Upload
kunicalma
View
39
Download
2
Embed Size (px)
DESCRIPTION
konzervansi
Citation preview
UVOD
Čovjek svakodnevno koristi različite kozmetičke proizvode. Kozmetički proizvodi podliježu
ispitivanjima kako bi se utvrdila njihova mikrobiološka čistoća i sigurnost primjene kod
potrošača. Zaštita od različitih mikroorganizama postiže se primjenom konzervansa u
formulacijama. Konzervansi trebaju pružiti zaštitu kako kozmetičkom proizvodu tako i
potrošačima. Ukoliko se mikroorganizmi nalaze u kozmetičkom proizvodu dolazi do kvarenja,
promjene osobina proizvoda i skraćivanja roka trajanja. Također, takav proizvod predstavlja
opasnost po zdravlje potrošača. Primjena konzervansa u kozmetičkim proizvodima je potrebna
posebno iz razloga što se većina proizvoda čuva u kupaonicama. Kao što znamo kupaonice su
vlažna i topla mjesta što predstavlja idealne uslove za razvoj mikroorganizama. Postoji mnogo
primjera gdje je kontaminirana kozmetika izazvala različite infekcije patogenim
mikroorganizmima.
U posljednje vrijeme konzervansi i njihova primjena u kozmetičkim proizvodima su pod stalnim
pritiskom medija. Često se mogu pročitati naslovi koji ukazuju na štetnosti konzervansa i
njihovu sposobnost da izazovu ozbiljne bolesti. Kao najveća opasnost predstavlja se grupa
konzervansa koji se zajedničkim imenom nazivaju parabeni. Povezuju se sa nastankom raka
dojke. Sve je pokrenulo jedno istraživanje, ali je jednostavno konstatovano da se parabeni nalaze
u tkivu bez odgovora na pitanje zašto i kako. Još uvijek nije definitivno dokazano da su parabeni
krivci za rak dojke. Ovo je popularna tema i nije moguće pronaći dovoljno podataka o istoj na
našem jeziku, osim navedenih medijskih naslova. Zbog velikog pritiska i nepotpunih informacija
ljudi često zanemare važnost prisutnosti konzervansa u proizvodima. U radu će posebno biti
obrađena ispitivanja koja su provedena u cilju dokazivanja sigurnosti odnosno štetnosti parabena
kao konzervansa.
Konzervansi koji se primjenju u kozmetičkim proizvodima moraju biti dozvoljeni od strane
regulatornih tijela zemlje ili regije u kojoj se proizvode. Svi se moraju primijeniti u okviru
dozvoljenih koncentracija.
Posljednjih nekoliko godina sve je veća potražnja za prirodnom kozmetikom koja ne sadrži
sintetske konzervanse već prirodne. Sve se dešava ne samo zbog različitih pritisaka i istraživanje
već se jednostavno kozmetika bez parabena koja se često označava kao „prirodna“ bolje prodaje
na tržištu. Ulogu konzervansa preuzimaju između ostalih eterična ulja i različiti biljni ekstrakti.
Kao novi problemi javljaju se različite alergijske reakcije na navedene prirodne konzervanse, ali
i njihova slabija efikasnost protiv različitih kontaminatora.
1
Definicija i podjela kozmetičkih proizvoda
Primjena kozmetičkih proizvoda u različitim oblicima javlja se još prije 7000 godina. Danas su
kozmetički proizvodi u širokoj primjeni i pripadaju grupi koja se najčešće koristi. Prema
podacima velikog broja istraživanja, čovjek dnevno koristi oko devet kozmetičkih proizvoda u
različitim oblicima. Koriste ih muškarci i žene, starije i mlade osobe, ali i bebe. Iz tog razloga
kozmetika treba da bude sigurna za primjenu i da sadrži sastojke za koje je dokazano da nemaju
uticaja po zdravlje ljudi. Kozmetika se u novije vrijeme dijeli na prirodnu i sintetsku, a veliki
broj ljudi teži primjeni prirodne o čemu će biti govora u jednom od poglavlja magistarskog rada.
„Kozmetički proizvodi su tvari i pripravci namijenjeni čišćenju, njezi, zaštiti, mirisanju i
uljepšavanju vanjskih dijelova ljudskog tijela te čišćenju i njezi zubi i usne šupljine“ (Čajkovac,
2000).
Slika 1. Kozmetički proizvodi za uljepšavanje
Izvor : http://www.savjetnica.com/wp-content/uploads/2010/03/kozmeticki-proizvodi.jpg
Kozmetički proizvodi mogu biti klasificirani kao :
a) proizvodi za kožu, b) proizvodi za sluznicu i polusluznicu, c) proizvodi za kosu, d) proizvodi
za uklanjanje dlaka sa lica i tjela, e) proizvodi za uljepšavanje, f) proizvodi za parfimiranje, g)
proizvodi za uklanjanje pripravaka za uljepšavanje sa kože lica i tijela, područja oko očiju,usnica
i noktiju (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, 2009).
2
Prema EU Direktivi 1223/2009 kozmetički proizvodi uključuju :
Kreme,
emulzije,
losioni, gel i ulja za kožu,
maske za lice, maske za lice,
puderi,
puderi za šminku,
puderi za korištenje nakon kupanja,
higijenski puderi,
toaletni sapuni,
dozodorans sapuni,
parfemi,
proizvodi za kupanje i tuširanje,
toaletne i kolonjske vode,
proizvodi za depilaciju,
dezodoransi i antiperspiranti,
proizvodi za bojenje kose,
dekorativni proizvodi za kosu,
proizvodi za uvijanje ,ravnanje i popravak kose,
proizvodi za čišćenje kose,
regeneratori za kosu,
proizvodi za brijanje,
proizvodi za šminkanje i uklanjanje šminke,
proizvodi koji se primjenjuju na usne,
proizvodi za njegu usta i zuba,
proizvodi za njegu i ukrašavanje nokata,
proizvodi za vanjsku intimnu higijenu,
proizvodi za sunčanje,
proizvodi za samotamnjenje,
proizvodi za izbjeljivanje koze i
proizvodi protiv bora.
Definicija i podjela konzervansa
3
Konzerviranje predstavlja postupak zaštite proizvoda od mikrobiološke kontaminacije. U tu
svrhu koriste se konzervansi kojima se nastoji zaštititi kozmetički proizvod sve do isteka roka
trajanja. Konzerviranje kao postupak javlja se u 13. stoljeću kada se koristio etanol. U danjašnje
vrijeme u tu svrhu postoji veliki broj konzervansa koji su djelotvorni protiv raznih vrsta
bakterija, gljivica i plijesni.
Konzervansi su stanični otrovi relativno toksičniji za mikroorganizme nego za viša živa bića. Te
antimikrobne djelatne tvari zaštićuju pripravke od mikrobiološkog kvarenja,a bolesnika od
infekcije (Senjković, 1994).
Osnovna podjela konzervansa jeste na prirodne i sintetske.
Tipovi konzervansa prema djelovanju su :
antimikrobni konzervansi,
antioksidansi.
Antimikrobni konzervansi mogu djelovati bakteriostatski i fungistatski, odnosno baktericidno i
fungicidno. Konzervansi koji djeluju bakteriostatski i fungistatski sprječavaju samo rast i
razmnožavanje bakterija i gljivica, a konzervansi koji djeluju baktericidno i fungicidno izazivaju
trajna oštećenja bakterija i gljivica.
Klasifikacija antimikrobnih konzervansa u kozmetici prema funkcionalnoj grupi prisutnoj u
molekularnoj strukturi:
organske kiseline (soli i esteri),
aldehid i formaldehid,
amini, amidi, piridin i benzalkonijeve soli,
fenoli i derivati,
alkohol i derivati,
imidazol derivati,
ostali konzervansi (Polati, Gosetti, Gennaro, 2007).
Antioksidansi se dodaju u kozmetičke proizvode kako bi se spriječio oksidativni raspad
formulacije i njenih sastojaka.
Tabela 1. Antioksidansi koji se mogu koristiti u kozmetičkim pripravcima
Redni Naziv Područje primjene Najveća dopuštena Napomena4
broj koncentracija (%)
1. Alkilgalati Proizvodi koji dolaze u dodir sa sluznicom
0,15 %
2. Butilhidroksianisol (BHA) Proizvodi koji dolaze u dodir sa sluznicom
0,2 %
3. Butilhidroksitoluol (BHT) Proizvodi koji dolaze u dodir sa sluznicom
0,2 %
4. Fosfonska kiselina Proizvodi koji kratko vrijeme ostaju na koži
1,0 % Samo za sapune i preparate za brijanje
5. o-Tolil-bigvand Proizvodi koji kratko vrijeme ostaju na koži
0,1 % Samo za sapune i preparate za brijanje
6. Esteri askorbinske kiseline (askorbil-palmitat, stearat i oleat)
Proizvodi koji dolaze u dodir sa sluznicom
0,2 %
7. Natrij-fosfonatTetranatrij-l-hidroksietan-1,1-difosfonat
Proizvodi koji kratko vrijeme ostaju na koži
1,0 % Samo za sapune i preparate za brijanje
8. Vodeno staklo(natrij-silikat)
Proizvodi koji kratko vrijeme ostaju na koži
2,0 % Samo za sapune i preparate za brijanje
9. d,l-Tokoferol Proizvodi koji dolaze u dodir sa sluznicom
0,1%
Izvor : Čajkovac, 2000:125.
MIKROBIOLOŠKA KONTAMINACIJA
5
Kozmetički proizvodi predstavljaju idealno mjesto za razvoj mikroorganizama. Sadrže vodu i
ulja, ali i sastojke kao što su peptidi, vitamini, minerali, biljni ekstrakti i ugljikohidrati. Kada se
navedeni sastojci otapaju u vodi koja je neizostavni sastojak kozmetičkih proizvoda dobijemo
medij koji je pogodan za razvoj mikroorganizama. Kao što sam prethodno navela najveća
opasnost su bakterije, gljivice i plijesni.
Slika 2. Kontaminacija kreme
Izvor : Roden, 2010.
Osim vode i hranjivih sastojaka za rast mikroorganizama važni su dostupnost kiseonika,
optimalna temperatura i pH vrijednost. Kada govorimo o optimalnoj pH vrijednosti za razvoj
bakterija ona iznosi oko pH 7,0. Plijesni rastu u okviru pH 5-6. Mnogi mikroorganizmi rastu i
izvan optimalnih pH vrijednosti zbog veće tolerancije, ali je u tom slučaju rast znatno usporen.
Dostupnost kiseonika ne mora biti presudna za razvoj mikroorganizama, jer postoje oni koji
rastu i uz prisutnost kiseonika i bez kiseonika. Ti mikroorganizmi se nazivaju fakultativni.
Isključenje kisika ne može spriječiti rast mikroorganizama. Temperatura je također važan faktor
za rast i razvoj mikroorganizama. Optimalna temperatura za većinu patogenih bakterija je 37 0C.
Bakterije se prema temperaturi koja im odgovara za rast i razvoj dijele na :
psihrofilne bakterije (najbolje rastu na 15 do 20 0C, mogu rasti na 0 do 5 0C),
mezofilne bakterije (najbolje rastu na 25 do 40 0C, a ne rastu preko 45 0C ili ispod 5 0C),
Termofilne (najbolje rastu na 55 0C, neke rastu i na 80 0C i više).
6
Gljivice rastu na 15-25 0C, ali mogu rasti i na 37 0C ukoliko je rijeć o ljudskim patogenima
(Baird, Denyer, 2007).
Ukoliko se ispune uslovi za rast i razvoj mikroorganizama u proizvodu dolazi do kontaminacije,
kvarenja i propadanja proizvoda. Najčešći znakovi kvarenja proizvoda su :
gubitak ili promjena boje i mirisa,
promjena pH,
raspad emulzije (odvajanje faza),
gubitak viskoznosti,
Kontaminacija proizvoda može biti :
primarna,
sekundarna.
Primarna kontaminacija može nastati prilikom proizvodnje, a sekundarna prilikom korištenja
proizvoda.
Prilikom izrade kozmetičkih proizvoda ne zahtjeva se sterilna izrada, ali proizvodi moraju biti na
adekvatan način zaštičeni od djelovanja mikroorganizama. Proizvod se ne može zaštititi samo
dodatkom konzervansa, to je složen proces koji ovisi od niza faktora. Uspješno očuvanje ovisi od
hemijskih i fizikalnih osobina, sastojaka, proizvodnog procesa, pakovanja, materijala i u velikom
broju slučajeva, osoblja. Primarna kontaminacija se može spriječiti pridržavanjem standarda
dobre proizvođačke prakse (GMP).
Studije provedene na proizvodima za osobnu njegu tijekom 1960. i 1970. pokazale su da je 24%
neotvorenih proizvoda kontaminirano (Roden, 2010).
Spore bakterja je teško uništiti. Procesi koji se odvijaju na visokim temperaturama eliminisat će
većinu mikroorganizama, ali to nije garancija za mikrobiološki ispravan proizvod. Izbor sirovina
je važan faktor, a najrizičnije sirovine su dijelovi korjena, listova ili blato. Voda koja se koristi u
toku proizvodnje može biti kontaminirana. Prilikom izbora tipa emulzije u obzir treba uzeti da su
za razvoj mikroorganizama pogodnije emulzije tipa U/V. Kada se razmnože u emulzijama
dovode do narušavanja fizičke i hemijske stabilnosti. Sve uslove treba prilagoditi kako bi se
održala stabilnost proizvoda, ali i konzervansa.
Mikrobiološko upravljanje kvalitetom (MQM) uključuje :
7
sirovinu,
formulaciju,
konzerviranje,
higijenu proizvodnje,
sanitarni dizajn (Siegert, 2005)
Osoblje može imati ključnu ulogu širenju kontaminacije. Tokom proizvodnog procesa može doći
do prenosa kontaminacije od zaposlenika do mašina i proizvoda. Kako bi se to spriječilo
potrebno se pridržavati mnogih propisa. Nakon pauze i izlaska iz postrojenja potrebno je prati
ruke. Ukoliko neko od osoblja ima rane ili posjekotine potrebno je da su adekvatno tertirane i da
se nose rukavice. Rukavice bi trebale biti neizostavn dio opreme svih uposlenika. Kosa i odjeća
su često izvor kontaminacije tako da je preporučljivo da uposlenici imaju posebnu opremu koja
će se nositi tokom proizvodnje.
Siegert (2005) je predstavio plan kako održati higijenu i utvrditi kritičke tačke za razvoj
kontaminacije. Najvažnije upute su :
rukovati pravilno vodom koja se koristi u proizvodnji,
dodatak biocida kao prve sirovine u proces, ali samo u slučaju da se biocid neće
inaktivirati,
zaštititi otopine djelovanjem biocida,
spriječiti kondenzaciju,
čuvati materijal i pribor čistim i suhim,
čuvati fabrike urednim i čistim.
.Kao što možemo vidjeti postoji niz pravila i preporuka kako bi se spriječila primarna
kontaminacija. Međutim, veliki problem predstavlja sekundarna kontaminacija prilikom
korištenja proizvoda. Kozmetičke proizvode najčešće čuvamo na mjestima koji su idealni za rast
i razvoj mikroorganizama (topla i vlažna mjesta), a često ih ostavimo i otvorene. Svi navedeni
razlozi ukazuju na to da su konzervansi potrebni u kozmetičkim proizvodima kako bi se
spriječila kontaminacija, ali i ozbiljni zdravstveni problemi koji nastaju primjenom
kontaminirane kozmetike.
Tabela 2. Vrste i postotak mikroorganizama koji kontaminiraju kozmetiku nakon upotrebe
8
Mikroorganizmi Izolirani iz šampona Izolirani iz losiona za kožu
Citrobacter freundii 18 0
Enterobacter spp.a 37 9
Klebsiella spp. b 9 9
Pseudomonas spp. c 9 21
Serratia spp. d 18 4
Gram-negativni rod. (non-fermentativne bakterije)
0 4
Gram-negativni rod. (fermentativne bakterije)
9 0
Bacillus spp. 0 4
Staphhylococcus epidermidis 0 4
Propionibacterium sp. 0 4
Sarcina sp. 0 4
Gljivice i plijesni 0 29a - E. aerogenes, E. agglomerans, E. cloacae.b – K. Pneumoniae i K. oxytoca.c - P. putida, P. fluorescens, P. paucimobilis, P. aeruginosa i P. maltophilia.d – S. liquefaciens, S. odorifera i S. rubidaea.
Izvor : Autor na osnovu podataka preuzetih od Brannan i Dille, 1990.
Kada govorimo o mikroorganizmima koji su kontaminatori trebamo znati da se oni dijele na
prave (akutne) patogene i oportunističke patogene. Kontaminacija je mnogo zastuplljenija od
strane oportunističkih patogena. Navedeni mikroorganizmi postaju patogeni ukoliko im se ukažu
povoljni uslovi za rast i razmnožavanje.
Tabela 3. Mikroorganizmi izolirani iz 6008 proizvoda prilikom istraživanja od 1959. do 1978.
Mikroorganizmi Broj izloranih
Pseudomonas aeruginosa 46
Escherichia coli 6
Staphylococcus aureus 2
Druge vrste Pseudomonasa 36
Enterobacter spp. 5
Klebsiella spp. 6
Proteus spp. 1
Izvor : Bloomfield, 2007.
Period nakon otvaranja
9
PAO (Period After Opening) predstavlja period nakon otvaranja tokom kojeg se kozmetički
proizvod može koristiti, a da nije štetan za potrošače. Obavezno označavanje je doneseno
DIREKTIVOM 2003/15/EZ EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. Februara
2003. o izmjenama i dopunama Direktive Vijeća 76/768/EEZ o usklađivanju zakonodavstava
država članica o kozmetičkim proizvodima.
Slika 3. Simbol PAO
Izvor : Anon., 2005.
Na primarnoj i sekundarnoj ambalaži nalazi se simbol otvorene kutije,a period se označava
brojem mjeseci i/ili godina, koji su navedeni izvan ili unutar simbola kao što je prikazano na
slici. Znak mora biti neizbrisiv i vidljiv, a veličina i boja nisu definirani.
Simbol je usvojen od strane Europske komisije u suradnji sa državama članicama i kozmetičkom
industrijom. Zahtjev označavanja obuhvata kozmetičke proizvode koji se plasiraju na europsko
tržište od 11.03.2005. i nadalje (Anon.,2005).
Prema Siegert (2011) na PAO može utjecati :
stabilnost konzervansa,
vrsta pakovanja,
navike potrošača i
uvjeti čuvanja nakon otvaranja.
PAO mora biti naznačen na proizvodima koji ima rok trajanju duži od 30 mjeseci ili više, a ne
mora biti naznačen u slijedečim kategorijama : proizvodi koji se upotrebljavaju samo jednom,
proizvodi koji nemaju rizik od kontaminacije i proizvodi koji se ne otvaraju, odnosno pakovani u
hermetičku amabalžu.
Istraživanja
10
Campana, Scesa, Patrone, Vittoria i Baffone (2006) su proveli istraživanje sa ciljem procjene
moguće mikrobiološke kontaminacije nekoliko kozmetičkih proizvoda u tri različita stanja,
odnosno upotrebe (netaknut, u upotrebi i proizvod koji je gotovo istrošen). Također, istraživali
su djelotvornost zaštite najčešće korištenih sistema za konzerviranje. U ispitivanju su koristili tri
mikrobiološka testa opterečenja (challenge tests).
Prilikom provođenja ispitivanja koristili su 91 komercijalno dostupan proizvod (23 u/v emulzije,
47 proizvoda koji stvaraju pjenu(stavit fus notu objasnit), 21 vodena pasta). Istraživači su
prikupili proizvode u tri države, a koristili su neotvoreni proizvod, proizvod koji je korišten 14
dana i proizvod nakon primjene od 30 dana. Mikroorganizmi koje su ispitivali su : Escherichia
coli, P. aeruginosa, Salmonella spp., S. aureus i enterobacteria.
U istraživanju su sudjelovali studenti koji su nasumično odabrani. Dali su im alikvotni dio
kezmetičkog proizvoda (1ml tekućeg proizvoda ili 1g paste). Prikupljaju se u sterilne epruvete.
Svaki od potrošača je dao kozmetički opis. Mikrobiološke analize kao što su brojanje ukupnog
broja bakterija i izolacija i identifikacija bakterija izvodili su se na prikupljeni kozmetičkim
alikvotama.
Postupci u toku mikrobiološke analize
Prikupljene uzorke kozmetičkih proizvoda autori istraživanja su analizirali kako bi se odredio
ukupan broj bakterija. Svaki od uzoraka su serijski razrijedili (od 10-1 do 10-4 staničnih mililitara-
1) u fiziološki pufer i homogenizirali. Uzgoj su proveli na tripton soja agaru i inkubirali na 37 0C.
Ploče su posmatrali nakon 24h i 5 dana, odredili su broj jedinica koje stvaraju kolonije (CFU ml -
1). Svaki test su izveli duplo.
Kako bi odredili prisutnost patoloških mikroorganizama , 1 ml svakog 10-1 razrijeđenog uzorka
se inkorporira u slani agar sa manitolom, agar MacConkey i cetrimide agar. Na taj način se
omogućava rast Staphylococcus spp., enterobacteria and Pseudomonas spp. Uzorke su inkubirali
na 370C kroz 24h, a izolate su identificirali standardnim biohemijskim testovima.
Testovi koji su korišteni prilikom ispitivanja učinkovitosti su CTFA test, brzi test opterečenja
(RCT), FUI test. Izveli su testove na dva kozmetička proizvoda (krema za tijelo i pjena za
kupanje). Navedeni kozmetički proizvodi su odabrani između ostalih testnih proizvoda, a sadže
istu kombinaciju konzervansa (fenoksietanol, metilparaben, etilparaben, butilparaben,
propilparaben i izobutilparaben). Razlikuju se samo po prisutnosti imidazolidinil uree u kremi za
tijelo.
11
Prema rezultatima koje su Campana, et al. (2006) predstavili kontaminacija nije zabilježena u u/v
emulzijama i vodenim pastama, a 47 proizvoda koji stvaraju pjenu pokazali su kontaminaciju od
čega kupke (3/22), šamponi (1/15) i tekuči sapuni (1/10). Rezultati pokazuju ukupan broj u
rasponu između 1x102 i 3x104 CFU ml-1. U svim slučajevima onečišćenje je pronađeno u
proizvodima koji su pred kraj primjene, a samo jedan slučaj u toku primjene. Vrste koju su
izolinane su Staphylococcus warneri (dva slučaja), S. epidermidis (dva slučaja) i P. putida (jedan
slučaj).
Netaknuti proizvodi nisu pokazali kontaminaciju bakterijama, a u proizvodima koji su se koristili
došlo je do kontaminacije od strane Staphylococcus spp. I Pseudomonas spp. Autori istraživanja
navode kako je mogući izvor kontaminacije ruke korisnika proizvoda, jer često dolaze u kontakt
sa proizvodom neovisno da li poslije ili prije pranja. Obnavljanje potencijalnih patogenih vrsta u
ispitanim proizvodima koji proizvode pjenu sugerira da sistem koristenih konzervansa nije
učinkovit. Međutim, autori navode da se sistemi konzerviranja korišteni u ovih proizvoda i u
emulzijama su isti tako da je moguča kontaminacija nastala uslijed različitih formilacija. Do ovih
navoda su dosli nakon saznanja da bi formulacije mogle uticati na inaktivaciju sistema
konzerviranja. Emulzije također sadrže i neke tvari (npr. Površinski aktivne tvari ) koje mogu
doprinijeti kroz sinergizam do boljeg očuvanja proizvoda. Što se tiče drugog djela istraživanja,
sistem konzervansa dva testirana kozmetička preparata, kombinacija metilparaben i
propilparaben pokazali su najdužu antimikrobnu djelotvornost. Na taj način su zadovoljili
kriterije CTFA i FUI. Kada je korišten RCT, krema za tijelo nije zadovoljila kriterije ove
procedure zbog rezistencije P. aeruginosa (Campana, et al. 2006) .
Campana, et al. (2006) smatraju da većina testiranih kozmetičkih preparata ne predstavljaju rizk
po potrošače u toku primjene proizvoda. Također navode da zbog obnavljanja patogenih vrsta u
nekim proizvodima ne treba se oslanjati samo na ispitivanja antimikrobne učinkovitosti u
netaknutim proizvodima, več treba vršiti i procjene učinkovitosti tokom primjene proizvoda.
Najčešći kontaminatori
Mikroorganizmi koji najčešće kontaminiraju kozmetičke proizvode su : Staphylococcus aureus,
Pseudomonas aeruginosa, Escherichia coli, Staphylococcus episermidis, Candida albicans i
Aspergillus niger.
Staphylococcus aureus i Staphylococcus epidermidis
12
Ove vrste bakterija pripadaju rodu Staphylococcus. Bakterije su gram-pozitivni koki.
Staphylococus aureus je relativno otporna bakterija koja uzrokuje infekcije na koži. U težim
oblicima uzrokuje sepsu, upalu pluća, meningitis. Europska farmakopeja propisuje odsustvo S.
aureus u svim pripravcima koji dolaze u duži kontakt sa kožom i sluznicom (koža, desni, nos,
uho, usna šupljina, vaginalna primjena, transdermalni flasteri) te proizvodima koji sadrže
sirovine prirodnog porijekla. Staphylococcus epidermidis izaziva infekcije kod osoba sa
smanjenim imunitetom. Bakterije roda Staphylococcus stvaraju ispupčene, okrugle, glatke
kolonije ravnih krajeva. Kolonije vste S. aureus su žute boje.
Pseudomonas aeruginosa
Ova vrsta bakterije pripada rodu Pseudomonas. Bakterija je gram-negativni bacil. Vrlo je
otporna vrsta. Uzrokuje infekcije koje se nazivaju pseudomonijaze. Infekcije najčešće
obuhvataju urinarni, respiratorni i gastrointestinalni trakt. Takođe izaziva dermatitis, infekcije
rana i opekotina. Europska farmakopeja propisuje odsustvo P. Aeruginosa u svim pripravcima
koji dolaze u duži kontakt sa kožom i sluznicom (koža, desni, nos, uho, usna šupljina, vaginalna
primjena, transdermalni flasteri, inhalatori). Najčešće stvara spljoštene kolonije nazubljenih
krajeva, sivo-zelenog metalnog sjaja, hrapave ili glatke površine, glatke kolonije s oštrim
krajevima.
Prema podacima iz 1970. godine zabilježeno je nekolko slučajeva sljepoće zbog kontaminacije
maskara Pseudomonasom.
U Europskoj uniji provedena su ispitivanja od 2005. do 2008. na 173 kozmetička proizvoda koji
s povučeni iz upotrebe. U 24 kozmetička proizvoda utvrđena je kontaminacija sa Pseudomonas
aeruginosa (Roden, 2010).
Slika 4. Infekcija izazvana bakterijom Pseudomonas aeruginosa
Izvor : http://dermaproblems.com
13
Escherichia coli
Ova vrsta bakterije pripada rodu Escherichia. Nalazi se u organizmu ljudi i životinja kao sasatvni
dio normalne mikroflore. Prilagođava se temeperaturi od +8 0C do +45 0C.Bakterija je gram-
negativni bacil. Izaziva različite komplikacije i infekcije koje obuhvataju probavni i urogenitalni
sistem.
Slika 5. Kolonije E. coli
Izvor : http://www.inpharma.hr/index.php/news/81/20/Escherichia-coli
Aspergillus niger
Predstavlja plijesan koja pripada rodu Aspergillus. Stvara različite vrste mikotoksina. Odgovoran
za većinu razlićitih infekcija. Veliki je problem ukoliko kontaminira kozmetički proizvod.
Najčešći put ulaska u organizam jeste putem bronhijalnog sistema, ali mogu uči i putem oštečene
kože i sluznice.
Slika 6. Rast A. niger
Izvor : http://en.wikipedia.org/wiki/Agar_plate#mediaviewer/File:Aniger_pda.jpg
Candida albicans
14
Predstavlja gljivicu koja pripada rodu Candida. Pogoduju joj vlažna mjesta tako da su
kozmetički proizvodi idealni za razvoj kolonija. Najčešći je uzročnik gljivičnih infekcija u
ljudskom organizmu. Gotovo 70% svih infekcija kod ljudi koje su izazvane rodom Candida
uzrok je C. albicans. Može se širiti i uzrokovati sekundarne infekcije pluća, bubrega, genitalnih i
drugih organa.
Slika 7. Infekcija izazvana gljivicom Candida albicans
Izvor : http://medicalpicturesinfo.com/candida-albicans/
Izbor konzervansa
Jedan od najvažnijih zadataka prilikom odabrira konzervansa jeste uspostaviti balans štete i
koristi. To znači odabrati konzervans koji će pružiti zaštitu proizvodu od kontaminacije, ali ne
smije djelovati štetno na zdaravlje potrošača. Kada tome dodamo i izbjegavanje faktora koji
djeluju nepovoljno na aktivnost konzervansa dolazimo do zaključka da je proces odabira jako
zahtjevan.
Faktori koji utiču na aktivnost konzervansa
Postoje mnogi faktori koju utiču na aktivnost konzervansa. Oni uključuju :
koeficijent raspodjele lipid-voda,
pH vrijednost supstrata kojem se dodaju,
prisutnost drugih pomočnih tvari,
uslovi skladištenja (temperatura),
pribor koji se koristi pri izradi i
15
ambalaža.
Konzervansi su bolje topivi u nepolarnim nego u polarnim otapalima. Topivost u vodi je
preduvjet da konzervans dospio do ćelijske membrane mikroorganizma, a topivost u lipidima da
dospije u ćeliju. Iz navedenog razloga je koeficijent raspodjele lipid-voda od velike važnosti za
aktivnost konzervansa. Antimikrobno djelovanje konzervansa je pod snažnim utjecajem pH
supstrata, ali i okoliša. Vrijednost Ph se može prilagoditi aktivnosti konzervansa, ali u obzir treba
uzeti da pojedine vrijednosti izuzetno odgovaraju razvoju mikroorganizama.
Tabela 4. Optimalan pH za pojedine konzervanse
Konzervans Optimalni pH raspon
Benzojeva kiselina (+ soli) Kiselo; 2-5
Benzil alkohol Kiselo; < 5
Bronopol Slabo kiselo; 5-7
Hlorbutanol Kiselo; 4
Etanol Kiselo
Parabeni Široki spektar ; 3-9.5
Fenoksietanol Široki spektar
Propionska kiselina Kiselo
Sorbinska kiselina Kiselo; <6.5
Tiomersal Neutralno; 7-8
Ako je topivost konzervansa u vodi zadovoljavajuća mora se ipak računati sa gubitcima zbog
fizičkih i hemijskih reakcija sa drugim pomoćnim tvarima. Mnoge anorganske i organske
pomoćne tvari adsorbiraju na svoju površinu mnoge konzervanse (Senjković, 1994).
Derivati celuloze mogu inaktivirati antibakterijsku aktivnost metilparabena i fenoksietanola. Za
proteine je poznato da inaktiviraju antimikrobno djelovanje benzojeve kiseline, formaldehida,
parabena. Benzojeva kiselina može izgubiti antimikrobnu aktivnost u formulacijama koje sadrže
proteine i glicerol. Anionski surfaktanti su sposobni da ograniče antimikrobnu aktivnost
dihlorobenzil alkohola i parabena. Neionski surfaktanti, polisorbat 80 može ometati
antimikrobnu aktivnost parabena .
Mnoge tvari povećavaju topivost konzervansa u vodi. Jedna od tih tvari je i propilenglikol koji
povećava topivost metilparabena u vodi. Propilenglikol i sam djeluje kao konzervans pa se može
reći da djeluje sinergistički sa metilparabenom. Sinergistički sa konzervansima djeluju
reduktivna sredstva, mirisi, eterična ulja (Senjković, 1994).
16
Temperatura tokom izrade pripravka može imati veliki uticaj na stabilnost konzervansa u
formulaciji. Fizčka stabilnost konzervansa može biti oštečena visokim temperaturama. Od velike
je važnosti znati temperaturnu toleranciju konzervansa kako bi se prevenirao mogući negativni
učinak. Aktivnost konzervansa se uglavnom povećava sa rastom temperature.
Tabela 5. Primjeri temperaturne tolerancije za pojedine konzervanse
Konzervans Tolerantna temperatura
Benzojeva kiselina < 50 0C
Bronopol < 50 0C
Dehidrooctena kiselina i do 120 0F
Hlorfenezin < 80 0C
Fenoksietanol < 85 0C
DMDM Hidantion < 60 0C
Pakovanje u kojem ćemo zadržati proizvod nakon izrade i plasirati ga na tržište je također važan
faktor prilikom odabira konzervansa. Izbor materijala je važan kako bi se spriječio gubitak
efikasnosti konzervansa zbog adsorpcije na pakovni materijal. Rijetki su slučajevi adsorpcije na
pribor prilikom izrade. Hemijski sastav pakovnog materijala može imati uticaj na konzervans,
naprimjer konzervans može izgubiti efikasnost prilikom inkompatibilnosti sa hemijskim
sastojcima pakovanja.
Slika . Kontaminacija gljivicama.
Izvor : Roden, 2010.
Neki od primjera inkompatibilnosti konzervansa:
bronopol je inkompatibilan sa željezom i aluminijskim metalima;
17
sorbinska kiselina je nestabilana u smeđim staklenim bocama, pvc kontajnerima;
parabeni mogu biti adsorbovani na gumene zatvarače, najlon i pvc.
Još jedan razlog zbog kojeg treba paziti na izbor ambalaže jeste što se kod nekih povečava šansa
od kontaminacije tokom upotrebe.
Mikrobiloška aktivnost konzervansa
Mali je broj konzervansa koji imaju široku antimikrobnu aktivnost protiv bakterija, gljivica i
plijesni. Česti su slučajevi da je konzervans aktivan protiv gram-pozitivnih, ali ne i gram-
negativnih bakterija i obrnuto. To je jedan od razloga zbog čega se koriste kombinacije razlićitih
konzervansa u kozmetičkim proizvodima.
Tabela 6. Mikrobiološka aktivnost konzervansa koji se upotrebljavaju u većini kozmetičkih
proizvoda
Parabeni Aktivni protiv gljivica i gram-pozitivnih bakterija. Imaju slabiju aktivnost protiv gram-negativnih bakterija.
Bronopol Širok spektar aktivnosti protiv bakterija i gljivica.
Benzil-alkohol Ima jaču aktivnost protiv gram-pozitivnih bakterija, a malo slabiju protiv gram-negativnih bakterija i gljivica.
Imidazolidinil urea Aktivan protiv bakterija, ali nema aktivnosti protiv gljivica.
Formaldehid Širok spektar aktivnosti protiv bakterija i gljivica.
Benzalkonij hlorid Aktivan protiv gram-pozitivnih, gram-negativnih bakterija i nekih gljivica.
Benzojeva kiselina Fungicidna, a posjeduje i aktivnost protiv nekih bakterija.
Benzetonij hlorid Aktivan protiv gram-negativnih, gram-pozitivnih bakterija i nekih gljivica. Slaba djelotvornost protiv Pseudomonsa.
Triklosan Dobra aktivnost protiv gram-pozitivnih koki, ali slaba aktivnost protiv Pseudomonas aeruginosa.
Salicilna kiselina Više je djelotvorna protiv gljivica.Quaternium-15 Aktivan protiv bakterija, ali slab protiv gljivica.Cink pirition Jaka aktivnost protiv gljivica, ali slaba aktivnost protiv Pseudomonas vrsta
Fenoksietanol Aktivan protiv gram-negativnih bakterija, a slaba aktivnost protiv gljivica.
DMDM Hidantio Širok spektar aktivnosti protiv bakterija, gljivica i plijesni. Fungicidna aktivnost samo pri velikim koncentracijama.
Dehidrooctena kiselina
Fungicidna, ali ima i manju aktivnost protiv bakterija.
Hlorheksidin Bakteriostatska aktivnost prilikom nižih koncentracija, a baktericidna na višim koncnetracijama.
Hlorobutanol Širok spektar aktivnosti, ali više djelotvoran protiv bakterija.Etanol Aktivan protiv vegetativnih bakterija.Dihlorobenzil alkohol Dobra aktivnost protiv gljivica, ali slabija protiv gljivica.
Idealan konzervans
18
Kako bi se prevladao široki spektar mikroorganizama i u isto vrijeme ne bi djelovalo negativno
na kožu i druge sastojke kozmetičkog proizvoda jako je važno odabrati pravi i odgovarajuči
konzervans. Idealni konzervans bi trebao imati slijedeće osobine :
širok spektar djelovanja protiv gram-pozitivnih, gram-negativnih bakterija i gljivica,
učinkovit u širokom pH rasponu,
učinkovit tijekom predviđenog roka trajanja,
da je bez mirisa i boje,
ne smije reagirati sa ostalim sastojcima formulacije,
ne smije reagirati sa pakovnim materijalom,
da djeluje brzo,
da je siguran za primjenu (netoksičan i neiritirajući) i
lako dostupan i isplativ.
Kada pogledamo navedene zahtjeve možemo zaključiti da ni jedan konzervans ne ispunjava sve
uslove. Zato se za svaki proizvod treba odabrati konzervans koji je po svojim osobinama
približno „idealan“ konzervans.
Istraživanja
Lalitha i Parasada Rao (2014) su predstavili rezultate istraživanja antimikrobne efikasnosti nižih
koncentracija konzervansa. Također su ukazali na to da su kombinacije konzervansa mnogo više
učinkovite protiv mikroorganizama.
U ovom istraživanju ispitivali su antimikrobnu efikasnost fenoksietanola, kalijevog sorbata,
sorbinske kiseline, metilparabena, propilparabena i natrijevog benzoata. Ispitana je Minimalna
inhibitorna koncentracija (MIC) konzervansa, pojedinačno i u kombinacijama protiv
Micrococcus luteus, Staphylococcus epidermidis i Pseudomonas aeruginosa. U svom ispitivanju
navedeni autori su koristili niz test izazova kako bi utvrdili efikasnost konzervansa u
kozmetičkim proizvodima .
Minimalnu inhibitornu koncentraciju su odredili za šest konzervasa sa Pseudomonas aeruginosa,
Staphylococcus epidermidis i Micrococcus luteus. Minimalna inhibitorna koncentracija (MIC) je
najmanja koncentracija konzervansa koja sprječava rast i razmnožavanje mikroorganizama.
Inkubaciju su izvršili na 25 ± 2 ºC kroz 48h sa 0,1, 0,2, 0,3, 0,4, 0,5, 0,6, 0,7, 0,8, 0,9 i 1%
19
fenoksietanola, kalijevog sorbata, sorbinske kiseline, metilparabena, propilparabena i natrijevog
benzoata.
U istraživanju su koristili kremu sa metilparabenom i propilparabenom koju su kupili u lokalnom
marketu. Polisorbat 80 (Tween 80) je dodat u kremu kako bi se neutralizovao efekat
konzervansa. Kremu se inokulirali standardnom suspenzijom mikroorganizama koja odgovara
105-106 CFU. Nakon toga su dodali konzervanse u različitim koncentracijama u inokulum i
inkubirali na 25ºC 14 dana. Rezultate su pratili i bilježili 0, 7 i 14 dan. Uzorci su inokulirani na
hranjivom agaru, inkubirani na 35 ± 2ºC kroz 18-24h i posmatrani na rast Pseudomonas
aeruginosa, Micrococcus luteus i Staphylococcus epidermidis. Kontrolni uzorak bez dodatih
konzervansa u kremu je inokuliran i uključen u svaki test.
Lalitha i Parasada Rao (2014) rezultate su predstavili u tabelama 1-3 i tabeli 4. U tabelama 1-3
predstavljen je rast Pseudomonas aeruginosa, Micrococcus luteus i Staphylococcus epidermidis u
uzorcima sa pojedinačnim konzervansima. U tabeli 4 predstavljen je rast navedenih
mikroorganitama u uzorcima sa kombinacijama konzervansa.
U tabeli 1. predstavili su rezultate odgovora Pseudomonas aeruginosa prema različitim
koncentracijama konzervansa 7 i 14 dan :
Tabela 7.
Pseudomonas aeruginosa
Dan-7 Dan-14
% 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0
PE + + + + -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + -- --
PS + + + + -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + + +
SA + + + -- -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + + --
SB + + + -- -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + + +
MP + + + + + -- -- -- -- -- + + + + + + + + + +
PP + + + + + + -- -- -- -- + + + + + + + + + +
% - koncentracije konzervansa ; PE- fenokietanol, PS- kalijev sorbat, SA – sorbinska kiselina, SB- natrijev benzoat, MP- metilparaben, PP-propilparaben ; + - rast nakon inkubacije, 7 i 14 dana ; (Lalitha i Parasada Rao,2014:1690)
U tabeli 2. predstavili su rezultate odgovora Micrococcus luteus prema različitim
koncentracijama konzervansa 7 i 14 dan :
20
Tabela 8.
Micrococcus luteus
Dan-7 Dan-14
% 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0
PE + + + + -- -- -- -- -- -- + + + + + + + -- -- --
PS + + + -- -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + -- --
SA + + -- -- -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + -- --
SB + + + -- -- -- -- -- -- -- + + + + + + -- -- -- --
MP + + + + + + -- -- -- -- + + + + + + -- -- -- --
PP + + + + + + -- -- -- -- + + + + + + -- -- -- --
% - koncentracije konzervansa ; PE- fenokietanol, PS- kalijev sorbat, SA – sorbinska kiselina, SB- natrijev benzoat, MP- metilparaben, PP-propilparaben ; + - rast nakon inkubacije, 7 i 14 dana ; (Lalitha i Parasada Rao,2014:1690)
U tabeli 3. predstavili su rezultate odgovora Staphylococcus epidermidis prema različitim
koncentracijama konzervansa 7 i 14 dan :
Tabela 9.
Staphylococcus epidermidis
Dan-7 Dan-14
% 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0
PE + + + + -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + + --
PS + + + + + -- -- -- -- -- + + + + + + + + + +
SA + + + -- -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + -- --
SB + + + + -- -- -- -- -- -- + + + + + + + + + +
MP + + + + + + + -- -- -- + + + + + + + + + +
PP + + + + + + + + -- -- + + + + + + + + + +
% - koncentracije konzervansa ; PE- fenokietanol, PS- kalijev sorbat, SA – sorbinska kiselina, SB- natrijev benzoat, MP- metilparaben, PP-propilparaben ; + - rast nakon inkubacije, 7 i 14 dana ; (Lalitha i Parasada Rao,2014:1691)
21
U tabeli 4. predstavili su rezultate odgovora bakterija prema 0,1% kombinacijama konzervansa :
Tabela 10.
Kombinacijekonzervansa
Pseudomonas aeruginosa
D0 D7 D14
Micrococcus luteus
D0 D7 D14
Staphylococcus epidermidis
D0 D7 D14
PE+PS + + + + + + + + +
PE+SA + -- -- + -- -- + -- --
PE+SB + + -- + -- -- + + --
PE+MP + -- -- + -- -- + -- --
PE+PP + -- -- + -- -- + -- --
PS+SA + -- -- + -- -- + -- --
PS+SB + + + + + + + + --
PS+MP + -- -- + + + + + --
PS+PP + -- -- + -- -- + -- --
SA+SB + -- -- + -- -- + -- --
SA+MP + -- -- + -- -- + -- --
SA+PP + -- -- + -- -- + -- --
SB+MP + -- -- + + -- + -- --
SB+PP + -- -- + -- -- + -- --
MP+PP + -- -- + -- -- + -- --
SVIH 6 + -- -- + -- -- + -- --
PE- fenokietanol, PS- kalijev sorbat, SA – sorbinska kiselina, SB- natrijev benzoat, MP- metilparaben, PP-propilparaben ; D0- rast na dan 0, D7-rast na dan 7, D14- rast na dan 14; +- rast bakterija; (Lalitha i Parasada Rao,2014:1692)
Rezultati predstavljeni u tabelama 1-3 ukazuju na to da je rast na danu 0 uočen u svim uzorcima.
U tijeku dana 7. rast je uočen samo u uzorcima sa niskom koncentracijama, a inhibicija je
uočena na većim koncentracijama. Prilikom 14. dana rast mikroorganizama je obnovljen tako da
Lalitha i Parasada Rao (2014) ukazuju na to da pojedinačni konzervansi nisu efikasni protiv
bakterija kroz duže vrijeme.
Rezultati predstavljeni u tabeli 4. pokazuju da kombinacije konzervansa i na nižim
koncentracijama smanjuju rast mikroorganizama. Najmanje učinkovita kombinacija konzervansa
protiv sva tri korištena mikroorganizma je fenoksietanol i kalijev sorbat. Također, kombinacija
kalijev sorbat i natrijev benzoat je bez učinka kod Pseudomonas aeruginosa i Micrococcus
luteus, a inhibicija je zabilježena tek dan 14. u uzorku sa Staphylococcus epidermidis.
Kombinacije konzervansa mogu potencijalno imati sinergističke ili aditivne efekte protiv širokog
spektra mikroorganizama, prevenirati alergijski kontaktni dermatitis i smanjiti infekcije (Lalitha i
Parasada Rao,2014).
22
Izvor informacija prilikom odabira konzervansa
U svom radu o procjeni sigurnosti potrošača, Heid, Kanti, McNamee i Apel (2006) ukazuju na
izvore informacija o konzervansima.
Često se kontaktira proizvođač konzervansa kako bi se dobile informacije o njegovoj
djelotvornosti. Prilikom prikupljanja informacija o djelotvornosti potrebno je tražiti i podatke o
toksikološkim ispitivanjima. Navedena ispitivanja je proizvođač dužan izvršiti i posjedovati
rezultate istih. Većina tih podataka je dostupna i besplatna pa se na taj način smanjuju troškovi,
ali i vrijeme jer se ne trebaju ponavljati pretklinička i klinička ispitivanja. Testovi sigurnosti
variraju od proizvođača do prizvođača, ali bi trebali uključivati : akutna toksična ispitivanja,
testove iritacije očiju i kože, testove senzibilizacije kože i testove mutagenosti.
Drugi izvori informacija koje Heid i saradnici (2006) preporučavaju su : Američko udruženje za
kozmetičku indistriju (CTFA), Europsko udruženje za kozmetičku industriju (COLIPA) i
Recenzije kozmetičkih satojaka (CIRs).
Izvještaj od srane CIR-a obuhvata određeni sastojak ili kombinacije sastojaka i uključuje
koncentracije koje se koriste u kozmetičkim proizvodima uz kombinaciju podataka toksičnosti i
sigurnosti. CIR služi kao jedan dobar izvor informacija o konzervansima i koncentracijama koje
se koriste u kozmetičkim proizvodima
Regulacija konzervansa
Kako bi se konzervans mogao koristiti u kozmetičkom preparatu potrebno je da se nalazi na listi
dozvoljenih konzervansa. Svaka regija ili zemlja ima naćin na koji reguliše primjenu
konzervansa. U Europi je na snazi EU regulativa 1223/2009 koja je stupila na snagu 11.07.2013.
Navedena regulativa zamijenjuje Direktivu 76/768/EC iz 1976. godine.
U okviru regulative 1223/2009 nalazi se PRILOG V koji predstavlja listu konzervansa koji su
dopušteni za primjenu u kozmetičkim proizvodima. Lista sadrži 58. konzervansa, koncentracije u
okviru kojih je dopuštena primjena, preparate u kojim se koriste i važne napomene prilikom
korištenja.
U Japanu regulacija kozmetičke industrije pripada okvirima Japanske vlade. Japanska vlada
reguliše kozmetičku industriju preko Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi u skladu sa
zakonom o farmaceutskom poslovanju. Usvojena je lista zabranjenih sastojaka, ograničenih
sastojaka, lista dopuštenih UV filtera i lista dopuštenih konzervansa. Proizvođači i uvoznici
kozmetike morali su imati odobrenje i licencu izdatu od strane Ministarstva zdravstva, rada i
23
socijalne skrbi. Tijekom 2001. godine u Japanu su promijenili kozmetičku regulaciju kako bi se
eliminisala potreba za prethodna odobrenja kozmetičkih sastojaka. Odobrenja su ipak potrebna
za UV filtere, boje i konzervanse.
U Sjedinjenim Američkim Državama regulacija kozmetičkih preparata i njihovih sastojaka
pripada okvirima Agencije za hranu i lijekove (FDA). Nemaju listu dozvoljenih konzervansa iz
razloga što agencija ne odobrava konzervanse. Međutim FDA koristi listu zabranjenih
konzervansa. U SAD-u je 1976. osnovana Stručna komisija za provjeru kozmetičkih sastojaka.
Stručna komisja provodi nezavisne analize i provjere sigurnosti kozmetičkih proizvoda.
Rezultate objavljuju u Međunarodnom časopisu za toksikologiju.
U Australiji sastojci u kozmetici smatraju se industrijskim hemikalijama i kao takvi su regulisani
Nacionalnim programom za procjenu i obavještavanje o industrijskim hemikalijama (NICNAS).
EU regulativa korištena je kao temelj za regulacije kozmetike u Kini (Higijenski standard za
kozmetiku), Savezu država Jugoistočne Azije (ASEAN kozmetička direktiva), Koreji
(Kozmetički zakon 6025) i Novom Zelandu (Grupa kozmetičkih standarda), (Roden 2010:196).
24
PRILOG V
Redni broj
Ime INCI EU ime
Najveća dopuštena koncentracija u proizvodu
Druga ograničenja i zahtjevi
Obavezna upozorenja na ambalaži
1. Benzojeva kiselina i njena natrijeva sol
Benzoic acid and its sodium salt
Proizvodi koji se ispiru,osim proizvoda za oralnu njegu : 2,5% (izraženo kao kiselina)
Proizvodi za oralnu njegu : 1,7% (izraženo kao kiselina)
Proizvodi koji ostaju na koži ili kosi : 0,5% (izraženo kao kiselina)
1a. Ostale soli benzojeve kiseline i esteri benzojeve kiseline
Benzoic acid
Salts of benzoic acid other than that listed under reference number 1 and esters of benzoic acid
0,5% (izraženo kao kiselina)
2. Propionska kiselina i soli
Propionic Acid
Propionic acid and its salts
2,0% (izraženo kao kiselina)
3. Salicilna kiselina i soli
Salicylic Acid
Salicylic acid and its salts 1
0,5% (izraženo kao kiselina)
Ne smije se koristitu u proizvodima za djecu ispod 3.godine starosti,osim za šampone
Ne koristit za djecu ispod 3 godine starosti2
1 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, broj 98.2 Isključivo za proizvode koji se mogu koristiti za djecu do 3 godine starosti i koji ostaju u dužem dodiru sa kožom.
25
4. Sorbinska kiselina i soli
Sorbic Acid
Sorbic acid (hexa-2,4-dienoic acid) and its salts
0,6% (izraženo kao kiselina)
5. Formaldehid i paraformaldehid
Formaldehyde
Formaldehyde and paraformaldehyde3
Proizvodi za oralnu higijenu : 0,1%
Osim za proizvode za oralnu higijenu : 0,2%
Izražen kao slobodni formaldehid
Zabranjen za aerosole
6. Premješteno ili obrisano7. o-fenilfenol i soli
o-Phenylphenol
Biphenyl-2-ol(o-phenylphenol) and its salts
0,2% (izraženo kao fenol)
8. Cinkov pirition
Zinc pyrithione
Pyrithione zinc4
Proizvodi za kosu: 1,0%
Ostali proizvodi : 0,5%
Samo za proizvode koji se ispiru.Zabranjen u proizvodima za usnu šupljinu
9. Anorganski sulfiti i hidrogensulfiti
Inorganic sulphites and hydrogen- sulphites5
0,2% (izraženo kao slobodni SO2)
10. Premješteno ili obrsano11.
Hlorbutanol
Chlorobutanol
0,5% Zabranjen za aerosole
Sadrži hlorbutanol
3 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, broj 13.4 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, broj 101.5 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, broj 99.
26
12. 4-hidroksibenzojeva kiselina, soli i esteri
4-Hydroxybenzoic Acid
4-Hydroxybenzoic acid its salts and esters
0,4% (izraženo kao kiselina) za jedan ester
0,8% (izraženo kao kiselina) za smjesu estera
13. Dehidrooctena kiselina i soli
Dehydroacetic Acid
3-Acetyl-6-methylpyran-2,4 (3H)- dione and its salts
0,6% (izraženo kao kiselina)
Zabranjen za aerosole
14. Mravlja kiselina i njezina natrijeva sol
Formic Acid and Sodium Format
Formic acid and its sodium salt
0,5% (izraženo kao kiselina)
15. Dibromoheksamidin i soli uključujući isetionat
Dibromohexamidine Isethionate
3,3'-Dibromo-4,4'- hexamethylenedioxydi-benzamidine and its salts (including isethionate)
0,1 %
16. Tiomersal
Thimersal
Thiomersal
0,007 % (izraženo kao Hg)Ako se dodaju i drugi dopušteni živini spojevi , ukupna koncentracija Hg ne smije prijeći 0,007 %
Samo za proizvode za šminkanje područja oko očiju i proizvode za uklanjanje šminke sa područja oko očiju
Sadrži tiomersal
17. Fenilživine (II) soli,uključujući borat
Phenylmercuric Borate
Phenylmercuric salts
0,007 % (izraženo kao Hg)Ako se dodaju i drugi dopušteni živini spojevi , ukupna
Sadrži Fenilživine (II)spojeve
27
(including borate) koncentracija Hg ne smije prijeći 0,007 %
18.Undecilenska kiselina i soli
Undecylenic Acid
Undec-10-enoic acid and its salts
0,2% (izraženo kao kiselina)
19. Heksetidin
Hexetidine
5- Pyrimidinamine, 1,3-bis (2-ethylhexyl) hexahydro-5- methyl-
0,1%
20. 5-bromo-5-nitro-1,3-dioksan
5-Bromo-5-Nitro-1,3-Dioxane
5-Bromo-5-nitro- 1,3-dioxane
0,1%
Samo za proizvode koji se ispiru
Izbjegavati stvaranje nitrozamina
21. Bronopol
2-Bromo-2-Nitropropane-1,3-Diol
Bronopol
0,1%
Izbjegavati stvaranje nitrozamina
22. Dihlorobenzil alkohol
Dichlorobenzyl Alcohol
2,4-Dichlorobenzyl alcohol
0,15%
28
23. Triklokarban
Triclocarban
1-(4-Chlorophenyl)-3-(3,4-dichlorophenyl) urea6
0,2%
Kriteriji za čistoću: 3,3!,4,4!-
tetrahloroazobenzen<1ppm; 3,3!, 4,4! -tetrahloroazoksibenzen <1 pm
24
.
Hlorkrezol
p-Chloro-m-Cresol
4-Chloro-m-Cresol
0,2%
Zabranjen u proizvodima koji dolaze u dodir sa sluznicom
25. Triklosan
Triclosan
5-Chloro-2- (2,4- dichlorophenoxy) phenol
0,3%
26. Hloroksilenol
Chloroxylenol0,5%
27. Imidazolidinil urea
Imidazolidinyl Urea
N,N″-methylenebis[N′-[3- (hydroxymethyl)- 2,5-dioxoimidazolidin-4-yl]urea]
0,6%
28. Poliheksametilen bigvanid hidrohlorid
Polyaminopropyl biguanide
Poly(1-hexametylenebiguanide) hydrochloride
0,3%
6 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, broj 100.29
29. Fenoksietanol
Phenoxyethanol
2-Phenoxyethanol
1,0%
30. Metenamin
Methenamine
Hexamethylene tetramine (methenamine)
0,15%
31. Metenamin3-hloroalilohlorid
Quaternium-15
Methenamine3-chloroallylochloride
0,2%
32. Hlorofenoksiimidazolil dimetil butanon
Climbazole
1-(4-Chlorophenoxy)-1- (imidazol-1-yl)- 3,3-dimethylbutan- 2-one
0,5%
33. DMDM Hidantoin
DMDM Hydantoin
1,3-Bis(hydroxymethyl)-5,5-dimethylimidazolidine-2,4-dione
0,6%
34. Benzil alkohol
Benzyl alcohol71,0%
35. Pirokton olamin
Piroctone Olamine
1-Hydroxy-4-methyl-6(2,4,4-trymethylpentyl)2-pyridon and its monoethanolamine salt
Proizvodi koji se ispiru : 1,0%
Ostali proizvodi: 0,5%
36. Premješteno ili obrisano
7 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, ulaz broj 45.30
37. Bromohlorofen
Bromochlorophene
2,2'-methylene-bis(6-bromo-4- chlorophenol)
0,1%
38. p-Izopropil-m-krezol
Isopropyl Cresol4-Isopropyl-m-cresol
0,1%
39. Metilhloroizotiazolinon i Metilizotiazolinon sa magnezijevim hloridom i magnezijevim nitratom
Methylchloroizothiazolinone and Methylisothiazolinone and Magnesi-um Chloride and Magnesium Nitrate
Mixture of 5-Chloro-2-methyl-isothiazol-3(2H)-one and 2-methylisothiazol-3(2H)-one with magnesium chloride and magnesium nitrate
0,0015% (mješavine 3:15-hloro-2-metil- izotiazol-3(2H)- on i 2-metilizotiazol- 3(2H)-on)
40. Hlorofen
Chlorophene
2-Benzyl-4-chlorophenol
0,2%
41. Hloroacetamid
Chloroacetamide
2-Chloroacetamide
0,3%
Sadrži hloroacetamid
42. Hlorheksidin i diglukonat,diacetat idihidrohlorid
Chlorhexidine and its Digluconate, Diacetateand Dihydrochloride
Chlorhexidine and its digluconate, diacetateand dihydrochloride
0,3% (izraženo kao hlorheksidin)
31
43. Fenoksiizopropanol
Phenoxyisopropanol
1-Phenoxypropan-2-ol8
1,0%
Samo za proizvode koji se ispiru
44. Alkil(C12-C22) trimetil amonij bromid ihlorid
Alkil(C12-C22)trimethyl ammonium bromideand chloride
0,1%
45. Dimetil oksazolidin
Dimethyl Oxazolidine
4,4-Dimethyl -1,3-oxizalidine
0,1%
pH gotovog proizvoda nesmije biti < 6
46. Diazolidinil urea
Diazolidinyl Urea
N-(Hydroxymethyl)-N-(dihydroxymethyl-1,3-dioxo-2,5-imidazolidinyl-4)-N.-(hydroxymethyl) urea
0,5%
47. Heksamidin i soli(uključujući Diizetionat i phidroksibenzoat)
Hexamidine and its Diisethionate andParaben
1,6-Di (4-amidinophenoxy)-n-hexane(Hexamidine) and its salts (inc. isethionateand p-hydroxy-benzoate)
0,1%
48. Glutaraldehid
Glutaraldehyde (Pentane-1,5-dial)
0,1%Zabranjen za aerosole
Sadrži glutaraldehid9
8 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, ulaz broj 54.9 Samo ako je koncentracija u gotovom proizvodu >0,05%
32
49. 7-Etilbiciklooksazolidin
7-Ethylbicyclooxazolidine
5-Ethyl-3,7-dioxa-1-azabicyclo (3.3.0)octane
0,3%
Zabranjeno za proizvode za oralnu higijenu i proizvode koji dolaze u dodir sa sluznicom
50. Hlorfenezin
Chlorphenesin
3-(p-Chlorophenoxy)-propane-1,2-diol(chlorphenesin)
0,3%
51. Natrijev hidroksimetilglicinat
Sodium Hydroxymethylglycinate
Sodium hydroxymethylamino acetate(Sodium hydroxymethylglycinate)
0,5%
52. Srebreni hlorid nanešen na titan dioksidu
Diethylhexyl Sodium Sulfosuccinate (and)Titanium Dioxide (and) Silver Chloride
Silver chloride deposited on Titaniumdioxide
0,004% (izraženo kao AgCl)
20%AgCl na TiO2Zabranjeno u proiz. zadjecu ispod 3 godine uproizvodima za oralnuhigijenu i za proizvodekoji se apliciraju okousnica i očiju
53. Benzetonij hlorid
Benzethonium Chloride
Benzethonium chloride
0,1%
a) proizvodi koji se ispirub) proizvodi koji ostajuna koži, ali ne za oralnuhigijenu
33
54. Benzalkonij hlorid, bromid i saharinat
Benzalkonium Chloride,Bromide andSaccharinanate
Benzalkonium chloride, bromide and saccharinate10
0,1%(izraženo kao benzalkonij klorid)
Izbjegavati dodir s očima
55. Benzilhemiformal
Benzylhemiformal
Benzylhemiformal
0,15%
Jedino za proizvode koji se ispiru
56. 3-Jodo -2-propinil-butil-karbamat
Jodopropynyl Butylcarbamate
3-Iodo-2-propynyl butylcarbamate
Proizvodi koji se ispiru: 0,02 %
Proizvodi koji ostaju na koži ili kosi:0,01 %, osim kod deodoranata /antiperspiranata: 0,0075 %
1. Nije za upotrebu uproizvodima za oralnuhigijenu i njegu usnica(a) ne smije se upotrebljavatiu proizvodimakoje koriste djeca ispod3 godine starosti, osim uproizvodima za kupanje/ gelovima za tuširanje išamponima11
(b)- ne smije se koristitiu losionima i kremama zatijelo- ne koristiti u proizvodimaza djecu mlađu od3 godine
(a)Ne koristiti kod djeceispod 3 godine starosti12
(b) Ne koristiti kod djeceispod 3 godine starosti 13
10 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, ulaz broj 65.11 Isključivo za proizvode,osim proizvoda za kupanje/gelova za tuširanje i šampona,koji se mogu koristiti za djecu ispod 3 godine starosti.12 Isključivo za proizvode koji se mogu koristiti za djecu ispod 3 godine starosti.13 Odnosi se na bilo koji proizvod koji se nanosi na veliku površinu tijela.
34
57. Metilizotiazolinon
Methylisothiazolinone
2-Methyl-2H- isothiazol-3-one
0,01%
58. Etil lauroil arginat HCl
Ethyl-N-alpha- dodecanoyl-L- arginate hydrochloride 14
0,4%
Ne smije se koristiti u proizvodima za njegu usana, proizvodima za usta i sprejevima
Izvor : EU regulativa 1223/2009
Ispitivanje učinka (efikasnosti) konzervansa
Kozmetička direktiva zahtjeva provođenje testa opterećenja (challenge test) kako bi se utvrdila
sigurnost i mikrobiloška stabilnost proizvoda, ali ovom direktivom nije tačno propisano koji se
postupak koristi prilikom testa opterećenja. Dugo godina koriste se testovi utvrđeni od strane EU
i US Farmakopeje,Kozmetičke asocijacije država Jugoistočne Azije, in-house test protokola.
Nova metoda, prvo izdanje ISO 11930 je objavljeno 2012. godine pod naslovom „Evaluacija
antimikrobne zaštite kozmetičkih proizvoda“.
Metode koje se najčešće koriste u kozmetičkoj industriji :
1. Metode Farmakopeje :
a) Ph. Eur. 7-5.1.3 „Efikasnost antimikrobnog očuvanja“ ;
b) USP 35 poglavlje 51 „Ispitivanje antimikrobne učinkovitosti“ ;
2. CTFA mikrobiološke smjernice :
a) CTFA M-3 „Metoda za testiranje konzerviranja vodomješljivih proizvoda za osobnu
njegu“ ;
b) CTFA M-4 „Metoda za testiranje konzerviranja kozmetike koja se koristi u području
očiju“ ;
c) CTFA M-5 „Metoda za testiranje neobrađenih supstrata proizvoda za osobnu njegu“ ;
d) CTFA M-6 „Metoda za testiranje atipičnih proizvoda za osobnu njegu“ ;
e) CTFA M-7 „Brza metoda za testiranje konzerviranja vodomješivih proizvoda za
osobnu njegu“;
14 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, ulaz broj 197.35
3. Kozmetičke asocijacije država Jugoistočne Azije, test učinkovitosti konzervansa za
kozmetičke proizvode, dukument N0 ACM MAL 08;
4. In-house testni protokoli:
a) Schülke KoKo test „Određivanje efikasnosti sintetskih konzervansa u kozmetičkim
proizvodima“ ;
b) Schülke FeuTuKo test „Metod za određivanje efikasnosti sintetskih konzervansa u
vlažnim maramicama“ ;
5. ISO standard :
a) ISO 11930 „Evaluacija antimikrobne zaštite kozmetičkog proizvoda“ (Siegert, 2013);
Tabela 11. Preporučeni mikroorganizmi za različite test metode
SCCS ISO 11930 ASEAN KoKo test
Pseudomonas aeruginosa
Pseudomonas aeruginosa
Pseudomonas aeruginosa
Enterobacter gergoviae
Staphylococcus aureus
Staphylococcus aureus
Staphylococcus aureus
Escherichia coli
Candida albicans Escherichia coli Enterobacter aerogenes
Klebsiella pneumoniae
Specifične bakterije za koje je poznato do dovode do kvarenja kozmetičkih proizvoda
Candida albicans
Aspergillus brasiliensis
Candida albicans
Aspergillus nigerPseudomonas aeruginosa
Psudomonas fluorescensPseudomonas putidaKocuria rhizophila
Staphylococcus aureus
Candida albicans
Aspergillus brasiliensis
Pencillium pinophilum
Za proizvode koji su topivi u vodi ili koji se miješaju sa vodom najbolje metode za dokazivanje
antimikrobne zaštite su : metode farmakopeje, KoKo test, CTFA M-3, CTFA M-4 i ASEAN
testovi. U usporedbi sa drugim metodama ISO 11930 je ukupni standard za procjenu
antimikrobne stabilizacije kozmetičkih proizvoda. Test učinkovitosti konzervansa nije potreban
za kozmetičke proizvode koji imaju nisku mogućnost kontaminacije u skladu sa ISO 29621.
36
Testovi kao što su USP 35, ISO 11930, ASEAN, Ph. Eur 7 koriste samo patogene
mikroorganizme. CTFA preporuča da se kozmetika koja se koristi u području očiju testira sa više
vrsta. CTFA metode imaju največe varijabilnosti i samo su korištenja različitih vrsta
mikroorganizma navedena (Siegert, 2013).
Kada je riječ o provjeri stabilnosti proizvoda, Siegert(2005), preporučava mikrobiološki test
izazova KoKo test. U ovom testu mješavine bakterija, gljivica i plijesni se inokuliraju šest puta
(jednom sedmično) u testni materijal. Postupak se vrši sa ciljem da testni materijal bude bez
mikroba tokom ovog perioda. Inokulum sadrži patogene mikroorganizme koje najčešće uzrokuju
kvarenje proizvoda. Svi se kultiviraju odvojeno i izravno miješaju kako bi se osigurao stalan
sastav. Uzorak se može smatrati dobro konzerviranim, ako prođe rok od šest sedmica pod
navedenim uslovima bez rasta mikroorganizama. Samo Schülke KoKo test ima potpune
preporuke od strane SCCS.
Metode farmakopeje
Ph. Eur. 7-5.1.3 „Efikasnost antimikrobnog očuvanja“
U Europskoj Framakopeji u poglavlju „Efikasnost antimikrobnog očuvanja“ detaljno je
objašnjena metoda testiranja učinkovitosti antimikrobnog konzervansa. Prema farmakopeji
konzervirajuča svojstva pripravka su odgovarajuča ako je u uslovima ispitivanja došlo do
značajnog pada ili ne povečanja u broju mikroorganizama u inokuliranom preparatu prilikom
propisanog vremenskog trajanja i temperature.
Mikroorganizmi koji se koriste u testu su :
Pseudomonas aeruginosa
Staphylococcus aureus
Candida albicans
Asperigllus brasiliensis
Priprema testa započinje sa inokulacijom (nasađivanjem) na agar kazein soja za bakterije ili
sabouraud dekstrozni agar bez dodatka antibiotika za gljivice. Inkubirati bakterijske kulture na
30- 35ºC tijekom 18-24h, kulture C. albicans na 20-25ºC tijekom 48h i A. brasiliensis na 20-25ºC
tijekom jedne sedmice ili dobivene dobre sporulacije. Prema uputama za prikupljanje kultura
koristiti sterilne suspendirane tekućine koje sadrže 9 g/L natrij hlorida R , za dispergiranje i
prenos površinskog rasta u prikladnu posudu. Dodati dovoljno suspendirajuče tekučine da se
37
smanji mikrobiološko brojanje na oko 108 mikroorganizama po mililitru. Za sakupljanje bakterija
i A. niger kultura koristiti sterilnu suspendirajuču tekućinu koja sadrži 9 g/L natrijevog hlorida
R. Za prikupljanje kulture A. brasiliensis koristiti sterilnu suspendirajuču tekućinu koja sadrži 9
g/L natrijevog hlorida R i 0,5 g/L polisorbata 80, prilagoditi broj spora na oko 108 po mililitru
dodatkom iste otopine. Ukloniti odmah pogodan uzorak od svake suspenzije i odrediti broj
jedinica formiranih kolonija po mililitru pomoču brojanja kolonija na pločama ili filtracijske
membrane. Ova vrijednost služi za određivanje inokuluma i osnovica je za korištenje u testu.
Suspenzija se treba koristiti odmah.
Za brojanje održivih mikroorganizama u inokuliranom proizvodu koristiti agar medium.
Inokulirane serije spremnika proizvoda se ispituju, svaki sa suspenzijom od jednog test
organizma da inokulum od 105 do 106 mikroorganizama po mililitru ili gramu pripravka.
Volumen suspenzije inokuluma ne prelazi 1% volumena proizvoda. Dobro promiješati kako bi se
osigurala homogenost. Održavanje inokuliranog proizvoda je na 20-25ºC zaštičeno od svijetlosti.
Uklanjanje odgovarajučeg uzorka iz svakog spremnika, obično 1ml ili 1g, na nulti sat i po
adekvatnim intervalima prema vrsti proizvoda, određivanje broja održivih mikroorganizama
brojenjem na ploči ili membranskom filtracijom. Posebno se upozorava na moguću zaostalu
antimikrobu aktivnost proizvoda koja mora biti eliminirana. U ovom poglavlju dati su i kriteriji
za prihvatanje, a jedan od primjera je za preparate za uho, nos, inhalacije i kožne pripravke.
Tabela 12. Kriterij prihvatanja
Log reduction
2 dana 7 dana 14 dana 28 dana
Bakterije A 2 3 - NI
B - - 3 NI
Gljivice A - - 2 NI
B - - 1 NI
NI-bez povečanja živih bakterija;
Kriterij A izražava preporuča učinkovitost koja treba biti postignuta. U opravdanim slučajevima, gdje se kriteriji A
ne mogu postići, kriterij B mora biti postignut.
USP 35 poglavlje 51 „Ispitivanje antimikrobne učinkovitosti“
38
U farmakopeji Sjedinjenih država pod poglavljem „Ispitivanje antimikrobne učinkovitosti“
objašnjena je metoda USP za testiranje efikasnosti konzervansa. Mikroorganizmi koji se koriste
u testu :
Staphylococcus aureus
Escherichia coli
Pseudomonas aeruginosa
Candida albicans
Aspergillus brasiliensis
Tijekom testa vrši se inkubacija bakterija na 30-35ºC kroz 18 do 24h. Inkubacija gljivica na
20-25ºC kroz 48h,a plijesni na 20-25ºC kroz jednu sedmicu. Za prikupljanje bakterija i gljivica
koristi se fiziološka otopina (0,9% NaCl), a zatim se razrijede suspendovane čelije 1x108
CFU/ml. Plijesni se prikupljaju sterilnom fiziološkom otopinom koja sadrži 0,05% polisorbata
80 uz prilagodjavanje brojanja spora na 1x108 CFU/ml. Broj formiranja jedinica kolonija po
mililitru određuje iznos inokuluma koji se koristi u testu. Test se provodi tako da se 20 ml
uzorka proizvoda prenosi u sterilne, ograničene bakteriološke tube. Inokulacija test uzorka sa
suspenzijom vrši se sa omjerom 0,01 ml inokulata u 20 ml test uzorka. Koncentracija
mikroorganizama u otopini prema uputama treba da bude između 1x105 i 1x106 CFU/ml. Broj
održivih mikroorganizama u suspenziji inokuluma određuje se metodom brojanja kolonija na
pločama. Inokulirani spremnici se inkubiraju na 20-25ºC i ispituju nakon 7, 14, 21 i 28 dana
nakon inokulacije (Sutton, 2006).
Efikasan konzervirani sistem će smanjiti nivo održivih bakterija na manje od 0.1% od početne
koncentracije od dana 14. Kada se govori o gljivicama i plijesni nivo opadati ili ostati isti.
PARABENI
Parabeni su konzervansi koji se široko koriste u očuvanju kozmetike, hrane i farmaceutskih
proizvoda. Prve primjene u kozmetici zabilježene su 1930. godine. Koriste se u preko 22.000
kozmetičkih proizvoda. U posljednjih nekoliko godina izazvali su veliku zanimaciju šire javnosti
u vezi sigurnosti njihove primjene, posebno u kozmetici.
Dopušteni su za primjenu u kozmetičkim proizvodima što dokazuje prisutnost u prilogu V,
regulative 1223/2009. Pod rednim brojem 12. nalaze se 4-hidroksibenzojeva kiselina, soli i
39
esteri. Kada se u formulaciji koristi jedan ester dopuštena maksimalna koncentracija je 0,4%, a
za smjesu estera dopuštena maksimalna koncentracija je 0,8%.
Parabeni se nalaze u hrani kao što su pekarski proizvodi, prerađeno povrće, masti i ulja, začini,
ekstrakti kafe, voćni sokovi,kiseli krastavci, bezalkoholna pića, smrznuti mliječni proizvodi
(Soni, Carabin i Burdock, 2005, prema Daniel, 1986). Mnoge primjene parabena u prehrambenoj
industriji uključuju kolače, peciva, preljevi i punjenja (0,03-0,06 % u omjeru 3:1 metil i
propilparabeni), bezalkoholna pića (0,03-0,05% u omjeru 2:1 metil i propil parabeni), džemovi i
želei (0,07% u omjeru metil i propilparabeni), masline i kiseli krastavci (0,15 kombinacije
parabena), sirupi (0,07%).
Neki od parabena se prirodno nalaze u biljkama kao što su paradajz, jagode, maline, mrkva,
grožđe, luk itd (Plavšić.,2011). Jedan od primjera jeste metilparaben koji se nalazi u plodu
borovnice i djeluje kao antimikrobni agens.
Parabeni su se u farmaceutskim proizvodima počeli koristiti sredinom 1900. godina, a zatim
slijedi njihova široka primjena. Formulacije u kojima se parabeni koriste kao konzervansi
najčešće uključuju čepiće, pilule, sirupe, otopine, anestetike, injekcijske otopine, različite tablete,
preparati za kontracepciju. Propilparaben je jedan od najčešće korištenih parabena u
farmaceutskim preparatima (Soni, et al. 2005).
Metilparaben i etilparaben su najčešće korišteni parabeni, a također pored vode najčešće
korišteni sastojci u kozmetičkim proizvodima (Bakhtiar, 2007).
Hemijska struktura
Parabeni su alkil esteri p-hidroksibenzojeve kiseline. Razlikuju se u esterskim skupinama koje
mogu biti : metil-, etil-, propil-, butil-, isopropil-, isobutil-.
Slika 9. Hemijska struktura parabena
R= alkil lanci metil (CH3) za metilparaben, etil (C2H5) za
etilparaben, propil (C3H7) za propilparaben, isopropil (C3H7) za
isopropilparaben, butil (C4H9) za butilparaben, isobutil (C4H9) za
isobutilparaben;
40
Izvor : http://en.wikipedia.org/wiki/File:Paraben-2D-skeletal.png
Svaki od estera ima različitu topljivost i antimikrobnu efikasnost. Kako se dužina alkilnog lanca
povečava topljivost u vodi se smanjuje, a topljivost u uljima povećava.
U čistom obliku parabeni su općenito mali bezbojni kristali ili kristalni prah gotovo bez okusa i
mirisa. Higroskopne su prirode i imaju visok ulje/voda koeficijent. Topljivi su u alkohilu, eteru,
glicerolu. Kada je riječ o topivosti u vodi možemo reči da su slabo ili gotovo nikako topljivi u
vodi (CIR, 2008).
Parabeni se pripremaju esterifikacijom p-hidroksibenzojeve kiseline sa odgovarajučim
alkoholom uz prisustvo kiselog katalizatora kao što je sumporna kiselina. Kiselina se nautralizira
sa kaustičnom sodom, a proizvod kristalizira hlađenjem, centrifugiranjem, sušenjem pod
vakumom, mljevenjem i mješanjem (CIR, 2008). Parabeni su stabilni na zraku i otporni su na
hidrolizu u vodi i kiselim otopinama. Povečanje dužine alkil lanca parabena, povečava otpornost
na hidrolizu.
Za određivanje parabena u hrani, kozmetičkim proizvodima i farmaceutskim preparatima često
se koristi hromatografija, naručito tekućinska hromatografija visoke djelotvornosti (HPLC).
Tabela 12. Fizičke i hemijske osobine parabena
Karakteristike Metil- Etil- Propil- Butil-Molekularna težina
152.16 166.18 180.21 194.23
Hemijska formula
C8H8O3 C9H10O3 C10H12O3 C11H14O3
Tačka topljenja (C0)
131 116-118 96-98 68-69
Tačka ključanja (C0)
270-280 297-298 - -
pKa 8.17 8.22 8.35 8.37Gustoća - - 1.0630 -Topljivost Alkohol vrlo topiv vrlo topiv topiv topivEter vrlo topiv vrlo topiv topiv topivAceton vrlo topiv topiv topiv topivBenzen blago topiv - - -Propilen glikol - - - -Glicerin blago topiv blago topiv - blago topiv
Izvor : Autor na osnovu podataka (CIR, 2008) i (Soni, et al. 2005)
41
Upotreba u kozmetici
Parabeni se pojedinačno ili u kombinacijama koriste u gotovo svim vrstama kozmetičkih
proizvoda. Miješanje parabena poboljšava djelotvornost što je prednost korištenja različitih
mješavina parabena. Popularni su kao konzervansi jer su bez mirisa i okusa, praktički pH
neutralni, ne izazivaju promjene boje formulacije. Također niska toksičnost, široka antimikrobna
aktivnost, dopuštena primjena kroz zakonske regulative širom svijeta, biorazgradivost, inertnost,
niska cijena dodatne su prednosti. Hemijska stabilnost prilikom različitog raspona pH(4,5-7,5) i
temperature je odlična (Soni, et al. 2005). Parabeni su prema navedenim osobinama jako blizu
idealnog konzervansa.
Prema izvještaju Eldera (1984) koriste se u preko 13,200 različitih formulacija.
Prema izvjestajima industrije, prema Američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA),
metilparaben je korišten u 8786 proizvoda, etilparaben je korišten u 2679 proizvoda,
propilparaben je korišten u 7118 proizvoda, isopropilparaben je korišten u 48 proizvoda,
butilparaben 3001 proizvod, isobutilparaben u 624 proizvoda .
Slika 10. Frekvencija upotrebe konzervansa u kozmetičkim formulacijama u 2005. godini
Metilparaben Propilparaben Butilparaben Etilparaben Fenoksietanol
Izvor:Steinberg, 2006 dostupno na http://www.ueno-fc.co.jp/MEDIA/PARABEN_HP%20DATA_2009_en.pdf
42
Kada govorimo o antimikrobnom djelovanju parabena treba naglasiti da imaju jaču aktivnost
protiv gljivica i plijesni, ali slabiju aktivnost protiv gram-negativnih bakterija.
Slika 11. Aktivnost metilparabena+propilparabena (2:1) protiv a) Esceherichia coli, b) Staphylococcus
aureus, c) Candida albicans ; Lijeva strana – bez parabena ; Desna strana – sa parabenima;
Slika 12. Aktivnost metilparabena+propilparabena (2:1) protiv : d) Pseudomonas aeruginosa ,
e) Aspergillus niger ; Lijeva strana – bez parabena ; Desna strana – sa parabenima;
Izvor : http://www.chemopharma.com/images/PARABENS%20ex%20UENO.pdf
Istraživanja
Mizuba i Sheikh (1986) su predstavili rezultate istraživanja antimikrobne efikasnosti kalijevih
soli četiri parabena. Cilj istraživanja je bio utvrditi antimikrobnu efikasnost topivih kalijevih soli
metilparabena, etilparabena, propilparabena i butilparabena, odnosno utvrditi da li su efikasniji
od njihovih odgovarajučih parabena (estera p-hidroksibenzojeve kiseline). Kao što znamo
kalijeve soli parabena su više topive u vodi od parabena tako da je to jako značajno za navedeno
istaživanje. Također, u toku ispitivanja utvrdili su utjecaj određenih sastojaka na stabilnost i
antimikrobnu efikasnost parabena.
43
Za autore sitraživanja važne su bile četiri činjenice u vezi parabena, aktivnost protiv gljivica i
gram-pozitivnih bakterija, ovisnost antimikrobne aktivnosti parabena o količini koja je topiva u
vodi, povećanje aktivnosti parabena sa povečanjem dužine alkilnog lanca, veča antimikrobna
aktivnost sa večom molekularnom težinom parabena.
U početnoj fazi istraživanja odredili su minimalne inhibitorne koncentracije (MICs), ali i
minimalne baktericidne koncentracije (MBCs) i minimalne fungicidne koncentracije (MFCs).
Autori navode da zbog zamučenja u mediju nakon dodatka parabena i kalijevih soli parabena
nisu bili u ogučnosti odrediti minimalne inhibitorne koncentracije.
Mizuba i Sheikh (1986) u istraživanju su koristili slijedeče mikroorganizme : Aspergillus niger,
Enterobacter cloacae, Escherichia coli, Klebsiella pneumoniae, Pseudomonas aeruginosa i
Staphylococcus aureus.
Bakterije korištene u inokulumu rasle su na 32º C kroz 24h na Triptikaza soj agaru u Roux
bocama, čelije su sakupljenje, oprane i suspendirane u sterilnoj 0,85% fiziološkoj otopini. A.
niger je rastao na Sabouraud dekstroza agaru na 28º C kroz 10 dana, a čelije su također
prikupljene, oprane i suspendirane u sterilnoj fiziološkoj otopini. Test medij se sastojao od 0,05
M NH4Cl, 0,05 M MgCl2x6H2O, 0,005 M Na2SO4, 0,05 M NaHPO4, 0,05 M NaHPO4, 0,05 M
KH2PO4 i 0,0056 M glukoze prilagođeno na pH 7.0. MBC/ MFC testove provodili su 28 dana sa
sedmičnim uzimanjem uzoraka.
Kalijeve soli parabena su visoko topive kada se uporede sa parabenima. Topivosti kalijevih soli
parabena i parabena u deioniziranoj vodi v/v na 20ºC je : KMP=33%, KEP=50%, KPP=50%,
KBP= 50%, MP=0,23%, EP=0,075%, PP=0,03% I BP=0,01% (Mizuba i Sheikh, 1986, prema
Merck index).
Nekoliko sastojaka korištenih u formulaciji (aluminum hidroksid, ethylenediaminetetraacetate,
propilen-glikol, simethicone, sorbitol, tween 80, magnezij hidroksid) su testirali kako bi se utvrdio
njihov utjecaj na aktivnost 1,6 mg/ml KMP, KEP, KPP I KBP i 1,0 mg/ml MP, EP, PP I BP.
Konzervanisu su bili aktivni na ovom nivou protiv osjetljivih mikroorganizama. Koncentracija
sastojaka stimulira nivoe u proizvodima.
Efekat sastojaka formulacije na parabene i soli kalija parabena su bili različiti, a autori
istraživanja su ih predstavili u tabeli.
44
Tabela 14. Rezultati utjecaja sastojaka formulacije na parabene i soli kalija parabena
KMP MP KEP EP KPP PP KBP BP Satojci za hranjivu podlogu (bez konzervansa)
Aluminum hidroksid (5,0 g/10ml medium, pH 7.9)A. niger + + - - - + - - +E. cloacae + + - - + - - - +
P. aeruginosa - + + - + + - - + S. aureus - - - - - - - - + Ethylenediaminetetraacetate (0,05 mg/10 ml medium, pH 6.9)
A. niger - - - - - - - - -E. cloacae - - - - - - - - -
P. aeruginosa - - - - - - - - + S. aureus - - - - - - - - - Propilen-glikol (1,0 g/10 ml medium, pH 7.2)
A. niger - - + - - - - - +E. cloacae - - - - - - - - +
P. aeruginosa - - - - - + + + + S. aureus - - - - - - - - + Simethicone (0,3 g/10 ml medium, pH 7 )
A. niger - - + - - + - + +E. cloacae + + + - - + - + +
P. aeruginosa + - + + + + + + + S. aureus + - - - + + + - + Sorbitol (1,0 g/10 ml medium, pH 6.9)
A. niger - - - - - - - - +E. cloacae - - + - - - - + +
P. aeruginosa - + - - + + + - + S. aureus - - - - - - - - + Tween 80 (2,5 g/10 ml medium, pH 7.0)
A. niger + + + + + + + + +E. cloacae + + + + + + + + +
P. aeruginosa + + + + + + + + + S. aureus - - + + - - - - +
Izvor : Mizuba i Sheikh (1986)
Svi mikroorganizmi su rasli u istom mediju korištenom u toku testa. EDTA ima direktan efekat
na neke mikroorganizme jer oslobađa lipide stanične stjenke odvajanjem magnezijevih iona. Bila
je mikrobicidna protiv A. niger, E. cloacae i S. aureus, ali ne protiv soja Pseudomonas koji je
korišten u testu. Za EDTA je u par istraživanja dokazano da uzrokuje lizu vrste P. auruginosa.
Sinergizam između EDTA i sastojaka sa antimikrobiološkim osobinama protiv bakterija
izvješten je od strane MacGregor i Elliker, odnosno Richard i McBride. Sinergistička aktivnost
45
EDTA sa parabenima ili sa kalijevim solima parabena rezultirala je smrču P. aerugonosa, a koja
nije bili usmrčena sa samo EDTA u mediju. Simethicone i Tween 80 su imali štetan učinak na
sve parabene i kalijeve soli parabena. Istraživači navode da ovaj podatak za Tween 80 nije
iznenađujuči jer je on jedan od surfaktanata koji se koristi da neutralizira antimikrobnu aktivnost
antispetika i konzervansa. Sorbitol nije imao učinka na aktivnost parabena ili kalijevih soli u
večini slučajeva. Imao je negativan utjecaj na BP i KEP protiv E. cloacae.
Ranija istraživanja od strane Rae (1938) su pokazala da propilen glikol ima konzervativnu
aktivnost u koncentraciji 10-20%, dok su Prickett i saradnici (1961)pokazali da poboljšava
aktivnost parabena. Autori istraživanja izvještavaju da u uslovima njihovog testa antimokrobna
aktivnost parabena i kalijevih soli parabena je poboljšana protiv E. cloacae i S. aureus, ali ne i
protiv P. aeruginosa. Aluminij hidroksid pojačava aktivnost BP i KBP, ali se miješa sa
aktivnošču KMP, KEP i MP protiv test organizama izuzev S. aureus.
Mizuba i Sheikh (1986) navode da rezultati ukuzuju na to da iz razloga što sastojci korišteni u
formulaciji mogu povečati, ostati neutralni ili ometati parabene ili kalijeve soli parabena, izbor
konzervansa treba ovisiti o mikrobiološkoj kontaminaciji kojoj će preparat biti najvjerovatnije
izložen.
Antimikrobnu aktivnost KBP, koji je više topiv od BP testirali su na pH 4-8. KBP je neznatno
više efikasan na pH 8 protiv A. niger i C. albicans. Ova teze je potvrđena i ranije od strane
Bandelini (1958) koji je pokazao da su parabeni više djelotvorni protiv gljivica na pH>7.0. KBP
je bio učinkovit protiv P. aeruginosa na ≤pH 6 i bio je efikasan protiv S. aureus kroz široko
područje pH. Rezultati su pokazali da formulacije u kojim se koristi KBP, pH vrijednost treba
biti ≤6 jer je aktivan protiv gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija i gljivica, ali je na
neutralnom ili alkalnom pH neefikasan protiv P. aeruginosa.
Mizuba i Sheikh (1986) su izvijestili da rezultati podupiru slijedeče zaključke :
a) Topive u vodi, kalijeve soli parabena pokazuju bolju antimikrobnu aktivnost protiv
mikroorganizama u odnosu na manje u vodi topive parabene;
b) Sastojci koji se koriste u formulacijama utiču na antimikrobnu aktivnost parabena i
njihovih kalijevih soli, djelujuči bitno mikrobicidno ili sinergistički (EDTA i magnezijum
hidroksid) ili smetaku antimikrobnoj aktivnosti (tween 80 i simethicone) protiv određenih
mikroorganizama.
c) Antimikrobna aktivnost KBH je veća na ≤ pH 6.0 nego na ≥ pH 7.0
46
Istraživanja koja povezuju primjenu parabena sa nastankom raka dojke
Upotreba kozmetike sa prabenima povezuje se sa nastankom raka dojke. Događaj koji je
pokrenuo val sumnji i pritisak na proizvođače koji koriste parabene, desio se objavom rada u
časopisu za primjenjenu toksikologiju (Journal of Applied Toxicology), 2004. godine. Darbre,
Aljarrah, Miller, Coldham, Sauer i Pope su ispitivali prisutnot parabena u uzorcima ljudskih
dojki oboljelih od raka.
U radu su koristili uzorke oboljelih dojki, prikupljene i pohranjene u tečnom azotu. U početnoj
fazi istraživačkog ekspermenta bilo je moguče otkriti parabene u tkivu ljudske dojke pomoču
metoda ekstrakcije, nakon toga u tankoslojnoj hromatografiji protivno standarda parabena.
Alikvote (10-400 ng) metilparabena, etilparabena, n-propilparabena i isobutilparabena su
pokrenuti na tankom sloju ploča i mogli su se otkriti pod ultraljubičastim svjetlom. Pod ovim
uslovima standardi parabema su se vodili u istom položaju. Ekstrakti tkiva ljudskih dojki sadrže
spojeve vidljive pod ultraljubičastim svjetlom na istoj relativnoj poziciji kao paraben standardi.
Autori navode da prema gruboj procjeni relativnih nivoa paraben standarda, procjenjuje se
tijekom šest zasebnih ekstrakcija, uzorci se nalaze u području 10-50ng parabena po gramu tkiva
dojke. Relativni intenzitet parabena ekstrahiranih iz 1g tkiva bio je 11703, što odgovara 47,1ng
paraben g-1 tkiva. Parabeni su u ispitivanju izvađeni iz uzorka svakog tumora dojke (20 uzoraka)
i analizirani su HPLCMS/MS protivno parben standarda. Mjerene su srednje koncentracije
svakog od šest parabena u ekstraktima dvadest tumora ljudske dojke (u rasponu od 0-12,8 ng g-1
tkiva). Ukupni srednji nivo parabena je utvrđen da je u nivou 20 ng g-1 tkiva. Autori navode da
ovaj podatak dodaje parabene na popis okolišnih estrogenih hemikalija koje se mogu nači da se
akumuliraju u ljudskoj dojci (Darbre, et al. 2004).
Autori navode da barem jedan od parabena prisutnih u kozmetičkim, prehrambenim i
farmaceutskim proizvodima može apsorbovati i zadržavati u tkivima ljudskog tijela. U četiri od
dvadest tumora, ukupna koncentracija parabena je bila dvostruko viša od prosječnog nivoa.
U istraživanju zanimljivo je da je paraben koji je otkriven u največoj količini metilparaben.
Autori predpostavljaju da njegova prisutnost u večoj količini može biti posljedica njegove rašine
upotrebe u proizvodima. Alternativno može odražavati veču sposobnost metilparabena da se
aporbira u tijelo i tkiva i da se odupire hidrolizi i esterazi ljudske kože i potkožnog masnog tkiva.
Također, navode da butilparaben nije pronađen ni u jednom do dvadest uzoraka tumora dojke i
da to može biti iz razloga manje primjene u proizvodima (Darbre, et al. 2004).
47
Slika 12. HPLCMS/MS hromatogram za metilparaben, etilparaben, isobutilparaben, n-
propilparaben i n-butilparaben, ekstrakt ljudskih tumora dojke
Izvor : Darbre, et al. (2004).
U ovoj studiji autori su koristili dvadeset uzoraka zbog dostupnosti materijala, a navode u
zaključku da su potrebna odgovarajuča normalna tkiva kako bi se utvrdilo da li postoje razlike
između normalnog i oboljelog tkiva.
Nakon objavljivaja istraživanja i dobivenih rezultata mnogi istraživaći i različite organizacije
dale su mišljenje o istom. Mnogi od njih navode da se ne mogu utvrditi veze između pronađenih
parabena u uzorcima oboljelih dojki i parabena iz kozmetike kao potencijalnog uzročnika raka.
Član CTPA, Dr. Chris Flower (2004) je rekao : „Opsežna istraživanja na raspolaganju našim
članovima i dalje ukazuju na to da ne postoji dokazana veza između porasta stope raka dojke i
korištenja kozmetike. Istraživanje Dr. Dabre temelji se na izuzetno malim uzorcima od dvadest
tumora i ne uključuje bilo kakve referentne uzorke od normalnog tkiva“.
Iako je ovo zanimljiva studija, veličina uzoraka je mala. Nema uzročno-posljedične veze između
kozmetčkih proizvoda koji se koriste u području pazušne jame i raka dojke (Sullivan, 2004).
48
Harvey i Everett (2004) navode da u istraživanu od strane Dr. Dabre nisu dati odgovori na
najvažnija pitanja, kako su parabeni dospjeli u dojke, da li su toliko izdržljivi i da li mogu
izazvati tolika oštečenja ? Iz tog razloga misle da su potrebna nova i šira istraživanja.
U prilog navedenim mišljenjima je i izjava od strane Lobermeier, Tschoetschel, Westie i
Heymann (1996): „Mi zaključujemo da je paraben esteraza III od keratinocita (enzima kože koji
razgrađuje parabene) dovoljna da u potpunosti hidrolizira tragove parabena koji mogu uči u kožu
putem topikalne primjene“.
Sikora (2004) tvrdi : „Mi smo svi izloženi razlićitim vrstama hemikalija, ali to ne znači da svi
oni izazivaju rak. Pitanje je hoće li hemikalije imati utjecaja na hormone, ali i nivo koji ćete
pronaći u zdravom tkivu dojke. Uzročna veza postoji,a li nipošto nije dokazana “.
In vitro studija od strane Routledgea (1998) je pokazala komparativne aktivnosti parabena sa
estradiolom u rasponu od 10.000 (butilparaben) do 1.000.000 (metilparaben), a in vivo studija
nije pokazala estrogensku aktivnost za metilparaben, a aktivnost za butilparaben je 100.000 puta
slabija od estradiola. Dio studije se odnosi na bioakumulaciju parabena. Čak i da se prihvati da
su parabeni pronađeni u tkivu dojke nije moguće potvrditi bilo koji oblik akumulacije iz jedne
tačke, a rezultati bi mogli biti nivoi prisutni tokom metaboličkih procesa u pozadini.
Godfrey (n.d.) navodi da ignoriše rezultate za benzilparaben, jer se takva smjesa rijetko koristi u
očuvanju proizvoda za njegu, ukoliko i uopšte. Prema ovom autoru jedan od najviše upitnih
aspekata rada Dr. Dabre je upotreba „ispravljeni prosjek nivoa parabena“ na osnovu toga da 4 od
20 tumora sadrže više od dva puta prosječnog ukupnog nivoa parabena, a onda ona dozvoljava
samo 50% oporavka parabena kroz analitički postupak. Pravi „ispravljen prosječni nivo“
parabena treba da bude 41,2 ng/g.
Komentari o razlozima za otkrivanje višeg nivoa metilparabena su veoma zanimljivi. Početni
zaključak je vjerovatno dijelom upravu, tj. da se metilparaben široko koristi u potrošačkim
proizvodima, ali to prati zapanjujuča tvrdnja da metilparaben ima veću sposobnost „da se
apsorbira u tkivo i da se odupre hidrolizi esteraza ljudske kože i potkožnog masnog tkiva“.
Osnove hemije govore da je duži lanac estera više otporan na hidrolizu, prema tome
metilparaben je mnogo češće hidrolizovan, a manje vjerovatno će se apsorbovati putem masnog
tkiva, (Godfrey, n.d.). Također, u svom radu gdje iznosi mišljenje o aktuelnoj temi Godfrey
navodi da je Dr. Darbre upoznata sa činjenicom da velika većina proizvoda koji se koriste u
području pazušne jame na sadrži parabene, ali da ona ignoriše tu činjenicu.
49
U finalnom dijelu Godfrey ne zaboravlja navesti činjenicu da on nije toksikolog, ali da je
zapažanje napravljeno na osnovu diskusije sa stručnim toksikologom i dosadašnjim iskustvom.
Smatra da Dr. Darbre treba testirati i normalno tkivo dojke kako bi osigurla kontrolu za svoju
studiju.
U novom istraživanju učestvovalo je 40 žena koje su se liječile zbog primarnog karcinoma dojke.
Ovo istraživanje je otkrilo prisutnost paraben estera kod 99% uzoraka tkiva žena sa rakom dojke.
Prisutno je bilo pet različitih estera u 60% slučajeva (Mercola, 2012).
Koncentracije pet estera p-hidroksibenzojeve kiseline izmerene su pomoću HPLC-MS/MS na
četiri serijske lokacije u području ljudskih grudi, od pazušne jame do prsne kosti koristeći tkivo
ljudske dojke prikopljenih u Engleskoj od 2005 do 2008. Jedan ili više paraben estera su
brojčano izskazani 158/160 (99%) u uzorcima tkiva, a 96/160 (60%) svih pet estera. Varijacije
su značajne s obzirom na pojedine paraben estere, locirane unutar jedne dojke i sličnim
lokacijama kod različitih grudi. Ukupne vrijednosti madijana u nanogramima po gramu tkiva su
za 160 uzoraka iznosile najviše za n-propilparaben [16.8 (raspon 0-2052.7)] i metilparaben [16.6
(range 0-5102.9)], a niže su iznosile za n-butilparaben [5.8 (raspon 0-95.4)], etillparaben [3.4
(raspon 0-499.7)] and isobutilparaben [2.1 (raspon 0-802.9)]. Ukupna vrijednost medijana za
ukupne parabene je iznosila ng g-1 tkiva (raspon 0-5134,5). Izvor parabena se ne može utvrditi,
ali paraben je izmjeren kod 7/40 pacijenata koji su izvijestili da nikada u životu nisu koristili
kozmetiku ispod pazuha. Nisu pronađene korelacije između paraben koncentracija i dobi
pacijenata (37-91 godina), duljine dojenja (0-23 mjeseca), lokacije tumora ili sadržaja estrogen
receptora (Barr, Metaxas, Harbach, Savoy i Darbre, 2012).
U međunarodnom znanstvenom časopisu za toksikologiju, 2008. godine objavljeno je
istraživanje od srane Mirck i saradnika u vezi sa povezanošču raka dojke i korištenja
antiperspiranata. Mirick i saradnici (2002) izvještavaju o studiji ljudi sa rakom dojke. Svrha
studije je bila provjera internet glasina da antiperspiranti izazivaju rak dojke. Žene (20 do 74
godine) sa rakom dojke koji je dijagnosticiran između 1992. i 1995. upoređene su sa kontrolnim
subjektima koji su odabrani nasumično. Osobni interviju su koristili za prikupljanje podataka o
izloženosti i zanimacijama. Tokom razvijanja upitnika, naučnici su postali svjesni internet
glasina da antiperspiranti mogu sadržavati štetne tvari koje bi mogle biti apsorbovane putem
ranica i abrazija uzrokovanih brijanjem pazušne jame. Autori su dodali dva stupnja pitanja za
rješavanje ove hipoteze. Pojedinke su prvo pitane da li su redovno brijale pazuhe, a ako je
odgovor bio da onda su upitane da li su aplicirale bilo kakve proizvode za regulaciju znojenja
pahuha, koji su to proizvodi bili i da li su ih aplicirali unutar 1h od brijanja. Nekoliko mjerenja
50
korištenja antiperspiranata su korištena, uključujući uvijek/nikad redovno korištenje, isključivo
korištenje antiperspiranata (u odnosu na dezodorans ili talk) i aplikacije u roku 1h od brijanja.
Ranije su svi (pacijenti i kontrolne skupine) barem jednom u životu koristili neku metodu
depilacije, najčešće britvu za brijanje. Nakon svih mjerenja u istraživanju autori su zaključili da
ni u jednom od tri mjerenja nije bilo povezanosti između korištenja antiperspiranata i rizika od
raka dojke.
Izvještaj CIR (ispitivanja sigurnosti primjene parabena)
U toku 2008. godine od strane Stručne kosmisije za provjeru kozmetičkih sastojaka (CIR)
objavljeno je konačno izvješće o procjeni sigurnosti metilparabena, etilparabena, propilparabena,
isopropilparabena, butilparabena, isobutilparabena i benzilparabena koji se koriste u
kozmetičkim proizvodima. U izvještaju se predstavljeni rezultati istraživanja koji su dobiveni od
strane različitih istraživača.
Apsorpcija, metabolizam i izlučivanje
Odbor za GRAS supstance izvjestio je da se u štakora, zečeva, pasa, mačaka i ljudi, parabeni
apsorbiraju iz gastrointestinalnog trakta i metaboliziraju. Ni metil ni etil parabeni se ne
akumuliraju u tjelu (Soni et al. 2005).
Slika 13. Eliminacija parabena
Izvor : http://www.cosmeticsinfo.org/preservatives-infographic
51
Whitworth i Jun (1973) ispitivali su uticaj surfaktanata (tenzida) na apsorpciju parabena koristeći
žabe. Svaku od pet žaba uronili su u 500ml otopine Metilparabena, Etilparabena, Propilparabena
i Butilparabena tokom 2h , a koncentraciju nisu naveli. Prisutnost parabena u koži žabe nisu
utvrdili već samo ostatak koncentracije parabena u tekućini.
Ishiwatari i saradnici (2005) vršili studiju korišteči volontere kod kojih su mjerili nivoe
metilparabena u stratum corneumu. Kozmetičke emulzije koje su sadržavale 0,15%, 0,25% i
0,5% metilparabena aplicirali su jednom na podlaktice jednog muškog i ženskog subjekta. 1, 2, 5
i 12 sati nakon aplikacije malo područje je očišćeno od emulzije i metilparaben je ekstrahiran
primjenom staklenog cilindra sa 0,5 ml etanola kroz 5min. Koncentracije metilparabena su
odredili u etanolnoj otopini koristeči HPLC i gasnu hromatografiju-masenu spektmetriju za
druge postupke.
Zdravi odrasli Japanci (1 muški, 11 ženskih) aplicirali sam losion (6 subjekata) ili losion i
emulziju (6 subjekata) koji su sadržavali metilparaben (koncentracija nije poznata) dva puta
dnevno kroz jedan mjesec. Koncentracije metilparabena u stratum corneumu su određivali
koristeči GC/MS prije prve aplikacije, na 1, 2, 3 i 4 sedmice i 2 dana nakon prestanka apliciranja.
Kod pojedinačne aplikacije metilparaben je dostigao vrh 1 do 2h nakon aplikacije (vrh je bio
blago veči za svaku veču korištenu koncentraciju) i vratio se na osnovicu nakon 12h. Prema
izvještaju autora ponovljene aplikacije su vremenom rezultirale povečanjem koncentracije u
stratum corneumu za obe aplikacije losiona i losiona plus emulzija. Nakon dva dana
metilparaben se vratio na nivoe kao i prije postupka.
U nizu studija Tsukamoto i Terada (1960, 1962) ispitivali su metaboličku sudbinu metilparabena
u zečeva. Pojedinačne doze (0,4 ili 0,8 g/kg) metilparabena aplicirane su zečevima sondom.
Prema izvještajima autora 39% primjenjenih doza metilparabena izlučuje se kao slobodna p-
hidroksibenzojeva kiselina, dok se ostatak javlja kao glicin(15%), glukuronska kiselina (ester-
7% i 15% eter) i sulfatna kiselina (10%) konjugata p-hidroksibenzojeva kiseline. Izlučivanje
metabolita je bilo brzo sa 86% izlučenog kroz 24h.
Komatsu i Suzuki (1979) ispitivali perkutanu apsorpciju butilparabena kroz kožu zamorca in
vitro. Autori su izvijestili da u prisutnosti solubilizatora kao što su polisorbat 80, propilen glikol,
apsorpcija butilparabena je smanjena ali je antimikrobna aktivnost povečana. U izvještaju stoji
da količina butilparabena koja prolazi kroz kožu ovisi o koeficijentu raspodjele i prisutnosti
sredstva za pospješivanje otapanja.
Antimikrobni učinci
52
Loos (1935) je predstavio rezultat da je Benzilparaben na 0,01% bio efikasan u prevenciji rasta
gljivice Epidermophyton interdigitale i Microsporum audouni.
Neidig i Berrell (1944) su izvijestili da prilikom pH vrijednosti izvan 8 može doći do hidrolize
estera što smanjuje konzervirajući efekat parabena.
Cavill i Vincent (1948) su potvrdili da je ester lanac potreban za antimikrobnu aktivnost.
Murell i Vincent (1950) su objavili da aktivnost parabena raste sa povećanjem alkilnog lanca.
Atkins (1950) je izjavio da iako antimikrobna aktivnost raste sa povećanjem dužine alkilnog
lanca, sa druge strane topivost u vodi se snižava. Mikrobiloška replikacija se dešava u vodenoj
fazi ulje/voda formulacija tako da količina parabena u vodenoj fazi generalno određuje
efikasnost konzervansa.
Gottfried (1962) je izjavio da lokacija fenolne hidrksilne grupe na benzenovom prstenu može
smanjiti ili povećati antimikrobnu aktivnost parabena.
Bronswijk i Koekkoek (1971) su testirali aktivnost Metilparabena protiv Dermatophagoides
pteronyssinus. Metilparaben na 0%,1%,5% ili 7% su dodali u kulturu. Inkubiranje je trajalo 28
dana. Rezultat koji su dobili je bio smanjenje rasta već na 1% Metilparabena. Na
koncentracijama 5% i 7% rast je potpuno inhibiran.
Freese i saradnici (1973) tvrde da parabeni inhibiraju čelijsku oksidaciju tako što inhibiraju
sastojke koji doniraju elektrone za eletkron-transportni mehanizam čelije.
Allwood (1973) je izvijestio da neionski surfaktanti na nižim koncentacijama mogu imati
sinergistički efekat sa parabenima, a da veće koncentracije surfaktanata inhibiraju aktivnost
konzervansa.
Close i Neilson (1976) su identifikovali Pseudomonas koji je otporan na Propilparaben. Takođe
ustanovili su da imaju sposobnost esterazama hidrolizirati Propilparaben i koristiti metabolite
kao izvor ugljika.
O'Neilli i Mead (1982) su ispitivali djelotvornost parabena protiv Aspergillus niger,
Enterobacter hafnia, Enterobacter cloacae, Escherichia coli, Penicillium species, Pseudomonas
aeruginosa, P. cepacia, Pseudomonas putida, Serratia liquifaciens, S. marcescens i Serratia
rubidaea. Prema njihovim rezultatima Metilparaben u uljnim emulzijama na 0,8% je bio efikasan
protiv veoma rezistentnog S. marcescens. Podjednako efikasna je bila i mješavina 0,4%
Metilparabena i 0,4% Etilparabena. Metilparaben na koncentraciji od 0,4% nije bio efikasan.
53
Prema rezultatima autora ispitivanja efikasnost u ovom slučaju nije pokazala ni mješavina 0,4%
Metilparabena i 0,4% Propilparabena. Autori ispitivanja su zaključili da je Metilparaben najviše
efikasan konzervans od parabena i da se smije koristiti zajedno sa Etilparabenom samo kada
postoje određeni limiti u koncentraciji Metilparabena.
Vezanje proteina
Tzortzatou i Hayhoe (1974) izvijestili su da Metilparaben i Propilparaben povećavaju aktivnost
dihidrofolat reduktaze.
Patel (1968) je izvijestio da Metilparaben, Etilparaben, Propilparaben i Butilparaben vežu
albumin goveđeg seruma (BSA). Takođe su ukazali na to da se vezanje povećava sa povećanjem
dužine ester lanca.
Otagiri i Perrin (1977) izvijestili da vezanje serumskih albumina raste značajno od
propilparabena do butilparabena.
Rasmussen i saradnici (1976) su primjetili da Metilparaben istiskuje bilirubin sa albumina.
Citotoksičnost
Ansel i Cadwallader (1964) su ispitali efekat Metilparabena, Etilparabena, Propilaparabena i
Butilparabena na eritrocite ljudi i zečeva in vitro. Prema rezultatima autora Butilparaben na
koncentraciji 0.02% izaziva hemolizu u 12% eritrocita zečeva i 6% eritrocita ljudi. Koncentracije
od 0,25% Metiparabena, 0,17% Etilparabena i 0,05% Propilparabena nisu urokovale hemolizu.
Efekat na tkiva
Pomerat i Leake (1954) su ispitivali Metilparaben na toksičnost u tkivnim kulturama
embrionalne pileće slezene i kože odraslih ljudi. Rezultat koji su dobili za tkivo slezene je bio da
koncentracija od 520 do 1040 µg/ml inhibira rast, a koncentracija od 30 do 60 µg/ml izaziva
ozljede. U kulturama kože koncentracije koje su bile potrebne za najmanju inhibiciju rasta i
ozljede bile su 175-350 µg/ml i 140-175 µg/ml.
White (1967) je ispitivao efekte Metilparabena i Propilparabena na kultivirane embrionalne
pileće bedrene kosti in vitro. Prema rezultatima koje je dobio na koncentraciji od 0,25 i 2,5
µg/ml Metilparabena došlo je do povećanja težine kostiju. Značajan rast je uočio i na
koncentraciji od 0,025 do 2,5 µg/ml Propilparabena. Kada je koristio mješavinu uočio je
povećanje na malim koncentracijama i to na 0,025 g/ml svakog. Autor ispitivanja napominje da
efekat parabena može biti s obzirom na njihovu sposobnost stabiliziranja lizosoma.
54
Nathan i Sears (1961) izvijestili su efekat 0,1% i 0,2% metilparabena na vagus, simpatičke
nerve, korjen spinalnog živca, in vivo u mačaka. Autori izvještavaju da kad je apliciran direktno
metilparaben je blokirao provođenje živčanog impulsa mijeliniziranih i nemijeliniziranih nerava.
Autori navode da injekcija metilarabena može uzrokovati degeneraciju u broju okolnih nerava.
Kitamura (1979) istraživao anestetičke efekte perfuziranih parabena na izolirane periferne nerve
i izoliranu kičmenu moždinu žabe. Metilparaben, etilparaben i propilparaben blokirali su
provođenje nerava. Autor je zaključio da kao konzervansi u anestetičkim otopinama,
metilparaben i propilparaben mogu pojačati djelovanje anestetika.
Jones i saradnici (1975) istraživali efekat metilparabena na izoliranu traheju zamorca, izolirani
jednjak zečeva i predkomore sisavaca. Metilparaben prema autorima inducira slabu, o dozi
ovisnu relaksaciju glatkih mišiča. Autori zaključuju da metilparaben posjeduje nespecifične
spazmolitičke akcije, koje su moguča posljedica njegovih anestetičkih efekata.
Animalna toksičnost
Litton Bionetics (1974) su izveli niz toksičnih akutnih oralnih studija koristeći štakore. Autori
ispitivanja su koristili Metilparaben u 0,85% fiziloškoj otopini. Primijenili su ga oralno na grupu
od 5 do 10 štakora u dozama od 100 do 5000 mg/kg. Navedene životinje su posmatrali 10 dana i
onda ubili. Izvijestili su da su svih 10 životinja uginule u roku od 24h kada su primile 5000
mg/kg. Takođe izvijestili su da nije bilo uginulih životinja na 100 i 500 mg/kg. Akutnu oralnu
LD50 odredili su na vrijednost 2100 mg/kg.
Ovi autori su ponovili ispitivanje koristeći Metilparaben kao 21,8% fiziološku suspenziju oralno
svakom od 10 štakora u dozi od 5000 mg/kg. Životinje su posmatrali 7 dana i onda ubili. Autori
ispitivanja nisu uočili toksičnost, abnormalno ponašanje,a ni veće lezije.
CTFA (1976) vršili su studiju u kojoj je Metilparaben administriran gastrointestinalnom
intubacijom u 5 ženskih štakora u dozi od 15,000 mg/kg. Kako su izvijestili životinje su bile
normalne kroz studiju i nije bilo krupnih lezija kada su vršili autopsiju 7 dan. Proizvode koji su
sadržavali 0,2% ili 0,8% Metilparabena aplicirali su gastrointestinalnom intubacojom u štakore u
dozama 15,000 mg/kg što prema njihovom izvještaju nije uzrokovalo smrt.
Moriyama i saradnici (1975) su aplicirali Etilparaben gastričnom intubacijom grupi od 4 ženska
štakora u dozama 2, 20 i 200 mg/kg. Navedene štakore su posmatrali sedmicu i ubili. Prema
njihovim rezultatima nije bilo uginulih životinja kao posljedice ispitivanja,a tjelesna težina je
povećana normalno. Takođe utvrdili su da nije bilo makroskopskih abnormalnosti.
55
CTFA (1980a) je izvijestila da je Etlparaben testiran na akutnu oralnu toksičnost kao 20%
otopina u propilen glikolu. Doze do 4,64 ili 2,15 g/kg su aplicirali gastričnom intubacijom grupi
od 5 ženskih miševa. Prema njihovim rezultatima tri životinje su uginule prilikom aplikacije
veće doze,a ni jedna manjom dozom.Prema izviještaju CTFA koncentracija 0,2% Etilparabena
nije uzrokovala uginuće kada su se aplicirali grupi od 5 štakora u dozi 15 g/kg.
Proizvodi koji su sadržavali 0,2% ili 0,3% Propilparabena nisu uzrokovali uginuće kada su
aplicirani štakorima u dozama 15 g/kg (CTFA 1977a; Leberco Laboratories 1978b).
Proizvodi koji sadrže 0,2% ili 0,3% Butilparabena nisu uzrokovali uginuće kada su aplicirani
oralno štakorima u dozama od 5 i 25 g/kg (CTFA 1976b, 1980b).
Loos (1935) je izjavio da nije bilo uginuća ni toksičnih efekata kada je 10 g/kg Benzilaparabena
aplicirao oralnom intubacijom grupi miševa.
CTFA (1985) predstavili studiju u kojoj su 5 g/kg Benzilparabena dali grupi štakora što prema
njihovim rezultatima nije izazvalo uginuća.
Sado (1973) je ispitivao akutnu oralnu toksičnost Etilparabena, Propilparabena, Butilparabena i
kombinacije parabena na miševima. Prema njegovim rezultatima akutna oralna LD50 za
Etilparaben, Propilparaben i Butilparaben je bila 6008, 6332 i 13,200 mg/kg. Prema njegovim
rezultatima spojevi ne izražavaju sinergističku toksičnost.
Proizvodi koji sadrže oba 0,25% Propilparabena i 0,1% Butilparabena ne uzrokuju uginuće
ukoliko se primjene oralno u koncentraciji 5 ml/kg u 10 štakora (CTFA 1980c).
Akutna dermalna toksičnost
Proizvodi za kosu koji su sadržavali 0,2% Metilparabena testirani su na akutnu dermalnu
toksičnost u 3 muška i 3 ženska albino kunića. Doze od 2,0 ml/kg su aplicirali na neoštećenu i
kožu sa oštećenjima. Nisu primijetili toksične efekte nakn 14 dana od ispitivanja (CTFA 1981d) .
Akutna dermalna toksičnost očnih make up formulacija koje sadrže 0,2% Butilparabena ili 0,2%
Metilparabena i 0,1% Propilparabena ispitivani su koristeći štakore. Prema njihovim rezultatima
vrijednost LD50 je bila veća od 2 g/kg (CTFA 1979c, 1980b).
56
Akutna subkutana toksičnost
Bijlsma (1928) je aplicirao Metilparaben subkutano mišu u dozi 333 mg/kg. Prema njegovim
rezultatima doze veća od 165 mg/kg uzrokovale su iscrpljenost, ataksiju i poremećaje disanja.
Zbog limita topivosti veće doze nisu testirane.
Mason i saradnici (1971) administrirali subkutano metilparaben na pet grupa od 20 Fischer
štakora u dozama do 500 mg/kg (10 muških/10 ženskih po grupi). Prema izvještaju autra nije
bilo uginulih životinja, a akutna LD50 je >500 mg/kg.
Adler-Hradecky i Kelentey(1960) su aplicirali natrijeve soli Metilparabena, Etilparabena,
Propilparabena i Butilparabena subkutano grupi od 5 miševa. Objavili su akutnu LD50 koja iznosi
1,20, 1,65, 1,65 i 2,5 g/kg.
Akutna intravenozna toksičnost
Simonelli i Marri (1939) primjenili metilparaben intravenozno u tri zeca u dozama 0,289, 0,69,
0,92 g/kg. Najmanja doza uzrokuje prolazni, mali pad u arterijskom krvnom pritisku. Životinje
koje su primile 0,69 g/kg imale su prolaznu hipotenziju i smanjeno disanje. Autori izvještavaju
da su životinje koje su primile dozu od 0,92 g/kg uginule.
Kohn (1933) izvjestio da intravenozna injekcija benzilparabena (doza nije poznata) data psima i
mačkama nije izazvala varijacije u koncentraciji šečera u krvi životinja.
Ghirardi (1940) izvjestio da intravenozna injekcija data psima sa 0,7 g/kg benzilparabena nije
uzrokovala znakove bolesti.
Matthews i saradnici (1956) injicirali metilparaben ili propilparaben intravenozno psima u
rastučim dozama (1-1400 mg/kg), a zatim su pratili i mjerili efekte na kardiovaskularni i
autonomni nervni sistem. Prema izvještaju autora parabeni nisu imali efekta na nervni sistem.
Smrt je povezana sa hipotenzivnim djelovanjem uključujući oštar, ali kratak pad krvnog pritiska
i odgovarajučeg porasta u vratnom venoznom pritisku.
Subhronična oralna toksičnost
Bijlsma (1928) je aplicirao 18 mg/kg/dnevno Metilparabena psu 28 dana i 53 mg/kg/dnevno
drugom psu četiri dana. Životinje su ubijene na kraju ispitivanja. Prema autoru ispitivanja
toksičnost nije zabilježena, a nisu ni lezije nakon autopsije.
57
Moriyama i saradnici (1975) su aplicirali oralno putem hrane Etilparaben grupi od 10 štakora (5
muških/5 ženskih po grupama). Koncentracije Etilparabena su bile 2,0%, 1,0% i 0,2% tokom 25
sedmica. Prema njihovim rezultatima kroz test nije bilo promjena u izgledu, ponašanju, ishrani,
smrtnosti. Tek od 22 do 25 sedmice primijetili su variranje težine od 0,2% i 0,1%. Vrijednosti
eritrocita, hemoglobina, hematokrita i bijelih krvnih zrnaca su prema rezultatima bile uredne
tokom studije. Tokom studije nisu zabilježili mikroskopske i makroskopske abnormalnosti.
Navedeni autori su takođe aplicirali gastrointestinalnom intubacijom Etilparaben u tri grupe od 4
ženska štakora. Koristili su doze od 2, 20 i 200 mg/kg 6 dana. Životinje su nakon studije ubijene.
Prema rezultatima autora težina je bila povećana. Nisu zabilježili uginule životinje i
abnormalnosti.
Ishizeki i saradnici (1978) su predstavili studiju u kojoj su hranili zamorca sa 1g Benzilparabena
tokom 19 dana. Prema rezultatima nisu zabilježili znakove toksičnosti.
CTFA (1980d) predstavlja studiju u kojoj su preparate koji sadrže 0,2% Metilparabena i 0,2%
Propilparabena aplicirali oralno grupi od 10 muških i 10 ženskih štakora. Koristili su doze od 0,
40 ili 200 mg/kg/dnevno kroz jedan mjesec. Testni materijal su pripremili kao 2% i 10%
disperziju u kukuruznom ulju. Prema rezultatima autora svi su preživjeli ispitivanje osim jednog.
U živih štakora nije bilo znakova toksičnosti. Ispitivanjem su utvrdili da je uginuli štakor imao
pneumoniu koja je vjerovatno uzrokovana ulaskom testnog materijala u traheju.
Subhronična dermalna toksičnost
CTFA (1980g) predstavlja studiju dermalne toksične studije prilikom koje su koristili preparat
koji je sadržavao 0,2% Metilparabena. Ispitivanje je trajalo tri mjeseca. Za ispitivanje su koristili
grupu od pet muških i pet ženskih zečeva, koristili su doze od 6.6 mg/cm2 i 11 mg/cm2 na preko
8.4% površine tijela. Prema rezultatima ispitivanja proizvod je uzrokovao crvenilo i manje
edeme. Dvije životinje uginule tokom studije. Tokom ispitivanja došlo je do povećanja težine,
veće potrošnje hrane, promjene hemije krvi, a organi su bili negativni na toksikološke promjene.
CTFA (1980g) izvjestila o rezultatima studije koja je trajala tri mjeseca, ispitivanje dermalne
toksičnosti formulacije koja sadrži 0,2% metilparabena. Formulaciju su aplicirali grupi od pet
muških i pet ženskih zečeva u dozama od 6,6 mg/cm2 i 11 mg/cm2 na preko 8,4% područja tijela.
Prema izvještaju proizvod uzrokuje crvenilo, blagi edem. Sve životinje koje su tretirane su
preživjele. Tjelesna težina se povečala, potreba za hranom također. Hemija krvi, urinarne
vrijednosti i težina organa su bili negativni na promjene uzrokovane toksičnim djelovanjem.
58
CTFA (1981f) izvjestila o rezultatima studije koja je trajala trinaest sedmica, radilo se o
dermalnoj toksičnoj studiji na štakorima. Korštei su krema sa 0,7% metilparabena ili losion sa
0,3% propilparabena. Grupama od 10 štakora aplicirali su tpikalne doze kreme 4,12 g/kg.
Kontrolnu grupu činile su 10 netretiranih životinja. Sve apliakcije su radili na obrijanoj prednjoj
koži leđa, što je činilo 10% do 15% ukupnog područja tijela. Prema izvještaju sve životinje su
preživjele istraživanje. Zabilježena je depresija tjelesne težine u muških subjekata u obe testne
grupe. Blage promjene u hematološkoj hemiji, hemijskim parametrima krvi i težini organa
smatrane su beznačajnim. Na kraju su autori istraživanja zaključili da nije bilo kumulativne
sistemske toksičnosti od ovih proizvoda.
CTFA (1981f) predstavila rezultate istraživanja dermalne toksičnosti sa proizvodima koji sadrže
0,2% metilparabena i 0,2% propilparabena, studija je trajala tri mjeseca. U istraživanju su
koristili zećeve koje su podjelili u tri grupe za tretmane i dvije grupe bez tretmana. Svaka grupa
je sadržavala šest ili osam životinja, sa jednakim brojem muških i ženskih. Formulaciju su
aplicirali u dozama od 2 i 6 mg/cm2 preko 10% površine tijela. Prema izvještaju javio se eritem,
blagi edem i blaga deskvamacija. Veče doze su bile više iritantnije. Izlaganje UV nije imalo
značajan utjecaj na jačinu iritacije. Dvije životinje su uginule u toku tretmana. Težina tijela se
povečala kao i potreba za hranom. Autori navode da hemija krvi i mjerne vrijednosti urina ne
ukazuju na toksičnost.
Hronična orlna toksičnost
Mathews i saradnici (1956) predstavili studiju u u kojoj je korišten metilparaben ili
propilparaben, a oni su inkorporirani u ishranu u koncentracijama 2 i 8%, dati su grupama od 24
štakora u periodu od 96 sedmica. Etilparaben i butilparaben su dati istom broju štakora u
koncentracijama 2 i 8% u periodu od 12 sedmica. Negativne kontrole su bile uključene u studiju.
Štakori, posebno muški imali su povečanje tjelesne težine odmah na početku studije. Na 8%
koncentracije etilparaben smanjio stopu rasta štakora, smanjio motornu aktivnost i u nekim
slučajevima uzrokovao smrt u roku prve sedmice. Svi muški subjekti koji su hranjeni sa 8%
butilparabena uginuli su prije dvanaeste sedmice. Ženke hranjene na ovaj način su pokazivale
znakove toksičnosti. Prema izvještaju autora na 2% parabeni nisu izazivali toksičnost. Ovi autori
su također hranili pse : 6 pasa, 1g/kg po danu metilparabena ili propilparabena kroz 378 do 422
dana i 3 psa, 0,5g/kg po danu metilparabena ili propilparabena kroz 318 do 394 dana. Dva psa
koja nisu tretirali koristili su kao kontrolnu grupu. Svi psi su na kraju ubijeni kako bi se izvršila
autopsija. Autori su naveli da nisu uočeni znakovi toksičnosti parabena. Navode također da su
svi psi bili u dobrom stanju u toku ispitivanja. Sva tkiva su bila normalna.
59
Hronična subkutana toksičnost
Mason i saradnici (1971) su aplicirali metilparaben subkutanim injekcijama u dozama od 3,5,
2,0, 1,1 i 0,6 mg/kg grupi od 80, 60, 40 i 20 Fisher štakora, dva puta sedmično kroz 52 sedmice.
Nakon 52 sedmice neke životinje su ubijene, ostale su posmatrane još 6 mjeseci i onda ubijene
kako bi izvršili autopsiju. Toksičnost su određivali kroz vrijeme preživljavanja, promjene u
težini i promjene u organima. Kada su uporedili sa kontrolnim grupama, štakori koji su bili
tretirani parabenima nisu imali vidljivih razlika u smrtnosti, promjenama težine i lezijama.
Iritacija kože
CTFA (1976c) predstavila rezultate ispitivanja u kojem su koristili nerazrijeđeni Metilparaben.
Ispitivanje su proveli Draize tehnikom kožne iritacije i koristili su devet zečeva. Aplicirali su 0,1
ml uzorka na obrijanu kožu zečeva. Dobili su vrijednost rezultante primarnog iritantnog indexa
0,67 (max. vrijednost 4.0), vrijednost prema autorima iskazuje blagu iritaciju. CTFA (1980h)
predstavila rezultate Draize tehnike kožne iritacije u toku koje su koristili Etilparaben 100% i
10% u vodi na grupi od devet zečeva. Prema rezultatima ispitivanja razrijeđeni i nerazrijeđeni
sastojci nisu pokazali iritaciju.
Sokol (1952) izjavio da je paste koje sadrže hidrofilne masti i bilo 10% metilparabena ili
propilparabena aplicirao na obrijanu kožu leđa albino zečeva kroz 48h i da nije bilo znakova
iritacije. Također u izvještaju navodi da ni metilparaben ni propilparaben, pa ni njihovi produkti
raspada nisu uočeni kada su oni ubijeni i njihovi bubrezi odstranjeni radi analize.
CTFA (1981o) predstavili studiju u kojoj su koristili frizerske proizvode koji sadrže 0,2%
metilparabena. Studija u kojoj se istraživala iritacija kože trajala je 21 dan. Nerazblaženu
količinu od 0,5 ml proizvoda aplicirali su topikalno na netaknutu površinu šest albino zečeva,
jednom dnevno kroz 21 dan. 24h nakon svake aplikacije i prije svake aplikacije kožne čelije su
promatrane, bilježili su eritem i edem prema Driaze skali. Prema izvještaju testni materijal je u
početku pokazivao blaži iritaciju, koja se povečala od balge do umjerene na kraju prve sedmice i
ostala umjerena kroz ostatak studije. Autori su uzeli u obzir da je ovaj stupanj iritacije tipičan za
ove vrste proizvoda.
Proizvodi koji su sadržavali 0,2% Etilparabena uzrokovali su minimalne do blage iritacije u
ispitivanjima na zečevima, sa PIIs 0,17 do 0,56 (CTFA 1981h i i).
60
CTFA (1977b) predstavila rezultate studije u kojoj su koristili proizvode sa 0,3%
Propilaparbena. Aplicirali su ih na obrijanu kožu devet albino kunića i posmatrali četiri dana.
Prema rezultatima autora proizvod uzrokuje minimalnu iritaciju sa PII 0,5 (max. 4,0).
CTFA (1976d) izviještava o studiji provedenoj na kunićima. Koristili su proizvod sa 0,3%
Butilparabena i aplicirali ga na leđa šest kunića i posmatrali tri dana. Prema rezultatima gotovo
svi uzorci pokazali minimalnu iritaciju.
CTFA (1980c) izvijestila o testu u kojem je proizvod koji sadrži 0,2% Propilparabena uzrokovao
minimalnu iritaciju na koži zečeva, PII 0,5. Za proizvod koji sadrži 0,2% Butilparabena
izvijestili su da nije iritantan,ali PII od 2,75 ukazuje na umjerenu iritaciju. Prema njihovim
rezultatima nije bilo iritacija sa proizvodima koji su sadržavali 0,2% Propilparabena i 0,1%
Butilparabena.
CTFA (1979c) izvijestila da su testirali proizvod koji je sadržavao 0,2% Metilparabena i 0,1%
Propilparabena. Prema rezultatima proizvod je izazvao minimalne iritacije sa PII 0,5.
Alderete i Klug (1970) su aplicirali intradermalno 0,1% metilparabena u obrijanu kožu leđa četiri
zamorca. Aplicirali su pet dana sedmično, a sve je ukupno trajalo osam sedmica. Nakon 24h od
svake injekcije mjesta su pregledali i bilježili zapažanja. Prema njihovim rezultatima dolazi do
povećanja senzibilizacije nakon ponovljene izloženosti.
CTFA (1981q) izvještava da su testirali formulacije koje sadrže metilparaben u koncentraciji od
0,2%. Ispitivali su kontaktnu senzibilizaciju koristeći pet muških i pet ženskih zamoraca.
Koristili su dozu do 0,5 ml i aplicirali je topikalno na obrijanu kožu leđa navedenih životinja.
Aplikacije su vršili tri puta sedmično. Prema rezultatima koje su predstavili blaga iritacija je
uočena tokom faze indukcije, ali bez reakcija tokom ispitivanja.
Sokol (1952) predstavio studiju u kojoj je injecirao intrakutano zamorcima metilparaben,
etilparaben, propilparaben i butilparaben, tri puta sedmično kroz tri sedmice (10 injekcija).
Navodi da nije bilo reakcija 24h poslije prve injekcije. Nije bilo alergijskih reakcija na parabene.
Matthews i saradnici (1956) predstavili studiju gdje su metilparaben, etilparaben, propilparaben i
butilparaben aplicirali intrakutano u obrijanu kožu 10 zamoraca . Injekcije su davali tri puta
sedmično kroz tri sedmice. Navode da nije bilo reakcija životinja na parabene. Zaključili su da
ovi sastojci ne izazvvaju preosjetljivost.
61
Očna iritacija
Simonelli i Marri (1939) predstavili rezultate studije u kojoj su metilparaben u koncentraciji do
0,2% aplicirali u oči zečeva. U največoj testiranoj koncentraciji metilparaben je izazvao blagu,
prolaznu konjuktivnu hipermiju.
CTFA (1976e) izvjesili o studiji u kojoj su metilparaben u 100% koncentraciji aplicirali u oči šet
albino zečeva. Sastojak je prema izvještaju autora izazvao blagi prolazni nadražaj sa rezultatom
iritacije očiju 1/110 na dan 1.
CTFA (1980i) izvjestilo da je etilparaben na 100% apliciran u oči od šet albino zečeva izazvao
blagu iritaciju, sa maksimalnim rezultatom iritacije očiju 2/110 na dan 1. Etilparaben u 10% u
vodi nije pokazivao znakove iritacije.
Veliki broj proizvoda koji sadrže metilparaben, etilparaben, propilparaben i/ili butilparaben
ispitani su na očnu iritaciju u različitim studijama. Korištene su koncentracije od 0,1% do 0,8%.
Većina proizvoda nije pokazivala znakove očne iritacije (CTFA 1979c, 1979f, 1979g, 1980h,
1981j, 1981k; Laberco Laboratories 1978e, 1978f, 1979c). Ostali proizvodi su uzrokovali blagu
do minimalnu iritaciju, sa rezultatima od 0,1 do 3,3/110 (CTFA 1980c, 1981l, 1981m, 1981n;
Stillmeadow 1978b).
Iritacija sluznice
CTFA (1980c) predstavila studiju u kojoj su proizvodi koji su sadržavali 0,2% propilparabena i
0,1% butilparabena aplicirali na genitalnu sluznicu šets ženskih albino zečeva. Pojedinačna
aplikacija 0,1 ml nerazblaženog proizvoda nije pokazivala dokaze iritacije sluznice kroz period
od 7 dana.
Klinička procjena sigurnosti (Iritacija i senzibilizacija)
U članku, Sokol (1952) opisao je studiju u kojoj su metilparaben, mtilparaben, propilparaben i
butilparaben aplicirani u leđa pedeset ljudi. Koristili su koncentracije od 5%, 7%, 10%, 12% i
15% u propilenglikolu. Test spojeve su aplicirali pet dana, nakon čega su uklonili flastere. Prema
predstavljenim rezultatima koncentracije individualnih parabena koje nisu izazvale iritacije su :
5% metilparabena, 7% etilparabena, 12% butilparabena i 5% butilparabena. Veče koncentracije
su pokazale neke dokaze iritacije.
Hjortth i Trolle-Lassen (1963) predstavili studiju u kojoj su ispitivali osjetljivost i unakrsnu
osjetljivost pacijenata sa ekcemom na paraben estere. Preliminarne testove su vršili koristeči
62
standardni epikutani test sa mješavinom koja sadrži 10% metilparabena, 2% etilparabena i 2%
propilparabena u jednakim djelovima aquaphor i vodi. Petnaest slučajeva pozitivnih na ovu
mješavinu su analizirani na osjetljivost na benzilparaben, 7/15 su bili osjetljivi na oba 1% i 5%
benzilparaben otopina. U toku daljeg istitivanja 32 pacijenta , koristeni su parabeni 5% u
vazelinu ili eucerinu i vodi kako bi se utvrdila unakrsna osjetljivot . Rezultate su prestavili u
tabeli .
Tabela 15. Unakrsna osjetljivost između paraben estera
Metilparaben Etilparaben Proplparaben
Slučajevi Pozitivno
21
Negativn
o
11
Pozitivno
27
Negativn
o
5
Pozitivno
22
Negativno
9
Etilparaben Pozitivan
Negativan
27 18 18 - - - -
5 3 3 - - - -
Propilparaben Pozitivan
Negativan
22 22 15 20 2 - -
9 9 5 7 2 - -
Benzilparaben Pozitivan
Negativan
14 14 10 12 2 13 1
17 17 16 15 2 9 8
Izvor : Autor na osnovu podatak preuzetih iz CIR, 2008 prema Hjorth i Trolle-Lassen, 1963
Wuepper (1967) je izvijestio o unakrsnoj reaktivnosti parabena. Četiri pacijenta sa poznatom
osjetljivošću na parabene su testirani epikutanim testom. U ispitivanju su korišteni
metilparaben,etilparaben, propilparaben i butilparaben (5% u vazelinu). Tri od četiri pacijenta su
testirali sa 0,1% i 1% svakog parabena i 5% p-hidroksibenzojevom kiselinom. Subjektima su
takođe aplicirali 0,1 ml p-hidroksibenzojeve kiseline intradermalno. Prema rezultatima autora
postojala je unakrsna reaktivnost svakog paraben estera. Sva četiri pacijenta su imali reakciju na
jedan ili više estera na koncentraciji od 5%. Samo je jedan pacijent imao reakciju na
koncentraciji od 0,1%. Prema izvještaju jedan pacijent je imao pozitivnu reakciju na
intradermalnu i topikalnu aplikaciju p-hidroksibenzojeve kiseline.
Evans (1970) zaključuje da u večini slučajeva osobe koje su osjetljive na parabene imaju
hronične dermatoze, a mogu biti u kontaktu sa ovim sastojcima.
Fisher (1971) izvještava da je mala incidenca kontaktne senzibilizacije na parabene u zdravih
Amerikanaca. Na osnovu ovog podatka i raširene primjene parabena zaključio je da topikalna
primjena parabena ne predstavlja opasnost po ljude. Marzulli i Maibach (1973) potvrdili ovaj
zaključak.
63
Adams i Maibach (1985) su predstavili pet godina dugu studiju u kojoj su proučavali reakcije na
kozmetiku. Prema njihovim podacima od 713 pacijenata sa vezanim kozmetičkim reakcijama,
554 je izjavilo da nema hronične kožne bolesti. U izvještaju 115 osoba je imalo atopijski
dermatitis ili isti u prošlosti,a 36 pacijenata je imalo u prošlosti hronični dermatitis. Prema
izvještaju autora ispitivanja epikutani test je identificirao 19 pojedinaca sa pozitivnim reakcijama
na neodređene parabene.
Menne i Hjorth (1988) predstavili su rezultat epikutanog testa sa paraben esterima. U ispitivanju
učestvovalo 8020 ljudi. Ispitivanje je izvršeno u standardnim serijama koristeći mješavine
parabena. Prema rezultatima autora ispitivanja 76 pojedinaca je reagiralo pozitivno. Autori su
zaključili da su parabeni slabi senzibilizatori.
Goh i Yuen (1994) predstavili su rezultate epikutanog testa kojeg su proveli između radnika u
metalnoj industriji. U ispitivanju je učestvovalo ukupno 247 radnika sa dermatitisom, a od toga
180 muškaraca i 94 žene. Prema izvještaju autora jedna radnica je imala pozitivan epikutani test
na mješavinu parabena (3% svaki od benzilparabena, butilparabena, etilparabena, metilparabena
i propilparabena).
Schnuch i saradnici (1998) predstavili rezultate dugogodišnje studije, epikutanih testiranja sa
konzervansima, antimikrobnim lijekovima i industrijskim biocidima. Testirali su 22,602
pacijenta epikutanim testom. U testu su koristili mješavine parabena (15% u vazelinu) u
standardnim serijama. Od 22,602 pacijenta koja su učestvovala u testiranju bilo je 364 pozitivnih
odnosno 1.6%.
Lestringant i saradnici (1999) izvještavali o kontaktnom alergijskom dermatitisu u Ujedinjenim
Arapskim Emiratima. U ispitivanju predstavljena 376 (143 muškarca i 230 žena) pacijenata sa
mogućim kontaktnim dermatitisom i podvrgnuti su epikutanom testu. Pozitivan epikutani test na
mješavine parabena autori su zabilježili u četiri muškarca (2.8%) i petnaest žena (6.5%).
Wilkinson i saradnici (2002) predstavili desetogodišnji pregled rezultata epikutanih testova na
konzervanse. Prema autorima izvještaja postotak pozitivnih reakcija bio je relativno ravan tokom
ovog perioda sa varijacijama između 0.5% i 1%.
Storrs i saradnici (1989) su izvijestili o prevalenciji alergijskih reakcija u pacijenata sa sumnjom
na alergijski kontaktni dermatitis koji su testirani alergenima konzervansa. U istraživanju navode
da je od 661 pacijenta testiranog u periodu od 1984. do 1985. sa mješavinom parabena (12% u
vazelinu-3% svakog metilparaben, etilparaben, propilparaben i butilparaben) bilo tek sedam
alergijskih reakcija.
64
Marks i saradnici (1995) su objavili rezultate epikutanog (patch testa). Uzorci mješavine
parabena (15% u vazelinu-3% svakog metilparaben, etilparaben, propilparaben, butilparaben i
benzilaparben) uzrokovali su 2,3% pozitivnih rezultata u 3476 pacijenta testirana u periodu od
1992. do 1994. Dobivene rezultate su uporedili sa pozitivnim odgovorima na reakcije od 1,3% u
pacijenata testiranih od 1989. do 1990. U 3086 pacijenata testiranih od 1994. do 1996. bilo je 1,8
pozitivnih alergijskih reakcija na mješavine parabena. U 4096 pacijenata testiranih od 1996-
1998. bilo je 1,7% pozitivnih alergijskih reakcija na mješavine parabena (12%- 3% svaki
metilparaben, etilparabena, propilparaben, butilparaben). U 5803 pacijenta testiranih između
1998-2000 bilo je 1,0% pozitivnih reakcija na mješavine parabena (12%- 3% metilparaben,
etilparaben, propilparaben i butilparaben). U 4898 pacijenta testirana epikutanim testom bilo je
0,6% alergijskih reakcija na mješavine parabena (12%- 3% metilparaben, etilparaben,
propilparaben i butilparaben).
Tabela 16 . Rezultati epikutanih testova (patch tests) 1962-1982
Sastojak Koncentracija Broj subjekata Prethodna osjetljivost ili dermatitis
Procedura Pozitivne reakcije
Procenat pozitivnih reakcija
Izvor podataka
Paraben mješavina(bez opisa)
14% 5799 Da Epikutani test
_ 1,13% Hjorth and Trolle-Lassen 1962.
EtilparabenEtilparaben
5%1% 210 Da
Standardni epikutani test
431,15%20,5%
CramerandUnrein1963.
Paraben mješavina(bez opisa)
Paraben mješavina(bez opisa)
1%
5% u vazelinu
160
30
Ne
Ne
Epikutani test
0
0
0%
0%
SchorrandMohajerin
1966.
Metilparaben, Etilparaben,Propilparaben
15% u kaolinu(5% pojedinačno)
91 Da Epikutani test
4 4,4% Wuepper
1967.
Paraben mješavina(bez opisa)
5% u vazelinu 273
260
Da
Ne
Epikutani test
2
0
0,8%
0%
Schorr
1968.
Metilparaben,Etilparaben,Propilparaben
15 % u vazelinu(5% pojedinačno)
100 Da Epikutani test
3 3% Fisher
1971.
65
Paraben mješavina(bez opisa)
12% u vazelinu(3% pojedinačno)
2000
2000
Da
Da
24-h epikutani test
48-h epikutani test
-
-
1,3% muškarci
2,3%žene
Bandmani saradnici
1972.
Parabenmješavina
15% u parafinu(3% pojedinačno)
1000 (477 muškaraca,523 žena)
Da Epikutanitest
4 muškarca,6 žena
0,84% muškarci,1.15% žene
Cronin
1972.
Parabenmješavina
15% u vazelinu 2061 Da Epikutanitest
44 2,1% North American ContactDermatitis Group1972.
Metilparaben,Etilparaben,Propilparaben
15% u vazelinu(5% pojedinačno)
1200 Da 48-hEpikutani test
38 3% North American ContactDermatitis Group1972.
Metilparaben,Etilparaben,Propilparaben
2% u lanolinu 148 Da Epikutani test
45 30.4% Maucher1974.
Metilparaben,Etilparaben,Propilparaben
30% u vazelinu(10% pojedinačno)
4825 Da 24-h Epikutani test
91 1.9% MarzulliandMaibach1976.
Paraben mješavina(bez opisa)
15% u parafinu 1312 (603 muškaraca, 709 žena)
Da 48-h Epikutani test
18 muškaraca,13 žena
3% muškarci, 1.86% žene
Husain
1977.
Metilparaben,Propilparaben
1% 60 (14 muškaraca, 46 žena)
Da Epikutani test
7 11,7% Jenni and Zala 1980.
Paraben mješavina(3% pojedinačno metilparaben, etilparaben, propilparaben, butilparaben i benzilparaben)
15% u vazelinu 1862 (716 muškaraca, 1146 žena)
Da Epikutani test
40 2,1% North American ContactDermatitis Group
1980.
Paraben mješavina(bez opisa)
15% u vazelinu 4600 Da Epikutani test
57 1,24% RomagueraandGrimalt1980.
Paraben mješavina(bez opisa)
15% u vazelinu 465 Da Epikutani test
9 1,5% Meynadier i saradnici1982.
Izvor : Autor na osnovu podataka preuzetih iz CIR,2008.
Parabeni iz kozmetičkih proizvoda aplicirani preko kože prodiru kroz stratum corneum.
Hemikalije koje poremete stratum corneum mogu povečati penetraciju kroz kožu metilparabena i
etilparabena, ali ne utječu na penetraciju parabena sa dužim ester lancima. Uneseni parabeni se
brzo apsorbiraju iz gastrointestinalnog trakta, hidrolizirani u p-hodroksibenzojevu kiselinu,
66
konjugovani, a konjugat se izlučuje urinom. Mnoga istraživanja pokazuju da se parabeni ne
akumuliraju u tijelu. Serumske koncentracije parabena čak i nakon intravenske primjene brzo
opadaju i slabe. Različite koncentracije parabena su nađene u fekalijama, ovisno o količini doze i
naćinu aplikacije. Parabeni se mogu vezati za proteine i ovisno o enzimskom sistemu mogu
smanjiti ili povečati enzimsku aktivnost. Parabeni se natječu sa bilirubinom za vezna mjesta na
albuminu u serumu (CIR, 2008).
Parabeni imaju različite fiziološke i farmakološke efekte. Postoje različiti izvještaji o
antikonvulzivnom, vazodilatacijskom, analgetičkom i anestetičkom djelovanju parabena na
životinje.
U izvještaju od strane CIR, 2008 navodi se da akutne toksične studije na životinjama ukazuju da
su parabeni praktički netoksični.
Metilparaben (100% i 10%), propilparaben (10%) i etilparaben (100% i 10%) su bili u većini,
blago iritantni prilikom aplikacije na kožu zeca. Benzilparaben apliciran direktno (0,5g) na kožu
zeca nije pokazao značajnu iritaciju. Metilparaben i etilparaben na 100% koncentraciji su
djelovali blago iritirajuče kada su aplicirani u oči zečeva, a nije bilo neželjenih reakcija na 0,1g
benzilparabena. Subhronične i hronične oralne studije ukazuju da su parabeni netoksični.
Praktički testovi na životinjama ukazuju da su parabeni nenadražujuči (CIR,2008).
Prema izvještajima metilparaben i propilparaben nisu pokazivali kancerogenost. Metilparaben
nije bio teratogen u zečevima, štakorima, miševima i hrčcima, etilparaben nije bio teratogen u
štakora. Parabeni se također intenzivno proučavaju na toksičnost za mušku reproduktivnost. U
jednoj in vito studiji, vijabilnost spermija je eliminirana koncentracijama nižim od 6 mg/ml
metilparabena, 8 mg/ml etilparabena, 3 mg/ml propilparabena ili 1mg/ml butilparabena, ali u in
vivo studiji 0,1% ili 1,0%. Metilparaben i etilparaben u ishrani miševa nisu ukazali na toksične
efekte na spermu. Propilparaben je imao utjecaja na spermu u koncentracijama 0,01% do 1,0%.
Prema izvještajima težina epididimusa i sjemenih vezikula se smanjuje kod štakora nakon 1%
oralne doze butilparabena. Butilparaben se veže za estrogen receptore u izoliranoj maternici
štakora, ali sa afinitetom manjim od prirodnog estradiola. Nekolko provjera endokrinih
poremečaja generalno pokazuju mali efekat parabena(CIR,2008).
U izvještaju se također navodi da su parabeni neiritirajuči i nenadražujuči za normalnu kožu.
Nadražujuči efekat parabena je uglavnom zabilježen kada se koristi na oštečenoj koži. Navodi se
da su u slučajevima kada su pacijenti da hroničnim dermatitisom podvrgnuti epikutanom testu sa
mješavinom parabena, došlo je do izazivanja iritacije od strane parbena u manje od 4% takvih
67
pojedinaca. Testovi iritacije i osjetljivosti na formulacijama koje sadrže od 0,1% do 0,8% jednog
ili dva parabena nisu pokazali znakove iritacije ili osjetljivosti.
U finalnom izvještaju se navodi da predhodno razmatrani i dostupni akutni, subhronični i
hronični testovi toksičnosti koji su se provodili koristeči različite naćine izloženosti, pokazali
nisku toksičnost parabena u koncentracijama koje će se koristiti u kozmetici.
Ekspertna komisija bilježi da metabolizam parabena zauzima mjesto u živoj koži. Iako su
rezultati ovog metabolizma različiti od studije do studije, Ekspertna komisija vjeruje da
konzervativna procjena od 50% metaboliziranih penetracija mogu biti korišteni za usporedbu
izloženosti uz negativne učinke. Prema njima metabolizam parabena u koži vjerovatno će
rezultirati nisko kao 1% nemetaboliziranog parabena dostupnog za apsorpciju u tijelu. Ekspertna
komisija vjeruje da dostupni podatci pokazuju da su parabeni, u večini, slabašno estrogeni. CIR
ekspertna komisija je uporedila izloženost parabenima NOAEL. NOAEL je največa doza koja ne
uzrokuje oštečenje. CIR Ekspertna komisija je selektovala NOAEL od 1000 mg/kg dan -1
baziranu na večini statičkih i dobro provedenih studija efekta butilparabena na muški
reproduktivni sistem. Ekspertna komisija u izvještaju priznaje da je jedna studija izvijestila
estrogensku aktivnost u uterotropnim testnim sistemima parabenskog metabolita. Ostale tri
studije nisu pokazale estrogensku aktivnost. Komisija napominje da dostupne studije na
životinjama, metilparabena i etilparabena, pokazuju odsutnost učinka tako da se smatra malo
vjerovatnim da PHBA ima značajniju estrogensku aktivnost (CIR, 2008).
Bazirani na sistemskim dozama (za odrasle, pojedinačni parabeni = 0,59 mg/kg dan-1 i
kombinacije parabena = 1,18 mg/kg dan-1; za djecu, pojedinačni prabeni = 0,168 mg/kg dan-1 i
kombinacije parabena = 0,336 mg/kg dan-1 ) i NOAEL za butilparaben od 1000 mg/kg dan-1,
granica sigurnosti može se odrediti podjelom NOEL sa sistemskim dozama čime se dobiju
granice sigurnosti (CIR, 2008).
Tabela 17. Margine sigurnosti za parabene u kozmetici
Izložena populacija Izloženost parabenima MOS (granica sigurnosti)Djeca Pojedinačni parabeni 5952Djeca Kombinacije parabena 2976Odrasli Pojedinačni parabeni 1690Odrasli Kombinacije parabena 840
Izvor : CIR, 2008.
Na kraju finalnog izvještaja od strane CIR Stručne komisije (2008) predstavljen je zaključak koji
glasi : „metilparaben, etilparaben, propilparaben, isopropilparaben, butilparaben,
68
isobutilparaben i benzilparaben su sigurni kao kozmetički sastojci na način i u koncentracijama
koje su opisane u izvještaju“.
PRIRODNA KOZMETIKA
U posljednje vrijeme sve je više popularna prirodna kozmetika, odnosno organska kozmetika.
Mnogo su prisutni natpisi „natural“, „organic“, „paraben free“, „preservative free“, „prirodna
kozmetika“, kako u javnosti i medijima tako i na pakovanjima kozmetičkih proizvoda.
Termin organska kozmetika ne znači da je je to svaka kozmetika koja sadrži prirodne supstance.
Organska kozmetika podliježe standardima FDA, ima poseban certifikat i sastoji se od sirovina
koje su uzgojene organskom proizvodnjom. Certifikat je garancija za organski proizvod i
njegovo dobivanje je ozbiljan i dugotrajan proces koji se sastoji od praćenja uzgoja i dobivanja
materijala čiji su aktivni sastojci sadržaini u proizvodu, pa sve do pakovanja i transporta.
Organski preparati se prave od ekstrakata, ulja i voskova organski uzgojenih biljnih vrsta. Ovi
preparati ne sadrže vještačke boje, vještačke mirise, plastike, parabene i mnoge druge supstance
za koje postoje saznanja o toksičnosti i hipoalergenosti (Anon., 2013).- lily kozmetika
Na nivou EU I SAD-a postoje institucije koje strogo kontroliraju izdavanje certifikata za
prirodnu i organsku kozmetiku, a najznačajnije su COSMEBIO, BDIH, ECOCERT, NaTRUE,
SOIL ASSOCIATION, ICEA i USDA ORGANIC (Kemig, 2011).
Kada se govori o prirodnoj kozmetici većina misli da se ustvari radi samo o kozmetici koja je
bez sintetskih konzervansa. To ne treba ni da čudi jer su zapravo konzervansi kozmetički sastojci
koji u posljednje vrijeme izazivaju najviše kontraverzi. Svakako da je ideja o kozemetici bez
sintetskih konzervansa zanimljiva, ali je veliko pitanje kolko je ostvariva. Prema svim
osobinama prirodna kozmetika predstavlja idealno mjesto za razvoj mikroorganizama.
Tabela 18. Približan rok trajanja za kreme
Bez konzervansa Nekoliko dana
Ekstrakt sjemena grejpa (1%) Nekoliko sedmica
Metilparaben (1%) Nekoliko mjeseci
Propilparaben, metilparaben, Diazolidinil urea i ekstrakt sjemena grejpa (1%)
Nekoliko mjeseci do više od godine
Izvor : MakingCosmetics, 2012.
69
Postoje neke prirodne supstance koje pokazuju antimikrobno djelovanje. Njihov učinak se
prvenstveno temelji na njihovom antioksidativnom djelovanju, sprječavanju užeglosti masti i ulja
(MakingCosmetics, 2012).
Prednost prirodnih konzervansa :
- potrošači u večoj mjeri preferiraju kozmetiku sa prirodnim konzervansima,
- često djeluju u širokom pH rasponu,
- mnogi daju mirisnu notu proizvodima,
- ne zagađuju okolinu,
- lako dostupni.
Nedostatci prirodnih konzervansa :
- obično ne ihibiraju rast mikroorganizama kao sintetski konzervansi,
- nedostaje širok spektar djelovanja,
- obično su potrebne veće koncentracije,
- mogu imati nepovoljan utjecaj na miris i boju,
- konzistencija može varirati od serije do serije.
Slika 14. Izrada prirodne kozmetike
Izvor : www.soluna-kozmetika.com
Kao prirodni konzervansi najčešće se koriste različiti biljni ekstrakti, eterična ulja i vitamini A i
E. Kada govorimo o biljnim ekstraktima među najčešće korištenim su : ekstrakt sjemenki grejpa,
ekstrakt šumskog lišaja, ekstrakt ružmarina i mnogi drugi.
CO2 ekstrakt šumskog lišaja- Usnea barbata, dobiven ekstrakcijom pomoću superkritičnog CO2
zbog viskog sadržaja usninske kiseline (4%) dodaje se u preparate u nižoj koncentraciji (0,5%)
70
kako bi se spriječio rast i razvoj mikroorganizama. Usninska pokazuje jako antimikrobno
djelovanje na veliki broj gljivica i bakterija (Anon., 2014).
CO2 ekstrakt ružmarina- Rosmarinus officinalis, sadrži visoke koncentracije karnozolne kiseline
(9%) koja sprječava oksidaciju lipida i koristan je dodatak uljima kod kojih postoji mogućnost
oksidacije. Osim toga posjeduje antibakterijsko djelovanje na mnoge bakterije (Anon., 2014).
Ekstrakst sjemena grejpa detaljno će biti opisan u narednim dijelovima rada.
Najčešće korištena eterična ulja kao konzervansi su : čajevac (Melaleuca alternifolia), majčina
dušica (Thymus vulgaris), limunova trava (Cymbopogon citratus), origano (Origanum vulgare),
ružmarin (Rosmarinus officinalis), lavanda (Lavendula officinalis) i mnogi drugi (Dreger,
Wielgus, 2013).
Eterična ulja
Rastući zahtjevi za preservative-free i prirodnom kozmetikom doveli su promovisanja ideje o
zamjeni sintetičkih konzervansa sa eteričnim uljima (EOs) koji posjeduju antimikrobne osobine.
Antimikrobni učinak eteričnog ulja ovisi o sadržaju, koncentraciji i potencijalnim interakcijama
sa sastojcima formulacije. Formulacije koje sadrže kombinacije eteričnih ulja i sintetskih
konzervansa predložene su kao kompromis koji omogućava smanjene koncentracije obe
komponente zbog njihovih sinergističkih aktivnosti. Iako se večina eteričnih ulja smatra
sigurnim , neki od njih mogu uzrokovati rizik alergija i fototoksičnih reakcija. Danas su eterična
ulja predmet intenzivnih naučnih istraživanja i privlače veliku pažnju kozmetičke i farmaceutske
industrije zbog potencijalnog djelovanja kao aktivni farmakološki spojevi ili prirodni
konzervansi. Velika raznolikost ove grupe prirodnih spojeva i širok spektar biloških osobina čini
ih aktraktivnim. Bez obzira na mirisne osobine eteričnih ulja, antimikrobna i antifungalna
aktivnost su ciljevi istraživanja (Dreager and Wielgus, 2013).
Slika 15. Eterično ulje lavande
Izvor : http://www.prakticanzivot.com/
71
Antimikrobna afikasnost eteričnih ulja je dobro poznata i dokumentovana u raznim radovima.
Efikasni su protiv oba, saprofitnih bakterija i gljivica koji izazivaju najviše onečišćenja
kozmetičkih proizvoda (Bacillus sp., Micrococcus sp., Aereomonas sp., Acinetobacter sp. i
Aspergillus sp. or Penicillium sp.), ali također i protiv humanih patogena (Staphylococcus sp.,
Streptococcus sp., Salmonella sp. or Candida sp. itd.). Za razliku od njihove antimikrobne
aktivnosti, mehanizam njihovog djelovanja josš uvijek nije dovoljno ispitan. Antimikrobna
aktivnost eteričnih ulja ovisi o njihovom sastavu i koncentraciji komponenti (Dreager and
Wielgus, 2013).
Sastav i odnos jedinjenja varira i zavisi od hemotipa, starosti biljke, klimatskih i ekoloških
uslova, vremena prikupljanja i načina destilacije (Angioni, et al. 2006., Jerković, et. al. 2001., De
Martino, et al. 2009., prema Dreager and Wielgus, 2013). Eterična ulja su složene i raznolike
grupe prirodnih spojeva koji se obično sastoje od terpena sa terpenoidima i araomatičnih i
alifatskih spojeva niske molekularne težine. Sastav eteričnih ulja često je određen sa dva ili tri
glavna spoja u većim koncentracijama (20-70%), koji određuju biološke osobine eteričnih ulja
(Bekkali, 2008, prema Dreager and Wielgus, 2013).
Antibakterijska aktivnost eteričnih ulja može uključivati nekoliko mehanizama djelovanja, a
jedan dokumentovanih je disrupcija membrane od strane lipofilnih komponenti. Terpeni i
terpenoidi su lipofilni spojevi koji prolaze kroz staničnu stjenku i citoplazmatsku membranu pa
remete njihovu strukturu i permeabiliziraju ih. Permeabilizacija obično izaziva lančane reakcije :
gubitak iona i smanjenje membranskog potencijala, kolaps protonske pumpe, iscrpljivanje ATP
bazena vodoći do smrti čelije (Dreager and Wielgus, 2013). Neki terpenoidi sa funkcionalnim
grupama mogu stupiti u interakciju sa integrisanim enzimima membrane kao što su respiratorni
enzimi , inaktivirati ih i prekinuti vitalne funkcije čelije (Cox, et al. 2000). Najčešće opisivani
mehanizmi antimikrobne aktivnosti eteričnih ulja su prekid i permeabilizacija membrana dok
drugi mehanizmi zahtjevaju dalje studije i razumjevanje. Eterična ulja su efikasna protiv gljivica,
što je jako važno za konzervanse. Utvrđeno je da neka eterična ulja pokazuju največi potencijal
protiv Candida vrsta i Aspergillus sp. (Ahmad, et al. 2011., Pinto, et al. 2006., Tian, et al. 2012).
Antifungalno djelovanje uključuje lezije citoplazmatske membrane od strane poremečaja
biosinteze sterola što je dokumentovano u čelijama Candida, Aspergillus flavus i Botrytis cinerea
(Pinto, et al. 2006., Tian, et al. 2012., Shao, et al. 2013). Mehanizam antifungalnog djelovanja
još uvijek nije potpuno poznat. Predpostavlja se da drugi mehanizmi koji ne uključuju
membranske poremečaje također učestvuju u antifungalnoj aktivnosti. Antimikroban aktivnost
eteričnih ulja rezultat je ne samo prisutnosti glavnog aktivnog jedinjenja več također interakcije
72
između različitih komponenti. Sinergizam timola i karvakrola ili obje komponente sa eugenolom
primječen je protiv sojeva E. coli (Pe, et al. 2007., prema Dreager and Wielgus, 2013).
Antimikrobna aktivnost eteričnih ulja je rezultat aktivnosti mnogih spojeva i složenih interakcija
između njih. Antimikrobni učinak ovisi od sadržaja, koncentracije i interakcije između glavnih
aktivnih spojeva, ali i osjetljivosti mikroorganizama (Dreager and Wielgus, 2013).
Studije efikasnosti eteričnog ulja Thymus vulgaris u dvije kreme otkrile su nezadovoljavajući
učinak konzerviranja (Manou, et al. 1998). Zadovoljavajući kriteriji su bili protiv sojeva
bakterija i djelimično protiv kvasaca (samo v/o formulacije), ali ne i protiv Aspergillus niger
iako je bila visko koncentracija ulja timijana (3%). Uzorci ulja sadržavali su visoke koncentracije
timola (38,6% i 43%), ali relativno niske koncentacije karvakrola (9,8% i 2,2%). Autori
predpostavljaju da će vjerovatno optimalni omjer oba fenolna sastojka ulja poboljšati
antifungalnu efikasnost. Različito ponašanje ulja tamjana protiv C. albicans u dvije formulacije
(o/v i v/u) objašnjava se smanjenjem bioraspoloživosti vode i veći pH u pripremi v/o koja bi
mogla promovirati bolje fungicidno dejstvo.
Kombinacije Calamintha officinalis eteričnog ulja (1,0%) i EDTA u ketokramagol kremu
rezultira dobrom konzervativnom aktivnošću i zadovoljava kriterije testa izazova (challenge
test). Zadovoljavajuća konzervacija posljedica je djelovanja EDTA i viske koncentracije karvona
(64,3%). U narednoj studiji eterično ulje Calamintha officinalis (1% i 2%) primjenjeno je samo u
formulaciji kreme i šampona. Efekat konzerviranja je bio ograničen na veću koncentraciju ulja
2%, (Nostro et al., 2002, 2004).
Studija antimikrobne emulzijske formulacije koja se sadržavala kolagen hidrolizat pokazala je da
formulacija koja sadrži Thymus onites eterično ulje, djeluje protiv bakterija i gljivica. Autor je
također primjetio da formulacija sa antimikrobnim učinkom ima povoljnu viskoznost
(Yorganciouglu et al., 2010., prema Dreager and Wielgus, 2013).
Mnogi eterična ulja smatraju sigurnim zbog prirodnog porijekla, ali to ne isključuje mogučnost
alergija i toksičnosti. Neka od eteričnih ulja mogu izazvati iritacije, senzibilizaciju, alergijske
reakcije uljučujući i anafilaksije (Antignac et a.., prema Dreager and Wielgus, 2013).
Toksičnost eteričnih ulja može se označiti kao mala ili srednja. Pokazuju citotoksičnost u in vitro
testovima na CC50 vrijednostima od 5,0 do 1,950 μg/ml. Treba napomenuti da se antimikrobni
učinak eteričnih ulja postiže kada je njihova koncentracija u rasponu 20-20000 μg/ml (Reichiling
et al., 2009., prema Dreager and Wielgus, 2013).
73
Slika 16. Alergijska reakcija na koži
Izvor : http://vladimiria.blogspot.com/
Najčešće neželjene reakcije su iritacija i senzibilizacija kože u kontaktu sa formulacijama koje
sadrže eterična ulja. Određivanje agenta senzibilizacije je težak posao zbog složenog sastava ulja
i varijabilnosti sastojaka (Vigan et al., 2010., prema Dreager and Wielgus, 2013). Iritacija varira
od vrste i sastava ulja. Alergijske reakcije na Cananga odorata i Cymbopogon eterična ulja
najčešće su zabilježene u Europi (Uter et al., 2000, 2008., prema Dreager and Wielgus, 2013).
Okidacija uljnih sastojaka povečava njihov nadražujuči potencijal.
Istraživanja
Kunicka-Styczynska, Sikora i Kalemba (2009) su svoju studiju „Antimicrobial activity of
lavender, tea tree and lemon oils in cosmetic preservative systems“ proveli kako bi provjerili
antimikrobnu aktivnost komercijalnih eteričnih ulja : lavande, čajevca i limuna, kao
komponenata sistema za konzerviranje u uljnom i vodenom mlijeku za tijelo.
Ispitivali su učinkovitost inhibicije samo eteričnih ulja (0·5%), u mješavinama (1%) i u
kombinaciji sa sintetičkim konzervansima DMDM Hidantoin i 3-Jodo -2-propinil-butil-karbamat
mješavine (0·1% i 0·2% ), protiv Staphylococcus aureus ATCC 6538, Pseudomonas aeruginosa
ATCC 9027, Candida sp. ŁOCK 0008 i Aspergillus niger ATCC 16404 u skladu sa standardima
Komisije Ph. Eur.
U ekspermentu su koristili komercijalna eterična ulja. Hemijski sastav eteričnog ulja čajevca i
lavande ispunjavali su zahtjeve Komisije Ph. Eur, a ulje limuna je imalo niži sadržaj γ- terpinene
tj. 2·3% u odnosu na potrebnih 6·0-12·0%.
U in vitro ekspermentima, ulja su pokazivala sličnu inhibitornu aktivnost protiv pojedinih
mikroorganizama i male razlike u ubitačnoj aktivnosti. Inhibicijska aktivnost ispitivanih ulja
određuej se na temelju vrijednosti MIC kako slijedi : ulje čajevca>lavandino ulje>ulje limuna. U
74
isto vrijeme, osjetljivost mikroorganizama je kako slijedi: Asp. Niger> Candida sp. > Staph.
aureus> Ps. Aeruginosa, a u in vitro ekspermentu kvasci i plijesni su više osjetljiviji od bakterija.
U mlijeku za tijelo bez konzervansa, čelijski broj Ps. Aeruginosa i Candida sp. Povečan je za
jednu logaritamsku jedinicu, ali populacija Asp. Niger smanjena je za jednu logaritamsku
jedinicu. Staph. aureus čelije su uginule i njihov broj je smanjen za četiri logaritamske jedinite u
toku testa. Največu osjetljivost na sintetske konzervanse pokazao je Staph. aureus. Konzervans
sa najnižom testiranom koncentracijom, tj. 0·1% eliminirao je Staph. aureus i Asp. niger iz
formulacije nakon 7 i 14 dana inkubacije. Međutim bez efikasnosti je protiv Ps. aeruginosa i
Candida sp.
Lavandino ulje i ulje čajevca koji su dodati u kozmetičke formulacije u koncentraciji 0·5% ubili
su Staph. aureus, nakon dva dana inkubacije. U isto vrijeme ulje lavande ne utječe na preostale
mikroorganizme, a ulje čajevca samo malo inhibira rast Asp. niger (oko jedne logaritamske
jedinice). Nakon sedam dana testa izazova, inhibitorni efekat protiv Ps. aeruginosa zabilježeno je
u mlijeku za tijelo sa mješavinom oba ulja, u koncentraciji 0·5% oba. Međutim, smjesa se nije
pokazala učinkovitom protiv gljivica. Uvođenje sintetskog konzervansa u koncentraciji 0·1% u
formulaciju koja sadrži 0·5% lavandinog ulja i ulja čajevca pokreče neočekivani inhibitorni
učinak protiv svih testiranih sojeva več nakon dva dana. Smjesa ulja značajno povečava
aktivnost konzervansa. Limunovo ulje dodano u mlijeko za tijelo u koncentraciji od 0·5%
pokazalo slabiju inhibitornu aktivnost protiv Staph. aureus kada se uporedi sa uljem čajevca.
Prema podacima nema statistički značajnih razlika u aktivnosti ulja limuna i ulja čajevca protiv
drugih mikroorganizama. Kombinacija sintetskih konzervansa u koncentraciji 0·2% i oba ulja u
koncentraciji 0·5% inhibira sve mikroorganizme prisutne u mlijeku nakon dva dana inkubacije.
Dodatak ulja limuna ili čajevca povečava se fungistatska aktivnost sintetskih konzervansa. U
mlijeku za tijelo koji sadrži 1% mješavine navedenih ulja, Staph. aureus nije pronađen od drugg
dana, a inhibicija rasta Ps. aeruginosa, Candida sp. i Asp. niger nije uočena (Kunicka-
Styczynska, at al. 2009).
U svim kombinacijama eteričnih ulja sa sintetičkim konzervansima zabilježen je sinergistički
učinak. Sinergizam između eteričnih ulja i metil p-hidroksibenzoata (MPB) zabilježen je u kremi
za kožu, istraživanje su proveli Maccioni et al. (2002) kako se navodi u radu Kunicka-
Styczynska, at al. (2009), Laurus nobilis, Eucalyptus globulus i Salvia officinalis ulja dodana u
koncentraciji od 0·025% i 0·01255 bila su aktivna samo u kombinaciji sa MPB. Kako se navodi
u radu (Styczynska, at al. 2009) ova pojava je zabilježena i za ulje čajevca u formulacijama sa
dodanim etanolom (Messager et al. 2005a). Do sinergizma i antagonizma također može doći
između komponenti ulja čajevca i sastojaka formulacije (Cox at al., 2001, prema Kunicka-75
Styczynska, at al. 2009 ). Komparativna studije efikasnosti konzervansa biljnih ekstrakata,
eteričnih ulja (Lavandulla officinalis, Melaleuca alternifolia and Cinnamonium zeylannicum) i
metilparabena, pokazali su veću inhibitornu aktivnost eteričnih ulja od sintetskih konzervansa i
ekstrakata u kozmetičkim emulzijama. Ulje cimeta (2,5%) je bio najpotentniji inhibitor rasta S.
aureus, E. coli and C. albicans. Ovisno o testiranim sojevima mikroorganizama, antimikrobna
aktivnost eteričnog ulja (2,5%) je u nekim slučajevima 3,5 puta jači od metilparabena (0,4%).
Ova studija je pokazala da je moguće zamijeniti sintetske konzervanse eteričnim uljima, ali u
visokim koncentracijama (Herman et al. 2013).
Manja aktivnost eteričnih ulja u kozmetičkim formulacijama u usporedbi sa in vitro uvjetima
mogu biti posljedica prisutnosti lipidnih tvari. Visok afinitet eteričnih ulja za masne kozmetičke
sastojke ograničava njihovu dostupnost u vodenoj fazi što rezultira smanjenjem antimikrobne
aktivnosti (Manou et al., 1998; Nostro et al., 2002, 2004). Iz tog razloga donekle je opravdano
povečanje koncentracije eteričnog ulja u pripravku. Koncentracija ulja Artemisia afra, Lavandula
officinalis, Rosmarinus officinalis i Pteronia incana u vodenoj kremi povečana na 1·5%
pridonosi boljoj antimikrobnoj efikasnosti ovih preparata. Autori su primjetili da EDTA
doprinosi smanjenju održivosti bakterija i gljivica (Muyima et al. 2002).
Prema Kunicka-Styczynska, at al. 2009. povečanje koncentracije ulja limuna i čajevca do 1% u
mlijeku za tijelo nisu doveli do željenog učinka. U suprotnom slučaju, spoj ulja lavande i čajevca
u koncentraciji od 0·5% aktivira se vidljiv sinergistički efekat protiv Ps. aeruginosa i mnogo
slabiji prema gljivicama. Eterična ulja bez sintetičkih konzervansa djelovali su kao aktivni
konzervativni sistem samo protiv gram-pozitivnih bakterija, Staph. aureus, paralelno sa
ekspermentima ulja L. nobilis, E. globulus i S. officialis u kremama (Maccioni et al. 2002). Taj
učinak nije zabilježen u gram-negativnim bakterijama Ps. aeruginosa. Veča osjetljivost gram-
pozitivnih bakterija rezultat je manje složene strukture i sastava staničnog zida što rezultira
boljom propustljivošću eteričnih ulja (Inouye 2003; Kalemba and Kunicka 2003; Bakkali et al.
2008). Rast Ps. aeruginosa i Candida sp. u formulacijama s eteričnim uljima, nakon faze
adaptacije dokazuje nisku osjetljivost tih organizama i njihovu sposobnost da se koristiti
komponentama mlijeka za tijelo kao izvorom ugljika. Slična pojava je zabilježena za Ps.
aeruginosa u v/u formulacijama koji su sadržavali ulje Thymus vulgaris (Manou et al. 1998).
Rast Candida albicans u prisutnosti 0·5% A. Afra, L. officinalis, R. officinalis i P. Incana ulja u
formulacija krema također potvrđuje navedena opažanja (Muyima et al. 2002, prema Kunicka-
Styczynska, at al. 2009 ).
76
Primjena eteričnih ulja za očuvanje kozmetičkih formulacija još uvijek je upitna zbog njihove
relativno niske antimikrobne aktivnosti u odnosu na često korištene hemijske konzervanse
(Kabara 1984). Konzervans sistemi koji se sastoje od eteričnog ulja i hemijskih konzervansa su
kompromisno rješenje. Međutim, mogućnost interakcije uljnih komponenti, sintetskih
konzervansa i kozmetičkih komponenti potrebno je testirati sisteme konzervansa u određenim
formulacijama (Kunicka-Styczynska, at al. 2009 ).
Ispitivanja (prirodni ekstrakti)
Gilišić, Cakić, Cekić i Nikolić (2013) su u svome istraživanju „Razvoj i ispitivanje antiseptičnih
bioaktivnih kozmetičkih formulacija prirodnog porjekla“ između ostalog predstavili rezultate za
antimikrobnu aktivnost krema. Riječ je o bioaktivnim kozmetičkim formulacijama u formi
kreme sa antiseptičnim osobinama, na bazi prirodnih ekstrakata ( ekstrakt lišaja Usnea barbata L.
i cvasti kamilice Matricaria recutita L.) i sintetskih (dekstran sulfat).
Za određivanje antimikrobne aktivnosti krema autori su koristili uzorke sa usninskom kiselinom
(0,2 g/ml) i sa ekstraktom kamilice (0,1 g/ml), a radi poređenja aktivnosti u ispitivanje su
uključili uzorke hidrantne kreme bez aktivnih supstanci (u količini 0,1 i 0,2 g/ml), kao i same
aktivne supstance usninska kiselina (0,005 g/ml) i ekstrakt kamilice (0,1 g/ml). Ispitane uzorke
su rastvarali u dimetilsulfoksidu. Antimikrobnu aktivnost su testirali na gram-negativne bakterije
(Escherichia coli i Sallmonela enteritidis), gram-pozitivne bakterije (Staphylococcus aureus i
Bacillus subtilis) i na gljivicu Candida albicans, agar difuzionom metodom. Rezultate
antimikrobne aktivnosti su predstavili u tabeli.
Slika 17. Rezultati istraživanja antimikrobne aktivnosti u istraživanju Gilišić et al. 2013.
Izvor : Gilišić et al. 2013
77
Hidrantna krema nije pokazala djelovanje na testirane mikroorganizme. Umjereno dejstvo je
pokazala hidrantna krema sa ekstraktom kamilice pri testiranju na S. enteritidis, S. aureus i B.
subtilis. Hidrantna krema sa usninskom kiselinom ima jako djelovanje na C. Albicans, S. aureus
i B. subtilis, a umjereno djelovanje ima na E. coli i S. enteritidis. Usninska kiselina je pokazala
djelovanje na sve mikroorganizme, a najbolju aktivnost na B. subtilis i C. albicans. Ekstrakt
kamilice je okazao visku aktivnost na gram negativnu bakteriju S. enteritidis, što se odrazilo i na
hidrantnu kremu sa ovim ekstraktom. Zaključeno je da najbolje antimikrobno djelovanje na
testirane mikroorganizme ima krema sa usninskom kiselinom, a da su sinergističko dejstvo i širi
spektar djelovanja utvrđeni kod kreme sa usninskom kiselinom i ekstraktom kamilice. Ova
formulacija ima najbolje djelovanje na gram-pozitivnu bakteriju Bacillus subtilis i na gljivicu
Candida albicans (Gilišić et al. 2013).
Poznato je da ulje kamilice ima visok sadržaj alfa-bisabolola koji je zaslužan za antibakterijsku i
antifungalnu aktivnost, ali je tačan mehanizam djelovanja i dalje nejasan (Szelenyi et al, 1979;
Isaac et al. 1979; Isaac et al. 1975, prema Gilišić et al. 2013).
Usninska kiselina je supstanca sa izraženim antibakterijskim djelovanjem. To je antibiotik koji
selektivno inhibira uzročnike infekcija. Ispoljava jako antibiotsko djelovanje na veliki broj
gljivica i bakterija. Prisustvo usninske kiseline u prirodnom proizvodu u niskim dozama djeluje i
na bakterijske i gljivične promjene na koži i sluznici (Weckessera et al. 2007; Dorman et al.
2000, prema prema Gilišić et al. 2013).
Ekstrakt sjemena grejpa
Ekstrakt sjemena grejpa (Grapefruit Seed Extract) poznat pod skračenicom GSE, predstavlja
komercijalni proizvod koji potiče iz sjemena i pulpe grejpa (Citrus paradisi Macf., Rutaceae).
Hemijska istraživanja otkrila su prisutnost flavonoida, askorbinske kiseline, tokoferola, limunske
kiseline, limonoida, sterola i minerala u sjemenu i pulpi grejpa (Drewnowski et al. 2000;
Tirillini, 2000; Armando et al. 1998; Bennett et al. 1989; Braddock et al. 2001; Tushiswili et al.
1983., prema Cvetinić, Vladimir-Knežević, 2004).
Postoji mnogo podataka o ljekovitom djelovanju sjemena grejpa i korištenju kod različitih
oboljenja kao što su ekcemi, akne, čirevi, upale grla, atletsko stopalo, prehlade,
gastrointestinalne infekcije, gastritis, alergije i parazitske bolesti (Sachs et al. 1997; Sharamon et
al. 1997, prema Takeoka et al. 2001).
78
Slika 18. Grejp
Izvor : http://zena.hr/
Kovačević (2012) navodi da je ekstrakt sjemenki grejpa sintetička kombinacija srži grejpa i
hemikalija. Izrađuje se vađenjem srži, ne samo sjemenki. Prilikom proizvodnje soka od grejpa u
industrijskom hemijskom procesu u nekoliko koraka se fenolni spojevi mijenjaju u kvartarne
amonijeve spojeve, a uz to se još koristi toplina i dodatne hemikalije. Neke od hemikalija koje se
koriste navodi Kovačević (2012) : amonijev hlorid, triklosan, metilparaben i benzetonij hlorid.
Takeoka et al. (2001) godine u svome radu „Identification of Benzethonium Chloride in
Commercial Grapefruit Seed Extracts“ ispitivali su prisutnost benzetonij hlorida u
komercijalnom GSE. Komercijalni ekstrakt sjemena grejpa je ekstrahovan hloroformom. Nakon
isparavanja otapala vršila se analiza različitim tehnikama : tekuča hromatografija viskoh
preformanci, ionizacija elektroraspršivanjem, nuklearnom magnetnom rezonancom,
spektroskopijom i elementarnim analizama. Ovaj rad je nepobitno dokazao da je benzetonij
hlorid prisutan u komercijalnim ekstraktima sjemenki grejpa. Veča količina benzetoj hlorida bila
je prisutna u prahu GSE uzoraka u odnosu na teče GSE uzorke, iako nisu utvrdili tačne
koncentracije. Ovo istraživanje je potvrdilo zaključke istraživanja koje su proveli von Woedtke
et al. (1999). Smatra se da benzetoj hlorid potječe iz postupka vađenja i/ili prerade sjemena i
pulpe grejpa.
79
Osim toga rezultati istraživanja Brandin et al. (2007) pokazuju da GSE može stupiti u interakciju
sa lijekovima zbog svoje sposobnosti da inhibira CYP3A4, važan enzim koji je uključen u
metabolizam lijekova.
Izvještaj od strane Instituta za farmaceutiku, Ernst Moritz Arndt sveučilišta Greifswald iz sadrži
slijedeći izvještaj :
„Pregledana je antimikrobna učinkovitost, kao i sadržaj tvari za konzerviranje šest
komercijalnih ekstrakata sjemenki grejpa. Pet od šest ekstrakata su pokazali visok rast
inhibirajućeg djelovanja protiv testiranih mikroba. U svim antimikrobnim aktivnim ekstraktima
sjemenki grejpa je pomoću tankoslojne hromatografije otkriven konzervans benzentonij hlorid.
Osim toga, tri su ekstrakta sadržavala tvari za očuvanje, triklosan i metil paraben. U samo
jednom od testiranih ekstrakata sjemenki grejpa nisu otkrivene tvari za konzerviranje. Međutim,
s tim ekstraktima, kao i s nekoliko ekstrakata domaće izrade napravljenim od sjemenki i srži
grejpa bez soka (citrus paradisi) nije otkriveno antimikrobno djelovanje. Iz toga se zaključuje da
je moćan kao i gotovo opće antimikrobno djelovanje koje se pripisuje ekstraktu sjemenki grejpa
samo zbog sadržaja sintetičkih tvari koje služe kao konzervans. Čini se da nisu prisutni prirodni
proizvodi s antimikrobnim djelovanjem.“
USDA (Ministarstvo poljoprivrede SAD-a) je provelo istraživanje na osnovu gore spomenutog u
Njemačkoj i zaključeno je:
„Potvrđujući ranije istraživanje provedeno u Njemačkoj, otkrili smo da neki od ekstrakata
sjemenki grejpa sadrže benzentonij klorid, sintetičku antimikrobnu tvar koja se obično koristi u
kozmetici i odobren je jednino za tematsko korištenje uz relativni visoki udio od 8%“
Istraživanja
Al–Âni, Tawfik, Shehab (2011) istraživali antimikrobni učinak vodenog i alkoholnog ekstrakta
sjemenki grejpa (Citrus Paradisi Rutaceae). U istraživanju su koristili vodene i alkoholne
(etanolne) ekstrakte sjemenki grejpa „GSE“ u 20% (w/v) koncentraciji. Koncentracija je ispitana
na aktivnost protiv Staphylococcus aureus, Proteus vulgaris, Klebsiella pneumonia, Candida
albicans i mješavine oralne flore. Za određivanje antimikrobnog učinka koristili su in vitro disk-
difuzionu metodu. Njihova antimikrobna i antifungalna aktivnost upoređena je u odnosu na
aktivnost hlorheksedin otopina u dvije koncentracije (0,12 i 0,2%) kao kontrola.
80
Sjemenke grejpa su sušili na zraku u periodu od dvije sedmice kako bi se spriječio gubitak
sastojaka. Nakon sušenja su ih usitnili u prah. Voda i etanolni alkohol su korišteni za
ekstrakciju. Prilikom ripreme vodenog ekstrakta 40g sušenog praha sjemena stavili su u 160ml
sterilne destilirane vode i ostavili na sobnoj temperaturi 24h. Smjesu su filtrirali prvo gazom, a
zatim filter papirom. Nakon filtracije stavili su u inkubator na 37 Cº. Tekučina se ispari, a
istaloženi ekstrakt ostaje na dnu. Nakon toga vršena je sterilizacija. Za pripremu alkoholnog
ekstrakta koristili su 20g sušenog praha dodali su u 200ml etanola. Postupak je isti kao kod
vodenog ekstrakta, ali je korišteno otapalo za ekstrahiranje 95% etanol. Tkođer vršena je
sterilizacija. Kao što smo naveli autori su u istraživanju koristili in vitro disk-difuzionu metodu.
U testu su koristili četiri vrste bakterijskih izolata : Staphylococcus aureus, Proteus vul-garis,
Klebsiella pneumonia i mješovitu oralnu floru. Antifungalno djelovanje je testirano protiv
Candida albicans. Kolonije su prošarane na Muller-Hinton agaru, a u roku 15 minuta
inokulirane. Ploče su smještene u inkubator na 37 Cº tijekom 24h za bakterije i 48h za Candida
albicans. Nakon inkubacije ploče su ispitane, zone inhibicije rasta mjerene i zabilježene. Mjerili
su antimikrobnu aktivnost svakog ekstrakta od promjera zone inhibicije i usporedili su sa CHX
otopinom (0,12 i 0,2%).
Etanolni ekstrakt nije pokazao nikakvu zonu inhibicije. Vodeni ekstrakt (20%) je bio aktivan
protiv svih gram-negativnih bakterija. GSE je pokazao največu zonu inhibicije za normalnu floru
(18mm), ali manja aktivnost na rast Staphylococcus aureus (10mm). Za usporedbu, CHX 0,2%
pokazao najveću zonu inhibicije protiv normalne flore (20mm), dok je izvršio manju aktivnost
na rast S. aureus, Proteus sp. and Klebsiella sp (18mm). Zona inhibicije za CHX 0,12% je 7, 11,
18 and 22mm za S. aureus, Proteus sp., Klebsiella sp, i normalnu floru. Vodeni ekstrakt (20%) je
bio aktivan protiv Candida albicans sa zonom inhibicije 12mm u promjeru (Al–Âni et al., 2011).
Slika 19. Usporedba učinka 20% vodene otopine GSE I CHX (0,2% i 0,12%) na različitim
vrstama mikroorganizama
Izvor : Al–Âni et al., 2011.
81
Adedeji i saradnici (2008) kako je navedeno u radu (Al–Âni et al., 2011) dobili iste rezultate za
etanolni ekstrakt, tj. da etanolni ekstrakt nije pokazao aktivnost protiv testnih mikroorganizama.
Kroum i saradnici (2009) kako je navedeno u radu (Al–Âni et al., 2011) utvrdili da je metanolni
ekstrakt aktivniji od etanolnog.
Reagor i saradnici (2002), Von Woedtke i saradnici (1999), Giuseppe i saradnici (2007) kako je
navedeno u al. radu (Al–Âni et, 2011), tvrde da etanolni GSE ima dobru antimikrobnu aktivnost
protiv mnogih vrsta mikroorganizama. Vodeni GSE ima konstantno dobro antimikrobno
djelovanje protiv svih testiranih biotipa.
Haggers i saradnici (2002) kako je navedeno u radu (Al–Âni et al., 2011) uz pomoć prenosnog
skeniranja elektronskim mikroskopom prikazali GSE antibakterijsko djelovanje. Navode da je
bilo očito da GSE narušava bakterijsku membranu i oslobađa citoplazmatski sadržaj u roku
15min nakon kontakta i na više razrijeđenim koncentracijama.
Krajewska i saradnici (1999) kako je navedeno u radu (Al–Âni et al., 2011), otkrili da 33%
(m/V) GSE koncentracija pokazuje jako antifungalno djelovanje protiv sojeva kao što su gljivice
i kvasac i da ima nižu aktivnost protiv dermatofita i plijesni.
U zaključku (Al–Âni et al., 2011) navode da je korištenje 20% koncentracije vodene otopine
GSE ima učinkovitu aktivnost protiv Staphylococcus aureus, Proteus vulgaris, Klebsiella
pneumonia, Candida albicans and normalne flore usne šupljine. Antibakterijska aktivnost
ekstrakta može biti jako korisna, jer je njegova aktivnost upoređena sa jednim od
najrasprostranjenih antiseptičnih otopina.
Ionescu et al. (1990) ispitivali antimikrobnu efikasnost GSE protiv 794 bakterijska i 93 gljivična
soja. Prema izvještaju 0,5% otopina pokazala je efikasnost protiv gram-pozitivnih bakterija
(Streptococcus sp., Staphylococcus aureus, Enterococcus sp.), gram-negativnih bakterija
(Enterobacter sp. and E. coli sp.) i različitih gljivica i plijesni (Candida, Geotrichum, Aspergillus.
and Penicillium sp.). Primjena istog agenta u pacijenata sa atopijskim ekcemom rezultira
inhibicijom rasta Candida sp., Geotrichum sp., E. coli.
Cvetnić i Vladimir-Knežević (2004) u svome radu „Antimicrobial activity of grapefruit seed and
pulp ethanolic extract“ ispitivali djelovanje etanolnog ekstrakta sjemenki i pulpe ploda grejpa
(Citrus paradisi Macf., Rutaceae). U istraživanju su koristili 20 sojeva bakterija i 10 sojeva
kvasaca.
82
Self-made etanolni ekstrakt Citrus paradisi Mecf. (Rutaceae) pripremljen je iz komercijalno
dostupnih grejpfruta. Osušen na zraku, praškasti biljni materijal (pulpe i sjemenke u omjeru 4:1)
su ekstrahirali sa 70% etanolom u Soxhlet aparatu tijekom 6h. Nakon hlađenja, otapalo su
uklonili i suhi ostatak je analiziran. Za mikrobiološko ispitivanje, 33% (m/V) ekstrakta
pripremljeno je koristeći 70% etanol.
Testirali su deset gram-pozitivnih (Bacillus cereus ATCC 11778, B. subtilis NCTC 8236,
Sarcina flava MFBF, S. lutea ATCC 9341, Staphylococcus aureus ATCC 6538P, S. aureus
ATCC 29213, S.epidermidis MFBF, Enterococcus faecalis ATCC 20201, Streptococcus sp.
MFBF, Listeria monocytogenes MFBF), deset gram-negativnih bakterija (Escherichia coli O:157
MFBF, E. coli O:128MFBF, Shigella sonnei MFBF, Salmonella enteritidis MFBF, Yersinia
enterocolitica O:9 MFBF, Citrobacter freundii MFBF, Klebsiella oxytoca MFBF, Proteus
mirabilis MFBF, P.vulgaris MFBF, Pseudomonas aeruginosa ATCC 27895) i deset sojeva
kvasaca (Candida albicans MFBF 1, C. albicans MFBF 2, C. albicans MFBF3, C. krusei MFBF,
C. krusei MFBF K1, C. tropicalis MFBF, C. tropicalis MFBF T1, C. parapsilosis MFBF,
Saccharomyces cerevisiae MFBF V1, Kluyveromyces maxianus MFBF CC4).
Antibakterijski i antifungalni učinak ekstrakata je testiran postupkom difuzije na hranjivom
agaru i standardnom metodom dilucije. Agar difuzionu metodu vršili su u skladu sa propisima
Europske farmakopeje.
Spektrofotometrijski je određeno da suhi ekstrakt sadrži 3,92% ukupnih polifenola, dok je udio
flavonoida iznosio 0,11%. Prisutnost flavanona naringina i hesperidina u etanolnom ekstraktu
potvrđena je tankoslojnom hromatografijom (Cvetnić i Vladimir-Knežević, 2004).
70% etanol kao kontrola nije pokazao zone inhibicije. Ekstrakt je bio aktivan protiv svih gram-
pozitivnih bakterija, ali nije bilo inhibitornog efekta na rast testiranih gram-negativnih bakterija.
GSE je urokovao največe zone ihibicije za Listeria monocytogenes (16 mm), Streptococcus
faecalis (15 mm) i Bacillus subtilis (14 mm). Etanolni ekstrakt je pokazao nižu aktivnost (zona
inhibicije 10-12mm) protiv Bacillus cereus, Sarcina flava, S. lutea, Staphylococcus aureus, S.
epidermidis and Streptococcus sp. Podaci također ukazuju na to da je inhibran rast svih testiranih
kvasaca. Inhibicijska zona od 13mm je zabilježena za Saccharomyces cerevisiae,
Kluyveromyces maxianus and Candida tropicalis MFBF. Ostali testirani sojevi Candida
tropicalis i dva soja C. krusei pokazali su zonu od 12mm.
83
Tabela 15. Antimikrobna efikasnost GSE
Mikroorganizmi GSE koncentracija (%, m/V)Bakterije 16,50 8,25 4,13 2,06 1,03Bacillus cereus ATCC 11778 - ± + + +Bacillus subtilis NCTC 8236 - ± + + +Sarcina flava MFBF - ± + + +Sarcina lutea ATCC 9341 - - + + +Staphylococcus aureus ATCC 6538P - - + + +Staphylococcus aureus ATCC 29213 - - + + +Staphylococcusepidermidis MFBF - - + + +Streptococcus faecalis ATCC 20201 - - - + +Streptococcus sp. MFBF - - - + +Listeria monocytogenes MFBF - - - + +Escherichia coli O:157 MFBF - ± ± + +Escherichia coli O:128MFBF - - ± + +Shigella sonnei MFBF - - + + +Salmonella enteritidis MFBF - - - - +Yersinia enterocolitica O:9 MFBF - - + + +Citrobacter freundii MFBF - + + + +Klebsiella oxytoca MFBF - - + + +Proteus mirabilis MFBF - + + + +Proteus vulgaris MFBF - + + + +Pseudomonas aeruginosa ATCC 27895 - - + + +KvasciCandida albicans MFBF 1 - + + + +Candida albicans MFBF 2 - - + + +Candida albicans MFBF 3 - - + + +Candida krusei MFBF - - + + +Candida krusei MFBF K1 - - + + +Candida tropicalis MFBF - + + + +Candida tropicalis MFBF T1 - + + + +Candida parapsilosis MFBF - + + + +Saccharomyces cerevisiae MFBF V1 - - + + +Kluyveromyces maxianus MFBF CC4 - + + + +
(-)Nema rasta mikroorganizama (baktericidna/fungicidna aktivnost GSE); (±) - blagi rast mikroorganizama (bakteriostatska aktivnost GSE) ; (+) normalan rast mikroorganizama (bez aktivnosti GSE);
Izvor : Cvetnić i Vladimir-Knežević (2004)
U bujonu GSE je bio djelotvoran protiv svih testnih mikroorganizama, čak i garm negativnih
bakterija. Najjači učinak ekstrakta (MIC 2,06 m/V) zabilježen je protiv Salmonella enteritidis.
Rast Listeria monocytogenes, Streptococcus strains i Escherichia coli je inhibiran sa 4,13%
(m/V) GSE. Bacillus cereus, B. subtilis, Sarcina flava, S. lutea, Staphylococcus aureus,
S.epidermidis, Shigella sonnei, Yersinia enterocolitica, Klebsiella oxytoca i Pseudomonas
aeruginosa su bili osjetljivi na višu koncentraciju ekstrakta (8,25% m/V). Največa MIC
vrijednost 16,50% (m/V) je procjenjena za Citrobacter freundi, Proteus mirabilis i P. vulgaris.
Saccharomyces cerevisiae, Candida krusei i dva soja of C. albicans su pokazali veču osjetljivost
84
od ostalih kvasaca. Koncentracija ekstrakta 16,50% (m/V) je baktericidna/fungicidna za sve
testirane bakterije i kvasce (Cvetnić i Vladimir-Knežević (2004).
Cvetnić i Vladimir-Knežević (2004) navode da su njihovi rezultati pokazali razliku između
antimikrobne efikasnosti self-made GSE i nekih dostupnih komercijalnih preparata o čemu je
bilo izvještaja prije, Reagor et al. 2002 i Krajewska-Kulak et al. 2003.
Autori zaključuju da potpuno prirodni etanolni ekstrakt sjemenki i pulpe ploda grejpa utječe na
ispitane bakterije i kvasce, ali da ispoljava manju antimikrobnu učinkovitost u usporedbi sa
nekim komercijalnim pripravcima. Navedene razlike mogu biti uzrokovane razlikama u sadržaju
polifenola posebno flavonoida. Sve ovo ih je dovelo do zaključka da antibakterijske i
antifungalne osobine komercijalno dostupnih proizvoda ne trebaju biti nužno posljedica samo
prisutnosti sintetskih zaštitnih sredstava, ali navode da su potrebna dalja istraživanja.
85
ZAKLJUČAK
Mikrobiološka čistoća je jedan od najvažnijih ciljeva u kozmetičkoj industriji. Kao što
znamo kozmetika ne mora biti sterilna, ali mora biti adekvatno zaštičena od kontaminacije
mikroorganizmima. Konzervansi su tvari koje uspješno štite kozmetičke proizvode od
mikrobiološke kontaminacije. Pravilan odabir konzervansa i njegove koncentracije je od velike
važnosti. Premala količina konzervansa ne može zaustaviti rast mikroorganizama što dovodi do
propadanja proizvoda, a prevelika količina može izazvati alergije, dermatitis i druga neželjena
dejstva. Može se zaključiti da konzervansi u kozmetici imaju dvije funkcije :
zaštita kozmetičkog proizvoda i osiguranje trajnosti,
zaštita potrošača od štetnog djelovanja kontaminiranog proizvoda.
Kozmetički proizvodi prema svojim osobinama i sastojcima idealni su za razvoj kontaminacije.
Voda, ulja, peptidi i ugljikohidrati idealan su medij za rast mikroorganizama. Kada još tome
dodamo naćine čuvanja kozmetičkih proizvoda možemo reći da su zapravo svi uslovi za rast i
razvoj mikroorganizama u proizvodima ispunjeni. Zbog toga, ali i zbog činjenice da večina
kozmetičkih proizvoda dolazi u dodir sa nesterilnom kožom (kreme, dekorativa kozmetika)
možemo zaključiti da su konzervansi u kozmetici itekako potrebni. Naravno, sve vrste proizvoda
ne trebaju jednake količine konzervansa, tako npr. šamponi i ostali proizvodi koji se ispiru
trebaju manje konzervansa od krema i dekorativne kozmetike.
Konzervans koji ima idealno djelovanje i zadovoljava sve kriterije ne postoji što također
predstavlja otežavajuču okolnost. Iz tog razloga često se opravdano koriste kombinacije različitih
konzervansa kako bi se upotpunilo djelovanje.
Možemo reći da su konzervansi koji se nazivaju zajedničkim imenom parabeni blizu pojma
idealni konzervans, ali su pod stalnim pristiscima raznih istraživanja i medija. Široko se koriste
konzerviranju hrane, kozmetike i farmaceutskih proizvoda. Aktivni su u okviru pH vrijednosti 4-
8, a kada se govori o antimikrobnoj aktivnosti treba istaknuti da su više aktivni protiv gljivica
nego bakterija. Kalijeve soli parabena pokazuju bolju antimikrobnu aktivnost od parabena.
Sastojci koji se koriste u formulacijma mogu bitno djelovati na antimikrobnu aktivnost parabena,
npr. EDTA djeluje sinergistički, a sa druge strane imamo Tween 80 koji smeta antimikrobnoj
aktivnosti parabena.
Parabeni se povezuju sa nastankom raka dojke, provedeno je nekoliko istraživanja ali nikada nije
utvrđena definitivna povezanost. Brzo se absorbuju, hidroliziraju i konjugat se izlučuje urinom.
Akutne, hronične i subhronične studije pokazuju da su parabeni praktično netoksični. Kada se
86
primjenjuju na normalnu i zdravu kožu ne izazivaju iritaciji i senzibilizaciju. Testiranje
genotoksičnosti u in vitro i in vivo testiranjima dalo je negativne rezultate. Estrogenska aktivnost
parabena, odnosno vezanje na estrogenske receptore je 8000 do 900000 puta slabije nego
estradiol što je zanemarivo. Primjena parabena u okviru dopuštenih koncentracija (pojedinačno
0,4% i smjesa 0,8%) je sigurna, ali su potrebna detaljnija istraživanja i izvještaji kako bi se
potvrdile ili opovrgnule tvrdnje o štetnom djelovanju parabena.
Novi trend u području konzerviranja kozmetike jeste zamjena sintetskih konzervansa sa
antimikrobnim agentima koji se ne vode kao konzervansi u Annex-u V, kozmetičke direktive. To
su pretežno prirodni konzervansi, a kao najbolji kandidat pokazala su se eterična ulja. Kada je
riječ o antimikrobnoj efikasnosti prirodnih konzervansa možemo reći da je znatno niža u odnosu
na sintetske konzervanse tako da su potrebne veće količine što povečava rizik od različitih
alergija i neželjenih reakcija. Ovaj način konzerviranja se proširuje, ali su potrebna znatno veča
istraživanja kako bi se utvrdio definitivni potencijal prirodnih konzervansa i da u budućnosti
ukoliko to bude moguće postanu stalna zamjena sintetskih konzervansa. Trenutno idealan sistem
konzerviranja predstavlja kombinacija prirodnih i sintetskih konzervansa zbog sinergističkog
djelovanja čime se smanjuje koncentracija obe navedene vrste konzervansa.
87