijani su uvijek glasni. Prije nego što pogledaju sag, zatraže šalicu čaja.Zatim dugo razgovaramo, o mnogim stvarima. Konačno počnemo raspravljatio sagovima dok pregledavaju hrpe. Traže još čaja i počnu se cjenkati i šaliti.To može trajati satima. Odjednom, plate punu cijenu i brzo odu, jer kasne nanešto. Vrlo su slični Afganistancima, uvijek srdačni, lijepo odjeveni, jeduobilno, jedan se tren smiju, a sljedeći viču. Kad sam otišao u Italiju, vidiosam sve to i rekao samom sebi: »Kod kuće sam.«

Englezi su opravdali glas koji ih je pratio u Afganistanu. Mršavi Englez

BalkanDownload

koščata lica unajmio je dio Kala-e-Nobordže. Posjekao je sva stara, velikastabla i grmove jorgovana u dvorištu, čak i golemo stablo akacije ispod kojegsmo položili Vekilovo tijelo. Rekao je da su na pogrešnom mjestu.

Održao sam ta stabla na životu najgorih godina suše noseći vodu dva putana dan u kantama privezanima na moj bicikl s jedinog mjesta na kojem je bilovode, s pumpe više od kilometar i pol udaljene uzbrdo i preko brda poredPolitehnike.

Taj je Englez također odlučio da želi više soba u Kala-e-Nobordži, pa sudvije vrlo siromašne afganistanske obitelj, i koje su živjele više od tridesetgodina u svojim kućama odmah iza dvorišta, bile prisiljene otići, jedna odnjih bila je obitelj Hazara čija su djeca radila u mojoj tvornici. Kad su otišli,morali su prodati kravu čije im je mlijeko bilo jedini prihod.

Moj djed i njegovi prijatelji zbog toga negdje mudro kimaju glavama jedandrugom. Molim te, Bože, stavi malo milosti u srce tog Engleza i izvedi ga napravi put.

U međuvremenu, Afganistan o kojem smo sanjali svih tih godina bomba,bičeva i kamenovanja još nam se uvijek nije vratio. Nakon što smo 2004.održali svoje prve predsjedničke izbore, bilo smo prepuni nade. Nekolikogodina poslije mnogo se Afganistanaca vratilo iz stranih zemalja u koje supobjegli i osnovali su tvrtke. Neki su izgradili visoke, moderne zgrade uKabul u i drugim pokrajinama. Zavladao je pravi osjećaj da je Afganistanopet konačno naš.

Ali onda su se stvari opet promijenile. Nisu za sve, uskoro smo doznali,krivi stranci.

Otišao sam u Ministarstvo trgovine registrirati svoju tvrtku za sagove.Poznavao sam ministrovu posebnu savjetnicu. Uz njezinu pomoć, ondje samu sat vremena obavio svu potrebnu papirologiju. Zatim sam papire moraoodnijeti u Ministarstvo financija, Ministarstvo pravosuđa i Policijsku upravuradi dodatne obrade.

BalkanDownload

Na tim mjestima morao sam dobiti mnogo pečata od mnogo ljudi, iako minitko nije znao reći čemu ti pečati služe. Svaka osoba od koje sam tražiopečat tražila je mito. Naravno, nisu izravno tražili novac. Rekli bi, »Molim te,mogu li dobiti malo bombona?« Dao bih im nekoliko afgana, a oni bi učinilišto se treba učiniti.

Dan je odmicao i moj je novac gotovo nestao, a ja sam bio zgrožen.Otišao sam do uličnog prodavača i kupio od novca koji mi je preostaovrećicu tvrdih bombona, onakve kakve stavljamo u usta dok pijemo čaj.Nakon toga, kad god bi netko zatražio bombon, dao bih mu jedan iz džepa.Bijesno bi me pogledali s jednom podignutom i jednom spuštenom obrvom.Pravio sam se glup i smiješio im se, kao da ne znam što »bombon« znači.

Jedan je rekao, »Ne želim ovo. Daj mi pravi bombon.«»Ovo je pravi bombon i jako je dobar«, rekao sam, pokušavajući zvučati

nevješto dok sam vadio vrećicu i pokazivao je. »Pogledajte, stiže čak izPoljske. A sastojci su svi zdravi i organski. Koristili su med umjesto šećera ipravo mlijeko. Izvrsnog je okusa!« Zatim sam pojeo jedan i rekao njam-njam.

»Idiote! Želim novac!« rekao je oštro.»Novac? Zašto?« pitao sam, pokušavajući zvučati iznenađeno. »Da

obradim tvoje papire«, rekao je, nekako između povika i šapta.»Ali to je mito«, odgovorio sam očiju širom otvorenih u čudu. »A mito je

grijeh! U islamu je zabranjeno! Pokušavate li nas obojicu učinitigrješnicima?«

»Jesi li ti glup?« Pogledao me s nevjericom.»Nitko mi nikad prije nije rekao da sam glup!« A zatim sam, ljubaznije,

dodao, »Samo Vam pokušavam objasniti osnovne principe islama.«Uskoro je odlučio ne gubiti više vremena na mene znajući da mito može

dobiti od sljedeće osobe. Obradio je moje papire i pritisnuo zvonce na stolu.Ušao je stražar i rekao mu je„ »Izbaci ovog psihopata odavde!«

»Ja nisam psihopat! Nisam ni grešnik. Ne uzimam mito, niti sam sve

BalkanDownload

vrijeme ljutit. Dakle, reci mi tko je psihopat?« Zatim sam izišao, s osmijehomna licu i ne čekajući odgovor.

U sljedećem uredu učinio sam isto. Nakon nekog vremena, još samvještije isticao greške onih koji su tražili mito.

Deset je godina prošlo od one noći na krovu kad smo prvi put vidjeliameričke bombe. S vremena na vrijeme razmišljam o nekim ljudima - dobrimi lošim - koje sam poznavao za vrijeme najgorih godina i pitam se što je snjima.

Nikad više nisam vidio Berara, iako sam ga tražio na mnogim mjestima.Ako je mrtav, molim te Bože, neka mu duša bude mirna. Ako je živ, molimBoga da se jednog dana opet sretnemo.

U dvorištu u kojem smo djed i ja vidjeli lubanje sada su tri kuće,prekrivaju mjesto na kojem je bila fontana.

Ponekad kad se vozim taksijem, vozač možda krene prečicom, ulicom ukojoj žive strašne uspomene. Nagnem se naprijed i zamolim ga da ide drugimputem jer me to mjesto podsjeća na nešto od rata što želim zaboraviti. Svakivozač to razumije i uvijek se okrene i pronađe drugi put.

Više nikad nisam vidio mladu učiteljicu koja se motala prodavati. Nadamse da je zaradila dovoljno novca da ode u drugu zemlju i započne nov život.Uvijek ću misliti na nju s dubokim poštovanjem, unatoč okolnostima ukojima smo se sreli.

Više nikada nisam vidio obitelj iz Taškurgana gdje sam ukrao onih petnarova. Možda sad žive u Americi. Čuo sam da je vrt bio u ruševinama svedo prije pet godina kad ga je netko nanovo zasadio. Otišao sam jednomonamo, ali ljudi koji ondje žive rekli su mi da nikada nisu čuli za Hamzu ninjegovu obitelj. Pitao sam se kako Hamza može biti sretan igdje drugdje.

Ponekad naši rođaci Kučiji nazovu mog oca kad u kasno proljeće prolazepored Kabula s ovcama i devama, iz svojih zimskih domova u Džalalabaduprema brdovitim krajevima u središtu. Još su uvijek Kučiji, ali svi sada

BalkanDownload

imaju mobitele.Omar Kan, nekoć stočar s frulom, sada je u Njemačkoj. Postao je

automehaničar. Vodi garažu s još jednim Afganistancem koji je ondje rođen.Tečno govori njemački. Nije se vratio u Afganistan nijednom u deset godinaotkad je otišao. Čeka da mu njemačka vlada odobri njemačku putovnicu damože otputovati u Afganistan i posjetiti svoju obitelj.

Aaron Kan živi u Grčkoj. Postao je krojač. Oženio je lijepu Grkinju.Njegovi su roditelji nesretni što je oženio Grkinju jer bi se Kučiji trebaliženiti međusobno i rađati još Kučija. Nisu u kontaktu s njim, ali znaju onjemu preko Omar Kana.

Solomon Kan ostao je Kuči. Ima dvije prekrasne žene. S prvom ima triprekrasne kćeri i s drugom dva naočita sina. Još uvijek ne govori mnogo, alinaučio je svoje žene i djecu čitati i pisati.

Mnogi moji školski kolege, uključujući i one s kojima sam slavio maturumeđusobno se udarajući šakama, još su uvijek u kontaktu sa mnom.Nekoliko ih je otišlo u Indiju na par godina zbog obrazovanja. Par ih jedobilo vize za europske zemlje ženeći se rođakinjama koje su već bile ondje.Petorica su u Kabulu i vode dobre tvrtke. Dvojica su poginula usamoubilačkom napadu dok su hodali od svojih kuća s vrećicama voća zavečeru. Uspomenu na njih nosimo u našim srcima.

Jedne noći na zabavi u Kabulu čuo sam da je Zardad, sadist, u zatvoru uEngleskoj. Skrivao se u Londonu, ali ga je novinar BBC-ja pronašao te jeuhićen zbog zločina protiv čovječnosti. Stranac, jedan od malobrojnih koji suzaista pomogli Afganistanu, rekao mi je jedne noći u Kabulu u vrtu punomglazbe da su ga pitali da svjedoči protiv Zardada. Trebala su dva suđenja daga se osudi. Stranac je također rekao da je Pas mrtav i smaknut u zatvoruPul-e-Carhi. Prije te noći jednom sam pokušao doznati nešto o Zardadu i Psupreko Interneta, ali zbog toga mi je jako pozlilo. Prejasno me je podsjećalo nate dane. Nije mi stalo jesu li mrtvi ili živi. Ako su mrtvi, molim se da su upaklenim dubinama.

BalkanDownload

Za Gulbadina Hekmatjara čije su rakete ubile Vekila, pakao je predobromjesto, a vječnost prekratka. Još je uvijek živ i čini zlo.

Kad su stranci počeli dolaziti u Kabul nakon što su talibani istjerani,Hadži Nur Šer se vratio iz Indije i otvorio svoju trgovinu sagovima. Njegovaje stara trgovina bila uništena, ali posjedovao je drugu zgradu u srcutrgovačkog dijela Šahr-e-Nau koja je bila još i bolja. Vratio se živjeti u svojeprostorije u Kala-e-Nobordži kojima se nitko nije koristio svih tih godina dokga nije bilo. Jednog dana samo se pojavio u dvorištu i viknuo »Malem«, riječjezika dari koja znači učitelj, a odnosila se na mog oca. Upravo smo završilis ručkom, a otac se spremao odrijemati, no kad smo čuli njegov poznati glas,brzo smo istrčali vani i bili presretni što ga vidimo.

Idućih par godina živio je u Nobordži, dok je njegova obitelj ostala uIndiji. Ponekad bi ih išao posjetiti, ali najsretniji je bio u Kabulu, međusvojim sagovima i svojim prijateljima. On i otac provodili su sate zajednoskupljajući i prodajući sagove i samo uživajući u društvu jedan drugoganakon toliko godina razdvojenosti.

Počeo je pokazivati znakove zdravstvenih problema, iako nikad nije rekaokakvi su. Otišao je nekoliko puta u Indiju vidjeti liječnike i činilo se da mu jegore kad bi se vratio u Kabul. Zatim, nekoliko tjedana nakon što je opetotišao onamo, primili smo vijest da je umro. Dio nas umro je s njim. Njegovaljubaznost i velikodušnost omogućila je našoj čitavoj obitelji da preživisukobe.

Nikad sa sigurnošću nismo saznali uzrok njegove smrti.Nedavno sam otišao posjetiti pekara Hazara i zahvaliti mu što me je

spasio od talibana silovatelja.Tri sam puta otišao u njegovu pekaru. Svaki put nisam se mogao natjerati

spomenuti te stvari. Nije bilo nikog drugog u pekari. Uvijek je samo sjedioza pultom i promatrao pješake i promet na cesti.

Nekako, bez nekog posebnog razloga, osjećao sam se slab, iako sam žarko

BalkanDownload

želio razgovarati s njim i reći mu tko sam. No, svakog bih puta uzeoplastičnu vrećicu, obišao poslužavnike s keksima i napunio je. Zatim bih mudao vrećicu da je izvaže. Ne bi me čak ni pogledao dok bi je stavljao navagu, iako sam mu i dalje zurio u lice i želio nešto reći, ali ništa nije izlazilo.Zatim bih platio i izašao.

Bio je malo deblji nego svih tih godina prije, ali inače je izgledao otprilikeisto. I njegova je trgovina bila ista, osim što je u stražnjoj prostoriji gdje meje skrio sada bila velika, moderna pećnica. Njegov je sin postao visokmuškarac širokih ramena. Upravljao je pećnicom s nekoliko drugih radnika.

Četvrti put kad sam otišao, rekao sam, »Nisam došao kupiti ništa.«Ponestalo mi je daha, a srce mi je brzo lupalo. Vidio je da sam nervozan zbognečega.

»Polako, mladiću,« rekao je pekar. Imao je smiren glas, vrlo različit odonog popodneva, godinama prije, ali ipak dubok. »Što onda želiš?«

»Ovdje sam da Vam zahvalim,« rekao sam, još uvijek bez daha, kao dasam trčao miljama.

»Hvala tebi!« rekao je uz osmijeh, »Drago mi je da ti se sviđaju našikolači i keksi.«

»Da, ukusni su, ali Vam želim zahvaliti što ste mi spasili život prije devetgodina,« rekao sam.

Odjednom, osmijeh mu je nestao s okruglog, istočnjačkog lica i pogledaome je bezizražajno u oči. Zaškiljio je. »O čemu govoriš?«

»Jedan taliban me je uhitio odmah tu preko puta. Da im pobjegnem,viknuo sam ›Bomba, bomba, bomba, bomba pod talibanskim autom.‹ Ljudi suposvuda trčali.«

Prekinuo me je, »I došao si ovdje, stao iza ovog prozora i rekao si, ›Nemanikakve bombe. Stvorio sam nered jer me je taliban uhitio bez ikakvarazloga.‹ A ja sam te izgurao vani, jer sam se bojao za sebe.« Zastao je natrenutak. »Zatim sam ti vidio očaj u očima...« Glas mu je utihnuo.

BalkanDownload

»Uvukli ste me natrag unutra i skrili me iza vreća s brašnom...« Opet meje prekinuo, »A ti si stalno kihao...«

Pekar je izašao iza pulta i snažno me i dugo zagrlio. Sad smo bili jednakevisine. Grudi su mu bile mekane i mesnate, a mirisao je na kruh pećnice.Čvrsto smo držali jedan drugog.

»Mislio sam na tebe mnogo, mnogo puta. Nisam znao što se dogodilo stobom. Nisi se vratio,« rekao je pekar.

»Jako sam se bojao,« rekao sam.»Nakon te noći kad sam te ostavio ispred tvoje kuće, nekoliko mjeseci

kasnije uhitili su me tri puta bez ikakvog razloga. Ali znaš da su nas mrzili.Koje su to bile zvijeri! Bio sam im dobar plijen. Gadovi su mi uzeli savnovac. Treći put im više nisam imao što za dati. Prebili su me kao što strojza čišćenje prašine prebije sag,« rekao je.

Imao je širok osmijeh na licu, kao da priča smiješan vic. To najviše volimkod svojih sunarodnjaka. Trebao bi nositi ožiljke ostatak života nakon što jeiskusio toliko užasnih stvari, ali govorio je o svojoj prošlosti kao da jesmiješno.

»Živiš li još u toj staroj utvrdi?« pitao je.»Živjeli smo ondje šesnaest godina, ali ne više,« rekao sam. Nakon što su

talibani istjerani iz Kabula, jedna od udovica vlasnika, Hadži Nur Šera,vratila se iz Indije i željela je iznajmiti staru utvrdu strancima kako bizaradila mnogo novaca. Zamolila nas je da odemo. Nije nam smetalo. Željelismo imati vlastiti dom i ne dijeliti naše dvorište s mnogo drugih obitelji. Alinismo imali dom u koji bi otišli. Talibani su nas primorali da im prodamovlastitu kuću u Kot-e-Sangiju, zapravo, da im je damo. Nismo si moglipriuštiti i kupiti bilo kakvo imanje u ravnici. Bespravni vlasnik koji je živiodugo vremena gore na Koh-i-Aliabadu preko puta Sveučilišta u Kabuluprodao je mom ocu maleni teren po povoljnoj cijeni. Ondje smo izgradilikuću. Nadam se da ćete doći i upoznati moju obitelj.«

»Hoću«, rekao je.

BalkanDownload

Napisao sam svoju adresu na komadu papira. On je zapisao svoju i daomi je. Bilo je vrijeme ručka, ali nije mi mogao ništa poslužiti jer je bioramazan. Natjerao me da mu obećam da ću ga posjetiti za vrijeme Bajrama,kad slavimo kraj našeg mjeseca posta posjećujući tri dana domove rođaka iprijatelja. Razgovarali smo o mnogim stvarima. Bio je izvrstan govornik idobar pripovjedač, sofisticiran i pun šala.

Nije bio samo pekar, otkrio sam. Diplomirao je književnost na Sveučilištuu Kabulu i dvije godine podučavao na Sveučilištu. No, ondje nije zarađivaodovoljno novca da prehrani svoju veliku obitelj. Prestao je predavati ipreuzeo je obiteljski pekarski posao. Izgradio je tvrtku i sad je imao tritrgovine. Ima tri sina i dvije kćeri. Svi su u braku i imaju vlastitu djecu, alisvi žive s njim u jednom velikom dvorištu, kao što smo i mi s djedom.

»Morate li još uvijek stići kući na vrijeme za večeru ili će vam se ženaljutiti?« pitao sam ga.

»Oh, naravno! Ipak je ona šefica!« rekao je uz širok osmijeh.

Moja starija sestra ostvarila je svoj san: završila je školu i postalaarhitektica i inženjerka. Zatim se udala i ima divnog sina koji je dobio imekoje sam ja odabrao: Sulejman. To je ime koje mi se oduvijek sviđalo.Sulejman je bio važna osoba u mnogim narodnim pričama, kao i u Kuranu i uBibliji. U praksi, to je ime koje ljudi rijetko krivo izgovore. Kad sam biomalen, često sam sanjao o Sulejmanovom čarobnom sagu, da ću odletjeti naprekrasna mjesta, presjeći najljepše zmajeve i puštati ih s Vekilom udjedovom dvorištu.

Sad moja starija sestra može zadirkivati svog muža umjesto mene. Njezinje muž dobar čovjek i jako duhovit. Odmah joj uzvrati kad ga zadirkuje. Zalise zbog toga majci. Ja se nasmiješim i kažem joj, »Sve se vraća, sve seplaća.«

Ovih dana postala mi je najbolja prijateljica, ali još uvijek ponekad kažeda, kad jedem, proizvodim zvukove poput krave. Možda i jest tako. Ali

BalkanDownload

mislim da nije. Te mi riječi donose uspomene na vrijeme koje smo proveli uvrtu Hamzinog oca i krađu nara.

Jedne noći, otprilike šest mjeseci nakon njihovog vjenčanja, njezin ju jemuž upitao, »Reci mi nešto o svojoj braći i sestrama. Ne znam mnogo onjima.« Živio je u drugim zemljama nekoliko godina prije njihova vjenčanja.

Pričala mu je o našem djetinjstvu u djedovoj kući u Kot-e-Sangiju i kakose sve promijenilo kad je počeo građanski rat, kako smo pronašli zaklon uKala-e-Nobordži kao izbjeglice, a zatim se jako trudili pobjeći od ludila kojeje uništavalo našu zemlju. Kasnije mi je rekao da joj je, kad mu je počelapričati koliko sam se trudio pomoći ocu da nas prehrani, glas počeo drhtati.Odjednom je briznula u plač i nije mogla prestati, iako ju je muž držao usvom naručju.

Oko ponoći začuo sam kucanje na našim vratima, pa sam otvorio prozorvidjeti tko je došao u taj kasni sat. Bio sam vrlo iznenađen što vidim starijusestru i njezinog muža. Sišao sam niz dugačko stubište do vrata i otvorio ihda uđu. Prije nego što sam ih uspio pozdraviti, sestra me zagrlila i poljubilamnogo puta, a lice joj je bilo natopljeno suzama.

»Što je bilo?« upitao sam je u panici.»Ništa«, rekao je njezin muž. »Počela je pričati o tebi i odjednom rekla da

te mora vidjeti.«Odveo sam ih na kat. Ostatak je obitelji spavao, osim majke. Bila je

iznenađena što vidi sestru, koja se tad već bila malo smirila. Njezin je mužpronašao pokrivač i tošak i otišao spavati, ali sestra, majka i ja smo ostalibudni satima dok je utišani televizor treperio, i imali nenadanu čajanku terazgovarali o stvarima iz prošlosti. Gotovo nikad to ne činimo. Rane iz tihdana su duboke i mogu se lako otvoriti. Bolje ih je ostaviti u prošlosti.

Stroj Za Plakanje sada je odrastao muškarac, zgodniji od mene, viši odmene, snažniji od mene. Mišićav je i može me pobijediti u obaranju ruke.Nije zaplakao otkad je bio beba. Zapravo, poput oca je, uvijek zna ispričati

BalkanDownload

dobar vic. Ali volim se prisjećati njegovog starog imena. Podsjeća me navrijeme koje smo proveli s Kučijima.

Moje druge sestre sve idu u školu, iako neki ljudi u Afganistanu smatrajuda je obrazovanje djevojčica loše. Sve imaju velike ambicije. Jedna studiramenadžment, druga agronomiju. Treća želi biti spisateljica i čita sve knjige nakoje naiđe. Najmlađa kaže da će biti medicinska sestra. Afganistanu ćekoristiti i dobri menadžeri, agronomi koji znaju zasaditi stabla, pisci koji ćezabilježiti radosti i tuge našeg naroda, te medicinske sestre koje će zaliječitinaša slomljena srca.

Majka nikad zapravo nije dala otkaz na svom poslu u banci. Jednostavnoje prestala ići za vrijeme građanskog rata kad je bilo preopasno zbog sukoba.A zatim su je talibani spriječili da ide na posao. Ali nakon što su protjerani,jednog je dana otišla vidjeti što se zbiva u banci, a zatim je sljedećeg danaopet počela raditi svoj stari posao. Nitko nije bio zaposlen na to mjesto, jernikog nije bilo tko bi zapošljavao. Nakon nekoliko godina, konačno je otišlaiz banke i dobila posao pri afganistankom tijelu za upravljanje nepogodama,gdje osjeća da može biti korisnija. Vrijedno radi kako bi vladina pomoć brzodošla zajednicama u kojima ima potresa, mećava ili drugih nepogoda.

Otac još uvijek podučava fiziku u Srednjoj školi Habibiji. Jedini je učiteljod prije rata koji nije ubijen ili nije pobjegao iz zemlje. Svi mlađi učiteljipoštuju ga kao vlastitog oca. Škola ima sportsku dvoranu, ali nema opremu.Pokušava pronaći novac i kupiti što je potrebno i opet početi trenirati. Jošuvijek je u izvrsnoj formi i vrlo snažan, osim artritisa koji mu se uvlači ukoljena.

Moj rođak Kreten još je uvijek kreten.

Nekoliko godina prije nego što je Vekil ubijen, primili smo pismo izRusije. Tko zna kako nas je pronašlo? No, neki djedov prijatelj mu ga jedonio. Bilo je na komadiću ruskih novina i pisalo je: »Još uvijek sam živ. Nemogu više pisati. Živimo u mračnoj rupi. Vratit ću se kući jednog dana.«Rukopis je pripadao Vekilovom ocu koji je misteriozno nestao mnogo godina

BalkanDownload

ranije. No, nikad više nam se nije javio. Možda se boji vratiti kući. Moždamisli da nismo ovdje.

Ako nas bude tražio u djedovoj kući, neće nas pronaći, pa čak ni kuću.Većina je potpuno uništena. Dio gdje su otac i majka imali naše prostorijesamo je hrpa zemlje. Svaka djedova voljena jabuka Macintosh je nestala.Nema znaka da smo nekoć ondje živjeli dobrim životom. Možda će jednogdana netko izgraditi novu kuću u djedovom vrtu. Možda pronađe naše zlato.

♦ ♦ ♦

Postoji jedna osoba koju više nikad nisam vidio, ali odlučan sam jepronaći, jer je dala mom životu njegov smisao. Sad posjedujem svoju tvrtkuza sagove koja se zove Kabul Carpets & Kilims (Kabulski sagovi i ćilimi).Još je uvijek mala, ali narast će. Djed je govorio, »Mali potoci čine ocean.«

Prije nekoliko godina, kad sam imao priliku otići u Nizozemsku, posjetiosam Nizozemku koja je jednom došla u Kabul i postala moja dobraprijateljica. U njezinoj kući u Haarlemu vidio sam jedan sag koji sam izradiou svojoj tvornici za najgorih dana talibana.

Nema riječi kojima bi se opisao osjećaj kad sam opet ugledao taj sag.Podsjetio me na moje lijepe uspomene, teškoće, moju žudnju za budućnošću,moju tvornicu i ručak s mojim tkalcima oko jedne prostirke dok se svi smiju,čak i kad smo znali da će nas, ako nas ulove, talibani sve ubiti. Sad je sva tapovijest, moja povijest, sačuvana u toj dalekoj zemlji.

Ništa od toga ne bi se dogodilo bez moje učiteljice.Mislim da je možda u Tadžikistanu. Možda u gradu. Možda na selu. Dugo

je nisam sanjao. Sad je u mom životu previše buke. Ali uskoro će doćivrijeme kad ću je potražiti.

Siguran sam da će znati kada dolazim. A uz njezinu pomoć i Alahovu,pronaći ću je.

BalkanDownload

Dugo

vremena

nosim

ovaj

teret

tuge

u

krletci

svog

srca.

Sadasam

ga

dao

tebi.

Nadam

se

da

si

dovoljno

snažan

nositi

ga.

Qais

Akbar

Omar

BalkanDownload

Zahvale

Ova je knjiga posvećena Afganistanu i njegovom narodu, djedovom duhu kojime vodio i u dobrim i u lošim vremenima kao anđeo čuvar, Vekilu koji meposjećuje svake tri do četiri godine u snovima, mojim roditeljima koji su misve na svijetu, sestrama i bratu koji će uskoro zasnovati vlastite obitelji uAfganistanu ili drugim zemljama, stričevima i strinama i rođacima s kojimasam toliko toga podijelio i koje duboko volim.

Ova knjiga ne bi bila napisana da Stephen Landrigan nije došao uAfganistan i da ga nisam upoznao. Tiho je slušao dok sam govorio ouspomenama koje su me progonile i ohrabrio me da pišem o njima kako biholakšao dušu. Njegovo vodstvo pomoglo mi je otkriti ljubav prema pisanju.Jednog ću dana napisati knjigu o svem dobru koje je učinio za Afganistan.Bit će to debela knjiga.

Hvala iz dubine srca Janet Garciji i Lindi Niciti iz Colorada koje supročitale prvu verziju prije nego što sam dobro govorio engleski jezik, pa supročistile sve gramatičke pogreške i pogrešno napisane riječi. Njihova mi jevelikodušnost ostala duboko utisnuta u pamćenje i pozdravljam obvezu da jeprenesem dalje.

Khaled Hosseini i Michael Patrick MacDonald pomogli su mi otvoritivrata prema agentima i izdavačima, pa sam zahvalan i njima.

I konačno, hvala Janie Harris, koja mi je dala prvu kritiku prije nego što jeUtvrda s devet kula uopće objavljena. Bilo je silno dirljivo imati nekog tkoživi s druge strane svijeta i tako je oduševljen onime što sam napisao.

Nadam se da će ova knjiga navesti druge da ih zainteresiraju mnogislojevi afganistanske kulture koja je tako neočekivano postala središtemsvjetske pozornosti.

BalkanDownload

Riječ autora

Utvrda s devet kula kronika je protekla tri burna desetljeća u Afganistanu.Dio tog vremena bio sam vrlo mlad. Mnogo toga dogodilo se mojoj obitelji imeni, a za prve godine sukoba ne mogu točno reći kada su se zbile - znamsamo da jesu. Uvrstio sam točne datume samo kad sam u njih bio siguran idao sam sve od sebe da ih rekonstruiram kada u to nisam bio siguran.

Čitatelji izvan Afganistana možda će se pitati zašto u ovoj priči o našemzajedničkom životu rijetko spominjem imena članova svoje obitelji.Afganistana će znati razlog.

Ovo je knjiga o iskustvu moje obitelji, no svaka afganistanska obitelj imapriču sličnu našoj. Sve ih treba ispričati. Treba ih čuti. Ne smiju se višeponoviti.

BalkanDownload

Napomene

1 Dosjetljivi pučki mudrac, u turskoj predaji poznat kao Nasredin hodža.

2 Qabli ili kabuli pelau, kabulski pilav, tradicionalno afganistansko jelo odriže, grožđica, mrkve i janjetine.

3 Lirska pjesma pretežno elegićno-ljubavnoga karaktera, istočnjačkapjesnička forma od 8 do 13 stihova s ponovljenim rimama.

4 Gudaćko glazbalo kruškolike ili trapezaste rezonantne kutije, obično sdvjema žicama i kratkim gudalom na luk.

5 Trščana frula.

6 Vrsta kruha.

7 Brojanica.

8 Vrsta ogrtača.

9 Slonova noga.

BalkanDownload