1

2

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikLift Him Up

by Ellen G. WhiteISBN 0-8280-0469-2

UrednikJosip PeriπiÊ

PrijevodLidija –idara

LekturaMiroslav VukmaniÊ

KorekturaLjiljana –idara

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

TisakTIPOMAT

Zagreb 2010.

3

Ellen G. White

UZVISIMOISUSA

Razlozi za svakodnevno proslavljanje

Spasitelja tijekom godine

4

Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovinavedeni su iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti

Brojke na marginama knjige ukazuju na brojevestranica izvornika

CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 747257

ISBN 978-953-183-166-6

5

Predgovor

Gdje moæemo pronaÊi slikovitiji i privlaËniji opis Boæjegakaraktera kakvog gledmo u Isusu Kristu, od onog koji je opi-sala Ellen G. White? Njezino nadahnuto pero koje je nepreki-dno umakala u nepresuπni zdenac Boæje ljubavi, prikazujedobrotu, ljubaznost i zainteresiranost nebeske obitelji za nas.Dok Ëitamo ove opise, naπe se srce ne moæe oteti pozivu daoduπevljeno odgovori na Boæju ljubav prema nama. Mi osjeÊa-mo potrebu da πirimo poruku koja Ëesto odjekuje sa stranicaspisa Ellen G. White: “Uzvisimo Isusa, »ovjeka s Golgote. Uz-visimo Ga molitvom, uzvisimo Ga pjesmom. ... Uzvisimo Ga,joπ viπe, »ovjeka s Golgote, i neka naπa vijest bude: ‘Evo Ja-ganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!’” (Manuscript 27, 1891.;Letter 174, 1896.)

Ova zbirka slika iz pera Ellen G. White koje govore o na-πem ljubljenom Spasitelju i πto nam On znaËi, obraÊa nam sena osobit naËin. »itajte s razumijevanjem ova razmiπljanja zasvakodnevno prouËavanje, i Ëesto ih iznova pregledavajte ipohranite ih duboko u svoje pamÊenje.

Ellen G. White na ovim stranicama piπe da je “za naπeograniËeno shvaÊanje nemoguÊe ispravno procijeniti kolika jeBoæja ljubav prema svojim palim stvorenjima. Mi smo uvijek uopasnosti zaboraviti ovu veliku ljubav, jer o njoj ne razmiπlja-mo, dopuπtajuÊi da nas zaokupe svjetovne stvari. … Isus Kristbi trebao biti tema naπih misli, Osoba naπe najiskrenije pri-vræenosti. Naπ bi se um trebao baviti dragocjenim karakteromnaπega Gospodina; trebali bismo razmiπljati o bogatim obe-Êanjima Njegove RijeËi; trebali bismo razmiπljati o nebeskojslavi.” (Sings of the Times, 8. prosinca 1890.)

Isus je roen u skromnim jaslama da bismo mi mogli bitiroeni za vjeËni æivot. On je postao dijelom ljudske obitelji dabismo mi mogli postati dijelom nebeske obitelji. Æivio je usred

6

praπine i siromaπtva da bismo mi mogli æivjeti u neopisivombogatstvu. Proveo je duge noÊi u molitvi da bismo mi imalipriliku provoditi vjeËnost u Boæjoj nazoËnosti. Bio je beskuÊ-nik da bismo mi mogli æivjeti u palaËama koje nam On pripre-ma. Naπ dragocjeni Spasitelj umornim je korakom utro pjeπ-Ëane staze drevne Palestine da bismo mi mogli hodati odmor-nim nogama zlatnim ulicama novog Jeruzalema. Umjesto nasprihvatio je krunu od trnja da bi nam na glavu mogao stavitipobjedniËku krunu. Umro je naπom smrÊu da bismo mi moglizauvijek æivjeti veliËanstvenim æivotom koji je Njegov.

Ovo je knjiga o Isusu Kristu. U njoj se Isusa uzdiæe kaoboæanskog Spasitelja i Otkupitelja, Izvora svih naπih blagoslo-va, i naπe jedine nade. Ona uzdiæe Krista da bi svaki Ëitateljmogao imati bliskiju i korisniju zajednicu s Njim u iskrenojmolitvi.

Povjerenici Ostavπtine Ellen G. WhiteWashington, D.C., Sjedinjene AmeriËke Dræave

7

O spisateljici

Ellen Gould (Harmon) White, suosnivaËica KrπÊanske ad-ventistiËke crkve, spisateljica, predavaËica i savjetnica, osobaje za koju adventisti sedmog dana vjeruju da je primila darDuha proroπtva, roena je u Gorhamu u dræavi Maine u Sjedi-njenim AmeriËkim Dræavama, 26. studenog 1827. godine kaojedno od osmero djece Roberta i Eunice Harmon.

Tijekom svoje 70-godiπnje aktivne sluæbe u crkvi, prona-πla je vremena za opseæno pisanje. Napisala je 100.000 stra-nica rukopisa. Ova nevjerojatna ostavπtina koju je Ellen Whiteostavila crkvi mogla je u potpunosti zaokupiti njezin æivot dase odluËila samo za pisanje.

Ipak, njezina sluæba u crkvi obuhvaÊa mnogo viπe od pi-sanja. Njezini dnevnici svjedoËe o njezinom javnom radu, pu-tovanjima, osobnom radu, gostoljubivosti, stvaranju dobrosu-sjedskih odnosa, kao i o njezinoj ulozi majke i supruge. Bogju je obilno blagoslovio u ovim aktivnostima. Njezina strem-ljenja i briænost, njezina zadovoljstva i radosti, njezine patnje— cijeli njezin æivot — bili su zbog napretka onoga πto jevoljela.

Ellen G. White ima reputaciju najprevoenije spisateljicei najprevoenijeg autora uopÊe u ameriËkoj povijesti. Primje-rice, njezina knjiæica Put Kristu prevedena je na viπe od 150jezika, a na hrvatskom je dosad doæivjela 35 izdanja.

Nakon ispunjenog æivota posveÊenog sluæbi Bogu i drugi-ma, preminula je 16. srpnja 1915. godine s punim povjerenjemu Onoga u kojeg je vjerovala.

Viπe: www.whiteestate.org

8

“Moramo nauËiti uzdizati Gospodina Boga usvom srcu, u svojim razgovorima i u svim svojimpostupcima. Tada Êe nas Isus moÊi nauËiti kakoda svoju mreæu bacimo s desne strane, i da je naobalu izvuËemo punu ribe. Ako u bacanju mreæenemamo Kristovu pomoÊ, sav naπ trud — ulaganmoæda tjednima, mjesecima pa i godinama — neÊeuroditi plodom.”

(Ellen G. White, SvjedoËanstvaza crkvu, sv. 1, str. 436)

9

Uzvisimo Isusa

10

Teme po mjesecima

SijeËanj Uzvisimo Isusa kao Boæjeg Sina

VeljaËa Uzvisimo Isusa kao Stvoritelja

Oæujak Uzvisimo Isusa kao Sina »ovjeËjeg

Travanj Uzvisimo Isusa kao Kruh æivota

Svibanj Uzvisimo Isusa kao boæanskog Zakonodavca

Lipanj Uzvisimo Isusa kao Velikog UËitelja

Srpanj Uzvisimo Isusa kao Vrhovnog Pastira

Kolovoz Uzvisimo Isusa kao Raspetoga

Rujan Uzvisimo Isusa kao Iscjelitelja tijela i duπe

Listopad Uzvisimo Isusa kao Glavu Crkve

Studeni Uzvisimo Isusa kao svojega Zagovornika i nepogre-πivog Suca

Prosinac Uzvisimo Isusa kao Kralja koji dolazi

11

Uzvisimo Isusa kao Boæjeg Sina

1. sijeËnja

Uzvisimo Isusa tijekom godine kaoBoæjeg Sina

“Sve πto je Ëestito, sve πto je diËno, πto je pravedno,πto je nevino, πto je ljubazno, πto je na dobru glasu, isve πto je kreposno i hvale vrijedno, to neka budesadræaj vaπih misli.” (Filipljanima 4,8)

Na ulasku smo u novu godinu. Ipak, prije nego πto pozdra-vimo njezin dolazak, zastanimo i upitajmo se: ©to je u proπlojgodini, sa svim teretom njezinog povijesnog zapisa, preπlo uvjeËnost? Opomena apostola dopire do svakoga od nas: “Samisebe ispitajte da li ste u vjeri! Sami sebe istraæite!” (2. KorinÊa-nima 13,4.5) Bog nam zabranjuje da u ovo znaËajno vrijemebudemo tako zaokupljeni drugim stvarima i da nemamo vre-mena za ozbiljno, iskreno i samokritiËno ispitivanje! Ono πtoje manje vaæno ostavimo otraga, a u prvi plan stavimo ono πtoje za nas od vjeËnog znaËaja. …

Nitko od nas ne moæe svojom vlastitom snagom predsta-viti karakter Isusa Krista; ali ako Isus æivi u naπem srcu, duhkoji boravi u Njemu bit Êe otkriven u nama, i sve naπe potrebebit Êe zadovoljene. Tko Êe u poËetku ove nove godine traæitinovo i istinsko iskustvo u Boæjim stvarima? Ispravite neprav-du koju ste nanijeli najviπe πto moæete. Priznajte svoje pogre-πke i grijehe jedni drugima. Odbacite svu gorËinu, bijes i zlobu;a strpljivost, podnoπenje, ljubaznost i ljubav neka postanudijelom vaπeg biÊa. I tada Êe sve πto je Ëestito, ljubazno i nadobru glasu postati vaπe iskustvo. …

Kakav rod smo donosili u godini koja je proπla? Kakav jebio naπ utjecaj na druge? Koga smo doveli u Kristov tor? OËi

15

12

svijeta uprte su u nas. Jesmo li æiva Kristova poslanica kojupoznaju i Ëitaju svi ljudi? Slijedimo li primjer Isusa u samo-odricanju, blagosti, poniznosti, strpljivosti, noπenju kriæa i po-boænosti? HoÊe li ovaj svijet biti prisiljen priznati da smo Kri-stove sluge? …

Ne bismo u novoj godini trebali teæiti ispraviti pogreπke izproπlosti? Zar ne dolikuje nama kao pojedincima da gajimoKristovu milost, da budemo blaga i ponizna srca, da budemoËvrsti, nepokolebljivi i utemeljeni u istini; jer samo tako mo-æemo napredovati u svetosti i biti dostojni naslijea svetih usvjetlu. OtpoËnimo ovu godinu s potpunim odricanjem sebe,molimo se za jasno razluËivanje kako bismo mogli razumjetizahtjeve naπega Spasitelja te da uvijek i na svakome mjestumoæemo biti svjedoci za Krista. (Signs of the Times, 4. sijeËnja1883.)

Uzvisite Isusa, vi koji pouËavate narod. Uzvisite Ga u opo-menama, u propovijedima, u pjesmama, u molitvi. Svi vaπi na-pori neka budu usmjereni na ukazivanje na “Jaganjca Boæjegkoji uzima grijeh svijeta” duπama koje su smetene, zbunjenei izgubljene. Pozovite ih da vide i æive. (Review and Herald, 12.travnja, 1892.)

2. sijeËnja

Prapostojanje Boæjeg Sina

“A sada, OËe, proslavi ti mene kod sebe samog slavomkoju imadoh kod tebe prije nego postade svijet.” (Ivan17,5)

Dok Boæja rijeË govori o Isusu Kristu kao »ovjeku dok jebio na Zemlji, ona izriËito govori i o Njegovom prapostojanju.RijeË je postojala kao Boæansko BiÊe, Ëak i kao vjeËni BoæjiSin u jedinstvu i jednakosti sa svojim Ocem. Od vjeËnosti Onje bio Posrednik saveza, Onaj u kome Êe svi narodi na Zemlji,Æidovi i pogani — ako Ga prihvate — biti blagoslovljeni. “IRijeË bijaπe kod Boga — i RijeË bijaπe Bog.” (Ivan 1,1) Prijenego πto su ljudi ili aneli bili stvoreni, RijeË je bila kod Bogai bila je Bog.

16

13

Svijet je po Njemu stvoren, “i niπta πto je postalo nije beznjega postalo” (redak 3). Ako je Krist sve stvorio, onda je Onpostojao prije svega. RijeËi koje o ovome govore toliko sujasne da nitko ne mora ostati u nedoumici. Krist je u bîti Bogu najviπem smislu. On je bio s Bogom od vjeËnosti, Bog nadsvima, blagoslovljen zauvijek.

Gospodin Isus Krist, boæanski Boæji Sin, postojao je odvjeËnosti kao posebna Osoba, jedno s Ocem. On je bio nenad-maπiva slava Neba. On je bio Zapovjednik nebeske inteligen-cije, aneli su Mu iskazivali πtovanje klanjanjem, i to je biloNjegovo pravo. Ovo nije bilo otimanje od Boga. “Jahve mestvori kao poËelo svoga djela”, objavljuje RijeË, “kao najranijiod svojih Ëina, u pradoba; oblikovana sam joπ od vjeËnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad joπ nije bilo pra-dubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije negosu utemeljene gore, prije breæuljaka. Kad joπ ne bijaπe naËiniozemlje, ni poljana, ni poËetka zemaljskom prahu; kad je stva-rao nebesa, bila sam nazoËna, kad je povlaËio krug na licubezdana.” (Izreke 8,22-27)

Jasna svjetlost i slava nalaze se u istini da je Krist biojedno s Ocem prije nego πto je postavljen temelj svijeta. Tasvjetlost sja na tamnome mjestu i Ëini ga osvijetljenim boæan-skom izvornom slavom. Ova istina, dok se nalazi u svjetlu,sama po sebi beskonaËno tajanstvena, objaπnjava druge ta-janstvene i inaËe neobjaπnjive istine, nedostiæne i nerazumlji-ve. …

“Narod πto je boravio u tmini vidje svjetlo veliko; onimakoji prebivaju u tamnom predjelu smrti zasja svjetlo.” (Matej4,16) Ovdje su Kristovo prapostojanje i Njegov cilj da doe nanaπ svijet predstavljeni kao æive zrake svjetlosti koje svijetles vjeËnoga prijestolja. (Selected Messages, knjiga 1, str. 247,248)

Krist kaæe: Neka moja slava zasja ispred Tebe — slavakoju imadoh kod Tebe prije negoli je bilo svijeta. (Signs of theTimes, 10. svibnja 1899.)

14

3. sijeËnja

Samopostojanje Boæjeg Sina

“Isus im odvrati: ‘Zaista, zaista, kaæem vam, prije negoje Abraham bio, Ja Jesam.’” (Ivan 8,58)

“‘Abraham, otac vaπ, treptio je od radosti u æelji da vidimoj Dan. Vidio ga je i obradovao se.’ Tada mu rekoπe Æidovi:‘Nije ti ni pedeset godina, a vidio si Abrahama!’ Isus im odvrati:‘Zaista, zaista, kaæem vam, prije nego je Abraham bio, Ja Je-sam.’” (Ivan 8,56-58)

Krist ovdje ukazuje Æidovima da, iako su mogli izraËunatikako je mlai od pedeset godina, Njegov boæanski æivot se nemoæe izraËunati ljudskim raËunanjem. Kristovo postojanje prijeNjegovog utjelovljenja nije mjerljivo brojkama. (Signs of theTimes, 3. svibnja 1899.)

“Prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.” Krist je praposto-jeÊi, samopostojeÊi Sin Boæji. Poruka koju je On dao Mojsijuza Izraelce bila je: “Ovako kaæi Izraelcima: Ja Jesam posla mek vama.” (Izlazak 3,14)

Prorok Mihej objavio je o Kristu: “A ti, Betleheme Efrato,najmanji meu kneæevstvima Judinim, iz tebe Êe mi izaÊi onajkoji Êe vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjeËnihvremena.” (Mihej 5,1)

Preko Salomona Krist je objavio: “Jahve me stvori kaopoËelo svoga djela, kao najraniji od svojih Ëina, u pradoba. …Kad je postavljao moru njegove granice, da mu se vode nepreliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, bila samkraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan.”(Izreke 8,22.29.30)

GovoreÊi o svojem prapostojanju, Krist vodi um u vrijemebeskonaËnosti. On nas uvjerava kako nikad nije postojalo vri-jeme a da nije bio u bliskom zajedniπtvu s vjeËnim Bogom. On,Ëiji su glas Æidovi tada sluπali, bio je jedno s VjeËnim Bogom.

Krist je govorio s tihim dostojanstvom, sa sigurnoπÊu imoÊi koja je osuivala knjiæevnike i farizeje. Oni su osjeÊalisnagu poruke poslane s Neba. Bog je kucao na vrata njihovasrca, moleÊi ih da ue. (Signs of the Times, 29. kolovoza 1900.)

On je bio jednak Bogu, beskonaËan i svemoguÊ. … On jevjeËan, samopostojeÊi Sin. (Manuscript 101, 1897.)

17

15

U Kristu je iskonski, nepozajmljeni, nesteËeni æivot. “Tkoima Sina, ima æivot.” (1. Ivanova 5,12) Kristovo Boæanstvo jepouzdano obeÊanje vjeËnog æivota vjerniku. “Tko vjeruje u me-ne,” rekao je Isus, “ako i umre, æivjet Êe. Tko god æivi i vjerujeu me, sigurno neÊe nigda umrijeti. ...” Krist ovdje unaprijedgleda u vrijeme svojega drugog dolaska. (Isusov æivot, str. 435)

4. sijeËnja

Jednak s Ocem

“Teæite meu sobom za onim za Ëim treba da teæite uKristu Isusu! On, boæanske naravi, nije se ljubomornodræao svoje jednakosti s Bogom.” (Filipljanima 2,5.6)

Lucifer je na Nebu, prije svoje pobune, bio otmjeni i uz-viπeni aneo, prvi u Ëasti do Boæjeg dragog Sina. Njegovo jelice, poput lica drugih anela, bilo blago i izraæavalo sreÊu.»elo mu je bilo visoko i πiroko, πto je pokazivalo snaæan inte-lekt. Njegov stas bio je savrπen, a dræanje plemenito i veliËan-stveno. Poseban snop svjetlosti osvjetljavao mu je lice i sjaooko njega jaËe i ljepπe nego oko drugih anela. Ipak Krist,Boæji dragi Sin, imao je nadmoÊnost nad svom aneoskomvojskom. On je bio jedno s Ocem prije nego πto su stvorenianeli. Lucifer je bio zavidan Kristu i postupno je preuzeozapovjedniπtvo koje je pripadalo samo Kristu.

Veliki Stvoritelj okupio je nebesku vojsku kako bi u na-zoËnosti svih anela dodijelio posebnu Ëast svojemu Sinu. Sinje bio postavljen na prijestolje s Ocem, i mnoπtvo nebeskihsvetih anela okupilo se oko njih. Otac je tada obznanio da jeOn dodijelio Kristu, svojemu Sinu, da bude jednak Njemu; πtoznaËi: gdje god je prisutan Njegov Sin, kao da je prisutan i Onsâm. RijeË Sina treba posluπati jednako kao rijeË Oca. Svoje-mu Sinu dao je ovlasti da zapovijeda nebeskom vojskom. Nje-gov Sin je radio zajedno s Njime kod stvaranja Zemlje i svihæivih stvorenja koja Êe postojati na njoj. Njegov Sin Êe iznositiNjegovu volju i ciljeve, ali neÊe niπta Ëiniti sâm od sebe. OËevavolja bit Êe ispunjena u Njemu.

18

16

Lucifer je bio zavidan i ljubomoran na Isusa Krista. Ipak,kad su se svi aneli poklonili Isusu da priznaju Njegovu nad-moÊ, visoki autoritet i zakonito pravo, i on se poklonio s nji-ma, ali mu je srce bilo ispunjeno mrænjom i zaviπÊu. …

Aneli koji su bili odani Bogu, istinski su teæili privestiovog moÊnog pobunjenog anela volji njegovog Stvoritelja. Op-ravdavali su Boæji Ëin dodjele posebne Ëasti Kristu, i energiË-nim rasuivanjem nastojali uvjeriti Lucifera da nije imao niπtamanju Ëast i prije nego πto je Otac objavio dodjelu Ëasti svoje-mu Sinu. Bilo im je jasno da je Krist Boæji Sin koji je bio prijeno πto su stvoreni aneli, da je uvijek stajao zdesna Bogu, daNjegova blaga i mila vlast nikad nije bila upitna, da nikad nijeizdavao naredbe i da Mu je nebeska vojska s radoπÊu sluæila.Poziv Boga Oca da aneli budu nazoËni dodjeli posebne ËastiKristu nije niπta umanjio Ëast koju je Lucifer dosad imao.Aneli su plakali. Puni zabrinutosti traæili su naËina da gaodvrate od njegove zle namjere i da se pokori svojemu Stvori-telju, jer je do sada vladao mir i sklad. … Lucifer je odbioposluπati. (The Story of Redemption, str. 13—16)

5. sijeËnja

Otpadniπtvo na Nebu

“Gdje si bio kad zemlju utemeljih? … Tko joj postavikamen ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Boæjiuzvikivali dvorjani?” (Job 38,4-7)

Mnogi Luciferovi simpatizeri su se vratili, obratili se savjetuodanih anela i pokajali se za svoje nezadovoljstvo, i Bog Otacsa svojim dragim Sinom ih je opet s povjerenjem primio. Velikipobunjenik je tada izjavio kako je upoznat s Boæjim zakonom,i kad bi se ropski pokorio posluπnosti, bila bi mu oduzetanjegova Ëast. Viπe mu ne bi bila povjerena uzviπena uloga.Rekao je kako su on i njegovi pristaπe otiπli predaleko da bise vratili te kako Êe se hrabro suoËiti s posljedicama i nikadse neÊe klanjati i ropski πtovati Boæjeg Sina. Bog im ionakonikada neÊe oprostiti te sada moraju braniti svoju slobodu isilom steÊi poloæaj i ovlasti koje im dragovoljno nisu bile dane.

19

17

Odani aneli su æurno otiπli Boæjem Sinu i upoznali Ga sonim πto se dogaa meu anelima. Naπli su Boga Oca kakose savjetuje sa svojim ljubljenim Sinom oko pronalaæenja na-Ëina na koji bi, za dobro anela koji su odani, oduzeli vlastSotoni i zauvijek ga svrgnuli. Veliki Bog mogao je u jednomtrenutku zbaciti ovog lukavog zavodnika s Neba, ali to nije bilaNjegova namjera. On je pobunjenicima dao priliku da odmjeresvoje snage i moÊ s Njegovim Sinom i odanim anelima. U ovojborbi svaki aneo je trebao odabrati stranu na kojoj Êe biti, ito svima pokazati. Nije bilo sigurno patiti s onima koji su seujedinili sa Sotonom i nastaviti s osvajanjem Neba. Oni sutrebali nauËiti pouku o naravi pobune protiv Boæjeg nepromje-njivog Zakona, jer ta pobuna je neizljeËiva. …

Onda je nastao rat na Nebu. Boæji Sin, Vladar Neba, iNjegovi odani aneli sudjelovali su u sukobu protiv lukavogodmetnika i onih koji su se ujedinili s njim. Boæji Sin i odanianeli su pobijedili, i Sotona i njegovi pristaπe zbaËeni su sNeba. Sva nebeska vojska priznala je i oboæavala Boga pravde.Nijedna mrlja pobune nije ostala na Nebu. Opet je zavladaomir i sklad kao i prije. …

Bog Otac se savjetovao sa svojim Sinom o tome da stvoreËovjeka koji bi nastanio Zemlju. (The Story of Redemption, str.16—19)

Sotonina pobuna trebala je biti pouka svemiru u buduÊimvjekovima, trajno svjedoËanstvo o naravi grijeha i njegovimstraπnim posljedicama. Rezultat Sotonine vladavine i njezinutjecaj na ljude i anele pokazuju kakve su posljedice odba-civanja boæanskog autoriteta. Ona Êe svjedoËiti da je dobrobitsvih stvorenih biÊa povezana s Njegovom vladavinom. (Patri-jarsi i proroci, str. 24)

18

6. sijeËnja

Adam i Eva su oboæavali Isusa

“Tada Jahve, Bog, uËini te iz zemlje nikoπe svakovrsnastabla.” (Postanak 2,9)

U sredini edenskog vrta, u blizini drveta æivota, stajalo jedrvo spoznaje dobra i zla. To drvo je Bog stvorio da budepokazatelj Ëovjekove posluπnosti, vjere i ljubavi prema Njemu.S ovog drveta — rekao je Gospodin naπim prvim praroditeljima— nemojte jesti, nemojte ga ni dirati, inaËe Êete umrijeti. …

Kad su Adam i Eva nastanjeni u prekrasan vrt, imali susve πto su mogli poæeljeti i πto im je bilo potrebno za sreÊu.Ali Bog je u svojoj premudrosti odluËio provjeriti njihovu oda-nost prije nego πto ih prepusti vjeËnoj sigurnosti. Oni su imaliNjegovu naklonost, i On je razgovarao s Njima i oni s Njim.Ipak, Bog nije preselio zlo izvan njihovog dosega. Sotoni jebilo dopuπteno da ih kuπa. Ako se odupru kuπnji, bit Êe uneprekidnoj milosti Boga i nebeskih anela. …

Na nebeskom savjetu je odluËeno da aneli posjeÊuju Edeni upozoravaju Adama da je u opasnosti od neprijatelja. Dvaanela su se æurila na svom putu naπim praroditeljima. …

Oni su objasnili Adamu i Evi da ih Bog ne æeli prisiliti naposluπnost i da stoga nije uklonio moguÊnost da se suprotsta-ve Njegovoj volji; oni su moralna biÊa i imaju slobodu poslu-πati ili ne posluπati. …

Oni su im rekli da Sotona ima namjeru da im naudi, ikako se trebaju Ëuvati jer Êe vjerojatno doÊi u dodir s palimneprijateljem. Ali on im ne moæe nauditi sve dokle su posluπniBoæjoj naredbi. Ako bude potrebno, svi aneli s Neba doÊi Êeim u pomoÊ kako im Sotona ni na koji naËin ne bi mogaonauditi. …

Aneli su ih obvezali da pomnjivo slijede upute koje im jeBog dao o stablu spoznaje, jer su sigurni samo u savrπenojposluπnosti, i ovaj otpali neprijatelj ih neÊe moÊi zavesti. Bogne dopuπta Sotoni da sveti par bude pod stalnom kuπnjom. Onih moæe kuπati samo kod drveta spoznaje dobra i zla.

Adam i Eva su uvjeravali anele kako nemaju namjerunikad prekrπiti izrazitu Boæju zapovijed, jer je njihov najveÊi

20

19

uæitak Ëiniti Njegovu volju. Adam i Eva su se s anelima uje-dinili u svetom pjevanju skladne glazbe, i dok se njihova pje-sma orila iz divnog Edena, Sotona je Ëuo zvuk njihovog sloæ-nog i radosnog oboæavanja Oca i Sina. Kad je to Ëuo, poveÊalase njegova zavist, mrænja i podmuklost, i svojim je sljedbeni-cima iznio spremnost da Adama i Evu potakne na neposluπ-nost kako bi izazvao Boæji gnjev na njih i promijenio njihovupjesmu hvale u mrænju i psovanje Stvoritelja. (The Story ofRedemption, str. 24—31)

7. sijeËnja

Sloboda izbora

“Kao πto je zmija zavela Evu svojim lukavstvom.” (2.KorinÊanima 11,3)

Sotona je uπao u zmiju, smjestio se na drvetu spoznaje ipoËeo leæerno jesti plod.

Dok je radila, Eva se nesvjesno odvojila od svojega muæa.Kad je postala svjesna te Ëinjenice, osjetila je da bi mogla bitiu opasnosti. A onda se poËela osjeÊati sigurnom, Ëak iako nijeostala u neposrednoj blizini svojega muæa. Imala je mudrost isnagu prepoznati zlo i suprotstavi mu se. Ali baπ su je na toaneli upozoravali da ne Ëini. …

Sotona Êe im priopÊiti zamisao kako Êe jedenjem ploda sazabranjenog drveta dobiti novu i plemenitiju spoznaju od onekoju su do tada stekli. To je njegov poseban naËin rada kojimpostiæe velike uspjehe od svojega pada, vodeÊi ljude da propi-tuju tajne Sveviπnjega i da ne budu zadovoljni onim πto je sâmBog otkrio niti paæljivi u posluπnosti onome πto je On zapo-vjedio. Sotona Êe ih voditi da budu neposluπni Boæjim zapovi-jedima, a onda Êe ih natjerati da vjeruju kako su uπli u pre-krasno podruËje znanja. Ovo je Ëisto nagaanje i bijedna pri-jevara. Ljudi su propustili shvatiti ono πto je Bog otkrio izanemarili Njegove jasne zapovijedi; teæili su za mudroπÊuneovisno o Bogu, i traæili su da razumiju ono πto je On usvojoj mudrosti uskratio smrtnicima. Bili su ushiÊeni svojimnaprednim zamislima, zaneseni svojim taπtim mudrovanjem, i

21

20

u odnosu na istinsku spoznaju pipali su u mrkloj noÊi. Oniuvijek uËe, a nikad ne mogu doÊi do prave spoznaje istine.

Boæja volja nije bila da bezgreπni par treba steÊi spoznajuo zlu. On im je poklonio dobro, a zadræao je zlo. …

Eva je pomislila kako sama moæe razluËiti izmeu dobrai zla. Laskava nada o ulasku u viπe podruËje spoznaje dovelaju je u stanje da pomisli kako joj je zmija osobiti prijatelj kojise zanima za njezino dobro. Da je potraæila svojega muæa, i dasu rijeËi koje im je rekla zmija prenijeli svojemu Stvoritelju,odmah bi bili izbavljeni od lukavog kuπaËa. (The Story of Re-demption, str. 32—37)

Pobuna i otpadniπtvo nalaze se u zraku koji udiπemo.Ukoliko se vjerom ne oslonimo na Krista i predamo Mu svojubespomoÊnu duπu, bit Êemo zahvaÊeni njima. Ako su ljudidanas tako lako zavedeni, kako Êe opstati kad se Sotona budepredstavljao da je Krist i kad Êe Ëiniti Ëudesa? Tko Êe ostatipostojan pored njegovog laænog predstavljanja i izjavljivanjada je Krist, iako je sâm Sotona koji se pretvara i prividno ËiniKristova djela? ©to Êe zadræati Boæji narod da ne povjerujelaænim kristima? “Ne odlazite i ne trËite tamo!” (Luka 17,24)(Selected Messages, knjiga 2, str. 394,395)

8. sijeËnja

Put spasenja

“Ja sam put, istina i æivot. … Nitko ne dolazi k Ocuosim po meni.” (Ivan 14,6)

Tuga je ispunila Nebo kad se uvidjelo da je Ëovjek izgubljen.… Cijela Adamova obitelj mora umrijeti. Vidjela sam divnogIsusa i na Njegovu licu opazila izraz naklonosti i tuge. Potomsam vidjela kako Mu pristupa nevjerojatno jarko svjetlo kojeje okruæivalo Boga Oca. Moj aneo pratitelj mi je objasnio dase Isus nalazi u bliskom razgovoru sa svojim Ocem. Tri putaje zaklanjan veliËanstvenom svjetloπÊu svojega Oca, a treÊiputa je iziπao od Oca i moglo Ga se vidjeti. Lice Mu je bilomirno, slobodno od nedoumica i sumnji; sjalo je takvom do-brotom i ljubavlju da se to rijeËima ne moæe opisati.

22

21

Tada je priopÊio aneoskom mnoπtvu da je zamisao onaËinu izbavljenja izgubljenog Ëovjeka postojala otprije. Re-kao im je kako se zauzimao kod svojega Oca i ponudio zaotkup svoj æivot; da Êe preuzeti osudu smrti na sebe te dakroz Njega Ëovjek moæe dobiti oprost. Kroz zasluge Njegovekrvi i posluπnoπÊu Boæjem zakonu ljudi mogu imati Boæjunaklonost, biti vraÊeni u prekrasan vrt i jesti plod s drvetaæivota.

Zapovjednik anelâ, koji niπta nije skrivao od njih, otkrioim je plan spasenja. Ali aneli se u poËetku nisu mogli rado-vati. Isus im je rekao kako Êe On stajati izmeu gnjeva svojegaOca i Ëovjeka koji je zgrijeπio, da Êe snositi krivnju i prijezir,ali Êe Ga malo njih prihvatiti kao Boæjeg Sina. Gotovo Êe Gasvi zamrziti i odbaciti. On Êe napustiti svu svoju nebeskuslavu, pojaviti se na Zemlji kao Ëovjek, poniziti se kao Ëovjek,osobno iskusiti sve vrste kuπnji kojima je Ëovjek izloæen, ka-ko bi znao pomoÊi onima koji Êe biti kuπani. … Teæina grijehacijelog svijeta bit Êe na Njemu. Rekao im je kako Êe umrijetii uskrsnuti treÊi dan te kako Êe se uznijeti na Nebo svojemuOcu da posreduje za samovoljnog i greπnog Ëovjeka. (The Sto-ry of Redemption, str. 42,43)

Posluπnost kroz Isusa Krista daje Ëovjeku savrπeni karak-ter i pravo na drvo æivota. Uvjeti ponovnog stjecanja prava naplod drveta æivota jasno su navedeni u svjedoËanstvu IsusaKrista Ivanu: “Blago onima koji peru svoje haljine tako dadobiju pravo na stablo æivota i da mognu uÊi u grad na vrata!”(Otkrivenje 22,14) (SDA Bible Commentary, Ellen G. White Com-ments, sv. 1, str. 1086).

9. sijeËnja

Vrata nade za greπnike

“Mi smo gledali i svjedoËimo da je Otac poslao Sinakao Spasitelja svijeta.” (1. Ivanova 4,14)

Boæji aneli dobili su duænost da posjete greπni par i oba-vijeste ih da, iako viπe ne mogu zadræati sveto stanje i svojedenski dom — zbog prekrπaja Boæjeg zakona — ipak njihov

23

22

sluËaj nije beznadan. Oni su tada obavijeπteni kako se BoæjiSin, koji je s njima razgovarao u Edenu, saæalio kad je vidionjihovo beznadno stanje te je dobrovoljno preuzeo kaznuumjesto njih, i umrijet Êe za njih kako bi Ëovjek ipak mogaoæivjeti kroz vjeru u pomirenje koje je Krist ponudio za njega.

Kroz Krista su Ëovjeku otvorena vrata nade; bez obzira nasvoj veliki grijeh, Ëovjek ne bi trebao zauvjek ostati pod vlaπÊuSotone. Vjera u zasluge Boæjeg Sina uzdiÊi Êe Ëovjeka i os-posobiti ga da odolijeva Sotoninim varkama. Bit Êe mu daneprobe pomoÊu kojih Êe moÊi, dok prolazi kroz æivot pokajanjai vjere u pomirbu preko Boæjeg Sina, biti otkupljen od prekr-πaja Boæjeg zakona i na taj naËin vraÊen u poloæaj da njegovinapori dræanja tog Zakona budu prihvaÊeni.

Aneli su im priËali o tuzi koja je zavladala na Nebu kadje objavljeno da su prekrπili Boæji zakon, πto je zahtijevalo daKrist podnese veliku ærtvu polaganja svojega dragocjenog æi-vota.

Kad su Adam i Eva shvatili koliko je uzviπen i svet Boæjizakon, i kako je za prijestup koji su poËinili potrebna takoskupa ærtva kako bi oni i njihovi potomci bili spaπeni od pot-punog uniπtenja, molili su da oni umru, ili da oni i njihovopotomstvo prime kaznu za svoj prijestup radije negoli da ljub-ljeni Boæji Sin mora podnijeti tako veliku ærtvu. Adamova tje-skoba se poveÊavala. Shvatio je da su njegovi grijesi tako go-lemi buduÊi da ukljuËuju tako straπne posljedice. Mora li bititako da poπtovani nebeski Zapovjednik, koji je s njima πetaoi razgovarao dok su bili u svetoj nevinosti i kojega su anelipoπtovali i sluæili Mu, mora napustiti svoj uzviπeni poloæaj iumrijeti zbog njihovog prijestupa?

Adamu je bio objaπnjeno kako nijedan aneo ne moæeplatiti dug. … Ali Boæji Sin, koji je zajedno s Ocem stvorioËovjeka, moæe pomiriti Ëovjeka i Boga dajuÊi svoj æivot kaoærtvu i podnijevπi OËev gnjev. Aneli su obavijestili Adama daÊe, kao πto je njegov prijestup donio smrt i jad, ærtva IsusaKrista donijeti æivot i besmrtnost. (The Story of Redemption,str. 46—48)

23

10. sijeËnja

Samo Krist udovoljava zahtjeve Boæjeg zakona

“Jedan je Bog, jedan je posrednik izmeu Boga i ljudi:Ëovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mje-sto sviju.” (1. Timoteju 2,5.6)

Boæji Sin je po vlasti bio odmah do velikog Zakonodavca.On je znao da samo Njegov æivot moæe biti dostatan za otkupgreπnog Ëovjeka. Njegove moguÊnosti bile su mnogo veÊe odËovjekovih, a njegova plemenitost, besprijekoran karakter ivisoki poloæaj Vrhovnog Zapovjednika nebeske vojske bile sudaleko iznad onoga πto je Ëovjek mogao uËiniti. On je odraæa-vao lik svojega Oca ne samo po vanjπtini, veÊ i u savrπenostikaraktera.

Krv æivotinjskih ærtava pomirnica nije mogla udovoljitiBoæje zahtjeve za prijestupnike Njegovog Zakona. Æivot æivoti-nje bio je manje vrijedan od æivota prekrπitelja i greπnika, iprema tome nije mogao otkupiti grijeh. Bog je mogao prihvatitisamo ono πto je ukazivalo na Ærtvu Njegovog Sina.

»ovjek nije mogao iskupiti Ëovjeka. Njegovo greπno poni-æeno stanje predstavljalo bi nesavrπenu ærtvu, ærtvu pomirnicukoja je manje vrijedna nego πto je bilo Adamovo stanje prijepada u grijeh. Bog je stvorio Ëovjeka savrπena i Ëestita, i na-kon njegovog prijestupa za Boga nije bilo prihvatljive ærtve,osim ako bi ærtva bila vrednija od Ëovjeka kakav je bio u svojojsavrπenosti i bezazlenosti.

Sveti Boæji Sin bio je jedina Ærtva dostatne vrijednosti dau potpunosti zadovolji zahtjeve Boæjeg savrπenog Zakona. …Kristu nisu postavljeni nikakvi uvjeti. On je imao moÊ datisvoj æivot i opet ga uzeti. Na Njemu nije bila nikakva obvezada preuzme djelo pomirbe. To je dobrovoljna ærtva koju je OnuËinio. Njegov æivot bio je dostatno vrijedan da spasi Ëovjekaiz njegovog greπnog stanja.

Boæji Sin je bio u Boæjem obliËju i nije se otimao da budejednak s Bogom. On je bio jedini koji je kao Ëovjek hodioZemljom i koji je svim ljudima mogao reÊi: “Za koji grijeh meosuujete?” On je zajedno s Ocem sudjelovao u stvaranju Ëo-vjeka i imao je moÊ da svojim boæanski savrπenim karakterom

24

24

iskupi Ëovjekove grijehe, uzdigne ga i vrati mu njegovo prvo-bitno dostojanstvo.

Prinoπenje ærtava i æidovski sveÊeniËki sustav uspostav-ljeni su da ukazuju na Kristovu smrt i Njegovo posredniËkodjelo. Svi ovi obredi ne bi imali smisla ni vaænosti da se nisuodnosili na Krista, koji je bio temelj svega i koji je uspostaviotaj cjelokupni sustav. Gospodin je priopÊio Adamu, Abelu, ©e-tu, Henoku, Noi, Abrahamu i posebno Mojsiju drevne vrijed-nosti da obredni ærtveni sustav i sveÊenstvo sami po sebi nisudostatni za osiguranje spasenja duπe...

Neizmjerna ærtva koju je Krist dragovoljno uËinio za Ëo-vjeka ostaje tajna koju ni aneli ne mogu u potpunosti doku-Ëiti. (Review and Herald, 17. prosinca 1872.)

11. sijeËnja

Savrπena Ærtva

“NaËini mi ærtvenik od zemlje i na njemu mi prinosisvoje ærtve paljenice i ærtve priËesnice, svoju sitnu isvoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje odredimda se moje ime spominje ja Êu doÊi k tebi da te blago-slovim.” (Izlazak 20,24)

Kad je Adam prema Gospodnjim posebnim uputama pri-nosio ærtvu za grijeh, to je za njega bio najbolniji obred. Moraoje vlastitom rukom oduzeti æivot, koji samo Bog moæe dati, iprinijeti ærtvu za grijeh. Tad je prvi puta nazoËio smrti. Dok jepromatrao krvarenje ærtve koja se grËila u smrtnom hropcu,trebao je u vjeri gledati Boæjeg Sina kojega je ta ærtva pred-stavljala i koji Êe umrijeti kao Ærtva za Ëovjeka.

Ovo obredno ærtvovanje uspostavio je Bog, i ono je Adamutrebalo biti trajni podsjetnik na njegov grijeh, ali i pokajniËkopriznanje grijeha. Ovaj Ëin uzimanja æivota dao je Adamu du-blji i potpuniji uvid u njegov prijestup, koji niπta nije moglookajati osim smrti Boæjeg dragog Sina. On se divio neizmjer-noj dobroti i nenadmaπnoj ljubavi koja Êe dati takvu otkupninuza spas greπnika.

25

25

Dok je Adam ubijao nevinu ærtvu, Ëinilo mu se da svojomvlastitom rukom prolijeva krv Boæjeg Sina. Znao je: da je ostaoodan Bogu i vjeran Njegovom svetom Zakonu, ne bi bilo smrtiæivotinja ili Ëovjeka. Ipak, u prinoπenju ærtava — koje su uka-zivale na veliku i savrπenu Ærtvu dragog Boæjeg Sina — poja-vila se zvijezda nade i osvijetlila tamnu i straπnu buduÊnost,oslobaajuÊi ga krajnjeg beznaa i propasti.

U poËetku se glavu u svakoj obitelji smatralo vladarom isveÊenikom u njegovom domu. Kasnije, kad se ljudski rodnamnoæio na Zemlji, ovu sveËanu sluæbu prinoπenja ærtava zanarod obavljali su ljudi odreeni boæanskom providnoπÊu. Krvæivotinja trebala je u umu greπnika ukazivati na krv BoæjegaSina. Smrt ærtve bila je svima dokaz da je kazna za grijehsmrt. Samim Ëinom ærtvovanja greπnik je priznavao svoju kriv-nju i iskazivao svoju vjeru, gledajuÊi unaprijed na veliku isavrπenu Ærtvu Boæjega Sina koju je prinoπenje ærtava pred-stavljalo.

Bez pomirniËke Ærtve Boæjeg Sina ne bi bilo moguÊe izli-jevanje blagoslova ili spasenja s Boga na Ëovjeka. Bog je lju-bomorno Ëuvao Ëast svojega Zakona. Prijestup tog Zakona iza-zvao je straπno razdvajanje Ëovjeka od Boga. Adamu je u nje-govoj nevinosti bilo dano da izravno, slobodno i radosno ko-municira sa svojim Stvoriteljem. Nakon njegova prijestupa, BogÊe s Ëovjekom komunicirati preko Krista i anela. (The Storyof Redemption, str. 50,51)

Takva Ærtva bila je dovoljno vrijedna da spasi cijeli svijet.… Ova Ærtva imala je tako beskonaËnu vrijednost da je ËovjekauËinila vrednijim od dragocjenog zlata, i to zlata ofirskoga.(The Story of Redemption, 48,49)

26

12. sijeËnja

Boæja ljubav prikazana ærtvama i obredima

“Svaki drugi sveÊenik svaki dan pristupa da vrπi sluæ-bu Boæju i da iznova prinosi iste ærtve, takve koje nig-da ne mogu uzeti grijehe. On, naprotiv, poπto je priniosamo jednu ærtvu za grijehe, zauvijek sjede Bogu sdesne strane.” (Hebrejima 10,11.12)

U doba patrijarhâ ærtve koje su prinoπene tijekom bogo-sluæja trajno su podsjeÊale na dolazak Spasitelja, a tako jebilo i sa svim obredima u Svetiπtu tijekom cijele povijesti Iz-raela. Sluæbe u ©atoru sastanka, a kasnije i u Hramu koji jezauzeo njegovo mjesto, svakog su dana uz pomoÊ slika i zna-menja uËile narod velikim istinama o dolasku Krista kao Ot-kupitelja, SveÊenika i Kralja; a jednom godiπnje one su nji-hove misli upravljale prema zavrπnim dogaajima u velikoj borbiizmeu Krista i Sotone, prema ËiπÊenju svemira od grijeha igreπnika.

Ærtve i prinosi mojsijevskih obreda uvijek su ukazivali nabolju, nebesku sluæbu. Zemaljsko Svetiπte bilo je “slikovit do-kaz za sadaπnje vrijeme”, u kojemu su se prinosile ærtve idarovi; njegova dva sveta mjesta bila su “slike nebeskih stvar-nosti” jer je Krist, naπ Veliki SveÊenik, danas “sluæbenik Sve-tiπta i pravog ©atora, onoga koji podiæe Bog, a ne Ëovjek”.(Hebrejima 9,9.23; 8,2)

Od dana kad je Gospodin objavio zmiji u Edenu: “Nepri-jateljstvo ja zameÊem izmeu tebe i æene, izmeu roda tvojegi roda njezina” (Postanak 3,15), Sotona je znao da nema pot-punu vlast nad stanovnicima ovoga svijeta. Kad su Adam injegovi sinovi poËeli prinositi ærtve koje je Bog odredio kaosimbol Otkupitelja koji Êe doÊi, Sotona je shvatio da se radi oznamenu zajedniπtva izmeu Zemlje i Neba. Tijekom dugihstoljeÊa koja su slijedila on je ulagao stalne napore da onemo-guÊi tu vezu. Neumorno je pokuπavao pogreπno prikazati Bogai obrede koji su ukazivali na Spasitelja, i imao je uspjeha kodvelike veÊine pripadnika ljudskoga roda.

Dok je Bog æelio objasniti ljudima da im iz ljubavi dajeDar kojim Êe ih pomiriti sa sobom, veliki neprijatelj ËovjeËan-

26

27

stva nastojao je prikazati Boga kao BiÊe koje uæiva u njihovomuniπtenju. I tako su ærtve i obredi, koje je Nebo odredilo daotkrivaju boæansku ljubav, bile pogreπno shvaÊene. (Izraelskiproroci i kraljevi, str. 437,438)

Mesija je tijekom svoje zemaljske sluæbe trebao rijeËju idjelom otkriti ËovjeËanstvu slavu Boga Oca. Svakim djelom usvom æivotu, svakom izgovorenom rijeËju i svakim uËinjenimËudom greπnom je ËovjeËanstvu trebao objaviti beskrajnu Bo-æju ljubav. …

I tako je, preko patrijarhâ i proroka, preko slika i simbola,Bog progovorio svijetu o dolasku Osloboditelja od grijeha. (Iz-raelski proroci i kraljevi, str. 444,445)

13. sijeËnja

Nada vjekova

“A nada ne razoËarava, jer je ljubav Boæja izlivena unaπim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan. Kristje naime, dok smo joπ bili slabi, umro u pravo vrijemeza nas bezboænike.” (Rimljanima 5,5.6)

U dugim stoljeÊima “mraka i strave” i “tmina tjeskobnih”(Izaija 8,22), kojima je bila obiljeæena povijest ËovjeËanstva oddana kad su naπi praroditelji izgubili svoj edenski dom, dovremena kad se Boæji Sin pojavio kao Spasitelj greπnika, nadagreπnog roda bila je usredotoËena na dolazak Izbavitelja kojiÊe osloboditi ljude iz okova grijeha i groba.

Prvi nagovjeπtaj takve nade bio je dan Adamu i Evi u osudikoja je izreËena nad zmijom u Edenu kad je Gospodin rekaoSotoni u njihovoj nazoËnosti: “Neprijateljstvo ja zameÊem iz-meu roda tvojeg i roda njezina: on Êe ti glavu satirati, a ti Êeπmu vrebati petu.” (Postanak 3,15)

Dok je greπni par sluπao ove rijeËi, nada je ispunila njihovosrce jer su u proroËanstvu o raskidanju Sotonske vlasti pre-poznali obeÊanje o izbavljenju od propasti izazvane prijestu-pom. Iako su morali trpjeti pod vlaπÊu svojega suparnika, jersu popustili njegovom zavodniËkom utjecaju i odluËili prestu-piti jasnu Gospodnju naredbu, ipak se nisu morali prepustiti

27

28

krajnjem oËaju. Boæji Sin se ponudio da svojom krvlju i æivo-tom plati cijenu njihovog prijestupa. Njima Êe se odrediti vri-jeme kuπnje i tada Êe moÊi, vjerom u Kristovu spasonosnusnagu, ponovno postati Boæja djeca.

Uspjevπi ljude odvratiti od puta posluπnosti, Sotona jepostao “bog ovoga svijeta”. (2. KorinÊanima 4,4) Vlast koju jenekada dobio Adam, sada je pripala uzurpatoru. Ali Boæji Sinponudio se da doe na ovaj svijet i da plati kaznu za grijeh; nesamo da otkupi Ëovjeka, veÊ i da vrati izgubljenu vlast. Upravoo tome govori Mihej kad kaæe: “I ti Kulo stada, Ofele KÊerisionske, opet Êe se tebi vratiti prijaπnja vlast ...” (Mihej 4,8) …

Ova nada u izbavljenje dolaskom Boæjeg Sina kao Spasi-telja i Kralja nikad nije nestala iz ljudskoga srca. Od samogpoËetka bilo je nekih Ëija je vjera sezala iza sjena sadaπnjostiprema buduÊoj stvarnosti. Adam, ©et, Henok, Metuπalah, Noa,©em, Abraham, Izak i Jakov — preko ovih i drugih velikanaGospodin je saËuvao dragocjena otkrivenja svoje volje. Na tajnaËin je Bog Izraelcima … dao znanje o zahtjevima svojegaZakona i o spasenju koje se treba postiÊi ærtvom pomirnicomNjegovoga ljubljenog Sina. (Izraelski proroci i kraljevi, str.435,436)

14. sijeËnja

Boæji karakter u Kristu

“Neprijateljstvo ja zameÊem izmeu tebe i æene, izmeuroda tvojeg i roda njezina: on Êe ti glavu satirati, a tiÊeπ mu vrebati petu.” (Postanak 3,15)

Neprijateljstvo koje se odnosi na proroËanstvo dano u Ede-nu neÊe biti ograniËeno samo na Sotonu i Kneza æivota. OnoÊe biti sveopÊe. Sotona i njegovi aneli osjeÊat Êe neprijatelj-stvo prema svim ljudima. “Neprijateljstvo ja zameÊem”, rekaoje Bog, “izmeu tebe i æene, izmeu roda tvojeg i roda njezi-na.”

Neprijateljstvo koje je nastalo izmeu potomstva zmije ipotomstva æene je nadnaravno. S Kristom se neprijateljstvo ujednom smislu Ëinilo prirodno, a s druge strane Ëinilo se nad-

28

29

naravno — jer je ljudsko i boæansko bilo ujedinjeno. I nikadse neprijateljstvo nije razvilo do tog stupnja kao kad je Kristpostao stanovnik Zemlje. Nikad prije nije postojalo biÊe naZemlji koje je do te mjere mrzilo grijeh kao πto je to ËinioKrist. On je vidio njegovu prijevaru, zasljepljujuÊu moÊ nadsvetim anelima, i sve Njegove snage bile su upregnute protivgrijeha.

Kristova ËistoÊa i svetost, neokaljana pravednost Onogakoji je bio bez grijeha, bila je stalni ukor svakom grijehu usvijetu poæude i pokvarenosti. U Njegovu æivotu svjetlo istinebljesnulo je usred moralne tame kojom je Sotona obavio ovajsvijet. Krist je razotkrio sotonske laæi i obmanjujuÊi karakter,i u mnogim srcima uniπtio Sotonin pokvareni utjecaj. To jebilo upravo ono πto je kod Sotone izazivalo joπ jaËu mrænju.Vojsci svojih palih biÊa naredio je da se joπ æeπÊe bore; jer usvijetu se nalazi Onaj koji je savrπeni predstavnik Oca, OnajËiji karakter i naËin æivljenja opovrgava Sotonino pogreπnopredstavljanje Boga. Sotona je Bogu pripisivao osobine koje jesâm posjedovao. Sada je vidio kako je Bog u Kristu otkrio svojpravi karakter — samilosnog, milosrdnog Oca koji ne æeli daitko propadne, veÊ da svi dou k Njemu u pokajanju i imajuvjeËni æivot.

Snaæna sklonost uæitcima ovoga svijeta jedna je od naj-uspjeπnijih sotonskih kuπnji. On smiπlja kako zadræati srce ium ljudi da budu tako zaokupljeni svjetovnom privlaËnoπÊuda nema mjesta za nebeske stvari. Zemaljske stvari zasjenjujuono πto je nebesko, i sklanjaju Gospodina iz vida i razumije-vanja. …

Sotona dopire samo do pete; on nije mogao dodirnuti gla-vu. U Kristovoj smrti Sotona je shvatio da je poraæen. Uvidioje kako je njegov pravi karakter jasno razotkriven pred cijelimsvemirom, i da Êe nebeska biÊa i svijet kojega je Bog stvoriobiti u potpunosti na Boæjoj strani. … Kristova ËovjeËnost ot-krit Êe vjeËnim svjetovima sumnje koje su prouzroËile taj su-kob. (Selected Messages, knjiga 1, str. 254,255)

30

15. sijeËnja

Biti prorok

“Proroka, kao πto sam ja, iz tvoje sredine, od tvojebraÊe, podignut Êe ti Jahve, Bog tvoj: njega sluπajte!”(Ponovljeni zakon 18,15)

Nada Izraela bila je utjelovljena u obeÊanju koje je biloizreËeno u vrijeme pozivanja Abrahama, i poslije toga ponav-ljano mnogo puta njegovim potomcima: “Sva plemena na zemljitobom Êe se blagoslivljati.” (Postanak 12,3) Kad je Boæja na-mjera da spasi ljudski rod bila objaπnjena Abrahamu, Suncepravednosti zasjalo je u njegovom srcu i tama je bila rastje-rana. I kad je, napokon, sâm Spasitelj hodao i govorio meusinovima ËovjeËjim, Æidovima je objavio svjedoËanstvo o pat-rijarhovoj blistavoj nadi u izbavljenje dolaskom Otkupitelja.Krist je izjavio: “Abraham, otac vaπ, treptio je od radosti u æeljida vidi moj Dan. Vidio ga je i obradovao se.” (Ivan 8,56)

Ova ista blaæena nada bila je nagovijeπtena u blagoslovukoji je patrijarh Jakov na samrtniËkoj postelji izrekao svomesinu Judi. …

Boæja namjera da poπalje svojega Sina kao Otkupiteljagreπnog roda, bila je preko Mojsija objavljena Izraelu. Jednomprilikom, kratko vrijeme prije svoje smrti, Mojsije je izjavio:“Proroka, kao πto sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braÊe,podignut Êe ti Jahve, Bog tvoj: njega sluπajte!” Mojsije je dobiojasne upute πto da kaæe Izraelcima o djelu koje Êe obaviti tajbuduÊi Mesija: “Podignut Êu im proroka izmeu njihove braÊe,kao πto si ti. Stavit Êu svoje rijeËi u njegova usta, da im kaæesve πto im zapovjedim.” (Ponovljeni zakon 8,15.18) (Izraelskiproroci i kraljevi, str. 436,437)

Oko Ëetrdeset dana nakon Kristova roenja, Josip i Marijasu Ga odnijeli u Jeruzalem da Ga prikaæu Gospodinu i prinesuærtvu. …

SveÊenik je zapoËeo sa sluæbenim dijelom obreda. Uzeo jeDijete u naruËje i dræao Ga pred oltarom. Kad Ga je vratio umajËino naruËje, upisao je ime “Isus” u svitak prvenaca. Dokje dræao Dijete u svojemu naruËju, nije ni slutio da je to Veli-Ëanstvo Neba, Kralj slave. SveÊenik nije ni pomislio da je ovo

29

31

Dijete Onaj o kojemu je Mojsije pisao: “Gospodin Bog naπpodignut Êe vam izmeu vaπe braÊe proroka poput mene. Nje-ga sluπajte u svemu πto vam god rekne!” (Djela 3,22) On nijemislio da je ovo Dijete Onaj Ëiju je slavu Mojsije æelio vidjeti.Ali na sveÊenikovim rukama leæao je Onaj koji je veÊi od Moj-sija, i kad je zapisao ime Djeteta, zapisao je ime Onoga koji jebio temelj cjelokupnog hebrejskog naËina æivljenja. (Isusovæivot, str. 28,30)

16. sijeËnja

Mudraci su Mu poæeljeli dobrodoπlicu

“Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijemekralja Heroda, dooπe s istoka magi u Jeruzalem iupitaπe: ‘Gdje je novoroeni kralj æidovski?’” (Matej2,1.2)

Kralj slave se tako ponizio uzevπi ljudsku narav; aneli,koji su bili svjedoci Njegova veliËanstva u nebeskim stanovimagdje su Mu se klanjale sve nebeske vojske, bili su razoËaranividjevπi boæanskog Zapovjednika u tako velikom poniæenju.

Æidovi su tako daleko otiπli od Boga … da im aneli nisumogli prenijeti vijest o dolasku Djeteta Otkupitelja. Bog jeodabrao mudrace s Istoka da izvrπe Njegovu volju. …

“Dooπe s istoka magi u Jeruzalem i upitaπe: ‘Gdje jenovoroeni kralj æidovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi nje-gova zvijezda, i doosmo mu se pokloniti.’” (Matej 2,2) Ti ljudinisu bili Æidovi, ali Ëekali su proreËenog Mesiju. Oni su prou-Ëavali proroËanstva i znali vrijeme kad Êe Krist doÊi; oni subili uznemireni u oËekivanju znaka ovog velikog dogaaja ka-ko bi mogli biti prvi koji Êe zaæeljeti dobrodoπlicu Djetetunebeskom Kralju i pokloniti Mu se.

Ovi mudraci bili su filozofi i prouËavali su Boæja djela uprirodi. U nebeskim Ëudesima, u veliËanstvu Sunca, Mjeseca izvijezda prepoznali su Boæji prst. Oni nisu bili idolopoklonici.Æivjeli su od svjetlosti koje ih je obasjavalo. … Ovi mudracividjeli su nebo obasjano svjetloπÊu koje je zastrla nebeskavojska πto je najavljivala Mesijin dolazak poniznim pastirima.

30

32

Nakon πto su se aneli vratili na Nebo, pojavila se sjajna zvi-jezda koja se polako kretala svodom.

Ova svjetlost bila je udaljena skupina svijetlih anela, aËinila se kao svijetleÊa zvijezda. NeobiËna pojava velike sjajnezvijezde koju nikada ranije nisu zapazili bio je znak na nebukoji je privukao njihovu pozornost. Oni nisu imali prednostËuti navijeπtanje anela pastirima. No, Boæji Duh ih je potak-nuo da traæe nebeskog Posjetitelja koji je doπao na ovaj greπnisvijet. Mudraci su se kretali u smjeru kamo se Ëinilo da ihvodi zvijezda. I dok su se pribliæavali Jeruzalemu, zvijezda jebila zaogrnuta tamom i viπe ih nije vodila. …

Mudraci su bili vrlo iznenaeni uvidjevπi nevjerojatnunezainteresiranost za temu o dolasku Mesije. … Imali su jasnoutvrenu zadaÊu: traæili su Isusa, æidovskog Kralja, jer su vi-djeli Njegovu zvijezdu na istoku i doπli su Mu se pokloniti. …

Kristov dolazak bio je najveÊi dogaaj koji se dogodio odstvaranja svijeta. … Boæje oko bilo je svakog trenutka na Nje-govu Sinu. … Darovi koje su mudraci donijeli pomogli su im[Josipu i Mariji] u odræavanju æivota dok su bili u Egiptu.(Review and Herald, 24. prosinca 1872.)

17. sijeËnja

Isus na svojoj prvoj Pashi

“Svake godine su njegovi roditelji iπli u Jeruzalem oblagdanu Pashe. Kad je Isusu bilo dvanaest godina,hodoËastili su s njim prema obiËaju Blagdana.” (Luka2,41.42)

Josip i Marija iπli su svake godine u Jeruzalem na blagdanPashe, u skladu sa zahtjevima æidovskog Zakona. Kristovi da-ni djetinjstva su zavrπili i On je uπao u razdoblje mladosti.Josip i Marija su se, prema obiËaju, pripremali za dugo puto-vanje u Jeruzalem. Na to putovanje su sa sobom poveli Isusa.Pridruæili su se mnogima koji su isto tako putovali za Jeruza-lem kako bi proslavili ovaj sveËani blagdan.

Ljudskom umu nemoguÊe je shvatiti razmiπljanje BoæjegSina kad je po prvi put ugledao Hram, i kako ga je s velikim

31

33

zanimanjem promatrao. Dok je prolazio njegovim predvorjem,Njegove oËi promatrale su sluæbu sveÊenika, oltar sa ærtvomkoja je krvarila, sveti tamjan koji se podizao Bogu i tajneSvetinje nad svetinjama iza zastora. Dok je shvaÊao stvarnostkoju su ovi obredi predstavljali, ne moæemo ni pretpostavitikakve su se misli probudile u Njegovim grudima. Krist je biokljuË za otvaranje ovih svetih tajni koje Josip i Marija nisu upotpunosti razumjeli. Sve ovo uspostavljeno je da bi predstav-ljalo Krista i naπlo svoje ispunjenje je u Njegovoj smrti.

Ovom obredu je dano ime Pasha, u sjeÊanje na veliki do-gaaj izlaska hebrejskog naroda iz Egipta. One noÊi kad sunapuπtali Egipat, aneo zatornik uπao je u svaku kuÊu i ubijaoprvence, od prvenca kralja koji je trebao sjediti na prijestoljupa sve do prvenca roba. …

Gospodin je dao posebne upute Hebrejima; svaka obiteljtrebala je zaklati janje i krvlju poprskati dovratnike, tako daje, kad je aneo zatornik prolazio izvrπavajuÊi svoju zadaÊuuniπtavanja, krv na dovratniku bila znak da su oni koji su ukuÊi πtovatelji pravog Boga. Aneo smrti prolazio je pored ku-Êa koje su bile tako obiljeæene. Nakon te burne noÊi Hebrejisu bili usmjereni na pripremu za svoje putovanje. …

Prema uputama koje su dobili od Boga, svi su bili spremniza putovanje, spremni posluπati nalog i iziÊi iz Egipta. …

Dok je ustanova Pashe ukazivala unatrag na Ëudesno iz-bavljenje Hebreja, isto tako je upuÊivala unaprijed, ukazujuÊina smrt Boæjeg Sina koja se treba dogoditi. Na zadnjoj Pashikoju je naπ Gospodin svetkovao sa svojim uËenicima, uspo-stavio je umjesto nje obred Gospodnje veËere, koju treba pro-slavljati u spomen na Njegovu smrt. Viπe nisu imali potrebu zaPashom, jer je On sâm to jedinstveno Janje spremno da budeærtvovano za grijehe svijeta. Simbol je naπao svoje ispunjenjeu Kristovoj smrti. (Youth’s Instructor, svibanj 1873.)

34

18. sijeËnja

Posluπan svojim zemaljskim roditeljima

“Ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to dosmrti na kriæu.” (Filipljanima 2,8)

Kako je moralo biti veliko poniæenje za Boæjeg Sina æivjetiu prezrenom i poroËnom gradu Nazaretu. Najsvetije mjesto nasvijetu bilo bi poËaπÊeno samo jednom godinom boravka Ot-kupitelja svijeta. PalaËe u kojima borave kraljevi bile bi poËaπ-Êene Kristom kao gostom. Ali Spasitelj svijeta zaobiπao je kra-ljevske dvorove i za svoj dom odabrao prezreno mjesto u ko-jemu Êe boraviti trideset godina, ne podcjenjuÊi tako prezreniNazaret.

Otkupitelj svijeta pjeπaËio je po breæuljcima i brdima, povelikim ravnicama sve do dolina meu planinama. Uæivao je uprekrasnom krajoliku prirode. Bio je oduπevljen poljima s pre-krasnim procvjetalim cvijeÊem, sluπao je pjev nebeskih pticai s njima ujedinjavao svoj glas u radosnoj pjesmi hvale. Povla-Ëio se na molitvu u lugove i planine, a Ëesto je proveo cijelunoÊ u zajednici s Ocem. …

Bez obzira na sveto Kristovo poslanje i Njegov uzviπeniodnos s Bogom kojeg je bio u potpunosti svjestan, On nijezanemarivao obavljanje svakodnevnih æivotnih duænosti. Bio jeStvoritelj svijeta, a ipak je priznavao svoje obveze prema ze-maljskim roditeljima, i na poziv duænosti, u skladu sa æeljamasvojih roditelja, vratio se s njima iz Jeruzalema nakon Pashei postao Onaj kojega su promatrali.

Bio je posluπan roditeljskom autoritetu i priznavao je si-novske, bratske, prijateljske i graanske obveze. S poπtova-njem i ljubaznoπÊu izvrπavao je duænosti prema svojim zemalj-skim roditeljima. Bio je veliËanstvo Neba i veliki Zapovjednikkojega su voljeli aneli i izvrπavali Njegove naredbe. A sad jebio voljan sluæiti i biti veseo i posluπan sin.

Niπta nije moglo utjecati na Isusa da vjerno ne izvrπavaduænosti koje se oËekuju od sina. On nije htio uËiniti niπtaneuobiËajeno πto bi Ga izdvojilo od drugih mladih i oËitovaloNjegovo nebesko podrijetlo. Svih tih godina æivota koje je Kristproveo s njima, Njegovi prijatelji i rodbina nisu uopÊe uoËili

32

35

nikakve posebne znakove Njegovog boæanstva. Krist je bio mi-ran, nesebiËan, njeæan, veseo, ljubazan i uvijek posluπan. Iz-bjegavao je isticanje, ali u naËelima je bio Ëvrst kao stijena. …

U malo izvijeπÊa koje imamo o Njegovu djetinjstvu i mla-denaËkom æivotu On je primjer i roditeljima i djeci. ©to mir-nije i neopaæenije razdoblje djetinjstva i mladenaπtva prolazi,πto je ono prirodnije i bez umjetnih uzbuenja, to Êe biti si-gurnije za djecu i povoljnije za njihovo oblikovanje neporoË-nog karaktera, prirodnih jednostavnosti i istinskih moralnihvrijednosti. (Youth’s Instructor, veljaËa 1873.)

19. sijeËnja

Besprijekoran Primjer

“Nemamo, naime, nekoga velikog sveÊenika koji ne bimogao suosjeÊati s naπim slabostima, nego jednogakoji je iskusan u svemu (kao i mi), samo πto nije sagri-jeπio.” (Hebrejima 4,15)

Kristov æivot u Nazaretu bio je neprimijeÊen i svijet Ganije poznavao kao Boæjeg Sina i svojega Otkupitelja. Na Njegase gledalo kao na Josipovog i Marijinog sina. Njegov æivot udjetinjstvu i mladosti bio je vrijedan pozornosti. Njegova πut-nja o svojem uzviπenom podrijetlu i poslanju sadræi pouku zasve mlade. Njegova vjerna posluπnost roditeljima sve do tride-sete godine uzor je koji mladi trebaju oponaπati viπe negolikad je bio u Getsemaniju i na Golgoti.

Od nas se nikad neÊe traæiti da podnosimo agoniju kakvuje podnosio Boæji Sin za ovaj greπni svijet; ali Njegov æivotpredanosti i vjerne posluπnosti roditeljima uzor je za djecu imladeæ. Iako oni nikad neÊe doæivjeti iskustvo koje je iskusioOtkupitelj, agoniju u Getsemaniju ili na Golgoti, pozvani su daslijede Kristov æivot poniznosti, odricanja i nesebiËnosti, spuno poπtovanja i sinovske posluπnosti prema roditeljima. …

Bog je objavio Ivanu Krstitelju da Êe Isus biti meu onimakoji Êe biti krπteni njegovim rukama, i da Êe mu On dati pose-ban znak po kojemu Êe prepoznati Boæje Janje i tako usmjeritipozornost ljudi na Njega kao na dugo oËekivanog Mesiju.

33

36

Ivan je Ëuo o bezgreπnom karakteru i savrπenoj ËistoÊiKristovog æivota i kako je izjavio da je Boæji Sin. Bio je oba-vijeπten o Njegovim mudrim pitanjima i odgovorima u Hramu,πto je zaËudilo vrle teologe. Sluπao propovijedanje mladog Ga-lilejca koji je svojim dubokim razmiπljanjem utiπao teologe.Pomislio je da to sigurno mora biti Boæji Sin, obeÊani Mesija.…

»im se Ivanovo pronicljivo oko zaustavilo na Isusu, njegovduh obuzeli su najdublji osjeÊaji. Znao je da On nije kao isvaki drugi Ëovjek koji je primio obred iz njegovih ruku. Bioje Ëvrsto uvjeren da je to Krist o kojemu su govorili Mojsije iproroci. OsjeÊao je ljubav i poπtovanje prema Kristu kao nika-da ranije. I samo ozraËje Njegove nazoËnosti bilo je sveto iulijevalo je strahopoπtovanje. … Njegovo srce nikada ranijenije bilo ispunjeno takvim osjeÊajima kao u Kristovoj nazoË-nosti. …

Krist se doπao krstiti, ali ne da prizna grijehe i pokaje se,jer je bio bez ikakve mrlje grijeha. … Kroz savrπenstvo svojegakaraktera On je bio prihvaÊen od Oca kao Posrednik za greπ-nog Ëovjeka. … Kapetan naπega spasenja doπao je do savrπen-stva kroz patnje i tako se osposobio da pomogne palom Ëovje-ku upravo tamo gdje mu je bila potrebna pomoÊ. (Youth’s In-structor, sijeËanj 1874.)

20. sijeËnja

Uzviπeniji od anela

“I postade toliko uzviπeniji od anela koliko je baπti-nio odliËnije ime od njih. Zbilja, komu od anela ikadareËe: ‘Ti si moj Sin; ja te danas rodih’? I joπ ‘Ja Êu mubiti Otac i on Êe mi biti Sin’? A kad ponovo uvedePrvoroenca u svijet, reÊi Êe: ‘Neka mu se poklone svianeli Boæji!’” (Hebrejima 1,4-6)

Kad bi aneo Gabriel bio poslan na ovaj svijet, uzeo nasebe ljudsku narav i pouËavao znanje o Bogu, kako bi ljudirado sluπali njegove upute. Pretpostavimo da nam je on umoguÊnosti dati savrπeni primjer o ËistoÊi i svetosti, suosje-

34

37

ÊajuÊi s nama u svim naπim tugama, teπkim gubitcima i ne-voljama, podnoseÊi kaznu za naπe grijehe — kako bismo garado slijedili. Ljudi bi ga æeljeli postaviti na Davidovo prijesto-lje i okupiti sve narode pod njegovu zastavu.

Ako bi ovo nebesko biÊe, kad bi se vratilo svome domu,ostavilo iza sebe knjigu o povijesti svojega poslanja s objavomo povijesti svijeta, kako bismo æeljno otvorili njezin peËat!Kako bi briæno muπkarci i æene zatraæili da dobiju primjerak!Razboriti ljudi bi htjeli pohraniti ove dragocjene upute za do-brobit buduÊih naraπtaja. TisuÊe ljudi iz svih krajeva svijetahtjeli bi imati primjerak ove knjige. S velikim zanimanjem biËitali i uvijek iznova prouËavali njezine stranice. Neko vrijemesvi bi drugi interesi bili podreeni prouËavanju njezina sadr-æaja.

Ali Onaj koji je nenadmaπan, koji nadilazi sve ono πtomaπta moæe predstaviti, doπao je s Neba na ovaj svijet. Gotovoprije dvije tisuÊe godina [pisano 1906.] Ëuo se Ëudesan i tajan-stven glas s Boæjega prijestolja: “Ni ærtve ni prinosa nisi htio,ali si mi pripremio tijelo. … Evo, dolazim … da Ëinim Boæevolju tvoju.” (Hebrejima 10,5-7)

Prorok je rekao: “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo;na pleÊima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni,Otac vjeËni, Knez mironosni.” …

Dok je Pavao promatrao Krista u Njegovoj slavi, oteo muse uzvik divljenja i Ëuenja: “Bez sumnje, uzviπena je tajnaprave vjere: Onaj koji je tijelom oËitovan Duhom je opravdan,anelima pokazan, poganima propovijedan, u svijetu vjerovan,u slavu uznesen.” “Jer je u njemu sve stvoreno — sve na nebui na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospod-stva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu iza njega. On je prije svega, i sve se u njemu dræi u redu.” (1.Timoteju 3,16; Koloπanima 1,16.17) (Signs of the Times, 4.travnja 1906.)

38

21. sijeËnja

Isus traæi da spasi izgubljeno

“Da, Sin »ovjeËji doπao je da traæi i spasi πto je izgub-ljeno.” (Luka 19,10)

Pojavio se od Neba odreeni UËitelj, a bio je nitko drugiveÊ veliËanstveni Sin BeskonaËnog Boga. Razvijte svitak i Ëi-tajte o Njemu. Mojsije je objavio izraelskom narodu: “Nato mireËe Jahve: ‘Pravo su rekli. Podignut Êu im proroka izmeunjihove braÊe, kao πto si ti. Stavit Êu svoje rijeËi u njegovausta, da im kaæe sve πto mu zapovjedim. A ne bude li tkoposluπao mojih rijeËi πto ih prorok bude govorio u moje ime,taj Êe odgovarati preda mnom.’” Ovo proroËanstvo najavljujedolazak koji je po neËemu izdvojen. Njegove rijeËi ne bi tre-balo zanemariti, jer Mu je autoritet vrhovni i moÊ nepobjediva.

Razvijte svitak dalje i proËitajte πto Izaija kaæe o Njegovuradu: “Duh Jahve Gospodina na meni je, jer me Jahve pomaza,posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelimsrca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobo-enje suænjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i danodmazde Boga naπega; da razveselim oæaloπÊene na Sionu i daim dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha æa-losti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oËajna. I zvat Êe ih hra-stovima pravde, Nasadom Jahvinim — na slavu njegovu.” (Izaija61,1-3) …

Ponovno Ëitamo o Kristu kao vjesniku Saveza koji dolazi,kao Suncu Pravde koje Êe se tek pojaviti. Za proroke On je bioprva i posljednja tema. …

Kad je doπao, [Æidovi] Ga nisu primili jer su bili zaokuplje-ni pogreπnim zamislima o naËinu Njegova dolaska. Taj Isus,seljak i stolar, nejasnog podrijetla, da je Boæji Sin, Mesija? Ne,to ne moæe biti!

No, neobiËno æidovsko izdvajanje od drugih naroda nesta-lo je u Kristu. On se stavio u okolnosti u kojima Êe svimdruπtvenim slojevima moÊi uputiti pouke. »esto im je govorioda je povezan s cijelom ljudskom obitelji, Æidovima i pogani-ma. “Jer ja nisam doπao da pozovem pravednike, nego gre-πnike”, izjavio je. Doπao je “da traæi i spasi πto je izgubljeno”.

35

39

Zato je ostavio devedeset i devet; zato je odloæio svoje kraljev-ske haljine i zaogrnuo boæansko ljudskim. Cijeli svijet je Kri-stovo podruËje rada. PodruËje manje od toga nikada nije doπlou Njegove misli. (Signs of the Times, 24. lipnja 1897.)

22. sijeËnja

Isus predstavlja Oca

“OËe pravedni, svijet te nije upoznao, a ja sam te upo-znao, i ovi su spoznali da si me ti poslao. Objavio samim tvoje ime, i ubuduÊe Êu ga objavljivati, da u njimatrajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima.”(Ivan 17,25.26)

Krist je doπao na ovaj svijet kako bi predstavio nebeskogOca Ëovjeku; Sotona Ga je ranije predstavio u laænom svjetlu.Zato πto je Bog, Bog pravde i nedokuËive veliËanstvenosti, kojiima moÊ uniπtiti a isto tako saËuvati Ëovjeka, Sotona je kodljudi izazvao da na Njega gledaju sa strahom i da Ga smatrajutiraninom. Isus je bio s Ocem od vjeËnih vremena, prije negoπto je stvoren Ëovjek, i On je doπao otkriti Oca, izjavljujuÊi daje “Bog ljubav”. Isus je predstavljao Boga kao ljubaznog Ocakoji se brine za sva stvorenja u svojemu kraljevstvu. On jeizjavio kako nijedan vrabac ne pada na zemlju bez znanja Oca,i kako je ljudski rod u Njegovim oËima mnogo dragocjeniji odvrabaca te da je Ëak i svaka vlas na njihovoj glavi izbrojena.

Bog koji je predstavljen u Starom i u Novom zavjetu nijesamo Bog pravde, veÊ je i Otac beskrajne ljubavi. Psalmistkaæe: “Jahve Ëini pravedna djela i potlaËenima vraÊa pravicu.… Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdæbu i vrlo dobro-stiv. … Ne postupa s nama po grijesima naπim niti nam plaÊapo naπim krivnjama. Jer kako je nebo visoko nad zemljom,dobrota je njegova s onima koji ga se boje.” (Psalam 103,6.8.10.11) …

Sotona je Bogu pripisao sve svoje mane, ali Krist je otkriosvoje prave osobine dobrohotnosti i ljubavi. U naËinu na kojije Krist predstavio Boga svijetu nalazi se novi dar koji je Ondao Ëovjeku. …

36

40

Boæji Sin je izjavio da svijet ima osiromaπeno znanje oBogu. Ali znanje o Bogu je od najveÊe vrijednosti, ono je Boæjiosobiti dar i neprocjenjivo blago koje je Isus donio svijetu.KoristeÊi se svojom beskrajnom vlaπÊu, On je svojim uËeni-cima objavio znanje o Boæjem karakteru, kako bi ga oni mogliprenijeti svijetu. … Svatko tko vjeruje u tu Boæju poruku trebauzvisivati Isusa, uputiti ljude na Isusa i reÊi: “Evo JaganjcaBoæjeg koji uzima grijeh svijeta!” …

Duπa proæeta Kristovom ljubavlju je jedno s Njim; ona jeu zajednici s Kristom, Krist u njoj oblikuje nadu slave tekrπÊanin ide i objavljuje svijetu Oca i Sina. (Signs of the Times,27. lipnja 1892.)

23. sijeËnja

Isus je doπao kao Obnovitelj

“Zvat Êe te popravljaËem pukotina, i obnoviteljem ce-sta do naselja.” (Izaija 58,12)

Boæji Sin je doπao na ovaj svijet kao Obnovitelj. On je Put,Istina i Æivot. Svaka rijeË koju je izgovorio bila je duh i æivot.Govorio je s autoritetom, svjestan svoje moÊi da blagoslovi ioslobodi zarobljene koje je Sotona svezao; svjestan da svojomnazoËnoπÊu moæe svijetu donijeti puninu radosti. On je æeliopomoÊi svakom Ëlanu ljudske obitelji koji je pod teretom brigai patnji, i pokazati kako Mu je najvaænije blagosloviti, a neosuditi.

Krist nije morao izvrπiti Boæje djelo; ali cilj Njegova dola-ska s Neba bio da ga izvrπi, i za to su sva blaga vjeËnosti bilapod Njegovim zapovjedniπtvom. U raspolaganju darovima bio jebez ograniËenja. Zaboravio je na samouzviπenje, Ëast i bogat-stvo i druæio se sa siromaπnima i potlaËenima, donoseÊi unjihov æivot vedrinu, nadu i teænju koja im dotad nije bilapoznata. On je izrekao blagoslov na sve koji Êe trpjeti zbogNjega, govoreÊi: “Blago vama kad vas budu grdili i progonili ikad vam zbog mene budu laæno pripisivali svaku vrstu opaËi-ne!” (Matej 5,11) …

37

41

Kristu nedvojbeno pripada pravo na vlast i odanost. “Vimene zovete UËiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to je-sam.” (Ivan 13,13) “Jer imate samo jednog Vou, Krista!” (Ma-tej 23,10) Tako je On zadræao dostojanstvo koje pripada Njego-vom imenu, i vlast i moÊ koju je imao na Nebu.

Bilo je prigoda kad je On govorio s dostojanstvom o svojojpravoj veliËini. “Tko ima uπi, neka Ëuje!” rekao je. U ovimrijeËima je samo ponovio zapovijed koju je BeskonaËni Bogobjavio u svojoj veliËanstvenoj slavi: “Ovo je Sin moj, Ljubljenimoj, koga sam odabrao! Njega sluπajte!” (Matej 17,5) StojeÊiusred namrgoenih farizeja, kojima je bilo stalo samo do nji-hove vlastite vaænosti, Krist se nije oklijevao oËitovati kaonajistaknutiji predstavnik ljudi koji su hodili Zemljom, traæeÊipravo prvenstva nad svima.

Jona je bio jedan od ljudi koje je æidovski narod visokocijenio. … U namjeri da svoje sluπatelje podsjeti na Joninuporuku i kako je on bio orue u spaπavanju ljudi, Krist jerekao: “Ninivljani Êe na Sudu ustati s ovim naraπtajem i osuditÊe ga, jer su se obratili na Jonino propovijedanje. A evo, ovdjeje neπto viπe od Jone!” (Matej 12,41)

Krist je znao da Izraelci smatraju Salomona najveÊimkraljem koji je ikad dræao æezlo i kraljevao zemaljskim kraljev-stvom. … Ipak, Krist je izjavio: “A evo, ovdje je neπto viπe odSalomona!” (Matej 12,42) (Youth’s Instructor, 23. rujna 1897.)

24. sijeËnja

Naπ Branitelj

“Ta, poznato vam je milosre Gospodina naπega IsusaKrista, kako je radi vas od bogataπa postao siromahda vi postanete bogataπi njegovim siromaπtvom.” (2.KorinÊanima 8,9)

Ako ima onih koji misle da su velike ærtve to πto se mno-go zalaæu za Djelo, neka se prisjete ærtve koju je Krist uËinioza njih. Ljudski rod bio je pod kaznom smrti, ali je Boæji Sinzaodjenuo svoje boæanstvo ljudskim, doπao na ovaj svijet iumro umjesto nas. Doπao se suprotstaviti vojsci palih anela.

38

42

Mi moramo imati Branitelja; ali kad je naπ Branitelj doπao, bioje zaodjenut u ljudsko i morao je biti izvrgnut svim kuπnjamakoje su opsjedale Ëovjeka, da bi mogao razumjeti kako izbavitipoboæne iz kuπnji. On je stao na Ëelo palog ljudskog roda dabi muπkarcima i æenama omoguÊio pristup izgubljenom polo-æaju.

Krist nije doπao na ovaj svijet s legijom anela. Odloæivπisvoj kraljevski plaπt i kraljevsku krunu, siπao je sa svog viso-kog poloæaja i zbog nas postao siromaπan da bismo mi Njego-vim siromaπtvom postali bogati. To je bio plan naËinjen unebeskim dvorima. Otkupitelj ËovjeËanstva trebao se roditi usiromaπtvu i trebao je raditi svojim rukama. On je radio sasvojim ocem Josipom u stolarskoj radionici, i u sve πto jeradio unosio je savrπenstvo. Njegovi drugovi pokuπavali su MupronaÊi manu, ali On je bio temeljit u svemu. “Koja je koristbiti tako poseban?” — pitali su se. Ali On je radio sve dotledok ono πto je radio nije doveo do savrπenstva, a onda bi topromatrao ozaren nebeskom svjetloπÊu koja je sjala s Njego-va lica; a oni koji su Ga kritizirali povukli bi se posramljeno.Umjesto da se osveÊuje onima koji bi Mu πto zamjerali, On bipoËeo pjevati jedan od psalama, i prije nego πto bi i zamijetili,oni su i sami poËeli pjevati.

U naπim ustanovama nikad ne bi trebao biti dopuπten loπproizvod bilo koje vrste. Svakog studenta treba pouËavati da sipostavi cilj izgraditi savrπeni karakter i biti vjeran u malimpovjerenim duænostima. “Vi ste Boæja njiva, Boæja graevina”,i posao koji obavljate trebate obavljati tako kao da vas proma-tra sâm Bog. UËinite najbolje πto moæete, a nebeski aneli Êevam pomoÊi da posao dovedete do savrπenstva. … Krist jenapustio nebeske dvore i doπao na ovaj svijet da za nas izvrπiobred pomirenja. Svima koji dolaze k Njemu u æivoj vjeri bit ÊeomoguÊen pristup izgubljenom poloæaju. …

Stoga neka naπ karakter bude Ëist i svet da nas Krist sradoπÊu moæe predstaviti svojemu Ocu. Neka bude ispunjenæivuÊim naËelima istine za ovo vrijeme. Æivimo takvim æivotomkoji Êe greπnike voditi k Spasitelju. … Mi moæemo biti potpuniu Njemu. Kako? Time πto Êemo biti dionici boæanske naravi.(Review and Herald, 1. lipnja 1905.)

43

25. sijeËnja

Bio je napadan najæeπÊim kuπnjama

“BuduÊi da je sam trpio i bio kuπan, moæe pomoÊi oni-ma koji stoje u kuπnji.” (Hebrejima 2,18)

Ako se u teπkim okolnostima duhovno snaæni ljudi, pri-tisnuti preko mjere, obeshrabre i klonu duhom, ako katkad nevide cilj za kojim bi u æivotu teæili, ne dogaa im se niπtaËudno ili novo. Neka se takvi sjete da je i jedan od najveÊihproroka pobjegao pred srdæbom razbjeπnjele æene da spasiæivot. Prognan, umoran i iscrpljen od puta, dok mu je gorkorazoËaranje krπilo moralne snage, poæelio je umrijeti. Meu-tim, upravo u trenutku kad ga je nada napustila, kad je njego-vo æivotno djelo prividno bilo pred porazom, nauËio je jednuod najdragocjenijih pouka u æivotu. U Ëasu svoje najveÊe sla-bosti shvatio je da se treba i moæe uzdati u Boga i u najteæimokolnostima.

Oni koji svoju æivotnu energiju troπe u poærtvovnom radui dolaze u kuπnju da se prepuste obeshrabrenju i sumnji,neka se ohrabre Ilijinim iskustvom. Boæja briæna skrb, Njego-va ljubav i Njegova snaga posebno dolaze do izraæaja u æivotuonih Njegovih slugu Ëija se revnost pogreπno tumaËi ili pod-cjenjuje, Ëiji se savjeti i ukori odbacuju, i Ëiji se reformatorskinapori nagrauju mrænjom i protivljenjem.

U trenucima kad je duπa najslabija, Sotona je napadanajæeπÊim kuπnjama. Nadao se da Êe tako svladati i BoæjegaSina, jer je upravo tom metodom postizao mnoge pobjede nadljudima. Kad im je snaga volje popustila i vjera oslabila, tadasu i oni koji su dugo i hrabro stajali na strani pravde popuπtalikuπnji. Mojsije, umoran od Ëetrdeset godina lutanja i nevjer-stva, za trenutak se prestao oslanjati na neizmjernu Snagu.Bio je poraæen na samoj granici ObeÊane zemlje. Tako je biloi s Ilijom. Onaj isti koji je saËuvao povjerenje u Gospodina ugodinama suπe i gladi, koji je nepokolebljivo stajao pred Aha-bom, koji je kao jedini svjedok pravoga Boga stajao cijeli danpred cijelim izraelskim narodom na Karmelu, u trenutku umo-ra dopustio je strahu od smrti da nadvlada njegovu vjeru uBoga. Tako je i danas. …

39

44

Oni koji se nalaze u prvim borbenim redovima, kojimaSveti Duh povjerava posebne zadaÊe, Ëesto Êe osjetiti reakcijukad im se tereti smanje. Klonulost moæe uzdrmati Ëak i naj-herojskiju vjeru i oslabiti i najËvrπÊu volju. Meutim, Bog ra-zumije, On i dalje saæalijeva i voli. On Ëita pobude i nakanesrca. Strpljivo Ëekati, uzdati se i onda kad sve izgleda mraËno— to je pouka koju trebaju nauËiti voe u Boæjem djelu. Neboih neÊe iznevjeriti u dan njihove muke. Niπta nije naizgledtako bespomoÊno, a stvarno tako nepobjedivo kao duπa kojaje svjesna svojega niπtavila i koja se potpuno oslanja na Boga.(Izraelski proroci i kraljevi, str. 111,112)

26. sijeËnja

Odjeveni u Kristovu pravednost

“Prinesite ærtve pravedne, u Jahvu se uzdajte.” (Psa-lam 4,6)

Pavao je shvatio svoju slabost i pouku da ne moæe imatipovjerenja u svoju vlastitu snagu. PozivajuÊi se na Zakon, onkaæe: “I pokaza se da me je zapovijed koja je dana za æivotvodila u smrt.” (Rimljanima 7,10) Uzdao se u djela Zakona. Onkaæe da, πto se tiËe njegovog naËina æivota dok nije doπao u“dodir sa zakonom”, njegov je æivot bio “besprijekoran” i onse uzdao u svoju vlastitu pravednost. Ali kad je pred njegastavljeno zrcalo Zakona i on sebe vidio kao πto ga Bog gleda,punog pogreπaka i obojenog grijehom, povikao je: “Jadan tisam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnogatijela?” (Rimljanima 7,24)

Pavao je vidio Boæje Janje koje je uzelo na se grijehesvijeta. »uo je Kristov glas kad je rekao: “Ja sam put, istinai æivot. … Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6) Onse odluËio predati spasonosnoj milosti i umrijeti prijestupu igrijehu, da bi mu krivnja bila oprana Kristovom krvlju, da bibio odjeven u Kristovu pravednost i postao grana Æivoga Trsa.On je hodio s Kristom i On mu je postao ne samo dio spase-nja, dok bi mu njegova vlastita djela bila drugi dio, veÊ mu jepostao sve u svemu, prvi i posljednji i najbolji u svemu. On je

40

45

imao vjeru koja je odvlaËila od Krista, koja ga je onemoguÊa-vala da svoj æivot uskladi s boæanskim Uzorom. Ovakva vjerane zahtijeva niπta od onoga koji je posjeduje zbog vlastitepravednosti, ali zahtijeva sve zbog Kristove pravednosti.

U Evanelju je prikazan Kristov karakter. Dok je korak pokorak napuπtao svoj tron, Njegovo boæanstvo bilo je obavijenoljudskim; ali Njegova Ëuda, nauk, patnje, izdajstvo, izrugiva-nje, suenje, smrt razapinjanjem, grob meu bogatima, uskrs-nuÊe, Ëetrdesetodnevni post u pustinji, uzaπaπÊe, pobjeda isveÊenstvo — neiscrpna su bogatstva mudrosti zapisana zanas u nadahnutoj Boæjoj rijeËi. Voda æivota joπ uvijek teËebujnim rijekama spasenja. Tajne otkupljenja, mijeπanje bo-æanskog i ljudskog u Kristu, Njegovo utjelovljenje, ærtva i po-mirba bit Êe dovoljni da nadahnu um, srce, jezik i olovketemama za razmiπljanje i istraæivanje za sva vremena; i vreme-na neÊe biti dovoljno da iscrpimo temu o Ëudesnom spasenju,ali Êe kroz vjeËnost Krist biti znanost, pjesma i Otkupiteljduπa. Novi razvoj savrπenstva i Boæje slave bit Êe otkrivene nalicu Isusa Krista. A sada, u ovom trenutku, trebamo se u pot-punosti osloniti na Kristove zasluge i milost, i ne pouzdati seu sebe, veÊ æivjeti vjerom u Njemu. (Signs of the Times, 24.studenoga 1890.)

27. sijeËnja

Samo je jedan nepogreπiv Uzor

“Jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer daidete njegovim stopama.” (1. Petrova 2,21)

Krist traæi sve. Ako bi zahtijevao manje od toga, onda biærtva koju je podnio da nas uzdigne do te razine bila preskupai prevelika. … “Naprotiv, preobliËavajte se obnovom svoga uma.”To je put samoodricanja. I kad pomislite da je taj put previπesuæen, da uska staza traæi previπe samoodricanja, i zakljuËitekako je teπko ostaviti sve — upitajte se: ©to je sve Krist osta-vio zbog nas? To pitanje baca u sjenu sve πto bismo mi moglinazvati samoodricanjem s naπe strane.

41

46

Promatrajte Ga u Getsemanskom vrtu oblivenog krvavimkapljama znoja. Samo jedan aneo poslan je s Neba da ohrabriBoæjeg Sina. Slijedite Ga na putu do sudnice, dok Ga izbezum-ljena gomila grdi, vrijea i ruga Mu se. Promatrajte Ga zao-grnutog starom ljubiËastom carskom odorom. »ujte prostaËkozadirkivanje i svirepo ruganje. Gledajte kako na plemenito Ëe-lo stavljaju vijenac od trnja, a zatim ga svirepo udaraju da biMu se trnje zabolo u sljepooËnice, dok krv teËe niz to svetoËelo i lice. »ujte kako ta krvoæedna rulja vapi za krvlju BoæjegSina. Predan je u njihove ruke, i oni tog plemenitog Stradal-nika, tako blijedog, slabog i iznemoglog odvode na raspeÊe.RaspinjuÊi Ga na drveni kriæ, oni probadaju Njegove njeæneruke i noge straπnim klinovima.

Promatrajte Ga kako u onim straπnim satima samrtnihmuka visi na kriæu, dok aneli zaklanjaju svoje lice pred timjezovitim prizorom i dok Sunce uskraÊuje zrake svoje svjet-losti i odbija sjati. ImajuÊi sve ovo na umu, upitajte se: Je liovaj put preuzak? …

Blagoslovljena je prednost odreÊi se svega zbog Krista. Neugledajte se na one koji ne teæe duhovnom napretku i uzdi-zanju. Samo je Jedan pravi i nepogreπivi Uzor. Sigurno je sli-jediti samo Isusa. …

Kad biste ËeπÊe i marljivije prouËavali Sveto pismo, ono bivam izgledalo mnogo privlaËnije i ne biste nalazili zadovolj-stvo u Ëitanju bezvrijedne literature. Svakodnevno prouËava-nje Svetog pisma imat Êe posveÊujuÊi utjecaj na um, i vi Êeteudisati ozraËje Neba. Veæite se svim srcem za tu dragocjenuKnjigu. Ona Êe se pokazati kao vaπ pravi prijatelj i putokaz usvakoj nedoumici.

Vi ste u svom æivotu postavili sebi odreene ciljeve, i kakoste se uporno i neumorno zalagali da ih i ostvarite! Procjenji-vali ste i planirali sve dok se vaπa oËekivanja nisu ostvarila.Sada je pred vama cilj za koji vrijedi neumorno ulagati ustraj-ne napore tijekom cijelog æivota. Taj cilj je spasenje vaπe duπe— vjeËni æivot. A to zahtijeva samoodricanje, poærtvovnost ipozorno prouËavanje. …

Velika je prednost biti Boæje dijete i baπtinik s Kristom.(Testimonies for the Church, sv. 1, str. 240—243)

47

28. sijeËnja

I priroda je suosjeÊala s Njim u patnjama

“Bilo je veÊ oko πestoga sata kad nastane tama posvoj zemlji do devetoga sata. PomrËa sunce, a hramskise zastor razdrije po sredini.” (Luka 23,44.45)

Kristova vjera i nada drhtale su u trenucima samrtnihmuka, zato πto viπe nije bio siguran da Êe Ga Bog prihvatiti iprimiti kao svog ljubljenog Sina. Otkupitelj svijeta se tomprigodom oslanjao na dokaze koji su Ga krijepili do tada, navjeru da Otac prima Njegov rad i da je zadovoljan njime. Ær-tvujuÊi svoj æivot u samrtnim mukama, On se mogao samo uvjeri osloniti na Onoga kome se uvijek radosno pokoravao.Nisu Ga viπe obasjavale jasne zrake nade ni sa koje strane. Sveje bilo obavijeno zloslutnom tamom.

I usred te tame, u koju se Ëak obavila i priroda koja jesuosjeÊala s Njim, On je ispio do dna tajanstvenu Ëaπu. LiπenËak i one svete nade i uzdanja u svoju pobjedu u buduÊnosti,On je glasno uzviknuo: “OËe, u ruke tvoje predajem duh svoj.”On je poznavao svojega Oca, Njegovu pravdu, milost i velikuljubav i pokorno se predao u Njegove ruke. Usred potresa uzne-mirene prirode, promatraËi su zaprepaπteni sluπali samrtniËkerijeËi »ovjeka s Golgote.

I priroda je suosjeÊala s patnjama svojega Stvoritelja. Uz-drhtala zemlja i raspuknute stijene objavile su da umire BoæjiSin. Osjetio se straπan potres. Hramska zavjesa rascijepila senadvoje. Izvrπitelje i promatraËe obuzeo je uæas kad su vidjelikako se Sunce zavija u tamu i zemlja ugiba pod njima, kad suprimijetili i Ëuli kako se stijene raspadaju. Kad je Krist predaosvoj duh u ruke svojega Oca, prestalo je ruganje i podsmijehsveÊenika i starjeπina. Zaprepaπtena gomila poËela se povlaËitii pod okriljem tame bjeæati u grad. Ljudi su se udarali u prsabjeæeÊi u strahu i jedva Ëujno su πaptali: “Ovaj koji je ubijenbio je pravednik. ©to Êe biti ako je On uistinu Boæji Sin?”

Isus nije poloæio svoj æivot prije nego πto je izvrπio djelozbog kojega je doπao. Posljednjim dahom On je izgovorio: “Svr-πeno je!” (Ivan 19,30) Sotona je bio poraæen. Znao je da jenjegovo kraljevstvo izgubljeno. Aneli su se radovali kad je

42

48

Krist izgovorio te rijeËi. Tako je ostvaren veliki plan spasenjakoji je bio uvjetovan Kristovom smrÊu. A na Nebu je nastalaradost zbog toga πto Êe se Adamovi sinovi moÊi uzdiÊi doBoæjeg prijestolja æivotom istinske posluπnosti. O, kakve liljubavi! Nevjerojatne ljubavi! Ljubavi koja je dovela BoæjegaSina na Zemlju da bi patio za naπe grijehe, izmirio nas sBogom i omoguÊio nam da æivimo s Njim u Njegovu veliËanstve-nu domu. (Testimonies for the Church, sv. 2, str. 210—212)

29. sijeËnja

VeliËina Njegove ærtve

“Oko devetog sata povika Isus jakim glasom: ... ‘Boæemoj, Boæe moj! Zaπto si me ostavio?’” (Matej 27,46)

Kad muπkarci i æene budu u potpunosti shvatili svu veli-Ëinu ærtve koju je podnio nebeski Kralj umiruÊi umjesto ljudi,tada Êe veliËati plan spasenja, a pomisao na Golgotu budit Êeu krπÊanskim srcima njeæne, svete i æivotne osjeÊaje. S njiho-vih usana uzdizat Êe se pjesma u slavu Bogu i Janjetu. U srcukoje se æivo sjeÊa prizora s Golgote ne moæe cvjetati gordosti samoljublje. Oni koji shvaÊaju veliku cijenu plaÊenu za is-kupljenje Ëovjeka — skupocjenu krv Boæjeg Sina — neÊe pri-davati veliku vaænost ovom svijetu. Sva njegova bogatstva nisudovoljna da otkupe jednu jedinu propalu duπu. Tko moæerazumjeti ljubav koju je Krist imao za ovaj izgubljeni svijetkad je visio na kriæu i patio zbog prijestupa greπnih ljudi? Ovaljubav bila je nemjerljiva, beskrajna.

Krist je pokazao da je Njegova ljubav jaËa od smrti. On jeostvarivao djelo Ëovjekovog spasenja; i mada je bio izloæennajæeπÊoj borbi sa silama tame, Njegova ljubav je postajala svesnaænija. Podnio je uskraÊivanje OËeve podrπke, i s oËajanjemu duπi na kraju je uzviknuo: “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si meostavio?” Njegova miπica donijela je ljudima spasenje. Kad suse u Spasiteljevoj posljednjoj duπevnoj borbi Ëule blagoslovlje-ne rijeËi koje su odjeknule kroz cijeli svemir: “Svrπeno je!”(Ivan 19,30), plaÊena je cijena za Ëovjekov otkup.

43

49

Mi ne moæemo shvatiti veliËinu, πirinu, visinu i dubinutako nevjerojatne ljubavi. Razmiπljanje o neusporedivoj Spa-siteljevoj ljubavi treba ispuniti naπ um, dodirnuti i omekπatinaπu duπu, oplemeniti i uzvisiti naπe osjeÊaje i potpuno pro-mijeniti naπ karakter. …

Krist ni u svojim najveÊim mukama nije ni u Ëem popustioneprijatelju koji Ga je muËio. »ete zlih anela nalazile su seoko Boæjeg Sina, a svetim anelima nije bilo naloæeno da raz-biju njihove redove i stupe u borbu protiv neprijatelja koji serugao. Nebeskim anelima nije bilo dopuπteno da pomognunapaÊenom duhu Boæjega Sina. U tom straπnom trenutku ta-me, kad je OËevo lice bilo skriveno, kad se vojska zlih anelanalazila oko Njega, kad su grijesi svijeta poËivali na Njemu, sNjegovih usana otele su se rijeËi: “Boæe moj, Boæe moj! Zaπtosi me ostavio?” …

Moramo steÊi πire i dublje poznavanje æivota, patnji i smr-ti ljubljenog Boæjeg Sina. Ako ispravno sagledamo djelo pomi-renja, onda Êemo uvidjeti da je spasenje duπa od neizmjernevrijednosti. U usporedbi s vjeËnim æivotom, sve drugo postajebeznaËajno. (Testimonies for the Church, sv. 2, str. 212—215)

30. sijeËnja

Novi naËin æivota za sve

“Kad Isus uze ocat, reËe: ‘Svrπeno je!’ te nakloni glavui — predade duh.” (Ivan 19,30)

Nikada ranije Zemlja nije bila svjedok takvog prizora. Ska-menjeno mnoπtvo promatralo je Spasitelja suzdræana daha.Tama se ponovno spustila na Zemlju i zaËula se potmula tut-njava, kao teπka grmljavina. Osjetio se snaæan potres. Od po-tresa su ljudi popadali jedni na druge. Nastala je straπna zbrkai zaprepaπtenost. S okolnih brda razbijene su se stijene uzstrahovitu lomljavu sruËile u doline. Grobnice su se otvorile imrtvi su ustajali iz svojih grobova. »inilo se kao da Êe se cijelisvijet razbiti u atome. SveÊenici, poglavari, vojnici, krvnici inarod, nijemi od uæasa, leæali su po zemlji.

44

50

Kad je glasni uzvik “Svrπeno je!” siπao s Kristovih usana,sveÊenici su vrπili sluæbu u Hramu. To je bilo vrijeme veËernjeærtve. Janje koje je predstavljalo Krista dovedeno je da budezaklano. ObuËen u svoju simboliËnu i lijepu odjeÊu, sveÊenikje stajao s podignutim noæem, kao i Abraham kad se spremaoærtvovati svojega sina. Narod je pozorno promatrao. Zatreslase zemlja i podrhtavala zato πto se pribliæavao sâm Gospodin.Uz zvuk cijepanja nevidljiva je ruka od vrha do dna razderalaunutarnju zavjesu Hrama, otkrivajuÊi pogledu mnoπtva mjestokoje je nekad bilo ispunjeno Boæjom prisutnoπÊu. Na ovommjestu nalazila se πekina. Ovdje je Bog otkrivao svoju slavuiznad prijestolja milosti. Nitko osim velikog sveÊenika nikadanije podignuo zavjesu koja je ovaj odjel odvajala od ostatkaHrama. On je ovamo ulazio jednom godiπnje da izvrπi oËiπÊe-nje narodnih grijeha. Ali gle, ova zavjesa je razderana nadvoje.Najsvetije mjesto zemaljskog svetiπta izgubilo je svoju svetost.

Zavladali su strah i zbrka. SveÊenik se pripremao da zako-lje ærtvu, ali noæ je ispao iz njegove onemoÊale ruke i janje jepobjeglo. Predslika je naπla svoje ispunjenje u smrti BoæjegSina. Prinesena je velika Ærtva. Put u Svetinju nad svetinjamabio je otvoren. Za sve je pripremljen nov i æivotodavan put.Greπni, ojaeni ljudski rod nije viπe morao Ëekati dolazak ve-likog sveÊenika. Odsad Êe Spasitelj obavljati sluæbu SveÊenikai Zastupnika u Nebu nad nebesima. »inilo se kao da je æiviglas progovorio vjernima: Sad je doπao kraj svim ærtvama zagrijeh. Boæji Sin je doπao po svojoj rijeËi: “Evo dolazim — omeni je, naime, u svitku, to jest knjizi, pisano — da Ëinim,Boæe, volju tvoju. ... Uπao je jedanput zauvijek u Svetinju nadsvetinjama … vlastitom krvi, i pribavio nam vjeËni otkup.” (He-brejima 10,7; 9,12) (Isusov æivot, str. 628)

51

31. sijeËnja

Okruæeni Njegovom ljubavlju

“I æivite u ljubavi kao πto je i Krist vas ljubio i predaosamoga sebe za nas ‘kao prinos i ærtvu’ — ‘Bogu naugodan miris’.” (Efeæanima 5,2)

Svijet koji je Sotona smatrao svojim i kojim je gospodariokao okrutni tiranin, Boæji Sin okruæio je velikim podvigom,svojom ljubavi, i ponovno ga povezao s Gospodnjim prijesto-ljem. Kerubini, serafini i bezbrojno mnoπtvo svih bezgreπnihsvjetova klicali su hvalospjeve Bogu i Janjetu kad je ta pobje-da osigurana. Radovali su se πto je pronaen put za spasenjepaloga roda i πto Êe Zemlja biti otkupljena od prokletstvagrijeha. Koliko bi se viπe trebali radovati oni koji su predmette Ëudesne ljubavi!

Kako onda moæemo ikad posumnjati, biti u neizvjesnostii osjeÊati se kao siroËad? Za dobro onih koji su prestupiliZakon Isus je uzeo ljudsku narav. Postao nam je sliËan dabismo mogli imati vjeËni mir i sigurnost. …

Prvi korak u pristupanju Bogu jest upoznati ljubav kojuOn ima u nama i vjerovati u nju (1. Ivanova 4,16), jer nasprivlaËna sila Njegove ljubavi navodi da doemo k Njemu.

PrihvaÊanje Boæje ljubavi izaziva odbacivanje sebiËnosti.NazivajuÊi Boga svojim Ocem, priznajemo da su sva Njegovadjeca naπa braÊa. Svi smo djeliÊi velikoga tkiva ËovjeËanstva,svi smo Ëlanovi iste obitelji. Osim za sebe, trebamo moliti i zasvoje bliænje. Nitko se ne moli pravilno ako traæi blagoslovsamo za sebe.

BeskonaËni Bog, kaæe Isus, pruæa vam prednost da Mu sepribliæite nazivajuÊi Ga Ocem. Pokuπajte shvatiti πto je svetime obuhvaÊeno! Nijedan zemaljski roditelj nije se nikad takoozbiljno zalagao za svoje zalutalo dijete kao πto se Stvoriteljzalaæe za prijestupnika. Nijedna ljudska ljubav nije upuÊivalatako njeæne pozive nepokajanome. Bog stanuje u svakom ljud-skom boraviπtu, Ëuje svaku izgovorenu rijeË, sluπa svaku pri-nesenu molitvu, osjeÊa tuge i razoËaranja svake duπe i proma-tra kako se ponaπamo prema ocu, majci, sestri, prijatelju isusjedu. Pomaæe nam u naπim nevoljama, a Njegova ljubav,

45

52

milost i milosre neprestano se izlijevaju da zadovolje naπepotrebe.

Ako Boga nazivate svojim Ocem, priznavat Êete se Nje-govom djecom koju treba voditi Njegova mudrost i koja Mumoraju biti u svemu posluπna znajuÊi da je Njegova ljubavnepromjenjiva. Usmjeravat Êete se prema Njegovom planu, akao Boæjoj djeci najvaæniji Êe vam biti Njegova Ëast, Njegovkarakter, Njegova obitelj i Njegovo djelo. Bit Êete radosni pri-znavajuÊi i poπtujuÊi svoj odnos prema svojem Ocu i premasvakom Ëlanu Njegove obitelji. Radovat Êete se pridonoseÊi,makar skromno, Njegovoj slavi i blagostanju svojih srodnika.(Isusov govor na Gori, str. 141—144)

53

Uzvisimo Isusa kao Stvoritelja

1. veljaËe

Zakon æivota za svemir

“U poËetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.”(Psalam 102,26)

U poËetku se Bog otkrio u svim djelima stvaranja. Krist jebio Onaj koji je razastro nebesa i poloæio temelje Zemlji. Nje-gova je ruka postavila svjetove u prostoru i oblikovala poljskocvijeÊe. “UËvrstio je bregove jakoπÊu svojom. ... Njegovo jemore, on ga je stvorio.” (Psalam 65,6; 95,5) On je ispunioZemlju ljepotom i zrak pjesmom. On je ispisao poruku OËeveljubavi na svim djelima na zemlji, u zraku i na nebu.

Premda je sada savrπeno djelo oπteÊeno grijehom, joπ semoæe zamijetiti ono πto je ispisano u poËetku. Joπ i danas sveπto je stvoreno objavljuje slavu Njegova savrπenstva. Ne po-stoji niπta — osim sebiËnog Ëovjekovog srca — πto æivi samoza sebe. Nema ptice koja sijeËe zrak, ni æivotinje koja se kreÊepo zemlji, a da ne sluæi nekom drugom æivotu. Nema nijednoglista u πumi ili skromne vlati trave a da nema svoju sluæbu.Svako drvo, grm i list izlijevaju æivotni sastojak bez koga niËovjek ni æivotinja ne bi mogli æivjeti, a opet — i Ëovjek iæivotinja sluæe æivotu drveta, grma i lista. CvijeÊe odiπe miri-som i otkriva svoju ljepotu kao blagoslov ovom svijetu. Suncerasipa svoju svjetlost da razveseli tisuÊe svjetova. Ocean, iakoizvor svih naπih vrela i zdenaca, prima rijeke iz svake zemlje,ali uzima da bi dao. Magle koje izlaze iz njegovih njedara pa-daju kao kiπe i natapaju zemlju, da bi iz nje moglo nicati ipupati.

Slavni aneli nalaze svoju radost u davanju — davanjuljubavi i neumornog sluæenja duπama koje su pale i izgubilesvoju svetost. Nebeska biÊa pokuπavaju zadobiti ljudska srca;

46

54

ona ovom mraËnom svijetu donose svjetlost iz nebeskihdvorova. Ljubaznom i strpljivom sluæbom ona djeluju na ljudskiduh tako da izgubljene dovode u zajednicu s Kristom, koji imje mnogo bliæi nego πto to oni mogu pretpostaviti.

Meutim, kad se okrenemo od svih manjih otkrivenja, ondagledamo Boga u Isusu. PromatrajuÊi Isusa vidimo da je slavanaπeg Boga u davanju. Ja “niπta od sebe ne Ëinim”, rekao jeKrist; “kao πto je mene poslao æivi Otac, i kao πto ja æivimzbog Oca... Ali ja ne traæim slave svoje, veÊ slavu Onoga kojime je poslao.” (Ivan 8,28; 6,57; 8,50; 7,18) Tim je rijeËimaizloæeno veliko naËelo, πto je zakon æivota za svemir. Krist jesve primio od Boga, ali je uzeo da bi dao. (Tako se u nebeskimdvorovima, u svojoj sluæbi za sva stvorena biÊa, kroz ljublje-nog Sina OËev æivot izlijeva na sve; a preko Sina æivot se vraÊa,u hvali i radosnoj sluæbi, kao plima ljubavi, velikom Izvorusvega.) I tako se kroz Krista krug dobroËinstava zatvara, ot-krivajuÊi karakter velikog Darovatelja — zakon æivota. (Isusovæivot, str. 7,8)

2. veljaËe

Stvaranje svijeta

“U poËetku stvori Bog nebo i zemlju.” (Postanak 1,1)

Otac i Sin ujedinili su se u moÊnom i Ëudesnom planiranjudjela koje su obavili — u stvaranju svijeta. Zemlja je iz Stvo-riteljevih ruku iziπla prelijepa. Tu su bile planine, brda i rav-nice koje su bile proπarane rijekama i vodenim povrπinama.Zemlja nije bila neko πiroko prostranstvo, veÊ su tu jednoliË-nost razbijala brda i planine, ne visoke i surove kao πto sudanas, veÊ pravilnog i lijepog oblika. Gole, visoke stijene nisuse mogle vidjeti, veÊ su leæale ispod povrπine i saËinjavaleZemljin kostur. Vode su bile pravilno rasporeene. Brda, pla-nine i prelijepe ravnice bile su ukraπene biljkama i cvijeÊem ivisokim veliËanstvenim drveÊem svih vrsta, koja su bila mno-go veÊa i puno ljepπa nego πto su drveÊa danas. Zrak je bioËist i zdrav, a zemlja je izgledala kao veliËanstveni dvorac.

47

55

Aneli su gledali i radovali se Ëudesnom i prekrasnom Boæjemdjelu.

Nakon πto je stvorena Zemlja sa svim æivotinjama na njoj,Otac i Sin nastavili su sa svojim ciljem, koji je osmiπljen prijepada Sotone — sa stvaranjem Ëovjeka na svoju sliku. Oni suzajedno sudjelovali u stvaranju Zemlje i svakog æivog biÊa nanjoj. A sada je Bog rekao svojemu Sinu: “NaËinimo Ëovjeka nasvoju sliku.” (Postanak 1,26) Kad je Adam iziπao iz Stvorite-ljevih ruku, bio je plemenitog rasta i prekrasnog stasa. Bio jedvostruko viπi od ljudi koji danas æive na Zemlji, skladne gra-e. Njegove znaËajke bile su savrπenstvo i ljepota. … Eva jebila malo niæa rastom od Adama. Glava joj je dosezala maloiznad njegova ramena. I ona je bila plemenita, savrπenog stasai vrlo lijepa.

Ovaj bezgreπan par nije nosio umjetnu odjeÊu. Bili suodjeveni pokrivalom svjetlosti i slave, takvim u kakvo su odje-veni aneli. Dok su æivjeli u posluπnosti Bogu, okruæivala ihje svjetlost. Iako je sve πto je Bog stvorio bilo savrπenstvoljepote, i Ëinilo se da na Zemlji nema niπta πto bi poæeljeli aπto Bog nije stvorio za sreÊu Adama i Eve, ipak je On pokazaoveliku ljubav prema njima sadnjom vrta posebno za njih. Je-dan dio svojega vremena trebali su provoditi u ugodnom raduna ureenju vrta, a dio vremena trebali su odvojiti za primanjeposjeta anela, sluπanje njihovih uputa i sretnom posredova-nju. (The Story of Redemption, str. 20,21)

»ovjek je iz Boæjih ruku iziπao savrπen u svakoj sposob-nosti uma i tijela; u savrπeno zdravom stanju i savrπenog zdrav-lja. (Moj æivot danas, str. 130)

3. veljaËe

Stvoreni na Boæju sliku

“I reËe Bog: ‘NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku, sebisliËna.’” (Postanak 1,26)

»ovjeËanstvu je trebao biti otkriven Kristov æivot. »ovjekje bio stvoren kao kruna Boæjeg djela stvaranja, da bude sliËanBogu, ali Sotona je radio na tome da u Ëovjeku uniπti Boæju

48

56

sliku i u njega utisne svoj lik. »ovjek je Bogu dragocjen jer jeoblikovan na Njegovu sliku. Trebala bi nas se dojmiti Ëinjenicakoliko je vaæno pouËavanje pravilom i primjerom, te da je grijehudovoljavati apetitu ili vrπiti bilo koju drugu greπnu radnju nanaπemu tijelu koje je stvoreno da predstavlja Boga svijetu. …

Da bismo razumjeli kako Bog cijeni Ëovjeka, trebamoshvatiti plan otkupljenja i beskrajno skupocjenu ærtvu koju jenaπ Spasitelj podnio da bi spasio ljudski rod od vjeËne propa-sti. Isus je umro da vrati u posjed taj dragocjeni biser. … ÆivotBoæje djece je æivot samoodricanja, samopoærtovnosti i poniz-nosti. Oni koji nemaju udjela u Njegovim patnjama, ne moguse nadati da Êe imati udjela u Njegovoj slavi. … Bit Êe namsueno prema ponaπanju — kako koristimo znanje o istinikoja nam je otkrivena.

Bog je dao svojega jedinoroenog Sina da nas otkupi odgrijeha. Mi smo Njegovo djelo, Njegovi predstavnici u ovomsvijetu, i On oËekuje da otkrivamo istinsku vrijednost Ëovjekasvojim Ëistim naËinom æivljenja i istinskim naporima pomaga-nja u obnavljanju tog dragocjenog bisera. Naπ karakter trebabiti sliËan boæanskom i oblikovan vjerom koja djeluje krozljubav i proËiπÊava duπu. Boæja milost Êe uljepπati karakter,oplemeniti nas i posvetiti. Gospodnji sluga koji radi mudro bitÊe uspjeπan. Naπ Spasitelj je rekao: “I veÊa Êe djela od ovihËiniti, jer ja idem k Ocu.” (Ivan 14,12 — ©ariÊ)

Koja su to “veÊa djela”? Ako naπe usne budu dotaknuteæeravicom sa ærtvenika, mi Êemo svijetu otkriti zaËuujuÊuljubav koju je Bog oËitovao davanjem Isusa, svojega jedinoro-enog Sina za svijet, “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje,veÊ da ima æivot vjeËni”. (Ivan 3,16)

Tajna Kristovog utjelovljenja, razlog Njegove patnje, Nje-govo raspeÊe, uskrsnuÊe i uzaπaπÊe otkrivaju cijelom Ëovje-Ëanstvu veliËanstvenu Boæju ljubav. To daje snagu istini. OveBoæje osobine otkrivene su nam u djelovanju i æivotu IsusaKrista. On je bio predstavnik boæanskog karaktera. (Reviewand Herald, 18. lipnja 1895.)

Boæje stvaranje je riznica dobara spremnih da za Njegaodmah posluæe za ono πto Mu je ugodno. (The SDA Bible Com-mentary, Ellen White Comments, sv. 1, str. 1081)

57

4. veljaËe

Stvoritelj je planirao naπu sreÊu

“I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u njsmjesti Ëovjeka koga je napravio.” (Postanak 2,8)

Usprkos svemu πto je o dostojanstvu fiziËkog rada reËenoi napisano, prevladava miπljenje da rad poniæava Ëovjeka. Po-pularno miπljenje mijenja pravilno razumijevanje u mnogimumovima, i ljudi dolaze do zakljuËka kako onome koji radisvojim rukama nije mjesto meu plemenitim ljudima. Mnoginaporno rade kako bi zaradili novac, a kad steknu bogatstvo,misle da Êe novac uËiniti njihovu djecu plemenitima. Ali na tajnaËin mnogi propuπtaju svoju djecu nauËiti, kao πto su sesami nauËili, na teæak ali koristan rad. Takva djeca olako troπenovac steËen radom roditelja, i ne znaju cijeniti njegovu vrijed-nost. Tako oni zlorabe talent koji je prema Boæjoj namjeritrebalo iskoristiti na mnogo bolji naËin.

Boæje namjere nisu isto πto i namjere ljudi. On nije odre-dio da ljudi æive u besposliËarenju i lijenosti. Bog je u poËetkustvorio Ëovjeka plemenita; ali iako bogat u svemu Ëime ga jeGospodar svemira mogao obdariti, Adam nije bio besposlen.»im je bio stvoren, dodijeljen mu je posao. Naπao je zanimanjei sreÊu u njegovanju i Ëuvanju onoga πto je Bog stvorio, izauzvrat su mu æelje zadovoljavane obiljem plodova Edenskogvrta.

Sve dok su naπi praroditelji bili posluπni Bogu, njihov radu vrtu bio je ugodan i zemlja je zadovoljavala njihove potrebeizobiljem plodova. Meutim, otkako je Ëovjek otkazao posluπ-nost Bogu, osuen je da se s mukom bori protiv korova πto gasije Sotona, i da zarauje kruh u znoju svoga lica. Od tada onmora voditi teπku i muËnu borbu protiv sile kojoj se svojomvoljom podËinio.

Boæja je namjera bila da se napornim radom smanje iublaæe posljedice zla koje je u svijet unijela Ëovjekova nepo-sluπnost. Napornim radom moæe se zaustaviti plima zla a so-tonske kuπnje uËiniti nedjelotvornima. Iako praÊen brigom,zamorom i naporom, rad je izvor sreÊe i razvoja te zaπtita odkuπnji. Svojom zahtjevnoπÊu on spreËava odavanje zadovolj-

49

58

stvima, a potiËe vrednoÊu, ËistoÊu i Ëvrstinu karaktera. Takorad postaje dio velikog Boæjeg plana za naπ oporavak od pada.(Counsels to Parents and Teachers, str. 273,274)

»ovjekov Stvoritelj osmislio je ustroj naπega tijela. … Svakizakon koji upravlja ljudskim strojem treba prepoznati kao bo-æanski po svojemu podrijetlu, znaËenju i vaænosti, kao πto jei s Boæjom rijeËju. Svaka nemarna i nepaæljiva aktivnost, svakioblik zlouporabe tog Boæjeg predivnog stroja ili zanemarivanjeBoæjih zakona namijenjenih ljudima — krπenje je Boæjeg zako-na. Moæemo zastati i diviti se Boæjim djelima u prirodi, aliljudska zajednica je najdivinija od svih djela. (Medical Minis-try, str. 221)

5. veljaËe

Boæja ljubav otkrivena u stvaranju

“Jer je u njemu sve stvoreno — sve na nebu i na zemlji;vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva,bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemui za njega.” (Koloπanima 1,16)

“Bog je ljubav.” (1. Ivanova 4,16) Njegova narav, NjegovZakon je ljubav. … Svaki prikaz stvaralaËke sile izriËaj je bes-konaËne ljubavi. Boæji suverenitet obuhvaÊa puninu blagoslo-va za sva stvorena biÊa. …

Povijest velike borbe izmeu dobra i zla, od svog poËetkana Nebu pa sve do konaËnog uniπtenja pobune i iskorjenjiva-nja grijeha, prikaz je i Boæje nepromjenjive ljubavi.

Vladar svemira nije bio sam u svom djelu dobroËinstva.On je imao pridruæenog suradnika koji je cijenio Njegove na-mjere i mogao dijeliti Njegovu radost u pruæanju sreÊe stvore-nim biÊima. “U poËetku bijaπe RijeË, i RijeË bijaπe kod Boga —i RijeË bijaπe Bog. Ona u poËetku bijaπe kod Boga.” (Ivan 1,1.2)Krist, RijeË, jedinoroeni Boæji Sin, bio je jedno s vjeËnimOcem — jedne naravi, karaktera i namjere, jedino BiÊe koje jemoglo sudjelovati u svim Boæjim namjerama i savjetovanjima.“Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni, Knez miro-nosni.” (Izaija 9,5) …

50

59

Otac je kroz svojega Sina sudjelovao u stvaranju svihnebeskih biÊa. “Jer je u njemu sve stvoreno — sve na nebu ina zemlji … bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva,bilo vlasti, sve je stvoreno po njemu i za njega.” (Koloπanima1,16) Aneli su Boæje sluge koji odsjajuju svjetloπÊu πto seπiri iz Njegove prisutnosti i koji brzo πire krila da izvrπe Njego-vu volju. Ali Sin, Boæji Pomazanik, “otisak njegove bîti”, “od-sjev njegova sjaja”, “koji svemir uzdræava svojom silnom rije-Ëi”, ima vrhovnu vlast nad svima njima (Hebrejima 1,3). …

BuduÊi da je Zakon ljubavi temelj Boæje vladavine, sreÊasvih razumnih biÊa ovisi o njihovoj savrπenoj usklaenosti snjegovim naËelima pravednosti. Bog æeli da Mu sva stvorenjasluæe iz ljubavi, sluæbom koja izvire iz poπtovanja prema Nje-govu karakteru. On ne nalazi zadovoljstvo u prisilnoj posluπ-nosti i On svima daruje slobodnu volju da Mu mogu dragovolj-no sluæiti.

Sve dok su sva stvorena biÊa prihvaÊala vjernost iz ljuba-vi, diljem Boæjeg svemira vladao je savrπeni sklad. Ispunjava-nje Boæjih namjera bila je radost nebeskih vojski. One suuæivale odraæavati Njegovu slavu i iskazivati Mu hvalu. Dok jevladala ljubav prema Bogu, meusobna ljubav bila je punapovjerenja i nesebiËna. Nije bilo tragova nesklada koji bi reme-tio nebeski sklad. (Patrijarsi i proroci, str. 15,16)

6. veljaËe

Oboæavanje Stvoritelja

“Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvoravoda!” (Otkrivenje 14,7)

Duænost da se poklonimo Bogu temelji se na Ëinjenici daje On Stvoritelj i da Mu sva stvorenja duguju æivot. Gdje godse u Bibliji istiËe Njegovo veÊe pravo da Ga ljudi πtuju i klanja-ju Mu se nego πto ga imaju bogovi mnogoboæaca, navode sedokazi Njegove stvaralaËke moÊi. “Niπtavni su svi bozi narodâ.Jahve stvori nebesa.” (Psalam 96,5) “S kim Êete me prispodo-bit, tko mi je ravan? kaæe Svetac. Podignite oËi i gledajte: tkoje to stvorio? ... Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj —

51

60

on je Bog — koji je oblikovao i sazdao zemlju... Ja sam Jahvei nema drugoga.” (Izaija 40,25; 45,18) Psalmist veli: “Znajte daje Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi. ... Doite, pri-gnimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nasstvori.” (Psalam 100,3; 95,6) I sveta BiÊa koja se na Nebu kla-njaju Bogu, navode kao razlog svoga oboæavanja: “Dostojan si,naπ Gospodine i naπ Boæe, da primiπ slavu, Ëast i moÊ, jer tisi stvorio sve.” (Otkrivenje 4,11)

U Otkrivenju 14. poglavlju nalazimo poziv upuÊen ljudimada se poklone Stvoritelju, a proroπtvo skreÊe pozornost naskupinu koja, kao posljedicu objavljivanja trostruke vijesti,vrπi Boæje zapovijedi. Jedna od njih upuÊuje izravno na Bogakao Stvoritelja. »etvrti propis glasi: “A sedmoga je dana subo-ta, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu... Ta i Jahve je πestdana stvarao nebo, zemlju i more i sve πto je u njima, a sed-moga je dana poËinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetiodan subotni.” (Izlazak 20,10.11) O suboti Gospodin dalje kaæeda je ona “znak... kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaπ”.(Ezekiel 20,20) A naveden je i razlog: “Ta Jahve je za πest danasazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odah-nuo.” (Izlazak 31,17)

Da bi ovu istinu zauvijek saËuvao u umovima ljudi, Bog jeu Edenu ustanovio subotu i dokle god Ëinjenica da je On naπStvoritelj ostaje razlogom da Mu iskaæemo πtovanje, dotle Êei subota biti znak i uspomena toga. Da su svi svetkovali subo-tu, Ëovjekove bi misli i osjeÊaji bili usmjereni na Stvoriteljakao predmet πtovanja i oboæavanja, pa nikada ne bi bilo niidolopoklonika, ni ateista ni nevjernika. Svetkovanje subote jeznak vjernosti pravom Bogu, koji je sazdao “nebo i zemlju,more i izvore vodâ”. Iz ovoga slijedi da Êe vijest koja ljudimazapovijeda da se poklone Bogu i vrπe Njegove zapovijedi pred-stavljati naroËiti poziv na vrπenje Ëetvrte zapovijedi. (Velikaborba, izdanje 2010., str. 346,347)

61

7. veljaËe

Prvi tjedan na Zemlji

“Ta i Jahve je πest dana stvarao nebo, zemlju i morei sve πto je u njima, a sedmoga je dana poËinuo. Stogaje Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak20,11)

Tjedni ciklus od sedam doslovnih dana, πest odreenih zarad a sedmi za odmor, koji se oËuvao kroz cijelu biblijskupovijest, ima svoje podrijetlo u veliËanstvenim Ëinjenicama uprvih sedam dana stvaranja.

Kad je Bog izgovarao svoj Zakon jakim glasom sa Sinaja,predstavio je subotu govoreÊi: “Sjeti se da svetkujeπ dan su-botni.” (Izlazak 20,8) On je tada jasno izjavio πto treba raditiu πest dana, a πto ne treba Ëiniti u sedmi dan. U davanjurazloga zaπto treba tako postupati tijekom tjedna, Bog ukazujena svoj primjer i prvih sedam dana. “Ta i Jahve je πest danastvarao nebo, zemlju i more i sve πto je u njima, a sedmoga jedana poËinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subot-ni.” (Izlazak 20,11)

Iz tog razloga proizlazi jasno i uvjerljivo da zapis o stvara-nju govori o doslovnim danima. Prvih πest dana u tjednu danoje Ëovjeku za njegov rad, jer je Bog tijekom istog razdobljaradio u prvom tjednu stvaranja. Sedmi dan Bog je odvojio zadan odmora, u sjeÊanje na svoj odmor u istom razdoblju na-kon πto je izvrπeno djelo stvaranja u πest dana.

Ali nevjerniËka pretpostavka da dogaaji od prvog tjednaza svoje ispunjenje trebaju sedam dugih neodreenih razdob-lja, udara izravno u temelje Ëetvrte zapovijedi o suboti. To Ëinineodreenim i nerazumljivim ono πto je Bog uËinio tako ja-snim. …

Geolozi koji nisu vjernici tvrde da je svijet mnogo starijinego πto izvjeπÊuju biblijski zapisi. Oni odbacuju biblijske tvrd-nje zbog dokaza koje su pronaπli u samoj zemlji, tumaËeÊi dasvijet postoji desetke tisuÊa godina. Mnogi koji izjavljuju davjeruju ono πto u Bibliji piπe podnose πtetu zbog takve zlou-porabe divnih dokaza o tjednu stvaranja pronaenih u zemlji.Taj tjedan je trajao doslovnih sedam dana i svijet je sada starsamo πest tisuÊa godina. …

52

62

Bez biblijske povijesti geolozi ne mogu niπta dokazati.Ostaci pronaeni u zemlji daju dokaze o stanju koje se umno-gome razlikuje od onoga kako je u sadaπnjosti. Ali vrijemenjihova postojanja, i koliko su dugo proveli u zemlji, moæemorazumjeti samo pomoÊu biblijske povijesti. … Kad su ljudinapustili Boæju rijeË s objavom o povijesti stvaranja, i traæiliizvjeπÊe o Boæjim stvaralaËkim djelima u prirodnim zakonito-stima, naπli su se u beskrajnom oceanu neizvjesnosti. Kako jeBog mogao dovrπiti svoje djelo stvaranja u doslovnih πest da-na, On to nikada nije otkrio smrtnicima. Njegovo stvaralaËkodjelo je isto tako neshvatljivo kao i Njegovo postojanje. (Spir-itual Gifts, sv. 3, str. 90—93)

8. veljaËe

Subota ukazuje na Stvoritelja

“Subote moje morate odræavati, jer subota je znak iz-meu mene i vas od naraπtaja do naraπtaja, da budetesvjesni da vas ja, Jahve, posveÊujem.” (Izlazak 31,13)

Subota je dana svim ljudima u spomen na djelo stvaranja.Kad je Jahve postavljao temelje Zemlji, kad je odjenuo svijetu odjeÊu ljepote i stvorio Ëudesna kopna i mora, uspostavio jesubotnji dan i posvetio ga. Kad su “klicale zvijezde jutarnje iBoæji uzvikivali dvorjani” (Job 38,7), subota je bila odvojena uspomen na Boga. Bog je posvetio i blagoslovio dan u koji seodmorio od svih svojih veliËanstvenih djela. I ta od Boga po-sveÊena subota trebala je Ëuvati vjeËni savez. To je spomenkoji je trebao stajati od koljena do koljena sve do svrπetkapovijesti Zemlje.

Bog je izveo Hebreje iz egipatskog ropstva i zapovjedio imda svetkuju subotu i dræe Zakon koji je bio dan u Edenu.Svakog tjedna Ëinio je Ëudo kako bi u njihovim mislima utvr-dio Ëinjenicu da je subota uspostavljena u poËetku stvaranjasvijeta. …

Ima onih koji smatraju da je subota dana samo za Æidove,ali Bog to nikada nije rekao. On je dao subotu svom izrael-skom puku kao sveti zalog; ali sama Ëinjenica da je Sinajska

53

63

pustinja, a ne Palestina, bila mjesto koje je On izabrao zaobjavljivanje svojega Zakona, otkriva da je ona namijenjenacijelom ËovjeËanstvu. Zakon Deset zapovijedi star je kao stva-ranje. Stoga ustanova subote nema posebnost za Æidove viπenegoli za sva ostala stvorena biÊa. Bog je uËinio poπtivanjesubote obvezatnim za sve ljude. ReËeno je vrlo jasno: “Subotaje stvorena radi Ëovjeka.” (Marko 2,27) Dakle, neka svi onikojima prijeti opasnost da budu prevareni na ovom podruËjuobrate pozornost na ono πto je Bog rekao u svojoj RijeËi, a nena tvrdnje ljudi.

U vezi sa stablom spoznaje dobra i zla, Bog je u Edenurekao Adamu: “U onaj dan u koji s njega okusiπ, zacijelo Êeπumrijeti!” (Postanak 2,17) “Nato Êe zmija æeni: ‘Ne, neÊeteumrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeliotvorit Êe vam se oËi, i vi Êete biti kao bogovi, koji razluËujudobro i zlo.’” (Postanak 3,4.5) Adam je posluπao glas Sotonekoji je govorio preko njegove æene; on je povjerovao drugomglasu, a ne onom koji je izrekao Zakon u Edenu. …

Kao πto je stablo spoznaje dobra i zla bilo pokazateljAdamove posluπnosti, tako Êe i Ëetvrta zapovijed biti pokaza-telj odanosti Boæjeg naroda. Adamovo iskustvo treba nas upo-zoravati sve dok traje vrijeme. Ono nam govori da ne prihvaÊa-mo nikakvo jamstvo izreËeno iz usta ljudi ili anela, πto bioduzelo toËkicu ili crticu od svetog Boæjeg zakona. (Reviewand Herald, 30. kolovoza 1898.)

9. veljaËe

Nebesa objavljuju Boæju slavu

“Nebesa slavu Boæju kazuju, navijeπta svod nebeskidjelo ruku njegovih.” (Psalam 19,2)

Stvoritelj je dao obilje dokaza da je Njegova moÊ neogra-niËena i da On uspostavlja i ruπi kraljevstva. On odræava svijetsnagom svoje rijeËi. Stvorio je noÊ, postavio sjajne zvijezde nanebeskom svodu i sve ih poziva po imenu. Nebesa objavljujuBoæju slavu i nebeski svod govori o djelu Njegovih ruku, poka-

54

64

zujuÊi ljudima da je ovaj mali svijet samo jedna toËka u Bo-æjem stvaranju. …

Stanovnici svjetova koji nisu pali promatraju ljudski ponosi uobraæenost sa saæaljenjem i prijekorom. Ne veliËaju sebesamo bogati i oni koje slavi svijet; mnogi koji izjavljuju daπtuju Boga govore o svojoj mudrosti i moÊi. Oni se ponaπajukao da Bog ima obveze prema njima, kao da On ne moæe voditisvoje djelo bez njihove pomoÊi. Neka se takvi zagledaju u zvje-zdano nebo i s divljenjem i strahopoπtovanjem prouËavaju Bo-æja Ëudesna djela. Neka razmiπljaju o mudrosti koju On poka-zuje u odræavanju savrπenog reda u golemom svemiru, i omalenom razlogu koji Ëovjek ima da se hvali svojim postignu-Êima.

Sve πto Ëovjek ima — æivot, postojanje, sreÊu i druge ne-brojene blagodati koje prima iz dana u dan — dobiva od nebe-skog Oca. »ovjek je duænik za sve ono πto ponosno izjavljujeda pripada njemu. Bog daje svoje dragocjene darove da bismoih mogli koristiti u sluæbu Njemu. Svaki djeliÊ slave ljudskoguspjeha pripada Bogu. Njegova mnogostruka mudrost oËitujese u djelima ljudi, a hvala pripada Njemu. (Youth’s Instructor,4. travnja 1905.)

Uskoro Êe se otvoriti vrata Neba da kroz njih prou Boæjadjeca, a s usana Kralja slave odjeknut Êe rijeËi blagoslovapoput najljepπe glazbe: “Doite, blagoslovljeni Oca mog, i pri-mite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postankasvijeta!” (Matej 25,34)

I tada Êe otkupljeni biti doËekani dobrodoπlicom u domukoji im Krist pripravlja. Tamo im druπtvo neÊe praviti zli ljudis ove Zemlje — laæljivci, idolopoklonici, pokvarenjaci, nevjer-nici — nego Êe se druæiti s onima koji su nadvladali Sotonu iboæanskom miloπÊu izgradili savrπeni karakter. Svaka greπnasklonost i nesavrπenstvo koji su ih ovdje muËili, uklonjeni suKristovom krvlju i njima su darovani savrπenstvo i sjaj Njego-ve slave koja daleko nadmaπuje SunËev sjaj. (Put Kristu, str.110,111)

65

10. veljaËe

Njegovi po stvaranju i otkupljenju

“Tvoje me ruke stvoriπe i oblikovaπe.” (Psalam 119,73)

Razmislimo o prednosti koju imamo. Mnogo je onih koji,kad su u nevolji, padaju u napast i gube svoje stavove. Onizaboravljaju obeÊanja koja im je Bog dao i poËinju traæiti ljud-sku pomoÊ. ObraÊaju se za pomoÊ ljudima i na taj naËin stje-Ëu loπa i zbunjujuÊa iskustva. ReËeno nam je da u svim naπimkuπnjama najusrdnije traæimo pomoÊ od Gospodina, ne gubeÊiiz vida da smo Njegovo vlasniπtvo i Njegova usvojena djeca.Nijedno ljudsko biÊe ne moæe razumjeti naπe ljudske potrebekao Krist. Ako s vjerom traæimo pomoÊ od Njega, dobit Êemoje. Mi smo Njegovi po stvaranju i Njegovi po otkupljenju. Uæi-ma boæanske ljubavi vezani smo za Izvor svekolike moÊi isnage. Ako ovisimo samo o Bogu, ako od Njega traæimo onoπto æelimo kao πto malo dijete moli svojega oca kad neπto æeli,steÊi Êemo bogato iskustvo. NauËit Êemo da je Bog izvor sve-kolike snage i moÊi.

Ako u trenutku traæenja odmah ne iskusite poseban osje-Êaj, nemojte misliti da vaπa molitva nije usliπana. Onaj kojikaæe: “Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i naÊi Êete! Kucajte, iotvorit Êe vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traæi, nalazi,i tko kuca, otvara mu se”, Ëut Êe vas i odgovoriti vam. Imajtepovjerenja u Njegovu RijeË, molite i traæite, i imat Êete pred-nost pronalaæenja. Krist nas ohrabruje i kaæe: “Doite k menisvi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti. Uzmitejaram moj na se” — jaram uzdræljivosti i posluπnosti — “iuËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊipokoj svojim duπama.” (Matej 11,28)

Mi Êemo pronaÊi odmor noseÊi Njegov jaram i Njegov te-ret. SuraujuÊi s Kristom u velikom djelu u kojemu je On daosvoj æivot, naÊi Êemo istinski odmor. Kad smo bili greπnici, Onje dao æivot za nas. On æeli da doemo k Njemu i uËimo odNjega. Tako Êemo pronaÊi odmor. On kaæe da Êe nam On datiodmor. Stoga nemojte svoje terete povjeravati nijednomljudskom biÊu. “UËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca.”

55

66

»ineÊi tako, iskusit Êete odmor koji Krist daje, odmor kojidolazi zato πto nosite Njegov jaram i Njegove terete.

Bog se sramoti kad se Njegov narod oslanja na ljudskabiÊa. On nam nije rekao da Ëinimo tako. Rekao nam je da Êenas On pouËiti i da Êe nas On voditi. … Prisjetite se kolikanam je obeÊanja dao za koja se moæemo uhvatiti rukom vjere.… Bog æeli da Ga poznajemo, razgovaramo s Njim, kaæemo Musvoje poteπkoÊe i steknemo iskustvo u obraÊanju Onome kojinije nikada krivo sudio i nije nikada uËinio pogreπku. (Manu-script 144, 1901.)

11. veljaËe

Obnovljeni na Boæju sliku

“RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i æivot.” (Ivan6,63)

Srediπnja tema Biblije, tema u kojoj se sjedinjuju sve ostaleteme u cijeloj Knjizi, jest plan spasenja i obnavljanje Boæjeslike u ljudskoj duπi. Od prvog nagovjeπtaja nade u osudi izre-Ëenoj u Edenu, do onog posljednjeg slavnog obeÊanja u Ot-krivenju: “I gledat Êe lice njegovo, i ime njegovo bit Êe naËelima njihovim” (Otkrivenje 22,4), misao vodilja svake knjigei svakog ulomka u Bibliji je postupno objavljivanje te Ëudesneteme — Ëovjekovo podizanje — objavljivanje sile Boga “kojinam dade pobjedu kroz Gospoda naπega Isusa Krista”. (1. Ko-rinÊanima 15,57)

Onaj koji shvati ovu misao ima pred sobom neograniËenopodruËje za prouËavanje. On ima kljuË koji Êe mu otvoriticijelu riznicu Boæje rijeËi. …

StvaralaËka sila koja je stvorila svjetove, nalazi se u Bo-æjoj rijeËi. Ta rijeË daje silu; ona raa æivot. Svaka zapovijed jei obeÊanje. PrihvaÊena voljom, primljena u duπu, ona sobomdonosi æivot BeskonaËnoga. Ona preobraæava narav i nanovostvara duπu po Boæjem obliËju.

Æivot koji je na ovaj naËin darovan, na isti se naËin iodræava. »ovjek æivi od “svake rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih”.(Matej 4,4)

56

67

Um i duπa izgrauju se onim Ëime se hrane; na namapoËiva odgovornost da odluËimo Ëime Êemo se hraniti. Svatkoima pravo izabrati teme kojima Êe se baviti njegove misli ioblikovati njegov karakter. …

S Boæjom rijeËju u ruci svako ljudsko biÊe, ma u kakav gapoloæaj æivot bacio, moæe izabrati druπtvo koje æeli. Uz pomoÊnjezinih stranica moæe razgovarati s najplemenitijim i najbo-ljim predstavnicima ljudskog roda, moæe sluπati glas VjeËnogadok govori s ljudima. Dok prouËava teme u koje “aneli æelezaviriti” (1. Petrova 1,12) i dok razmiπlja o njima, moæe biti snjima. Moæe iÊi stopama nebeskog UËitelja i sluπati NjegoverijeËi kao u vrijeme kad je propovijedao na breæuljku, u ravnicii na jezeru.

»ovjek u ovom svijetu moæe boraviti u ozraËju Neba, da-juÊi nadu æalosnima i kuπanima na Zemlji, budeÊi u njimaËeænju za svetoπÊu, a sâm dolazeÊi u sve prisniju zajednicu sNevidljivim; i sliËno onome koji je u davna vremena hodio sBogom, prilazit Êe sve bliæe pragu vjeËnog svijeta, sve dok sevrata ne otvore i on ne ue. Tamo se neÊe osjeÊati strancem.Glasovi koji Êe ga pozdraviti glasovi su svetih koji su na Zemljibili njegovi nevidljivi pratitelji — glasovi koje je on ovdje nau-Ëio prepoznati i ljubiti. Onaj koji je preko Boæje rijeËi æivio uzajednici s Nebom, osjeÊat Êe se ugodno u nebeskom druπtvu.(Odgoj, str. 113—115)

12. veljaËe

MoÊ nad olujom

“On se tada probudi, zaprijeti vjetru i reËe moru: ‘Utiπajse! Umukni!’ Vjetar prestade i nastade velika tiπina. Anjima reËe: ‘Zaπto se toliko straπite? Kako nemate vje-re?’” (Marko 4,39.40)

Taj dan u Isusovom æivotu bio je prepun dogaaja. KrajGalilejskog mora izgovorio je svoje prve priËe, poznatim sliko-vitim prikazima ponovno objaπnjavajuÊi narodu narav svojegakraljevstva. ...

Cijeli dan uËio je i lijeËio, a kad se spustila veËer, mno-πtvo je joπ uvijek bilo oko Njega. ... Sad je na kraju dana bio

57

68

tako premoren da je odluËio potraæiti odmor na nekom osam-ljenom mjestu preko jezera. ...

Spasitelj se napokon oslobodio pritiska mnoπtva i, svla-dan umorom i glau, legao na krmu i ubrzo zaspao. VeËer jebila blaga i ugodna i mir je poËivao nad jezerom; ali se izne-nada preko neba navukla tama, vjetar je divlje zapuhao nizplaninske klance duljinom istoËne obale i jezero je zahvatilastraπna bura. ...

Bijesno πibani vjetrovima koji su urlali, valovi su æestokopljuπtali po lai s uËenicima i prijetili da je potope. Ovi oËvrs-nuli ribari proveli su svoj æivot na tom jezeru i sigurno vodilisvoje barke kroz mnoge oluje, ali sad su se njihova snaga iumijeÊe pokazali bezvrijednima. Bili su nemoÊni u zagrljaju tedivlje oluje i nada ih je napuπtala kad su vidjeli da se njihovalaa puni.

Obuzeti naporom da spase sebe, zaboravili su da je u laiIsus. Sada, videÊi da je njihov trud uzaludan, a smrt neizbje-æna, sjetili su se Onoga po Ëijoj su zapovijedi krenuli prekojezera. U Isusu je bila njihova jedina nada. U svojoj bespo-moÊnosti i oËajanju povikali su: “UËitelju, uËitelju!” Meutim,gusti mrak skrivao Ga je od njihovih pogleda. Glasovi su imnestajali u urliku oluje. ...

Iznenada, bljesak munje probija tamu i oni vide Isusa ka-ko spava, neuznemiren bukom oluje. ZaËueni i oËajni povi-kali su: “UËitelju! tebe se niπta ne tiËe πto mi ginemo?” ...

Dok bljesak munje osvjetljuje Isusa, oni vide nebeski mirna Njegovu licu. U Njegovu pogledu Ëitaju njeænu ljubav kojazaboravlja na sebe; i oni, okreÊuÊi svoja srca k Njemu, uzviku-ju: “UËitelju, uËitelju, izgibosmo!”

Nikada duπa nije izustila taj uzvik a da je on ostao bezodgovora. Kad su dograbili svoja vesla da uËine i posljednjinapor, Isus je ustao. Stajao je usred svojih uËenika, dok jebura bjesnjela. ... Podigao je svoju ruku, kojom je tako ËestoËinio djela milosra, i progovorio razbjeπnjelom moru: “Utiπajse! Umukni!” ...

Kao πto je Isus poËinuo vjerom u OËevoj brizi, tako i mitrebamo poËinuti u brizi naπeg Spasitelja. (Isusov æivot, str.267—269)

69

13. veljaËe

Nanovo stvoreni

“Nemojte se prilagoivati ovomu svijetu! Naprotiv, pre-obliËavajte se obnovom svoga uma da mognete uoËa-vati πto je volja Boæja: πto je dobro, ugodno i savrπe-no!” (Rimljanima 12,2)

Krist je umro na kriæu kako bi spasio svijet koji je propa-dao u grijehu. On nas poziva da suraujemo s Njim u ovomradu. Budite Njegova ruka pomoÊnica. Neumornim i usrdnimnaporima morate se truditi spasiti izgubljene. Prisjetite se dasu naπi grijesi uËinili da je bio potreban kriæ. Kad ste primiliKrista kao svojega Spasitelja, dali ste zavjet da Êete zajedno sNjim nositi kriæ. I u æivotu i u smrti vi ste povezani s Njim idijelom ste velikog plana otkupljenja.

PreobraæavajuÊa snaga Kristove milosti oblikuje onoga kojise posveti Boæjoj sluæbi. PosveÊen Duhom svojega Otkupitelja,on je spreman odreÊi se sebe, ponijeti kriæ i uËiniti bilo kojuærtvu za svojega Gospodara. On ne moæe biti ravnoduπan pre-ma onima koji oko njega propadaju u grijehu. On ne sluæisebi. Postao je novo stvorenje u Kristu, i ugaanje sebi nemaviπe mjesta u njegovu æivotu. On zna da svaki dio njegovogbiÊa pripada Kristu koji ga je izbavio od robovanja grijehu, i daje svaki trenutak njegove buduÊnosti otkupljen dragocjenomkrvlju jedinoroenog Boæjeg Sina.

Imate li tako duboko poπtovanje prema ærtvi uËinjenoj naGolgoti da ste voljni sve drugo podËiniti radu spaπavanja du-πa? Ista æarka æelja za spasenjem greπnika, koja je obiljeæa-vala Spasiteljev æivot, treba obiljeæiti i æivot Njegovih istinskihsljedbenika. KrπÊanin ne æeli æivjeti samo sebi. Sve πto ima iπto jest on æeli posvetiti svojemu Gospodaru u sluæbi. NjegapokreÊe neizreciva æelja da pridobije duπe za Krista. …

Kako mogu najbolje proslaviti Onoga kome pripadam postvaranju i otkupljenju? To je pitanje koje trebamo postavitisamima sebi. Onaj koji je uistinu obraÊen, trudi se s najveÊombriænoπÊu izbaviti one koje su joπ uvijek pod silom Sotone. Onodbija prihvatiti bilo πto πto bi ga prijeËilo u ovom radu. Akoima djecu, shvaÊa kako njegov rad mora poËeti u njegovom

58

70

vlastitom domu. Njegova djeca su mu najdragocjenija. ImajuÊina umu kako su ona najmlai Ëlanovi Gospodnje obitelji, onse bori svom snagom da ih pouËi da ostanu na Gospodnjojstrani. On se zavjetovao da sluæi, Ëasti i bude posluπan Kristu,i s puno strpljivosti i ustrajnosti trudi se odgojiti svoju djecuda nikad ne budu neprijateljski raspoloæena prema Spasitelju.

Bog je oËevima i majkama dao odgovornost spaπavanjanjihove djece od sile neprijatelja. To je njihov rad, rad koji nipod kojim izgovorom ne smiju zanemariti. Roditelji koji imajuæivu vezu s Kristom neÊe mirovati dok ne vide da su njihovadjeca sigurna u Njegovom toru. To Êe biti njihova æivotna zada-Êa. (Testimonies for the Church, sv. 7, str. 9—11)

14. veljaËe

Stvaranje pruæa dokaze za vjeru

“©to je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu naπemu, a obja-va nama i sinovima naπim zauvijek, da vrπimo sve rije-Ëi ovoga Zakona.” (Ponovljeni zakon 29,28)

Boæja rijeË je dana kao svjetiljka naπim nogama i svjetlonaπem putu. Oni koji odbacuju Boæju rijeË i teæe da svojimljudskim mudrovanjem otkriju prekrasne tajne o Jahvi, posr-nut Êe u mraku. Onoliko koliko je za njihovo dobro, smrtni-cima je darovan vodiË pomoÊu kojega mogu otkriti tajne oJahvi i Njegovom djelu. Davanjem povijesti o potopu, nadahnu-Êe nam je objavilo prekrasne tajne koje geologija neovisno onadahnuÊu nikad ne bi mogla otkriti.

Sotonin osobiti cilj jest voditi palog Ëovjeka u pobunuprotiv Boæje vladavine, i on je u svojim naporima imao doistadobar uspjeh. Pokuπao je uËiniti nerazumljivim Boæji zakon,koji je sam po sebi vrlo jasan. Osobitu mrænju on pokazujeprema Ëetvrtoj zapovijedi Dekaloga, koja govori o æivom Bogu,Stvoritelju neba i Zemlje. OdbaËene su jednostavne Boæje po-uke da bi se prihvatilo nevjerniËke basne.

»ovjek neÊe imati izgovora. Bog je dao dovoljno dokaza nakojima, ako æelimo, moæemo temeljiti svoju vjeru. Pri krajuvremena na ovoj Êe Zemlji biti veliko siromaπtvo u pitanjima

59

71

prave vjere. Nakon mnogih izgovora Boæju rijeË Êe smatratinepouzdanom, dok Êe biti prihvaÊeno ljudsko shvaÊanje kojeÊe biti u suprotnosti s jasnim Ëinjenicama Svetoga pisma. Lju-di Êe pokuπavati objasniti da je priroda uzrok djela stvaranja,koje Bog nikada nije otkrio. Ali ljudska znanost ne moæe ot-kriti tajne nebeskog Boga i objasniti Ëudesno djelo stvaranja,jer su oni Ëudo SvemoÊne Sile. Jednako tako znanost ne moæeotkriti kako je Bog doπao u postojanje.

“©to je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu naπemu, a objavanama i sinovima naπim zauvijek.” … Boæji putovi nisu kaonaπi putovi, niti su Njegove misli kao naπe misli. Ljudska zna-nost nikada ne moæe razjasniti Njegova Ëudesna djela. Bog jeodredio da ljudi, æivotinje i drveÊe, mnogo veÊi od onih kakvisu danas na naπoj Zemlji, u vrijeme potopa budu pokopani sdrugim stvarima u zemlju, i tu budu saËuvani kao dokaz lju-dima da su stanovnici starog svijeta bili uniπteni potopom.Bog je uredio tako da ova otkriÊa, pronaena u zemlji, uËvrstevjeru ljudi u nadahnutu povijest. Ali su ljudi, sa svojim ispraz-nim naËinom razmiπljanja, pogreπno koristili ove dokaze kojeje Bog odredio i koji su ih trebali voditi da veliËaju Njega.(Spiritual Gifts, sv. 3, str. 94—96)

15. veljaËe

Sve istine su u suglasju

“Jahve stvori nebesa. … Dajte Jahvi slavu imena nje-gova.” (1. Ljetopisa 16,26-29)

Postoje ljudi koji misle da su postigli prekrasna otkriÊa uznanosti. Oni navode miπljenja uËenih ljudi i smatraju ih ne-pogreπivima, i pouËavaju zakljuËke znanosti kao istine koje sene mogu osporiti. A Boæja rijeË, koja je dana kao svjetiljkanogama umornog putnika, prosuuje se prema ovom mjerilu iproglaπava se manjkavom. Znanstvena istraæivanja s kojima seovi ljudi zadovoljavaju pokazala su se kao zamka za njih. Onasu zamaglila njihove umove i oni su odvuËeni u nevjerstvo.Oni imaju svijest o moÊi, i umjesto da gledaju na Izvor svihmudrosti, oni slave pobjedu zbog povrπnog znanja koje su

60

72

moæda stekli. Oni uzvisuju svoju ljudsku mudrost koja je usuprotnosti s mudroπÊu velikog moÊnog Boga i usuuju se uÊiu raspravu s Njim.

Bog je dopustio da se na ovaj svijet izlije poplava svjetlo-sti u znanstvenim otkriÊima i znanju, ali kad po izjaπnjenjuznanstvenika ljudi pouËavaju i piπu o tim temama iz samoljudskog stajaliπta, sigurno Êe doÊi do pogreπnih zakljuËaka.Ako u svojim istraæivanjima nisu voeni Boæjom rijeËju, naj-veÊi umovi postat Êe zbunjeni u svojim pokuπajima istraæiva-nja odnosa znanosti i objave. Stvoritelj i Njegova djela su izvannjihova razumijevanja, i stoga πto to ne mogu objasniti prirod-nim zakonima, biblijsku povijest smatraju nepouzdanom. Onikoji sumnjaju u pouzdanost zapisa Starog i Novog zavjeta, bitÊe odvedeni korak dalje — u sumnju u postojanje Boga — aonda, nakon πto su se odvojili od svojega sidra, ostavljeni dase razbijaju o stijene nevjere. Voen Boæjim Duhom, Mojsije jenapisao, a ispravna teorija geologije nikad neÊe dokazivati onoπto se ne podudara s njegovim izjavama. Zamisao o koju semnogi spotiËu, da Bog nije stvorio tvar kad je doveo svijet upostojanje, ograniËava moÊ Sveca Izraelova.

Kad se nau u nemoguÊnosti da svojom nesavrπenomznanoπÊu izraËunaju Stvoritelja i Njegova djela, mnogi poËinjusumnjati u Boæje postojanje i pripisuju beskonaËnu moÊ pri-rodi. Ovi ljudi su izgubili jednostavnost vjere, i u svom su umui duhu daleko od Boga. U nadahnutost Boæje svete RijeËi trebapostojati Ëvrsta vjera. Bibliju ne bi trebalo ispitivati ljudskimzamislima o znanosti, veÊ znanost treba podvrgnuti ispitu ovognepogreπivog mjerila. Kad Biblija daje izjave o Ëinjenicama uprirodi, znanost se moæe usporediti s pisanom RijeËju; i pra-vilno razumijevanje obojeg uvijek Êe pokazati da su u skladu.Jedno se ne suproti drugome. Sve istine, bilo u prirodi ili uobjavi, su u suglasju. (Signs of the Times, 13. oæujka 1884.)

73

16. veljaËe

NeograniËena moÊ

“Jer on reËe — i sve postade, naredi — i sve se stvori.”(Psalam 33,9)

Znanstvena istraæivanja otvorit Êe umu prostrana poljamudrih misli i informacija. Ljudi Êe vidjeti Boga u Njegovimdjelima i veliËati Ga. On Êe za njih biti prvi i najbolji, i njihovum bit Êe usmjeren na Njega. Skeptici koji su proËitali Biblijuiz bezrazloænog prigovaranja, u neznanju tvrde da Êe pronaÊiproturjeËja izmeu znanosti i objave. Ali ljudsko razumijeva-nje Boga nikada neÊe biti toËno. Um koji nije prosvijetljenBoæjim Duhom uvijek Êe ostati u neznanju o Njegovoj moÊi.

Duhovne stvari razaznaju se duhovno. Oni koji nemajuæivotnu zajednicu s Bogom, kolebaju se ili na jednu ili drugustranu; takvi su ljudsko miπljenje stavili ispred, a Boæju rijeËu pozadinu. Oni se hvataju za ljudske tvrdnje da je osudagrijeha u suprotnosti s Boæjim milostivim karakterom te da,dok boravimo u beskonaËnoj milosti, pokuπajmo zaboraviti dapostoji neπto takvo kao πto je beskonaËna pravda.

Kad imamo ispravan pogled na Boæju moÊ i veliËanstvo —kao i na ljudske slabosti — mi Êemo prezreti pretpostavke omudrosti takozvanih velikih ljudi na zemlji, koji u svojem ka-rakteru nemaju niπta od nebeske plemenitosti. Ne postoji ni-πta Ëime bi se Ëovjek mogao pohvaliti ili uzvisivati. Ne postojirazlog zbog kojeg bi trebalo vjerovati miπljenju uËenih, kadoni svojim izopaËenim razumom ne mogu shvatiti boæanskestvari. Oni koji sluæe Bogu jesu jedini Ëije miπljenje i primjermoæemo sigurno slijediti. PosveÊeno srce ubrzava i pojaËavaumnu sposobnost. Æiva vjera u Boga daje snagu; ona daje miri odmor duhu te snagu i plemenitost karakteru.

Znanstvenici misle da svojim raπirenim predodæbama mo-gu shvatiti Boæju mudrost i ono πto je On uËinio ili Ëini. Uglav-nom prevladava misao da je On vezan i ograniËen svojim vla-stitim zakonima. Ljudi ili poriËu, ili zanemaruju Njegovo po-stojanje, ili misle da sve mogu objasniti prirodnim zakonima— Ëak i djelovanje Njegovog Duha na ljudsko srce. Oni viπe nepoπtuju Njegovo ime i ne boje se Njegove moÊi. I dok misle da

61

74

napreduju, oni jure za mjehuriÊima od sapunice i gube dra-gocjene prilike da upoznaju Boga. Oni ne vjeruju u nadnarav-no i ne shvaÊaju da Autor prirodnih zakona moæe djelovatiizvan njih. Oni poriËu Boæje tvrdnje i zanemaruju dobrobitvlastite duπe. Ali Njegovo postojanje, Njegov karakter i Njegovizakoni Ëinjenice su koje ne moæe oboriti obrazloæenje ljudinajveÊih postignuÊa. …

Priroda je snaga, ali Bog prirode nije ograniËen snagom.Njegova djela predstavljaju Njegov karakter. (Signs of the Times,13. oæujka 1884.)

17. veljaËe

Snaga koja umnaæa

“A on zapovijedi: ‘Daj ljudima neka jedu!’ Ali njegovmomak odgovori: ‘Kako to mogu postaviti pred stotinuljudi?’ On odgovori: ‘Podaj ljudima, i neka jedu.’” (2. oKraljevima 4,42.43)

“Neki Ëovjek doπao iz Ball ©aliπe i donio Ëovjeku Boæjemkruh od prvina, dvadeset jeËmenih hljebova i kaπe u torbi. Aon zapovijedi: ‘Daj ljudima neka jedu!’ Ali njegov momak od-govori: ‘Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?’ On odgo-vori: ‘Podaj ljudima, i neka jedu, jer ovako veli Jahve: Jest Êe,i preostat Êe.’ I postavi on pred njih. I jedoπe, i joπ preosta,prema rijeËi Jahvinoj.” (2. o Kraljevima 4,42-44)

Onaj tko je uËinio ovo Ëudo za stotinu ljudi, zapisano uvrijeme Starog zavjeta, uËinio je sliËno Ëudo za pet tisuÊa ljudikad je kao »ovjek propovijedao Radosnu vijest ljudima. Kristje u pustinji svojemu narodu dao ne samo kruh, veÊ i ËistetekuÊe potoke. …

Bila je to Boæja milost u malim obrocima koja je sve uËi-nila zadovoljnima. Boæja ruka moæe umnoæiti stostruko. Izsvojih izvora On moæe postaviti stol u pustinji za milijuneljudi. Dodirom svoje ruke Bog moæe poveÊati oskudne zalihei uËiniti da ima dovoljno za sve. Svojom moÊi On je umnoæiokruhove i æito u rukama proroËkih sinova.

62

75

Gospodin daje æivot stablima i vinovoj lozi u korist svojihstvorenja. Njegova rijeË moæe poveÊati ili smanjiti plodovezemlje. Ako su ljudi otvoreni za razumijevanje, razlikovat Êeodnos prirode i Boæje naravi, i Ëut Êe se vjerno priznanje Stvo-riteljeve moÊi. Bez æivota koji Bog daje priroda bi umrla. Djelakoja je stvorio ovise o Njemu. On daje æivot svemu πto prirodaproizvede. Stabla natovarena plodovima trebamo promatrati kaoBoæji dar, baπ tako kao da nam On stavlja voÊe u ruke. (Manu-script 114, 1899.)

Time πto je nahranio pet tisuÊa ljudi, Isus je podignuozastor sa svijeta prirode i otkrio silu koja stalno djeluje zanaπe dobro. Bog svakodnevno Ëini Ëuda stvarajuÊi zemaljskeæetve. Prirodnom pokretaËkom snagom vrπi se isto djelo kojese pokazalo davanjem hrane mnoπtvu. … Sâm Bog svakog da-na hrani milijune sa zemaljskih æetvenih polja. Ljudi su po-zvani da surauju s Bogom u staranju za æito i u pripremanjukruha, i zbog toga gube iz vida boæansku pokretaËku silu. …On æeli da Ga prepoznamo u Njegovim darovima, da bi nam oniprema Njegovoj namjeri doista bili na blagoslov. (Isusov æivot,str. 297,298)

18. veljaËe

Josip je poπtovao Stvoritelja

“Za domaÊina ga stavi kuÊi svojoj, za nadstojnika svegimanja svoga, da velikaπe njegove po volji uËi i starcenjegove mudrosti da vodi.” (Psalam 105,21.22)

Josip je iz tamnice doveden na mjesto vladara cijele egi-patske zemlje. Bio je to poloæaj od visoke Ëasti, ali i optereÊenpoteπkoÊama i opasnostima. Nitko ne moæe stajati na visokompoloæaju bez opasnosti. Kao πto oluja ostavlja netaknutim ma-li cvijet u dolini, dok iz korijena Ëupa visoko stablo na vrhuplanine, tako i oni koji su u æivotu poniznosti oËuvali Ëestitostmogu zbog kuπnji koje prate svjetovni uspjeh i Ëast pasti uduboki ponor. Ali Josipov karakter je izdræao ispit nevolja inapretka. On je u faraonovoj palaËi pokazao istu vjernost Bo-gu kao i u zatvoreniËkoj samici. On je joπ uvijek bio stranac

63

76

u neznaboæaËkoj zemlji, odvojen od svojega roda, oboæavateljaBoga; ali je u cijelosti vjerovao da boæanska ruka vodi njegovekorake i neprekidnim oslanjanjem na Boga vjerno je vrπio du-ænosti na svom poloæaju. …

On je u svojim ranim godinama slijedio duænost radijenegoli sklonosti, a Ëestitost, jednostavno povjerenje i pleme-nita narav u mladosti donose plodove u djelima zrelog Ëovjeka.Jednostavan i Ëist æivot pridonio je snaænom razvitku tjele-snih i umnih sposobnosti. Zajednica s Bogom kroz Njegovadjela i razmiπljanje o velikim istinama povjerenima baπtini-cima vjere uzdigli su i oplemenili njegovu duhovnu narav, razvi-jajuÊi i jaËajuÊi njegov um viπe od bilo kojeg prouËavanja.Svjestan i vjeran duænosti na svakom poloæaju, od najniæe donajuzviπenije, vjeæbao je sve svoje sposobnosti za najveÊu du-ænost. Onaj koji æivi u skladu sa Stvoriteljevom voljom, osi-gurava sebi najËistiji i najplemenitiji razvitak karaktera. …

Malo je onih koji razumiju utjecaj malih stvari u æivotu narazvoj karaktera. Niπta Ëime se mi bavimo nije beznaËajno.RazliËite okolnosti s kojima se suoËavamo svakog dana danesu da ispitaju naπu vjernost i osposobe nas za veÊe povjere-nje. VjernoπÊu naËelima u obavljanju zadataka u svakodnev-nom æivotu um se navikava da zahtjeve duænosti smatra veÊimod zahtjeva zadovoljstava i sklonosti. (Patrijarsi i proroci, str.177,178)

Kao πtit protiv iskuπenja i kao poticaj na neporoËnost iistinu, nijedan se drugi utjecaj ne moæe mjeriti sa svijeπÊu oBoæjoj prisutnosti. “Naprotiv, sve je golo i otkriveno oËimaonoga komu moramo dati raËun.” (Hebrejima 4,13) “PreËistesu tvoje oËi da bi zloÊu gledale. Ti ne moæeπ motriti tlaËenja.”(Habakuk 1,13) Ova pomisao bila je Josipov πtit protiv po-kvarenosti u Egiptu. ZavodniËkom kuπanju odgovorio je od-luËno: “Pa kako bih ja mogao uËiniti tako veliku opaËinu isagrijeπiti protiv Boga!” (Postanak 39,9) Takav πtit Êe vjera,ako se gaji, dati svakoj duπi. (Odgoj, str. 228)

77

19. veljaËe

Naπa æivotna snaga

“Adam poæivje u svemu devet stotina i trideset godina.Potom umrije.” (Postanak 5,5)

Knjiga Postanka daje potpuno odreeno izvjeπÊe o æivotudruπtva i pojedinaca, a ipak nigdje ne nalazimo zapis da seneko dijete rodilo slijepo, gluho, sakato, deformirano ili malo-umno. Nije zabiljeæen nijedan sluËaj prirodne smrti novoro-enËeta, djeteta u razvoju ili Ëovjeka u mlaim godinama. Ne-mamo Ëak zapis ni da su muπkarci i æene umirali od bolesti.Objave smrti zabiljeæene u Postanku glase ovako: “Adam poæi-vje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije. ...©et poæivje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potomumrije.” (Postanka 5,5.8) O drugima je zabiljeæeno: “I onemo-Êav umrije … u dubokoj starosti, sit æivota.” Bila je velikarijetkost da sin umre prije oca i takav sluËaj se smatrao tolikoizuzetnim da ga je bilo potrebno zabiljeæiti: “Haran umrije zaæivota svoga oca Teraha.” (Postanak 11,28) Haran je iza sebeostavio potomstvo.

Bog je Ëovjeka obdario tako velikom æivotnom snagom daljudski rod veÊ πest tisuÊa godina odolijeva svim moguÊimbolestima koje ga snalaze kao posljedica izopaËenih navika.Sama ta Ëinjenica je dovoljan dokaz kolikom je snagom i ja-koπÊu Bog obdario Ëovjeka prilikom stvaranja. Da bi bolest uveÊoj mjeri zahvatila ljudski rod, trebalo je proÊi viπe od dvijetisuÊe godina popuπtanja zlu i poniæavajuÊim strastima. DaAdam prilikom stvaranja nije bio obdaren æivotnom snagomdvadeset puta veÊom nego πto je snaga danaπnjeg Ëovjeka,ljudski rod bi, sa svojim danaπnjim navikama i krπenjem pri-rodnih zakona, veÊ prestao postojati. U vrijeme Kristovog pr-vog dolaska ljudski rod se izopaËio tako naglo da je umnoæa-vanje bolesti koje su snalazile taj naraπtaj predstavljalo pravupoplavu boli i neizrecivih patnji. …

Bog nije stvorio ljudski rod u ovako jadnom stanju u kojemse danas nalazi. Ovo danaπnje stanje nije djelo Boæje promisli,veÊ djelo Ëovjeka; ono je prouzroËeno pogreπnim navikama izloporabama, krπenjem zakona koje je Bog odredio da vladaju

64

78

Ëovjekovim postojanjem. Popuπtanjem apetitu Adam i Eva sunajprije izgubili svoje uzviπeno i sretno stanje svetosti. Popu-πtanje toj istoj kuπnji dovelo je cijeli ljudski rod u ovakvooslabljeno stanje. Ljudski rod dopuπta da nad njim kraljujeapetit i strasti koje podjarmljuju razum i rasuivanje. …

ZaËuujuÊa je odsutnost naËela koja obiljeæava ovaj na-raπtaj, a osobito je to vidljivo u nepoπtivanju zakona æivota izdravlja. O ovome prevladava neznanje, iako svjetlost blistasvuda oko nas. Najvaænija briga veÊine jest: ©to Êu jesti? ©toÊu piti? I πto Êu odjenuti? … Koliko je velika suprotnost izmeuovog naraπtaja i naraπtaja koji je æivio u pretpotopno doba!(Testimonies for the Church, sv. 3, str. 138—141)

20. veljaËe

Pokoravanje Gospodaru LonËaru

“Pa ipak, naπ si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naπlonËar — svi smo mi djelo ruku tvojih.” (Izaija 64,7)

Dok Ëovjek, kao ljudsko orue, sâm smiπlja i planira neπtoËime onemoguÊava Boæje djelovanje, on doæivljava teπke tre-nutke. On negoduje, kida se i muËi, a njegove poteπkoÊe bi-vaju samo joπ veÊe. Ali kad se u potpunosti preda Bogu, kaoglina u ruke lonËaru, onda ga On moæe izgraditi i oblikovati uskupocjenu posudu. Glina se ne protivi obraivanju. Kad bidopustili da ih Bog izgrauje na svoj naËin, mnogi bi bili ob-likovani u najbolje posude koje On æeli vidjeti.

Neka Boæja ruka oblikuje glinu ljudskog biÊa za sluæbuNjegovom imenu. On najbolje zna kakva posuda Mu je kadapotrebna. On je svakome dao svoj posao, jer za svakog znakoje mu mjesto najbolje odgovara. Mnogi rade suprotno Boæjojvolji, i na taj naËin kvare ono πto bi On htio stvoriti od njih.Gospodin æeli da se svaki pojedinac podËini Njegovom bo-æanskom vodstvu kako bi ga doveo u poloæaj da postane jednos Kristom, u sliËnost Njegovom boæanskom liku. Ako vaπe “ja”dopusti da bude oblikovano, ako ste spremni suraivati s Bo-gom, ako se molite i radite u jedinstvu i slozi, zauzimajuÊisvaki svoje mjesto, kao nîti u tkanju æivota, razvit Êete se u

65

79

divnu tvorevinu koja Êe predstavljati radost za Boga i Ëitavsvemir.

One koji se nikada nisu predali u Njegove ruke, LonËar nemoæe oblikovati u posude za Ëast. KrπÊanski æivot je svako-dnevna predaja, pokornost i neprekidno pobjeivanje. Svakogdana zadobit Êemo nove pobjede. Naπe “ja” trebamo izgubiti izvida i trebamo stalno njegovati ljubav prema Bogu. Tako Êemorasti u Kristu. Na taj naËin se æivot oblikuje po boæanskomUzoru.

Svako Boæje dijete treba uËiniti najbolje πto je u njegovojmoÊi da uzdigne mjerila istine. Na taj naËin Êe postupati poBoæjoj odredbi. Ako uzvisujemo sebe, ne uzvisujemo Krista. Usvojoj RijeËi Bog se usporeuje s lonËarom, a Njegov narod sglinom. On radi na tome da ih oblikuje prema svojemu obliËju.Pouke koje trebaju nauËiti su pouke o pokornosti. Ne trebaisticati sebe. Ako je naπa pozornost zaokupljena boæanskimuputama, ako smo se predali boæanskoj volji, LonËarova rukaÊe izraditi lijepu posudu. (The SDA Bible Commentary, EllenG. White Comments, sv. 4, str. 1154)

LonËar uzima glinu u ruke, obrauje je i oblikuje premasvojoj volji. Mijesi je i radi na njoj. Kida je u dijelove i zatimponovno stjeπnjuje. … Tako ona postaje posuda za uporabu.Tako Veliki Majstor æeli obraditi i uobliËiti. Kao πto je glina urukama lonËara, tako smo i mi u Njegovim rukama. Ne poku-πavajmo raditi posao lonËara. Naπ udio je da se prepustimoVelikom Majstoru da nas oblikuje. (Testimonies for the Church,sv. 8. str. 186.187)

21. veljaËe

Sve je stvoreno Boæjom rijeËju

“Jahvinom su rijeËju nebesa sazdana i dahom ustanjegovih sva vojska njihova.” (Psalam 33,6)

Materijalni svijet je pod Boæjim nadzorom. Priroda poπtujezakone koji upravljaju njom. Sve govori i djeluje po Stvorite-ljevoj volji. Oblaci, kiπa, rosa, sunce, pljuskovi, vjetar, oluja,sve je pod Boæjim nadzorom i potpuno i bezuvjetno posluπno

66

80

Onome u Ëijoj je sluæbi. Tanka vlat trave probija se kroz ze-mlju, gradeÊi najprije stabljiku, onda klas, a zatim ispunjavazrno u klasu. Gospodin koristi ove svoje posluπne sluge davrπe Njegovu volju. Plod se najprije vidi u pupoljku koji Êedonijeti kruπku, breskvu ili jabuku, i Gospodin Ëini da donesurod u odreeno vrijeme, jer ne mogu odoljeti Njegovu djelova-nju. Oni se ne protive naredbi i Njegovom ureenju. Kao πtovidimo, Njegova djela u svijetu prirode ne shvaÊaju ili ne po-πtuju poloviËno. Ovi tihi propovjednici pouËit Êe ljudska biÊapouku ako su ona voljna paæljivo posluπati.

Moæe li biti da Ëovjek, nakon πto je stvoren na Boæju slikui obdaren sposobnoπÊu zakljuËivanja i govora, bude jedini kojine cijeni darove koje mu je Bog dao, a koji bi se — da ihkoristi — mogli poveÊati? Zar Êe oni koji bi mogli biti uzdig-nuti, oplemenjeni i osposobljeni za suradnju s najveÊim UËi-teljem kojega je svijet ikada poznavao, biti zadovoljni da osta-nu nesavrπenog i necjelovitog karaktera, i tako izazivati zbrku— a mogli bi postati posuda za Ëast? Zar Êe tijelo i duπa, zakoje je Bog kupio nasljedstvo, biti sprijeËeni i vezani svjetov-nim navikama i bezboænim djelima tako da nikada neÊe moÊiodsjajivati ljepotu karaktera Onoga koji je uËinio da sve budedobro i da nesavrπeni Ëovjek kroz Kristovu milost moæe Ëinitidobro i na kraju Ëuti Kristov blagoslov: “Dobro, valjani i vjernislugo! Bio si vjeran nad malim, zato Êu te nad velikim posta-viti: Ui u veselje gospodara svoga!”? (Matej 25,21)

Bog je rekao, i Njegovom je rijeËju stvoren ovaj materijal-ni svijet. Boæje stvaranje je riznica dobara spremnih da zaNjega odmah posluæe za ono πto Mu je ugodno. Niπta nijebeskorisno, ali prokletstvo je izazvao kukolj πto ga je posijaoneprijatelj. HoÊe li razumna biÊa izazivati zbrku u naπemsvijetu? NeÊemo li æivjeti za Boga? NeÊemo li Ga poπtovati?Naπ Bog i Spasitelj je sveznajuÊ i svemoguÊ. On je doπao nanaπ svijet da bi Njegova savrπenost bila otkrivena u nama. …

Naπa vjera mora jaËati. Moramo biti sliËni Isusu u pona-πanju i naravi. Svjetlo koje svijetli na naπemu putu i istinakoja se otkriva naπemu razumu, ako budemo posluπali, posve-tit Êe i promijeniti naπu duπu. … Poznavanje istine, nebeskoprosvjetljenje i duhovni darovi jesu nebeska dobra koja sunam darovana za napredak u mudrosti. (Letter 131, 1897.)

81

22. veljaËe

Boæja stvaralaËka sila odræava svemir

“Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kiπu sprema;daje da po bregovima raste trava i bilje na sluæbuËovjeku. On stoci hranu daje i mladim gavranima kadagrakÊu.” (Psalam 147,8.9)

Iako Biblija u odgoju djece i mladih treba zauzimati prvomjesto, knjiga prirode je po znaËaju odmah iza nje. Sve πto jeBog stvorio svjedoËi o Njegovoj ljubavi. On je pozvao u posto-janje ovaj svijet i sve πto je u njemu. Bog je ljubitelj ljepote;i kad je cijeli ovaj svijet pripremio za naπe boraviπte, ne samoda nam je dao ono πto nam je potrebno za udobnost, nego jepored toga zaodjenuo zemlju i nebo ljepotom. Njegovu ljubavi skrb moæemo vidjeti u bogatim poljima u jesen, a NjegovoËinski osmijeh u ugodnim zrakama Sunca. Njegove ruke na-Ëinile su tvrave od stijena i visokih planina. Visoko drveÊeraste po Njegovoj naredbi; On je prekrio zemlju mekanim ze-lenim sagom i ukrasio je æbunjem i cvijeÊem.

Zaπto je Bog zaodjenuo zemlju i drveÊe æivim zelenilomumjesto tamnim i sumornim sivilom? Nije li to stoga da biizgledala ljepπa i ugodnija oku? I ne bi li onda naπe srce trebalobiti puno zahvalnosti dok u Njegovim Ëudesnim djelima pro-matramo jasne dokaze Njegove mudrosti i ljubavi?

Ista stvaralaËka sila kojom je stvoreno sve πto vidimo i nevidimo joπ uvijek djeluje u odræavanju Ëitavog svemira i uneprekidnom æivotu prirode. Boæja ruka vodi planete po nji-hovim odreenim putanjama kroz svemirska prostranstva. Svojekruæenje oko Sunca Zemlja ne nastavlja pod utjecajem sebisvojstvene sile, niti daje obilje svojih proizvoda sama od sebe.Boæja rijeË upravlja poËelima. On prekriva nebo oblacima ipriprema kiπu zemlji. On Ëini plodnima doline i “daje da pobregovima raste trava”. (Psalam 147,8) Njegovom moÊi bujaraslinje, lista drveÊe i cvjeta cvijeÊe.

Sav Ëudesni svijet prirode stvoren je tako da nam pruæijasniju sliku o Bogu. Za Adama i Evu je priroda u njihovomedenskom domu bila puna spoznaje o Bogu, prepuna boæan-skih pouka. Njihovom pozornom uhu priroda je govorila gla-

67

82

sno o boæanskoj mudrosti. Ta mudrost govorila je i njihovomoku i bila prihvaÊena srcem, jer su kroz stvorena djela zapravorazgovarali s Bogom. »im je sveti par prekrπio Zakon Svevi-πnjega, u prirodi je nestalo blistavog sjaja koji dolazi od Bo-æjeg lica. … Djeci i mladima, uËenicima svih uzrasta, potrebnesu pouke dobivene s tog izvora. U samoj ljepoti prirode imaneπto πto odvaja duπu od grijeha i svjetovnih privlaËnosti, ivodi je prema ËistoÊi, miru i Bogu. (Counsels to Parents andTeachers, str. 185,186.)

23. veljaËe

Boæja moÊ u prirodi i u nama

“Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vje-Ëna moÊ i boæanstvo, promatrana po njihovim djelima,opaæaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike.”(Rimljanima 1,20)

ObraujuÊi zemlju, paæljivi Êe radnik ustanoviti da se prednjim otvaraju riznice o kojima nije ni sanjao. Nitko se ne moæeuspjeπno baviti zemljoradnjom ili vrtlarstvom ako ne poπtujezakone tog rada. Moraju se prouËavati posebne potrebe svakebiljne vrste. RazliËite vrste zahtijevaju razliËito zemljiπte i od-govarajuÊu njegu, a pokoravanje zakonima koji upravljaju sva-kom od njih uvjet je uspjeha.

Paænja koju zahtijeva presaivanje, da se Ëak ni æilicakorijena ne pritijesni ili pogreπno postavi, briga o mladim bilj-kama, rezanje i zalijevanje, zaπtiÊivanje od mraza noÊu i sun-ca danju, borba protiv korova, bolesti i πtetoËina, cjelokupnonjegovanje i ureivanje, ne samo da pruæa vaæne pouke o ra-zvitku karaktera, veÊ pokazuje da se razvitak moæe postiÊisamo radom. UËeÊi se briæljivosti, strpljivosti, temeljitosti iposluπnosti zakonu, stjeËemo najvaæniji odgoj.

Stalni doticaj s tajnama æivota i ljepotom prirode, kao injeænost potrebna za staranje oko ovih divnih djela Boæjegstvaranja, doprinose oæivljavanju uma i oplemenjivanju i uz-dizanju karaktera; a nauËene pouke pomaæu radniku da uspje-πnije postupa s ljudima. (Odgoj, str. 100)

68

83

Ista sila koja odræava prirodu djeluje i u Ëovjeku. Isti velikizakoni koji jednako vode zvijezdu i atom, nadziru i Ëovjekovæivot. Zakoni koji upravljaju radom srca podeπavajuÊi protokstruje æivota prema potrebama tijela, zakoni su moÊnog Umakoji ima vlast nad duπom. Od Njega proizlazi sav æivot. Samou skladu s Njime moæe se utvrditi pravo podruËje æivotne ak-tivnosti. Svim biÊima koja je stvorio postavljen je isti uvjet —da se æivot odræava primanjem æivota od Boga i vodi u skladusa Stvoriteljevom voljom. Prekrπiti Njegov zakon, tjelesni, um-ni ili moralni, znaËi izdvojiti se iz sklada sa svemirom, unijetinesklad, anarhiju, propast.

Onome koji nauËi tako tumaËiti pouke iz nje, cijela priro-da postaje jasna; svijet je udæbenik, a æivot πkola. JedinstvoËovjeka s prirodom i Bogom, sveopÊa obvezatnost zakona iposljedice prijestupa neizbjeæno utjeËu na um i oblikuju ka-rakter. ...

Kao πto su stanovnici Edena uËili sa stranica prirode, kaoπto je Mojsije prepoznao Boæji rukopis na arapskim ravnicamai brdima, a dijete Isus na padinama breæuljaka Nazareta, takoi danaπnja djeca mogu uËiti o Sveviπnjemu. Nevidljivo je pred-stavljeno vidljivim. Na svemu πto je na Zemlji … od bezgraniË-nog oceana do najmanje πkoljke na obali, moæe se vidjeti slikai potpis Boga. (Odgoj, str. 89,90)

24. veljaËe

Nebeski SijaË

“Izie sijaË da sije.” (Matej 13,4)

Na Istoku je vladala velika nesigurnost i tako velika opa-snost od nasilja, da su ljudi preteæno boravili u utvrenimgradovima. Odatle su ratari svakog dana odlazili obavljati svojeposlove izvan zidina. Tako je i Krist, nebeski SijaË, iziπao dasije. Ostavio je svoj sigurni i mirni dom, odrekao se slave kojuje uæivao kod Oca prije nego πto je stvoren svijet, napustio jesvoj poloæaj na prijestolju svemira. Iziπao je kao napaÊeni iiskuπavani Ëovjek, iziπao je u samoÊu da sije sa suzama, dasvojom krvlju navodnjava sjeme æivota izgubljenom svijetu.

69

84

I Njegovi sluge moraju na sliËan naËin izlaziti da siju. Kadje bio pozvan da postane sijaË sjemena istine, Abraham jedobio nalog: “Idi iz zemlje svoje, iz zaviËaja i doma oËinskogu krajeve koje Êu ti pokazati.” (Postanak 12,1) “Ode, iako nijeznao kamo ide.” (Hebrejima 11,8) … Sjeme Êe se morati sijatiu trudu, u suzama, u samoÊi i uz mnogo ærtava.

“SijaË sije rijeË.” (Marko 4,14) Krist je doπao da u svijetposije istinu. Joπ od pada Ëovjeka u grijeh, Sotona sije sjemezablude. Upravo je uz pomoÊ laæi u poËetku i zadobio vlastnad Ëovjekom i na isti naËin se sve dosad trudi oboriti Boæjekraljevstvo na Zemlji i dovesti Ëovjeka pod svoju upravu. KaoSijaË iz uzviπenijeg svijeta, Krist je doπao posijati sjeme isti-ne. On koji je stajao u Boæjem savjetu, koji je boravio u Sveti-nji nad svetinjama Sveviπnjega, mogao je ljudima donijeti ËistanaËela istine. Joπ od pada Ëovjeka u grijeh, On je svijetu ob-javljivao istinu. Preko Njega je neraspadljivo sjeme, RijeË “æi-voga i vjeËnog Boga” (1. Petrova 1,23) bila objavljena ljudima.I u onom prvom obeÊanju koje je izgovoreno naπem greπnomrodu u Edenu, Krist je sijao sjeme Evanelja. Ali ova uspored-ba o sijaËu odnosi se upravo na Njegovu osobnu sluæbu meuljudima i na djelo koje je tako posebno uspostavio.

Boæja rijeË je sjeme. Svako sjeme sadræi u sebi naËeloklijanja. U njemu je skriven æivot biljke. I u Boæjoj rijeËi jeæivot. Krist kaæe: “RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh iæivot.” (Ivan 6,63) … U svakoj zapovijedi i u svakom obeÊanjuBoæje rijeËi nalazi se istinski æivot od Boga, sila kojom sezapovijed moæe izvrπiti i obeÊanje ispuniti. Onaj tko vjeromprima RijeË, prima i istinski æivot i karakter samoga Boga.

Svako sjeme donosi rod po svojoj vrsti. Posij sjeme upovoljnim okolnostima, i ono Êe se razviti u biljku. Primi vje-rom u svoju duπu neraspadljivo sjeme RijeËi, i ono Êe obliko-vati karakter i æivot po ugledu na karakter i æivot samogaBoga. (Isusove usporedbe, str. 16,17)

85

25. veljaËe

Rast dolazi od Boga

“Uzgajat Êe svoju pπenicu, vinograde gajit.” (Hoπea 14,8)

Promjena srca kojom postajemo Boæja djeca naziva se uBibliji roenjem. Na drugom mjestu je usporeena s klijanjemdobrog sjemena koje je posijao domaÊin. Po istoj slici oni kojisu se upravo obratili Kristu trebaju kao “tek roena djeËica”(1. Petrova 2,2) “urasti u Njega” (Efeæanima 4,15) do visinerasta muπkaraca i æena u Isusu Kristu. Ili, sliËno dobrom sje-menu koje je posijano u polju, trebaju uzrasti i donijeti rod.Izaija za njih kaæe: “I zvat Êe ih Hrastovima pravde, NasadomJahvinim — na slavu njegovu.” (Izaija 61,3) Te slike iz prirodepomaæu nam da bolje razumijemo tajanstvene istine duhovnogæivota.

Sva ljudska mudrost i umjeπnost ne mogu udahnuti æivotni najmanjoj sitnici u prirodi. Biljke i æivotinje mogu æivjetijedino æivotom koji je udahnuo sâm Bog. Isto tako se samoæivotom od Boga zaËinje i duhovni æivot u Ëovjekovom srcu.Ako se Ëovjek “odozgo ne rodi” (Ivan 3,3), ne moæe dobiti æivotkoji nam je Krist svojim dolaskom æelio dati.

Kao πto je sa æivotom, tako je i s rastom. Bog Ëini da sepupoljak rascvjetava i da cvijet daje plod. Njegovom se silomsjeme razvija u “... najprije stabljiku, zatim klas — potom punklas zrna”. (Marko 4,28) Prorok Hoπea kaæe za Izrael: “... kaoljiljan on Êe cvasti.” (Hoπea 14,6) “Uzgajat Êe svoju pπenicu,vinograde gajit...” (Hoπea 14,8) Isus nam kaæe: “Promotritekako rastu ljiljani!” (Luka 12,27) Biljke i cvijeÊe ne rastu svo-jim nastojanjem, svojom skrbi, svojim naporom — veÊ uzima-njem onoga πto je Bog pripravio da im sluæi za æivot. Dijete nemoæe pridonijeti svojemu rastu nikakvom svojom skrbi ili sna-gom. Tako ni vi ne moæete osigurati svoj duhovni rast brigomili naporom. I biljka i dijete rastu primajuÊi iz svoje okolineono πto im sluæi za æivot: zrak, sunËevu svjetlost i hranu. Onoπto su ti darovi prirode æivotinji i biljci, to je Krist onima kojise uzdaju u Njega. ...

Nenadmaπnim darom svojega Sina Bog je okruæio cijelisvijet ozraËjem milosti koja je stvarna jednako kao i zrak koji

70

86

se giba oko Zemljine kugle. Svi koji odluËe udisati to æivoto-davno ozraËje æivjet Êe i uzrasti do visine rasta muπkaraca iæena u Isusu Kristu.

Kao πto se cvijet okreÊe prema suncu da bi mu blistavezrake pomogle u usavrπavanju ljepote i simetrije, tako se i mimoramo okrenuti Suncu pravednosti da bi nas mogla obasjatinebeska svjetlost, da bi se naπ karakter mogao razvijati poKristovu uzoru. (Put Kristu, str. 57,58)

26. veljaËe

Potpuna ovisnost o Stvoritelju

“Po njemu, naime, æivimo, miËemo se i jesmo.” (Djela17,28)

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenogSina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivotvjeËni.” (Ivan 3,16) Ovi uvjeti su jasno postavljeni od straneIsusa Krista, koji je ponio naπe grijehe. Kad namjerno odluËiteiÊi nasuprot rijeËi koju je izrekao Isus Krist: “Zato najprijetraæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam senadodati!”, kako moæete oËekivati da budete skloni vjeri?

Za proπirenje naπe spoznaje o Njegovom milosru i do-broËinstvu, On predstavlja sliku presude — odvajanja praved-nih od nepravednih — i pokazuje nam kako svoje interesepoistovjeÊuje s ËovjeËanstvom koje pati. On pouËava na otvo-renom gdje oko moæe zapaziti ljepotu prirode i biÊa koja jeBog stvorio. “Promotrite gavrane! Niti siju niti æanju. … Kolikoste vi vredniji od ptica! Moæe li tko od vas brigama produæitisvoj æivot samo za jedan lakat? Dakle, ako ne moæete ni onoπto je najmanje, zaπto se tjeskobno brinete za ostalo?” (Luka12,24-26)

Ovdje nam je jasno reËeno da je Ëovjek ovisan o Bogu zasvaki udisaj koji udahne. Svaki otkucaj srca, pulsiranje pulsa,svaki æivac i miπiÊ u æivom organizmu odræava i pokreÊe moÊbeskonaËnog Boga. “Promotrite poljske ljiljane kako rastu!Niti siju, niti æanju. A ja vam kaæem da se ni Salomon u svojraskoπi svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih. Pa ako tako

71

87

Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a veÊ se sutra bacau peÊ, zar neÊe mnogo radije vas, malovjerni?! Ne brinite setjeskobno i ne govorite: ©to Êemo jesti, ili πto Êemo piti, ili uπto Êemo se obuÊi?! — to sve traæe pogani — jer zna Otac vaπnebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije traæite kra-ljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam se nadodati!”(Matej 6,28-33)

Ovdje Krist upuÊuje um da promatra πiroka polja u priro-di, da Njegova moÊ djeluje na oËi i osjetila te da primijetiveliËanstvena djela boæanske moÊi. On najprije usmjerava po-zornost na prirodu, a onda kroz prirodu na spoznaju naraviBoga koji odræava svijet svojom snagom. On ukazuje na otva-ranje pupoljka. … On bdije nad ptiËicama. Nijedan vrabac nepadne na zemlju bez znanja naπeg nebeskog Oca. …

Krist nam ukazuje na boæansku skrb za svoja razliËitastvorenja, koja se moæda Ëine tako beznaËajna, i prema svakojpojedinosti u prirodi koju su stvorile Njegove ruke. Svako vi-soko drvo, svaki grm, svaki cvijet u cvatu, ljiljan u polju, izemlja zaodjenuta svojim æivim zelenim ogrtaËem, u savrπe-nom su redu i u svakom trenutku svjedoËe o Boæjoj ljubavi zaËovjeka. (Manuscript 73, 1893.)

27. veljaËe

Isti æivot pulsira u svim stvorenjima

“Promotrite poljske ljiljane kako rastu.” (Matej 6,28)

Obronci i ravnice bili su posuti cvijeÊem. PokazujuÊi nacvijeÊe u rosnoj svjeæini jutra, Isus je rekao: “Promotrite polj-ske ljiljane kako rastu!” (Matej 6,28) Vjeπta ljudska ruka moæenaslikati skladne oblike i njeæne preljeve boja biljaka i cvijeÊa,ali Ëiji dodir moæe podariti æivot jednom jedinom cvijetu ilivlati trave? Svaki cvjetiÊ pokraj puta duguje svoje postojanjeistoj sili koja je postavila i zvjezdane svjetove na visini. Usvemu stvorenome kuca æivotno bilo velikog Boæjeg srca. Nje-gova ruka odijeva poljsko cvijeÊe raskoπnije od najraskoπnijihhaljina kojima su se ikad krasili zemaljski vladari. ...

72

88

Onaj tko je stvorio cvijeÊe i dao vrapcu njegovu pjesmu,kaæe: “Pogledajte ptice nebeske! ... Promotrite poljske ljiljanekako rastu!” Ljepote prirode mogu vas nauËiti mnogo viπe oBoæjoj mudrosti nego ljudi znanosti. Na laticama ljiljana Bogje napisao poruku za tebe, pisanu jezikom koji Êe tvoje srcemoÊi Ëitati tek kad zaboravi na nepovjerenje, sebiËnost i brigukoja izjeda. Zaπto vam je Bog dao raspjevane ptice i ljupkocvijeÊe da vam razvedre i razvesele æivotnu stazu — ako ne izsilne ljubavi oËinskog srca? Sve πto vam je potrebno za odr-æavanje æivota imali biste i bez cvijeÊa i ptica, ali Bogu nijebilo dovoljno da vam pruæi samo ono πto je nuæno za sâmopstanak. Ispunio je zemlju, zrak i nebo odsjajima ljepote dabi vam kazao kako s ljubavlju misli na vas. Ljepota svegastvorenog samo je zraka sjaja Njegove slave. Ako je uporabiotako neograniËenu umjeπnost na djelima u prirodi da bi vasusreÊio i obradovao, zar moæete sumnjati da Êe vam dati svakiblagoslov koji vam je potreban?

“Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” Dok otvara laticesunËanim zrakama, svaki cvijet se pokorava onim istim veli-kim zakonima koji upravljaju zvijezdama. A kako je jednosta-van, lijep i mio æivot cvijeta! Preko cvijeÊa Bog nam æeli obra-titi pozornost na privlaËnost karaktera sliËnog Kristovom. Onajtko je podario takvu ljepotu cvijeÊu mnogo viπe æeli ukrasitiduπu ljepotom Kristova karaktera. ...

Tko bi pomislio u kakav se lijep cvijet moæe razviti gruba,smea lukovica ljiljana! Ali kad se æivot od Boga, skriven unjoj, razvije na Njegov poziv preko kiπe i sunca, ljudi se divegledajuÊi slavu i ljepotu. Tako Êe se razviti i æivot od Boga usvakoj ljudskoj duπi koja prihvaÊa sluæbu Njegove milosti, ko-ja se obilno, kao kiπa i sunce, spuπta svojim blagoslovom nasve. Boæja rijeË je sila koja stvara cvijeÊe, a ta ista RijeË razvitÊe i u vama vrline Njegova Duha. (Isusov govor na Gori, str.130—132)

89

28. veljaËe

On zadovoljava naπe potrebe

“Ne brinite se tjeskobno za svoj æivot: πto Êete jesti ilipiti; niti za svoje tijelo: u πto Êete se obuÊi! Zar nijeæivot vredniji od hrane, a tijelo od odijela?” (Matej6,25)

Onaj tko vam je podario æivot, zna da vam je za njegovoodræavanje potrebna hrana. Onaj tko je stvorio tijelo, ne zabo-ravlja da vam je potrebna odjeÊa. NeÊe li Onaj tko je dao veÊidar, dati i ono πto je potrebno da ga upotpuni?

Isus je svojim sluπateljima pokazao ptice koje su, neop-tereÊene briænim mislima, veselo pjevale svoje hvalospjeve, iza Ëije se potrebe, iako “ne siju, niti æanju”, veliki Otac ipakbrine. A zatim ih je upitao: “Zar vi niste mnogo vredniji odnjih?”

On se brine o svakom vrapcu koji pada,On zna svaku poniæenu duπu;Jer On je s nama posvuda,Biljeæi svaku gorku suzu koja se slijeva.I On neÊe nikada, nikada, nikadaZaboraviti duπu koja Mu se ikad povjerila. …

Boæji zakon je zakon ljubavi. Bog vas je okruæio ljepotomda bi vas pouËio kako niste doπli na Zemlju da biste samoistraæivali za sebe, kopali i gradili, naporno radili i preli, negoda biste Kristovom ljubavlju uËinili æivot vedrim, radosnim ilijepim — da biste, sliËno cvijeÊu, uljepπali æivot drugima svo-jom sluæbom ljubavi.

OËevi i majke, neka se vaπa djeca pouËe od cvijeÊa! Pove-dite ih sa sobom u vrt, u polje i pod lisnato drveÊe i uËite ihda u prirodi Ëitaju poruke Boæje ljubavi. Kad razmiπljate oBogu, poveæite to s pticom, cvijetom i drvetom. Pomozite djecida u svemu ugodnom i lijepom vide izraze Boæje ljubavi premanjima. PreporuËite im religiju s njezine ugodne strane. Nekazakon dobrote upravlja vaπim usnama.

PouËite djecu da i njihova narav, zahvaljujuÊi velikoj Bo-æjoj ljubavi, moæe biti izmijenjena i usklaena s boæanskom

73

90

naravi. UËite ih da Bog æeli uËiniti njihov æivot lijepim kao πtoje cvijeÊe lijepo. Dok beru ljupko cvijeÊe, uËite ih da je Onajtko je stvorio cvjetove joπ mnogo ljepπi od njih. Tako Êe senjeæne loze njihovih srca priviti uz Boga. Onaj koji je “sav odljupkosti” postat Êe njihov stalni Suputnik i obiteljski Prija-telj, a æivot Êe im se preobraziti u obliËje Njegove neokaljano-sti. (Isusov govor na Gori, str. 129—133)

Bog Êe ukrasiti naπ karakter svojom bogatom miloπÊu.UËinit Êe naπe rijeËi mirisnima kao cvijeÊe u polju. (Reviewand Herald, 19. svibnja 1896.).

91

Uzvisimo Ga kao Sina »ovjeËjeg

1. oæujka

Krist je uzeo na sebe ljudsku narav

“I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama. I mismo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Je-dinoroenac od Oca — pun milosti i istine.” (Ivan 1,14)

Kao jedan od onih koji je razumio ovu istinu, Ivan svumoÊ pripisuje Kristu i govori o Njegovom veliËanstvu. On una-prijed osvjetljava dragocjenu istinu boæanskim zrakama kaosvjetloπÊu sunca. On predstavlja Krista kao jedinog Posredni-ka izmeu Boga i ËovjeËanstva.

Nauk o utjelovljenju Krista u ljudsko tijelo je “tajna kojaje bila sakrivena kroz vjekove i pokoljenja”. (Koloπanima 1,26)To je velika i duboka tajna poboænosti. “I RijeË tijelom postalai nastanila se meu nama.” Krist je uzeo na sebe ljudskunarav, narav koja je bila podËinjena Njegovoj nebeskoj naravi.Niπta tako jasno ne pokazuje Boæje milosre kao ovo. On “jetako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina”. Ivanpredstavlja ovu istinu s takvom jednostavnoπÊu da bi svi moglirazumjeti ono πto im je predstavljeno i biti prosvijeÊeni.

Krist nije samo prividno uzeo ljudsku narav; On je todoista i uËinio. On je uistinu posjedovao ljudsku narav. “Sad,buduÊi da djeca imaju zajedniËku krv i meso, jednako i sampostade sudionik u tome.” On je bio sin Marije; prema ljud-skom podrijetlu bio je potomak Davidov. On se proglasio Ëo-vjekom, Ëak kao »ovjek Isus Krist. Pavao piπe: “Ovaj je uistinusmatran dostojnim toliko veÊe slave od Mojsija koliko veÊuËast ima graditelj od kuÊe.” (Hebrejima 3,3)

Meutim, dok Boæja rijeË govori o Isusu Kristu koji jeuzeo na sebe ljudsku narav tijekom boravka na Zemlji, ona

74

92

isto tako odluËno govori o Njegovom prapostojanju. RijeË jepostojala kao boæansko BiÊe, Ëak i kao vjeËni Boæji Sin, ujedinstvu i jednakosti sa svojim Ocem. On je bio PosrednikSaveza od vjeËnosti, Jedini u kojemu Êe svi narodi na Zemlji,Æidovi i pogani — ako Ga prihvate — biti blagoslovljeni. “RijeËbijaπe kod Boga, i RijeË bijaπe Bog.” Prije nego πto su ljudi ianeli bili stvoreni, “RijeË bijaπe kod Boga, i RijeË bijaπeBog”. …

Bog i Krist znali su od poËetka za Sotonino otpadniπtvoi za Adamov pad kroz varljivu moÊ kuπaËa. Plan spasenja bioje zamiπljen da otkupi pali ljudski rod i da im se pruæi joπjedna prilika. Krist je imenovan na duænost Posrednika zaBoæja stvorenja, postavljen da zauvijek bude naπa Zamjena ijamstvo. Prije nego πto je svijet bio stvoren, dogovoreno je daKristovo Boæanstvo treba biti zaodjenuto ljudskim. “Ali si mipripremio tijelo,” govori Krist. (Hebrejima 10,5) Ali On nijedoπao u ljudskom obliku dok se nije navrπilo vrijeme. Onda jedoπao na naπ svijet kao NovoroenËe u Betlehemu. (Reviewand Herald, 5. travnja 1906.)

2. oæujka

Kristovo roenje — nedokuËiva tajna

“Evo, zaËet Êe djevica i roditi sina, i nadjenut Êe muime Emanuel!” (Izaija 7,14)

Mi ne moæemo shvatiti kako je Krist postao malo bespo-moÊno Djeteπce. Mogao je doÊi na Zemlju u najveÊoj ljepoti ipotpuno se razlikovati od ljudskih potomaka. Njegovo lice mo-glo je biti obasjano svjetloπÊu, a Njegova pojava mogla je bitivisoka i lijepa. Mogao je doÊi tako da oËara one koji su Gapromatrali, ali to nije naËin na koji je Bog osmislio da bitrebao doÊi meu ljude.

On je trebao biti poput onih koji su pripadali ljudskojobitelji i æidovskom narodu. Njegove vrline bile su sliËne vrli-nama drugih ljudskih biÊa, i na Njemu nije bilo takve ljepotekoja bi privlaËila ljude i izdvajala Ga kao drukËijeg od ostalih.Trebao je doÊi kao jedan iz ljudske obitelji i stajati kao Ëovjek

75

93

pred Nebom i Zemljom. On je doπao zauzeti mjesto Ëovjeka,dati sebe u zamjenu za Ëovjeka i platiti dug koji duguje gre-πnik. Trebao je æivjeti bezgreπnim æivotom na Zemlji, i poka-zati da je Sotona rekao neistinu kad je tvrdio da mu ljudskaobitelj pripada zauvijek te da Bog ne moæe spasiti ljude iznjegovih ruku.

Ljudi su najprije vidjeli Krista kao NovoroenËe, kao dje-ËaËiÊa. …

©to viπe razmiπljamo o Kristu koji je doπao na Zemlju kaoNovoroenËe, postajemo sve zadivljeniji. Kako to moæe biti daje bespomoÊno Djeteπce iz betlehemskih jaslica sveti BoæjiSin? Iako to ne moæemo razumjeti, moæemo vjerovati da je Onkoji je stvorio svjetove, za naπe dobro postao bespomoÊnoNovoroenËe. Iako slavniji od bilo kojeg anela, iako jednakOcu koji sjedi na nebeskom prijestolju, postao je jedan odnas. U Njemu su Bog i Ëovjek postali jedno, i u toj Ëinjenicismo mi naπli nadu za naπ pali ljudski rod. PromatrajuÊi Kristau tijelu, mi gledamo Boga u ljudskom, i u Njemu promatramosjaj boæanske slave, izraæaj slike Boga Oca. (Selected Mes-sages, sv. 3, str. 127,128)

PromiπljajuÊi o Kristovom utjelovljenju, stojimo zbunjenipred nedokuËivom tajnom koju ljudski um ne moæe shvatiti.©to viπe o tome razmiπljamo, to postajemo zadivljeniji. Kakoje velika suprotnost izmeu Kristovog boæanstva i bespomoÊ-nog Djeteta u betlehemskim jaslama! Kako moæemo premo-stiti udaljenost izmeu svemoÊnog Boga i nemoÊnog Djeteta?A ipak se Stvoritelj svjetova, Onaj u kojemu je punina boæan-stva tjelesno, oËitovao kao bespomoÊno NovoroenËe u jasla-ma. Iako daleko slavniji od bilo kojeg anela, jednak s Ocemu dostojanstvu i slavi, On ipak nosi odoru ËovjeËanstva! Bo-æanstvo i ËovjeËanstvo zagonetno su povezani, Ëovjek i Bogpostali su jedno. Upravo u toj zajednici mi nalazimo nadu zapali ljudski rod. (Signs of the Times, 30. travnja 1896.)

94

3. oæujka

Dvije naravi spojene u jednu

“Jer, doista, ne pomaæe anelima, veÊ pomaæe Abraha-movu potomstvu. Zato je u svemu morao postati sliËansvojoj braÊi.” (Hebrejima 2,16.17)

Je li se ljudska narav Marijinog Sina promijenila u bo-æansku narav Boæjega Sina? Ne, dvije naravi su tajanstvenostopljene u jednoj Osobi — u »ovjeku Isusu Kristu. U Njemuprebiva sva punina boæanstva tjelesno. Kad je Krist bio raspet,Njegova ljudska narav je umrla. Boæanstvo nije nestalo i umr-lo; to bi bilo nemoguÊe. Taj bezgreπni Krist spasit Êe Adamovesinove i kÊeri koji prihvate ponueno spasenje, pristajuÊi dapostanu Boæja djeca. Spasitelj je otkupio pali ljudski rod svo-jom vlastitom krvlju.

To je velika tajna, tajna koju neÊemo sasvim i u potpu-nosti razumjeti u svoj njezinoj veliËini sve dok otkupljeni nebudu preneseni na Nebo. Tada Êe se moÊi shvatiti snaga, veli-Ëina i uËinkovitost Boæjega dara za Ëovjeka. Ali namjera ne-prijatelja je bila prikazati taj dar tako tajnovitim da postanenevaæan. (SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments,sv. 5, str. 1113)

Mi Êemo se susretati s laænim osjeÊajima. Nikada, nikadasi ne moæemo priuπtiti da imamo povjerenja u ljudsku veliËi-nu, kao πto su to neki uËinili, da gledamo na ljude kao πto suaneli na Nebu gledali u pobunjenog Lucifera te su na krajuizgubili osjeÊaj za prisutnost Krista i Boga.

Tko istraæivanjem moæe tako savrπeno spoznati Boga?Evanelja nam govore o beskrajno savrπenom Kristovom ka-rakteru. Voljela bih da mogu o tome govoriti tako da cijelisvijet Ëuje o Kristovom poslanju i radu. …

“Vi istraæujete Pisma”, rekao je Krist, “u kojima misliteda ima æivot vjeËni. I upravo ona svjedoËe za me.” (Ivan 5,39)Otkupiteljeva patnja i poniznost Njegovog ljudsko-boæanskogkaraktera nije shvaÊena, stoga se i Njegove vrline ne usvajaju.Bogatstva spoznaje koju treba steÊi o Bogu su neiscrpna.

Najdarovitiji ljudi na Zemlji mogli bi pronaÊi posla u izo-bilju odsad pa sve do Suda, za sve svoje Bogom dane sposob-

76

95

nosti, u istraæivanju Kristovog lika. Ali joπ uvijek Ga ne biuspjeli pojmiti onakvim kakav On jest. ObuhvaÊajuÊi Kristovboæansko-ljudski karakter, Njegovo utjelovljenje i Njegovo is-paπtanje za grijeh, tajna otkupljenja moæe zaposliti pera i naj-veÊe umne snage najmudrijih ljudi odsad pa sve dok se Kristne pojavi na nebeskim oblacima u svoj svojoj moÊi i veliËan-stvu. No, kad bi takvi ljudi istraæivali najviπe πto je u njihovojmoÊi kako bi predstavili Krista i Njegovo djelo, to predstavlja-nje bilo bi daleko od stvarnosti. …

Tema otkupljenja zaposlit Êe umove i jezike otkupljenihkroz vjeËnost. Odraz Boæje slave sjat Êe sa Spasiteljeva lica uvijeke vjekova. (Letter 280, 1904.)

4. oæujka

Sveti Duh u Kristu od Njegove mladosti

“Kad je Isusu bilo dvanaest godina, hodoËastili su snjim prema obiËaju blagdana.” (Luka 2,42)

Kad je Isusu bilo dvanaest godina, Sveti Duh je bio trajnoprisutan na Njemu i On je osjeÊao teret svojega poslanja zbogkojega je doπao na naπ svijet. Njegova duπa bila je potaknutana djelovanje. Kao Onaj koji je bio spreman uËiti, postavljao jeneuobiËajena pitanja kojima bi umove svojih sluπatelja potak-nuo na razmiπljanje i vodio ih k razumijevanju proroËanstavai istinskog poslanja i uloge Mesije kojega su oËekivali.

Æidovski narod je njegovao pogreπne zamisli. Oni su oËe-kivali velika i Ëudesna djela kad se pojavi Mesija, nadajuÊi seuzdizanju iznad svih naroda na Zemlji. Bili su u potrazi zaslavom koja Êe se oËitovati pri drugom Kristovom dolasku, aprevidjeli su poniæenje koje Êe se oËitovati pri Njegovom pr-vom dolasku.

Ali u svojim pitanjima o proroËanstvima proroka Izaije,koji je ukazivao na Njegov prvi dolazak, sâm Isus je umoveonih koji su bili voljni primiti istinu potaknuo na razmiπlja-nje. On sâm dao je ova proroËanstva prije nego πto je bioutjelovljen kao Ëovjek, i kad Ga je Sveti Duh na to podsjetio,i oduπevio Ga s obzirom na veliko djelo koje treba ostvariti, On

77

96

je prenio svjetlost i spoznaju na one koji su bili u Njegovojblizini.

Iako je napredovao u spoznaji i iako je Boæja milost bilana Njemu, u Njemu se nije pojavio ponos ili osjeÊaj da Mu jeispod Ëasti πto radi najskromniji posao. Nosio je svoj dio te-reta zajedno sa svojim ocem, majkom i braÊom. … Iako jeNjegova mudrost zapanjila uËene ljude, On se ipak poniznopodvrgnuo ljudskim starateljima, nosio svoj dio tereta u obi-telji te radio svojim rukama kao svaki drugi radnik. Navedenoje kako je Isus, Ëak i kad je poodrastao, “napredovao u mudro-sti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima”. (Luka 2,52)

Znanje koje je svakodnevno stjecao u svom Ëudesnomposlanju nije Ga ometalo da obavlja i najskromnije duænosti.Radosno je obavljao posao kakav su morali raditi mladi koji suæivjeli u skromnim kuÊanstvima pritisnuti siromaπtvom. Shva-Êao je kuπnje djece, jer je nosio njihove tuge i nevolje. Njegovanamjera da Ëini pravo bila je Ëvrsta. Iako je bio mamljen nazlo, nije odstupio ni u jednom sluËaju i strogo se dræao istinei Ëestitosti. Zadræao je savrπenu sinovsku posluπnost, a Nje-gov besprijekoran æivot izazvao je zavist i ljubomoru kod Nje-gove braÊe. Njegovo djetinjstvo i mladost nisu bili mirni i ra-dosni. Njegova braÊa nisu vjerovala u Njega i bila su ozlojee-na jer nije u svemu djelovao kao oni, i nije postao kao oni uËinjenju onoga πto nije dobro. U svom domu bio je veseo, alinikada buËan. Uvijek je zadræao stav uËenika. Veoma je uæivaou prirodi, a Bog je bio Njegov uËitelj. (Signs of the Times, 30.srpnja 1896.)

5. oæujka

Isusu je osigurano sinovstvo

“Za krπtavanja svega naroda bi krπten i Isus. Dok semolio, otvori se nebo.” (Luka 3,21)

Kad je Isus doπao krstiti se, Ivan je u Njemu otkrio ËistoÊukaraktera koju nikada ranije nije zamijetio ni u jednom Ëovje-ku. Samo ozraËje Njegove nazoËnosti bilo je sveto i ulijevaloje strahopoπtovanje. Meu mnoπtvom koje se okupljalo oko

78

97

Ivana na Jordanu, sluπao je mraËne priËe o zloËinima i susreose s duπama povijenim pod teretom bezbrojih grijeha; ali nika-da nije doπao u dodir s ljudskim biÊem koje je toliko odisaloboæanskim utjecajem. Sve je to bilo u skladu s onim πto jeIvanu objavljeno o Mesiji. …

Isus nije primio krπtenje kao priznanje svoje vlastite kriv-nje. On se poistovjetio s greπnicima, uËinivπi korak koji mitrebamo uËiniti i izvrπivπi posao koji mi moramo izvrπiti. Nje-gov æivot patnji i strpljive ustrajnosti nakon krπtenja takoerje uzor nama.

Kad je iziπao iz vode, Isus je priklonio glavu u molitvi naobali rijeke. Pred Njim se otvara novo i znaËajno razdoblje.(Isusov æivot, str. 74)

Aneli nikada nisu Ëuli takvu molitvu. Oni su teæili daodnesu poruke o jamstvu i ljubavi Otkupitelju koji se moli. Aline, sâm Otac pomagat Êe svojemu Sinu. Izravno s prijestoljapotekla je svjetlost Boæje slave. Nebesa su se otvorila i sno-povi svjetlosti i slave tekli su i poprimili oblik golubice kojaje izgledala kao sjajno zlato. Oblik pitome golubice bio je znakKristove krotkosti i blagosti.

Narod je promatrao opËinjen strahom i Ëuenjem. Nisuskidali poglede s Krista, Ëiji je sagnuti lik bio okupan u div-nom svjetlu i slavi koja je okruæivala Boæje prijestolje. Njegovolice, koje je bilo okrenuto prema nebu, bilo je puno slave kojanikad nije viena na Ëovjekovom licu. Gromovi su grmjeli imunje su sijevale iz otvorenog neba, i zaËuo se veliËanstveniglas koji je rekao: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga samodabrao!” (Matej 3,17) … Jahvin glas osigurao je Kristu Njego-vo sinovstvo s VjeËnim. (Youth’s Instructor, oæujak 1874.)

Slava koja je poËivala na Kristu zalog je Boæje ljubaviprema nama. Ona nam govori o sili molitve — kako ljudskiglas moæe doprijeti do Boæjeg uha i kako naπe molbe mogu bitiprihvaÊene u nebeskim dvorovima. … Svjetlost koja je iz otvo-renih vrata padala na Spasiteljevu glavu, padat Êe i na nas dokse molimo za pomoÊ da se odupremo kuπnji. Glas koji je govo-rio Isusu kaæe svakoj vjernoj duπi: “Ovo je Sin moj, Ljubljenimoj, koga sam odabrao!” (Isusov æivot, str. 76)

98

6. oæujka

Isus naπ Primjer

“Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog uËini mjestonas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednoπÊuBoæjom.” (2. KorinÊanima 5,21)

U Kristovoj pokornosti uredbi krπtenja, On je greπnikupokazao jedan od vaænih koraka u istinskom obraÊenju. Kristnije imao grijehe koje bi trebalo oprati, ali pristajuÊi da posta-ne zamjena za Ëovjeka, pripisani su Mu Ëovjekovi grijesi. …Dok Bog prihvaÊa Krista kao greπnikovu zamjenu, On greπni-ku daje priliku da mu Kristova boæanska snaga pomogne iz-dræati kuπnju tamo gdje Adam nije izdræao.

Krist je doπao k Ivanu kajuÊi se za raËun greπnika i vje-rujuÊi umjesto greπnika da Êe kroz plan uzimanja ljudske na-ravi, koji je On osmislio, pateÊi i umiruÊi za Ëovjeka, greπnikkroz pokajanje, vjeru i krπtenje biti prihvaÊen kod Boga. IvanGa je pokopao u vodeni grob, i iziπao je iz vode da svojimsvetim æivotom i uzorom koji treba slijediti zastupa Ëovjeka.

Krπtenje prikazuje korake u obraÊenju koji jasno obilje-æavaju pokajanje, vjeru u Krista kao Otkupitelja svijeta, vjeruu Njegovu smrt, pokop i uskrsnuÊe, i Njegovo uzaπaπÊe naNebo da zastupa greπnike. Na samom poËetku svojeg javnogdjelovanja Krist se predstavio kao Onaj koji vrπi svoje po-sredniËko djelo za Ëovjeka. On se poistovjetio s greπnicimakao njihova Zamjena, uzevπi na sebe njihove grijehe, ubraja-juÊi sebe meu prijestupnike i ËineÊi ono πto greπnik trebaËiniti u pokajanju — vjerovati i voljno posluπati. Kakav primjeru Kristovu æivotu je ovdje dan greπnicima, primjer koji trebajuoponaπati! Ako ne budu htjeli slijediti primjer koji im je dao,neÊe imati izgovora.

Draga djeco i mladi, vaπ nebeski Otac i dragi Spasitelj suvaπi najbolji Prijatelji. Imate sve dokaze da je moguÊe imatiNjihovu ljubav. “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog Sina, veÊga predao za sve nas, kako nam neÊe dati sve ostalo s njime?”(Rimljanima 8,32)

Bog nam neÊe uskratiti niπta πto bi uistinu bilo za naπedobro. Isus æeli da budemo ovdje sretni i da s Njim dijelimo

79

99

slavu u svijetu koji Êe doÊi. Bog djeci i mladima upuÊuje pozivda se potpuno predaju Njemu. “Sine moj, daj mi srce svoje.”Dobili smo obeÊanje: “I nalaze me koji me traæe.” (Izreke 8,17)…

Svi koji æive, imaju grijehe koje treba oprati. … Istinskopokajanje za grijeh, vjera u zasluge Isusa Krista, krπtenje uNjegovu smrt i ustajanje iz vode da æivimo novim æivotom prvisu koraci u novoroenju o kojem je Krist govorio Nikodemuda mora osobno iskusiti kako bi bio spaπen. RijeËi koje jeKrist rekao Nikodemu nisu izreËene samo njemu, veÊ svakommuπkarcu, æeni i djetetu koji Êe æivjeti na ovom svijetu. …Sigurni smo samo ako slijedimo Kristov Primjer. (Youth’s In-structor, sijeËanj 1874.)

7. oæujka

On nam je pokazao kako pobijediti

“Takoer je pisano: ‘Ne kuπaj Gospodara, Boga svoje-ga!’” (Matej, 4,7)

U pustinji kuπanja Krist je bio izloæen svoj æestini kuπnjikoje napadaju Ëovjeka. On se naπao potpuno sâm u sukobu slukavim i podmuklim protivnikom — i pobijedio ga. Prva velikakuπnja imala je veze s apetitom; druga sa samouvjerenoπÊu;treÊa s ljubavi prema svijetu. Sotona pobjeuje milijune ku-πajuÊi ih da zadovolje apetit. Ugaanjem apetitu æivËani sustavse nadraæuje, umne sposobnosti slabe i sve to Ëovjeka onespo-sobljava da razmiπlja smireno i razumno. Um gubi uravno-teæenost, njegove uzviπene i plemenite sposobnosti se izopaËujute sluæe æivotinjskim strastima, a vjeËne i svete vrijednosti sepotpuno zanemaruju. Kad uspije ostvariti cilj u ovome, Sotonazna da mu je otvoren put i za preostale dvije velike kuπnje. Izove tri vodeÊe kuπnje izrastaju njegove viπestruke kuπnje.

Samouvjerenost je rasprostranjena kuπnja, i kad Sotonatako kuπa ljude, u devet od deset sluËajeva postiæe uspjeh.Oni koji tvrde da su Kristovi sljedbenici i misle da se samosvojom vjerom mogu upustiti u borbu protiv svega onoga πtoje zlo u njihovoj naravi, Ëesto se bez razmiπljanja strmoglavljuju

80

100

u kuπnje iz kojih samo Ëudom mogu iziÊi neukaljani. Molitvai ozbiljno razmiπljanje saËuvale bi ih da se klone kritiËnih iopasnih okolnosti kojima se sami izlaæu dopuπtajuÊi Sotonida ih kuπa na takav naËin. Ne smijemo se brzopleto pozivatina Boæja obeÊanja, dok bez razmiπljanja srljamo u opasnostkrπeÊi prirodne zakone i ne obaziruÊi se na glas razuma izdravog rasuivanja kojim nas je Bog obdario. To je najopasnijasamouvjerenost.

Kristu su bili ponueni prijestolja i kraljevstva ovoga svi-jeta i sva njihova slava, samo da se pokloni pred Sotonom.Tako teπko nikad nije bio kuπan nijedan Ëovjek, osim Krista.Da bi oËarao i zaveo Krista, Sotona mu je prikazao sva kraljev-stva i slavu ovoga svijeta i sva zadovoljstva ovoga æivota unajprivlaËnijim bojama. “Sve Êu ti ovo dati”, rekao je on Kri-stu, “ako padneπ niËice te mi se pokloniπ.” Ali Krist je odbiolukavog neprijatelja, i iziπao kao pobjednik. …

Krist nam je u svemu ostavio primjer. Svojom pobjedomnad Sotonom On nam pokazuje kako i mi moæemo pobijediti.U svojem suprotstavljaju Sotoni, Krist se koristio Svetim spi-sima. Umjesto da se koristi boæanskom snagom koja Mu jebila na raspolaganju, ili da upotrijebi neke svoje rijeËi, Onodgovara: “Pisano je.” … Kad bi krπÊani paæljivo prouËavaliSvete spise i primjenjivali ih u æivotu, imali bi dovoljno snageda se odupru lukavom neprijatelju. …

Kad Kristova vjera vlada u srcu, savjest je mirna i Ëovjekje spokojan i sretan; iako mogu naiÊi nevolje i poteπkoÊe,njegovu duπu ipak obasjava svjetlost. Pokornost, ljubav i za-hvalnost Bogu unose sunËeve zrake u duπu i srce, ma kolikobio mraËan i oblaËan dan. (Testimonies for the Church, sv. 4,str. 44—47)

101

8. oæujka

Pronaπli smo Mesiju

“Naπli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, iProroci takoer!” (Ivan 1,45)

Filip je pozvao Natanaela. On je bio u mnoπtvu kad jeKrstitelj uputio na Isusa kao na Boæje Janje. Kad je Natanaelpogledao Isusa, razoËarao se. Moæe li ovaj Ëovjek koji je nosioznakove mukotrpnog rada i siromaπtva biti Mesija? Ipak, Na-tanael nije mogao odbaciti Isusa, jer je Ivanova vijest donijelanjegovom srcu Ëvrsto uvjerenje.

U vrijeme kad ga je Filip pozvao, Natanael se povukao ujedan tihi gaj da razmiπlja o Ivanovoj vijesti i proroËanstvimao Mesiji. Molio se da mu se otkrije je li Onaj koga je Ivannajavio Osloboditelj, a Duh Sveti je poËinuo na njemu dajuÊimu osvjedoËenje da je Bog pohodio svoj narod i podigao zanjega rog spasenja. Filip je znao da njegov prijatelj istraæujeproroËanstva i dok se Natanael molio pod jednom smokvom,on je otkrio njegovo skloniπte. »esto su se zajedniËki molilina ovom osamljenom mjestu skrivenom u liπÊu.

Vijest “Naπli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zako-nu, i Proroci takoer!”, uËinila se Natanaelu kao neposredniodgovor na molitvu. Filip je joπ imao kolebljivu vjeru. On jesumnjiËavo dodao: “Isus, sin Josipa iz Nazareta.” Ponovo sepredrasuda pojavila u Natanaelovom srcu. Uzviknuo je: “Iz Na-zareta moæe li πto dobro iziÊi?”

Filip se nije upuπtao ni u kakvo raspravljanje. Rekao je:“‘Doi i vidi!’ Isus opazi Natanaela gdje mu se pribliæava pareËe za nj: ‘Evo pravog Izraelca, bez lukavstva.’” Natanael jeiznenaen uzviknuo: “‘Odakle me poznajeπ?’ ‘Prije nego teFilip pozvao — odgovori mu Isus — vidio sam te pod smokvom.’”

To je bilo dovoljno. Boæanski Duh koji je svjedoËio Nata-naelu u njegovoj osamljenoj molitvi pod smokvom, sada mu jegovorio preko Isusovih rijeËi. Iako sumnjiËav i sklon predra-sudama, Natanael je doπao Kristu s iskrenom æeljom za isti-nom, i sad je njegova æelja bila ispunjena. Njegova vjera nad-maπila je vjeru onoga koji ga je doveo Isusu. On je progovorioi rekao: “Rabbi! ti si Sin Boæji! Ti si kralj Izraelov.”

81

102

Da je Natanael imao povjerenja u rabinsko vodstvo, nika-da ne bi naπao Isusa. On je postao uËenik zato πto je sampromatrao i rasuivao. Tako je to i danas u æivotu mnogih kojepredrasude zadræavaju da prihvate dobro. Kako bi razliËit biorezultat kad bi “doπli, i vidjeli”!

Nitko neÊe doÊi do spasonosne spoznaje istine dokle godse povjerava vodstvu ljudskog autoriteta. Kao i Natanaelu, inama je potrebno da prouËavamo Boæju rijeË za sebe osobnoi molimo se za prosvjetljenje Svetim Duhom. Onaj koji je vidioNatanaela pod smokvom, vidjet Êe i nas na tajnom mjestumolitve. Aneli iz svijeta svjetlosti blizu su onih koji u poniz-nosti traæe boæansko vodstvo. (Isusov æivot, str. 100,101)

9. oæujka

Brat greπnicima i svetima

“Tko god ljubi, od Boga je roen i poznaje Boga.” (1.Ivanova 4,7)

U svima koji pate zbog mog imena, kaæe Isus, trebateprepoznati mene. Kao πto biste posluæili meni, tako trebateposluæiti njima. To je dokaz da ste moji uËenici.

Svi koji su roeni u nebeskoj obitelji, u osobitom su smi-slu braÊa naπega Gospodina. Kristova ljubav povezuje ËlanoveNjegove obitelji u zajednicu, i gdje god se ona pokaæe, otkrivase boæansko srodstvo. “Tko god ljubi, od Boga je roen i po-znaje Boga.” (1. Ivanova 4,7)

Oni koje Krist pohvaljuje na Sudu, moæda su malo po-znavali teologiju, ali su gajili Njegova naËela. Pod utjecajemboæanskog Duha bili su blagoslov ljudima oko sebe. »ak imeu neznaboπcima ima onih koji su gajili duh ljubaznosti;prije no πto su rijeËi æivota doprle do njih, prijateljski su pri-mili misionare i sluæili im Ëak po cijenu svog æivota. Meuneznaboπcima ima onih koji ne znajuÊi oboæavaju Boga, onihkoje svjetlost nikada nije dosegla preko ljudskih orua. OnineÊe propasti. Premda ne poznaju Boæji pisani Zakon, Ëuli suNjegov glas kako im govori u prirodi i Ëinili ono πto Zakon

82

103

zahtijeva. Njihova djela potvruju da je Sveti Duh dirnuo nji-hova srca i Bog ih je prepoznao kao svoju djecu.

Koliko Êe se iznenaditi i radovati najmanji meu narodi-ma i meu neznaboπcima kad sa Spasiteljevih usana Ëuju:“Meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ove moje naj-manje braÊe.” Kako Êe radosno biti Srce BeskonaËne Ljubavikad na Njegove rijeËi odobravanja Njegovi sljedbenici s izne-naenjem i radoπÊu podignu svoj pogled.

Meutim, Kristova ljubav ne obuhvaÊa samo neku odree-nu skupinu ljudi. On se poistovjeÊuje sa svakim djetetom ljud-skoga roda. Da bismo mogli postati Ëlanovi nebeske obitelji,On je postao Ëlanom zemaljske. On je Sin »ovjeËji i stoga bratsvakom Adamovom sinu i kÊeri. Njegovi se sljedbenici ne tre-baju iskljuËiti iz svijeta koji propada oko njih. Oni su diovelikog mozaika ljudskog roda, i Nebo na njih gleda kao nabraÊu greπnicima, a isto tako i svetim ljudima. Kristova ljubavprivija k sebi pale, zabludjele i greπne, i svako djelo ljubazno-sti uËinjeno da se podigne neka posrnula duπa, svako djelomilosra, prihvaÊa se kao da je uËinjeno Njemu. (Isusov æivot,str. 529,530)

10. oæujka

Primjer posluπnosti

“Kad postade kao Ëovjek, ponizi sam sebe postavπiposluπan do smrti, i to do smrti na kriæu.” (Filipljani-ma 2,7.8)

Otkako je Isus doπao prebivati meu nama, znamo da Bogpoznaje naπe kuπnje i suosjeÊa s nama u naπim æalostima.Svaki Adamov sin i kÊi mogu shvatiti da je naπ Stvoritelj prija-telj greπnicima. Jer, u svakom nauku o milosti, u svakom obe-Êanju radosti, u svakom Ëinu ljubavi, u svakoj boæanskoj pri-vlaËnoj sili koja se otkrila u Spasiteljevu æivotu na Zemlji, mividimo da je “s nama Bog”.

Sotona predstavlja Boæji zakon ljubavi kao zakon sebiË-nosti. On objavljuje da je nama nemoguÊe posluπati njegovapravila. On okrivljuje Stvoritelja za pad naπih praroditelja i sve

83

104

patnje koje su nastale, navodeÊi ljude da Boga smatraju zaËet-nikom grijeha, patnji i smrti. Isus je trebao razotkriti ovu pri-jevaru. Kao jedan od nas, On je trebao pruæiti primjer posluπ-nosti. Stoga je uzeo na sebe naπu narav i proπao kroz naπaiskustva. “Zato je u svemu morao postati sliËan svojoj braÊi.”(Hebrejima 2,17) Ako bismo morali snositi bilo πto od onogaπto Isus nije podnio, Sotona bi na toj pojedinosti prikazaokako je Boæja sila za nas nedostatna. Zbog toga je Krist bio“iskusan u svemu (kao i mi)”. (Hebrejima 4,15) On je podniosvaku kuπnju kojoj smo mi izloæeni. On nije upotrijebio ni-kakvu silu u svoju korist koja nije dareæljivo ponuena i na-ma. Kao Ëovjek, suoËio se s kuπnjom i svladao je u sili kojaMu je dana od Boga. On kaæe: “Milje mi je, Boæe moj, vrπitvolju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,8)Dok je hodio ËineÊi dobro, iscjeljujuÊi sve koje avao bjeπenadvladao, On je jasno upuÊivao ljude na karakter Boæjeg za-kona i na narav svoje sluæbe. Njegov æivot svjedoËi da i mimoæemo na isti naËin posluπati Boæji zakon.

Svojom ljudskom naravi Krist je dodirnuo ËovjeËanstvo; aboæanskom je bio povezan s Boæjim prijestoljem. Kao Sin »o-vjeËji dao nam je primjer posluπnosti; kao Sin Boæji daje namsilu da posluπamo. Krist je iz grma na gori Horebu progovorioMojsiju govoreÊi: “Ja sam koji jesam... Ovako kaæi Izraelcima:‘Ja jesam’ posla me k vama.” (Izlazak 3,14) Bio je to zalogIzraelova osloboenja. Kad je doπao “postavπi sliËan ljudima”,On se predstavio kao JA SAM. Dijete iz Betlehema, krotki iponizni Spasitelj, Bog je koji “je tijelom oËitovan”. (1. Timo-teju 3,16) (Isusov æivot, str. 11,12)

11. oæujka

Milosre prema opsjednutima

“Kad stiæe na drugu obalu, u gadarski kraj, dooπe muu susret dva opsjednuta, πto su iziπli iz grobova. Onibijahu tako bijesni.” (Matej 8,28)

U rano jutro Spasitelj i Njegova pratnja doπli su na obalu.… Ali tek πto su kroËili na obalu, njihove oËi zamijetile su

84

105

prizor uæasniji od okrutne bure. Iz nekog skroviπta meu gro-bovima dva poremeÊena Ëovjeka ustremila su se na njih da ihrastrgnu. … UËenici i njihova pratnja pobjegli su uæasnuti.Odmah su primijetili da Isus nije bio s njima. … Stajao je tamogdje su Ga ostavili. On koji je stiπao buru … nije pobjegaopred ovim demonima. …

S autoritetom je naredio neËistim duhovima da iziu iznjih. Njegove su rijeËi prodrle do pomraËenih umova ovih ne-sretnih ljudi. … U meuvremenu je kod opsjednutih od demo-na nastupila Ëudesna promjena. Svjetlost je prosvijetlila njiho-ve umove. Njihove su oËi zasjale razboritoπÊu. Pojave takodugo izobliËene u sotonski lik postale su iznenada blage, rukeumrljane krvlju postale su mirne i radosnim su glasovima sla-vili Boga za svoje osloboenje. ...

Ljudi iz Gerase imali su pred sobom æivi dokaz o Kristo-voj moÊi i milosti. Vidjeli su ljude kojima je vraÊen razum, alisu toliko strepili za svoje zemaljske probitke da su Onoga kojije pobijedio kneza tame pred njihovim oËima smatrali nezva-nim gostom, i Dar Neba bio je udaljen s njihovih vrata. …

Meutim, osjeÊaj osloboenih od demona bio je sasvimdrukËiji. Oni su æeljeli nazoËnost svojega Osloboditelja. UNjegovoj su se blizini osjeÊali zaπtiÊeni od demona koji sumuËili njihove æivote i upropastili njihovo najbolje æivotno do-ba. Kad se Isus spremao da ue u lau, priπli su Mu, kleknulido Njegovih nogu i molili Ga da ostanu kraj Njega kako bimogli stalno sluπati Njegove rijeËi. Meutim, Isus im je nalo-æio da idu kuÊi i kaæu kakve im je velike stvari uËinio Gospo-din. …

»im ih je Isus usmjerio na njihovu duænost, bili su spremniposluπati. Ne samo πto su govorili svojim ukuÊanima i susje-dima o Isusu, veÊ su iπli kroz cijelo podruËje Dekapolisa, objav-ljujuÊi posvuda Njegovu moÊ spaπavanja. … U ovom radu moglisu primiti veÊi blagoslov nego da su, samo zbog osobne kori-sti, ostali u Njegovoj nazoËnosti. Spasitelju se pribliæavamoradom na πirenju dobrih vijesti o spasenju. … Nisu mogli pou-Ëavati narod kao πto su to mogli uËenici koji su svakodnevnobili s Isusom. Meutim, u svojoj su osobnosti nosili dokaze daje Isus bio Mesija. Mogli su kazati ono πto su znali; ono πtosu sami vidjeli, Ëuli i osjetili od Kristove sile. (Isusov æivot,str. 270—273)

106

12. oæujka

Moramo vjerovati u Njega

“Isus joj reËe: ‘KÊeri, tvoja te vjera ozdravila, hajde umiru!’” (Luka 8,48)

Na putu prema kuÊi ovog poglavara, Isus je u mnoπtvusreo jednu nesretnu æenu koju je dvanaest godina muËila bo-lest i uËinila njezin æivot teretom. Sva svoja sredstva potroπilaje na lijeËnike i lijekove, da bi na kraju samo bila proglaπenaneizljeËivom. Meutim, njezine su nade oæivjele kad je Ëula oiscjeljenjima πto ih je Krist Ëinio. Bila je uvjerena da bi, kadbi samo mogla doÊi do Njega, bila izlijeËena. … PoËela je oËa-javati, kad joj se On, krËeÊi svoj put kroz mnoπtvo, pribliæio.

Zlatna prilika se pojavila. Bila je u prisutnosti VelikogLijeËnika! Ali usred te zbrke nije mogla govoriti s Njim, nitiuhvatiti viπe od trenutaËnog prolaska Njegove pojave. U strahuda ne izgubi jedinu priliku za svoje iscjeljenje, progurala senaprijed, govoreÊi u sebi: “Dotaknem li se samo i Njegovihhaljina, ozdravit Êu!” Dok je prolazio, posegnula je naprijed iuspjela dirnuti samo rub Njegove odjeÊe. Tog trenutka znala jeda je bila iscijeljena. U tom jednom dodiru bila je usredotoËe-na vjera njezinog æivota i odmah su njezinu bol i slabost zami-jenili snaga i savrπeno zdravlje. …

Ali Isus je iznenada zastao, i narod zajedno s Njim. Okre-nuo se i gledajuÊi okolo upitao glasom koji se razgovijetnoËuo iznad buke mnoπtva: “Tko me se dotaËe?” …

Spasitelj je mogao razlikovati dodir vjere od nemarnogdodira neopreznog mnoπtva. Takvo povjerenje ne smije ostatinezamijeÊeno. Æelio je ovoj poniznoj æeni uputiti rijeËi utjehekoje Êe za nju biti izvor radosti — rijeËi koje Êe biti blagoslovza Njegove sljedbenike sve do kraja vremena. …

Isus je nastojao saznati tko Ga je dodirnuo. UviajuÊi daje zatajivanje uzaludno, ona je drπÊuÊi stupila naprijed i bacilase pred Njegove noge. Sa suzama zahvalnicama opisala je svo-je patnje i kako je naπla iscjeljenje. Isus joj je njeæno rekao:“KÊeri, tvoja te vjera ozdravila, hajde u miru!” … Iscjeljenje jeostvareno ne samim dodirom s Njim, veÊ vjerom koja se uhva-tila za Njegovu boæansku silu. …

85

107

Nije dovoljno samo vjerovati o Kristu; mi moramo vjero-vati u Njega. Jedina vjera koja Êe nam koristiti jest ona kojaGa prihvaÊa kao osobnog Spasitelja, koja usvaja Njegove za-sluge. Mnogi dræe da je vjera odreeno miπljenje. Spasonosnavjera jest sporazum po kojem se oni koji prime Krista samipridruæuju zavjetnom odnosu s Bogom. Prava vjera je æivot.Æiva vjera znaËi poveÊanje æivotne sile, potpuno povjerenje uzpomoÊ kojega duπa postaje pobjedonosna sila. (Isusov æivot,str. 276,277)

13. oæujka

On je Sunce pravednosti

“A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde Êeogranuti sa zdravljem u zrakama.” (Malahija 4,2)

U ribarskom domu u Kafarnaumu leæala je Petrova punicau “velikoj groznici”, “pa ga zamole za nju”. Isus “se prignunad nju te zapovijedi groznici, i ova je ostavi”, te je æena ustalai sluæila Spasitelju i Njegovim uËenicima. (Luka 4,38; Marko1,30; Matej 8,15)

Glasovi o tome brzo su se raπirili. Ovo Ëudo je Isus uËiniou subotu, a iz straha od rabina narod se nije usuivao doÊi kvelikom LijeËniku prije zalaska sunca da primi iscjeljenje. Aonda su tijekom radnog tjedna iz domova, radionica i trænicastanovnici grada navirali u pravcu jednostavnog prebivaliπta ukoje se Isus sklonio. Bolesnike su donosili na nosilima, nekisu dolazili oslanjajuÊi se na πtake, a neke su podupirali prija-telji dok su oni posrÊuÊi, malaksalo dolazili pred Spasitelja. …

Nikada ranije Kafarnaum nije bio svjedokom jednog ovak-vog dana. Zrak je bio ispunjen ushiÊenim glasovima i uzvicimaizlijeËenih nevoljnika.

Isus nije prekidao svoj rad sve dok i posljednji paÊeniknije bio iscijeljen. VeÊ je bila duboka noÊ kad je mnoπtvootiπlo, a tiπina se spustila nad ©imunov dom. Proπao je dug inaporan dan; Isus je traæio odmor. Ali dok je grad joπ bioobavijen u drijemeæ, Spasitelj “rano ujutro ... ustade, izie teode na samotno mjesto, i tu je molio”. (Marko 1,35)

86

108

Rano sljedeÊeg jutra k Isusu su doπli Petar i njegovi su-drugovi da mu kaæu kako Ga narod iz Kafarnauma veÊ traæi.Na svoje iznenaenje, Ëuli su Kristove rijeËi: “I drugim grado-vima moram donijeti Radosnu vijest o kraljevstvu Boæjem; jersam za to poslan.” (Luka 4,43)

U uzbuenju πto je tada zahvatilo Kafarnaum, Ëinilo sekao da Êe Isus izgubiti iz vida svrhu svojega poslanja. Isus senije mogao zadovoljiti time πto bi na sebe privukao pozornosti πto bi ljudi gledali na Njega kao na Ëudotvorca ili lijeËnikakoji lijeËi tjelesne bolesti. On je nastojao predstaviti ljudimasebe kao njihovog Spasitelja. Dok su se, s jedne strane, ljudiæeljeli uvjeriti da je On doπao kao kralj koji Êe osnovati ze-maljsku vladavinu, On je æelio da njihove misli odvrati odzemaljskih k duhovnim predmetima. Uspjeh koji bi bio samosvjetovna karaktera ometao bi Ga u Njegovu radu. …

U Njegovu æivotu nije bilo isticanja vlastite liËnosti. …Isus se nije koristio nijednim od sredstava kojima se ljudiposluæuju kako bi zadobili privræenost ili vlast nad drugima.

Sunce pravde nije obasjalo svijet punim sjajem da bi svo-jom slavom zaslijepilo osjetila. O Kristu je pisano: “Ko zorapouzdan mu dolazak.” (Hoπea 6,3) Svjetlost dana dolazi nazemlju tiho i njeæno, rastjeruje tamu i budi sav svijet u æivot.Tako je ogranulo i sunce pravde “sa zdravljem u zrakama”.(Malahija 4,2) (Put u bolji æivot, str. 13,14)

14. oæujka

On je uvijek blizu

“Ali neka znadete da Sin »ovjeËji ima vlast na zemljiopraπtati grijehe: ‘Ustani — reËe tada uzetome — i haj-de svojoj kuÊi!’” (Matej 9,6)

S novom nadom bolesnik gleda u Isusa. Izraz njegova licai zvuk njegova glasa nisu sliËni nijednom drugom. Ljubav isila kao da odiπu iz same Njegove nazoËnosti. Vjera ovog te-πkog bolesnika se hvata za Kristove rijeËi. ©utke, on pokreÊesnagu volje, i dok tako izraæava posluπnost Kristovu pozivu,njegovo se cijelo tijelo odaziva.

87

109

Svaki æivac i miπiÊ odjednom trepere novim æivotom, anjegovi nepokretni udovi poprimaju zdrave pokrete. SkaËuÊina svoje noge, on odlazi svojim putem Ëvrstim, slobodnimkorakom, slaveÊi Boga i radujuÊi se svojoj novootkrivenoj sna-zi. … SlijedeÊi Kristove upute bio je iscijeljen.

Grijehom smo otrgnuti od Boæjeg æivota. Naπe su duπeiznemogle. Prepuπteni sami sebi, mi ne moæemo æivjeti svetimæivotom niπta viπe nego πto je uzeti Ëovjek mogao hodati. Mno-gi su svjesni svoje bespomoÊnosti; oni Ëeznu za onim duhov-nim æivotom koji Êe ih dovesti u sklad s Bogom i trude se daæive takvim æivotom. Ali uzalud. Obuzeti oËajanjem, oni uzvi-kuju: “Jadan ti sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovogasmrtonosnoga tijela?” (Rimljanima 7,24) Neka ove klonule i na-muËene duπe pogledaju gore. Spasitelj se saginje nad onimakoje je otkupio svojom prolivenom krvlju i upuÊuje im rijeËineizrecive njeænosti i suÊuti: “Æeliπ li ozdraviti?” On te pozivada ustaneπ u zdravlju i miru. Nemoj Ëekati da stekneπ osjeÊajkako si ozdravio. Vjeruj u Spasiteljeve rijeËi. Poloæi svoju vo-lju na Kristovu stranu. Neka tvoja volja bude da Mu sluæiπ, ikad postupaπ po Njegovim rijeËima, primit Êeπ snagu. Ma ka-kvo da je zlo πto ga Ëinimo, ili strast koja nama ovladava, kojadugim zadovoljavanjem razara slobodu duπe i tijela, Krist nasmoæe i æeli spasiti od njih. On Êe pokloniti æivot duπi, koja je“mrtva zbog prekrπaja i grijeha”. (Efeæanima 2,1) …

Kad na tebe navale kuπnje i kad te okruæe brige i proble-mi; kad si u raspoloæenju potiπtenosti i razoËaranja, spremanda oËajavaπ — podigni tada pogled k Isusu, i tama koja teokruæuje izgubit Êe se, prognana blistavom svjetloπÊu NjegovenazoËnosti. Podigni oËi k Spasitelju kad se u tvojoj duπi grijehbori za prevlast i optereÊuje tvoju savjest. Njegova milost jedostatna da obuzda grijeh. Neka se tvoje zahvalno srce, kaddrhti od neizvjesnosti, obrati Njemu. Dræi se nade koju imaπ.Krist Ëeka da te nazove Ëlanom svoje obitelji. Njegova Êe tesnaga okrijepiti kad si slab; On Êe te voditi korak po korak.Stavi svoju ruku u Njegovu i dopusti Mu da te povede.

Nikada ne misli da je Krist daleko. On je uvijek blizu.Njegova te njeæna prisutnost okruæuje. Traæi Ga kao Nekogatko æeli da Ga naeπ. On ne æeli samo da dotakneπ Njegovuhaljinu, veÊ da hodiπ s Njim u stalnoj zajednici. (Put u boljiæivot, str. 42,43)

110

15. oæujka

On razumije naπe pobude

“Tada Isus pozva k sebi svoje uËenike te im reËe: ‘Zaista,kaæem vam, ova je siromaπna udovica ubacila viπe negosvi drugi koji su ubacivali u blagajnu.’” (Marko 12,43)

Isus je bio u predvorju u kojemu su se nalazila spremiπtaza darove i pozorno je promatrao one koji su dolazili priloæitisvoje darove. Mnogi bogataπi donosili su velike iznose novcai razmetljivo ga prilagali. Isus ih je sa æaloπÊu promatrao, aliniπta nije govorio o njihovim velikoduπnim darovima. Ubrzo seNjegovo lice razvedrilo kad je vidio siromaπnu udovicu kako setiho pribliæava, kao da se boji biti primijeÊena. Dok su bogatii oholi prilazili priloæiti svoje darove, ona se ponizno povuklai ostala po strani. Pa ipak, Ëeznula je da uËini neπto za djelokoje je voljela, ma kako to neznatno bilo. Gledala je dar usvojoj ruci. Bio je vrlo malen u usporedbi s darovima onih kojisu bili oko nje, ali to je bilo sve πto je imala. »im je dobilapriliku, brzo je ubacila svoje dvije lepte i æurno se okrenula daode. Meutim, dok je ovo Ëinila, zamijetila je Isusa koji ju jepozorno promatrao.

Spasitelj je pozvao svoje uËenike i usmjerio im pozornostna udoviËino siromaπtvo. Tada su rijeËi Njegove pohvale doprledo njezinog uha: “Zaista, kaæem vam, ova je siromaπna udo-vica ubacila viπe nego svi drugi.” Suze radosnice navrle su jojna oËi kad je osjetila da je njezin Ëin prihvaÊen i cijenjen.Mnogi bi joj savjetovali da svoj mali poklon zadræi za svojepotrebe jer bi se u rukama dobro uhranjenih sveÊenika posveizgubio meu mnogim velikim darovima donesenim u riznicu.Ali Isus je razumio njezinu pobudu. Vjerovala je da je Bogodredio sluæbu u Hramu i æeljela je uËiniti najviπe πto moæe dabi je poduprla. UËinila je πto je mogla i njezino djelo trebaloje postati spomenikom koji Êe oËuvati sjeÊanje na nju krozsva vremena i biti njezina radost u vjeËnosti. Njezino je srceiπlo s njezinim darom; njegova vrijednost procijenjena je nevrijednoπÊu novËiÊa, veÊ ljubavlju prema Bogu i zanimanjemza Njegovo djelo koje je potaklo ovaj Ëin. ...

88

111

Pobude daju karakter naπim djelima, stavljajuÊi na njihpeËat sramote ili visoke moralne vrijednosti. Bog ne uraËu-nava u najvrednije velika djela koja svako oko vidi i svaki jezikhvali. Male duænosti obavljene s radoπÊu, mali darovi kojimase ne razmeÊe i koji za ljudske oËi izgledaju bezvrijedni Ëestosu najveÊi u Njegovim oËima. Srce puno vjere i ljubavi milijeje Bogu od najskupocjenijeg dara. ... Njezin nesebiËni duh idjetinja vjera zadobili su Spasiteljevu pohvalu.

Meu siromaπnima ima mnogo onih koji Ëeznu da pokaæusvoju zahvalnost Bogu za Njegovu milost i istinu. ... Neka i onipriloæe svoje lepte u nebesku riznicu. Ako su darovane iz srcaispunjenog ljubavlju prema Bogu, ove naoko sitnice postat ÊeposveÊeni darovi, neprocjenjive ærtve kojima se Bog raduje idaje blagoslov. (Isusov æivot, str. 506,507)

16. oæujka

Njegova samilost

“Tada ih je zagrlio i blagoslivljao, stavljajuÊi na njihruke.” (Marko 10,16)

Dok Isus sluæi na ulicama gradova, majke sa svojim bole-snim i umiruÊim maliπanima na rukama probijaju se kroz mno-πtvo, kako bi doπle tamo gdje ih On moæe primijetiti.

Pogledajte ove majke: blijede, umorne, na rubu oËaja, paipak odluËne i ustrajne. Dok nose svoje breme patnje, onetraæe Spasitelja. I dok ih ustalasano mnoπtvo odbija natrag,Isus se probija k njima korak po korak, dok se ne nae nepo-sredno uz njih. U njihovim se srcima budi nada. Suze rados-nice izviru iz njihovih oËiju kad shvate da On baπ njima po-klanja paænju, i kad gledaju u oËi koje izraæavaju toplo razu-mijevanje i ljubav.

IzabiruÊi jednu iz skupine, Spasitelj budi njezino povjere-nje rijeËima: “©to hoÊeπ da ti uËinim?” Ona jecajuÊi izriËesvoju veliku potrebu: “UËitelju, da iscijeliπ moje dijete!” Kristuzima dijete iz njezinih ruku i s Njegovim dodirom bolestnestaje. Bljedilo smrti se gubi; struja æivota teËe kroz vene;miπiÊi dobivaju snagu. Majka prima rijeËi utjehe i mira. Onda

89

112

dolazi sljedeÊi sluËaj, isto tako hitan. Ponovno Isus koristisvoju æivotvornu silu, i svi daju slavu Onome koji Ëini Ëudesnadjela.

Mi mnogo govorimo o veliËini Kristova æivota. Govorimo odivnim djelima πto ih je uËinio, o svim divnim Ëudima. A pa-ænja koju je poklanjao malim pojedinostima joπ je veÊi dokazNjegove veliËine.

Meu Æidovima je bio obiËaj da se djeca odnesu nekomrabinu kako bi on poloæio svoje ruke na njih i blagoslovio ih;uËenici su meutim smatrali Isusovo djelo previπe vaænim dabi Ga itko smio ometati na taj naËin. Kad su majke dolazileæeleÊi da On blagoslovi njihovu djecu, uËenici su na njih gle-dali s neraspoloæenjem. Ovu djecu su oni smatrali premalomza prednost da dou k Isusu. UËenici su tako doπli do zaklju-Ëka da bi Isusa nazoËnost ove djece uznemirila. Ali Spasiteljje shvatio brigu i teret ovih majki koje su nastojale odgojitisvoju djecu prema savjetima Boæje rijeËi. On je Ëuo njihovemolitve. On ih je sâm privukao u svoje okruæje. …

Krist je danas isti njeæni Spasitelj kao πto je bio dok jehodio meu ljudima. Isto je tako sigurno da On i sada pruæapomoÊ majkama jednako kao kad je u Judeji prihvaÊao djecuu svoje naruËje. Djeca koju volimo danas isto su tako otkup-ljena Njegovom krvlju kao i djeca onog vremena. …

Neka majke dou k Isusu sa svojim problemima. One ÊenaÊi dostatno milosti koja Êe im pomoÊi u brizi za njihovudjecu. Svakoj majci koja je spremna poloæiti svoje brige kodIsusovih nogu, vrata su otvorena. Onaj koji je rekao: “PustitedjeËicu k meni; nemojte im prijeËiti” (Marko 10,14), i danasupuÊuje poziv majkama da dovedu svoju djecu k Njemu da ihblagoslovi. (Put u bolji æivot, str. 17—19)

113

17. oæujka

SuosjeÊanje prema svima

“Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza… da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mje-sto ruha æalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oËaj-na.” (Izaija 61,1-3)

Isus Krist je bio vrlo dobar promatraË. PrimjeÊivao je mnogotoga πto drugi nisu. Bio je uvijek spreman pomoÊi, spremanprogovoriti rijeËi nade i suosjeÊanja obeshrabrenima i ucvilje-nima. Dopuπtao je narodu da se tiska oko Njega i nije se æalio,iako je Ëesto morao paziti da Mu ne stanu na noge. Kad sesusreo s pogrebnom povorkom, nije ravnoduπno proπao. Dokje gledao smrt, tuga se pojavila na Njegovom licu i plakao jes oæaloπÊenima.

Dok su djeca brala poljsko cvijeÊe koje je obilno raslo okonjih, i pravila guævu kako bi Mu predala svoj mali dar, On ihje primao sa zadovoljstvom, smijeπeÊi im se i izraæavajuÊi radostzbog tako mnogo vrsta cvijeÊa.

Ova djeca su bila Njegova buduÊnost. Znao je da ih jedoπao otkupiti od neprijatelja time πto Êe umrijeti na golgot-skom kriæu. Govorio im je rijeËi koje Êe ona zauvijek nositi usvojemu srcu. Ona su bila oduπevljena time πto je On prihvationjihove darove i πto im je govorio tako njeæno.

Krist je promatrao djecu kako se igraju i Ëesto je izraæa-vao svoje odobravanje kad su uspjela zadobiti neduæne pobje-de izvrπavanjem onoga πto im je bilo odreeno da uËine. On jepjevao djeci njeæne i blage rijeËi. Ona su znala da ih On ljubi.Nikad se nije na njih namrπtio. Podijelio je s njima njihovedjetinje radosti i tuge. »esto je nabrao cvijeÊa, i nakon πto jedjeci govorio o njegovoj ljepoti, ostavljao im je cvijeÊe na dar.On je stvorio cvijeÊe i volio je ukazivati na njegovu ljepotu.

Govori se da se Isus nikada nije smijao. To nije toËno. Usvojoj nevinosti i ËistoÊi, dijete je pozvano da s njegovih usanaizlazi radosna pjesma.

Onima koji su Ga slijedili On je objasnio Boæju rijeË takojasno da su voljeli biti u Njegovu druπtvu. On je njihov umvodio od nevaænih ovozemaljskih stvari k svetim naËelima isti-

90

114

ne i pravednosti. Pripremao ih je da mogu shvatiti πto je sveukljuËeno u promjenu karaktera kako bi bio sliËan boæan-skom. Njegove rijeËi poticale su vjeru. Isus je um svojih sluπa-telja vodio tako da se oslobode briga ovoga svijeta, k pleme-nitijem svijetu kojega su mnogi izgubili iz vida. On im je poka-zao kako je svaki trenutak æivota ispunjen vjeËnim znaËe-njem. Izjavio je da su stvari ovoga svijeta od manje vaænosti uodnosu na stvari svijeta koji Êe doÊi. (Manuscript 20, 1902.)

18. oæujka

Izvor zadovoljstva i radosti

“Pokazat Êeπ mi stazu u æivot, puninu radosti predlicem svojim, sebi zdesna blaæenstvo vjeËno.” (Psalam16,11)

Bistrina uma i ËistoÊa duπe otkrivena na licu imat Êe veÊusnagu privlaËenja i vrπenja utjecaja na srce od bilo kojeg iz-vanjskog ukrasa. … Oplemenjeni um ukraπen ljepotom blago-sti i poniznosti te Ëistim i Ëestitim srcem odraæavat Êe na liculjubav i poπtovanje. …

Ako se za uspjeh pouzdaju u Boga, djeca i mladi mogunjegovanjem uma razviti Ëvrst i prekrasan karakter. Boæji strahi razmiπljanje o slavi prirode u Njegovim stvorenim djelimaneÊe nikada uËiniti um nerazvijenim, nego Êe jaËati svakusposobnost duπe.

Dragocjena je prednost djece i mladih da pokore svoj umupravi Boæjeg Duha i postanu razboriti krπÊani. Njihove umnei moralne snage mogu se razvijati u skladnim razmjerima.Njihovo razumijevanje moæe biti snaæno, njihova savjest Ëistaa njihov karakter divan. …

Ako æelite pronaÊi sreÊu i mir u svemu πto Ëinite, trebatesve Ëiniti na slavu Boæju. Ako æelite imati mir u svojemu srcu,morate teæiti i istinski oponaπati Kristov æivot. Tada neÊe bitipotrebe utjecanja na radost ili traæenja zadovoljstava u popu-πtanju ponosu i lakoumnim zabavama koje nudi svijet. BitÊete vedri i sretni ËineÊi ono πto je ispravno, πto nikada nebiste ostvarili ËineÊi ono πto je loπe.

91

115

Isus je uzeo na sebe ljudsku narav, proπavπi kroz ranodjetinjstvo, djeËaπtvo i mladost, kako bi mogao znati suosje-Êati sa svima i ostaviti primjer svoj djeci i mladeæi. On poznajekuπnje i slabosti djece. On je u svojoj ljubavi otvorio izvorzadovoljstva i radosti za duπu koja vjeruje u Njega. U teænji daproslave Krista i slijede Njegov primjer, djeca i mladi moguistinski biti sretni. Oni Êe moæda osjetiti svoju odgovornost darade s Isusom Kristom u velikom poduhvatu spaπavanja duπa.

Ako mladi osjeÊaju odgovornost pred Bogom, uzdiÊi Êe seiznad svega πto ih Ëini sebiËnima i greπnima. Takvima Êe æivotbiti pun smisla. Oni Êe shvatiti da imaju neπto veliko i slavnoza πto vrijedi æivjeti. To Êe imati utjecaj na njih i uËinit Êe dabudu iskreni, vedri i snaæni pod svakim teretom, obeshrabre-njima i æivotnim poteπkoÊama, kao πto je to bio njihov boæan-ski Uzor. … Svijest o tome da radite ono πto Bog moæe odobritiosnaæit Êe vas u Njegovoj snazi, i slijedeÊi svoj Uzor vi Êetepoput Njega rasti u mudrost i milosti kod Boga i kod ljudi.(Youth’s Instructor, rujan 1873.)

19. oæujka

Isus je uvijek predstavljao Boæju rijeË

“©to stoji — odgovori mu — pisano u Zakonu? ©to tamoËitaπ?” (Luka 10,26)

Svako djelo izljeËenja Spasitelj je iskoristio kao prigoduda u srce i um ljudi usadi po neko boæansko naËelo. To je biocilj Njegovog poslanja. On je dijelio zemaljske blagoslove takodareæljivo kako bi srca primatelja pridobio da prihvate Rado-snu vijest o Njegovoj milosti.

Krist je mogao zauzeti najviπe mjesto meu uËiteljimahebrejskog naroda, ali je On radije propovijedao Evanelje si-romaπnima. PjeπaËio je od mjesta do mjesta da bi i oni “naputovima i meu ogradama” mogli Ëuti rijeË istine. Na obalijezera, na obroncima gora, po gradskim ulicama i sinagogamamogao se Ëuti Njegov glas kako objaπnjava Pisma. »esto jepouËavao u vanjskom predvorju hrama kako bi i neznaboπcimogli Ëuti Njegove rijeËi.

92

116

Kristovo uËenje se bitno razlikovalo od naËina na koji suknjiæevnici i farizeji objaπnjavali Pisma, i to je privuklo pozor-nost naroda. Rabini su se zadræavali uglavnom na tradicijama,na ljudskim tumaËenjima i umovanjima. Umjesto da iznoseuËenje Pisma, Ëesto su raspredali ono πto su ljudi rekli i na-pisali o Spisima. Meutim, predmet Kristovog uËenja bila jeBoæja rijeË. Onima koji su Mu postavljali pitanja, odgovarao jejasno: “Pisano je”, “©to kaæe Pismo?”, “Kako Ëitaπ?” U svakojprigodi kad je probudio zanimanje prijatelja ili neprijatelja, Onje iznosio Boæju rijeË. Iznosio je poruku Evanelja jasno isnaæno. Njegove rijeËi su poput bujice osvjetljavale uËenja pa-trijarhâ i proroka, a Pisma su se ljudima Ëinila kao neko novootkrivenje. Nikada do tada Njegovi sluπatelji nisu zapazili takoduboka znaËenja u Boæjoj rijeËi.

Nikada nije bilo takvog evanelista kakav je bio Krist. Onje bio VeliËanstvo Neba, ali se ponizio uzevπi na sebe naπunarav, da bi se mogao pribliæiti ljudima tamo gdje jesu. Svimljudima, bili oni bogati ili siromaπni, slobodni ili robovi, Kristje kao Vjesnik Zavjeta donio poruku spasenja. Glas o Njemukao Velikom Iscjelitelju raπirila se cijelom Palestinom. Ljudisu donosili bolesne u mjesta kroz koja je On prolazio, da biMu se obratili za pomoÊ. Bilo je mnogo i onih koji su dolaziligonjeni Ëeænjom da Ëuju Njegove rijeËi i osjete dodir Njegoveruke. Tako je Kralj slave, odjeven u ljudsku narav, iπao odgrada do grada, od mjesta do mjesta, propovijedajuÊi Evaneljei iscjeljujuÊi bolesne.

Dolazio je i na velike narodne godiπnje blagdane, i mno-πtvu koje je bilo obuzeto vanjskim obredima govorio o nebe-skim istinama, otkrivajuÊi njihovu umu ono πto je vjeËno. Izbogate riznice svoje mudrosti dijelio je dragocjenosti svima.Govorio je tako jednostavnim rijeËima da su Ga svi mogli ra-zumjeti. … S najnjeænijim osjeÊajem Ëovjekoljublja, naklono-sti i dobrote, sluæio je duπama oboljelim od grijeha, donoseÊiim ozdravljenje i snagu. (Gospel Workers, str. 43—45)

117

20. oæujka

Traæiti pomoÊ od Isusa, a ne od greπnih ljudi

“Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.”(Matej 28,20)

Krist je na sebe uzeo ljudsku narav. Odloæio je svoj kra-ljevski plaπt i kraljevsku krunu i siπao na Zemlju ostavivπisvoj visoki vladalaËki poloæaj u nebeskim dvorima. Zaodjenuv-πi svoje Boæanstvo ljudskim, Krist je svojim rukama obuhvatioljudski rod. On stoji na Ëelu ËovjeËanstva, ne kao greπnik, veÊkao Spasitelj. To je stoga πto na Njegovoj boæanskoj duπi nemamrlje ni ljage, pa moæe stajati kao greπnikov jamac. Zato πtoje bezgreπan, ako vjerujemo u Njega i imamo u Njega povjere-nja kao u Onoga koji je naπe posveÊenje i pravednost, Onmoæe uzeti naπe grijehe i dovesti nas u povoljan poloæaj predBogom. …

On nam je obeÊao dati mudrost, ako je od Njega traæimo.No, nije uvijek za nas bitno da znamo razloge i povod neËemu.Mi sramotimo Boga kad nastojimo dobiti pomoÊ od nekoga zakoga mislimo da razumije naπ sluËaj. Zar nam On nije daosvog jedinoroenog Sina? Zar nije Krist pokraj nas, spremanda nam pomogne ako je potrebno? “Ja sam s vama u svevrijeme do svrπetka svijeta” (Matej 28,20), kaæe On. NjegovaRijeË uvijek iznova ponavlja ovo obeÊanje. …

Ne Ëudi me πto u danaπnje vrijeme postoji toliko mnogoneodluËnosti, tamo gdje bi trebao postojati Ëvrsti stav. Razlogtomu jest πto umjesto pijenja Ëiste vode s Libanona, traæimoda utaæimo æe iz ustajalih voda u nizinama, koje nisu vodaæivota. Mi se uzdamo u ljudska biÊa i Ëesto smo razoËarani izavedeni. …

Time πto smo otiπli od Krista i traæili mudrost od ograni-Ëenih ljudskih biÊa, uËinili smo veliku sramotu svojemu Go-spodaru. Zar Êemo i dalje njegovati grijeh nevjere, koji nastako lako opsjeda, ili Êemo odbaciti teπku nevjeru i iÊi k Izvorukoji osnaæuje vjeru, da bismo primili samilost i suosjeÊanje odOnoga koji nas dobro poznaje i koji nas tako voli da je za nasdao svoj æivot, na svoje tijelo primao udarce i pao pod teretom

93

118

naπih grijeha pred Boæjim zakonom. Sve to uËinio je da mibudemo zarobljenici nade. …

Mi nismo uljudni prema Kristu. Nismo svjesni NjegovenazoËnosti. Ne shvaÊamo da On treba biti naπ poËasni Gost,da smo obuhvaÊeni Njegovom ljudskom rukom dok se Njegovaboæanska ruka Ëvrsto dræi za prijestolje BeskonaËnoga. VrataNeba preplavljena su slavom koja dolazi s Boæjega prijestolja,i ta svjetlost moæe izravno obasjati one koji traæe pomoÊ kojusamo Krist moæe dati. On je rekao æeni Samarijanki: “Kad biti znala za dar Boæji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, tibi u njega iskala i dao bi ti æive vode.” (Ivan 4,10) (Manuscript144, 1901.)

21. oæujka

Isus Knez mira

“Sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima!”(Matej 7,12)

Gdje god budemo primijenili samo um, autoritet ili silu —bez ljubavi — naiÊi Êemo na otpor onih koje æelimo pridobiti,i to opiranje Êe sve viπe rasti. Isus je bio Knez mira. On jedoπao na svijet da protivljenje i vlast podËini sebi. SvojommudroπÊu i snagom mogao je narediti, ali On je upotrijebiomudrost i snagu ljubavi da prevlada zlo. …

“Sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite i vi njima.” Kaorezultati ovakvog naËina æivota, pojavit Êe se blagoslovi. “Kakobudete mjerili, onako Êe se i vama mjeriti.” Ovdje se nalazejaki razlozi koji nas pokreÊu da ljubimo jedni druge gorljivo iËistim srcem. Krist nam je Primjer. On je stalno Ëinio dobro.Æivio je donoseÊi drugima blagoslov. Ljubav je krasila i ople-menjivala sva Njegova djela. Nama nije zapovjeeno da Ëinimosebi ono πto bismo htjeli da nam Ëine drugi, veÊ da Ëinimodrugima ono πto bismo æeljeli da oni Ëine nama u istim okol-nostima. Kojom mjerom budemo mjerili, onom Êe se i namamjeriti. »ista ljubav je vrlo jednostavna u svojemu djelovanjui razlikuje se od svih ostalih naËela. … Ljubav treba gajiti i

94

119

njegovati, jer je njezin utjecaj boæanski. (Testimonies for theChurch, sv. 2, str. 135,136)

U Isusu moæemo voljeti gorljivo i iskreno. Ova ljubav mo-æe se produbljivati i πiriti bez ograniËenja. … Ljubav premaBogu rezultirat Êe ljubavlju prema bliænjemu, i ukljuËit Êemose u obavljanje æivotnih duænosti s dubokim i nesebiËnim zani-manjem. Svako naπe djelovanje bit Êe utemeljeno na ËistimnaËelima. Unutarnji mir Êe Ëak i naπe misli voditi u pravomsmjeru. …

Duπevni mir koji dolazi od Ëistih i svetih pobuda i djelo-vanja dat Êe svjeæinu i otpornost svim organima u tijelu. Unu-tarnji mir i uvjerenje da smo ispravni pred Bogom osnaæit Êei okrijepiti um kao πto rosa krijepi njeænu biljku. … Misli suugodne zato πto su posveÊene. Vedrina uma koju moæemo po-sjedovati bit Êe na blagoslov svima s kojima dolazimo u dodir.Ovaj mir i smirenost postat Êe s vremenom naπa prava naravi πirit Êe svoje dragocjene zrake na sve u naπoj okolini, da bise ponovno vratile k nama.

©to budemo viπe njegovali ovaj nebeski mir i staloæenostuma, on Êe sve viπe rasti. To je æivo zadovoljstvo koje ne guπimoralnu energiju, veÊ je potiËe na joπ veÊe djelovanje. Savrπe-ni mir je stav Neba koji posjeduju aneli. (Testimonies for theChurch, sv. 2, str. 326,327)

22. oæujka

Kristova iznimna njeænost

“Gospod Jahve dade mi jezik vjeπt da znam rijeËjukrijepiti umorne.” (Izaija 50,4)

Kao πto rosa i blage kiπe padaju na veÊ uvenule biljke,tako neka naπa rijeË pada njeæno kad nastojimo odvratiti ljudeod zablude. Boæji plan je da se prvo prie srcu. Mi trebamogovoriti istinu u ljubavi, uzdajuÊi se u Njega da Êe On naπimrijeËima dati silu koja mijenja æivot. Sveti Duh Êe usaditi uduπu rijeË izgovorenu u ljubavi.

Mi smo po naravi zaokupljeni sobom i tvrdoglavi. Ali kadnauËimo pouke kojima nas Krist æeli pouËiti, mi postajemo

95

120

sudionicima u Njegovoj naravi i tako æivimo Njegovim æivotom.Divan Kristov primjer, neusporediva njeænost kojom je utjecaona osjeÊaje drugih — plaËuÊi s onima koji su plakali i radujuÊise s onima koji su se radovali — mora ostaviti dubok dojamna karakter svih onih koji Ga iskreno slijede. Blagim rijeËimai postupanjem oni Êe nastojati olakπati put umornim noga-ma. …

Svuda oko nas su izmuËene duπe. I tu, i tamo — posvudaih moæemo naÊi. Potraæimo takve paÊenike i uputimo im pravurijeË kao utjehu njihovim srcima. Budimo uvijek provodnicikroz koje Êe teÊi osvjeæavajuÊe vode iskrenog razumijevanja isuÊuti.

U svim svojim odnosima dræimo na umu da u æivotu dru-gih postoje poglavlja koja su zapeËaÊena od oËiju smrtnih lju-di. Na stranicama sjeÊanja su tuæne priËe koje se pred radozna-lim oËima Ëuvaju kao svetinja. Tamo su zapisane duge, teπkeborbe s muËnim okolnostima, a moæda i nevolje u obiteljskomæivotu koje danomice slabe hrabrost, pouzdanje i vjeru. Onikoji vode neravnopravnu æivotnu borbu mogu primiti snagu iohrabrenje malim paænjama koje stoje samo malo truda pro-tkanog ljubavlju. Takvima je snaæan i srdaËan stisak ruke pra-vog prijatelja dragocjeniji od zlata i srebra. RijeËi blagosti suza njih kao osmijeh anela.

Mnoπtvo ljudi se bori s bijedom, prisiljeno raditi teπkeposlove uz malu naknadu, jedva uspijevajuÊi osigurati samonajpotrebnije za æivot. MuËan rad i oskudica, bez nade u neπtobolje, Ëine teret vrlo teπkim. Ako uza sve to doe i do patnjei bolesti, teret je gotovo nepodnoπljiv. Iscrpljeni brigom i po-tiπteni, oni ne znaju kako se obratiti za pomoÊ. SuosjeÊajte snjima u njihovim nevoljama i u njihovim trenucima maloduπ-nosti i razoËaranja. Ovo Êe vam otvoriti put da im pomognete.Govorite im o Boæjim obeÊanjima, molite se s njima i za njih,usadite nadu u njihova srca.

Vedre i ohrabrujuÊe rijeËi, izgovorene kad je duπa bolesnai kad je puls hrabrosti slab, za Spasitelja su kao da su upu-Êene Njemu. Kad se u srca unese vedrina, nebeski aneli gle-daju s radosnim odobravanjem. (Put u bolji æivot, str. 89,90)

121

23. oæujka

Teænja za savrπenstvom

“Dakle: budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπnebeski!” (Matej 5,48)

Boæja je namjera da usavrπavanje vlastitih sposobnostibude æivotna zadaÊa svakog Kristovog sljedbenika, i da to usa-vrπavanje bude voeno i upravljano ispravnim iskustvom. Pra-vi Ëovjek je onaj koji je spreman ærtvovati svoje vlastite probit-ke za dobro drugih i koji iz iskustva zna kako treba zavijatirane onih koji su slomljena srca. Mnogi su tek poËeli shvaÊatipravu svrhu æivota. …

Samo umne sposobnosti, prema boæanskom mjerilu, neËine Ëovjeka. Ako je um posveÊen i voen Boæjim Duhom unjemu je velika snaga. On je nadmoÊniji od bogatstva i tjele-sne moÊi, ali ipak se mora oplemenjivati kako bi Ëovjeka uËi-nio onim πto treba biti. …

Ono πto Êe donijeti blagoslov ËovjeËanstvu jest duhovniæivot. Ako je Ëovjek doista u skladu s Bogom, on Êe se uvijeki u svemu osjeÊati ovisnim o Njemu. “Dakle: budite savrπenikao πto je savrπen Otac vaπ nebeski!” Æivotna zadaÊa krπÊa-nina je stalna teænja za usavrπavanjem svojega krπÊanskogkaraktera i neprestano usklaivanje s Boæjom voljom. Nasto-janja zapoËeta na Zemlji nastavit Êe se u vjeËnosti. Bog odËovjeka oËekuje da se uzdigne do svojeg Bogom danog dosto-janstva, i ako se bude tako ponaπao, postat Êe sretniji u ovomæivotu koji vodi k slavi i vjeËnoj nagradi u æivotu koji Êe doÊi.

»lanovi ljudske obitelji s pravom se mogu nazivati mu-πkarcima i æenama samo ukoliko svoje talente na svaki naËinupotrijebe za dobrobit drugih. Kristov æivot nam sluæi kaouzor, i Ëovjek tijesno surauje s Bogom samo ako, sliËno ane-lima, suosjeÊajno ublaæuje nevolje i patnje drugih. Bît krπÊan-stva je upravo u tome da uËini sretnima i obitelji i druπtvo ucjelini. Muπkarci i æene koji posjeduju pravi Kristov duh odba-cit Êe svaku neslogu, sebiËnost i svau.

Oni koji su postali sudionicima u Kristovoj ljubavi, nema-ju pravo da na bilo koji naËin ograniËavaju svoje napore usmje-rene na dobrobit ljudskog roda. Je li se Krist umorio u svojim

96

122

naporima spaπavanja izgubljenih? U svojem radu u Boæjemdjelu trebamo biti odluËni i ustrajni. Uvijek Êemo imati πtoraditi, sve dok Gospodar ne naredi da svoje oruæje odloæimokod Njegovih nogu. Bog je naπ Vladar, i mi moramo, pokora-vajuÊi se Njegovoj volji, biti spremni i voljni odazvati se duæ-nosti gdje god se za to ukaæe potreba. (Testimonies for theChurch, sv. 4, str. 519,520)

Kao Boæji Sin, naπ Spasitelj je uistinu uzeo narav ljud-skog biÊa. Mi smo sinovi i kÊeri Boæje. … Moramo slijeditiKrista putem kojim nas vodi. On je trideset godina æivio savr-πenim æivotom Ëovjeka, ispunjavajuÊi najviπu razinu savrπen-stva. (SDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv.5, str. 1085,1086)

24. oæujka

Naπ Stariji Brat nam daje odmor

“Uzmite jaram moj na se i uËite od mene, jer sam kro-tka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojim duπa-ma.“ (Matej 11,29)

Isus je gledao nesretne i oæaloπÊene ljude, one Ëije sunade bile iznevjerene i koji su zemaljskim radostima pokuπa-vali utoliti Ëeænju duπe, i pozvao ih da u Njemu nau mir.

Isus je njeæno pozivao napaÊeni narod: “Uzmite jaram mojna se i uËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ÊetenaÊi pokoj svojim duπama.” (Matej 11,29)

Krist je ovim rijeËima progovorio svakom ljudskom biÊu.Bilo da znaju ili ne, svi su umorni i optereÊeni. Svi su poklek-nuli pod teretom πto ga samo Krist moæe otkloniti. Najteæiteret koji nosimo jest teret grijeha. Kad bismo pri noπenjuovog jarma bili prepuπteni samima sebi, taj bi nas teret smr-vio. Ali Onaj koji je bezgreπan, stao je na naπe mjesto. “AJahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.” (Izaija 53,6)

Isus je nosio teret naπe krivnje. On Êe uzeti jaram s naπihumornih lea. On Êe nam dati odmor. On Êe ponijeti i teretbrige i straha. On nas poziva da bacimo sve svoje brige naNjega, jer nas On nosi na svojemu srcu.

97

123

Kao Stariji Brat ljudskog roda, Isus stoji kod vjeËnog Bo-æjeg prijestolja. On promatra svaku duπu koja upravlja svojpogled k Njemu kao Spasitelju. On iz iskustva zna πto su toljudske slabosti, kakve su naπe potrebe i gdje leæi silina ku-πnji kojima smo izloæeni, jer On je bio “iskusan u svemu (kaoi mi), samo πto nije sagrijeπio”. (Hebrejima 4,15) On bdije nadtobom, uzdrhtalo Boæje dijete! Jesi li u kuπnji? On Êe te izba-viti. Jesi li slab? On Êe ti uliti snagu. Nedostaje li ti znanje?On Êe te prosvijetliti. Jesi li ranjen? On Êe te iscijeliti. Gospo-din “odreuje broj zvijezda”, a opet “lijeËi one koji su srcaskruπena, i povija rane njihove”. (Psalam 147,3.4)

Ma kakva da su tvoja strahovanja i kuπnje, iznesi Gospo-dinu svoj problem. Tvoj duh Êe biti okrijepljen da ustraje. TiÊeπ se moÊi osloboditi zapreka i poteπkoÊa. ©to si slabiji ibespomoÊniji u vlastitim oËima, postajat Êeπ jaËi u Njegovojsili. ©to su tvoji tereti teæi, blagotvorniji Êe biti tvoj odmor kadih baciπ na Onoga koji nosi jarmove.

Okolnosti mogu razdvojiti prijatelje; nemirne vode bes-krajnog mora mogu navrijeti izmeu nas i njih. Ali nas zatonikakve okolnosti i nikakva udaljenost ne mogu razdvojiti odSpasiteljeve ljubavi. Gdje god se naπli, On nam je s desnestrane da nas podupre, podræi, osokoli i razvedri. Kristovaljubav spram Njegovih iskupljenih veÊa je od ljubavi majke zanjezino dijete. Naπa je prednost da poËivamo u Njegovoj ljuba-vi i kaæemo: “Uzdat Êu se u Njega, jer je On za mene dao svojæivot.” Ljudska ljubav se moæe promijeniti, ali Kristova ljubavne zna za promjene. Kad zavapimo Njemu za pomoÊ, Njegovaje ruka ispruæena da pomogne. (Put u bolji æivot, str. 35,36)

25. oæujka

Odaberimo Ga kao pouzdanog Prijatelja

“Viπe vas ne nazivam slugama. … Nazvao sam vas pri-jateljima, jer vam saopÊih sve πto sam Ëuo od Oca.”(Ivan 15,15)

PoroËnost prevladava i danas. U ovim posljednjim danimaopasnosti su oko nas Ëeste i zbog velikog bezakonja ljubav je

98

124

mnogih ohladnjela. Ovo se ne bi dogaalo kad bi svi doπli kIsusu i s punim povjerenjem vjerovali u Njega. Njegova blagosti poniznost, njegovani u srcu, donijet Êe mir i odmor i datimoralnu snagu svakoj duπi.

KratkoÊa vremena poziva nas i potiËe na traæenje praved-nosti i da Krista uËinimo svojim Prijateljem. Ali to ne bi tre-bao biti naπ pokretaË, jer pokazuje sebiËnost. Treba li naspokretati strah od Boæjega dana, te da smo zbog toga prisiljenina pravu akciju, iz straha? Ne bi trebalo biti tako! Isus jeprivlaËan. On je pun ljubavi, milosti i suosjeÊanja. On predlaæeda nam bude Prijatelj, da bude uz nas kroz sve naπe æivotneoluje. On nam kaæe: Ja sam Gospodin, Bog tvoj; hodi sa mnomi ja Êu obasjati tvoje putove. Isus, VeliËanstvo Neba, æeli uspo-staviti prijateljstvo s onima koji dolaze k Njemu sa svojimoptereÊenjima, slabostima i brigom. On ih smatra svojom dje-com, i na kraju Êe im dati baπtinu vredniju nego πto je kraljev-stvo kraljeva, i krunu slave skupocjeniju od bilo koje koja jeikada stavljena na Ëelo najuzviπenijeg zemaljskog vladara.

Naπa je duænost da ljubimo Isusa kao svojega Otkupitelja.On ima pravo upravljati naπom ljubavlju, ali nas poziva da Mudamo svoje srce. On nas poziva da hodimo s Njim putem po-niznosti i istinoljubive posluπnosti. Njegov poziv nama jestpoziv na Ëist, svet i sretan æivot — æivot mira i odmora, slobodei ljubavi — i na bogatu baπtinu u buduÊnosti, besmrtan æivot.©to Êemo izabrati — slobodu u Kristu, ili ropstvo i okrutnostu sluæenju Sotoni? … Ako smo izabrali æivjeti s Kristom krozcijelu vjeËnost, zaπto Ga ne izabrati veÊ sada kao svojeg naj-draæeg i najpouzdanijeg Prijatelja, svojeg najboljeg i najmudri-jeg Savjetnika.

Naπa je prednost imati svakodnevni mir, blizinu i æivot sIsusom. Ne trebamo se uznemiravati ako naπ put prolazi krozborbe i patnje. Mi trebamo imati mir koji nadilazi razumijeva-nje; ali Êemo imati borbe sa silama tame, æestoke borbe protivsebiËnosti i uroenog grijeha. Pobjede izvojevane svakog danakroz ustrajan i neumoran trud u Ëinjenju dobra, bit Êe drago-cjene u Kristu koji nas je ljubio i dao sebe za nas da nasotkupi od svakog bezakonja i oËisti sebi “izabrani narod, re-van u djelima ljubavi”. (Titu 2,14) …

Sin Sveviπnjega pretrpio je sramotu na kriæu, kako greπni-ci ne bi morali podnijeti vjeËnu sramotu i prijezir, veÊ da mogu

125

biti otkupljeni i okrunjeni vjeËnom slavom. (Signs of the Times,17. oæujka 1887.)

26. oæujka

Red i savrπenstvo u svemu πto je Isus Ëinio

“Uto stigne i ©imun Petar … ue u grob i vidje plahticekako leæe i ruËnik πto bijaπe Isusu oko glave. RuËniknije leæao skupa s plahticama, veÊ napose smotan najednome mjestu.” (Ivan 20,6.7)

Kraj groba je sjedio mladiÊ obuËen u sjajne haljine. To jebio aneo koji je uklonio kamen. On je uzeo ljudsko obliËje dane bi prestraπio Isusove prijatelje. Ipak, oko njega je joπ uvijeksjala svjetlost nebeske slave i æene su se uplaπile. Okrenulesu se da pobjegnu, ali rijeËi anela zaustavile su njihove kora-ke. “Ne bojte se!”, rekao je vidjevπi kako traæe razapetog Isusa.“Uskrsnuo je! Nije ovdje!” Zatim ih je pozvao i pokazao immjesto gdje je Isus bio poloæen i uputio ih da poæure i kaæuNjegovim uËenicima da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Ponovnosu pogledale u grob i ponovno Ëule tu divnu vijest. Tu senalazio jedan drugi aneo u ljudskom obliku koji je rekao:“Zaπto traæite æivoga meu mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuoje! Sjetite se kako vam je govorio dok joπ bijaπe u Galileji:‘Treba da Sin »ovjeËji bude predan u ruke greπnika i da buderazapet te da uskrsne treÊi dan!’”

On je ustao! On je ustao! Æene su stalno ponavljale overijeËi. Mirisi i pomasti nisu viπe potrebni. Spasitelj je æiv, a nemrtav. Sad su se sjetile da je govoreÊi o svojoj smrti rekao daÊe ponovno ustati. Kako je ovo bio divan dan za svijet! Æenesu se brzo udaljile od grobnice i “sa strahom i radosti velikompotekoπe da jave uËenicima njegovim”.

Marija nije Ëula dobru vijest. Otiπla je k Petru i Ivanu saæalosnom vijeπÊu: “Uzeli su Gospodina iz groba, i ne znamokamo su ga stavili.” UËenici su poæurili na grob i naπli ga kaoπto je Marija rekla. Vidjeli su pokrov i ubrus, ali nisu naπlisvojega Gospodina. Ipak, Ëak se i ovdje nalazilo svjedoËanstvoda je ustao. MrtvaËke haljine nisu odbaËene nemarno, veÊ pa-

99

126

æljivo sloæene i svaka na svome mjestu. Ivan “vidje i vjerova”.On joπ nije razumio rijeËi Pisma da Krist mora ustati iz mr-tvih, ali se sada prisjetio Spasiteljevih rijeËi kojima je pretka-zao svoje uskrsnuÊe.

Krist je sâm, tako briæljivo, ostavio tu mrtvaËku odjeÊu.Kad je silni aneo siπao na grob, njemu se pridruæio i drugikoji je zajedno s ostalima straæio nad Gospodnjim tijelom.Kad je aneo s Neba uklonio kamen, drugi aneo je uπao ugrob i razrijeπio ovoje s Isusova tijela. Meutim, Spasiteljevaruka savila je svaki od njih i stavila ga na odreeno mjesto. UoËima Onoga koji upravlja i zvijezdom i atomom nema niËegnevaænog. Red i savrπenstvo vide se u svim Njegovim djelima.(Isusov æivot, str. 652,653)

27. oæujka

Uzvisimo Ga kao uskrsnulog Spasitelja

“Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenacumrlih.” (1. KorinÊanima 15,20)

Doπlo je vrijeme da Krist uzae do OËeva prijestolja. Kaoboæanski pobjednik spremao se na povratak u nebeske dvoro-ve sa znacima svoje pobjede. Prije svoje smrti izjavio je svomeOcu: “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvrπivπi djelo koje simi dao da uËinim.” (Ivan 17,4) Nakon svog uskrsnuÊa neko jevrijeme ostao na Zemlji da bi se Njegovi uËenici mogli upo-znati s Njim u Njegovu uskrsnulom i proslavljenom tijelu. Sadje bio spreman za rastanak. Dokazao je vjerodostojnost Ëi-njenice da je On æivi Spasitelj. Njegovi uËenici nemaju viπepotrebe da Ga dovode u vezu s grobom. Oni mogu misliti oNjemu kao o Proslavljenom pred cijelim svemirom.

Kao mjesto svog uzaπaπÊa Isus je izabrao mjesto koje jeËesto bilo posveÊeno Njegovom nazoËnoπÊu dok je prebivaomeu ljudima. ... Krist je stajao na Maslinskoj gori s Ëeænjomu srcu i promatrao Jeruzalem. ©umarci i rasjeline na ovoj goribili su posveÊeni Njegovim molitvama i suzama. Njegove supadine odjekivale pobjedonosnim uzvicima mnoπtva koje Ga jeproglasilo kraljem. Na njegovim kosim padinama naπao je dom

100

127

kod Lazara u Betaniji. U Getsemanskom vrtu i njegovu podno-æju sâm se molio i patio. S ove je gore trebao uzaÊi na Nebo.Njegov vrh dotaknut Êe Njegova noga kad se bude ponovnovratio. Na Maslinskoj gori stajat Êe ne kao Ëovjek boli, veÊ kaoslavni i pobjedniËki kralj, dok Êe se hebrejski uzvici “Aleluja!”mijeπati s neznaboæaËkim “Hosana”, i glasovi spaπenih kaomoÊne vojske slit Êe se u klicanju: “Okrunite Ga, Gospodaranad Gospodarima!” ...

Poπto su stigli na Maslinsku goru, Isus je poπao putempreko njezina vrha prema Betaniji. Ondje je zastao, a uËenicisu se okupili oko Njega. Zrake svjetlosti kao da su sjale sNjegova lica dok ih je s ljubavlju promatrao. Nije ih osuivaoza njihove pogreπke i promaπaje, veÊ su rijeËi najdublje njeæ-nosti bile posljednje koje su potekle s usana njihova Gospodi-na do njihovih uπiju. S rukama ispruæenim da ih blagoslovi, ikao da ih uvjerava u svoju zaπtitniËku brigu, polako se uzdi-zao izmeu njih, privuËen prema Nebu silom jaËom od bilokoje zemaljske sile. Dok se uzdizao, uËenici su gledali obuzetistrahopoπtovanjem, napreæuÊi oËi da uhvate posljednji prizorGospodina koji uzlazi. Oblak slave Ga je zaklonio od njihovapogleda, a do njih su dopirale rijeËi, dok su Ga prihvaÊalaaneoska kola poput oblaka: “Ja sam s vama u sve dane dosvrπetka vijeka.” Istodobno je do njih dopirala najumilnija inajradosnija pjesma aneoskog zbora. (Isusov æivot, str. 686—688)

28. oæujka

Uzaπao je na Nebo u ljudskom obliku

“I rekoπe im: ‘Galilejci, zaπto stojite i gledate u nebo?Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas opetÊe se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazina nebo.’” (Djela 1,11)

Dok su uËenici joπ uvijek zaËueno gledali gore, obratilisu im se glasovi koji su zvuËali kao najraskoπnija glazba. Okre-nuli su se i vidjeli dva anela u ljudskom obliku koji su improgovorili: “Galilejci, zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti

101

128

Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas, opet Êe se vratiti istoonako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.”

Ovi aneli pripadali su druπtvu πto je u sjajnom oblakuËekalo da isprati Isusa do Njegova nebeskog doma. Najuzviπe-nija u aneoskom mnoπtvu bila su ova dva anela; oni su doπlina grob prilikom Kristova uskrsnuÊa i bili s Njim tijekom Nje-govog cjelokupnog æivota na Zemlji. Sa æarkom æeljom cijeloNebo je oËekivalo kraj Njegova zadræavanja na svijetu uniæe-nom prokletstvom grijeha. Prispjelo je vrijeme da svemir sadaprimi svog Kralja. …

Krist je uzaπao na Nebo u ljudskom obliku. UËenici suvidjeli oblak koji Ga je prihvatio. Isti Isus koji je hodao, govo-rio i molio se s njima, koji je lomio kruh s njima, koji je bios njima u njihovim Ëamcima na jezeru i koji se tog istog danas njima naporno penjao sve do Maslinske gore — taj isti Isusje sada otiπao dijeliti prijestolje svojega Oca. Aneli su ihuvjeravali da Êe isti Onaj koga su vidjeli kako ide na Nebo,doÊi ponovo isto tako kako je uzaπao. On Êe doÊi “u pratnjioblaka! I vidjet Êe ga svako oko”. ... UËenici su se doista mogliradovati u nadi da Êe se njihov Gospodin ponovno vratiti.

Kad su se uËenici vratili u Jeruzalem, ljudi su ih proma-trali s Ëuenjem. Smatralo se da Êe oni nakon Kristova sue-nja i raspeÊa izgledati utuËeni i posramljeni. Njihovi su nepri-jatelji oËekivali da Êe na njihovom licu vidjeti izraz æalosti iporaza. Umjesto toga vidjela se radost i pobjeda. Njihova sulica bila ozarena sreÊom koja nije bila zemaljskog podrijetla.Nisu tugovali nad neostvarenim nadama, veÊ su bili ispunjenislavljenjem i zahvaljivanjem Bogu. S radoπÊu su priËali o veli-Ëanstvenom dogaaju, o Kristovom uskrsnuÊu i Njegovu uza-πaπÊu na Nebo, a njihovo su svjedoËanstvo mnogi prihvatili.

UËenici nisu viπe s nepovjerenjem gledali u buduÊnost.Znali su da je Isus na Nebu i da je Njegova naklonost upravlje-na njima. Znali su da imaju Prijatelja kod Boæjeg prijestolja iæarko su æeljeli svoje molitve Ocu iznijeti u Isusovo ime. ...Pruæali su ruku vjere sve viπe i viπe s Ëvrstim uvjerenjem:“Isus Krist koji je umro — joπ bolje: koji je uskrsnuo — kojije s desne strane Bogu i koji posreduje za nas...” (Rimljanima8,34) Pedesetnica im je donijela puninu radosti u pojavi Utje-πitelja, upravo onako kako je Krist obeÊao. (Isusov æivot, str.688,689)

129

29. oæujka

Proslavljen pred svemirom

“Ja sam tebe proslavljao na zemlji, izvrπivπi djelo kojesi mi dao da uËinim.” (Ivan 17,4)

Podizanjem Krista iz mrtvih, Otac je proslavio svojega Si-na pred rimskom straæom, pred sotonskom vojskom i predcijelim svemirom. MoÊni aneo, odjeven u punu opremu Neba,spuπtao se rastjerujuÊi svojim tragom tamu, slomio rimskipeËat, otkotrljao kamen s groba kao da je kakav oblutak, i utrenutku uniπtio djelo koje je neprijatelj uËinio. ZaËuo se Bo-æji glas koji je pozvao Krista da izie iz svojega zatvora. Rim-ska straæa je vidjela nebeske anele kako se klanjaju predOnim koga su razapeli, i On je objavio pored unajmljenog Josi-povog groba: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” Trebamo li biti izne-naeni πto su vojnici pali na zemlju kao mrtvi?

Kristovo uzaπaπÊe na Nebo, usred oblaka nebeskih ane-la, Ga je proslavilo. Njegova skrivena slava zasjala je u punomsjaju kakvog smrtni Ëovjek ne moæe podnijeti i ostati æiv. Onje doπao na naπ svijet kao »ovjek, a uznio se u svoj nebeskidom kao Bog. Njegov zemaljski æivot bio je pun tuge i boli,zbog okrutnog odbacivanja onih koje je doπao spasiti, no lju-dima je bilo dopuπteno da Ga vide ojaËanog i da Ga gledajukako se uzdiæe u slavi i pobjedi, okruæen vojskom anela. Timistim svetim biÊima koji su najavili Njegov dolazak na ovajsvijet, bilo je dopuπteno da budu u Njegovoj pratnji prigodomuzaπaπÊa i zahtijevaju pobjedniËki ulazak za Kralja, proslavlje-no BiÊe. “Podignite, vrata, nadvratnike svoje,” uzviknuli sudok su se pribliæavali nebeskim vratima. … “Tko je taj Kraljslave!” A odgovor dolazi od tisuÊa i deset tisuÊa glasova: “Jahvesilan i junaËan, Jahve silan u boju!” (Psalam 24,7.8) ...

Tako je bilo odgovoreno na Kristovu molitvu. On je bioproslavljen slavom koju je imao kod Oca prije postanka svije-ta. Ali usred ove slave Krist nije izgubio iz vida svoje muËenjei borbe na ovoj Zemlji. On je imao molbu za svojega Oca.Uzvratio je pozdrav mahanjem nebeskoj vojsci dok je bio uizravnoj nazoËnosti Jahve, i tada je podnio molbu u ime svojihizabranih.

102

130

“OËe”, rekao je, “htio bih da oni koje si mi dao budu gdjesam ja, zajedno sa mnom.” (Ivan 17,24) Na to je Otac izjavio:“Neka mu se poklone svi aneli Boæji!” Nebeska vojska pala jeniËice pred Njim i zapjevala pjesmu pobjede i radosti. Slava jeokruæila nebeskog Kralja, i gledala Ga je sva nebeska inteli-gencija. RijeËima se ne moæe opisati prizor koji je bio vienkad je Boæjem Sinu javno vraÊena Ëast i slava koju je dobro-voljno napustio kad je postao Ëovjek. (Signs of the Times, 10.svibnja 1899.)

30. oæujka

U OËevim rukama

“Uzlazim svome Ocu i vaπemu Ocu, svome Bogu i vaπe-mu Bogu.” (Ivan 20,17)

Prije nego πto su postavljeni temelji Zemlji, Otac i Sinsjedinili su se u zavjetu da otkupe Ëovjeka ako ga Sotona budepobijedio. Stegnuli su svoje ruke u sveËanom zavjetu da ÊeKrist postati jamac za ljudski rod. Krist je ispunio ovo sve-Ëano obeÊanje. Kad je na kriæu uzviknuo: “Svrπi se!”, obratiose Ocu. Sporazum je u cijelosti izvrπen. Sad je izjavio: OËe,svrπeno je. Ispunio sam Tvoju volju, Boæe moj! Izvrπio samdjelo otkupljenja. Ako je Tvoja pravda zadovoljena, “OËe, htiobih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom.”(Ivan 19,30; 17,24)

ZaËuo se Boæji glas kako objavljuje da je pravda zadovo-ljena. Sotona je pobijeen. Kristovi sljedbenici koji su se mu-Ëili i borili na Zemlji prihvaÊeni su “u Ljubljenome”. (Efeæa-nima 1,6) Pred nebeskim anelima i predstavnicima bezgre-πnih svjetova proglaπeni su opravdanima. Tamo gdje je On, bitÊe i Njegova Crkva. “Ljubav Êe se i Vjernost sastati, Pravda iMir zagrliti.” (Psalam 85,10) OËeve ruke obavile su se oko Sinai izaπla je rijeË: “Neka mu se poklone svi aneli Boæji.” (Heb-rejima 1,6)

S neizrecivom radoπÊu knezovi, poglavari i sile priznali suvrhovnu vladavinu Kneza æivota. Nebeske vojske pale su niËicepred Njim, dok su radosni poklici odjeknuli nebeskim dvoro-

103

131

vima: “Dostojno je Janje koje je ‘zaklano’ da primi moÊ, bo-gatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu.” (Otkrivenje 5,12)

PobjedniËke pjesme pridruæile su se glazbi s aneoskihharfi, sve dok nije izgledalo da je Nebo preplavljeno radoπÊu ihvalom. Ljubav je pobijedila. Izgubljeni je naen. Nebo odzva-nja od glasova u uzviπenim pjesmama koje javljaju: “Onomukoji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava i vlast uvijeke vjekova.” (Otkrivenje 5,13)

Od ovog prizora nebeske radosti, nama se na Zemlji vra-Êaju kao odjek veliËanstvene rijeËi samoga Krista: “Uzlazimsvome Ocu i vaπemu Ocu, svome Bogu i vaπemu Bogu.” (Ivan20,17) Nebeska i zemaljska obitelj jedno su. Za nas je naπGospodin uzaπao i za nas On æivi. “Odatle slijedi da moæezauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijekæivi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25) (Isusov æivot, str.690,691)

31. oæujka

Bogu s desne strane

“Evo, gledam otvorena nebesa i Sina »ovjeËjega gdjestoji Bogu s desne strane.” (Djela 7,56)

PrednjaËeÊi meu sedmoricom akona, Stjepan je bio Ëo-vjek duboke poboænosti i snaæne vjere. …

Kad su sveÊenici i starjeπine vidjeli silu koja je pratilaStjepanovo propovijedanje, ispunili su se ogorËenoπÊu i mr-ænjom. Umjesto da prihvate dokaze koje je iznosio, odluËili suuπutkati njegov glas tako πto Êe ga ubiti. …

BuduÊi da sveÊenici i starjeπine nisu mogli odoljeti Stje-panovoj jasnoj, smirenoj mudrosti, odluËili su od njega uËinitiprimjer drugima. Tako Êe, zadovoljavajuÊi svoju osvetoljubivumrænju, sprijeËiti druge da iz straha ne prihvate njegovo vje-rovanje. Pozvali su laæne svjedoke koji su tvrdili da su Ëulikako izgovara bogohulne rijeËi protiv hrama i Zakona. …

Kad su Stjepana ispitivali o istinitosti optuæbi protiv nje-ga, poËeo je svoju obranu jasnim, ushiÊenim glasom, koji jeodjekivao u vijeÊniËkoj dvorani. … Vidio je protivljenje koje su

104

132

izazivale njegove rijeËi, i znao je da daje svoje posljednje svje-doËanstvo. Kad je Krista povezao s proroËanstvima, i kad jegovorio o hramu, sveÊenik koji se pretvarao da je uæasnutrazderao je svoje haljine. Za Stjepana je taj Ëin bio jasan znakda Êe njegov glas zauvijek utihnuti. Iako usred propovijedi,naglo ju je zakljuËio. … UhiÊenik je na okrutnim licima kojasu ga okruæivala Ëitao svoju sudbinu, ali se nije pokolebao.Strah od smrti je nestao. Razbjeπnjeli sveÊenici i uzavrelo mno-πtvo nisu ga mogli uplaπiti. Prizor pred njim ustupio je mjestovienju. Vidio je pred sobom πirom otvorena nebeska vrata igledajuÊi kroz njih vidio je slavu Boæjeg dvora i Krista kao daje upravo ustao s prijestolja, spreman da brani svojega slugukoji Êe trpjeti muËeniπtvo zbog Njega. RijeËima pobjede, Stje-pan je uskliknuo: “Evo, gledam otvorena nebesa i Sina »ovje-Ëjega gdje stoji Bogu s desne strane.”

Dok je opisivao slavni prizor koji su promatrale njegoveoËi, bilo je to viπe nego πto su njegovi progonitelji mogli pod-nijeti. ZatiskujuÊi uπi da ne Ëuju njegovih rijeËi, urlajuÊi sujurnuli na njega s jednom nakanom. “Dok su kamenovaliStjepana, on je ovako zazivao: ‘Gospodine Isuse, primi mojduh!’ Zatim kleËe i viknu jakim glasom: ‘Gospodine, ne uzmiim ovo za grijeh!’ Kad to reËe, usnu.” (Djela 7,59.60) …

Boæji peËat na Stjepanovu licu i njegove rijeËi ganule suduπe svih koji su ih Ëuli. Ostale su u mislima promatraËa isvjedoËile o istini koju je navijeπtao. (Review and Herald, 23.veljaËe 1911.)

133

Uzvisimo Isusa kao Kruh æivota

1. travnja

Kruh æivota

“Odgovori im Isus: ‘Ja sam kruh æivota.’” (Ivan 6,35)

“Ja sam kruh æivota”, kaæe Krist; Onaj koji daje, hrani iodræava vjeËni, duhovni æivot. … Krist predstavlja sebe kaonebeski Kruh. Jesti Njegovo tijelo i piti Njegovu krv znaËiprimiti Ga kao UËitelja poslanog s Neba. Vjerovanje u Njega jenajvaænije i nuæno za duhovni æivot. Oni koji dolaze na gozbuBoæje rijeËi nikad neÊe ogladnjeti niti oæednjeti, nikad neÊepoæeljeti neπto uzviπenije ili bolje.

Krist je obrazloæio znaËenje ovih svojih rijeËi tako jasnoda se nitko ne mora spotaknuti o njih. Njegov iskaz u pogleduuzimanja tijela i krvi Boæjeg Sina treba shvatiti u duhovnomsmislu. Mi uzimamo Kristovo tijelo i krv kad se vjerom osloni-mo na Njega kao na svojega Spasitelja.

Sliku uzimanja Njegovog tijela i krvi Krist je upotrijebioda bi prikazao tijesnu povezanost kakvu s Njim moraju imatisvi koji æele da na kraju budu sudionici u Njegovoj slavi. Pri-manjem ovozemaljske hrane koju pojedemo naπe tijelo primasnagu i izdræljivost. Na sliËan naËin i Kristove rijeËi, ako ihprimamo vjerom, postaju sastavni dio naπeg duhovnog æivotai unose u duπu svjetlost, mir, nadu, radost i sreÊu te daju duπisnagu kao πto tjelesna hrana daje snagu tijelu.

RijeËi Svetog pisma nije dovoljno samo upoznati i izvanj-ski prihvatiti. Mi ih moramo razumjeti i ozbiljno ih prouËavati.… Zdravljem svojega duhovnog karaktera krπÊani otkrivajuduhovnu visinu do koje su se uzdigli. Mi moramo znati prak-tiËno primijeniti Boæju rijeË u izgradnji svojeg osobnog karak-tera. Trebamo biti sveti hram u kojemu Êe Bog moÊi æivjeti,hoditi i djelovati. Nikad ne smijemo teæiti da se uzdiæemo

105

134

iznad onih koje je Bog izabrao da kao Njegove sluge vrπe Nje-govo djelo i proslave Njegovo sveto ime. “A svi ste braÊa.”(Matej 23,8) Primijenimo Boæju rijeË na sebe osobno, uspore-ujuÊi redak sa retkom.

Svojim svakodnevnim æivotom trebamo i pred svojom bra-Êom i pred svijetom biti æivi tumaËi Svetog pisma te slavlje-njem i uzdizanjem Krista oËitovati Njegovu krotkost i poniz-nost srca. … Dok jedemo i probavljamo Kruh æivota, mi razvi-jamo uravnoteæen karakter. Svojim meusobnim jedinstvom,ËineÊi druge viπima od sebe, mi pruæamo svijetu svjedoËanstvoo snazi istine. …

Kad se ljudi u potpunosti predaju Bogu, jedenjem Kruhaæivota i pijenjem Vode spasenja, oni rastu i napreduju u IsusuKristu. Ono Ëime se njihov um hrani i napaja saËinjava i nji-hov karakter. Kroz RijeË æivota koju primaju i kojoj su poslu-πni, oni postaju sudionici u boæanskoj naravi. Tada se … uzdi-æe Krist a ne Ëovjek. (The SDA Bible Commentary, Ellen G.White Comments, vol. 5, str. 1135)

2. travnja

Boæja rijeË je naπa duhovna hrana

“Tko dolazi k meni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeru-je u me, sigurno neÊe nikada oæednjeti.” (Ivan 6,35)

Mnogi se u danaπnje vrijeme ponaπaju kao da imaju pravodovoditi u pitanje rijeËi BeskonaËnoga, ocijeniti Njegove odlu-ke i zakone, odobriti ih, izmijeniti, preoblikovati i poniπtitikako bi udovoljili sebi. Dokle god slijedimo ljudsko miπljenje,mi neÊemo biti sigurni; sigurni postajemo jedino kad nas vodi:“Ovako kaæe Jahve”. Spasenje svoje duπe ne moæemo povje-riti nijednom niæem biÊu, veÊ odluËivanju nepogreπivog Suca.

Oni koji uËine Boga svojim VodiËem, a Njegovu RijeË svojimsavjetnikom, imaju svjetlo æivota. Boæja proroËanstva svako-dnevno vode njihove noge ravnim stazama. Oni koji imaju ta-kvo vodstvo ne usuuju se suditi Boæju rijeË, veÊ imaju naumu da Njegova RijeË sudi njima. Oni svoju vjeru i duhovnostcrpe iz RijeËi æivoga Boga. Ona je njihov vodiË i savjetnik koji

106

135

upravlja njihovim stazama. RijeË je uistinu svjetlo njihovimnogama i svjetiljka na njihovoj stazi. Oni hode pod vodstvomOca svjetla u kojega nema nesigurnosti, zasjenjenja niti mije-njanja. On, Ëija djela proæima njeæno milosre, Ëini staze pra-vednika poput sjajnog svjetla koje sjaji sve jaËe i jaËe, dok nepostane savrπen dan.

Boæja rijeË treba biti naπa duhovna hrana. “Ja sam kruhæivota”, rekao je Krist; “Tko dolazi k meni, sigurno neÊe oglad-njeti. Tko vjeruje u me, sigurno neÊe nikada oæednjeti.” Svijetpropada zato πto nema Ëiste, neiskvarene istine. Krist je isti-na. Njegove su rijeËi istina i u njima se krije veÊa vrijednosti dublji smisao od onoga πto se vidi na povrπini. … Umovipotaknuti Svetim Duhom spoznat Êe vrijednost ovih misli. …

Svaki poπteni Æidov bio je po svojoj savjesti uvjeren da jeIsus Krist Boæji Sin, ali se u svom srcu punom ponosa i Ëasto-ljublja nije htio predati Njemu. Kad dræimo istinu samo posavjesti, utjecaj se vrπi samo na um, a srce nije potaknuto iotvoreno za prihvaÊanje. Ali kad prihvatimo istinu srcem, onaprolazi kroz savjest i zaokuplja duπu svojim Ëistim naËelima.Sveti Duh je smjeπta u srce, otkrivajuÊi njezinu ljepotu umu,tako da njezina preobraæavajuÊa sila postaje vidljiva u karak-teru. …

Istinska duhovnost nalazi se u Boæjoj rijeËi, i sastoji se utome da budemo pod vodstvom Svetoga u mislima, rijeËima idjelima. On — koji je Put, Istina i Æivot — poniznom, ozbilj-nom i svesrdnom traæitelju kaæe: “Slijedi me.” On ga vodi us-kim stazama do svetosti i Neba. … Svi koji se u potpunostiodluËe slijediti Gospodina bit Êe voeni kraljevskom stazom.(Reviw and Herald, 29. oæujka, 1906.)

3. travnja

Kruh æivota i haljine pravednosti

“Jer kruh je Boæji onaj koji silazi s neba i daje æivotsvijetu.” (Ivan 6,33)

“Dakle: ako vi, premda ste zli, moæete davati svojoj djecidobre darove, koliko Êe viπe Otac nebeski dati Duha Svetoga

107

136

onima koji ga mole!” (Luka 11,13) Sveti Duh, Kristov predstav-nik, najveÊi je od svih darova. Svi “dobri darovi” sadræani suu Njemu. Sâm Stvoritelj nam ne moæe dati niπta veÊe ni bolje.Kad usrdno molimo da nam se smiluje u naπoj tjeskobi i danas vodi svojim Svetim Duhom, Gospodin nikad neÊe odbiti tumolbu. Moæe se dogoditi da roditelj i zaboravi svoje gladnodijete, ali naπ Bog nikad neÊe odbiti vapaj koji Mu Ëeznutljivosrce upuÊuje u nevolji. S kakvom je njeænoπÊu Bog opisaosvoju ljubav! To je poruka OËevog srca onima koji u mraËnimdanima misle da je Bog ravnoduπan prema njima: “Sion reËe:Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi. Moæe li æena zaboravitsvoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svoje? Pa kad bikoja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu. Gle, u dlanove samte svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oËima.” (Izaija49,14-16)

Svako obeÊanje u Boæjoj rijeËi moæe biti tema naπih mo-litava, jer je svaka Gospodnja rijeË siguran zalog. Koji god namduhovni blagoslov bio potreban, naπa je prednost πto ga mo-æemo traæiti preko Isusa. DjeËjom jednostavnoπÊu moæemo iz-nijeti Gospodinu toËno ono πto nam treba, svoje zemaljskepotrebe, moliti Ga za kruh i odijelo, kao πto traæimo kruhæivota i odjeÊu Kristove pravednosti. Vaπ nebeski Otac zna davam je sve to potrebno i poziva vas da to traæite od Njega. Svese prima u Kristovo ime. Bog Êe proslaviti to ime i zadovoljitivaπe potrebe iz obilja svoje dareæljivosti.

Nipoπto nemojte zaboraviti da, dolazeÊi k Bogu kao k Ocu,priznajete da ste Njegova djeca. Ne uzdate se samo u Njegovudobrotu, nego se u svemu pokoravate Njegovoj volji znajuÊi daje Njegova ljubav nepromjenjiva. Pristajete raditi Njegov posao.Onima kojima je zapovjedio da najprije traæe kraljevstvo Boæjei njegovu pravednost, Isus je i obeÊao: “Molite i primit Êete davaπa radost bude potpuna!” (Ivan 16,24)

Dragocjeni darovi Onoga koji ima svu vlast na Nebu i naZemlji pripremljeni su za Boæju djecu. Dobivamo ih zahvalju-juÊi skupocjenoj ærtvi Otkupiteljeve krvi. Darove koji Êe zado-voljiti najdublju Ëeænju srca, trajne kao vjeËnost, mogu primitii uæivati svi koji iziu pred Boga kao mala djeca. PrihvatiteBoæja obeÊanja kao da su upuÊena vama, iznesite ih pred Isu-sa kao rijeËi koje je On izgovorio, i primit Êete punu mjeruradosti! (Isusov govor na Gori, str. 176—178)

137

4. travnja

Isus je sijao sjeme æive RijeËi

“Pisano je: ‘Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, nego o svakojrijeËi koja izlazi iz usta Boæjih.’” (Matej 4,4)

Tema Kristovog nauka i propovijedanja bila je Boæja rijeË.On je sumnjiËavcima uvijek odgovarao: “Pisano je!” “©to kaæePismo?” “Kako Ëitaπ?” U svakoj prilici, kad bi prijatelj ili nepri-jatelj pokazao zanimanje, On bi sijao sjeme RijeËi. On, koji jesâm Put, Istina i Æivot, koji je sâm æiva RijeË, ukazuje naPisma govoreÊi: “Upravo ona svjedoËe za me.” (Ivan 5,39) …

Kristovi sluge trebaju objaviti isto djelo. U naπe vrijeme,kao i u stara vremena, æivotodavne istine Boæje rijeËi zamije-njene su ljudskim teorijama i nagaanjima. Mnogi takozvanipropovjednici Evanelja ne prihvaÊaju cijelu Bibliju kao na-dahnutu RijeË. Jedan mudrac odbacuje jedan njezin dio, drugisumnja u drugi dio. Oni svoje sudove stavljaju iznad RijeËi; iPismo koje propovijedaju oslanja se na njihov autoritet. Njego-va boæanska izvornost je uniπtena. I tako se sjeme nevjere sijena sve strane, jer ljudi postaju zbunjeni i ne znaju πto davjeruju.

Postoje mnoga vjerovanja kojima se um nema pravo baviti.U Kristovo vrijeme rabini su mnoge dijelove Pisma obavijaliusiljenim, tajanstvenim mislima. BuduÊi da je jasan nauk Bo-æje rijeËi osuivao njihove obiËaje, oni su nastojali potkopatinjegovu snagu. Isto se to Ëini i danas. Boæjoj rijeËi pridaje setajanstveno i prikriveno znaËenje da bi se opravdavalo krπenjeBoæjeg zakona. Krist je osudio takve obiËaje svojega doba. Onje govorio da Boæju rijeË trebaju razumjeti svi. On je tvrdio daPismo ima neoporecivi autoritet, i mi moramo Ëiniti to isto.Biblija se mora prikazivati kao RijeË beskonaËnog Boga, kaorjeπenje svih sukoba i temelj svake vjere.

Bibliji je bila oduzeta njezina snaga, i posljedice se videu gubljenju snage duhovnog æivota. … Ima mnogo onih kojitraæe æivoga Boga, koji Ëeznu za Njegovom boæanskom prisut-noπÊu. …

Kristova omiljena tema bila je oËinska njeænost i preobil-no Boæje milosre; On se posebno zadræavao na Njegovom

108

138

karakteru i Njegovom Zakonu; a sebe je ljudima predstavljaokao Put, Istinu i Æivot. Neka to budu teme kojima Êe se bavitii Kristovi propovjednici! Objavljujte istinu kakva je u Isusu!Razjasnite zahtjeve Zakona i Evanelja! Govorite ljudima oKristovom æivotu samoodricanja i ærtve, o Njegovom poniæenjui smrti, o Njegovom uskrsnuÊu i uzaπaπÊu, o Njegovom posre-dovanju za njih u Boæjim dvorima, o Njegovom obeÊanju: “Vra-tit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan14,3) (Isusove usporedbe, str. 18,19)

5. travnja

Hranite se Kruhom æivota

“Otac moj vam daje pravi kruh s neba.” (Ivan 6,32)

Mi smo krπteni u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, i ove trivelike beskrajne sile zajedniËki su obeÊale djelovati u naπukorist budemo li suraivali s njima. Krπtenjem smo ukopani sKristom, jer je ono simbol Njegove smrti.

Podizanje iz vode simbol je Njegova uskrsnuÊa. Trebamoæivjeti kao nanovo roeni, da bismo mogli uskrsnuti u posljed-nji veliki dan. … ObeÊali ste æivjeti novim æivotom jer steumrli starom, i vaπ je æivot skriven s Kristom u Bogu. “Dakle,ako ste uskrsnuli s Kristom, traæite ono πto je gore, gdje senalazi Krist sjedeÊi Bogu s desne strane!” (Koloπanima 3,1) Toje mjesto gdje trebate Ëuvati svoje blago. OgraniËeni Ëovjek nemoæe pomoÊi vaπoj vjeri. Po svoju snagu doite na veliki izvorsnage.

Kristova molitva na obali Jordana obuhvaÊa sve one kojiGa uzvjeruju. Primili ste obeÊanje da ste prihvaÊeni u Ljublje-nom. Dræite ga se Ëvrstom i nepopustljivom rukom vjere. Bogje rekao: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!”(Matej 3,17) To znaËi da je Krist rastjerao mraËnu sjenu kojuje Sotona bacio na vaπu stazu dok putujete prema prijestoljubeskonaËnog Boga. On ima svemoÊnu vlast, a vi ste prihvaÊeniu Ljubljenom.

U svakom pogledu trebate iskazivati Ëast Bogu time πtoste sudionici Njegove boæanske naravi, da biste primili obeÊa-

109

139

nje o oprostu grijeha, πto Êe biti svjedoËanstvo velike Boæjeljubavi. Ali u naπem iskustvu nema ugode i radosti koju bismotrebali imati. Krist kaæe da ako je On u nama, naπa Êe radostbiti potpuna. Postanimo onda sudionici boæanske naravi iizbjegnimo tako pokvarenost ovoga svijeta koja se oËituje upoæudi. Nemojmo gomilati sramotu na Krista æiveÊi nedosljed-no, zemaljski i Ëulno. Uzdignimo se iznad bolesnog ozraËjakoje proæima svijet i diπimo Boæjim dahom. Hranimo se Kru-hom æivota.

Krist objavljuje da Êemo, jedemo li od Njegova tijela ipijemo li od Njegove krvi, imati vjeËni æivot. Ako vjerujemo uNjega kao osobnog Spasitelja, Njegova RijeË bit Êe za nas po-put liπÊa s drveta æivota. Jedemo li od Kruha koji je siπao sNeba, imat Êemo æivu povezanost s Bogom. Dobit Êemo vjeË-nost. Æivjet Êemo kao da smo u nazoËnosti cijele nebeskevojske. Aneli Êe nas promatrati i Ëuvati.

Bog nas voli, ali mi propuπtamo njegovati tu ljubav. Gubi-mo na duhovnosti. Bog æeli da prepoznamo Njegov peËat nasvakom ljudskom biÊu. On ima svoja potraæivanja; oni su mo-ji, — kaæe On. — Kupio sam ih skupo. “Ne znate li da nepripadate sami sebi. … Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!”(1. KorinÊanima 6,19.29) HoÊete li to uËiniti? HoÊete li semoliti s vjerom? HoÊete li proslaviti Boga uhvativπi se Ëvrstoza Njegovu RijeË i obeÊanja? (Manuscript 144, 1901.)

6. travnja

Kruh æivota oæivljuje duhovnu narav

“Ovo je onaj kruh πto s neba silazi da onaj tko odnjega jede ne umre.” (Ivan 6,50)

Kad æelimo ukazati na pogreπke svojega brata, sestre iliprijatelja, trebamo uzeti u obzir sebe. Iako to ne priznajemo —naime kako je glavni cilj klevetanja nekog uzdizanje samogsebe — isto samouzdizanje krije se u navici ukazivanja napogreπke drugih. Neka svaka duπa upamti da je najvaænije bitina oprezu i poravnati putove za svoje noge, kako hromi … nebi skrenuli s puta. Nitko od nas nije u opasnosti od pretjerane

110

140

poboænosti, ili od posjedovanja karaktera previπe sliËnog Kri-stovom. Lijek za odstupanje od Krista, za propuπtene prigodeda kaæemo dobro, a bilo je izreËeno zlo — jest æivjeti ponizno,nastaviti gledati u Isusa i bdjeti u molitvi, dok postajemo svesliËniji Njegovom divnom karakteru.

Duπa se ne moæe zadovoljiti formama, zacrtanim pravi-lima ponaπanja i tradicijama. Njezin vapaj morao bi biti: Daj miKruh æivota, uzdigni pehar moje osuπene duhovne naravi kakobih se osvjeæila i obnovila. Ali nemoj se nametati i stavljatiizmeu mene i mojega Otkupitelja. Dopusti mi da Ga vidimkao svog PomoÊnika, kao »ovjeka boli, viËnog patnji. Ti, oGospodine, budi moj PomoÊnik. Ti si bio ranjen za moje pri-jestupe, izudaran za moje opaËine, … i zbog tvojih udaracasam ja izlijeËen.

Krist je bio raspet za naπe grijehe i uskriπen iz unajmlje-ne grobnice zbog naπeg opravdanja. On u svojoj pobjedi navi-jeπta: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” (Ivan 11,25) Isus æivi kaonaπ Posrednik i moli pred Ocem. On je nosio grijehe cijelogsvijeta, i nije uËinio nijednog smrtnika nositeljem grijeha zadruge. Nitko ne bi mogao nositi teæinu svojih grijeha. Raspetiih je sâm nosio, i svaka duπa koja u Njega vjeruje neÊe propa-sti, nego Êe imati vjeËni æivot.

Dok teæi savrπenstvu karaktera, Kristov uËenik Êe biti opre-mljen Njegovom miloπÊu za svaku nevolju i kuπnju. Skreta-njem pogleda s Isusa na nekog drugog — ili na neπto drugo —on moæe ponekad pogrijeπiti; no Ëim je upozoren na opasnost,on ponovno upravlja svoj pogled na Isusa u kojemu se nalazinjegova nada o vjeËnom æivotu, i hodi po stopama sigurnostisvojega Gospodina. On se raduje i govori: “On je moj æivi Po-srednik pred Bogom. On moli u moje ime. On je moj Zastup-nik i odijeva me savrπenstvom svoje pravednosti. To je sve πtomi je potrebno da bih mogao podnositi sramotu zbog Njegovaimena. Ako mi dopusti da izdræim progonstvo kako bi se Nje-govo ime proslavilo, obasut Êe me miloπÊu i zadovoljstvomsvoje nazoËnosti. (Review and Herald, 12. svibnja 1896.)

141

7. travnja

ProuËavanje Biblije jaËa um

“Uistinu, sve πto je nekoÊ napisano, napisano je namaza pouku, da strpljivoπÊu i utjehom, koje daje Pismo,trajno imamo nadu.” (Rimljanima 15,4)

Ne postoji bolji naËin za jaËanje uma od prouËavanja Bi-blije. Nijedna druga knjiga nije toliko moÊna da uzdigne mislii oæivi sposobnosti, kao jasne i oplemenjujuÊe istine Biblije.Kad bi se Boæja rijeË prouËavala onako kako bi to trebalo, ljudibi imali πirinu uma i plemenitost karaktera kakav se rijetkovia u danaπnje vrijeme.

Nijedno znanje nije toliko Ëvrsto, dosljedno ili dalekose-æno, kao ono dobiveno prouËavanjem Boæje rijeËi. Kad nacijelom svijetu ne bi bilo nijedne knjige, Boæja rijeË bi Kri-stovom miloπÊu uËinila Ëovjeka savrπenim veÊ danas, s karak-terom opremljenim za buduÊnost i besmrtan æivot. Oni kojiprouËavaju RijeË, prihvaÊajuÊi je vjerom kao istinu, bit Êe pot-puni u Njemu koji je sve i u svemu. Hvala Bogu na moguÊno-stima koje je stavio pred ËovjeËanstvo. …

Vrijeme posveÊeno prouËavanju Boæje rijeËi i molitvi is-platit Êe se dvostruko.

Boæja rijeË je æivo sjeme, i kad se ovo sjeme posije u um,ljudsko biÊe mu mora posvetiti posebnu njegu tijekom njego-vog rasta. Kako to treba uËiniti? Nakon πto je RijeË primljenau molitvi, treba je njegovati i primjenjivati u svakodnevnomæivotu. Ona treba rasti i donijeti rod, dajuÊi najprije stabljiku,potom klas, pa zrnje u klasu.

Bibliju nije dovoljno prouËavati kao druge knjige. Kako bije πto viπe razumio, srce onog koji istraæuje mora biti potak-nuto Svetim Duhom. Isti Duh koji je nadahnuo RijeË moranadahnuti njezinog Ëitatelja. Tada Êe Ëitatelj Ëuti glas s Neba.“Tvoja RijeË, o Boæe, je istina” — bit Êe jezik njegove duπe.

Puko Ëitanje RijeËi neÊe ostvariti rezultate koji su zami-πljeni na Nebu; treba je prouËavati i njegovati u srcu. Znanjeo Bogu ne stjeËe se bez umnog napora. Trebali bismo marljivoprouËavati Bibliju, traæeÊi od Boga pomoÊ Svetog Duha da mo-æemo razumjeti Njegovu RijeË. Trebali bismo uzeti jedan redak

111

142

i usredotoËiti um na razumijevanje Boæje namjere za nas kojuje stavio u taj redak. Trebali bismo se zadræati na toj misli dokne postane naπa, a mi doznamo “ono πto kaæe Jahve” (Brojevi24,13).

Boæja rijeË je kruh æivota. Oni koji jedu i probavljaju tuRijeË, ËineÊi je sastavnim dijelom svakog svojeg djelovanja isvojega karaktera, jaËaju u Bogu. To njihovoj duπi daje besmr-tnu snagu, usavrπava iskustvo i donosi radost koja ostaje zau-vijek. (Signs of the Times, 25. lipnja 1902.)

8. travnja

Otkriveno blago istine

“Blago æednima i gladnima pravednosti, jer Êe se na-sititi!” (Matej 5,6)

Svi koji u srce prime evaneosku poruku, æele je objavitidrugima. Kristova ljubav roena na Nebu mora se pokazati.Oni koji su se odjenuli u Krista, prenosit Êe to svoje iskustvoprateÊi korak po korak putove kojima ih je vodio Sveti Duh —svoju glad i æe da upoznaju Boga i Isusa Krista kojega je Onposlao, rezultate svojih istraæivanja Pisma, svoje molitve, svo-ju duπevnu borbu i rijeËi koje im je Krist uputio: “Oproπtenisu ti grijesi!” Ne bi bilo prirodno da itko skriva takva iskustva,pa to ne Ëine ni oni kojima je srce ispunjeno Kristovom lju-bavlju.

Njihova æelja da i drugi steknu te iste blagoslove u skladuje s veliËinom istine koju im je Gospodin povjerio. I dok buduobjavljivali bogate riznice blaga Boæje milosti, dobivat Êe sveviπe i viπe Kristove milosti. Dobit Êe i srce malog djeteta snjegovom jednostavnoπÊu i neograniËenom posluπnoπÊu. Nji-hove duπe Ëeznut Êe za svetoπÊu i otkrivat Êe im se sve viπei viπe blaga istine i milosti da bi ga prenijeli svijetu.

Velika riznica istine je Boæja pisana rijeË, a tu su i knjigaprirode te knjiga iskustava o Boæjem postupanju s ljudskimæivotima. To su riznice iz kojih Kristovi suradnici trebaju crp-sti. U svojoj potrazi za istinom trebaju se osloniti na Boga, ane na ljudske izvore, ne na velike ljude Ëija je mudrost pred

112

143

Bogom ludost. Preko posrednika koje Êe sam izabrati, Bog Êeznanje o sebi prenijeti svakome tko Ga traæi.

Kad bi Kristovi sljedbenici vjerovali Njegovoj RijeËi i pro-vodili je u æivot, ne bi bilo znanja u svijetu prirode koje oni nebi mogli shvatiti i procijeniti. I to je jedini naËin da se istinaprenese drugima. Prirodne znanosti su riznica iz koje svakiuËenik u Kristovoj πkoli treba crpsti. Dok budemo razmiπljalio ljepotama prirode, dok budemo prouËavali pouke koje namona pruæa preko obraivanja zemlje, rasta drveÊa i svih Ëudana zemlji, u moru i zraku, mi Êemo shvatiti istinu na potpunonovi naËin. I tajne povezane s Boæjim postupanjem prema lju-dima, dubina Njegove mudrosti i sudova koji se vide u æivotuËovjeka — sve Êe se to pokazati kao riznica bogato napunjenablagom.

Meutim, znanje o Bogu je najjasnije objavljeno greπnomËovjeku upravo u pisanoj RijeËi. To je riznica nedokuËivogaKristovog bogatstva. … Istine otkupljenja mogu se neprestanorazvijati i proπirivati. Iako stare, one su uvijek nove i nepre-stano otkrivaju veÊu slavu i moÊniju silu svakom tko teæi zaistinom. (Isusove usporedbe, str. 80—82)

9. travnja

Istina u Kristu je nemjerljiva

“Kao πto je mene poslao æivi Otac, i kao πto ja æivimzbog Oca, tako Êe i onaj koji mene jede æivjeti zbogmene.” (Ivan 6,57)

Istina u Kristu i preko Krista je nemjerljiva. Kad istraæivaËSvetog pisma gleda u njegove dubine, kao da gleda u izvor kojise stalno produbljuje i πiri.

U ovom æivotu mi neÊemo stiÊi sagledati tajnu Boæje ljubavikoja se pokazala kad je dao svojega Sina za otkup naπih grije-ha. Djelo naπeg Otkupitelja na Zemlji jest i uvijek Êe biti temakoja Êe do krajnjih granica naprezati snagu naπe sposobnostirazmiπljanja. »ovjek moæe napregnuti sve svoje umne snage unastojanju da shvati tu tajnu, ali Êe njegov um ostati bez snage

113

144

i brzo Êe se umoriti. I najmarljiviji istraæivaË vidjet Êe predsobom samo beskrajno more bez obala.

Istina kakva je u Isusu moæe se iskusiti, ali nikada obja-sniti. Njezina visina, dubina i πirina nadmaπuje naπe znanje.Mi moæemo napregnuti svoju maπtu do krajnjih granica, pa itada Êemo tek nejasno sagledati obrise ljubavi koja je neobja-πnjiva i visoka kao nebo, ali koja se spustila na Zemlju da nacijelo ËovjeËanstvo stavi peËat Boæjega lika.

Ipak, nama je moguÊe da o Boæjem milosru nauËimokoliko god moæemo shvatiti. To moæe otkriti samo ponizna,skruπena duπa. Mi Êemo moÊi shvatiti Boæje milosre samoonoliko koliko cijenimo ærtvu koju je prinio za nas. Kad BoæjurijeË budemo istraæivali ponizna srca, pred nama Êe se otvoritiuzviπen predmet otkupljenja. Dok je budemo gledali ona Êepostajati sve sjajnija, i dok se budemo trudili da je shvatimonjezina visina i dubina Êe se stalno poveÊavati.

Naπ se æivot treba povezati s Kristovim æivotom; moramostalno crpsti od Njega, hraniti se Njime — æivim Kruhom kojije siπao s Neba — i napajati se sa svjeæeg, nepresuπivog izvoraNjegovog bogatstva. Ako stalno pred sobom imamo Gospodina,ako dopuπtamo svojemu srcu da Mu se obraÊa s hvalom izahvaljivanjem, naπ vjerski æivot Êe se stalno osvjeæavati.

Naπe molitve Êe dobiti oblik razgovora s Bogom, kao πtose razgovara s prijateljem. On Êe nam sâm objavljivati svojetajne. Vrlo Ëesto Êemo imati radosnu svijest o Isusovoj nazoË-nosti. »esto Êe naπe srce gorjeti u nama kad se On budepribliæavao da razgovara s nama kao πto je to Ëinio s Henokom.Kad se to ostvari u iskustvu krπÊanina, u njegovom Êe seæivotu zapaziti jednostavnost, skromnost, krotkost i poniznostsrca, osobine koje Êe svima s kojima dolazi u dodir pokazatida je bio s Isusom i da je nauËio od Njega.

U onima koji imaju Kristovu vjeru, ona Êe se otkrivati kaookrepljujuÊe i proæimajuÊe naËelo, kao æiva i djelatna duhovnaenergija. OËitovat Êe se svjeæina, snaga i radost stalne mlado-sti.” (Isusove usporedbe, str. 83,84)

145

10. travnja

Usporeujte meusobno tekstove Svetog pisma

“Jer zapovijest po zapovijest, zapovijest po zapovijest,pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, ovdje malo, ondjemalo davaπe se.” (Izaija 28,10)

Sretni smo πto imamo pravu proroËku rijeË, tako da nitkood nas ne bi morao biti prevaren. Znamo da danas u svijetupostoje krivovjerja i bajke, a mi æelimo znati πto je istina.Preostaje nam da pomnjivo istraæujemo i steknemo pravu spo-znaju. To ne moæemo postiÊi pukim Ëitanjem Pisma, veÊ us-poredbom pisma s pismom. Moramo istraæivati Pisma za sebeosobno, tako da ne budemo zavedeni, kao πto su mnogi za-vedeni, jer u naπem svijetu postoje mnoga uËenja, a samo jejedna istina. Mnogi bi vam mogli priÊi tvrdeÊi da imaju istinu,no vaπa je prednost πto sami moæete istraæivati Pisma. “UzaZakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe do-Ëekati.” (Izaija 8,20) Mi moramo biti upoznati s Pismom kakobismo razumjeli pravi razlog nade koja je u nama.

Apostol Petar nam kaæe da svakom Ëovjeku koji nas pitatrebamo sa strahom i krotkoπÊu govoriti o nadi koja je u na-ma. “Objava rijeËi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.”(Psalam 119,130) Nije dovoljno samo Ëitati, veÊ Boæja rijeËtreba biti u naπem srcu i u naπem umu, kako bismo bili utvr-eni i blagoslovljeni istinom. Zanemarimo li osobno istraæiva-nje Pisma, zato πto moæda poznajemo istinu, postajemo od-govorni ako krenemo pogreπnim putem. Pisma treba istraæi-vati pomnjivo, tako da znamo svaki uvjet koji nam je Bogpostavio. Ako je naπ um ograniËenih moguÊnosti, marljivimistraæivanjem Boæje rijeËi moæemo postati moÊni u poznava-nju Pisma te ga tumaËiti i drugima. …

Ako ste utvreni u Pismu, osjeÊat Êete odgovornost i samiga istraæivati zbog sebe, da biste ga i drugima mogli razjasniti.Male crkve, iako u manjini, mogle bi biti snaga istine. Svatkobi trebao osjeÊati da na njemu poËiva sveËana odgovornostizgraivanja svoje male crkve u presvetoj vjeri. Sama Ëinjenicada ih je tek nekolicina, trebala bi potaknuti svakog pojedinogvjernika da najiskrenije traæi æivu vezu s Bogom, jer πirenjeistine onima oko nas ovisi o utjecaju koji vrπimo.

114

146

Krist je rekao: “Vi ste svjetlo svijetu” (Matej 5,14), stogamorate uloæiti svaki napor da to svjetlo zasvijetli. Jedini naËinda doznate imate li pravo svjetlo s Neba jest da ga usporeditesa svjetlom koje ste primili u Pismu. … Joπui je reËeno: “Ohra-brite se i budite odluËni!” (Joπua 31,6) jer je velik posao predvama. (Review and Herald, 3. travnja 1888.)

11. travnja

Biblija je sama svoj tumaË

“Marljivo nastoj da se pokaæeπ pred Bogom kao proku-πan, kao radnik koji se nema Ëega stidjeli, koji valja-no propovijeda istinu!” (2. Timoteju 2,15)

Biblija je sama svoj tumaË. Pisma treba usporeivati sPismom. Onaj tko prouËava RijeË trebao bi je nauËiti promatratikao cjelinu, kao i uoËiti povezanost njezinih dijelova. Trebaobi steÊi znanje o njezinoj glavnoj temi — Boæjoj prvobitnojnamjeri za ovaj svijet, o nastanku velike borbe izmeu dobrai zla i Kristovom djelu otkupljenja. Trebao bi razumjeti naravdvaju naËela koja se bore za prevlast, i da kroz povijesne spisei proroËanstva nauËi pratiti tragove njihovog djelovanja sve dovelikog zavrπetka. On bi trebao uvidjeti kako se ova borbaprovlaËi kroz svaki stupanj ljudskog iskustva, kako se u sva-kom æivotnom postupku otkriva jedna ili druga od ovih meu-sobno suprotstavljenih pobuda, i kako se — htio to ili ne —upravo sada odluËuje na kojoj strani Êe se naÊi u tom velikomsukobu.

Svaki dio Biblije dan je boæanskim nadahnuÊem i koristanje. ProuËavanju Starog i Novog zavjeta treba poklanjati jedna-ku pozornost. Dok prouËavamo spise Starog zavjeta, moæemonaiÊi na æubor æivih potoka na mjestima gdje nemarni ËitateljprimjeÊuje samo pustoπ.

Stari i Novi zavjet se meusobno rasvjetljavaju. I jedan idrugi predstavljaju objavu Boæje slave u Isusu Kristu. Krist —kako je predstavljen patrijarsima, simboliËki nazanaËen uærtvenoj sluæbi, prikazan u Zakonu, i kojega su objavili proro-ci — bogatstvo je Starog zavjeta. Kristov æivot, Njegova smrt i

115

147

uskrsnuÊe kao i Njegovo oËitovanje preko Svetoga Duha, pred-stavljaju riznicu Novoga zavjeta. Tako i Stari i Novi zavjet ob-javljuju dragocjene istine koje iskrenom istraæivaËu stalno ot-krivaju nove dubine. (Counsels to Parent and Teachers, str.462,463)

Krist se obratio svojim uËenicima na njihovoj razini razu-mijevanja. … Nakon uskrsnuÊa, dok je hodao s dvojicom svo-jih uËenika prema Emausu, otvorio je njihov um da razumijuPisma, objaπnjavajuÊi im uËenja Starog zavjeta na naËin da suu njima vidjeli znaËenja koja ni sami pisci nisu uoËili.

Kristove rijeËi su kruh æivota. Dok su se uËenici hraniliKristovim rijeËima, njihovo razumijevanje je oæivjelo i bolje surazumjeli vrijednost Spasiteljevog uËenja. U svojem razumije-vanju ovih uËenja napredovali su od nejasnoÊe svitanja dobljeπtavosti podneva. Tako Êe biti i s nama dok budemo pro-uËavali Boæju rijeË. (Signs of the Times, 4. travnja 1906.)

TumaËenje Biblije Biblijom posao je koji trebaju obavitisvi naπi propovjednici koji su u potpunosti svjesni vremena ukojemu æivimo. (Letter 376, 1906.)

12. travnja

“Zdrava nauka”

“Jer doÊi Êe vrijeme kad ljudi neÊe podnositi zdravenauke, nego Êe prema svojim strastima sebi nagomilatiuËitelje da im πkaklju uπi, te Êe odvratiti uπi od istine,a okrenut Êe se bajkama. A ti budi trijezan u svemu,podnesi patnje, vrπi djelo propovjednika Radosne vije-sti, ispuni svoju duænost do kraja!” (2. Timoteju 4,3-5)

“Zdrava nauka” je biblijska istina — istina koja pokreÊena poboænost i predanost, utvrujuÊi Boæji narod u vjeri. Zdra-vi nauk je od velikog znaËaja za primatelja, a naroËito za uËite-lja i propovjednika pravednosti; jer dok propovijeda Evanelje,svaki je radnik — ma kakva bila sluæba koju obavlja — ilivjeran ili nevjeran svojoj odgovornosti kao Kristov poslanik.

Pavao piπe i ovo: “Sigurna je ova rijeË: Ako smo s njimumrli, s njim Êemo i æivjeti; ako smo ustrajni, s njim Êemo i

116

148

kraljevati; ako ga se odreËemo, i on Êe se nas odreÊi: ako smonevjerni — on ostaje vjeran! Ne moæe se, naime, odreÊi samsebe. Ovo (im) dozivaj u pamet i zaklinji (ih) pred Bogom, dase ne upuπtaju — to je nekorisno — u prepiranja, jer sluæesamo na propast sluπateljima.” (2. Timoteju 2,11-14)

Neki od onih koji su u Pavlovim danima sluπali istinu,pokretali su manje vaæna pitanja iznoseÊi zamisli i stavoveljudi pokuπajuÊi time odvratiti misli uËitelja od velikih istinaEvanelja i nametnuti beskorisno pretresanje nebitnih pret-postavki i rjeπavanje nevaænih spornih pitanja. Pavao je znaoda Boæji sluga mora biti dovoljno mudar da prozre namjereneprijateljâ, ne dopuπtajuÊi da ga zbune i odvrate od njegovogcilja. ObraÊenje duπa mora biti glavni cilj njegovog rada; onmora propovijedati Boæju rijeË i kloniti se raspravljanja. …

Kristove sluge se i danas nalaze u istoj opasnosti. Sotonase stalno trudi usmjeriti njihove misli na pogreπan put kakobi istina izgubila svoju silu u djelovanju na ljudska srca. …

Ljudi iznimnih umnih i duhovnih sposobnosti posvetili sucijeli svoj æivot istraæivanju Pisma i molitvi; pa ipak u Biblijiima joπ uvijek mnogo dijelova koji nisu sasvim istraæeni. Nekidijelovi se nikad neÊe moÊi u potpunosti razumjeti sve dok ihsam Krist u buduÊem æivotu ne bude objasnio. Ima tajni kojeljudima joπ uvijek nisu otkrivene, iskaza koje ljudski um nemoæe razloæiti. Neprijatelj nastoji izazvati rasprave o ovim to-Ëkama o kojima je bolje i ne raspravljati.

Poboæan i istinski duhovan djelatnik izbjegavat Êe iznositinebitne teorijske razlike i svoju snagu posvetit Êe iznoπenjuvelikih sudbonosno vaænih istina koje se moraju objaviti svi-jetu. On Êe ljudima ukazivati na Kristovo djelo otkupljenja, naBoæje zapovijedi i na blizinu Kristovog drugog dolaska, πto Êese pokazati kao dovoljna hrana za misli. (Gospel Workers, str.311—313)

149

13. travnja

Biblija je savrπena cjelina

“Nego su ponukani od Duha Svetoga govorili sveti Bo-æji ljudi.” (2. Petrova 1,21 — ©ariÊ)

Prije nego πto se na svijetu pojavio grijeh, Adam je uæivaou osobnoj zajednici sa svojim Stvoriteljem. Ali od trenutkakad se Ëovjek prijestupom odvojio od Boga, ta mu je uzviπenaprednost uskraÊena. Meutim, planom spasenja otvoren je putkojim stanovnici Zemlje joπ uvijek mogu biti povezani s Ne-bom. Bog je svojim Duhom komunicirao s ljudima, i prekoobjava πto ih je dao svojim izabranim slugama slao boæanskusvjetlost svijetu. “Nego su ljudi govorili potaknuti od DuhaSvetoga.” (2. Petrova 1,21)

Tijekom prvih dviju i pol tisuÊa godina ljudske povijestinije bilo pisane Boæje objave. Ljudi pouËeni od Boga prenosilisu svoje znanje drugima i tako se ono naraπtajima prenosilos oca na sina. Tek se u Mojsijevo doba poËela pripremati pisa-na rijeË. Nadahnute su se objave unosile u nadahnutu Knjigu.Ovo je trajalo dugo, Ëitavih πesnaest stoljeÊa — poËevπi odMojsija, povjesniËara koji je opisao stvaranje svijeta i davanjeZakona, pa sve do Ivana koji je zapisao najuzviπenije istineEvanelja.

Biblija tvrdi kako je njezin pisac Bog; pa ipak je napisanaljudskom rukom. Raznoliki stil njezinih knjiga pokazuje vr-line viπe pisaca. Sve su njezine otkrivene istine “od Boga nadah-nute” (2. Timoteju 3,16) pa ipak iskazane ljudskim rijeËima.BeskonaËni je svojim Svetim Duhom prosvijetlio umove i srcasvojih slugu. On im je dao snove i vienja, simbole i slike, aoni kojima je istina bila tako otkrivena sami su misao izrazililjudskim jezikom.

Sâm Bog je izgovorio Deset zapovijedi i napisao ih svojomrukom. One su boæansko, a ne ljudsko djelo. Ali Biblija je, sistinama danim od Boga a izreËena ljudskim jezikom, sjedinje-nje boæanskog i ljudskog. Takva je zajednica postojala u Kri-stovoj naravi, jer On je bio Sin Boæji i Sin »ovjeËji. Stoga seza Bibliju moæe reÊi isto πto i za Krista: “I rijeË je tijelompostala i nastanila se meu nama.” (Ivan 1,14)

117

150

Pisane u razliËita vremena, od ljudi vrlo razliËnih poloæajai zvanja, umnih i duhovnih sposobnosti, biblijske knjige poka-zuju veliku stilsku raznovrsnost kao i razliËitost iznesenihpredmeta. Razni pisci sluæili su se razliËitim izrazima pa jeËesto jedan pisac istu istinu prikazao bolje od drugoga. ...Tako otkrivene istine Ëine savrπenu cjelinu, prilagoenu daispuni potrebe ljudi u svim okolnostima i æivotnim zbivanjima.(Velika borba, izdanje 2010., str. 7,8)

14. travnja

Slava boæanske moÊi

“Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pou-ku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u praved-nosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen — opremljen zasvako djelo ljubavi.” (2. Timoteju 3,16.17)

Bog je svoju istinu htio priopÊiti svijetu preko ljudskihorua i On ih je sâm, svojim Svetim Duhom, opremio i pripre-mio da izvrπe to djelo. On je upravljao umom u izboru onogaπto trebaju reÊi i onoga πto Êe napisati. To je blago povjereno“zemljanim posudama”, ali je ipak nebeskog podrijetla. Svje-doËanstvo je preneseno nesavrπenim izrazom ljudskog jezika,pa ipak je to Boæje svjedoËanstvo, a ponizno Boæje dijete is-punjeno vjerom vidi u njemu slavu boæanske snage punu milo-sti i istine.

Bog je u svojoj RijeËi predao ljudima znanje potrebno zaspasenje. Sveta pisma treba primiti kao pouzdanu i nepogre-πivu objavu Njegove volje. Ona su mjerilo karaktera, objavanauka i sredstvo za ispitivanje iskustva. “Svako je Pismo odBoga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravlja-nje i odgajanje u pravednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen —opremljen za svako djelo ljubavi.” (2. Timoteju 3,16.17)

Ali Ëinjenica da je Bog Ëovjeku otkrio svoju volju u pisa-noj RijeËi ne iskljuËuje potrebu za stalnom prisutnoπÊu i vod-stvom Svetoga Duha. Naprotiv, naπ je Spasitelj obeÊao svojimuËenicima Svetoga Duha, koji Êe Njegovu rijeË otkriti svojimslugama te rasvijetliti i primijeniti njezino uËenje. BuduÊi da

118

151

je Boæji Duh nadahnuo Bibliju, nemoguÊe je da Njegovo uËenjeproturjeËi pisanoj RijeËi.

Duh nije dan, niti Êe ikada biti dan, da zamijeni Bibliju,jer Sveto pismo izriËito kaæe kako je Boæja rijeË mjerilo kojimse mora ispitati svako uËenje i iskustvo. Apostol Ivan kaæe:“Nemojte vjerovati svakom duhu, veÊ duhove podvrgnite kuπ-nji da vidite jesu li od Boga, jer su se pojavili mnogi laæniproroci u svijetu.” (1. Ivanova 4,1) A Izaija izjavljuje: “Uza Zakon!Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neÊe doËekati.”(Izaija 8,20) ...

U suglasju s Boæjom rijeËju Njegov je Duh trebao nastavitisvoje djelovanje tijekom evaneoskog razdoblja. Tijekom sto-ljeÊa u kojima je dano Sveto pismo — Stari i Novi zavjet —Sveti Duh nije prestao rasvjetljivati umove pojedinaca, neovi-sno o objavama koje Êe uÊi u Sveti kanon. Sama Biblija iz-vjeπÊuje da su ljudi preko Svetog Duha primali opomene, uko-re, savjete i upute u vezi s predmetima koji nisu povezani sdavanjem Pisma. U njoj su spomenuti pojedini proroci koji suæivjeli u raznim vremenima, a Ëije rijeËi nisu zabiljeæene.Jednako je tako, nakon πto je kanon dovrπen, Sveti Duh tre-bao nastaviti svoje djelo prosvjeÊivanja, opominjanja i utje-πavanja Boæje djece. (Velika borba, str. 8—10)

15. travnja

Znanje o Gospodinu

“Zemlja Êe se ispuniti spoznajom Jahvinom kao πto sevodom pune mora.” (Izaija 11,9)

Zanemarivanje prouËavanja Boæje rijeËi donijelo je pome-tnju u naπ svijet. Sigurnost Kristove zaπtite ljudi zamjenjujurobovanjem velikom buntovniku, knezu tame. Tui oganj mije-πa se sa svetom vatrom s Boæjeg oltara. Nagomilavanje onogaπto sluæi samo poæudi i postizanju cilja donijelo je na svijetosudu Neba.

Kad se filozofi i ljudi iz znanstvenih krugova nau prednekim problemom, oni svoj um pokuπavaju zadovoljiti ne obra-ÊajuÊi se za pomoÊ Bogu. Oni javno iznose svoja filozofska

119

152

nagaanja o nebu i zemlji, objaπnjavajuÊi uzroke velikih ne-sreÊa, bolesti, epidemija, potresa i gladi svojom takozvanomznanoπÊu. Na pitanja u vezi sa stvaranjem svijeta i provie-njem, oni pokuπavaju odgovoriti rijeËima: To je zakon prirode.

Neposluπnost zatvara mnogima vrata spoznaja koje se mo-gu naÊi u Boæjoj rijeËi. Da su ljudi ostali posluπni Bogu, onibi mogli razumjeti plan Njegove vladavine. Nebo bi istraæivaËuotvorilo svoje riznice milosti i slave. Govorne i pjesniËke spo-sobnosti ljudskih biÊa bile bi daleko uspjeπnije nego πto susada. Tajna otkupljenja, Kristovog utjelovljenja i Njegove ærtvepomirnice ne bi bili nejasni naπem umu. Sve bi to bilo nesamo bolje shvaÊeno, veÊ u cijelosti mnogo viπe cijenjeno.

Zapostavljanje prouËavanja Boæje rijeËi je u velikoj mjeriuzrok umne slabosti i nedjelotvornosti. Kad se okrenemo odBoæje rijeËi da bismo se hranili pisanjem nenadahnutih ljudi,um zakrælja i gubi svoju vrijednost jer nije u dodiru s dubokimi bitnim naËelima vjeËne istine. Razum se prilagoava razumi-jevanju onoga Ëime se bavi, i poπto se na taj naËin posveÊujeograniËenim i prolaznim stvarima, njegova sposobnost se su-æava i slabi te nakon nekog vremena postaje nesposoban zarazvoj.

Sve je to laæno obrazovanje. ZadaÊa svakog uËitelja trebabiti da misli mladih usmjeri i Ëvrsto veæe uz velike istine na-dahnute RijeËi. To je obrazovanje od presudnog znaËaja i zaovaj i za buduÊi æivot.

I nemojte misliti da Êe to sprijeËiti izuËavanje znanstve-nih disciplina ili sniziti razinu obrazovanja. Znanje o Bogu jevisoko kao nebo i πiroko kao svemir. Niπta neÊe tako opleme-niti i osnaæiti um kao prouËavanje velikih tema koje se tiËuvjeËnog æivota. Neka mladi teæe shvatiti te Bogom dane istine,i njihove Êe se umne snage sve viπe razvijati i jaËati za novapostignuÊa. To Êe svakom istraæivaËu koji bude izvrπitelj RijeËiotvoriti πire polje razmiπljanja, pruæajuÊi mu bogatstvo nepro-padljivog znanja. (Counsels to Parents and Teachers, str. 440—442)

153

16. travnja

Duhovna hrana za rast i snagu

“Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka πto ste,primajuÊi rijeË Boæju, to jest naπu propovijed, primili jene kao rijeË ljudsku, nego — kao πto uistinu jest —rijeË Boæju, koja i oËituje svoju snagu u vama, vjerni-cima.” (1. Solunjanima 2,13)

Biblija sadræi sve πto je potrebno za spasenje duπe, a isto-dobno je vrlo pogodna za jaËanje i usmjeravanje uma. … OnaÊe se pokazati daleko uspjeπnijom od bilo koje druge knjige uvoenju ovozemaljskih poslova, a isto tako i u pomaganju duπipri njezinom uspinjanju ljestvama koje dopiru do Neba. Pra-vom istraæivaËu Biblija omoguÊuje napredak u vjeæbanju um-nih snaga, i on Êe nakon svakog razmiπljanja o boæanskimistinama iziÊi obogaÊen novim spoznajama. “Ja” postaje po-nizno, dok se Bog i Njegova istina uzvisuju. Razlog πto seËovjek toliko uzdiæe, a Bogu se odaje tako malo Ëasti, jest utome πto ljudi nisu upoznati s Biblijom i njezinim istinama.

IstraæujuÊi stranice Boæje rijeËi susrest Êemo se s veliËan-stvenim i neprolaznim prizorima. Tu Êemo promatrati Isusa,Boæjeg Sina, kako dolazi na ovaj svijet i upuπta se u neobjaπ-njiv sukob da bi porazio sile tame. Kako je Ëudesno i gotovonevjerojatno da beskonaËni i svemoÊni Bog pristaje na takvoponiæenje svojega Jedinoroenca! …

Boæja rijeË je duhovna hrana koja krπÊaninu daje snagu iomoguÊuje mu razvoj u duhovnom i umnom pogledu, da semoæe boriti za istinu i pravdu. Biblija uËi da se svaki grijehkoji salijeÊe duπu mora odbaciti te da borbu protiv zla moramovoditi sve dok svaka zla sklonost ne bude svladana. Ljudskoorue mora htjeti biti uËenik u Kristovoj πkoli. Kad takavuËenik prihvati milost koja mu se besplatno nudi, Spasiteljevaprisutnost u mislima i duπi dat Êe mu snage i odluËnosti daodbaci svako breme kako bi se svim srcem mogao posvetitiBogu.

U odgoj i obrazovanje naπe mladeæi mora se unijeti jedno-stavnost prave poboænosti, da bi znala kako izbjeÊi izopaËe-nost koja je zahvatila svijet. Moramo ih nauËiti da pravi Kristo-

120

154

vi sljedbenici sluæe Bogu ne samo onda kad je to u skladu snjihovim sklonostima, veÊ i onda kad ta sluæba zahtijeva sa-moodricanje i noπenje kriæa. Protiv grijeha koji nas salijeÊumoramo se boriti do konaËne pobjede. Negativne crte karakte-ra, bilo naslijeene ili steËene, moraju se usporediti s velikimpravilom pravde, a zatim pobijediti u Kristovoj snazi. Iz danau dan, iz sata u sat odrjeπito djelo samoodricanja i posveÊeno-sti mora dolaziti iznutra, i tada Êe djela i svakodnevni æivotdoista svjedoËiti da Isus vjerom boravi u srcu. PosveÊenost nezatvara prilaze duπi, niti je ometa u stjecanju znanja, veÊ pro-πiruje i nadahnjuje um u istraæivanju istine kao skrivenogblaga. (Counsels to Parents and Teachers, str. 448,449)

17. travnja

Stalno napredovanje u razboritosti

“A Branitelj, Duh Sveti, kojega Êe Otac poslati zbogmene, nauËit Êe vas sve i sjetiti vas svega πto vamrekoh.” (Ivan 14,26)

MladiÊ koji Bibliju uËini svojim vodiËem, nikada neÊe za-straniti s puta duænosti i sigurnosti. Biblija Êe ga nauËiti kakooËuvati Ëestitost, kako biti vjeran i nikada ne pribjegavati pri-jevari. Ona Êe ga isto tako nauËiti da nikad ne smije prestupitiBoæji zakon kako bi ostvario neki æeljeni cilj; Ëak i ako bitakva posluπnost iziskivala ærtvu. Ona Êe ga nauËiti da ga neÊepratiti blagoslov Neba ako zastrani s pravog puta, i da Êe ne-posluπni — iako moæda prividno napreduju — ipak morati æetiono πto su posijali.

Pravi uËenici su samo oni koji prihvaÊaju Ëitanje Svetogpisma kao sluπanje Boæjeg glasa koji govori upravo njima. OniËesto zadrπÊu na taj Boæji glas, jer on za njih predstavlja æivustvarnost. Njihovo srce je otvoreno za boæanske pouke i onimole se za milost kako bi se mogli pripremiti za uspjeπnijusluæbu. Uzevπi ovu nebesku buktinju u svoje ruke, tragaË zaistinom uvia svoju slabost i nemoÊ, kao i svoje potpuno bez-nae u nastojanju da se opravda. On uvia da u sebi ne nalaziniπta πto bi ga moglo preporuËiti Bogu. MoleÊi se da ga Sveti

121

155

Duh, kao Kristov predstavnik, stalno vodi i uputi u svaku isti-nu, on neprekidno ponavlja obeÊanje: “A Branitelj, Duh Sveti,kojega Êe Otac poslati zbog mene, nauËit Êe vas sve i sjetitivas svega πto vam rekoh.” (Ivan 14,26) …

Oni koji sveta naËela istine prime u svoje srce, radit Êe sveÊim æarom. Nikakve okolnosti neÊe moÊi izmijeniti njihovuodluËnost u dosezanju najveÊe moguÊe razine. I sve ono πtobudu primili, oni Êe nastojati prenijeti na druge. Poπto su sesami napojili na izvoru æive vode, oni postaju æivi potoci izkojih teku blagoslovi i osvjeæenje drugima.

Marljivi istraæivaË koji prouËava Bibliju, stalno napredujeu znanju i razboritosti. Njegov um brzo shvaÊa uzviπene pred-mete i istine o vjeËnoj stvarnosti. Njegove pobude i djelovanjasu ispravni. On koristi svoj dar utjecaja i pomaganja drugimada πto bolje shvate odgovornosti koje im je Bog dao. Srce muje ispunjeno radoπÊu kad vidi uspjeh koji prati njegove naporeprenoπenja primljenih blagoslova na druge.

Dar znanja, posveÊen i upotrijebljen u sluæbi za UËitelja,nikad nije izgubljen. Svaki poærtvovni napor u Ëinjenju dobrabit Êe okrunjen uspjehom. “Mi smo Boæji suradnici.” (1. Ko-rinÊanima 3,9) Gospodin æeli suraivati s ljudskim djelatni-kom. Njemu trebamo dati hvalu i slavu za sve πto smo u moguÊ-nosti ostvariti. (Counsels to Parents and Teachers, str. 449—451)

18. travnja

Za ovaj æivot i za æivot koji Êe doÊi

“Objava rijeËi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazum-ljuje.” (Psalam 119,130)

Za um i duπu, isto kao i za tijelo, vaæi Boæji zakon da sesnaga stjeËe trudom. Razvitak se postiæe vjeæbanjem. U skladus ovim zakonom, Bog se pobrinuo da nam u svojoj RijeËi osigurasredstva za razvijanje uma i duha.

Biblija sadræi sva naËela koja ljudi trebaju razumjeti da bise osposobili za ovaj æivot i æivot koji Êe doÊi. Ova naËela svimogu razumjeti. …

122

156

Joπ je veÊa sila Biblije u razvijanju duhovne naravi. Stvo-ren da æivi u zajednici s Bogom, Ëovjek se moæe razvijati iæivjeti pravim æivotom samo u takvoj zajednici. Stvoren da uBogu nae svoju najviπu radost, on ni u Ëemu drugom nemoæe naÊi ono πto bi moglo zadovoljiti Ëeænju srca i utaæitiglad i æe duπe. Onaj tko iskrena i otvorena srca prouËavaBoæju rijeË, teæeÊi da shvati njezine istine, bit Êe doveden uvezu s njezinim Autorom, i moguÊnostima njegova razvitkaneÊe biti granice, osim ako on sâm odluËi suprotno.

Velikom raznolikoπÊu svojih stilova i tema Biblija moæezainteresirati svaki um i pokrenuti svako srce. Na njezinimstranicama se moæe naÊi najstarija povijest, najvjerodostojnijiæivotopis, naËela po kojima treba upravljati dræavom i naËelavoenja gospodarstva — naËela kojima ljudska mudrost nikadnije naπla premca. Ona sadræi najdublju mudrost i najljepπe,najuzviπenije, najosjeÊajnije i najdirljivije pjesniπtvo. Biblijskipisci su neusporedivo vredniji od bilo kojeg ljudskog spisate-lja, Ëak i kad bi se tako ocjenjivali; ali njihov je domet beskraj-no dalji i njihova vrijednost beskrajno veÊa ako ih promatramoimajuÊi pred oËima veliku glavnu misao. Promatrana u svjetlo-sti ove misli, svaka tema dobiva novo znaËenje. U najjedno-stavnije izreËenim istinama sadræana su naËela koja su visokakao nebo i koja obuhvaÊaju vjeËnost.

Srediπnja tema Biblije, tema u kojoj se sjedinjuju sve os-tale teme u Knjizi, jest plan spasenja, obnavljanje Boæjeg likau ljudskoj duπi. Od prvog nagovjeπtaja nade u osudi izreËenoju Edenu, do onog posljednjeg slavnog obeÊanja u Otkrivenju:“I gledat Êe lice njegovo, i ime njegovo bit Êe na Ëelima nji-hovim” (Otkrivenje 22,4), misao vodilja svake knjige i svakogodlomka u Bibliji je postupno objavljivanje te Ëudesne teme —Ëovjekovog izbavljenja, i objavljivanje sile Boga “koji nam dadepobjedu po naπem Gospodinu Isusu Kristu”. (1. KorinÊanima15,57)

Onaj tko shvati ovu misao ima pred sobom neograniËenopodruËje za prouËavanje. On ima kljuË koji Êe mu otvoriticijelu riznicu Boæje rijeËi. (Odgoj, str. 111—113)

157

19. travnja

PosveÊeni istinom

“Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina.” (Ivan 17,17)

Samo kroz istinu, silom Svetog Duha, moæemo biti po-sveÊeni i preobraæeni u sliËnost Kristu. Da bi se u nama do-godila ova promjena, mora postojati bezuvjetno i potpuno pri-hvaÊanje istine te neizostavno predanje duπe preobraæavajuÊojsili. …

Mnogi ljudi se uporno dræe svojih osobina. »ak i nakonizjave prihvaÊanja istine i davanja sebe u pokornost Kristu,zadovoljavaju iste stare navike, pokazuju isto uvjerenje o svo-joj vrijednosti, zaokupljeni su istim pogreπnim zamislima. Ia-ko takvi tvrde da su obraÊeni, oËito je kako se nisu pokorilipreobraæavajuÊoj sili istine. …

Novoroenje podrazumijeva nove pobude, sklonosti i te-ænje. Oni koji su roeni u novi æivot po Svetom Duhu, postalisu dioniËari boæanske naravi, i svakom svojom navikom i po-naπanjem odaju priznanje svom odnosu s Kristom. …

Zapovijed: “Budite savrπeni kao πto je savrπen Otac vaπnebeski!” (Matej 5,48) ne bi nam nikada bila dana da nam nijeosigurano da moæemo postati savrπeni prema svojim moguÊ-nostima onoliko koliko je Bog prema svojim. Mi trebamo na-predovati od svjetla koje imamo k joπ veÊem svjetlu, dræeÊi seËvrsto za ono πto smo primili i moleÊi da primimo joπ viπe. Nataj naËin neÊemo nikada biti ostavljeni u tami. (Review andHerald, 12. travnja 1892.)

Posljednja poruka milosti bit Êe predana svijetu navije-πtanjem Evanelja istine. Istina, biblijska istina — to je onoπto je ljudima potrebno. Mi trebamo na koljenima traæiti obe-Êanje Boæje rijeËi da primimo Ëistu istinu, bez primjese, i dashvatimo vaænost πirenja te istine drugima. Tad Êe se muπkar-ci i æene obratiti. Boæja ruka Êe biti prepoznata kao sila kojapodiæe nove crkve. Gospodin Êe apostolskim duhom blagoslo-viti mnoge koji Êe poÊi u misionarski rad u predjele gdje ljudijoπ ne znaju istinu.

Pravi misionarski rad osigurat Êe crkvama siguran temelj,temelj s peËatom: “Gospodin poznaje svoje.” (2. Timoteju 2,19)

123

158

Tada Êe se Bog proslaviti meu svojim narodom. KrπÊanskemisije temeljit Êe se na Isusu Kristu. Djelo Êe napredovati podBoæjim vodstvom i bezbroj dokaza svjedoËit Êe o vjerodostoj-nosti tog djela. Djelatnici neÊe nastojati proslavljati same se-be, nego Êe proslavljati Boga kao Stvoritelja i utemeljiteljasvakog svetog i oplemenjujuÊeg djela. Oni se neÊe samo izja-πnjavati kao vjernici, nego Êe biti istinski vjernici. Oni suposveÊeni istinom jer je istina djelovala, jednako kao πto jeobjavljivanje imalo proËiπÊujuÊi utjecaj na karakter. (Signs ofthe Times, 21. kolovoza 1901.)

20. travnja

Æivot ispunjen Svetim Duhom

“Ja Êu moliti Oca, i dat Êe vam drugog Branitelja kojiÊe ostati s vama zauvijek.” (Ivan 14,16)

Postoje duπe koje gladuju za kruhom æivota i æeaju zavodom spasenja. Jao onome Ëovjeku koji ih perom ili glasomodvuËe na krive staze! Boæji Duh privlaËi ljude otkrivajuÊi immoralnu obvezu da Ga ljube i sluæe Mu cijelim svojim srcem,sposobnostima, umom i snagom, te da ljube svoje bliænje kaosame sebe. Sveti Duh djeluje iznutra sve dok osoba ne posta-ne svjesna Boæje svete moÊi i svaka duhovna sposobnost nebude oæivljena i pokrenuta na djelovanje. …

Dubok i temeljit rad, koji svijet ne moæe vidjeti, treba seodvijati na duπi. Oni koji ne znaju πto znaËi imati iskustva sBogom, koji … nemaju osvjedoËenje Svetoga Duha da su pri-hvaÊeni u Isusu Kristu, trebaju se nanovo roditi. … ©to svijetmoæe znati o krπÊanskom iskustvu? Uistinu niπta. “Ako nejedete tijela Sina »ovjeËjega i ne pijete krvi njegove, neÊeteimati æivota u sebi.” (Ivan 6,53) Veliki UËitelj objasnio je ovupouku rekavπi: “Duh je onaj koji oæivljava, a tijelo ne vrijediniπta. RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i æivot.” (Ivan6,63)

U danaπnje vrijeme Boæja rijeË se ne smatra pouzdanom.Kristova RijeË, koja se izravno suproti ljudskim æeljama i za-dovoljstvima te osuuje omiljene navike i djela — RijeË koja je

124

159

tijelom postala i prebivala meu nama — zanemarena je i pre-zrena. Kristov nauk i Njegov primjer se ne uzimaju kao mje-rilo naËina æivljenja onih koji izjavljuju da su Kristovi sljedbe-nici. Mnogi koji nose Kristovo ime radije hode u svjetlostisvojega oduπevljenja, negoli da hode stopama svojega Gospo-dara. Oni ne pokazuju isti karakter kakvog je Krist pokazivaou svojoj Ëistoj i iskrenoj ljubavi prema Bogu i palom Ëovjeku.Ne prihvaÊaju Boæju rijeË i ne poistovjeÊuju svoje interese sIsusom Kristom. Oni ne stvaraju naviku razgovaranja s Isu-som i prihvaÊanja Njega kao VodiËa i Savjetnika da bi se uËilipravom krπÊanskom naËinu æivljenja.

Oni koji ne samo da Ëuju, veÊ i izvrπavaju Kristove rijeËi,u svojem karakteru pokazuju djelovanje Svetog Duha. Rezultatunutarnjeg djelovanja Svetog Duha oËituje se u vanjskom po-naπanju. Æivot krπÊanina skriven je s Kristom u Bogu, a BogprihvaÊa one koji su Njegovi, izjavljujuÊi: “Jer vi ste mi svje-doci.” (Izaija 43,10) Oni svjedoËe da boæanska milost utjeËe nanjihova srca i oblikuje njihovo ponaπanje. Njihova djela svje-doËe da Duh pokreÊe unutarnjeg Ëovjeka; oni koji su povezanis tim ljudima uvjereni su kako je Isus Krist njihov Uzor. (Re-view and Herald, 12. svibnja 1896.)

21. travnja

Boæja rijeË — naπa zaπtita

“Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako,zoru neÊe doËekati.” (Izaija 8,20)

Naπe geslo treba biti: “Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tkone rekne tako, zoru neÊe doËekati.” Mi imamo Bibliju punudragocjenih istina. Ona sadræi alfu i omegu svih znanja. Pisma,koja su plod boæanskog nadahnuÊa, su “korisna za pouku, zakaranje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da ËovjekBoæji bude savrπen — opremljen za svako djelo ljubavi”. (2.Timoteju 3,16.17) Biblija treba biti osnova naπega znanja. Nje-zine pouke moæe razumjeti svatko.

Krist poziva svoj narod da vjeruje u Njegovu RijeË i æiviprema njoj. Oni koji prihvate ovu RijeË i prilagode joj se u

125

160

svakom svom postupku i svakoj crti svojega karaktera, postatÊe jaki u Boæjoj sili. To Êe pokazati da je njihova vjera nebeskogpodrijetla. Oni neÊe lutati tuim putovima. Njihov um neÊeprivlaËiti vjera zasnovana na osjeÊajnosti i uzbuenjima. Predanelima i ljudima oni Êe stajati kao ljudi snaænog i dosljednogkrπÊanskog karaktera.

U zlatnoj kadionici istine, kako je ona prikazana u Kri-stovom uËenju, imamo sve ono πto moæe osvjedoËiti i obratitiduπe. Propovijedajte u Kristovoj jednostavnosti istinu zbog kojeje On doπao na svijet, i sluπatelji Êe osjetiti snagu poruke.Nemojte zastupati teorije ili mjerila koja Krist nikada nije spo-menuo i koji nemaju osnove u Bibliji. Mi imamo veliËanstvenei svete istine za ljude. “Pisano je” predstavlja pravo mjerilo nakoje treba ukazati svakoj duπi.

Boæja rijeË treba uvijek biti naπ vodiË. Pozovimo se uvijekna biblijsko pravilo: “Ovako veli Gospodin.” Dosta nam je ljud-skih metoda. Um koji je obrazovan samo u svjetovnoj znanostine moæe razumjeti ono πto je boæansko; ali kad se taj isti umobrati i posveti, uvidjet Êe boæansku snagu u Njegovoj RijeËi.Istine nebeskog podrijetla moæe shvatiti samo um oËiπÊen po-sveÊujuÊom silom Svetoga Duha. …

Pozivam vas u ime Gospodnje da uvidite πto vam je du-ænost. Neka se vaπe srce podËini sili Svetog Duha, i On ÊeuËiniti da bude osjetljivo na uËenje Boæje rijeËi. Tada ÊetemoÊi shvatiti dubine boæanske istine.

Neka Bog svojim Svetim Duhom pokrene pripadnike svo-jega naroda i duboko gane srce svakoga od njih kako bi seprobudili, uvidjeli opasnost koja im prijeti i pripremili se zaono πto dolazi na Zemlju! ...

Kad se pojave pitanja koja nam nisu jasna, trebamo sezapitati: ©to o tome kaæe Sveto pismo? … Neka oni koji suæeljni neËega novog teæe za novinom æivljenja koje donosi no-voroenje. Neka Ëiste svoje duπe pokoravanjem istini i æive usuglasnosti s poukama koje je dao Krist. (Gospel Workers, str.309,310,314,315)

161

22. travnja

Kruh æivota za gladne

“Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i jau njemu.” (Ivan 6,56)

Gospodin je na sve moguÊe naËine omoguÊio da se raspetiSpasitelj otkrije greπnicima. Ma koliko bili mrtvi u svojim pri-jestupima i grijesima, moraju se probuditi kad im se propovi-jeda o Kristu i Njegovom raspeÊu. …

Neizmjerna cijena ærtve koja je bila potrebna za naπeotkupljenje otkriva Ëinjenicu da je grijeh strahovito zlo. Bog jemogao izbrisati tu odvratnu mrlju grijeha s djela svog stvara-nja uklanjajuÊi greπnika s lica Zemlje. Ali “Bog je tako ljubiosvijet, da je dao svoga jedinoroenoga Sina da ne pogine nijedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”. (Ivan 3,16)Zaπto se svi oni koji polaæu pravo na Boæju ljubav ne trude daprosvijetle svoje susjede i prijatelje, kako ne bi i dalje biliravnoduπni prema divnom spasenju? …

Krist moæe, On je voljan i æeli spasiti sve one koji dolazek Njemu. Govorite duπama koje su u opasnosti i uputite ih daprihvate Isusa na kriæu, koji je umro da bi njima omoguÊiooprost. Razgovarajte s greπnicima srcem koje je preplavljenoblagoπÊu, i ukazujte im na Kristovu saæaljivu ljubav. Buditeuistinu iskreni, ali nijedan grub uzvik ne smije prijeÊi prekousana onoga tko se trudi zadobiti duπe da pogledaju i æive.Najprije posvetite sebe Bogu. I dok promatrate naπeg Posred-nika na Nebu, neka vam srce bude slomljeno, i tada Êete seponizni i pokorni moÊi obratiti greπnicima koji se kaju kaooni koji osjeÊaju silu opraπtajuÊe ljubavi. Molite se s tim du-πama, dovedite ih vjerom do podnoæja kriæa; svojim mislimauzdignite njihove misli i upravite oËi njihove vjere tamo kamoi vi upravljate svoje oËi — na Isusa koji prima na sebe naπegrijehe. Neka odvrate pogled sa svojeg jadnog i greπnog “ja” iuprave ga na Spasitelja, i pobjeda Êe biti izvojevana. Oni Êesami prihvatiti Boæje Janje koje je uzelo grijehe svijeta. Pre-poznat Êe Onoga koji je Put, Istina i Æivot. Sunce pravde Êesvojim svijetlim zrakama obasjati njihova srca. Snaæan val ot-kupiteljske ljubavi napojit Êe usahlu i æednu duπu i greπnik Êebiti spaπen kroz Isusa Krista.

126

162

O raspetom Kristu treba govoriti, moliti se, i pjevati, i toÊe omekπati i osvojiti srca. MudroπÊu i Boæjom moÊi prikupljajuse duπe za Krista. … Boæju njeænu ljubav u srcima radnikauoËit Êe svi za koje oni rade. Duπe su æedne vode æivota.Nemojte biti prazna prikupljaliπta za vodu. Ako gladnima iæednima otkrijete Kristovu ljubav, vodite ih k Spasitelju i OnÊe im dati kruh æivota i vodu spasenja. (Testimonies for theChurch, sv. 6, str. 66,67)

23. travnja

Cijelo Nebo promatra

“Vi istraæujete Pisma u kojima mislite da ima æivotvjeËni. I upravo ona svjedoËe za me.” (Ivan 5,39)

Ovo je doba nemira, i mladi su duboko uronjeni u taj duh.Kad bi oni mogli shvatiti vaænost i opasnost okolnosti! Kad biroditelji i uËitelji u subotnjoj πkoli mogli shvatiti svoju du-ænost i odgovornost i mudro ih voditi! Nikada ranije nije bilotoliko mnogo zanimanja za igre na sreÊu. Nikada tako vaænapitanja nisu bila stavljena ni pred jedan naraπtaj kao pred ovajkoji dolazi na pozornicu zbivanja. Boæji aneli nisu nikada, niu jednom razdoblju i ni u jednoj zemlji, tako ozbiljno proma-trali mlade kao danas. Cijelo Nebo s osobitom pozornoπÊupromatra svaku crtu karaktera koju oni izgrauju — hoÊe li,kada doe vrijeme kuπnje, stajati Ëvrsto uz Boga i ono πto jeispravno, ili Êe zastraniti pod utjecajem svijeta.

Bog ima velik posao koji treba obaviti u kratkom vremenu.On je mladima dao dar razuma, vrijeme i sredstva, i On ihsmatra odgovornima za koriπtenje ovih darova. On ih poziva dazauzmu prve redove i odupru se pokvarenosti i oËaravajuÊemutjecaju ovoga vremena, i postanu obuËeni za posao u Njegovudjelu. Oni ne mogu biti korisni ako svoje srce i snagu ne uloæeu djelo pripreme. KrπÊanska naËela moraju se razviti tako dase praktiËno primjenjuju i njeguju. Uz pomoÊ Boæje milostimora se steÊi samokontrola. …

Kad mladi odaberu sluæiti Kristu, i dokaæu da se uz bo-æansku pomoÊ dræe moralnih naËela vladanja sobom, oni su

127

163

snaga na dobro i odaπilju utjecaj koji Êe i druge voditi da slaveBoga. …

To je prema boæanskom zakonu da blagoslovi koje prima-mo iziskuju i naπ udio. Oni koji æele postati mudri znanstve-nici, moraju uËiti, a oni koji æele postati mudri u biblijskimistinama da bi drugima mogli prenijeti tu spoznaju, morajubiti marljivi prouËavatelji svete Boæje rijeËi. Ne postoji druginaËin; oni moraju marljivo, sa zanimanjem i molitvom istraæi-vati Boæju rijeË. U njoj Êe pronaÊi dragocjene rijeËi obeÊanja iohrabrenja, ukora, upozorenja i pouka. Oni Êe uËiti iz Kristoveljubavi, Njegove dragocjene krvi i divne prednosti koju pruæaNjegova milost. …

Biblija bi uvijek trebala biti udæbenik za krπÊanina i trebaje, iznad svih ostalih knjiga, uËiniti najprivlaËnijom knjigomza mlade. Ako budu upijali njezin duh, oni Êe biti spremniodoljeti smicalicama Sotone i oduprijeti se kuπnjama u ovomvremenu nevjerniπtva. Svojom jednostavnom jeziËnom ljepo-tom, uzviπenom osjeÊajnoπÊu, nepogreπivom istinitoπÊu, njeæ-noπÊu i dirljivoπÊu, Boæja rijeË moæe zadiviti um i priopÊitibogate pouke. (Youth’s Instructor, 7. svibnja 1884.)

24. travnja

Traæite Kruh æivota

“Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, traæite ono πto jegore, gdje se nalazi Krist sjedeÊi Bogu s desne strane!SvraÊajte misao na ono πto je gore, ne na ono πto je nazemlji.” (Koloπanima 3,1.2)

Kad zemaljski interesi obuzmu um i privuku pozornost,cjelokupna snaga biÊa ukljuËuje se u sluæbu Ëovjeka, i ljudigledaju na sluæbu Bogu kao na neπto beznaËajno. Vjerski inte-resi su podreeni svjetovnima. Ali Isus koji je platio otkupni-nu za ljudsku obitelj zahtijeva da ljudi podrede zemaljske vri-jednosti nebeskima. Isus bi tada uËinio da se oni prestanuupuπtati u gomilanje zemaljskog blaga, troπenje novca na ra-skoπ i okruæivanje sebe stvarima koje im nisu potrebne. On ne

128

164

æeli da ljudi uniπte svoju duhovnu snagu, veÊ njihovu pozor-nost usmjerava na nebesko.

Isus poziva ljude da s veÊom ozbiljnoπÊu i neprestanotraæe kruh æivota, umjesto da traæe kruh koji je propadljiv. Onkaæe: “Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, veÊ hranukoja ima trajnost za æivot vjeËni i koju Êe vam dati Sin »ovje-Ëji, jer njega za to ovlasti Bog Otac.” (Ivan 6,27) … Boæja rijeËje bitna za naπ duhovni rast. “Duh je onaj koji oæivljava, atijelo ne vrijedi niπta. RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duhi æivot.” (Ivan 6,63) Oni koji su vrπitelji Kristovih rijeËi dozvatÊe Nebo u svoj æivot.

Krist je naπ Otkupitelj i naπ Vlasnik, i vrlo je zainteresiranda imamo mir u ovom svijetu. On nam nastoji prikazati pri-vlaËnosti Neba, jer gdje je naπe blago, ondje Êe biti i naπe srce.Za sabiranje nebeskog blaga moramo koristiti Bogom danesposobnosti za stjecanje znanja i sposobnosti djelovanja naslavu Bogu. Svaki novËiÊ koji zaradimo je Gospodnje vlasni-πtvo, i treba biti upotrijebljen s miπlju da Êemo biti pozvani dadamo raËun za svoje upravljanje. Nitko od nas neÊe moÊi iz-bjeÊi davanje raËuna u buduÊnosti. Ako se odluËimo za sabi-ranje blaga na Nebu, naπ karakter Êe biti oblikovan po uzoruna Kristov. Svijet oko nas Êe uvidjeti da su naπe nade i planovinaËinjeni za napredovanje istine i spasenje duπa koje propa-daju. Uvidjet Êe da je Krist onima koji Ga ljube “sve i u sve-mu”. …

U osiguravanju “blaga na Nebu” mi trebamo gajiti æivuzajednicu s Bogom, koji je vlasnik svega blaga na Zemlji isnabdijeva nas svim dobrima potrebnima za æivot. Svaka duπamoæe osigurati vjeËno nasljedstvo. Bog je svojemu narodu daosredstva i mnoge moguÊnosti kako da koriste svoje sposobno-sti za ispunjenje svojih uzviπenih ciljeva, i moguÊnost izboranajtrajnijeg blaga. Boæji narod treba uloæiti svoje blago gdje ganiti poæar, niti poplava, niti bilo πto drugo ne mogu uniπtiti.(Review and Herald, 7. travnja 1896.)

165

25. travnja

Uspjeh za naπ trud

“Jahve, Bog, sunce je i πtit: on daje milost i slavu. NeuskraÊuje Jahve dobara onima koji idu u neduænosti.”(Psalam 84,12)

Isus je rekao: “Molite, i dat Êe vam se! Traæite, i naÊi Êete!Kucajte, i otvorit Êe vam se! Jer svaki koji moli, prima; tkotraæi, nalazi, i tko kuca, otvara mu se.” (Matej 7,7.8) … Buditeiskreni, budite odluËni. Dajte Bogu obeÊanje, a onda vjerujtebez imalo sumnje. Ne oËekujte neke posebne osjeÊaje kaonaËin na koji Gospodin mora djelovati na vas prije nego πtopovjerujete da ste dobili ono za πto ste Ga molili. VjerujteNjegovoj RijeËi i predajte cijeli sluËaj u Gospodinove ruke spunim povjerenjem da Êe vaπa molitva biti usliπana te da Êeodgovor doÊi u odreeno vrijeme i na naËin za koji vaπ nebe-ski Otac vidi da je za vaπe dobro. A onda æivite u skladu sasvojom molitvom. Hodite ponizno i nastavite napredovati.

“Jahve, Bog, sunce je i πtit: on daje milost i slavu. NeuskraÊuje Jahve dobara onima koji idu u neduænosti.” (Psalam84,12) “Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice kojiga se boje. … Blizu je Jahve onima koji su skruπena srca, aklonule duπe spasava.” (Psalam 34,10.19) Ovo su obeÊanja,bogata i raznovrsna, pod uvjetom da prestanemo Ëiniti zlo inauËimo Ëiniti dobro. Zatim postavite visok cilj u æivotu —kao Josip, Daniel i Mojsije — uzmite u obzir cijenu izgradnjekaraktera i izgraujte ga za vrijeme i vjeËnost.

Sotona Êe se unaprijed usprotiviti naπim nastojanjima.Naπ put neÊe biti uvijek gladak, ali u bogatim Boæjim obeÊanji-ma su ohrabrenja. Gospodin je u svojoj RijeËi obeÊao da Êenam pomoÊi u svakom naπem nastojanju da Ëinimo ono πto jepravedno. Mi smo slabi i bez mudrosti, o kojoj je Bog rekao:“Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka iπte od Boga, kojisvima daje obilno i bez prigovora, i dat Êe mu je.” (Jakov 1,5)Samo nauËite biti temeljiti, nikada ne zaboravite svoju ovisnosto Bogu, budite ustrajni u sluæbi Njemu i postat Êete pobjednicikroz Janjetovu krv. Dok Ëinite ovo za sebe, to Êe se odrazitii na druge s kojima dolazite u dodir.

129

166

Kako su dobre rijeËi izgovorene u pravom trenutku! Koli-ko snage daje rijeË nade, hrabrosti i odluËnosti u zauzimanjupravog stava onoga koji je bio sklon navikama πto oslabljujusamopouzdanje! »vrsti stav u poπtivanju dobrih naËela imat Êeutjecaja na usmjeravanje duπe u pravom smjeru. Ne postojiograniËenje za dobro koje moæete uËiniti. Ako Boæju rijeË uËi-nite pravilom svojega æivota, i postupate prema njezinim upu-tama da svi vaπi ciljevi i nastojanja budu u ispunjavanju vaπihduænosti, blagoslov … i uspjeh okrunit Êe vaπ trud. (Youth’sInstructor, 1. rujna 1886.)

26. travnja

Jedina zaπtita u nevoljama i kuπnjama

“Tvoja rijeË nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj sta-zi.” (Psalam 119,105)

Bog nam je dao svoju RijeË kao svjetiljku naπim nogamai svjetlo naπoj stazi. Njezina uËenja su od æivotne vaænosti zanaπ napredak u svim podruËjima æivota. »ak i u naπim ovoze-maljskim poslovima bit Êe nam mudriji vodiË od bilo kojegdrugog savjetnika. Njezine boæanske upute su jedini put douspjeha. Nema druπtvenog poloæaja niti razdoblja u ljudskomiskustvu za koje prouËavanje Biblije nije bitno.

Biblija je veliko mjerilo onoga πto je ispravno i onoga πtonije, i ona jasno definira grijeh i svetost. Njezina æiva naËelaproæimaju naπ æivot kao zlatne nîti i ona su naπa zaπtita unevoljama i kuπnjama.

Biblija je zemljovid u kojemu su oznaËeni putokazi istine.Oni koji su upoznati s ovim zemljovidom moÊi Êe sa sigurno-πÊu hoditi stazom duænosti kamo god da budu pozvani.

Biblija sadræi jednostavan i cjelovit teoloπki i filozofskisustav. To je knjiga koja nas Ëini mudrima za spasenje. Onanam govori kako dosegnuti prebivaliπta vjeËne sreÊe. Ona namgovori o Boæjoj ljubavi otkrivenoj u planu otkupljenja i pre-nosi vaænu spoznaju za sve — spoznaju o Isusu Kristu. On jeposlan od Boga i On je autor naπega spasenja. Kad ne bismoimali Boæju rijeË, ne bismo imali spoznaju da je takva Osoba

130

167

kao πto je bio Gospodin Isus posjetila naπ svijet, niti bismoimali ikakvo znanje o Njegovu Boæanstvu i Njegovom praposto-janju s Ocem.

Biblija nije napisana samo za uËene; ona je pisana i zaobiËne ljude. Velike istine koje su potrebne za naπe spasenjejasne su kao podne, i nitko neÊe pogrijeπiti i izgubiti put, osimako umjesto jasno otkrivene Boæje volje slijedi svoje vlastiteprosudbe.

Boæja rijeË prokazuje svaku loπu crtu karaktera, oblikujeËovjeka iznutra i izvana, snizuje njegov ponos i samouzdiza-nje, vodeÊi ga da u svaku malu i veliku æivotnu duænost uneseKristov Duh. Ona ga uËi da bude postojan u vjernosti, pravdii ËistoÊi, i da istodobno bude ljubazan i suosjeÊajan.

©to viπe prouËavamo Bibliju, viπe raste poπtovanje premanjoj. Na koji god je naËin Ëitatelj prouËava, uvijek Êe pronaÊiobjavljenu boæansku mudrost i Boæju ljubav. Za onoga tko jeistinski obraÊen, Boæja rijeË Êe biti radost i utjeha u æivotu. Iznje Êe mu govoriti Boæji Duh i njegovo srce bit Êe poput zali-venog vrta. (Signs of the Times, 25. lipnja 1902.)

Srce u kojem su pohranjene dragocjene istine Boæje rijeËiutvreno je protiv Sotoninih kuπnji, protiv neËistih misli inesvetog ponaπanja. (Youth’s Instructor, 28. srpnja 1892.)

27. travnja

Osiguran svagdaπnji kruh

“Kruh naπ svagdaπnji daj nam danas!” (Matej 6,11)

Poput djeteta, i vi Êete svakog dana primati ono πto vamje potrebno za taj dan. Svakog dana se trebate moliti: “Kruhnaπ svagdaπnji daj nam danas!” Ako nemate dovoljno za sutra,nemojte biti obeshrabreni. Imate jamstvo u Njegovom obeÊa-nju: “Da ostajeπ u zemlji i uæivaπ dobra njezina.” (Psalam 37,3— ©ariÊ) David kaæe: “Mlad bijah i ostarjeh, al’ ne vidjeh pra-vednika napuπtena ili da mu djeca kruha prose.” (Psalam 37,25)

Bog koji je poslao gavrane da hrane Iliju kod potoka Kerita,neÊe zaobiÊi nijedno od svoje vjerne i poærtvovne djece. Oonome koji hodi u pravdi, stoji napisano: “Imat Êe dosta kruha

131

168

i vode Êe mu svagda dotjecati.” “NeÊe se postidjeti u vrijemenevolje, bit Êe siti u danima gladi.” “On koji Ëak nije poπtediovlastitog Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako nam neÊe datisve ostalo s njime?” (Izaija 33,16; Psalam 37,19; Rimljanima8,32)

Onaj koji je olakπavao brige i terete svoje majke, udovice,i pomagao joj da zadovolji potrebe domaÊinstva u Nazaretu,suosjeÊa sa svakom majkom u njezinoj borbi da svojoj djeciosigura hranu. Onaj koji se saæalio nad mnoπtvom zato πto“bijahu smeteni i rasijani” (Matej 9,36), i sada ima saæaljenjaprema napaÊenom siromahu. Njegova je ruka ispruæena premanjima da ih blagoslovi; i u samoj molitvi koju je objavio svojimuËenicima On nas uËi da se sjeÊamo siromaπnih. (Signs of theTimes, 4. studenog 1903.)

Molitva za svakodnevni kruh ne obuhvaÊa samo hranu zaodræavanje tijela, veÊ i duhovni kruh koji hrani duπu za vjeËniæivot. Isus nam zapovijeda: “Nastojte sebi pribaviti ne propad-ljivu hranu, veÊ hranu koja ima trajnost za æivot vjeËni i kojuÊe vam dati Sin »ovjeËji...” (Ivan 6,27) On kaæe: “Ja sam æivikruh koji je siπao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, æivjetÊe zauvijek.” (Ivan 6,51) Naπ Spasitelj je kruh æivota. Proma-trajuÊi Njegovu ljubav i primajuÊi je u duπu, hranimo se kru-hom koji je siπao s Neba.

Krista primamo preko Njegove RijeËi, a Sveti Duh je danda bi nam Boæju rijeË uËinio razumljivom i da bi usadio njezi-ne istine u naπa srca. Dok svakodnevno Ëitamo Njegovu RijeË,moramo se moliti da nam Bog poπalje svojega Duha da namotkrije istine koje Êe naπoj duπi darovati snagu potrebnu za tajdan.

UËeÊi nas da svakoga dana traæimo ono πto nam je potreb-no — i zemaljske i duhovne blagoslove — Bog ima na umunaπe dobro. On æeli da uvidimo svoju ovisnost o Njegovoj stal-noj skrbi, jer nas nastoji privuÊi u zajednicu sa sobom. U tojzajednici s Kristom — molitvom i prouËavanjem velikih i dra-gocjenih istina Njegove RijeËi — bit Êemo kao gladne i æedneduπe nahranjeni i osvjeæeni na izvoru æivota. (Isusov govor naGori, str. 152,153)

169

28. travnja

Pouke iz Timotejevog æivota

“I jer od djetinjstva poznajeπ sveta Pisma koja te moguuËiniti mudrim za spasenje po vjeri u Krista Isusa.” (2.Timoteju 3,15)

Sila, Pavlov suradnik u poslu, bio je iskusan radnik, obda-ren Duhom proroπtva; ali djelo koje je trebalo obaviti bilo jetoliko veliko da je postojala potreba za pripremom viπe rad-nika za aktivnu sluæbu. Pavao je u Timoteju vidio Ëovjeka kojije cijenio svetost propovjedniËkog rada, koji se nije bojao mo-guÊeg stradanja i progonstva i koji je bio spreman uËiti. Aliapostol se nije usudio preuzeti odgovornost poduËavanja ne-prokuπanog mladiÊa Timoteja za evaneosku sluæbu, a da pret-hodno ne upozna njegov karakter i prijaπnji æivot.

Timotejev otac bio je Grk, a majka Æidovka. Od djetinjstvaje poznavao Pisma. U njegovom domu vladala je zdrava i ra-zumna poboænost. Vjera njegove majke i bake u nadahnutaproroËanstva stalno ga je podsjeÊala na blagoslove vrπenja Bo-æje volje. Boæja rijeË je bila priruËnik po kojemu su ove dvijepoboæne æene odgajale Timoteja. Duhovna snaga poukâ koje jeod njih primio odræala ga je Ëistim i neokaljanim od zlih utje-caja kojima je bio okruæen. Tako su njegove kuÊne uËiteljicesuraivale s Bogom pripremajuÊi Timoteja za noπenje tereta.

Pavao je vidio da je Timotej vjeran, ustrajan i odan mladiÊpa ga je uzeo da ih prati na putu i u radu. Oni koji su uËiliTimoteja u djetinjstvu, bili su nagraeni kad su vidjeli da senjihov sin, koji im je bio povjeren, tijesno vezao uz velikogapostola. Kad ga je Bog izabrao za uËitelja, Timotej je bio mla-diÊ, ali naËela su bila u njemu tako utvrena prijaπnjim odgo-jem, da je mogao zauzeti mjesto Pavlova pomagaËa. Iako je biomlad, nosio je svoje odgovornosti s krπÊanskom krotkoπÊu. …

Pavao je volio Timoteja, pravoga sina “u vjeri” (1. Timoteju1,2). Veliki apostol je Ëesto pozivao mlaeg uËenika na stranu,ispitivao ga o povijesti Pisma, i dok su putovali od mjesta domjesta, paæljivo ga poduËavao uspjeπnom radu. Obojica, i Pa-vao i Sila, nastojali su … produbiti dojmove o svetosti i ozbilj-noj naravi djela propovjednika Evanelja. …

132

170

Timotej je u svojemu radu stalno traæio Pavlov savjet iupute. Nije postupao po nagonu, nego je pokazao razloænosti ozbiljnost postavljajuÊi pri svakom koraku pitanje: Je li toput Gospodnji? Sveti Duh je u njemu naπao osobu koju jemogao izgraditi i oblikovati u hram u kojemu Êe prebivati boæan-ska Prisutnost.

Kad se biblijske pouke utisnu u svakidaπnji æivot, oneduboko i trajno utjeËu na karakter. Ove pouke je Timotej nau-Ëio i po njima æivio. (Djela apostolska, str. 128,129)

29. travnja

Sjediti pokraj Isusovih nogu

“Ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doistaizabrala najbolji dio koji joj se zato neÊe oduzeti.”(Luka 10,42)

Naπ Spasitelj je cijenio tihi dom i paæljive sluπatelje. Onje Ëeznuo za ljudskom njeænoπÊu, ljubaznoπÊu i toplinom. Onikoji su prihvaÊali nebesku poduku, koju je On uvijek bio spre-man dati, bili su vrlo blagoslovljeni. Dok je mnoπtvo iπlo zaKristom preko otvorenih polja, otkrivao im je ljepote svijetaprirode. Teæio je da otvori oËi njihova razuma da bi moglividjeti kako Boæja ruka odræava svijet. ... Meutim, mnoπtvonije bilo spremno sluπati, pa je u domu u Betaniji Krist nala-zio odmor od iscrpljujuÊih sukoba u javnom æivotu. Tu je za-hvalnim sluπateljima otvarao knjigu Providnosti. U ovom pri-snom razgovoru otkrivao je svojim sluπateljima ono πto nijepokuπavao reÊi tom raznolikom mnoπtvu. Svojim prijateljimanije imao potrebe govoriti u priËama.

Dok je Krist iznosio svoje divne pouke, Marija je sjedilakraj Njegovih nogu kao predana sluπateljica puna poπtovanja.Jednom prigodom je Marta, zauzeta brigom oko pripremeobjeda, doπla Kristu govoreÊi: “Gospodine! Tebi nije niπta sta-lo do toga πto me moja sestra ostavila samu da posluæujem?Reci joj da mi pomogne!” To je bilo u vrijeme Kristova prvogposjeta Betaniji. Spasitelj i Njegovi uËenici upravo su stigli sasvog zamornog pjeπaËenja iz Jerihona. Marta se brinula da im

133

171

osigura udobnost i u svojoj briæljivosti zaboravila je ljubaz-nost koju duguje svom gostu. Isus joj je odgovorio blagim istrpljivim rijeËima: “Marta, Marta! ... brineπ se i uznemirujeπza mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marijaje doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neÊe oduzeti.”Marija je u svoj um slagala dragocjene rijeËi koje su silazile saSpasiteljevih usana, rijeËi koje su joj bile dragocjenije od naj-skupocjenijih zemaljskih dragulja.

To “jedno” πto je bilo potrebno Marti bio je blagi duhodanosti, dublje staranje za znanje o buduÊem besmrtnomæivotu i vrlinama nuænim za duhovno napredovanje. Trebala semanje starati za prolazno, a viπe za ono πto Êe trajati vjeËno.Isus æeli pouËiti svoju djecu da iskoriste svaku priliku kako bistekli ovo znanje koje Êe ih uËiniti mudrima za spasenje. Kri-stovom djelu potrebni su promiπljeni, energiËni djelatnici. Po-stoji πiroko polje za Marte s revnoπÊu za djelotvorni vjerskirad. Meutim, neka one najprije sjednu zajedno s Marijomkraj Isusovih nogu. Neka marljivost, toËnost i snaga budu po-sveÊeni Kristovom miloπÊu, pa Êe tada æivot biti nepobjedivasila na dobro. (Isusov æivot, str. 429,430)

30. travnja

Rezultati uzimanja Kruha æivota

“Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje — ali jenajveÊa meu njima ljubav.” (1. KorinÊanima 13,13)

Imamo obilje toga za propovijedanje. Ono πto je najpotreb-nije … jest ljubav prema duπama koje propadaju; to je ljubavkoja u obilju teËe s Boæjeg prijestolja. Pravo krπÊanstvo πiriljubav kroz cijelo svoje biÊe. Ono dotiËe svaki vitalni dio — um,srce, ruke koje pomaæu, noge — i omoguÊuje ljudima da ostanuËvrsti gdje Bog od njih zahtijeva da ostanu Ëvrsti, tako dastaze ne uËine hrapavima za noge hromih kako ne bi posrnulina svojemu putu. PlamteÊa Kristova ljubav pokazana duπamakoje propadaju Ëini æivot u cijelom sustavu krπÊanstva.

Kakvo je biblijsko tumaËenje Boga? “Bog je ljubav.” Daju-Êi Krista za naπ svijet, Bog je pokazao svoju ljubav prema

134

172

ËovjeËanstvu. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svogajedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊda ima æivot vjeËni.” Da, vjeËni æivot! To je ljubav koja je ispu-njenje Zakona. Samo onaj Ëije je srce ispunjeno suosjeÊanjemza greπnog Ëovjeka, koji namjerno voli, pokazujuÊi svoju lju-bav u djelima sliËnim Kristovim, moÊi Êe vidjeti Njega koji jenevidljiv. Samo onaj koji namjerno voli svoje bliænje moæepoznavati Boga. Onaj koji ne voli one za koje je Otac uËiniotako mnogo, ne poznaje Boga. To je razlog πto ima tako maloprave revnosti u naπim crkvama. Teologija je bezvrijedna akonije proæeta Kristovom ljubavlju.

Bog je uzviπen. Njegova ljubav u ljudskom srcu poticat Êena rad koji Êe uroditi plodom po uzoru na Boæji karakter. …

“Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne zavidi,ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traæi svoje, nerazdraæuje se, zaboravlja i praπta zlo; ne raduje se nepravdi,a raduje se istini.” (1. KorinÊanima 13,4-6) O blaæeno liπÊe sdrveta æivota! “Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje —ali je najveÊa meu njima ljubav.” (1. KorinÊanima 13,13)

“Blagoslivljaj Jahvu, duπo moja, i sve πto je u meni, svetoime njegovo!” — stoga πto je naπ vodiË Biblija tako jednostav-na i odreena. Drugi jednostavno ne mogu slijediti rijeËi “Pi-sano je”, koje je Krist koristio u svakoj prigodi u susretu saZlotvorom; ali mi slijedimo Spasiteljev primjer. ©to manje va-ænosti budemo pridavali ljudskom miπljenju, naπi Êe razgovoribiti ËiπÊi i sve viπe obiljeæeni miloπÊu. Gospodin nas poziva nasvetost govora, jer je govor miris æivota na æivot. (Letter 156,1900.)

173

Uzvisimo Isusa kao boæanskogZakonodavca

1. svibnja

Zahtjevi Boæjeg zakona

“Otvori oËi moje, da gledam divote tvoga Zakona!”(Psalam 119,18)

Krist je doπao ljudima koji su bili prevareni i obmanutidemonom Ëastoljublja. U to vrijeme oni su bili pod rimskimjarmom, ali su oËekivali Onoga koji je trebao doÊi i uspostavitisvoje kraljevstvo iz kojega su æeljeli iskljuËiti sve ostale naro-de na Zemlji. On je trebao slomiti poganski jaram, uzdiÊi svojnarod i postaviti ih za knezove. Svi narodi su se trebali pojavitipred Onim koga je poslao Bog, predati Mu se ili biti uniπteni.

Proroci su neprestano ustajali i tvrdili da imaju osobituporuku u vezi s tim dogaajem. Juda je trebao biti poπtovankao srediπte moÊi i slave. Kraljevstva svijeta i bogatstva poga-na trebala su biti poloæena pred njihove noge, a oni su trebalibiti uzdignuti kao Boæji sveÊenici i kraljevi. Oni koji nisu vje-rovali da Êe se ovo dogoditi sa æidovskim narodom, bili suproglaπeni nevjernicima. Ako njihove molitve nisu obilovaletim æeljnim oËekivanjima, smatrani su bezvrijednima. … Ljudisu bili toliko zalueni sotonskom neistinom, da je to uËiniloda je njihov um u cijelosti bio nepripremljen za stvarnog Kri-sta.

Kristovo djelo trebalo je prikazati ljudima Njegovo kraljev-stvo, ukazujuÊi im kako imena, ploæaj i titule ne predstavljajuniπta, veÊ da su Ëiste vrline i svetost karaktera ono πto Nebopriznaje. Prvom reËenicom koja je doπla s Isusovih usana upropovijedi na Gori, moglo se vidjeti da On takve ambicije bacau prah. “Blago siromasima u duhu”, rekao je, “jer je njihovokraljevstvo nebesko! Blago onima koji tuguju, jer Êe se utjeπi-ti! Blago krotkima, jer Êe baπtiniti zemlju! Blago æednima i

135

174

gladnima pravednosti, jer Êe se nasititi! Blago milosrdnima, jerÊe postiÊi milosre! Blago onima koji su Ëista srca, jer Êe Bogagledati! Blago mirotvorcima, jer Êe se zvati sinovi Boæji! Blagoprogonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebe-sko!” (Matej 5,1-10)

Cijeli govor na Gori bio je izlaganje o Zakonu. Krist jepredstavio dalekoseæne zahtjeve Boæjeg zakona. On je poku-πao ispraviti njihova visoka maπtanja, uzdiæuÊi vaænost pobu-da i navijeπtajuÊi blagoslov nad onim karakternim crtama kojesu bile u potpunoj suprotnosti s osobinama koje su oni nje-govali. Predstavio im je kraljevstvo u koje ljudska stremljenjai zemaljske strasti ne mogu naÊi ulaz. …

Kristovo djelo je … uzdizanje duπa koje su propadale zbognepoznavanja istinske poboænosti u Ëisto i sveto ozraËje. (Signsof the Times, 10. sijeËnja 1900.)

2. svibnja

Boæji Zakon je vjeËan

“Sve su zapovijedi Njegove vjerne. Stoje tvrdo za vje-Ëna vremena.” (Psalam 111,7.8 — ©ariÊ)

“U to se otvori hram Boæji πto se nalazi u nebu i pokazase njegov KovËeg saveza u njegovu hramu.” (Otkrivenje 11,19)KovËeg Boæjeg saveza se nalazi u Svetinji nad svetinjama, udrugom dijelu Svetiπta. U sluæbi zemaljskog Svetiπta, koja jesluæila “slici i sjeni nebeskih stvarnosti” (Hebrejima 8,5), ovajse odjel otvarao samo na veliki Dan pomirenja da bi se Sveti-πte oËistilo. Stoga objava da se na Nebu otvorio Boæji hram ida se u njemu vidio KovËeg saveza upuÊuje na otvaranje Sveti-nje nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu 1844. godine, u kojuje Krist uπao da izvrπi zavrπno djelo pomirenja. Oni koji suvjerom slijedili svojega Velikog sveÊenika kad je uπao sluæitiu Svetinju nad svetinjama, vidjeli su KovËeg saveza. ProuËa-vanjem predmeta Svetiπta razumjeli su da je Spasitelj promi-jenio sluæbu i vidjeli kako se zahvaljujuÊi svojoj krvi predBoæjim KovËegom zauzima za greπnike.

136

175

U KovËegu zemaljskog Svetiπta bile su dvije kamene ploËeispisane propisima Boæjeg zakona. KovËeg nije bio niπta drugodo spremiπte za ploËe Zakona, a prisutnost ovih boæanskihpropisa dala mu je vrijednost i svetost. Kad se na Nebu otvorioBoæji hram, vidio se KovËeg saveza. Boæanski je Zakon pohra-njen u Svetinji nad svetinjama nebeskog Svetiπta. To je Zakonπto ga je sâm Bog izgovorio usred gromova na Sinaju i napisaosvojim prstom na kamene ploËe.

Boæji zakon u nebeskom Svetiπtu je uzviπeni izvornik, apropisi napisani na kamenim ploËama i po Mojsiju zabiljeæeniu Petoknjiæju bili su vjeran prijepis. Oni koji su razumjeli ovuvaænu istinu tako su uvidjeli da je boæanski Zakon svet i nepro-mjenjiv. Kao nikada ranije osjetili su silu Spasiteljevih rijeËi:“Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jednajota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno neÊe nestati, ada se sve ne ostvari.” (Matej 5,18) Boæji zakon, buduÊi da jeobjava Njegove volje i prijepis Njegova karaktera, mora bitivjeËan, “vjerni svjedok na nebu”. Nijedna zapovijed nije bilaukinuta; nijedna jota ili kovrËica nije bila promijenjena. Psal-mist kaæe: “Dovijeka, o Jahve, rijeË tvoja ostaje, stalna poputnebesa. ... Stalne su sve naredbe njegove, utvrene za svavremena, dovijeka.” (Psalam 119,89; 111,7.8) (Velika borba, izda-nje 2010., str. 343,344)

3. svibnja

»uvanje subote

“Ja sam Jahve, Bog vaπ! Po uredbama mojim hodite,Ëuvajte i vrπite moje zakone, i svetkujte moje subote,neka one budu znak izmeu mene i vas, kako bi seznalo da sam ja Jahve, Bog vaπ!” (Ezekiel 20,19.20)

U vrijeme izlaska iz Egipta, ustanova subote bila je uzdig-nuta pred narodom. Dok su joπ bili u ropstvu, njihovi su ihnadzornici pokuπavali prisiliti da rade subotom, stalno poveÊa-vajuÊi koliËinu posla koji se tjedno morao obaviti. … Meutim,Izraelci su bili osloboeni iz ropstva i dovedeni na mjesto nakojemu su nesmetano mogli vrπiti sve Gospodnje propise.

136

176

Zakon je izgovoren na Sinaju, a jedan prijepis na dvijekamene ploËe, “ispisane prstom Boæjim”, bio je predan Moj-siju (Izlazak 31,18). Tijekom skoro Ëetrdeset godina lutanja,Izraelci su neprestano bili podsjeÊani na Boæji dan odmora,uskraÊivanjem mane svakoga sedmoga dana i Ëudesnim Ëuva-njem dvostruke koliËine koja je padala na dan priprave u pe-tak.

Prije ulaska u obeÊanu zemlju, Izraelci su preko Mojsijabili pozvani da “dan subotni obdræavaju i svetkuju” (Ponovlje-ni zakon 5,12). Gospodin je odredio da se vjernim dræanjemzapovijedi o suboti Izraelci stalno podsjeÊaju da su odgovorniNjemu kao svojemu Stvoritelju i Otkupitelju. Sve dok budusvetkovali subotu na pravi naËin, idolopoklonstva neÊe biti; aliako odbace zahtjeve ove zapovijedi Dekaloga i proglase ih ne-obvezatnima, zaboravit Êe Stvoritelja i sluæiti drugim bogovi-ma.

“Dadoh im svoje subote” — objavio je Bog — “kao znakizmeu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posve-Êujem.” Meutim, oni “odbaciπe moje zakone, i ne hodiπe pomojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iaπeza njihovim kumirima.” PozivajuÊi ih da Mu se vrate, On im jeiznova skrenuo pozornost na vaænost svetkovanja subote. “Jasam Jahve, Bog vaπ!” — rekao im je. “Po uredbama mojimhodite, Ëuvajte i vrπite moje zakone, i svetkujte moje subote,neka one budu znak izmeu mene i vas, kako bi se znalo dasam ja Jahve, Bog vaπ.” (Ezekiel 20,12.16.19.20) …

Krist je tijekom svoje sluæbe na Zemlji naglaπavao obve-zatnost propisa o suboti; u svemu svom nauku izraæavao jepoπtovanje prema ustanovi koju je sâm utemeljio. U Njegovovrijeme svetkovanje subote se toliko izopaËilo da je bolje pri-kazivalo sebiËni i samovoljni karakter Ëovjeka, nego Boæji ka-rakter. Krist je odbacio laæni nauk po kojemu su oni koji sutvrdili da poznaju Boga pogreπno prikazivali Njegov karakter.Iako su Ga rabini pratili kao ogorËeni neprijatelji, nije se po-kuπavao niti prividno usuglasiti s njihovim zahtjevima, veÊ jenastavljao dræati subotu u skladu s Boæjim zakonom. (Izrael-ski proroci i kraljevi, str. 116,117)

177

4. svibnja

Srediπte Zakona

“Sjeti se da svetkujeπ dan subotni.” (Izlazak 20,8)

U samom srcu Dekaloga nalazi se Ëetvrta zapovijed, kakoje bila objavljena u poËetku: “Sjeti se da svetkujeπ dan subot-ni. ©est dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je danasubota, poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakvaposla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni tvoja kÊi, ni tvoj sluga,ni tvoja sluπkinja, ni tvoja æivina, niti stranac koji se naeunutar tvojih vrata. Ta i Jahve je πest dana stvarao nebo, ze-mlju i more i sve πto je u njima, a sedmoga je dana poËinuo.Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak20,8-11) …

Krist je otvorio vrata, odnosno sluæbu u Svetinji nad sveti-njama i svjetlost je sijala kroz otvorena vrata nebeskog Sveti-πta pa je bilo vidljivo da se u Zakonu koji je pohranjen uKovËegu nalazi i Ëetvrta zapovijed. ©to je Bog uspostavio, nitkone moæe oboriti. (Velika borba, izdanje 2010., str. 344,345)

Bog nam je dao svoje zapovijedi ne samo da u njih vjeru-jemo, veÊ da ih vrπimo. Kad je poloæio temelje Zemlji, velikiJahve ju je zaodjenuo odjeÊom ljepote i snabdjeo je obiljemsvega πto je za Ëovjeka korisno i dobro. Kad je zavrπio Ëude-sno stvaranje svega na zemlji i u moru, uspostavio je subotukao dan odmora i proglasio je svetom. Bog je blagoslovio se-dmi dan i posvetio ga, jer se tog dana odmarao od svih svojihdjela Ëudesnog stvaranja. Subota je uspostavljena za Ëovjeka,i Bog æeli da tog dana ostavimo sve svoje poslove, kao πto sei On sam odmarao nakon svog πestodnevnog rada na stvara-nju.

Oni koji poπtuju propise Boæjeg zakona, poπto su primilisvjetlost Ëetvrte zapovijedi iz Dekaloga, dræat Êe i tu zapovijed,bez obzira jesu li prilike i moguÊnosti za takvu posluπnostpovoljne ili ne. Bog je Ëovjeka stvorio na svoju sliku, a zatimmu vlastitim primjerom pokazao kako treba svetkovati sedmidan koji je On sâm svetkovao i proglasio svetim. On je odredioda Ëovjek taj dan posveti bogosluæju i da se ne bavi nikakvimovozemaljskim poslovima. Nitko od onih do kojih je doprla

138

178

svjetlost o suboti neÊe biti bez krivnje u Boæjim oËima ako idalje prestupa Ëetvrtu zapovijed. …

Na samom poËetku Ëetvrte zapovijedi Bog kaæe: “Sjeti se...”,znajuÊi da bi Ëovjek obuzet svojim brigama i nevoljama mogaodoÊi u kuπnju i izgovarati se za svoje propuste kako je podpritiskom zemaljskih poslova zaboravio na svetost i znaËajsubote. … Bog je jedan dan izdvojio od ostalih i posvetio ga.On taj dan daje Ëovjeku kao vrijeme kad se treba odmoriti odsvojih svakodnevnih poslova, posvetiti se bogosluæju i svomduhovnom uzdizanju. (Testimonies for the Church, sv. 4, str.247—249)

5. svibnja

Poseban znak koji izdvaja

“Stoga neka Izraelci dræe subotu — svetkujuÊi je odnaraπtaja do naraπtaja — kao vjeËni savez. Neka jeona znak, zauvijek, izmeu mene i Izraelaca. Ta Jahveje za πest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga jedana prestao raditi i odahnuo.” (Izlazak 31,16.17)

U ovom tekstu poπtivanje subote je navedeno kao pose-ban prepoznatljiv znak izmeu Boæjeg naroda i ostalih narodasvijeta. Ovo roditeljima nalaæe najsveËaniju odgovornost dasvoju djecu nauËe poπtivati zapovijed o suboti, kako bi bilimeu onima koji Êe biti ubrojeni u Boæji narod.

U Izlasku Ëitamo: “Vi ste vidjeli πto sam uËinio EgipÊanima;kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo.Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i dræali moj Savez, viÊete mi biti predraga svojina mimo sve narode — ta moj je savsvijet! — vi Êete mi biti kraljevstvo sveÊenika, narod svet. TimrijeËima oslovi Izraelce.” (Izlazak 19,4-6)

Kakvo prekrasno milosre! Bog Izraelcima nudi da buduNjegova “predraga svojina”, ako budu poπtovali Njegov zakoni veliËali Njegovo ime. Obratite pozornost na odgovor koji sudali: “Mojsije se vrati i sazva narodne starjeπine te im izloæisve πto mu je Jahve naredio. A sav narod uzvrati jednoglasno:

139

179

‘Vrπit Êemo sve πto je Jahve naredio.’ Onda Mojsije preneseodgovor naroda Jahvi.” (Izlazak 19,7.8) (Manuscript 152, 1901.)

Mi ne moæemo precijeniti vrijednost jednostavne vjere ibespogovorne posluπnosti. Karakter se usavrπava kad se sli-jedi put posluπnosti u jednostavnosti vjere. Od Adama se zah-tijevalo strogo poπtivanje Boæjih zapovijedi, a niπta manje mje-rilo nije predstavljeno onima koji danas æele spasenje. … Kristkaæe: “I πto god zamolite u moje ime, uËinit Êu, da se proslaviOtac u Sinu. Ma πto me zamolili u moje ime, ja Êu to uËiniti.Ako me ljubite, vrπit Êete moje zapovijedi. — Ja Êu moliti Oca,i dat Êe vam drugoga Branitelja koji Êe ostati s vama zauvijek:Duha istine, kojega svijet ne moæe primiti.” (Ivan 14,13-17) …Svijet je udruæen protiv istine jer ne æeli sluπati istinu. Zar daja, koja znam istinu, zatvorim svoje oËi i srce njezinoj spaso-nosnoj sili zato πto je svijet radije izabrao tamu nego svjetlo?(Manuscript 5a, 1895.)

Svete uredbe koje je Sotona mrzio i nastojao uniπtiti bitÊe poπtovane diljem bezgreπnog svemira. (Patrijarsi i proroci,str. 279)

6. svibnja

Zakon koji usreÊuje Ëovjeka

“Prava je naredba Jahvina — srce sladi; Ëista je zapovi-jed Jahvina — oËi prosvjetljuje.” (Psalam 19,9)

Bog je u poËetku ljudima dao svoj Zakon da bi im omoguÊiopostizanje sreÊe i vjeËnoga æivota. Sotonina jedina nada daosujeti Boæju namjeru leæala je u moguÊnosti da navede ljudena neposluπnost tom Zakonu, pa se stalno trudio pogreπnoprotumaËiti njegove propise i umanjiti njegovu vrijednost. Nje-gov majstorski potez bio je pokuπaj da promijeni i sam Zakon,ne bi li tako naveo ljude da krπe njegove propise dok istodob-no tvrde da ga poπtuju.

Jedan pisac je pokuπaj promjene Boæjega Zakona uspore-dio s prastarim zlobnim obiËajem da se putokazi postavljenina vaænim raskriæjima putova okreÊu u pogreπnom smjeru.

140

180

Ovaj nezgodni obiËaj Ëesto je izazivao velike poteπkoÊe i zbu-njenost ljudi.

Bog je podigao putokaz namijenjen onima koji putuju krozovaj svijet. Jedna strelica na tom putokazu ukazivala je nadragovoljnu posluπnost Stvoritelju kao put prema sreÊi i æivo-tu, dok je druga otkrivala neposluπnost kao put koji vodi ubijedu i smrt. Put prema sreÊi bio je isto tako jasno obiljeæenkao i put koji vodi prema gradu utoËiπta u hebrejskom druπtve-nom ureenju. Ali u jednom nesretnom trenutku za ljudskirod, veliki neprijatelj svakoga dobra okrenuo je putokaz i mno-πtvo je krenulo u pogreπnom smjeru.

Gospodin je preko Mojsija naredio Izraelcima: “Subote mojemorate odræavati, jer subota je znak izmeu mene i vas odnaraπtaja do naraπtaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve,posveÊujem. Dræite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tkoje oskvrne, neka se pogubi. … ©est dana neka se vrπe poslovi,ali sedmi dan neka bude dan posvemaπnjeg odmora, JahviposveÊen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao, neka sepogubi. Stoga neka Izraelci dræe subotu — svetkujuÊi je odnaraπtaja do naraπtaja — kao vjeËni savez. Neka je ona znak,zauvijek, izmeu mene i Izraelaca. Ta Jahve je za πest danasazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odah-nuo.” (Izlazak 31,13-17)

Ovim rijeËima Gospodin je jasno naglasio da je posluπ-nost put koji vodi u Boæji grad, ali greπni Ëovjek okrenuo jeputokaz i uËinio da pokazuje u pogreπnom smjeru. On je ute-meljio laænu subotu i naveo ljude da misle kako poËivajuÊi utaj dan poπtuju Stvoriteljevu zapovijed.

Bog je proglasio sedmi dan subotom Gospodnjom. Kad jedovrπio nebo i Zemlju, uzdignuo je taj dan kao uspomenu nasvoje stvaralaËko djelo. PoËivajuÊi sedmoga dana “od svegadjela svoga koje uËini”, Bog “blagoslovi sedmi dan i posveti”(Postanak 2,1-3). (Izraelski proroci i kraljevi, str. 115,116)

181

7. svibnja

Boæji Zakon je nepromjenjiv

“Kad Jahve svrπi svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskombrdu, dade mu dvije ploËe SvjedoËanstva, ploËe kame-ne, ispisane prstom Boæjim.” (Izlazak 31,18)

Tijekom πirenja krπÊanstva veliki neprijatelj ljudske sreÊeposebno je napadao dan odmora iz Ëetvrte zapovijedi. Sotonakaæe: “Usprotivit Êu se svim Boæjim namjerama. Ovlastit Êusvoje sljedbenike da uklone uspomenu na Boga — sedmi dan,subotu. Tako Êu pokazati svijetu da je dan koji je Bog posvetioi blagoslovio — zamijenjen. Taj dan ne smije æivjeti u mislimaljudi. Ja Êu izbrisati spomen na Boga. Umjesto subote postavitÊu dan koji neÊe imati boæansku potvrdu, dan koji neÊe moÊibiti znak izmeu Boga i Njegovog naroda. One koji prihvate tajdan navest Êu da njemu pripiπu svetost koju je Bog dao sed-mom danu.” …

UspostavljajuÊi laæni dan odmora, neprijatelj je kanio pro-mijeniti vremena i zakone. No, je li doista uspio promijenitiBoæji zakon? RijeËi trideset prvoga poglavlja Izlaska daju namodgovor. Onaj koji je isti i juËer, i danas, i sutra, i zauvijek,rekao je za sedmi dan, subotu: “Jer subota je znak … zauvijek.”(Izlazak 31,13.17) Okrenuti putokaz pokazuje u pogreπnomsmjeru, ali Bog se nije promijenio. On je i dalje moÊni BogIzraelov. “Gle, narodi su kao kap iz vedra, vrijede kao prah natezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! (Izaija 40,15) … On danasrevnuje za svoj Zakon isto onako kao πto je revnovao u daneAhaba i Ilije.

Meutim, kolikom je nepoπtovanju izloæen taj Zakon! Gle-dajmo danaπnji svijet koji se nalazi u otvorenoj pobuni protivBoga! Ovaj naraπtaj je doista jogunast, pun nezahvalnosti, hlad-noÊe, nepoπtenja, oholosti i otpadniπtva. Ljudi zanemaruju Bi-bliju i mrze istinu. Isus vidi da je Njegov Zakon odbaËen, daje Njegova ljubav prezrena, da se Njegovi poslanici doËekuju sravnoduπnoπÊu. On je pokuπao govoriti ljudima dajuÊi im svojeblagoslove, ali su oni ostali nezapaæeni; obraÊao im se πaljuÊiopomene, ali ih oni nisu posluπali. Predvorje hrama ljudskeduπe pretvoreno je u mjesto nesvete trgovine. SebiËnost, zavist,oholost, zloba — sve se to njeguje! …

141

182

Oni koji vjeruju u RijeË onako kao πto je zapisana izloæenisu poruzi. Zapaæa se sve veÊi prijezir prema zakonu i redu,koji se moæe dovesti u izravnu vezu s krπenjem jasnih Gospod-njih zapovijedi. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 117—119)

Jahve je urezao svojih Deset zapovijedi na kamene ploËekako bi svi stanovnici Zemlje mogli razumjeti nepromjenjivosti vjeËnost Njegovog karaktera. (Counsels to Parents and Teach-ers, str. 248)

8. svibnja

Prva velika zapovijed

“Prva glasi: … Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcemsvojim, svom duπom svojom, svom pameti svojom i svomsnagom svojom!” (Marko 12,30)

Pokazano mi je da sve πto dijeli naπu ljubav, i Ëemu usvom srcu dajemo viπe mjesta nego Bogu, ili πto nas ometa daMu se u potpunosti predamo, postaje naπ idol. Ukazano mi jena prvu veliku zapovijed: “Ljubi Gospodina Boga svoga svimsrcem svojim, svom duπom svojom i svom snagom svojom!”Ne dopustimo da nas bilo πto odvoji od ljubavi prema Bogu.Nikome i niËemu na svijetu ne smijemo poklanjati onu uzviπe-nu ljubav i pozornost koju dugujemo samo Bogu. Svoju volju,svoje æelje, svoje planove i zadovoljstva, sve to moramo dræatiu podreenosti.

Moramo nauËiti uzdizati Gospodina Boga u svom srcu, usvojim razgovorima i u svim svojim postupcima. Tada Êe nasIsus moÊi nauËiti kako da svoju mreæu bacimo s desne strane,i da je na obalu izvuËemo punu ribe. Ako u bacanju mreæenemamo Kristovu pomoÊ, sav naπ trud — ulagan moæda tjed-nima, mjesecima pa i godinama — neÊe uroditi plodom. …

Preispitaj sebe i svaku svoju pobudu. … Teæi za isticanjemKrista. (SvjedoËanstva za crkvu, sv. 1, str. 436,437)

Kad je netko potpuno osloboen od svojega “ja”, kad jesvaki laæni bog izbaËen iz duπe, taj ispraænjeni prostor ispu-njava Sveti Duh. Takav Ëovjek ima vjeru koja Ëisti duπu odsvake prljavπtine. On se pokorava Svetom Duhu, misli o onom

142

183

πto je duhovno i ne oslanja se na sebe. Njemu je Krist sve iu svemu. S krotkoπÊu prihvaÊa istine koje mu se stalno otkri-vaju i svu slavu daje Gospodinu, govoreÊi: “A nama je to Bogobjavio po Duhu.” “A mi nismo primili duha ovoga svijeta,nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo darove koje namBog dobrostivo darova.” (Gospel Workers, str. 287)

Glas koji je govorio Izraelu sa Sinaja, govori u ove posljed-nje dane muπkarcima i æenama: “Nemoj imati drugih bogovauz mene.” (Izlazak 29,3) Boæji zakon je pisan Njegovim vlasti-tim prstom na kamenim ploËama, πto pokazuje da se nikadane moæe mijenjati ili ukinuti. On Êe biti saËuvan kroz svuvjeËnost kao nepromjenjiva naËela Njegove vladavine. Ljudi supostavili svoju volju nasuprot Boæjoj volji, ali to ne moæe uπut-kati Njegove rijeËi mudrosti i zapovijedi, iako Êe oni moædapostaviti svoje spekulativne teorije nasuprot objavljenom nau-ku i veliËati ljudsku mudrost iznad tako jasnog “Ovako govoriJahve”. (Counsels to Parents and Teachers, str. 248)

Duh svjetovnosti moæe zatrovati mnoge i upravljati njima;Boæje djelo se moæe odræavati samo uz velike napore i stalneærtve, ali Êe na kraju istina ipak slavno pobijediti! (Izraelskiproroci i kraljevi, str. 119)

9. svibnja

Nemoj imati drugih bogova

“Nemoj imati drugih bogova uz mene.” (Izlazak 20,3)

Krist je otkupljene unaprijed vidio spaπene u svetom sve-miru, i to Ga je pokrenulo na tako veliku ærtvu. … Sluæimo liBogu kao Njegova voljena djeca, ili smo sluge kneza tame?Kome zapravo sluæimo: Jahvi ili Baalu? Æivom Bogu, ili idoli-ma?

Moæemo biti idolopoklonici i bez vidljivih idolopokloniË-kih oltara, svetih objekata ili kipova na kojima se zaustavljapogled. Moæemo isto tako lako naËiniti idole od omiljenih za-misli ili predmeta, kao i oblikovati bogove od drveta ili kame-na. TisuÊe njih imaju laæni pojam o Bogu i Njegovim osobina-ma. Oni doista sluæe laænom bogu, kao nekada Baalove sluge.

143

184

Sluæimo li mi pravom Bogu onako kako nam je On otkriven uSvetim spisima, u Kristu, u prirodi; ili pak oboæavamo nekogfilozofskog idola koji je na prijestolju naπeg srca ustoliËenkao bog? Bog je Bog istine. Pravda i milosre obiljeæja suNjegove vladavine. On je Bog ljubavi, smilovanja i njeænog su-osjeÊanja. Takav nam se predstavio u svojemu Sinu, naπemSpasitelju. On je Bog strpljivosti i dugog podnoπenja. Ako jetakav karakter Onoga kog najviπe πtujemo i kome æelimo bitisliËni, onda sluæimo pravom Bogu.

Ako slijedimo Krista, Njegove zasluge pripisane nama uz-diæu se Ocu kao slatki miris. A karakterne osobine naπegSpasitelja, usaene u naπe srce, πirit Êe oko nas dragocjenimiris. Duh ljubavi, krotkosti i strpljivosti, koji proæima savnaπ æivot, imat Êe silu omekπati i podËiniti tvrda srca i najo-gorËenijih protivnika vjere i pridobiti ih za Krista.

“Ne Ëinite niπta iz sebiËnosti ili taπte slave, nego u poniz-nosti smatrajte jedan drugoga veÊim od sebe! Ne gledajte po-jedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih!”(Filipljanima 2,3.4) …

Taπta slava i sebiËna ambicija predstavljaju stijene nakojima su uniπteni mnogi pojedinci, a mnoge crkve postalenemoÊne. Oni koji jako malo znaju o poboænosti koji i vrlorijetko odræavaju vezu s Bogom, Ëesto najizrazitije teæe zavisokim poloæajima. Oni uopÊe nisu svjesni svojih slabosti isvojih karakternih nedostataka. … Duπa koja stalno gleda naIsusa Krista uvidjet Êe Njegovu ljubav punu samoodricanja iNjegovu duboku poniznost, i slijedit Êe Njegov primjer. Oho-lost, slavoljublje, prijevara, mrænja i sebiËnost moraju biti oËiπ-Êeni iz srca. Mnogi ove zle osobine samo djelomiËno potisku-ju, ali ih nisu potpuno iskorijenili iz srca. Kad im se ukaæeprilika, one ponovno izbijaju kao bujni izdanci i prerastaju uotvorenu pobunu protiv Boga. Tu se krije straπna opasnost.Ostaviti neiskorijenjen bilo koji grijeh, znaËi gajiti neprijateljakoji samo Ëeka trenutak neopreznosti da nas gurne u propast.… Boæanska milost je naπa jedina nada. (Testimonies for theChurch, sv. 5, str. 173—175)

185

10. svibnja

Poπtuj one koji poπtuju Boga

“Zar ne znate: ako se nekomu dajete za robove da muse pokoravate, robovi ste onoga komu se pokoravate:bilo grijeha da umrete, bilo pokornosti da budete oprav-dani?” (Rimljanima 6,16)

Kad se um dugo bavi ovozemaljskim, vrlo je teπko promi-jeniti navike takvog razmiπljanja. Ono πto oko vidi i uho ËujepreËesto privlaËi pozornost i zadobiva zanimanje. Ali ako ho-Êemo uÊi u Boæji grad i gledati Isusa u Njegovoj slavi, moramose veÊ ovdje privikavati promatrati Ga oËima vjere. KristoverijeËi i karakter trebaju Ëesto biti predmet naπih misli i raz-govora, i svakog dana trebamo odvojiti posebno vrijeme i smolitvom razmiπljati o tim svetim stvarima.

PosveÊenje je svakodnevni posao. Neka se nitko ne zava-rava vjerujuÊi da Êe mu Bog oprostiti i blagosloviti ga, dokistodobno gazi neki od Njegovih zahtjeva. Namjerno poËinjanjegrijeha uπutkava glas savjesti i Svetog Duha, i odvaja duπu odBoga. Kakav god da je vjerski zanos, Isus ne moæe prebivati usrcu koje zanemaruje Boæji zakon. Bog Êe poπtovati one kojiNjega poπtuju.

“Zar ne znate: ako se nekomu dajete za robove da mu sepokoravate, robovi ste onoga komu se pokoravate.” (Rimljanima6,16) Ako se prepuπtamo gnjevu, poæudi, pohlepi, mrænji, se-biËnosti, ili bilo kojem drugom grijehu, postajemo robovi gri-jeha. “Nitko ne moæe sluæiti dvojici gospodara.” (Matej 6,24)Ako sluæimo grijehu, ne moæemo sluæiti Kristu. KrπÊanin Êeosjetiti poticanje na grijeh, jer se tijelo bori protiv Duha; ali iDuh se bori protiv tijela i potiËe nas na stalnu borbu. Ovo jetrenutak u kojem je potrebna Kristova pomoÊ. Kad se ljudskanemoÊ ujedini s boæanskom snagom, nastaje usklik vjere: “Alihvala Bogu koji nam dade pobjedu po naπem Gospodinu IsusuKristu!” (1. KorinÊanima 15,57)

Ako æelimo razviti karakter kakvog Bog moæe prihvatiti,moramo izgraditi ispravne navike u svom vjerskom æivljenju.Svakodnevna molitva vaæna je za rast u milosti, Ëak i za sâmduhovni æivot, kao πto je zemaljska hrana potrebna za tjelesni

144

186

napredak. Mi se trebamo naviknuti da svoje misli Ëesto uzdi-æemo Bogu u molitvi. Ako misao odluta, moramo je vratitinatrag; ustrajnim trudom navika Êe konaËno popustiti. Nijed-nog trenutka ne moæemo se odvojiti od Krista i biti sigurni. Nasvakom koraku moæemo imati Njegovu nazoËnost, samo akose dræimo uvjeta koje je On postavio.

Religiju treba uËiniti velikim dobitkom u æivotu. Sve dru-go treba podrediti tome. Sve snage duπe, tijela i duha morajubiti ukljuËene u krπÊansku borbu. Trebamo traæiti snagu imilost od Krista, i izvojevat Êemo pobjedu sigurno kao πto juje Isus izvojevao za nas. (Review and Herald, 15. studenog1887.)

11. svibnja

Posluπnost Boæjem zakonu

“Jer, koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bilitako blizu kao πto je Jahve, Bog naπ, nama kad god gazazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zako-ne i uredbe pravedne kao πto je sav ovaj Zakon kojivam ja danas iznosim?” (Ponovljeni zakon 4,7.8)

©to se tiËe Njegovih zapovijedi, Bog ih je objavio svojemunarodu preko Mojsija: “Dræite ih i vrπite: to Êe u oËima narodabiti vaπa mudrost i vaπa razboritost.” (Ponovljeni zakon 4,6) …

Dragocjene upute koje je Bog dao svom narodu na goriSinaju vodile su ih u njihovom lutanju pustinjom, i uvijek suim bile ponavljane gdje god bi se utaborili. Boæja namjera jebila da oni okolnim narodima predstave Njega i Njegov ZakonrijeËima koje Êe im govoriti i na razne druge naËine. U mnogimprigodama, dok su se susretali s ljudima koji nisu poznavaliBoga, oni su uzdizali svog Vou kao uzviπeno i sveto BiÊekojemu svi uvijek trebaju odati Ëast, uvaæavanje i πtovanje. …

Okolni narodi trebali su biti upoznati s uzviπenim naËe-lima zakonâ koje je dao Bog, a voe su uËile narod da ih sepridræava. Umjesto da tako pouËen narod kritiziraju, oni bipoπtivanje ovih zakona gledali kao dokaz da je on posebnoblagoslovljen narod meu narodima.

145

187

Joπ jedan izniman prizor za okolne narode bio je savrπenred πto su ga Izraelci odræavali u svom taboru. Mogli su vidjetioblak koji je zaklanjao mjesto gdje je u taboru bilo Prebivali-πte; promatrati sveÊenike i izabrane sluæbenike koji su obav-ljali svoj odreeni posao. Svatko je radio ono za πto je bioodreen, pripremajuÊi tabor za noÊ. Nitko nije uËinio bilo πtoza πto je bio zaduæen netko drugi. Ako bi tko pokuπao obavitiposao drugoga, bio bi kaænjen smrÊu. Svatko je sudjelovao usvojoj posebnoj duænosti. U podizanju Prebivaliπta bio je opre-man dio po dio, i kuÊa Gospodinova je postavljena prekra-snom preciznoπÊu. Nijedna rijeË niti naredba nije bila izgovo-rena ili izdana, osim onih za koje su odreeni ljudi bili odgo-vorni. Nitko nije bio zbunjen i sve je sastavljeno u skladu sprikazom πto ga je Mojsije dobio na gori.

Sve πto je bilo povezano s postavljanjem tabora bilo jepouka za djecu i pridonosilo je njihovom pouËavanju u navi-kama toËnosti, briæljivosti i redu. Djecu koja su imala dovolj-no godina trebalo je pouËavati postavljanju πatora u kojemusu æivjeli, i odræati savrπeni red u svemu πto su Ëinili. … Onasu stalno dobivala znanje o nebeskim stvarima. Roditelji sustalno objaπnjavali svojoj djeci zaπto su Izraelci morali puto-vati pustinjom, zaπto im je dan Zakon na Sinaju, i svemu πtose od njih oËekivalo da Ëine i budu kad dou u ObeÊanu zem-lju. (Manuscript 152, 1901.)

12. svibnja

VeliËanje Boæjeg zakona

“Tako Êete se sjeÊati svih mojih zapovijedi, vrπit Êeteih, i bit Êete posveÊeni svome Bogu.” (Brojevi 15,40)

Sve upute o pouËavanju djece Zapovijedima, koje su biledane starom Izraelu, vaæne su i za nas danas. Ako smo postalibezbriæni i zanemarili vaænost poticanja potrebe dræanja ovihZapovijedi, a mnogi se tako ponaπaju, ponizimo svoje srcepred Bogom i iskreno se pokajmo. NauËimo se milostivo nositis naπom djecom. U njihovim osjetljivim godinama ona trebajubiti ljubazna, strpljiva, pametna i pouËena svim vjerskim sluæ-

146

188

bama s ljubavlju. Roditelji trebaju prenijeti ove pouke tako dabudu jednostavne i privlaËne, s ciljem da svoje maliπane nau-Ëe Gospodnjem putu. U proπlosti se neuspjeh roditelja u ovomposlu osjetio na buduÊim naraπtajima. …

Potreban je stalan i ustrajan trud da se mjerilo pravedno-sti odræi uzviπenim, jer Bog ne odobrava labavost u naËelima.Naπe vjersko iskustvo Êe biti upropaπteno ako dopustimo izo-paËenje naπih naËela. Sada, viπe nego u bilo kojem drugomrazdoblju svjetske povijesti, trebamo posluπati upozorenje: “Za-to i vi budite pripravni, jer Êe Sin »ovjeËji doÊi u Ëas kad sene nadate.” (Matej 24,44)

U drevna vremena neprestano je ponavljano upozorenjeprotiv idolopoklonstva. U naπe vrijeme u svijetu postoji istaopasnost. Trebali bismo svoju djecu Ëuvati od zajedniπtva sasvijetom i Ëuvati ih od oponaπanja onih koji su u tami. Kolikoje god to moguÊe, dræimo ih podalje od druæenja s nevjerni-cima. Mi znamo da oni koji ne sluæe Gospodinu Isusu sluæedrugom voi, i da Êe taj voa uloæiti odluËne napore da binadzirao umove onih koji znaju istinu.

Sotonska prijevarna djela dogaaju se stalno, u svakommjestu. Oni koji istinski vole Boga pokazat Êe svoju ljubavprema Njemu u svim okolnostima. Oni se neÊe poniæavati iukljuËiti se u lude razonode i svjetovne zabave. Njih se neÊemoÊi uvjeriti da u bilo kojem trenutku zaborave Gospodina.KrπÊani mogu i trebaju osjeÊati sveto zgraæanje protiv povrπ-nosti i gluposti onih koji ne ljube Boga. “Ispitajte sebe” inemojte pasti u iskuπenje time πto Êete izgovarati isprazne,jeftine i besmislene rijeËi. Govorite rijeËi koje Êe otkriti da steBoæje dijete i da vam je srce ispunjeno Njegovom ljubavlju.

Mi moramo biti izrazito jedinstven narod posveÊen Bogu,kao πto su to bili pozvani Izraelci, inaËe neÊemo moÊi pravilnopredstaviti naπeg mudrog, suosjeÊajnog i slavnog Otkupitelja.(Manuscript 152, 1901.)

189

13. svibnja

Zakon i Evanelje u skladu

“A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledaloslavu Gospodnju, preobraæavamo se u tu istu sliku,uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.”(2. KorinÊanima 3,18)

Nakon πto je Krist umro na kriæu kao ærtva za grijeh,obredni zakon viπe nije imao svoju svrhu. Ipak, on je bio pove-zan s moralnim Zakonom i bio je slavan. Cjelokupni sustavnosio je boæanski potpis i izraæavao je Boæju svetost, praved-nost i pravdoljubivost. Ako je sluæba oprosta uËinjena takoslavnom, koliko Êe viπe biti slavnija stvarnost kad je Kristotkrije, dajuÊi svoj æivot i svojeg posveÊujuÊeg Duha onimakoji vjeruju?

Objava Zakona, Deset zapovijedi, bilo je prekrasno pred-stavljanje Boæje slave i veliËanstva. …

“‘Ne bojte se — reËe Mojsije narodu. — Bog je doπao davas samo iskuπa; da strah pred njim ostane s vama te da negrijeπite.’ Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom ob-laku gdje se Bog nalazio.” (Izlazak 20,20.21)

Oprost grijeha, opravdanje vjerom u Isusa Krista, pristupBogu samo preko posrednika, zbog izgubljenog prava, krivnjei grijeha — o ovim istinama ljudi su imali malo pojma. Uvelikoj mjeri izgubili su znanje o Bogu i jedinom naËinu kakoMu pristupiti. Izgubili su skoro svaki osjeÊaj o tome πto jegrijeh i πto je to pravednost. Oprost grijeha po Kristu, obeÊa-nom Mesiji kojega su predstavljale njihove ærtve, razumijevalisu maglovito. …

Moralni Zakon nikada nije bio predslika ili sjena. On jepostojao prije stvaranja Ëovjeka i trajat Êe tako dugo doklepostoji Boæje prijestolje. Bog ne moæe promijeniti niti jedanpropis u svojemu Zakonu da bi spasio ljude, jer je taj Zakontemelj Njegove vladavine. On je nepromjenljiv, neizmjenjiv, bes-konaËan i vjeËan. Da bi Ëovjek bio spaπen, a Ëast Zakona odr-æana, bilo je potrebno da Boæji Sin ponudi sebe kao ærtvu zagrijeh. Onaj koji nije poznavao grijeha postao je grijehom zanas. On je umro za nas na Golgoti. Njegova smrt otkrila nam

147

190

je divnu Boæju ljubav prema Ëovjeku i nepromjenjivost Njego-vog Zakona. …

Krist zastupa greπnike. Oni koji prihvaÊaju Njegovo Evan-elje iskreno prihvaÊaju i Njega. Oni vide odnos Njegovog po-slanja i Zakona i priznaju Boæju mudrost i slavu otkrivenu uSpasitelju. Kristova slava oËituje se u Zakonu, koji je prijepisNjegova karaktera, i Njegova preobraæavajuÊa uËinkovitostdjeluje na duπu sve dok se ljudi ne promijene i ne postanusliËni Njemu. Oni postaju zajedniËari u boæanskoj naravi, ra-stu sve viπe i viπe i postaju sliËni Spasitelju, napredujuÊi ko-rak po korak u skladu s Boæjom voljom, sve dok ne dostignusavrπenstvo. Zakon i Evanelje su u savrπenom skladu. (Se-lected Messages, knjiga 1, str. 238—240)

14. svibnja

Kristova nova zapovijed

“Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga, kaoπto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan13,34)

Nalikujete li Kristu u svom govoru, svom duhu i djelima?Ako svojim govorom i duhom predstavljate Kristov karakter,onda ste krπÊani, jer biti krπÊanin znaËi biti sliËan Kristu.Jezik Êe svjedoËiti o naËelima koja upravljaju æivotom, jer toje siguran ispit koji pokazuje koja sila upravlja srcem. PorijeËima koje prelaze preko naπih usana moæemo prosuditisvoj vlastiti duh i naËela. Jezik uvijek treba biti pod upravomSvetog Duha.

Kad jadna ranjena duπa, puna modrica, doe k vama daËuje rijeËi nade, od vas se oËekuje da joj govorite KristovimrijeËima. Odbijate li joj dati umilne, uljudne i ljubazne rijeËi?Oni koji govore kao πto je Krist govorio, nikada neÊe izreÊigorke i ljutite rijeËi koje su ranjenoj duπi kao bodljikave stri-jele. “Jahve pazi i sluπa ih.” HoÊete li imati na umu da Gospo-din Ëuje rijeËi koje izgovaramo, i upoznati je s duhom koji naspotiËe na djelovanje? Krist je obrana svih koji su skriveni uNjemu.

148

191

Imajte na umu da je svaka neljubazna rijeË i svaki nemi-losrdni napad zapisan u nebeskim knjigama — kao da je uËi-njen Kristu ako je uËinjen patnicima. Ne znaËi li biti sliËanKristu: pomoÊi nositi terete koji teπko pritiπÊu duπe koje Bogvisoko cijeni i zbog kojih je dao svog jedinoroenog Sina, “dane pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”?(Ivan 3,16) …

“Vjerujeπ li u Sina »ovjeËjega?” (Ivan 9,35) Vi ste ovisni oKristu za sve πto primate, kao i najslabija, najsiromaπnija inajponiznija duπa. “Vjerujeπ li u Sina »ovjeËjega?” Samo speku-lativna vjera ne donosi niπta. Vjerujete li u Boæjeg Sina kaosvog osobnog Spasitelja? Ako vjerujete svim svojim srcem,Bog prebiva u vaπoj duπi, a duπa u Bogu. Vi predstavljate Isu-sa. Oni koji su na povjerljivim poloæajima nalaze se na kuπnjida bi se vidjelo jesu li mudri i od povjerenja, i da bi se otkrilodjeluje li Krist preko njih tako da moæe predstaviti svoj karak-ter i sebe u njihovim rijeËima i djelima, prema Njegovu nasli-jeu za koje je On dao svoj dragocjeni æivot. …

Samo u odreenoj mjeri ljudsko biÊe moæe imati udjela uboæanskoj naravi i suosjeÊati s Kristom. Isus kaæe: “Novu vamzapovijed dajem...” Da podnosimo jedni druge? Ne! Nego: “Lju-bite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedandrugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tomÊe svi upoznati da ste moji uËenici.” (Ivan 13,34.35) “Ovo jezapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao πto sam ja ljubiovas!” (Ivan 15,12) (Review and Herald, 26. svibnja 1896.)

15. svibnja

Svi mogu nositi krunu

“Ne znate li da u trkaliπtu svi trkaËi trËe, ali samojedan dobiva nagradu! Tako trËite da je odnesete!” (1.KorinÊanima 9,24)

Nakon πto su se opredijelili za samoodricanje i strogustegu, natjecatelji u drevnim igrama uopÊe nisu bili sigurni daÊe pobijediti. “Ne znate li”, rekao je Pavao, “da u trkaliπtu svitrkaËi trËe, ali samo jedan dobiva nagradu!” Koliko se god

149

192

trkaËi trudili, samo jedan dobiva nagradu. Samo je jedna rukamogla uhvatiti æeljeni vijenac. Neki su mogli uloæiti krajnjenapore da dobiju nagradu, ali kad su pruæili ruku da je uzmu,drugi je, samo trenutak prije njih, zgrabio æeljeno blago.

Ali u krπÊanskoj borbi nije tako. Nitko tko se dræi uvjetaneÊe biti razoËaran na kraju utrke. Nitko tko je ozbiljan iustrajan, neÊe doæivjeti neuspjeh. Ne dobivaju utrku hitri niboj hrabri. Najslabiji sveti, kao i najjaËi, mogu ponijeti vijenacbesmrtne slave. Pobijediti mogu svi koji snagom boæanske mi-losti usklade æivot s Kristovom voljom. Æivot u potpunostiusklaen s naËelima iznesenim u Boæjoj rijeËi, ljudi Ëestosmatraju nevaænim — previπe beznaËajnim da bi zasluæio po-zornost. Ali imajuÊi na umu koliki je ulog, niπta nije malo πtomoæe pomoÊi ili sprijeËiti. Svaki postupak znaËi odreenu te-æinu na vagi koja odreuje æivotnu pobjedu ili poraz. A nagra-da koju dobivaju oni koji pobijede bit Êe u omjeru prema snazii ozbiljnosti kojom su se trudili. …

Pavao je znao da njegova borba protiv zla neÊe zavrπitidokle god æivi. Bio je stalno svjestan potrebe da se mora dobroËuvati da zemaljske æelje ne nadvladaju duhovnu gorljivost.Svim snagama nastavio se boriti protiv uroenih sklonosti.Uvijek je pred sobom imao ideal koji je æelio postiÊi, a ovajideal nastojao je doseÊi posluπnoπÊu Boæjem zakonu. SvojerijeËi, postupke i osjeÊaje — sve je to pokorio nadzoru BoæjegDuha.

Upravo je ovu iskrenu namjeru da pobijede u utrci zavjeËni æivot, Pavao æelio vidjeti u æivotu korintskih vjernika.Znao je da je pred njima, da bi mogli dostiÊi Kristov ideal,æivotna borba u kojoj neÊe biti odmora. Molio ih je da se trudeu okviru Zakona, da iz dana u dan teæe za poboænoπÊu i mo-ralnim savrπenstvom. Molio ih je da odloæe svako breme i æurenaprijed prema cilju savrπenstva u Kristu. (Djela apostolska,str. 196,197)

Pred sobom je stalno imao samo jedan cilj — pravednost“koja dolazi od Boga na osnovi vjere” (Filipljanima 3,9). (Djelaapostolska, str. 197)

193

16. svibnja

Kraljevski Zakon ocjenjuje karakter

“Doista, ako vrπite kraljevski Zakon u skladu s Pismom… dobro postupate.” (Jakov 2,8)

Kraljevski Zakon je mjerilo po kojemu Êe se ocjenjivatikarakter. Zakon je taj koji otkriva grijeh. U Zakonu stjeËemoznanje o grijehu. Ali greπnika stalno privlaËi Isusu divno oËi-tovanje Njegove ljubavi u kojoj se On ponizio i umro sramot-nom smrÊu na kriæu. Kakve li teme! Aneli su nastojali zavi-riti u ovu Ëudesnu tajnu. To je tema koja moæe zaokupiti inajveÊe ljudske umove — da Ëovjek koji je pao prevaren odSotone, koji je zauzeo Sotoninu stranu, moæe biti preobraÊenu sliku Sina beskonaËnog Boga i postati sliËan Njemu. Zatoπto mu je darovana Kristova pravednost, Bog Êe ljubiti Ëovjeka— palog ali otkupljenog — kao πto ljubi svojega Sina. ProËitaj-te to iz æivih poslanica.

To je tajna poboænosti. Ova je slika od najveÊe vrijednosti.O njoj treba razmiπljati, propovijedati, imati je na umu, o njojsu pjevale ljudske usne i pisala ljudska biÊa koja su iskusilaBoæju dobrotu. To treba biti temelj svakog govora. …

KrπÊanin je dostigao najviπi stupanj ljudskosti zato πto jesliËan Kristu. … On osjeÊa svoju nemoÊ, ali se iskreno dræicilja i æive vjere u Boæju snagu, i postaje pobjednik. Njegov miri radost postaju veliki, jer dolaze od Gospodina, i u BoæjimoËima ne postoji niπta tako prihvatljivo kao duπa koja je stal-no ponizna pred Njim. Ovi dokazi su nepogreπiv pokazatelj daje Gospodin dotaknuo srca svojim Svetim Duhom. Joπ Ëudes-nija nego πto su bila Ëuda tjelesnog ozdravljenja je Ëudo pobje-de koje se dogaa u Boæjem djetetu u hrvanju s uroenimmanama. Cijeli Boæji svemir ga promatra s mnogo veÊom radoπ-Êu negoli πto se moæe izreÊi. Karakter je oblikovan po boæan-skom Uzoru. …

DræeÊi Krista kao svojeg jedinog izvora snage, predstav-ljajuÊi Njegovu neusporedivu ljubav kojom je Ëovjekovu kriv-nju za grijeh preuzeo na sebe, a svoju pravednost uraËunaoËovjeku — ni u kom sluËaju ne ukida Zakon ili umanjujenjegovo dostojanstvo. Umjesto toga, stavlja ga na jasno osvijet-

150

194

ljeno i poËasno mjesto. To se dogodilo samo kroz svjetlo kojeje zasjalo s kriæa Golgote. Zakon je potpuno i u punini ispu-njen u velikom planu spasenja kakav je predstavljen u svjetlukoje sja s raspetog i uskrslog Spasitelja. Ovo se moæe samoduhovno prosuivati. Ono u srcu promatraËa razgorijeva æarkuvjeru, nadu i radost da je Krist njegova pravednost. Ovu radostimaju samo oni koji ljube i vrπe Isusove rijeËi, a to su BoæjerijeËi. (Manuscript 24, 1888.)

17. svibnja

NaËelo ljubavi u Zakonu

“©to se nas tiËe, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.”(1. Ivanova 4,19)

Nema nikakvog dokaza da je pokajanje iskreno ako nedovede do potpune promjene. Ako greπnik obnovi svoj zavjet,vrati ono πto je oteo, prizna svoje grijehe i poËne ljubiti Bogai bliænje, moæe biti siguran da je preπao iz smrti u æivot.

Kad kao zabludjela grjeπna biÊa doemo Kristu i dobijemooprost i milost, u naπemu srcu se raa ljubav. Svaki nam jeteret lak, jer je lak jaram πto ga Krist nudi. Duænost postajeuæitak, a ærtva zadovoljstvo. Put koji nam je prije izgledaoobavijen tamom, sada je obasjan zrakama sunca pravde.

Ljupkost Kristova karaktera vidjet Êe se i kod Njegovihsljedbenika. Isusu je Ëinilo zadovoljstvo ispunjavati Boæju vo-lju. Ljubav prema Bogu i revnovanje za Njegovu slavu — to jebila snaga koja je upravljala æivotom naπega Spasitelja. Ljubavje uljepπavala i oplemenjivala sve Njegove postupke. LjubavpotjeËe od Boga. Ona se ne moæe zaËeti i ne moæe nastati uneposveÊenom srcu. Ona se nalazi jedino u srcu u kojemuvlada Isus. “©to se nas tiËe, mi ljubimo, jer je On nas ljubioprije.” (1. Ivanova 4,19) U srcu koje je obnovljeno boæanskommiloπÊu ljubav je naËelo ponaπanja. Ona mijenja karakter,upravlja pobudama, vlada strastima, suzbija neprijateljstvo,oplemenjuje osjeÊaje. Ta ljubav, ako se gaji u srcu, uljepπavaæivot i posvuda πiri plemeniti utjecaj.

Postoje dvije zablude kojih se Boæja djeca — osobito onakoja su se tek poËela oslanjati na Njegovu milost — posebno

151

195

moraju Ëuvati. Prva ... jest gledanje na svoja djela, oslanjanjena ono πto djela mogu uËiniti da bi nas dovela u sklad sBogom. Onaj tko pokuπava postati svet svojim djelima, vrπe-njem Zakona — pokuπava nemoguÊe. Sve πto bi Ëovjek mogaouËiniti bez Krista ukaljano je sebiËnoπÊu i grijehom. Samonas Kristova milost preko vjere moæe uËiniti svetima.

Druga, niπta bezopasnija krajnost, jest zabluda da vjero-vanje u Krista oslobaa Ëovjeka vrπenja Zakona i da naπa djelanemaju nikakva utjecaja na naπe spasenje buduÊi da samovjerom dobivamo Kristovu milost.

Meutim, obratimo pozornost na Ëinjenicu da posluπnostnije samo neko formalno pokoravanje, veÊ sluæenje iz ljubavi.Boæji zakon je izraæaj Njegove prave naravi, on je utjelovljenjevelikog naËela ljubavi i, prema tome, temelj Njegove vladavinei na Nebu i na Zemlji. Ako su naπa srca obnovljena na Boæjusliku, ako je boæanska ljubav usaena u naπu duπu, neÊe li seonda i Boæji zakon ostvarivati u naπemu æivotu? Ako je naËeloljubavi usaeno u srce, ako je Ëovjek obnovljen na sliku Ono-ga koji ga je stvorio, onda je ispunjeno i novozavjetno obeÊa-nje. ... Posluπnost — sluæenje i odanost iz ljubavi — pravi jeznak da smo Njegovi uËenici. (Put Kristu, str. 50,51)

18. svibnja

Plan otkupljenja

“Njegova boæanska snaga obdarila nas je svime πto jepotrebno za æivot i poboænost, pravom spoznajom ono-ga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moÊi.” (2.Petrova 1,3)

KrπÊanski svijet ne razumije sasvim jasno plan spasenja.»ovjek, pouËen od onih ljudi koji tvrde da imaju znanje oSvetom pismu, nikad ne moæe spoznati do koje mjere je paoi svoje pravo stanje, ali Kristovo poslanje otkrit Êe mu istinukoja je u Isusu. »ovjek moæe znati dubine do kojih je potonuosamo ako se uhvati za Ëudesni lanac otkupljenja koji ga moæeizvuÊi. VeliËina naπe propasti moæe se spoznati samo u svjetluBoæjeg zakona izloæenog na kriæu Golgote. Prekrasni plan ot-kupljenja mora se spoznati u Kristovoj smrti.

152

196

Svijet po svojoj mudrosti ne moæe dobiti pravu spoznajuo istini i æivom Bogu. Kad je Krist doπao na ovaj svijet, zao-djenuvπi svoje boæansko ljudskim, postupci koje su premaNjemu pokazali najviπi autoriteti u narodu — koji su se izja-πnjavali da poznaju Boga — u punom smislu pokazuje snaguljudske mudrosti i razuma. Njihov razum nije mogao obliko-vati ispravno poimanje Boga kroz Njegov naËin rada.

Samo kroz vjeru u Krista moguÊe je da Ëovjek æivi vjerom.»ovjek ne moæe sâm sebe spasiti, ali Boæji Sin bije njegovebitke za njega i stavlja ga u povoljan poloæaj dajuÊi mu svojeboæanske osobine. I kad Ëovjek prihvati Kristovu pravednost,postaje sudionikom u boæanskoj naravi. On moæe dræati Boæjezapovijedi i æivjeti. Petar kaæe: “Tim nas je obdario skupocje-nim i najveÊim obeÊanim dobrima, da po njima, umaknuvπipokvarenosti koja je zbog opake poæude u svijetu, postanetedionici boæanske naravi.” (2. Petrova 1,4)

Istina koja je u Isusu jest posluπnost svakom Jahvinompravilu. To je djelo srca. Biblijsko posveÊenje nije prividnoposveÊenje koje ne istraæuje Pisma veÊ vjeruje dobrom osje-Êaju i zanosima radije nego da traæi istinu kao skriveno blago.Biblijsko posveÊenje vodi spoznavanju i poπtivanju Boæjih zah-tjeva. U toj riznici je Ëisto i sveto Nebo na raspolaganju onimakoji dræe Boæje zapovijedi. To je vrijedno doæivotnog, ustrajnogi neumornog truda. Sotona je s vaπe lijeve i desne strane; onse nalazi ispred i iza vas. On snabdijeva neistinama svakuduπu koja ne njeguje istinu πto se nalazi u Isusu. Sotona,ruπitelj, je tu iznad vas da onemoguÊi svaki vaπ napor. Ali tuje vijenac æivota koji treba osvojiti, æivot po mjeri Boæjeg æivo-ta. Oni koji svoje srce i um ne zatvaraju uvjerenju o krivnji,spoznat Êe ljubav svetog i pravednog Boga; jer je ona nevjero-jatno naËelo koje na Ëudesan i prekrasan naËin djeluje daosigura uspjeh trke za vijencem æivota. (Review and Herald, 8.veljaËe 1898.)

197

19. svibnja

Istina kakva je u Isusu

“Samo ako ste ga Ëuli i u njemu (stojeÊi) pouËeni kakoje u Isusu istina.” (Efeæanima 4,21)

Kad su proroci stali u obranu istine, oni su tada primiliBoæju rijeË. Oni su razumjeli da Êe Mesija koji Êe doÊi, ostva-riti djelo spasenja. Ali kad je Krist doπao i, nakon πto je umrokao ærtva umjesto Ëovjeka, nakon πto su simboliËne ærtve na-πle svoje ispunjenje u stvarnoj Ærtvi, stara istina o simboliËnojsluæbi postala je jasnijom. U Kristu, koji je predstavljao Oca,svijetu je otkrivena prekrasna istina. Svjetlo s kriæa Golgoteosvjetljava æidovsko razdoblje i daje znaËaj i smisao cjelokup-nom starozavjetnom ærtvenom sustavu, a na golgotskom kriæuje na poseban naËin otkrivena istina kakva je u Isusu. Istinakoja je priopÊena kroz naπeg Otkupitelja doista postaje sadaπ-nja istina.

Kakva nam je istina prikazana dok s divljenjem gledamoIsusa na kriæu Golgote, dok promatramo tu Divotu, tog Savjet-nika, tajanstvenu Ærtvu pognutu pod nevjerojatnim teretom zaljudski rod! Da bi prijestupnici mogli dobiti joπ jednu priliku,da bi ljudi mogli imati milost kod Boga Oca, vjeËni Boæji Sinposreduje i preuzima na sebe kaznu za prijestup. Onaj koji jezaogrnut u ljudsko, koji je bio jedno s Boæanstvom, bio jenaπa otkupnina. Zemlja se zatresla i zaljuljala zbog neobiËnogprizora patnje Boæjeg Sina, zbog Boæjeg gnjeva za Ëovjekovprijestup. Nebesa su se zavila u kostrijet da ne vide boæanskogStradalnika.

Prijestup Boæjeg zakona uËinio je potrebnom ovu patnju.A ipak, ljudi gaje miπljenje i prihvaÊaju Sotonine prijedlogepreko onih koji gaze Boæji zakon, da je sva ta patnja bilapotreba da bi Zakon uËinila nevaæeÊim. Prevareni i zaslijep-ljeni od velikog varalice, oni ljudima govore da nema Zakonate da ako dræe Boæje zapovijedi kad im je oproπteno, neÊedobiti milost. Kakvu zabludu je Sotona utisnuo u ljudski um!

Kad bude nauËavana i prihvaÊena teorija da Jahvin Zakonne obvezuje ljudsku obitelj, Ëovjek Êe biti zaslijepljen svojomstraπnom propaπÊu. On je neÊe moÊi prepoznati. Bez Zakona

153

198

Bog ne bi imao moralno mjerilo prema kojemu bi ocjenjivaokarakter, upravljao cijelim svemirom, svjetovima koji nisu pa-li, i ovim palim svijetom. Da je Bog mogao ukinuti Zakon kakobi zadovoljio Ëovjekovo palo stanje, a ipak zadræati svoju Ëastkao Vladar svemira, Krist ne bi trebao umrijeti. Ali Kristovasmrt je uvjerljiv i vjeËni dokaz da je Boæji zakon nepromjenjivkao i Njegova vladalaËka moÊ. (Review and Herald, 8. veljaËe1898.)

20. svibnja

©to piπe u Zakonu?

“Ljubi Gospodina Boga svoga … svim srcem svojim,svom duπom svojom, svom snagom svojom i svom pa-meÊu svojom, a svoga bliænjega kao samoga sebe!”(Luka 10,27)

Pitanje “Tko je moj bliænji?” izazvalo je meu Æidovimabeskrajne rasprave. Nije bilo nikakvih sumnji po pitanju nezna-boæaca i Samarijanaca; oni su bili stranci i neprijatelji. Alikako da se postavi granica meu pripadnicima njihovog naro-da i kako da se razvrstaju razliËite druπtvene skupine? KogasveÊenik, rabin ili starjeπina treba smatrati svojim bliænjim?…

Na ovo pitanje Krist je odgovorio usporedbom o milosrd-nom Samarijancu. On je pokazao da biti neËiji bliænji ne znaËisamo biti pripadnik iste Crkve ili vjere. Biti bliænji ne odnosise ni na rasu, boju koæe ili druπtvenu skupinu. Naπ bliænji jesvaka osoba kojoj je potrebna naπa pomoÊ. Naπ bliænji je sva-ka duπa koju je ranio ili povrijedio naπ zajedniËki protivnik.Naπ bliænji je svako biÊe koje pripada Bogu.

Usporedba o milosrdnom Samarijancu ispriËana je kaoodgovor na pitanje koje je Kristu postavio neki uËitelj Zakona.Dok je tako Spasitelj propovijedao, “ustade neki uËitelj Zako-na te ga zapita, u nakani da ga kuπa: ‘UËitelju, πto moramËiniti da baπtinim æivot vjeËni?’” Farizeji su nagovorili uËiteljaZakona da postavi ovo pitanje u nadi da Êe Krista uhvatiti urijeËi, pa su napeto iπËekivali Njegov odgovor. Meutim, Spa-

154

199

sitelj se nije upustio u raspravu. Traæio je da odgovori samuËitelj Zakona. Upitao ga je: “©to stoji pisano u Zakonu? ©totamo Ëitaπ?” Æidovi su stalno optuæivali Isusa da se olakoodnosi prema Zakonu koji je proglaπen na Sinaju. Ali On jepitanje spasenja povezao s dræanjem Boæjih zapovijedi. …

UËitelj Zakona nije bio zadovoljan miπljenjima i djelimafarizeja. On je prouËavao Pisma sa æeljom da shvati njihovopravo znaËenje. Iskreno se zanimao za ovo pitanje, pa je oz-biljno upitao: “©to moram Ëiniti da baπtinim æivot vjeËni?”OdgovarajuÊi na pitanje o zahtjevima Zakona, on je zaobiπaocijelo mnoπtvo obrednih propisa. Smatrao ih je nevaænima, paje istaknuo dva osnovna naËela na kojima poËiva cijeli Zakoni svi Proroci. Spasitelj je pohvalio njegov odgovor i na taj naËinstekao odluËujuÊu prednost pred rabinima. Nisu Ga mogliosuditi πto je potvrdio rijeËi koje je izgovorio priznati tumaËZakona.

Krist je nastavio: “To vrπi pa Êeπ æivjeti!” U svojim propo-vijedima On je uvijek prikazivao Boæji zakon kao boæanskucjelinu tvrdeÊi da se ne moæe dræati jedan propis, a krπitidrugi, jer isto naËelo povezuje sve propise. »ovjekova sudbinaodredit Êe se na temelju njegove posluπnosti cijelom Zakonu.(Isusove usporedbe, str. 257,258)

21. svibnja

U skladu s Boæjim zakonom

“Neki putnik Samarijanac doe blizu njega pa kad gavidje, saæali se. Pristupi mu … i preuze za nj brigu.”(Luka 10,33)

Krist je znao da nitko ne moæe vrπiti Zakon svojom snagom.On je æelio navesti uËitelja Zakona da jasnije i mnogo dubljeistraæuje Zakon kako bi mogao pronaÊi istinu. Jedino ako pri-hvatimo Kristove zasluge i Njegovu milost, mi moæemo odræatiZakon. Vjerovanje u Kristovu sluæbu pomirenja omoguÊujegreπnom Ëovjeku da ljubi Boga cijelim srcem i svojega bliænje-ga kao samoga sebe.

UËitelj Zakona je znao da nije odræao ni prve Ëetiri nidrugih πest zapovijedi. On je bio osvjedoËen Kristovim prodor-

155

200

nim rijeËima, ali umjesto da prizna svoj grijeh, pokuπao seopravdati. Umjesto da prizna istinu, pokuπao je pokazati kakose teπko mogu vrπiti zapovijedi. Nadao se da Êe tako uspjetiuguπiti glas svojega osvjedoËenja i sebe obraniti u oËima na-roda. Spasiteljeve rijeËi pokazale su da je njegovo pitanje bilonepotrebno buduÊi da je i sâm znao odgovor. Ipak je postaviojoπ jedno pitanje: “Tko je onda moj bliænji?”

I ponovno se Krist nije dao uvuÊi u raspravu. Odgovorio jena pitanje ispriËavπi dogaaj koji je joπ bio svjeæ u sjeÊanjuNjegovih sluπatelja. PoËeo je: “Neki Ëovjek, silazeÊi iz Jeruza-lema u Jerihon, zapade meu razbojnike, koji ga svuku i joπk tome izrane, ostave napol mrtva pa odu.” …

Dok je tako leæao, proπao je neki sveÊenik; vidio je Ëovje-ka kako leæi ranjen i izudaran valjajuÊi se u svojoj krvi; ali jeproπao ne ukazavπi mu bilo kakvu pomoÊ. Jednostavno je oti-πao dalje preπavπi na drugu stranu puta. Onda se pojavio ilevit. Radoznao da vidi πto se dogodilo, zaustavio se da pogle-da ranjenika. Shvatio je πto bi trebalo uËiniti, ali zadatak muse uËinio neprihvatljiv. Pomislio je kako bi bilo najbolje danikada nije ni proπao ovim putem te da sluËaj nije u njegovojnadleænosti pa je i on preπao na drugu stranu puta i otiπaodalje.

Ali neki Samarijanac, putujuÊi istim putem, ugleda stra-dalnika i obavi djelo koje prethodnici nisu htjeli. Njeæno iljubazno pobrinuo se za ranjenika. “Neki putnik Samarijanacdoe blizu njega pa kad ga vidje, saæali se. Pristupi mu, opramu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje kljuse,odvede u gostionicu i preuze za nj brigu. Sutradan izvadi dvadenara i dade ih gostioniËaru: ‘Brini se za nj — reËe mu — paako πto viπe potroπiπ, ja Êu ti na povratku platiti.’” I sveÊeniki levit uzdizali su svoju poboænost, ali je samo Samarijanacpokazao da je istinski obraÊen Bogu. Ni njemu nije bilo niπtalakπe nego sveÊeniku ili levitu da se pobrine za ranjenika, alije on, svojim duhom i svojim djelima, dokazao da æivi u skladus Bogom. (Isusove usporedbe, str. 258,259)

201

22. svibnja

Savrπeni Spasitelj

“Da, miloπÊu ste spaπeni — po vjeri. To ne dolazi odvas; to je dar Boæji!” (Efeæanima 2,8)

Divna je i sáma pomisao da nam se Kristova pravednostne pripisuje zbog nekih naπih zasluga, nego kao potpuno ne-zasluæeni Boæji dar. Neprijatelj Boga i ljudi ne æeli da se ovaistina jasno istiËe, jer zna da Êe — ukoliko ljudi ovo u potpu-nosti prihvate — njegova moÊ biti slomljena. Ako uspije takoovladati umom onih koji tvrde da su Boæja djeca, da sumnje itama postanu njihovo svakodnevno iskustvo, onda zna da Êeih lako svladati svojim kuπnjama.

U ljudima treba poticati jednostavnu vjeru koja ih navodida se Ëvrsto dræe Boæjih obeÊanja. Boæji narod mora imati onuvjeru koja polaæe pravo na boæansku silu. “Da, miloπÊu stespaπeni — po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Boæji!” (Efe-æanima 2,8) Oni koji vjeruju da Bog zbog Krista opraπta njiho-ve grijehe, ne trebaju se povlaËiti niti odustajati u dobroj borbivjere, usprkos svim kuπnjama. Njihova vjera treba stalno ja-Ëati, sve dok u svom krπÊanskom æivotu i svojim rijeËima spravom mogu izjaviti: “Krv nas njegova Sina, Isusa, Ëisti odsvakoga grijeha.” (1. Ivanova 1,7)

Ako æelimo imati duh i silu trostruke aneoske vijesti,moramo iznositi Zakon i Evanelje zajedno, jer to i jest neraz-dvojna cjelina. Dok sila odozdo potiËe sinove nepokornosti daBoæji zakon uËine nevaæeÊim, sila odozgo pokreÊe srca istin-skih vjernika da uzdiæu Zakon i veliËaju Isusa kao savrπenogSpasitelja. Ako Boæji narod ne proæima boæanska sila, laæneteorije i ideje zarobit Êe njihov um, Krist i Njegova pravednostÊe nestati iz æivotnog iskustva mnogih i njihova vjera Êe bitiliπena æivotvorne snage. …

Ljude treba pouËiti da se njihovo spasenje i opravdanjepred Bogom nalazi jedino u Kristu. Sotona se smiπljeno zalaæeda u duπama vjernika potkopa vjeru u Krista kao u njihovujedinu nadu, jer je Kristova krv koja Ëisti od svih grijeha dje-lotvorna samo kod onih koji vjeruju u njezine zasluge i koji sepred Ocem pozivaju na nju, kao πto je to Ëinio Abel u svojojærtvi. …

156

202

Bît naπe vijesti nije samo Boæji zakon, nego i vjera u IsusaKrista. Svjetlost koja danas obasjava naπu stazu je sve blistavija,i to jaËa naπu vjeru u Krista. Moramo prihvatiti svaku zrakusvjetlosti i æivjeti u skladu s tim. … PrimajuÊi sve veÊu svjetlost,ljudi se moraju popravljati, duhovno uzdizati i postajati sveplemenitiji. (Gospel Workers, str. 161,162)

Tada Êete imati pravo na drvo æivota, … jest Êete liπÊe zalijek i plod besmrtnosti … i æivjeti vjeËno u savrπenoj sreÊi.(Youth’s Instructor, kolovoza 1852.)

23. svibnja

Zakon je savrπen sam po sebi

“Ja, Jahve, govorim pravo i navijeπtam Ëestito.” (Izaija45,19)

Zajedno s odbacivanjem Biblije doπlo je i do odbacivanjaBoæjeg zakona. NauËavanje da su ljudi osloboeni posluπnostiboæanskim propisima oslabilo je snagu moralnih obveza i otvo-rilo brane bezakonju da provali u svijet. Bezakonje, razuzda-nost i pokvarenost zapljuskuju nas kao nezaustavljiva bujica.Na sve strane vidimo zavist, zla sumnjiËenja, licemjerje, kra-u, suparniπtvo, sukobe, iznevjeravanje svetog povjerenja, po-puπtanje strastima. Svekoliki sustav vjerskih naËela i nauka,koje trebaju tvoriti temelj i okvir druπtvenog æivota, izgledakao da se ljulja, samo πto ne padne i raspadne se. …

Ne moæe se govoriti o slabljenju ili jaËanju GospodnjegZakona. Kakav je uvijek bio, takav Êe i ostati. On je uvijekpostojao i uvijek Êe postojati kao pravedan, dobar i savrπensam po sebi. On se ne moæe ukinuti ni promijeniti. “Dati muËast” ili ga “osramotiti” — to su samo ljudski pojmovi!

Izmeu ljudskih zakona i Gospodnjih propisa doÊi Êe doposljednjega velikog sukoba u velikoj borbi izmeu dobra izla. Mi sada upravo ulazimo u tu bitku — ne u bitku izmeusuparniËkih Crkava koje se bore za prevlast, veÊ izmeu reli-gije Biblije i religija bajki i predaja. Snage koje su se ujedinileprotiv istine veÊ sada su djelatne. Boæja sveta RijeË, koja namje predana uz tako visoku cijenu trpljenja i krvoproliÊa, malo

157

203

se cijeni. Samo je rijetki stvarno prihvaÊaju kao pravilo æivo-ta.

Nevjerniπtvo prevladava u zastraπujuÊoj mjeri, ne samo usvijetu, veÊ i u Crkvi. Mnogi su doπli dotle da odbacuju istinekoje tvore sáme stupove krπÊanske vjere. Velike Ëinjenice ostvaranju koje su objavili nadahnuti pisci, pad Ëovjeka, pomi-renje, trajnost Zakona — sve je to zapravo odbacio svijet kojisebe smatra krπÊanskim. TisuÊe onih koji se ponose svojimznanjem, proglaπavaju neograniËeno povjerenje u Bibliju zna-kom slabosti, dok cjepidlaËenje u vezi s biblijskim tekstovimai “duhovno” tumaËenje i obrazlaganje njezinih vaænih istinasmatraju dokazom uËenosti.

KrπÊani se moraju pripremati za ono πto Êe uskoro zade-siti svijet kao najveÊe iznenaenje, i tu pripremu trebaju oba-viti marljivim prouËavanjem Boæje rijeËi i nastojanjem da svojæivot usuglase s njezinim propisima. Bitna pitanja vjeËnostizahtijevaju od nas neπto viπe od samo neke umiπljene religije,religije rijeËi i obliËja poboænosti, u kojoj istina ostaje u pred-vorju srca. Bog poziva na obnovu. RijeËi Biblije, i samo Biblije,trebaju odjekivati s propovjedaonica. (Izraelski proroci i kra-ljevi, str. 397,398)

24. svibnja

Krist veliËa Zakon

“Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveli-Ëa i proslavi Zakon svoj.” (Izaija 42,21)

Tamo gdje se Zakon prihvaÊa bez Krista, on ima razornumoÊ nad greπnim ljudima, briπuÊi greπnika iz postojanja. Aliako Zakon prihvatimo u zajednici s Kristom, prihvaÊajuÊi Isusavjerom kao svoju Zamjenu i Jamca, vidimo sebe kao zaroblje-nike nade. Istina koja je u Isusu poznaje svetost, pravednosti dobrotu Boæjeg zakona, jer je taj Zakon uzviπen i njegova jenepromjenjivost dokazana u Kristu. Isus je veliËao Zakon, ob-jasnio svako njegovo pravilo i svojom posluπnoπÊu ostavio Ëo-vjeku primjer da i on moæe ispuniti njegove zahtjeve. …

Agonija u Getsemanskom vrtu, vrijeanje, izrugivanje izlostavljanja koja su se dogodila Boæjem dragom Sinu, kao i

158

204

strahote i sramote raspeÊa, daju dovoljno potresnih dokaza daBoæja pravda, kad kaænjava, obavlja posao temeljito. »injenicada Njegov Sin, Ëovjekov jamac nije bio poπteen, dokaz je kojiÊe stajati kroz vjeËnost pred cijelim Boæjim svemirom, i svje-doËiti da Bog neÊe ispriËati prijestupnika svojega Zakona.

Bog je ljubav. On je pokazao tu ljubav u Daru svojegajedinoroenog Sina. Ipak, Boæja ljubav ne ispriËava grijeh. Bognije naπao ispriku za Sotonin grijeh, niti za Adamov, niti Ka-jinov, niti Êe naÊi ispriku za grijeh bilo kojeg ljudskog stvore-nja. IzopaËena ljudska narav moæe protumaËiti Boæju ljubavkao znak slabosti, ali s kriæa Golgote sja svjetlo da bi Ëovjekmogao imati ispravne stavove i nauk koji nije izopaËen.

Bog je dao svoj Zakon za odreivanje ponaπanja naroda,obitelji i pojedinaca. Ne postoji nijedan poËinitelj zla koji bimogao izbjeÊi osudu Zakona, iako se njegov grijeh smatrabeznaËajnim ili je ostao u najveÊoj tajnosti. Sva djela oca laæizapisana su u nebeskim knjigama; a oni koji daju sebe usluæbu Sotoni — predstavljajuÊi ljudima njegove laæi rijeËimai djelom — dobit Êe plaÊu po svojim djelima. Svaki napad naBoga, ma kakav bio, zbraja se na raËun. A kad maË pravdebude uzet u ruku, uËinit Êe djelo koje je bilo uËinjeno boæan-skom Stradalniku. Pravda Êe udariti, jer Boæja mrænja premagrijehu je stalna i golema.

Istina koja je u Isusu nauËit Êe nas najvaænijim poukama.Pokazat Êe nam da je Boæja ljubav πiroka i duboka, i da Êe udodjeljivanju kazne neposluπnima — onima koji su Boæji za-kon uËinili nevaæeÊim — biti dosljedna. Boæja ljubav i pravdasu udruæene. One doseæu do same dubine ljudskog jada i po-niæenja, da bi podigle palog i potlaËenog koji se Ëvrsto dræiistine pokajanjem i vjerom u Isusa. (Review and Herald, 8.veljaËe 1898.)

205

25. svibnja

Posluπnost tjelesnim i moralnim zakonima

“Zaklinjem vas, braÊo, milosrem Boæjim da prinesetesebe kao ærtvu æivu, svetu i ugodnu Bogu — kao svojeduhovno bogoπtovlje.” (Rimljanima 12,1)

Trebamo Ëuvati svoju snagu kako bismo je mogli upotri-jebiti u Boæjem djelu kad se za to ukaæe potreba. Trebamo bitipaæljivi i ne preuzimati na sebe terete koje i drugi mogu itrebaju nositi. Trebamo gajiti duh vedrog raspoloæenja, duhnade i pomirljivosti, jer upravo o tome ovisi naπe zdravlje. Bogod nas ne traæi da ugrozimo svoje zdravlje prekomjernim radom,da bismo se nakon toga oporavljali od posljedica takvog pre-tjerivanja. ©to je naπe zdravstveno stanje bolje, to Êemo bitiuspjeπniji u svojemu radu. Kad se snaga iscrpi stalnim preop-tereÊivanjem, naπ organizam postaje vrlo podloæan prehladi, au takvim okolnostima bolest moæe postati opasna. Brigu osebi i Ëuvanju svojega zdravlja ne smijemo prebacivati na Bo-ga, jer je to naπa odgovornost. (SvjedoËanstva za crkvu, sv. 3,str. 13)

Bog je Ëovjeka uËinio malo manjim od anela i obdariovrlinama koje ga — ako ih pravilno koristi — Ëine pravimblagoslovom za sve koji ga okruæuju, i omoguÊuju mu da timeodaje slavu Darovatelju. Ali, iako stvoren po Boæjem obliËju,Ëovjek u svojoj tjelesnoj naravi neumjerenoπÊu prestupa na-Ëela Boæjeg zakona. Neumjerenost u bilo kojem obliku umrt-vljuje moÊ opaæanja i toliko oslabljuje snagu naπeg uma daono πto je vjeËno i neprolazno stavljamo u istu razinu s ovo-zemaljskim. Viπe sile uma, namijenjene uzviπenim i plemeni-tim ciljevima, dovode se u ropstvo uniæavajuÊim strastima.Ako su naπe tjelesne navike pogreπne, naπe umne i moralnesnage ne mogu biti jake, jer izmeu tjelesnog i moralnog po-stoji velika povezanost. ImajuÊi ovo na umu, apostol Petarpodiæe svoj glas opominjuÊi svoju braÊu: “Ljubljeni, opomi-njem vas: buduÊi da ste ‘tuinci i stranci’, klonite se tjelesnihpoæuda, jer one vojuju protiv duπe!”

Ali u takozvanom krπÊanskom svijetu ima tako malo mo-ralne snage. Tako dugo se popuπta loπim navikama, i fiziËki i

159

206

moralni zakoni se omalovaæavaju i gaze, a mjerila vrline i po-boænosti spuπtaju se sve niæe i niæe. Navike koje uniπtavajutjelesno zdravlje, oslabljuju i umne i moralne snage. …

Oni koji su u pogledu prehrane i odijevanja imali svjetlosto jednostavnoj posluπnosti fiziËkom i moralnom zakonu, i tusvjetlost koja im jasno ukazuje na duænost odbacili, izbjegavatÊe duænosti i u drugim stvarima. Ako oni guπe glas svoje savje-sti kako bi izbjegli kriæ koji trebaju ponijeti i bili u skladu sazahtjevima prirodnih zakona, oni Êe — da bi izbjegli prijezir —isto tako prestupati i Deset zapovijedi. … Meu takozvanimπtovateljima subote … ima mnogo onih kojima je viπe stalo dosvjetovne mode i poæuda nego do zdravog tijela, bistrine umai posveÊenosti srca. (Testimonies for the Church, sv. 3, str.50,51)

26. svibnja

Rezultati posluπnosti zakonu zdravlja

“Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bogvaπ, zapovjedi da vas u njima pouËim, kako biste ihvrπili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete; dase svega svog vijeka bojiπ Jahve, Boga svoga … vrπeÊisve zakone njegove i sve zapovijedi njegove πto ti ihdanas propisujem, pa da imaπ dug æivot.” (Ponovljenizakon 6,1.2)

Iz ovih svetih zapisa vidimo da posluπnost Boæjim zahtje-vima obuhvaÊa i pokoravanje zakonima koji vladaju naπimtjelesnim biÊem. Oni koji æele saËuvati zdravlje, moraju svla-dati svoj apetit i strasti. Oni se ne smiju odavati pohotnimstrastima i neumjerenom apetitu, jer trebaju ostati pod Boæjimnadzorom, a svoje tjelesne, umne i moralne snage trebaju ko-ristiti mudro da bi oËuvali radnu sposobnost cijelog organiz-ma.

Zdravlje, æivot i sreÊa samo su rezultat pokoravanja tje-lesnim zakonima koji vladaju naπim biÊem. Ako su naπi putovii naπa volja u skladu s Boæjom voljom, ako Ëinimo ono πto æelinaπ Stvoritelj, On Êe naπ organizam odræavati u dobrom stanju

160

207

i obnavljat Êe naπe moralne, umne i tjelesne snage kako bismoih mogli upotrijebiti Njemu na slavu. Njegova obnavljajuÊa moÊneprekidno se oËituje na naπemu tijelu. Ako u ovom radusuraujemo s Njim, siguran ishod Êe biti zdravlje i sreÊa, miri korisnost. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Com-ments, sv. 1, str. 1118)

“I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vrπimo u stra-hopoπtovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bilisretni i da æivimo, kao πto je to danas. Naπa Êe, dakle, pra-vednost biti: dræati i vrπiti sve ove zapovijedi pred Jahvom,Bogom naπim, kako nam je naredio.” (Ponovljeni zakon 6,24.25)Strahopoπtovanje o kojemu je ovdje rijeË nije ropski strah, veÊBoæji strah.

Bog je ove zakone dao Izraelu da bi oËuvali sretnu i zdra-vu dræavu. Da nije bilo kuπaËa Sotone, za ove posebne uputene bi bilo potrebe; ali ako narod nema neπto da ga vodi, zasi-gurno Êe ga veliki izmiπljaË i neprijatelj svake pravednostiodvesti u zabludu. Naπa jedina sigurnost je u posluπnosti Bo-æjoj rijeËi.

Roditelji koji æele pravilno odgajati svoju djecu trebajupaziti na upute dane u svetim spisima, i ne dopustiti djeci dauËine iπta πto prezire Boæje jasne Zapovijedi. Neka oËevi imajke vjerno pouËavaju svoju djecu ovim pravilima, i utisnu unjihov njeæan um Ëinjenicu da je u posluπnosti zdravlje i sre-Êa. …

BuduÊi da smo dobili znanje o Boæjim zakonima, uvijektrebamo imati na umu veliki cilj, a to je da upoznamo Njegovuvolju i budemo Mu posluπni. (Manuscript 151, 1901.)

27. svibnja

Krist je srediπte Zakona

“Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Na-protiv, tim Zakon utvrujemo.” (Rimljanima 3,31)

Od svih onih koji tvrde da su krπÊani, adventisti sedmogdana trebaju najviπe uzdizati Krista pred svijetom. Objavljiva-nje treÊe aneoske vijesti zahtijeva izlaganje istine o suboti.

161

208

Ovu istinu, kao i sve ostale koje su obuhvaÊene ovom vijeπÊu,treba objavljivati; ali veliko srediπte privlaËnosti mora biti IsusKrist. Na kriæu se ispunilo proroËanstvo: “Tada Êe se milost ivjernost sresti; tada Êe se pravednost i mir poljubiti.” (Psalam85,10 — ©ariÊ) Pogled greπnika treba biti upravljen na Golgo-tu, i on s jednostavnom vjerom malog djeteta treba imati po-vjerenja u Spasiteljeve zasluge, prihvatiti Njegovu pravednosti vjerovati u Njegovu milost.

Bogatstvo Kristove milosti darovano je Crkvi u svijetu za-hvaljujuÊi samo Boæjoj ljubavi. “Da, Bog je tako ljubio svijet daje dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji unj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16) Kakve li Ëude-sne i neizmjerne ljubavi, ljubavi koja je navela Krista da umrezbog nas dok smo joπ bili greπnici! Kakvom li se gubitkuizlaæe duπa koja, iako shvaÊa obveznost zakonskih propisa,gubi iz vida Ëinjenicu da je tamo gdje grijeh uzima maha Kri-stova milost joπ izobilnija!

Pravilnim prikazivanjem Zakona otkriva se Boæja ljubav.Meutim, nije nikakvo Ëudo πto se srca ne mogu omekπati Ëakniti istinom ako se ona izlaæe na hladan i beæivotan naËin. NijeËudo πto se vjera u Boæja obeÊanja koleba, kad propovjednicii djelatnici ne istiËu Krista i Njegov odnos prema Zakonu. …

Neka uËitelj istine prikaæe greπniku Boga onakvim kakavOn jest — Otac koji s Ëeænjom i ljubavlju Ëeka da ponovnoprimi izgubljenog sina. Ne obasipa ga ljutitim prijekorima, ne-go mu u znak dobrodoπlice prireuje gozbu, radujuÊi se nje-govu povratku. O, kad bismo se iz ovog Njegovog postupkanauËili kako se zadobivaju duπe!

Bog æeli da se naπe osvjedoËenje zasniva ne samo na logici,nego na neËemu πto je dublje, viπe, Ëistije i veliËanstvenije.Ljudska logika Ëesto gotovo sasvim gasi blistave zrake svjet-losti koju je Gospodin poslao ljudima kako bi ih osvjedoËio daNjemu pripada slava i Ëast kao Stvoritelju svega.

Uzdiæite Krista, vi koji pouËavate narod, uzdiæite Ga upropovijedi, pjesmi i u molitvi. Nastojte svim svojim silamausmjeriti pozornost zabludjelih, zbunjenih i izgubljenih duπana “Boæje Janje”. Uzdiæite uskrsnulog Spasitelja, i svima kojihoÊe Ëuti upuÊujte poziv da priu Onome koji nas je tolikoljubio “i predao samoga sebe za nas” (Efeæanima 5,2). Neka

209

spoznaja o spasenju bude bît svake propovijedi i tema svakepjesme. Neka se izlijeva u svakoj molitvi. … Ukazujte im naSpasiteljevu milost i Njegovo savrπenstvo u svemu. (GospelWorkers, str. 156—158,160)

28. svibnja

U Kristovoj πkoli

“O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreÊa bitvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi!” (Izaija48,18)

Trebamo uÊi u Kristovu πkolu, da bismo se od Njega nauËiliponiznosti i krotkosti. Otkupljenje je postupak u kome seduπa obuËava za Nebo. Ovo obuËavanje znaËi poznavanje Kri-sta. To podrazumijeva osloboenje od zamisli, navika i postu-paka koji su steËeni u πkoli kneza tame. Duπa se mora oslo-boditi od svega πto se suproti vjernosti Bogu.

U Kristovom srcu u kome je vladao savrπeni sklad s Bo-gom, bio je savrπen mir. Nikada se nije uzdizao zbog pohvala,niti se obeshrabrio zbog prijekora ili razoËaranja. Usred naj-veÊeg suprotstavljanja i najokrutnijih postupaka, uvijek je biohrabar. Meutim, mnogi koji izjavljuju da su Njegovi sljedbe-nici imaju zabrinuto i uznemireno srce, zato πto se boje sebepovjeriti Bogu. Oni se ne predaju potpuno Njemu; jer se bojeposljedica koje takvo predanje moæe donijeti. Dok se ne pod-Ëine Bogu, ne mogu naÊi mir.

Ljubav prema sebi donosi nemir. Kad budemo roeni odo-zgo, u nama Êe poËivati isti duh koji je poËivao u Isusu, duhkoji Ga je doveo dotle da se ponizio kako bismo mi mogli bitispaπeni. Tada neÊemo traæiti najviπa mjesta. Mi Êemo Ëeznutida sjedimo kraj Isusovih nogu i uËimo od Njega. RazumjetÊemo da se vrijednost naπeg rada ne sastoji od vanjskog sjajai buke u svijetu, ni od toga πto smo vrijedni i revni u vlastitojsili. Vrijednost naπeg rada moæe se mjeriti vrijednoπÊu Sveto-ga Duha koga smo primili. Povjerenje u Boga donosi svetijeosobine umu, tako da u strpljenju moæemo saËuvati svojuduπu.

162

210

Jaram se stavlja volovima da bi im pomogao u vuËi i olak-πao teret. Tako je i s Kristovim jarmom. Kad je naπa voljanestala u Boæjoj volji i mi upotrebljavamo Njegove darove nablagoslov drugima, uvidjet Êemo da nam je æivotni teret lak.Onaj koji hodi putem Boæjih zapovijedi, hodi u druπtvu s Isu-som i srce nalazi odmor u Njegovoj ljubavi. Kad se Mojsijemolio: “Objavi mi svoje putove, da te shvatim”, Gospodin muje odgovorio: “Ja Êu osobno s tobom poÊi... i poËinak ti pri-uπtiti.” I preko proroka primili smo vijest: “Ovako govori Jah-ve: Stanite na negdaπnje putove, raspitajte se za iskonske sta-ze: Koji put vodi k dobru? Njime poite i naÊi Êete spokojduπama svojim!” (Izlazak 33,13.14; Jeremija 6,16) I opet govori:“O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreÊa bi tvojabila, a pravda tvoja kao morski valovi.” (Izaija 48,18) (Isusovæivot, str. 264,265)

29. svibnja

Haljina Kristove pravednosti

“Savjetujem ti da od mene kupiπ … bijele haljine, i dasakrijeπ svoju sramotnu golotinju, zatim pomasti dapomaæeπ svoje oËi da bi vidio.” (Otkrivenje 3,18)

Kad ih je Bog namjestio da æive u svetom Edenu, naπipraroditelji su nosili bijelu odjeÊu nevinosti. Æivjeli su u sa-vrπenom skladu s Boæjom voljom. Sva snaga njihovih osjeÊajabila je posveÊena njihovom nebeskom Ocu. Prekrasna ugodnasvjetlost, Boæja svjetlost, okruæivala je sveti par. Ta svijetlaodjeÊa bila je znamen njihove duhovne odjeÊe nebeske ne-vinosti. Da su ostali vjerni Bogu, ona bi ih zauvijek obavijala.Meutim, kad su sagrijeπili, prekinuli su svoju vezu s Bogomi nestalo je svjetlosti koja ih je okruæivala. Goli i posramljeni,pokuπali su svoju nebesku odjeÊu nadomjestiti odjeÊom odsmokvinog liπÊa koju su sami naËinili.

Upravo to Ëine prekrπitelji Boæjeg zakona od dana Ada-move i Evine neposluπnosti. Oni pletu pregaËe od smokvinaliπÊa da pokriju golotinju prouzroËenu grijehom. Nose odjeÊukoju su sami sebi naËinili; pokuπavaju svojim djelima pokritisvoje grijehe i uËiniti sebe prihvatljivim u Boæjim oËima.

163

211

Meutim, to nikada ne mogu postiÊi. »ovjek ne moæe uËi-niti niπta da nadomjesti svoju izgubljenu odjeÊu nevinosti.Oni koji Êe sjediti s Kristom i anelima na Janjetovoj svadbe-noj gozbi, neÊe nositi nikakvu odjeÊu od smokvinog liπÊa,nikakvo zemaljsko odijelo.

U Boæjoj prisutnosti moæemo se pojaviti samo s pokriva-lom koje nam Krist daruje. Tim pokrivalom, tom odjeÊom svo-je pravednosti, Krist æeli pokriti svaku pokajniËku i vjernuduπu. …

Ta odjeÊa, satkana na nebeskom razboju, nema u sebinijedne nîti ljudskih zasluga. Krist je u ljudskom obliku iz-gradio savrπeni karakter, i taj karakter On nudi nama. “Takosvi postasmo neËisti, a sva pravda naπa ko haljine okaljane.”(Izaija 64,5) Sve πto mi sami moæemo uËiniti, uprljano je gri-jehom. Ali Boæji Sin se “pojavio da uzme grijehe, i znate dagrijeha u njemu nema”. …

Svojom savrπenom posluπnoπÊu omoguÊio je svakom ljud-skom biÊu posluπnost Boæjim zapovijedima. Kad se pokorimoKristu, srce se sjedinjuje s Njegovim srcem, volja se stapa sNjegovom voljom, um postaje jedno s Njegovim umom, mislise dovode u pokornost Njemu; mi æivimo Njegovim æivotom. ToznaËi biti odjeven u haljinu Njegove pravednosti. I tada, kadGospodin gleda na nas, ne vidi pregaËu od smokvinog liπÊa, nevidi golotinju ili izopaËenost grijeha, veÊ Njegovu odjeÊu pra-vednosti kojom je oznaËena savrπena posluπnost GospodnjemZakonu. (Isusove usporedbe, str. 211—213)

30. svibnja

PreobraæavajuÊa snaga posluπnosti Boæjemzakonu

“Ali Êu ostaviti u Izraelu sedam tisuÊa, sve koljenakoja se nisu savila pred Baalom, i sva usta koja ganisu cjelivala.” (1. o Kraljevima 19,18)

Danas, kao i u Ilijine dane, jasno je povuËena crta razdva-janja izmeu Boæjeg naroda koji vrπi Njegove zapovijedi i obo-æavatelja laænih bogova. Ilija je vikao: “Dokle Êete hramati na

164

212

obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slije-dite njega.” (1. o Kraljevima 18,21) Vijest za danas glasi: “Pa-de, pade veliki Babilon. … Iziite iz nje, moj narode, da nepostanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinihzala! Jer, njezini su grijesi doprli do neba i Bog se sjetionjezinih opaËina.” (Otkrivenje 18,2-5)

Nije daleko vrijeme kad Êe svaka duπa biti stavljena nakuπnju. Bit Êe nam nametano πtovanje laænog dana odmora.Izbit Êe sukob izmeu Boæjih i ljudskih zapovijedi. Oni koji sukorak po korak popuπtali svjetovnim zahtjevima i usklaivalise sa svjetovnim obiËajima, popustit Êe pred silom da se ne bimorali izloæiti ruganju, uvredama, prijetnjama zatvorom i smr-ti. U to vrijeme zlato Êe se odvojiti od troske. Vidjet Êe se jasnarazlika izmeu prave poboænosti i one prividne i ukrasne. Mno-go zvijezda Ëijem smo se sjaju divili, zaÊi Êe tada u tamu. Onikoji su se kitili ukrasima svetiπta, ali se nisu odjenuli Kri-stovom pravednoπÊu, pojavit Êe se u sramoti svoje golotinje.

Meu stanovnicima Zemlje koji su rasijani po svim kra-jevima ima i onih koji nisu savili koljena pred Baalom. Kaozvijezde na nebu koje se pojavljuju jedino noÊu, ovi Êe vjernicizasjati kad mrak pokrije zemlju i tama narode. U neznabo-æaËkoj Africi, u katoliËkim zemljama Europe i Juæne Amerike,u Kini, u Indiji, na otocima i u najudaljenijim krajevima Zem-lje, Bog ima mnoπtvo svojih izabranika koji Êe zasjati usredtame otkrivajuÊi jasno otpalom svijetu preobraæavajuÊu snaguposluπnosti Njegovom Zakonu. Oni se Ëak i sada pojavljuju usvakom narodu, u svakom jeziku i plemenu; i u Ëasu najveÊegotpada, kad Êe Sotona uloæiti najveÊi napor da navede “sve —male i velike, bogate i siromaπne, slobodne i robove” da prime,pod prijetnjom smrtne kazne, znak prihvaÊanja laænog danaodmora — ti vjernici, “besprijekorni i Ëisti, neporoËna djecaBoæja”, zasvijetlit Êe kao “zvijezde u svemiru”. (Otkrivenje13,16; Filipljanima 2,15) ©to tama bude guπÊa, to Êe sjajnijabiti njihova svjetlost. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 120,121)

213

31. svibnja

UËitelji uzdiæu Boæji zakon

“Savrπen je Zakon Jahvin — duπu krijepi.” (Psalam19,8)

Gdje god se Ezra naπao, dolazilo je do buenja zanimanjaza prouËavanje svetih spisa. Bili su postavljeni uËitelji da pou-Ëavaju narod; Zakon je bio uzdignut i stavljen na poËasnomjesto. Istraæivale su se proroËke knjige, a tekstovi koji sunagovjeπÊivali dolazak Mesije donosili su nadu i utjehu mno-gom æalosnom i umornom srcu.

Proπlo je viπe od dvije tisuÊe godina otkako je Ezra “na-stojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin i vrπiti ga” (Ezra7,10), ali protjecanje vremena nije oslabilo utjecaj njegovogpoboænog primjera. Tijekom mnogih stoljeÊa izvjeπtaj o nje-govom posveÊenom æivotu potaknuo je mnoge da odluËe “svimsrcem proniknuti Zakon Jahvin i vrπiti ga”.

Ezrine su pobude bile uzviπene i svete; u svemu πto jeËinio bio je pokretan dubokom ljubavlju prema duπama. SuÊuti njeænost koje je pokazivao prema onima koji su grijeπili,namjerno ili zbog neznanja, trebale bi biti zoran primjer svimakoji se trude provesti obnovu. Kad je rijeË o naËelima, Boæjisluge moraju biti Ëvrsti kao stijena; ali ipak uvijek trebajupokazati suÊut i strpljenje. Kao πto je to Ëinio Ezra, prijestup-nike treba uËiti putu æivota otkrivajuÊi im naËela koja su te-melj svih dobrih djela.

U ovo naπe doba, kad se Sotona na razne naËine trudizaslijepiti oËi ljudi prema obvezujuÊim zahtjevima Boæjegazakona, svijetu su potrebni ljudi koji Êe moÊi mnoge navestida “osjeÊaju strahopoπtovanje prema zapovijedi Boga naπega”(Ezra 10,3). Potrebni su pravi reformatori, koji Êe prijestupni-cima ukazati na velikog Zakonodavca i pouËiti ih da je “savr-πen Zakon Jahvin — duπu krijepi” (Psalam 19,8). Potrebni suljudi koji savrπeno poznaju Pismo, ljudi Ëija svaka rijeË i djelouzdiæu Gospodnje uredbe, ljudi koji se trude ojaËati vjeru.Potrebni su uËitelji — o, kako su samo potrebni — koji Êe srcanadahnjivati poπtovanjem i ljubavlju prema Pismu.

SveopÊe bezakonje koje danas prevladava, u velikoj se mjerimoæe pripisati propuπtanju prouËavanja i sluπanja Pisma, jer

165

214

kad se odbacuje Boæja rijeË, tada se odbacuje i njezina snagada suzbije zle strasti nepreporoenog srca. …

U posljednjim danima povijesti ovoga svijeta i dalje seËuje glas koji se Ëuo sa Sinaja: “Nemoj imati drugih bogovaosim mene.” (Izalazk 20,3) »ovjek je uzdignuo svoju volju na-suprot Boæjoj, ali on ne moæe utiπati glas zapovijedi. Ljudskium ne moæe zaobiÊi svoje obveze prema viπoj sili. Teorije ispekulacije se mogu umnoæavati, ljudi mogu pokuπavati su-protstaviti otkrivenju znanost i tako ukloniti Boæji zakon, aliglasno i sve glasnije odjekuje zapovijed: “Gospodaru, Bogusvojemu klanjaj se i njemu jedinom sluæi!” (Matej 4,10) (Izra-elski proroci i kraljevi, str. 396,397)

215

Uzvisimo Isusa kao velikogUËitelja

1. lipnja

Veliki UËitelj

“Ja sam se zato rodio i zato doπao na svijet da svjedo-Ëim za istinu.” (Ivan 18,37)

Krist je bio najveÊi UËitelj kojega je svijet ikada upoznao.On je doπao na ovu Zemlju da izlije svijetle zrake istine, kakobi Ëovjek dobio pravo na Nebo. “Ja sam se zato rodio i zatodoπao na svijet da svjedoËim za istinu.” On je doπao otkritiOËev karakter, kako bi ljude vodio da Mu sluæe u duhu i istini.

»ovjekova potreba za boæanskim UËiteljem bila je poznataNebu. Pokrenuti su Boæja samilost i suosjeÊanje za greπnaljudska biÊa koja su pala pod Sotonsku upravu; i kad je doπlapunina vremena, On je poslao svojega Sina. On, koga je ime-novalo vijeÊe Neba, doπao je na Zemlju kao UËitelj ljudi. VelikoBoæje Ëovjekoljublje poslalo je Njega na naπ svijet, a da birazumio potrebe ËovjeËanstva On je uzeo na sebe ljudsku na-rav. Na Ëuenje cijelog svemira VjeËna RijeË je doπla na ovajsvijet kao bespomoÊno Dijete. Potpuno spreman, ostavio jekraljevske dvore i tajanstveno se povezao s palim ljudskimrodom. “I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama.”(Ivan 1,14)

Kad je Krist napustio svoj visoki vladalaËki poloæaj, mo-gao je u ovom æivotu odabrati uvjete koje god je htio. Ali moÊi poloæaj Mu nisu predstavljali niπta i On je odabrao najskrom-niji naËin æivota. Raskoπ, udobnost ili ugaanje sebi nisu biliNjegovo iskustvo. Istina nebeskog podrijetla bila je Njegovatema; On je sijao sjeme istine u svijetu i æivio takvim naËinomæivota koji je bio pristupaËan svima.

Tijekom svojega djetinjstva Krist je trebao rasti u mudro-sti i milosti kod Boga i kod ljudi, πto nije trebalo biti predme-

166

216

tom Ëuenja jer je to bilo u skladu sa zakonitoπÊu Njegovogboæanskog odreenja — da se Njegovi talenti trebaju razviti isposobnosti ojaËati. On nije traæio obrazovanje u rabinskimπkolama, jer je Bog bio Njegov odgajatelj. Kako je odrastao,nastavio je napredovati u mudrosti. Isus je sâm marljivo prou-Ëavao Svete spise jer je znao da su puni neprocjenjivih pouka.Bio je vjeran u obavljaju svojih duænosti u kuÊi, a u ranimjutarnjim satima, umjesto da ih provede u krevetu, Ëesto jepronalazio mirno mjesto i istraæivao Svete spise moleÊi sesvom nebeskom Ocu.

Sva proroËanstva koja su govorila o Njegovom djelu i posre-dovanju bila su Mu poznata, osobito ona koja su govorila oNjegovom poniæenju, pomirenju i posredovanju. Cilj Njegovaæivota na Zemlji uvijek je bio pred Njim, i On se radovao pomi-sli πto Êe u Njegovim rukama svrha Gospodnje milosti uspjeti.… Njegove rijeËi su tjeπile, jaËale i blagoslivljale one koji suteæili za mirom πto ga samo On moæe dati. (Counsels to Par-ents and Teachers, str. 259,260)

2. lipnja

UËitelj poslan od Boga

“Rabbi, znamo da si od Boga doπao kao uËitelj, jernitko ne moæe Ëiniti Ëudesa koja ti Ëiniπ ako Bog nijes njim.” (Ivan 3,2)

U Kristu je bilo sadræano sve: Njegova Ëvrsta pribranost iiznimno suosjeÊanje za druge. »inio je dobro sa strpljivoπÊui stalnom pribranoπÊu koja se nikad nije mogla izjednaËiti sbilo kojim ljudskim biÊem. Farizeji i saduceji su uvijek bili naNjegovu putu. SluπajuÊi Njegove rijeËi i gledajuÊi Njegovu smi-renost Ëak i kad su Ga neljubazni ljudi oπtro napadali, mnogiod njih su povjerovali u Njega. …

Sav prijezir i gorËina s kojom se Krist susretao iz dana udan nije Mu mogla oduzeti pribranost. Kada su Mu se rugali,On nije uzvraÊao. … Nikad nije prekoraËio granice pristojno-sti. Tko je bio On? VeliËanstvo Neba, Kralj slave. Oluje koje supodigli Njegovi protivnici udarale su po Njemu, ali On se nije

167

217

obazirao. Mogao si je priuπtiti mir, jer je bio æivo utjelovljenjeistine.

Oni koji danas nose poruku istine ovom svijetu trebali biprouËavati Kristov æivot i primijeniti Njegove pouke. Nikad ne-mojte zaboraviti da ste djeca nebeskoga Kralja, sinovi i kÊeriGospodina nad vojskama. Zadræite mirnoÊu u Gospodinu, Ëaki u susretu s onima koji su pokrenuti niskim strastima i po-dræavaju laæi. Budite sigurni da i kad bi posjedovali najboljeoruæje, ne bi mogli uniπtiti istinu, iako se moæda koriste neis-tinitim rijeËima da je ocrne. “Ako je Bog za nas, tko Êe bitiprotiv nas?” …

On je uËitelj poslan od Boga da pouËi ËovjeËanstvo. KaoOnaj u kome se nalazi sva obnavljajuÊa moÊ, Krist je govorioo privlaËenju ljudi Njemu i davanju vjeËnog æivota. U Njemu jemoÊ koja lijeËi svaku tjelesnu i duhovnu bolest.

Krist je doπao na naπ svijet s veÊom svijeπÊu nego πto jeljudska, da ostvari djelo koje Êe u konaËnici trebati imati vje-Ëne posljedice. Gdje Ga nalazite kad obavlja to djelo? U kuÊiPetra, ribara. OdmarajuÊi se kod Jakovljevog zdenca govoriSamarijanki o vodi æivota. On pouËava na otvorenom, aliponekad pouËava i u hramu; prisustvuje na mjestima gdje seokuplja æidovski narod. Meutim, Ëesto je pouËavao na ob-roncima breæuljaka ili iz ribarskog Ëamca. Uπao je u æivoteovih skromnih ribara. Njegovo suosjeÊanje bilo je posebno zaone koji su bili potrebiti, koji su patili i bili prezreni. Mnogisu bili privuËeni k Njemu. … Isto je tako i danas. Svima kojiteæe za odmorom i mirom, kao πto su istinski teæili oni kojisu sluπali Njegove rijeËi u Judeji, On kaæe: “Doite k meni svikoji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej11,28) (Signs of the Times, 24. lipnja 1897.)

3. lipnja

UËenici nebeskog UËitelja

“Naπli smo Mesiju, to jest Pomazanika.” (Ivan 1,41)

SljedeÊeg dana, dok su dva uËenika stajala u blizini, Ivanje opet vidio Isusa u narodu. Opet je slava Nevidljivoga oba-

168

218

sjala prorokovo lice kad je uzviknuo: “Evo Jaganjca Boæjeg!”RijeËi su uznemirile srce uËenika. Oni ih nisu posve razumjeli.©to znaËi ime koje Mu je dao Ivan — Janje Boæje? Ni Ivan nijeobjasnio te rijeËi.

Ostavivπi Ivana, otiπli su potraæiti Isusa. Jedan od dvojicebio je Andrija, ©imunov brat, a drugi evaelist Ivan. To su biliIsusovi prvi uËenici. Pokrenuti silom kojoj se nisu mogli odu-prijeti, slijedili su Isusa æeljni da razgovaraju s Njim, ali ipakpuni strahopoπtovanja i tihi, izgubljeni u osobitom znaËenjumisli: “Je li to Mesija?”

Isus je znao da uËenici idu za Njim. Oni su bili prvi plodoviNjegove sluæbe, a srce boæanskog UËitelja obuzela je radost,jer su ove duπe odgovorile na Njegovu milost. Ipak, okrenuvπise, samo je upitao: “©to vi traæite?” Htio im je dopustiti dasami odluËe hoÊe li se vratiti ili izraziti svoju æelju.

Oni su bili svjesni samo jednog cilja. Samo je NjegovanazoËnost ispunjavala njihove misli. Oni su uzviknuli: “Rabbi,gdje boraviπ?” U kratkom razgovoru kraj puta nisu mogli pri-miti ono za Ëim su Ëeznuli. Æeljeli su biti nasamo s Isusom,sjesti kraj Njegovih nogu i sluπati Njegove rijeËi.

“‘Doite i vidite’, odvrati im. Odoπe, dakle, da vide te osta-doπe kod njega onaj dan.”

Da su Ivan i Andrija posjedovali duh nevjerstva koji suimali sveÊenici i poglavari, ne bi se kao uËenici naπli krajIsusovih nogu. Oni bi doπli k Njemu kao kritiËari, da osudeNjegove rijeËi. Mnogi na taj naËin zatvaraju vrata najdragocje-nijim prilikama. Ovi prvi uËenici nisu tako uËinili. Oni su seodazvali pozivu Svetoga Duha kroz propovijedanje Ivana Krs-titelja. Sada su prepoznali glas nebeskog UËitelja. Za njih suIsusove rijeËi bile pune svjeæine, istine i ljepote. Boæanskasvjetlost baËena je na uËenje Pisma Starog zavjeta. Viπestruketeme istine pojavile su se u novoj svjetlosti.

Skruπenost, vjera i ljubav pripremaju um za primanje mu-drosti s Neba. Vjera koja kroz ljubav radi kljuË je znanja, i tkoljubi, “poznaje Boga”. (1. Ivanova 4,7) …

“Sutradan Isus odluËi poÊi u Galileju. Meutim, susreteFilipa pa mu reËe: Hajde za mnom!” Filip je posluπao nalog iodmah postao Kristov djelatnik. (Isusov æivot, str. 99,100)

219

4. lipnja

Krist nas poziva na povjerenje

“Isus mu odgovori: … ‘Slijedi me!’” (Luka 9,58.59)

Pad naπih prvih roditelja slomio je lanac bezuvjetne po-sluπnosti ljudske volje boæanskoj. Posluπnost se viπe nije sma-trala potpuno nuænom. Ljudski rod slijedio je svoju vlastitumaπtu, a Gospodin je rekao da su misli stanovnika starogsvijeta uvijek bile samo zle. Gospodin Isus izjavljuje da jedræao zapovijedi svojega Oca. Kako? Kao Ëovjek! “Evo, dola-zim … da Ëinim, Boæe, volju tvoju.” (Hebrejima 10,7) UnatoËoptuæbama Æidova, i dalje je ostao Ëistog, savrπenog i svetogkaraktera i pozivao ih: “Tko Êe mi od vas dokazati neki gri-jeh?” (Ivan 8,46) Otkupitelj svijeta nije samo doπao da budeærtva za grijeh, veÊ da u svemu bude Ëovjeku Primjer. Bio jeuËitelj i pedagog kakvoga svijet nikada ranije nije vidio ni Ëuo.On je govorio kao Onaj koji ima vlast, i sve nas pozvao da uNjega imamo povjerenja. …

Jedinoroeni Sin beskonaËnog Boga ostavio nam je, pre-ma svojoj RijeËi i svom vlastitom primjeru, jasan uzor kojitrebamo slijediti. Svojom RijeËju On nas je pouËio da poπtuje-mo Boga, a svojim osobnim primjerom nam je pokazao kakoMu se moæemo pokoravati. To je vrlo vaæan posao koji svakiËovjek treba uËiniti — pokoravati se svjesno Bogu i uputamai primjerom pouËavati druge πto moraju uËiniti kako bi biliposluπna Boæja djeca.

Isus je pomogao cijelom svijetu da upozna Njegovo bo-æansko poslanje i rad. On je doπao predstaviti svijetu karaktersvojega Oca, i dok prouËavamo æivot, rijeËi i djela Isusa Krista,mi se odgajamo i uËimo pokoravati Bogu. SlijedeÊi primjer kojinam je On dao, postajemo æiva poslanica koju Ëitaju svi ljudi.Mi smo æivi ljudski predstavnici koji otkrivaju karakter IsusaKrista ovom svijetu. Ne samo πto nam je Krist dao izriËitapravila koja nam pokazuju kako moæemo postati posluπna dje-ca, veÊ nam je i svojim vlastitim æivotom i karakterom poka-zao kako trebamo Ëiniti ono πto je ispravno i prihvatljivo Bo-gu, tako da nemamo izgovora zaπto ne radimo ono πto je Njemuugodno.

169

220

Uvijek trebamo biti zahvalni Isusu πto nam je pokazao daËovjek moæe dræati Boæje zapovijedi i proturijeËiti sotonskojlaæi da ih Ëovjek ne moæe dræati. Veliki UËitelj je doπao na naπsvijet da stane na Ëelo ËovjeËanstva, da bi na taj naËin uzdigaoi posvetio ËovjeËanstvo svojom svetom posluπnoπÊu svim Bo-æjim zahtjevima, pokazujuÊi kako je moguÊe poπtovati sve Bo-æje zapovijedi. On je svojim æivotom pokazao kako je posluπ-nost moguÊa. Kao πto je Otac poslao svojega Sina, tako je Onu svijet poslao nas da svojim primjerom pokaæemo æivot IsusaKrista. …

Isus kaæe: “Slijedi me.” (Manuscript 1, 1892.)

5. lipnja

Krist pouËava nebeskim stvarima

“UËi me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi,usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!” (Psalam86,11)

Ono πto su Otac i Sin u svom savjetovanju na Nebu sma-trali da je bitno za Ëovjekovo spasenje, jasno je prikazano uSvetom pismu. VeliËanstvena istina o spasenju izraæena je takojasno da svako ljudsko biÊe koje æeli spoznati tu istinu nemoæe a da je ne razumije. Boæanske objave dane su za odgaja-nje ljudskih biÊa u pravednosti, tako da ona mogu proslavitiBoga i pomoÊi svojim bliænjima.

Ove istine nalaze se u Boæjoj rijeËi — mjerilu pomoÊukojega prosuujemo izmeu dobra i zla. Posluπnost BoæjojrijeËi najbolja je zaπtita za mladeæ u borbi protiv kuπnji kojimasu izloæeni tijekom stjecanja obrazovanja. Iz Boæje rijeËi oniuËe kako poπtovati Boga, kako biti odani ËovjeËanstvu, kakos radoπÊu obavljati svoje duænosti i odupirati se svakodnevnimkuπnjama, noseÊi hrabro svoje breme.

Krist, veliki UËitelj, nastojao je odvojiti umove ljudi odzemaljskih stvari i uËio ih je da razmiπljaju o nebeskima. Dasu uËitelji Njegovog vremena bili voljni da ih On pouËava, iudruæili se s Njim u sijanju sjemena istine, svijet bi danas biopotpuno drukËiji od onoga kakav jest. Da su poznavatelji Sve-

170

221

tih spisa i farizeji udruæili svoje snage sa Spasiteljem, po-znavanje Krista obnovilo bi pravu sliku o Bogu u njihovojduπi.

Meutim, izraelski voe odvratili su se od izvora istinskogznanja. ProuËavali su Svete spise samo kako bi odræali svojutradiciju i provodili svoje ljudske obiËaje. Svojim tumaËenjemizraæavali su osjeÊaje koje Bog nikada nije dao. Njihova tajno-vita tvorevina zamraËila je ono πto je On uËinio tako jasnim.Oni su raspravljali o ljudskim obiËajima i zapravo odbacilinajvaænije istine. Boæja rijeË liπena je svoje snage i zli duhupravljao je njihovom voljom.

Kristove rijeËi nisu sadræavale niπta nebitno. Propovijedna Gori je jedan od prekrasnih primjera; tako jednostavna daje i dijete moæe razumjeti. Gora blaæenstava znamen je duhov-ne visine na kojoj je Krist oduvijek stajao. Svaka rijeË koju jeizgovorio potjecala je od Boga, i On ih je izgovarao s autorite-tom Neba. “RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i æivot.”(Ivan 6,63) Njegov nauk oplemenjen je spasonosnom istinoms kojom se najveÊa ljudska stremljenja i najdublja istraæivanjane mogu usporediti. On je bio æiv, naspram ljudske rase iznadkoje je visjela straπna propast, i On je doπao spasiti duπesvojom vlastitom pravednoπÊu, donoseÊi svijetu konaËnu nadui potpuno osloboenje. (Counsels to Parents and Teachers,str. 438,439)

6. lipnja

Svakodnevno govorite o Kristovom nauku

“Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji uËenici.”(Ivan 8,31)

Boæja volja jest da svaki onaj koji kaæe da je krπÊanin,treba odraæavati karakter sliËan boæanskom. ProuËavajuÊi Kri-stov karakter otkriven u Bibliji i oponaπajuÊi Njegove vrline,vjernik Êe biti promijenjen u isto obliËje dobrote i milosra.Kristovo djelo samoodricanja i ærtve primijenjeno u svakodnev-nom æivotu razvit Êe vjeru “koja kroz ljubav radi” i proËiπÊavaduπu. Ima mnogo onih koji æele izbjeÊi noπenje kriæa, ali Go-

171

222

spodin govori svima: “Ako, dakle, tko hoÊe iÊi za mnom, nekase odreËe samog sebe, neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi!”(Matej 16,24)

Ako smo utvreni u spasonosnoj biblijskoj istini, moæemoostvariti veliki posao. To znaËi predanje Bogu da bi se zausta-vio val moralne pokvarenosti na Zemlji. Krist je dao svoj æivotkako bi omoguÊio Ëovjeku da bude obnovljen na Boæju sliku.Snaga Njegove milosti privlaËi ljude u posluπnost istini. Onikoji Êe iskusiti posveÊenje istinom u svojoj duπi, trebali biukazati na tu istinu onima koji je ne poznaju. Nijedan drugiposao ne uzdiæe i ne oplemenjuje kao ovaj. …

Nijedan Ëovjek neÊe biti osposobljen za ovaj posao akosvakodnevno ne uËi govoriti rijeËi UËitelja poslanog od Boga.Sada je vrijeme za sijanje sjemena Evanelja. Sjeme koje sije-mo treba biti takvo da donese odabrani rod. Mi nemamo vre-mena za gubljenje. Rad naπih πkola treba sve viπe i viπe nali-kovati Kristovu radu. Samo snaga Boæje milosti koja djeluje naljudsko srce i um uËinit Êe i zadræati ozraËje u naπim πkolamai crkvama Ëistim. …

U porukama koje smo primali s vremena na vrijeme ima-mo istine koje Êe ostvariti prekrasno djelo promjene u naπemkarakteru, ako im to dopustimo. One Êe nas pripremiti zaulazak u Boæji grad. Naπa je prednost da moæemo stalno na-predovati u svom rastu u krπÊanskom æivotu. …

Mi se iz svojega greπnog æivota trebamo obratiti vjeri Evan-elja. Kristovi sljedbenici ne moraju pokuπavati svijetliti. Akostalno budu gledali na Kristov æivot, njihov um i srce bit Êepromijenjeni u tu istu sliku. Tada Êe oni zasjati bez ikakvogvanjskog pokuπaja. Gospodin ne traæi da istiËemo svoju do-brotu. U daru svojega Sina On nam je omoguÊio da naπ unu-tarnji æivot bude proæet naËelima Neba. Usvajanje ove odredbedovest Êe do pravog prikazivanja Krista svijetu. Kad Boæji na-rod iskusi novoroenje, njihovo poπtenje, iskrenost, vjernosti Ëvrsta naËela svakako Êe biti vidljivi. (Counsels to Parentsand Teachers, str. 249—251)

223

7. lipnja

Isusov nauk — jednostavan ali autoritativan

“Jer ih je uËio kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihoviknjiæevnici.” (Matej 7,29)

U razmacima izmeu svojih putovanja, Krist se stalnovraÊao u Kafarnaum, koji je stoga poznat kao “njegov grad”. …

Sam je Kafarnaum bio ... velika prometna arterija. Ljudi izmnogih zemalja prolazili su kroz grad ili se zadræavali u njemuda se odmore od svojih putovanja. Ovdje se Isus mogao srestis predstavnicima svih naroda i svim druπtvenim slojevima, sbogatima i velikanima, kao i sa siromaπnima i skromnima, aNjegove su se poruke mogle odnijeti u druge zemlje i mnogo-brojne domove. Da je istraæivanje proroËanstava na taj naËinbilo potaknuto, paænja bi bila usmjerena na Spasitelja i Njego-va misija otkrivena svijetu.

Premda je Veliko vijeÊe djelovalo protiv Isusa, narod jeæeljno oËekivao razvitak Njegove misije. Cijelo se Nebo pokre-nulo. Aneli su pripremali put za Njegovu sluæbu, djelujuÊi naljudska srca i privlaËeÊi ih Spasitelju.

Svjedok Kristove sile u Kafarnaumu bio je sin cezarevaËovjeka kojega je Krist izlijeËio. Dvorski sluæbenik i njegovdom radosno su svjedoËili o svojoj vjeri. Kad se saznalo da jeUËitelj osobno meu njima, sav je grad uzavrio. Mnoπtvo seokupilo oko Njega. U subotu je narod prepunio sinagogu, takoda se mnoπtvo moralo vratiti u nemoguÊnosti da ue.

Svi koji su sluπali Spasitelja oduπevili su se “njegovomnaukom, jer mu rijeË bijaπe puna moÊi”. (Luka 4,32)

Isus nije imao niËeg zajedniËkog s raznolikim temama okojima se raspravljalo meu Hebrejima. Njegov je cilj bio izno-siti istinu. Njegove su rijeËi bacale silnu svjetlost na uËenjapatrijarha i proroka, a sveti spisi izgledali su ljudima kao novootkrivenje. Nikada ranije Njegovi sluπatelji nisu sagledavali ta-kvu dubinu znaËenja Boæje rijeËi.

Isus je sretao ljude na njihovom tlu kao Onaj koji poznajenjihove nevolje. On je uËinio istinu lijepom time πto ju jeiznosio na najneposredniji i najjednostavniji naËin. Njegov je-zik bio je Ëist, dostojanstven i jasan kao rijeka koja teËe.

172

224

Njegov glas bio je kao glazba onima koji su sluπali monotoneglasove rabina. Meutim, iako je Njegovo uËenje bilo jedno-stavno, govorio je kao Onaj koji ima vlast. Ovo obiljeæje po-stavilo je Njegovo uËenje nasuprot uËenjima svih ostalih. Ra-bini su govorili sa sumnjom i neodluËnoπÊu, kao da se Svetopismo moæe tumaËiti tako da znaËi jedno ili sasvim suprotnood toga. Sluπatelji su svakodnevno bili sve viπe zbunjeni. Me-utim, Isus je izlagao uËenje Pisma u skladu s njegovim nepo-greπivim autoritetom. O bilo Ëemu da je govorio On je govoriosa silom, tako da se Njegovim rijeËima nije moglo suprot-stavljati. … U svakoj temi otkrivao je Boga. (Isusov æivot, str.192,193)

8. lipnja

PouËavao je vaæne duhovne pouke

“©to god Ëinite, Ëinite od sveg srca kao Gospodinu, ane ljudima.” (Koloπanima 3,23)

Od najranijih dana Kristov æivot bio je ispunjen radom.On nije æivio da bi ugaao sebi. Bio je Sin beskrajnog Boga, alije radio u tesarskoj radionici svojeg pooËima Josipa. I tesar-ska struka je mnogo govorila o Njemu. Doπao je na ovaj svijetda izgrauje karaktere, i svako Njegovo djelo bilo je savrπeno.U sve svoje svjetovne poslove unosio je isto savrπenstvo kojeje unosio u karaktere koje je preobraæavao svojom boæanskomsnagom. U tome nam je uzor.

Roditelji moraju nauËiti svoju djecu da cijene vrijeme ipravilno ga upotrebljavaju. NauËite ih da je vrijedno truda sveono Ëime mogu proslaviti Boga i donijeti blagoslov ËovjeËan-stvu. »ak i u svojim najranijim godinama ona mogu sluæitiBogu kao misionari. …

Bez obzira na vrstu posla kojim se bavimo, Boæja rijeË nasuËi da u poslu budemo neumorni, “gorljivi Duhom” i da “slu-æimo Gospodinu”. “I πto god nakaniπ uËiniti, uËini dok mo-æeπ”, “znajuÊi da Êete od Gospodina primiti nagradu — baπti-nu! Gospodinu Kristu sluæite.” (Rimljanima 12,11; Propovjed-nik 9,10; Koloπanima 3,24) (Isusove usporedbe, str. 233,234)

173

225

Pouke dane djeci o obavljanja uobiËajenih duænosti u domumogu biti predstavljene na takav naËin da kroz njih Gospodinmoæe trajno djelovati na njihova srca. Kroz uobiËajene æivotneduænosti pouËite ih poukama iz Boæje rijeËi. Pokaæite svojojdjeci da svaki posao koji obavljaju moraju nauËiti obaviti sa-vrπeno. UnoseÊi toËnost i vjeπtinu u svoje svakodnevne duæno-sti, ona Êe nauËiti duhovnu pouku koja Êe ostati u njima krozcijeli æivot. Bog zahtijeva da u naπem planiranju i naporimakoristimo zdravo rasuivanje i vjeπtine. U davanju uputa oizgradnji zemaljskog Svetiπta, veliki UËitelj je utvrdio naËelaza duhovnu pomoÊ Izraelu kroz cijelo njihovo buduÊe isku-stvo. Mudrost i savrπenstvo uneseno u taj rad tipiËni su za radkoji Êe biti obavljen u njihovu æivotu da bi se njihova srcapripremila za boraviπte Boæjeg Duha.

Roditelji, pitate li se koja je vaπa zadaÊa? Vaπa zadaÊa jeprihvaÊanje odgovornosti u domu. UËinite najbolje πto moæete,traæeÊi svakoga dana i svakoga sata da budete primjer vrijedanoponaπanja. … Neka vaπe pouke budu takve da unesu radosti sreÊu u njihov æivot i potaknu u njima æelju da sluæe Kristu.UËite ih da koriste svoje Bogom dane ovlasti Njemu u sluæbi.Tako Êe biti sljedbenici primjera Djeteta Isusa. (Signs of theTimes, 14. studenog 1911.)

9. lipnja

Isus je svojim primjerom uËio marljivosti

“I πto god nakaniπ uËiniti, uËini dok moæeπ.” (Propo-vjednik 9,10)

U priprostoj odjeÊi obiËnog radnika prolazio je ulicamamalog mjesta iduÊi i vraÊajuÊi se sa svog skromnog posla. Onnije upotrijebio svoju boæansku moÊ da smanji teret ili olakπasvoj mukotrpan rad.

Isusov um i tijelo bili su razvijeni jer je radio u djetinjstvui mladosti. Svoje tjelesne snage nije koristio lakomisleno, veÊtako da ih saËuva u zdravlju, da bi u svemu mogao obaviti πtobolji posao. »ak ni u rukovanju alatom nije æelio biti nesavr-πen. Bio je savrπen kao radnik, kao πto je bio savrπen u ka-

174

226

rakteru. Svojim nas je osobnim primjerom uËio duænosti dabudemo marljivi, da naπ rad mora biti obavljen pravilno i teme-ljito i da je takav rad dostojan poπtovanja. Vjeæba koja uËiruke da budu korisne, i odgaja mlade da nose svoj dio æivotnogtereta, daje tjelesnu snagu i razvija svaku sposobnost. Svi tre-baju raditi neπto πto Êe biti blagotvorno za njih i od pomoÊidrugima. Bog je odredio rad kao blagoslov i jedino marljiviradnik nalazi Ëast i radost æivota. Nad djecom i mladeæi kojaradosno preuzima svoj dio obveza u domu, dijeleÊi teret socem i majkom, poËiva Boæje odobravanje s Ëvrstim obeÊa-njem punim ljubavi. Takva djeca izaÊi Êe iz doma da postanukorisni Ëlanovi druπtva.

Tijekom cijelog æivota na Zemlji Isus je bio ozbiljan i us-trajan radnik. On je oËekivao mnogo, stoga je poduzimao mno-go. … Isus nije izbjegavao brige i odgovornost. … Pozitivnosti energija, temeljitost i ËvrstoÊa karaktera koju je pokazaoKrist trebaju se razviti i u nama uz pomoÊ iste discipline kojojje i On bio podvrgnut. Milost koju je primio primit Êemo i mi.…

Isus je u svoj rad unosio radost i takt. Potrebni su velikostrpljenje i duhovnost da bi se biblijska religija unijela u æivotdoma, u radionicu, da bi se podnijela napetost svjetovnihposlova, a oko usmjerilo na Boæju slavu. U ovome je Krist naπpomoÊnik. On nikada nije bio toliko obuzet svjetovnom bri-gom da nije imao vremena za nebeske vrijednosti ili za razmi-πljanje o njima. Radost svog srca Ëesto je izraæavao pjevanjempsalama i duhovnih pjesama. Stanovnici Nazareta Ëesto susluπali Njegov glas kako se uzdiæe u hvali i zahvaljivanju Bogu.On je pjesmom odræavao zajednicu s Nebom i kad su se Nje-govi drugovi æalili na umor od rada, bili su obradovani ugod-nom melodijom s Njegovih usana. Njegov hvalospjev kao da jeodgonio zle anele i kao tamjan ispunjavao je prostor miri-som. Misli Njegovih sluπatelja usmjeravale su se s mjesta nji-hovog zemaljskog izgnanstva na nebeski dom. (Isusov æivot,str. 45—47)

227

10. lipnja

Krist nam daje svoju snagu

“©imune, ©imune, pazi, sotona je dobio dopuπtenje davas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sam molio za teda tvoja vjera ne malakπe.” (Luka 22,31.32)

Kao Knez æivota Isus se kod Boga uspjeπno zalagao zasvoj narod. Taj Spasitelj, koji se tada molio za one koji nisuosjeÊali potrebu za molitvom i plakao za onima koji nisu osje-Êali potrebu za suzama, i sada pred prijestoljem prima i Ocuprenosi molitve onih za koje se molio dok je bio na Zemlji. Imi se trebamo ugledati na Kristov primjer. U radu na spaπava-nju duπa molitva nam je uvijek najvaænija. Samo Bog moæeuËiniti da sjeme koje sijemo nikne i donese rod.

Mi Ëesto u svom radu doæivljavamo neuspjeh zato πto neshvaÊamo da je Krist s nama svojim Duhom isto tako kao ikad je u danima svojega poniæenja vidljivo hodao Zemljom.Protjecanje vremena nije niπta izmijenilo u Njegovom obeÊa-nju koje je na rastanku dao apostolima prigodom svog uzne-senja na nebo: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetkasvijeta.” (Matej 28,20) On je odredio da se, autoritetom prim-ljenim od prvih uËitelja krπÊanske vjere, propovijedanje Kristai to raspetoga neprekidno i u naslijeenom redu nastavlja.Veliki UËitelj je za tu sluæbu ovlastio svoje sluge koji “ovoblago nosimo u zemljanim posudama” (2. KorinÊanima 4,7), iOn rukovodi radom svojih djelatnika ako oni od Njega traæe ioËekuju upute i vodstvo. …

S usrdnoπÊu i vjerom koja se ne da odbiti, oni se moleBogu za snagu potrebnu u duænostima i kuπnjama koje impredstoje te da njihova usta oËisti æivim ugljevljem s oltarakako bi mogli besprijekorno prenositi Njegove rijeËi. “GospodJahve dade mi jezik vjeπt da znam rijeËju krijepiti umorne.Svako jutro on mi uho budi da ga sluπam kao uËenici.” (Izaija50,4)

Krist je rekao Petru: “©imune, ©imune, pazi, sotona jedobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sammolio za te da tvoja vjera ne malakπe.” (Luka 22,31.32) Tkomoæe procijeniti rezultate Kristovih molitava u svojstvu Otku-

175

228

pitelja svijeta? Kad Krist, vidjevπi trud svoje duπe, konaËnobude zadovoljan, tek tad Êe se vidjeti i u potpunosti shvatitiznaËaj i vrijednost Njegovih usrdnih molitava upuÊivanih uvrijeme kad je Njegovo Boæanstvo bilo zaodjeveno ljudskomnaravi.

Isus se molio ne samo za Petra, nego i za sve svoje uËeni-ke: “OËe, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja,zajedno sa mnom.” (Ivan 17,24) ProdiruÊi svojim pogledomkroz tamnu zavjesu buduÊnosti, On je Ëitao æivotnu povijestsvakog Adamovovog sina i kÊeri. On je osjeÊao terete i bolisvake stradale i kuπnjom napadnute duπe, i zato je svojomusrdnom molitvom obuhvatio — osim uËenika koji su tadaæivjeli — i sve svoje sljedbenike do svrπetka vremena odreenogovom svijetu. … Tom Kristovom molitvom obuhvaÊeni smoËak i mi. … Kad svaka ljudska pomoÊ i podrπka izostane,dolazi Isus da nam pomogne i svojom nazoËnoπÊu razgonioblake mraka i sumornosti. (SvjedoËanstva za crkvu, sv. 4,str. 528—530)

11. lipnja

UËenje od boæanskog UËitelja

“I zasjest Êe kao onaj πto topi srebro i proËiπÊava.OËistit Êe sinove Levijeve i proËistit Êe ih kao zlato isrebro, da prinose Jahvi ærtvu u pravednosti.” (Malahija3,3)

Ovo je proces oplemenjivanja, proces proËiπÊavanja πto gaobavlja Gospodin nad vojskama. Ovaj rad je vrlo naporan zaduπu, ali jedino se ovim procesom moæe odstraniti smeÊe iukloniti neËistoÊa. Kuπnje su nam potrebne da nas dovedubliæe naπem nebeskom Ocu i posluπnosti Njegovoj volji, kakobismo sebe dali Gospodinu kao prinos u pravednosti. Bog jesvakom od nas dao sposobnosti i darove za usavrπavanje. Po-trebno nam je novo i æivo iskustvo u svetom æivljenju kakobismo vrπili Boæju volju. Sva dosadaπnja iskustva nisu dostat-na za sadaπnje vrijeme da nas ojaËaju za prevladavanje pote-πkoÊa na naπem putu. Potrebna nam je nova milost i svako-dnevna svjeæa snaga da bismo bili pobjednici.

176

229

U svakom pogledu se rijetko u istoj prilici nalazimo dva-put. … Svatko ima svoje iskustvo, svojstveno vlastitom karak-teru i okolnostima u obavljanju odreenog posla. Bog ima po-sao i cilj u æivotu svakoga od nas. Svaki postupak, bez obzirakako mali bio, ima mjesto u naπem æivotnom iskustvu. Mo-ramo imati trajno svjetlo i iskustvo koje dolazi od Boga. Svimanam je to potrebno, a Bog nam je voljan dati i viπe nego πtoje potrebno ako to æelimo prihvatiti. On za naπe molitve nijezatvorio ustave nebeske, ali ima onih koji se osjeÊaju zado-voljnima i idu dalje bez boæanske pomoÊi koja im je tolikopotrebna. …

Kao πto sada moramo uËiti od boæanskog UËitelja, takotrebamo Ëiniti i nadalje u svakom razdoblju naπega æivota. Iπto budemo stjecali viπe iskustva, bit Êemo sve bliæe Ëistojsvjetlosti Neba i sve viπe Êemo opaæati u Ëemu se trebamomijenjati. Ako budemo traæili savjet od Boga i budemo poslu-πni i vjerni, svatko od nas moæe uËiniti neπto dobro πto Êe bitina blagoslov drugima. Staza pravednosti je napredovanje izsnage u snagu, iz milosti u milost, iz slave u slavu. Boæanskoprosvjetljenje Êe se poveÊavati sve viπe i viπe, u skladu s naπimdaljnjim djelovanjem, osposobljavajuÊi nas za suoËavanje sodgovornostima i krizama koje dolaze.

Prava poboænost proæima i komunikativna je. Psalmist ka-æe: “Tvoju pravdu neÊu kriti u srcu, kazivat Êu vjernost tvojui tvoj spas. Tajit neÊu dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikojskupπtini.” (Psalam 40,11) Gdje god je Boæja ljubav, uvijekpostoji i æelja da se ona iskaæe. Teπko je nama samima podvrg-nuti svoje “ja” raspeÊu. …

Mi Êemo biti potpuno obraÊeni i promijenjeni i uistinu bitiBoæja djeca uæivajuÊi ne samo u spoznaji Njegove volje, veÊistim putem voditi i druge svojim primjerom ponizne posluπ-nosti i posveÊenja. (Review and Herald, 22. lipnja 1886.)

230

12. lipnja

Kristovo uËenje obuhvaÊa cijeli svijet

“Kad Isus dovrπi svoj govor, veliko je mnoπtvo narodabilo zaneseno njegovom naukom.” (Matej 7,28)

Krist se nije bavio apstraktnim teorijama, veÊ onim πto jebitno za razvitak karaktera; onim πto Êe poveÊati Ëovjekovusposobnost da upozna Boga i pojaËati njegovu moÊ da Ëinidobro. Govorio je o onim istinama koje se odnose na upravlja-nje æivotom i koje sjedinjuju Ëovjeka s vjeËnoπÊu.

Umjesto da upuÊuje ljude na prouËavanje ljudske teorijeo Bogu, Njegovoj RijeËi i Njegovim djelima, On ih je uËio da Gagledaju onakvoga kakav se pokazuje u svojim djelima, u svojojRijeËi i kakvog nam otkrivaju Njegove namjere. Dovodio jenjihov um u doticaj s umom BeskonaËnoga.

Narod je “bio zanesen njegovom naukom” (Matej 7,28),“jer mu rijeË bijaπe puna moÊi” (Luka 4,32). Nikada ranije nijegovorio netko tko bi imao takvu silu da potakne misli, zapaliËeænju i pokrene svaku sposobnost tijela, uma i duπe.

Kristovo uËenje, kao i Njegovo suosjeÊanje, obuhvatilo jesvijet. Nikada ne moæe u æivotu nastati okolnost ili kriza uljudskom iskustvu za koje nas nije unaprijed pripremio u svo-jem uËenju i za koje Njegova naËela nemaju pouke. RijeËiKneza uËitelja bit Êe vodiË Njegovim suradnicima sve do krajavremena. … Njegovom duhovnom pogledu nije izmicao nijedanljudski napor i dostignuÊe, nijedna kuπnja i sukob, nijednapoteπkoÊa i opasnost. Njemu su bila poznata sva srca, svidomovi, sva zadovoljstva, radosti i teænje.

On nije govorio samo kao predstavnik cijelog ËovjeËan-stva, veÊ se i obraÊao cijelom ËovjeËanstvu. Njegova je vijestbila upuÊena svima — malom djetetu u radosti æivotnog jutra,æeljnom i nemirnom srcu mladih, ljudima u punoj snazi kojinose teret odgovornosti i brige, ostarjelima u njihovoj slabostii iznemoglosti — svakom pripadniku ËovjeËanstva u svakojzemlji i u svako doba.

Svojim uËenjem obuhvaÊao je ono πto je prolazno i onoπto je vjeËno, ono πto se vidi u odnosu na ono πto se ne vidi,obiËne dogaaje iz svakodnevnog æivota i vaæna pitanja koja setiËu buduÊeg æivota.

177

231

On je postavio probleme ovog æivota na njihovo pravo mje-sto podredivπi ih onima od vjeËnog interesa, ali nije zanemarionjihovu vaænost; nauËavao je da su Nebo i Zemlja povezani ida poznavanje boæanske istine priprema Ëovjeka da boljeispunjava duænosti svakodnevnog æivota.

Za Njega niπta nije bilo bez svrhe. DjeËje igre, naporanljudski rad, æivotna zadovoljstva, brige i boli, sve su to bilasredstva za postizanje jednog jedinog cilja — otkriti Boga dabi se uzdiglo ËovjeËanstvo. (Odgoj, str. 72,73)

13. lipnja

Poznavati Boga znaËi biti Mu posluπan

“Ma πto me zamolili u moje ime, ja Êu to uËiniti. Ako meljubite, vrπit Êete moje zapovijedi.” (Ivan 14,14.15)

Krist je nalogom — “u moje ime” — pokazao svojim uËe-nicima kako moliti. U Kristovo ime Njegovi sljedbenici trebajustajati pred Bogom. U Gospodnjim oËima oni imaju vrijednostkroz vrijednost Ærtve koja je uËinjena za njih. Oni su drago-cjeni zbog Kristove pravde koja im je uraËunata. Zbog KristaGospodin praπta onima koji Ga se boje. On u njima ne gledazloÊu greπnika. U njima prepoznaje sliËnost sa svojim Sinomu kojega vjeruju.

Gospodin je razoËaran kad se sama Njegova djeca malocijene. On æeli da Njegovo izabrano nasljedstvo cijeni sebeprema cijeni kojom ih je On procijenio. Bog ih je æelio, inaËene bi poslao svojega Sina da ih iskupi u tako skupom pothva-tu. On ima odreenu zadaÊu za njih i vrlo je zadovoljan kad odNjega traæe najviπe prednosti u æelji da proslave Njegovo ime.Oni mogu oËekivati puno ako imaju vjeru u Njegova obeÊanja.

Meutim, moliti se u Kristovo ime znaËi mnogo. To znaËida moramo usvojiti Njegov karakter, pokazati Njegov duh iËiniti Njegova djela. Spasiteljevo obeÊanje je dano uvjetno. “Akome ljubite,” kaæe On, “vrπit Êete moje zapovijedi.” On spaπavaljude ne u grijehu, nego od grijeha, a oni koji Ga vole pokazatÊe posluπnoπÊu svoju ljubav.

178

232

Svaka prava posluπnost dolazi iz srca. To znaËi cijelimsrcem raditi s Kristom. Ako æelimo, On Êe se tako izjednaËitis naπim mislima i ciljevima, tako dovesti naπa srca i umove usklad sa svojom voljom, da Êemo sluπajuÊi Njega zapravopostupati po svojim prirodnim poticajima. Volja, oËiπÊena iposveÊena, naÊi Êe svoje najuzviπenije zadovoljstvo u sluæbiNjemu. Kad upoznamo Boga, onako kako Ga imamo prednostupoznati, æivjet Êemo æivotom stalne posluπnosti. PoπtovanjemKristova karaktera i zajednicom s Bogom, grijeh Êe nam po-stati mrzak.

Kao πto je Krist æivio po zakonu u svojoj ljudskoj naravi,tako to moæemo i mi uËiniti ako se uhvatimo za Silnoga ipotraæimo snagu. Ne smijemo prenijeti odgovornost na drugei Ëekati od njih da nam kaæu πto bismo trebali Ëiniti. Ne smi-jemo ovisiti o ljudskim savjetima. Gospodin Êe nas pouËitinaπim duænostima isto tako spremno kao πto bi pouËio nekogdrugog. Ako Mu doemo u vjeri, On Êe nam osobno povjeritisvoje tajne. Naπe Êe srce Ëesto gorjeti u nama kad se budepribliæio da razgovara s nama kao πto je to Ëinio s Henokom.Oni koji odluËe ne Ëiniti niπta πto bi na bilo koji naËin vrije-alo Boga znat Êe, kad Mu iznesu svoj sluËaj, kojim putemtrebaju iÊi. Oni ne samo πto Êe primiti mudrost, veÊ i silu. Silaza posluπnost i za sluæbu bit Êe im podarena onako kako jeKrist obeÊao. (Isusov æivot, str. 553,554)

14. lipnja

Sveti Duh nam je dan da nas pouËi

“A kada doe on, Duh Istine, uvest Êe vas u svu isti-nu.” (Ivan 16,13)

Prije no πto je sebe prinio kao ærtvu, Krist je æelio svojimsljedbenicima podariti najvaæniji i najpotpuniji dar, dar koji Êeim pribliæiti neiscrpne izvore milosti. “Ja Êu moliti Oca”, re-kao je On, “i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êe ostati s vamazauvijek. Duha istine, kojega svijet ne moæe primiti, jer niti gavidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer Êebiti u vama. NeÊu vas ostaviti siroËad. Vratit Êu se k vama.”(Ivan 14,16-18)

179

233

Prije ovoga Duh je bio na svijetu; od samog poËetka djelaotkupljenja djelovao je na ljudska srca. Ali, dok je Krist bio naZemlji, uËenici nisu æeljeli nikakvog drugog pomoÊnika. Tekkad budu bez Njega, osjetit Êe potrebu za Duhom i tada Êe OndoÊi.

Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali ne u ljudskom obli-Ëju, pa je i od tog obliËja neovisan. BuduÊi da je nosio ljudskunarav, Krist nije mogao biti osobno na svakom mjestu. Stogaje za njih bilo bolje da ode k Ocu i poπalje Duha da budeNjegov nasljednik na Zemlji. Tada nitko neÊe imati nikakvuprednost koju mu donosi prebivaliπte ili osobni dodir s Kri-stom. Posredovanjem Duha svi Êe moÊi pristupiti Spasitelju. Uovom smislu On Êe im biti bliæi nego da se nije uznio na Nebo.…

U sva vremena i na svakom mjestu, u svim tugama i svimnevoljama, kad su izgledi mraËni a buduÊnost neizvjesna, kadse osjeÊamo bespomoÊni i osamljeni, Utjeπitelj Êe biti poslankao odgovor na molitvu vjere. Okolnosti nas mogu odvojiti odsvakog zemaljskog prijatelja, ali nikakva prilika, nikakva uda-ljenost ne moæe nas odvojiti od nebeskog Utjeπitelja. Gdje godse nalazili, kuda god iπli, On nam je uvijek s desne strane danas podupre, podigne, pomogne i obodri. …

Utjeπitelj je nazvan “Duhom istine”. Njegova zadaÊa je od-rediti i odræati istinu. On se najprije nastanjuje u srcu kaoDuh istine i tako postaje Utjeπiteljem. Utjeha i mir nalaze seu istini, jer se pravi mir i utjeha ne mogu naÊi u zabludi.Laænim teorijama i predajama Sotona porobljava um. Usmje-ravajuÊi ljude laænim mjerilima, on kvari karakter. Sveti Duhgovori umu preko Svetoga pisma i urezuje istinu u srce. TakoOn otkriva zabludu i izgoni je iz duπe. Duhom istine koji dje-luje preko Boæje rijeËi, Krist zadobiva svoj izabrani narod.(Isusov æivot, str. 555—557)

234

15. lipnja

Kristova metoda pouËavanja

“Kako su ljupke po gorama noge glasonoπe radostikoji oglaπava mir, nosi sreÊu … govoreÊi Sionu: Bogtvoj kraljuje!” (Izaija 52,7)

U svim propovijedima i na svim prouËavanjima Biblije ne-ka ljudi uvide da se sva pitanja vjere i uËenja koja mi zastupa-mo zasnivaju na jasnom: “Tako govori Gospodin.”

Takva je bila metoda Kristovog pouËavanja. Kad je On go-vorio ljudima, oni su Mu postavljali pitanja o znaËenju Njego-vih rijeËi. Onima koji su ponizno traæili svjetlost, On je uvijekrado objaπnjavao svoje rijeËi. Ali, Krist nije poticao kritiziranjeili cjepidlaËenje, πto ni mi ne trebamo Ëiniti. Ako ljudi pokuπa-vaju izazvati raspravu oko spornih pitanja nauka, kaæite imkako sastanak nije namijenjen tom cilju. Kad odgovarate naneko pitanje, neka sluπatelji uvide i priznaju da ste odgovorili.Nemojte prijeÊi preko nekog pitanja i traæiti da ponovno budepostavljeno. Idite naprijed korak po korak i budite svjesni togakoliko ste napredovali. (SvjedoËanstva za crkvu, sv. 6, str. 69)

Moramo propovijedati istinu i u javnosti i na osobnoj razi-ni, izlaæuÊi svaki dokaz i ukazujuÊi na sva pitanja od vjeËnogznaËaja, kako bismo doveli ljude Spasitelju podignutom nastraπni kriæ. Bog æeli da svaki Ëovjek dobije vjeËni æivot. Zapa-zite kako je kroz cijelu Boæju rijeË izraæen duh hitnosti iusrdnog pozivanja muπkaraca i æena da dou Kristu i odreknuse prohtjeva i strasti koji kvare duπu. Moramo ih svim svojimsnagama pozivati da se ugledaju na Isusa i prihvate NjegovnaËin æivota samoodricanja i poærtvovnosti. Moramo im poka-zati da se njih oËekuje da obraduju Kristovo srce time πto Êekoristiti svaki Njegov dar u slavu Njegovog imena. …

Posvetite mnogo vremena molitvi i prouËavanju Boæje rije-Ëi. Neka svi budu svjesni Ëinjenice o vjeri svoje duπe, i kakoÊe vjerujuÊi primiti Svetog Duha zbog istinske gladi i æeipravednosti. PouËavajte ih kako da se predaju Bogu, kako davjeruju i traæe Njegova obeÊanja. Neka duboka Boæja ljubavbude izraæena rijeËima ohrabrenja i posredovanja.

Trebamo se mnogo viπe boriti s Bogom u molitvi za spa-senje duπa. Radimo nesebiËno, odluËno i ne popuπtajuÊi. Na-

180

235

tjerajte duπe na gozbu Janjetove svadbe. Treba se viπe moliti,vjerovati, primati i viπe suraivati s Bogom. …

Ljudi se moraju osvjedoËiti u opasnost grijeha. OËi pri-jestupnika moraju se prosvijetliti. Neka svi oni koji su prihva-tili Krista govore o Njegovoj ljubavi. Neka svatko tko je osjetiopreobraæavajuÊu Kristovu moÊ u svojoj duπi uËini sve πto mo-æe u ime Gospodnje. (SvjedoËanstva za crkvu, sv. 6, str. 65,66)

16. lipnja

Ponizan istraæivaË moæe nauËiti

“Pokaæi mi, Jahve, svoje putove, nauËi me svojim sta-zama!” (Psalam 25,4)

Otkrivenje nije stvaranje ili pronalaæenje neËega novog,veÊ je to pokazivanje neËega πto je veÊ objavljeno, a bilo jenepoznato ljudskim biÊima. Velike i vjeËne istine sadræane uEvanelju otkrivaju se kroz marljivo istraæivanje i poniznopredanje Bogu.

Imamo boæanskog UËitelja koji vodi um poniznog istraæi-vaËa za istinom, i pod vodstvom Svetoga Duha otkriva istineBoæje rijeËi. Nema veÊe sigurnosti i djelotvornijeg poznavanjaistine, nego biti tako voen u svu istinu. Djelovanjem SvetogDuha mi razumijemo Boæju rijeË. Upozoreni smo da trebamoteæiti za istinom kao za skrivenim blagom.

Gospodin daje razumijevanje pravom istraæivaËu. Sveti DuhomoguÊuje ljudskom umu da shvati objavljene Ëinjenice, i bo-æanska svjetlost obasjava duπu. Tada se oËima otvaraju pravablaga, i um se oslanja na slavu boljega svijeta. Duπa tada vapiza uzviπenoπÊu Isusa Krista. (Manuscript 59, 1906.)

Isus je bio najveÊi UËitelj kojega je svijet ikada poznavao.On je predstavljao istinu na jasan i uvjerljiv naËin, a ilustracijekoje je upotrebljavao bile su razumljive i s vrhunskim poruka-ma. Nikad nije pomijeπao jeftine simbole i slike sa svojimboæanskim uputama, ili teæio potaknuti znatiæelju viπih sloje-va koji bi sluπali samo zbog zabave. On nije spuπtao svetuistinu na razinu obiËnoga. … Njegove rijeËi su bile najËiπÊe ina najviπoj razini. … On nije ponizio istinu kako bi je pribliæio

181

236

Ëovjeku u njegovom greπnom stanju, niti je spustio mjere pra-vednosti da bi odgovarale Ëovjekovom poniæenom stanju; veÊse sâm ponizio i postao posluπan do smrti, Ëak do smrti nakriæu, da bi mogao spasiti ljudski rod koji je poniæen grije-hom. Njegova namjera nije bila da svojom smrÊu ukine Boæjizakon, veÊ da pokaæe nepromjenjivost njegovih svetih zahtje-va. Njegova namjera je bila “da uzveliËa i proslavi Zakon svoj”(Izaija 42,21), da bi svatko tko pogleda na golgotski kriæ iÆrtvu uzdignutu na njemu vidio nepobitan dokaz savrπene isti-ne Zakona. …

On je izbavio istinu, vjeËnu istinu, od nedostojnog zajed-niπtva s pogreπkama i zapovjedio joj da svijetli u svoj svojojjaËini i nebeskom sjaju. On je uzdignuo istinu visoko da bipoput svjetiljke mogla osvijetliti moralnu tamu ovoga svijeta.… Isus je obnovio istinu koja je bila odbaËena, vratio joj kra-ljevski poredak i dao joj pravi znaËaj i dostojanstvo. Sâm Kristje istina i æivot. (Review and Herald, 6. kolovoza 1895.)

17. lipnja

PouËavanje djece

“Pustite djeËicu k meni; nemojte im prijeËiti, jer takvi-ma pripada kraljevstvo Boæje!” (Marko 10,14)

Isus poznaje teret πto ga nosi srce svake majke. On, Ëijase majka borila sa siromaπtvom i oskudicom, ima suÊuti zasvaku majku u njezinim problemima. On, koji je udovici izNaina vratio jedinog sina i koji se u svojoj muci na kriæu sjetiovlastite majke, i danas je dirnut brigama svih majki. U svakojpatnji i nevolji On Êe utjeπiti i pomoÊi. …

U djeci koju su Mu dovodili Isus je vidio muπkarce i æenekoji Êe biti nasljednici Njegove milosti i podanici Njegova kra-ljevstva; od kojih Êe neki postati i muËenici za Njega. Znao jeda Êe Ga ta djeca daleko spremnije sluπati i prihvatiti kaosvojega Spasitelja nego odrasli ljudi, od kojih su mnogi imalimudrost ovoga svijeta i bili tvrdoga srca. U svojem uËenju Isusse spuπtao na njihovu razinu. On, VeliËanstvo Neba, odgovaraoje na njihova pitanja i iznosio svoje pouke na tako jednosta-

182

237

van naËin da je uspjeπno izlazio ususret njihovom djeËjemrazumijevanju. U njihove umove usaivao je sjeme istine kojeÊe za nekoliko godina izbiti i donijeti plod za vjeËni æivot.

Kad je Isus rekao svojim uËenicima da ne brane djeci dadolaze k Njemu, govorio je svojim sljedbenicima svih vjekova,sluæbenicima Crkve, propovjednicima, pomoÊnicima i svim krπ-Êanima. Isus privlaËi djecu i govori nam: “Nemojte im prijeËi-ti!” Kao da hoÊe reÊi: “Oni bi doπli kad ih vi ne biste spreËa-vali.” …

Kad Sveti Duh utjeËe na djeËja srca, suraujte s Njim uNjegovu radu. UËite ih da ih Spasitelj poziva i da Mu niπta nemoæe priËiniti veÊu radost nego kad Mu se predaju u cvijetui svjeæini svojega djetinjstva.

Spasitelj se s beskrajnom njeænoπÊu sagiba prema duπa-ma koje je otkupio svojom krvlju. Oni su ono na πto Njegovaljubav polaæe pravo. On ih promatra s neizrecivom Ëeænjom.Njegovo srce ne privlaËe samo lijepo odgojena i tjelesno naj-privlaËnija djeca, veÊ i oni koji su, bilo naslijeem ili zbognemara roditelja, stekli nepoæeljne karakterne crte. Mnogi rodi-telji ne shvaÊaju u kolikoj su mjeri odgovorni za ove karakter-ne osobine svoje djece. … Isus, meutim, sa saæaljenjem pro-matra ovu djecu. U svojem rasuivanju On ide od uzroka kposljedici.

KrπÊanski propovjednik moæe biti Kristovo orue, dovode-Êi k Spasitelju djecu koja imaju nedostatke u karakteru. Mu-droπÊu i taktiËnim postupanjem on ih moæe privinuti k srcu,uliti im hrabrost i nadu i, kroz Kristovu milost, biti svjedokompreobraæaja njihova karaktera, tako da se za njih moæe reÊi:“Jer takvima pripada kraljevstvo Boæje.” (Put u bolji æivot, str.19,20)

238

18. lipnja

Vezama ljudskog suosjeÊanja

“Uto doe neka æena Samarijanka da zahvati vode.Isus joj reËe: ‘Daj mi da se napijem!’” (Ivan 4,7)

Isus nije prolazio niti pored jednog ljudskog biÊa kao po-red neËega πto je bezvrijedno; naprotiv, On se trudio da svakaduπa dobije zdravlje i spasenje od grijeha. Ma kakvo da je bilodruπtvo u kojemu se nalazio, iznosio je pouku koja je odgova-rala vremenu i okolnostima. Ako je vidio da se ljudi meusob-no zapostavljaju i vrijeaju, samo je postojao osvjedoËenijimda njima treba Njegova boæansko-ljudska suÊut. Trudio se daone koji su bili najgrublji i najnepristupaËniji ispuni nadom iuvjeri ih da mogu biti slobodni od mana, dobivajuÊi karakterkoji Êe im pomoÊi da æive kao Boæja djeca. …

Isus se, premda je bio Æidov, slobodno druæio sa Samari-jancima, omalovaæavajuÊi farizejske obiËaje svojega naroda.Svjestan predrasuda Samarijanaca, Isus je prihvaÊao gosto-primstvo tog prezrenog naroda. Spavao je zajedno s njima podnjihovim krovovima, jeo s njima za njihovim stolovima, uzimaood hrane koju su pripremale i posluæivale njihove ruke, uËiona njihovim ulicama i u postupanju s njima pokazivao boæan-sku dobrotu i ljubaznost. I dok je On privlaËio k sebi njihovasrca vezom ljudske suÊuti, Njegova im je boæanska milost do-nosila spasenje koje su Æidovi odbacili.

Isus nije propuπtao nijednu priliku da objavi Evanelje ospasenju. Sjetite se Njegovih divnih rijeËi πto ih je uputio onojæeni u Samariji. Dok je sjedio kod Jakovljeva zdenca, ta æenaje doπla zahvatiti vode. Na njezino iznenaenje, Isus ju je ne-πto zamolio. “Daj mi da se napijem”, rekao je. On je osjeÊaopotrebu za svjeæom hladnom vodom, ali je traæio priliku da jojponudi vodu æivota. “Kako ti”, rekla je æena, “Æidov, moæeπiskati od mene, Samarijanke, da se napijeπ? Æidovi se, naime,ne druæe sa Samarijancima.” Isus joj je odgovorio: “Kad bi tiznala za dar Boæji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti biu njega iskala i dao bi ti æive vode.” (Ivan 4,7-10) …

Koliko je zanimanja Krist pokazao za ovu æenu! Kako suNjegove rijeËi bile ozbiljne i uvjerljive! Kad ih je æena Ëula,

183

239

ostavila je svoje posude, otiπla u grad i rekla svojim prijatelji-ma: “Doite da vidite Ëovjeka koji mi reËe sve πto sam uËinila!Da on nije Mesija?” »itamo: “Mnogi Samarijanci poËeπe vjero-vati u nj.” (Ivan 4,20.30) Tko moæe sagledati utjecaj πto su gaostavile ove rijeËi na spasenje duπa u godinama koje su odtada proπle?

Gdje god su srca spremna za prihvaÊanje istine, Krist ihje spreman uputiti na nju. On im otkriva Oca i sluæbu kakvaje ugodna Onome koji vidi srce. Kod takvih se On ne posluæujeusporedbama. Njima, kao i æeni na izvoru, On kaæe: “To samja koji govori s tobom.” (Put u bolji æivot, str. 11,12)

19. lipnja

Izvor koji zadovoljava

“Kad bi ti znala za dar Boæji i tko je onaj koji ti veli:‘Daj mi piti’, ti bi u njega iskala i dao bi ti æive vode.”(Ivan 4,10)

©to je Isus rekao æeni Samarijanki na Jakovljevom izvo-ru? … “A tko pije od vode koju Êu mu ja dati … postat Êe unjemu izvorom one vode πto struji u æivot vjeËni.” Voda o kojojje Isus govorio je objava Njegove milosti u Njegovoj RijeËi.Njegov Duh i Njegovo uËenje su izvor koji gasi æe svake duπe.Svaki drugi izvor kojemu bi pribjegli pokazat Êe se kao nedo-statan. Ali RijeË istine je kao svjeæi potok, kao vode s Libanakoje u svako doba gase æe. U Kristu je punina radosti kojojnema kraja. Æelje, zadovoljstva i radosti svijeta nikad nisuzadovoljile ni iscijelile duπu. Ali Isus kaæe: “Tko jede tijelomoje i pije krv moju, ima æivot vjeËni.” (Ivan 6,54)

Dragocjena Kristova prisutnost u Njegovoj RijeËi uvijekgovori duπi rijeËima koje Ga prikazuju kao Izvor æive vode kojaosvjeæava æednu duπu. Naπa je prednost πto imamo æivog, stal-no i svuda prisutnog Spasitelja. On je izvor duhovne snageusaene u nas, koja Êe kroz naπe rijeËi i naπa djela teÊi iosvjeæavati sve one s kojima dolazimo u dodir, stvarajuÊi unjima æelje i teænje za snagom i ËistoÊom, za svetoπÊu, mirom

184

240

i onom radoπÊu koja nikad ne donosi tugu. To je rezultatstalno prisutnog Spasitelja.

Isus kaæe: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svi-jeta.” (Matej 28,20) On je jednom hodio zemljom kao Ëovjek,Njegovo Boæanstvo je bilo zaogrnuto ljudskom naravi, bio je»ovjek boli i stradanja, izloæen sotonskim prijevarama. Bio jeiskuπan u svemu kao mi i stoga zna kako priteÊi u pomoÊonima koji se nau u kuπnji. Sada se nalazi s desne straneBogu. On je na Nebu kao naπ Branitelj i zastupa nas prednebeskim Ocem. Ta nas misao uvijek treba hrabriti i tjeπiti idati nam novu nadu. On razmiπlja o onima koji su predmetkuπnje na ovom svijetu. On misli na svakog od nas pojedinaËnoi zna svaku naπu potrebu. Kad ste u kuπnji, samo recite: Onse brine za mene, On me zastupa, On me ljubi. On je umro zamene. Bezuvjetno se predajem Njemu.

Mi æalostimo srce naπeg Spasitelja kad tugujemo saminad sobom, kao da smo sami sebi spasitelj. Nemojmo Ëinititako; povjerimo svoju duπu uvijek iznova Bogu kao svom vjer-nom Stvoritelju. On uvijek æivi i moli se za one koji prolazekroz kuπnje i probe. Otvorite svoje srce svijetlim zrakama Suncapravde, i neka nijedan daπak sumnje i nijedna rijeË nevjere neprijee preko vaπih usana, da ne biste posijali sjeme sumnje.Na Nebu se Ëuva Ëitavo bogatstvo blagoslova za nas; dokuËimoih vjerom. Preklinjem vas da budete hrabri u Gospodinu. Bo-æanska snaga stoji nam na raspolaganju; govorite ono πto Êeohrabriti, ojaËati i podiÊi vjeru. … Budite æivo svjedoËanstvoza Boga u svim okolnostima. (Testimonies to Ministers, str.390,391)

20. lipnja

Pravo visoko obrazovanje

“NauËi me da vrπim volju tvoju, jer ti si Bog moj. Duhtvoj dobri nek me po ravnu putu vodi!” (Psalam 143,10)

“Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!”Oni koji ovako Ëine imaju æivot ispunjen radoπÊu. Nikakveruæne rijeËi ne prelaze preko njihovih usana ili iz ozraËja

185

241

njihove duπe, jer oni se ne osjeÊaju boljima od drugih. Sakrijtese u Isusu Kristu i tada Êe vas Boæja istina stalno priprematiza buduÊnost, za besmrtni æivot. Kad imate povjerenja u Sve-moÊnoga, vaπe iskustvo nije posueno, ono je vaπe. Kakav godbio vaπ karakter, Bog ga moæe oblikovati da postane ugodan isliËan Kristovom. ÆiveÊi vjerom vi se odvajate od svega πto nijeu suglasju s Bogom, a to Êe dovesti Nebo u vaπ æivot ovdje.HoÊete li to uËiniti? Ako tako uËinite, svaki vaπ korak bit Êeosvijetljen. …

Pravo visoko obrazovanje jest ono koje primamo sjedeÊipored Isusovih nogu. Ponizite se pod moÊnu Boæju ruku, i OnÊe vas uzdiÊi. Ne trebate se boriti da se uzdignete. Posvetite seradu za Njega, uËinite to u vjernosti, iskrenosti, pravednosti,i svaki dan primit Êete nagradu, a to je nebeska svjetlost kojaÊe vas obasjavati. Njegova svjetlost, Njegova milost i Njegovospasenje otkriveni su na taj naËin. …

Mi tako malo znamo o Isusu Kristu te jedva moæemo, i tonejasno, shvatiti πto Êe On uËiniti za nas. Bog æeli da uËimoo Njemu. … Neka izgradnja naπega karaktera bude u skladu sprekrasnim uzorom otkrivenim ljudima u æivotu Krista.

U svom radu trebate uËiniti ono πto Ëini ratar kako biproizveo plodove iz zemlje. Izgleda kako on baca sjeme, alisjeme zakopano u zemlju umiruÊi klije. MoÊ æivoga Boga dajeæivot i rast, i onda se pojavi “najprije stabljika, zatim klas —potom pun klas zrna”. ProuËite ovaj Ëudesan proces. O, tolikotoga se moæe nauËiti, toliko toga razumjeti, i Ëini se kakotijekom ovog æivotnog vijeka ne moæemo sve nauËiti — i doistane moæemo. Ali, ako sada usavrπimo svoj um najviπe πtomoæemo, kroz cijelu vjeËnost Êemo prouËavati Boæje putove idjelo, stalno postiæuÊi sve viπe i viπe.

Sad nam je potreban um koji moæe razumjeti jednostav-nost poboænosti. Viπe od svega πto æelimo, trebali bismo æeljetida Isus Krist prebiva u hramu naπe duπe, jer On ne moæestanovati tamo ako nije otkriven i pokazan u rodovima i dobrimdjelima. … Bog æeli da svatko od nas bude Njegova ruka po-moÊnica; i ako sebe predamo Njemu, On Êe nas pouËavati iraditi kroz nas, kako bismo i druge mogli pouËiti. Tada ÊemomoÊi reÊi: O Boæe, “tvoja me briæljivost uzvisi”. (2. Samuelova22,36) (Manuscript 91, 1901.)

242

21. lipnja

Gledanje na Krista

“Kao πto reËe Bog: ‘Stanovat Êu meu njima i meunjima hodati. Ja Êu biti njihov Bog, a oni Êe biti mojnarod.’” (2. KorinÊanima 6,16)

Ako se misli bave Kristom, karakter se preobraæava naBoæju sliku. Mislima prevladava svijest o Njegovoj dobroti iljubavi. Time πto razmiπljamo o Njegovu karakteru, On je za-pravo uvijek prisutan u naπim mislima. Njegova ljubav nasokruæuje.

Ako pokuπamo samo na trenutak pogledati Sunce kad senalazi u zenitu, pa se za trenutak brzo okrenemo u stranu,slika Sunca Êe se pojaviti na svemu u πto god pogledali. Istose dogaa kad gledamo na Isusa; sve na πto pogledamo odra-æavat Êe Njegov lik, lik Sunca pravde. Niπta drugo ne moæemovidjeti, niti o neËemu drugom govoriti. Njegov je lik utisnut uzjenicu naπe duπe i vrπi svoj utjecaj na svagdaπnji naπ æivot,omekπavajuÊi i obuzdavajuÊi naπu narav. Stalnim gledanjem uNjega mi se preobraæavamo u Njegov lik. Na sve s kojima dola-zimo u dodir zraËimo svjetlost Njegove pravde. Naπ karakter semijenja; naπi osjeÊaji, naπe misli, naπe pobude, sve je ozraËe-no svjetloπÊu koja dolazi od Onoga koji nas je tako silno ljubioda je sebe dao za nas. To je prikaz djelovanja oæivljavajuÊe sileu naπim mislima i svakodnevnom æivotu kad u vjeri primimoKrista kao svog osobnog Spasitelja.

Kad prihvatimo rijeËi Njegovih uputa, i kad nas one potpu-no obuzmu, tada je Isus za nas trajno prisutan i upravlja naπimmislima, planovima i postupcima. Mi smo potpuno proæeti upu-tama najveÊeg UËitelja kojega je svijet ikada poznavao. OsjeÊajljudske odgovornosti daje peËat naπem pogledu na æivot i sva-kodnevne duænosti. Isus Krist je nama sve — prvi i posljednji,jedini i najveÊi u svemu. Isus Krist, Njegov Duh i Njegov ka-rakter daju boju svemu; On je osnova i potka, sama bît naπegcjelokupnog biÊa. Kristove rijeËi su duh i æivot. Tada ne mo-æemo staviti sebe u srediπte svega; ne æivimo viπe mi negoKrist koji æivi u nama, i On je nada slave. Naπe “ja” je mrtvo,ali Krist je æivi Spasitelj.

186

243

Stalnim gledanjem na Isusa mi odraæavamo Njegov lik nasve oko nas. Viπe ne zastajemo i ne razmatramo svoja razoËa-ranja, o njima ne æelimo Ëak niti govoriti jer smo sve viπezaokupljeni ugodnijom slikom koja privlaËi naπ pogled — Isu-sovom dragocjenom ljubavi. Svojom rijeËju istine On prebiva unama. (Testimonies for Ministers, str. 388—390)

Mi imamo uzviπeno zvanje u Isusu Kristu. Mi trebamoizvrπiti golem i sveti posao, i zato Bog poziva svakog od nas dau oËima ovoga svijeta i cijelog svemira visoko uzdignemo Nje-gova naËela, u sili Jahve koji je “Stijena vjeËna” (Izaija 26,4).(Testimonies for Ministers, str. 386)

22. lipnja

Blagoslovljeni smo dok pouËavamo druge

“Tko napaja druge, sam Êe se napojiti.” (Izreke 11,25)

Kristovo uËenje bilo je izraz dubokog osvjedoËenja i isku-stva, i oni koji se uËe od Njega postaju uËitelji po boæanskomuzoru. Boæja rijeË koju izgovara onaj koji je i sâm posveÊennjome posjeduje æivotodavnu silu koja je Ëini privlaËnom zasluπatelje i osvjedoËuje ih da je ona æiva stvarnost. Kad Ëovjekprimi istinu u ljubavi prema njoj, on Êe je otkriti uvjerljivoπÊusvojega ponaπanja i naËinom svojega govora. On objavljuje onoπto je sam Ëuo, vidio i opipao o RijeËi æivota, tako da bi i drugimogli imati zajednicu s njim kroz poznavanje Krista. NjegovosvjedoËanstvo, s usana dotaknutih æivim æarom s oltara, istinaje za prijemËivo srce i ona posveÊuje karakter.

Onaj koji teæi pruæiti svjetlost drugima, i sam Êe biti bla-goslovljen. Bit Êe to kiπa blagoslova. “I tko napaja druge, samÊe se napojiti.” (Izreke 11,25) Bog bi mogao postiÊi svoj ciljspaπavanja greπnika bez naπe pomoÊi; ali da bismo razvili ka-rakter sliËan Kristovom, moramo sudjelovati u Njegovu radu.Da bismo sudjelovali u Njegovoj radosti — radosti da vidimoduπe otkupljene Njegovom ærtvom — moramo sudjelovati uNjegovim naporima za njihovo otkupljenje.

Prvi izraz Natanaelove vjere, tako snaæan, ozbiljan i is-kren, zvuËao je kao glazba u Isusovim uπima. A On mu uzvra-

187

244

ti: “Jer ti rekoh da sam te vidio pod smokvom, vjerujeπ! VidjetÊeπ joπ veÊe od toga!” Spasitelj je radosno oËekivao svoje djelopropovijedanja dobrih vijesti krotkima, zavijanja ranjenih srcai objavljivanja slobode zarobljenima od Sotone. DræeÊi na umudragocjene blagoslove πto ih je donio ljudima, Isus je dodao:“Zaista, zaista, kaæem vam... vidjet Êete otvoreno nebo i aneleBoæje gdje uzlaze i silaze nad Sinom »ovjeËjim.”

Ovdje je Krist zapravo rekao: Na obali Jordana Nebo jebilo otvoreno i Duh je siπao na mene kao golub. Taj prizorpotvrdio je da sam Boæji Sin. Ako me vjerujete kao takvoga,vaπa Êe vjera oæivjeti. Vi Êete vidjeti da je Nebo otvoreno i dase nikada neÊe zatvoriti. Otvorio sam ga za vas. Boæji aneli sepenju noseÊi Ocu molbe nevoljnih i ojaenih, i silaze noseÊiblagoslov, nadu, ohrabrenje, pomoÊ i æivot sinovima ljudskim.

Boæji aneli su stalno u pokretu izmeu Zemlje i Neba iNeba i Zemlje. ... Na taj je naËin Krist Posrednik u vezi ljudis Bogom i Boga s ljudima. (Isusov æivot, str. 102,103)

23. lipnja

UËenici u Kristovoj πkoli

“VeÊ uæiva u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu mislidan i noÊ.” (Psalam 1,2)

Stalno razmiπljanje o onome πto je Bog kao svoju voljuotkrio Ëovjeku Ëini um istraæivaËa snaænijim. Oni koji BoæjurijeË Ëitaju i prouËavaju s usrdnom æeljom za boæanskim pro-svjetljenjem, bilo da su propovjednici ili ne, ubrzo Êe u njojotkriti ljepotu i sklad koji Êe privuÊi njihovu pozornost, uzdiÊinjihove misli i dati im nadahnuÊe i snagu dokaza koji moÊnoosvjedoËavaju i obraÊaju duπe. …

O poboænom Ëovjeku psalmist kaæe: “VeÊ uæiva u ZakonuJahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noÊ.” PozivajuÊi se naosobno iskustvo on zakljuËuje: “O, kako ljubim Zakon tvoj, pocio dan o njemu razmiπljam. ... OËi moje straæe noÊne pretjeËuda razmiπljam o besjedi tvojoj.” (Psalam 119,97.148) …

Svojim uËenicima Isus je rekao: “UËite od mene, jer samkrotka i ponizna srca.” (Matej 11,29) Sve one koji su prihvatili

188

245

duænost uËitelja najusrdnije pozivam da prvo postanu ponizniuËenici i da kao uËenici u Kristovoj πkoli uvijek budu spremniprimiti pouke od velikog UËitelja u krotkosti i poniznosti srca.Poniznost duha usklaena s revnim djelovanjem urodit Êe spa-πavanjem duπa koje su tako skupo plaÊene Kristovom krvlju.… “Vjera bez djela je beskorisna.” Njemu je potrebna ona vjerakoja radi kroz ljubav i Ëisti duπu. Æiva vjera u Krista dovodisvaki postupak u æivotu i svaki osjeÊaj duπe u sklad s Boæjomistinom i Njegovom pravednoπÊu.

Mrzovoljnost, uzdizanje samog sebe, oholost, strast i svakadruga osobina koja nije sliËna karakteru Onoga koji je naπsveti Uzor, mora biti pobijeena; i tada Êe poniznost, krotkosti iskrena zahvalnost Isusu za Njegovo veliko djelo spasenjaneprekidno izvirati iz Ëistog izvora preporoenog srca. Kristovglas se uvijek treba Ëuti u poruci koja dolazi s usana Njegovihpredstavnika. …

Kad bi oni koji sveËano objavljuju ozbiljne opomene zaovo vrijeme uvidjeli svoju odgovornost prema Bogu, shvatili bikoliko im je potrebna usrdna molitva. Dok su stanovnici gra-dova i sela mirno spavali ponoÊnim snom, kad se veÊ svatkopovukao u svoju kuÊu zbog odmora, Krist — naπ Uzor — odla-zio je na Maslinsku goru i tu u zaklonu drveÊa Ëitave noÊiprovodio u molitvi. I sâm On, koji je bio bez ikakve mrljegrijeha — koji je imao riznicu Boæjih blagoslova, Ëiji su glasnebeske smirenosti Ëuli uËenici zastraπeni uzburkanim va-lovima jezera u Ëetvrtoj noÊnoj straæi, Ëije su rijeËi podizalemrtve iz groba — molio se usamljen s bolnim uzdasima i su-zama. On se nije molio za sebe, veÊ za one koje je doπaospasiti. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 526—528)

24. lipnja

Budite æivo svjedoËanstvo

“Kao πto ti mene posla u svijet, i ja njih poslah usvijet.” (Ivan 17,18)

Poπto se sila sotonskih kuπnji sve viπe uveÊava, vrijeme ukojemu æivimo prepuno je opasnosti za Boæju djecu, i mi se

189

246

trebamo stalno uËiti od boæanskog UËitelja kako bismo svakikorak poduzeli u pravdi i sigurnosti. Pred nama su otkriveniËudesni prizori; i u ovo vrijeme æivot Boæjeg naroda treba pred-stavljati æivo svjedoËanstvo, kako bi svijet mogao vidjeti da i uovom vijeku, kad zlo prevladava na sve strane, joπ postojinarod koji se odriËe vlastite volje i æelje u teænji da tvori Boæjuvolju — narod u Ëijem je srcu i æivotu zapisan Boæji zakon.

Bog s pravom oËekuje da oni koji nose Kristovo ime dois-ta budu Njegovi predstavnici. Njihove misli trebaju biti Ëiste, asvojim rijeËima trebaju oplemeniti i uzdiÊi druge. Kristovareligija mora biti utkana u sve πto oni kaæu i uËine. Oni tre-baju biti posveÊen, oplemenjen i svet narod koji Êe prenositisvjetlost svima s kojima dolaze u dodir. Njegova je namjera daoni, primjenjujuÊi istinu u svom svakodnevnom æivotu, buduNjegova hvala na Zemlji. Kristova milost je dovoljan zalog dase sve to postigne. Ali, pripadnici Boæjeg naroda trebaju imatina umu da Njegovu namjeru mogu ostvariti samo ako vjerujui rade po naËelima Evanelja. Samo ako svoje od Boga dobive-ne sposobnosti u potpunosti posvete Njegovoj sluæbi, oni Êeuæivati u punini sile koja je obeÊana crkvi pozvanoj da budesvjedoËanstvo. …

Kristovi sljedbenici moraju biti odvojeni od svijeta u naËe-lima i interesima, ali oni se ne trebaju izolirati od svijeta. Isâm Spasitelj se mijeπao s ljudima, ali ih nikada nije ohrabri-vao na bilo πto πto nije bilo u skladu s Boæjom voljom, veÊsamo na ono πto ih je uzdizalo i oplemenjivalo. … Tako krπÊanitrebaju boraviti meu ljudima, kako bi utjecaj boæanske lju-bavi bio sol koja Ëuva svijet od pokvarenosti.

Svakodnevno salijetan kuπnjama, u neprekidnom sukobus voama hebrejskog naroda, Krist je znao da svoju ljudskunarav mora snaæiti molitvom. Da bi mogao biti blagoslov zaljude, morao je odræavati neprekidnu vezu s Bogom, moleÊi seza snagu, ustrajnost i postojanost. … Bez takvog odræavanjaveze s Bogom nijedno ljudsko biÊe ne moæe dobiti snagu zasluæbu. Samo Krist moæe pravilno usmjeriti misli. Samo Onmoæe dati plemenite teænje i oblikovati karakter da bude sliËanboæanskom. Ako Mu se pribliæimo u iskrenoj molitvi, On Êenaπe srce ispuniti visokim i svetim ciljevima te dubokom Ëe-ænjom za ËistoÊom i pravednoπÊu. …

247

Bog æeli da Njegov narod svojim æivotom pokaæe prednostikrπÊanstva nad svjetovnoπÊu, da pokaæe kako se rukovodi uzvi-πenijim i svetim naËelima. … On Ëezne da nas uËini provodni-cima po kojima Êe moÊi izlijevati obilje svoje ljubavi i milosti.(Counsels to Parents and Teachers, str. 322—324)

25. lipnja

Bio je sve ono πto je tvrdio

“Tko vjeruje u me, i on Êe Ëiniti djela koja ja Ëinim.»init Êe i veÊa od ovih, jer ja idem k Ocu.” (Ivan 14,12)

Nakon Gospodnjeg uzaπaπÊa uËenici su shvatili ispunje-nje Njegova obeÊanja. Prizori Kristova raspeÊa, uskrsnuÊa iuzaπaπÊa bili su za njih æiva stvarnost. Vidjeli su da su seproroËanstva doslovno ispunila. Istraæivali su Pismo i vjeromi sigurnoπÊu koje ranije nisu poznavali pratili su njegovo uËe-nje. Znali su da je boæanski UËitelj bio sve ono πto je tvrdioda jest. Dok su priËali svoje iskustvo i veliËali Boæju ljubav,ljudska su srca bila omekπana i svladana, i mnogi su povjero-vali u Isusa.

Spasiteljevo obeÊanje uËenicima obeÊanje je Njegovoj Cr-kvi do kraja vremena. Bog nije zamislio da Njegov veliËanstve-ni nacrt o otkupljenju ljudi postigne samo neznatne rezultate.Svi koji Êe se posvetiti radu, ne uzdajuÊi se u ono πto samimogu uËiniti, veÊ u ono πto Bog moæe uËiniti za njih i prekonjih, sigurno Êe shvatiti ispunjenje Njegova obeÊanja. “»init Êei veÊa od ovih”, izjavljuje On, “jer ja idem k Ocu.”

Do tada uËenici nisu poznavali Spasiteljeve neograniËeneizvore pomoÊi i sile. Rekao im je: “Do sada niste niπta u mojeime molili.” (Ivan 16,24) Objasnio je da je tajna njihova uspje-ha u traæenju sile i milosti u Njegovo ime. On Êe biti prisutanpred Ocem da se moli za njih. Molitvu poniznog molitelja Isuspredstavlja kao svoju osobnu æelju za tu duπu. Svaka iskrenamolitva Ëuje se na Nebu. Moæda neÊe biti izraæena teËno; aliako je od srca, uzdiÊi Êe se do Svetiπta u kojemu Isus sluæi,i On Êe je prinijeti Ocu savrπenim rijeËima, divnu i mirisnu odkâda Njegova osobna savrπenstva.

190

248

Staza iskrenosti i Ëestitosti nije staza bez prepreka, alizato u svakoj poteπkoÊi trebamo vidjeti poziv na molitvu. Nepostoji nijedno biÊe koje ima neku moÊ, a da je nije primilood Boga, i da izvor iz kojega ona potjeËe nije dostupan i naj-slabijem ljudskom biÊu. “I πto god zamolite u moje ime,” kaæeIsus, “uËinit Êu, da se proslavi Otac u Sinu. Ma πto me zamo-lili u moje ime, ja Êu to uËiniti.” (Ivan 14,13.14) (Isusov æivot,str. 553)

Spasitelj je duboko æelio da Njegovi uËenici shvate razlogzbog kojega je svoju boæansku narav ujedinio s ljudskom. Do-πao je na svijet pokazati Boæju slavu, da bi se Ëovjek njezinomsilom koja obnavlja mogao uzdignuti. Bog se otkrio u Njemuda bi se On mogao otkriti u njima. Isus nije otkrio nikakveosobine, niti pokazao silu koju ljudi ne bi mogli dosegnutivjerom u Njega. Svi Njegovi sljedbenici mogu imati Njegovusavrπenu ljudsku narav ako se pokore Bogu kao πto je to OnuËinio. (Isusov æivot, str. 552)

26. lipnja

Kristova omiljena tema

“Vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, BraniteljneÊe doÊi k vama. Odem li, poslat Êu ga k vama. On Êe,kad doe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na gri-jeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,7.8)

Isus Krist, veliki UËitelj, imao je beskonaËno mnogo razli-Ëitih tema za koje se moæemo odluËiti, ali ona kojom se Onopπirno bavi jesu darovi Svetoga Duha. (Selected Messages,knjiga 1, str. 156

OpisujuÊi svojim uËenicima sluæbu Svetoga Duha, Isus ihje æelio nadahnuti radoπÊu i nadom koja je nadahnjivala i Nje-govo srce. Radovao se za tu obilnu pomoÊ koju je osiguraosvojoj Crkvi. Sveti Duh bio je najveÊi od svih darova πto ih jemogao izmoliti od svojega Oca za uzdizanje svog naroda. SvetiDuh treba im biti podaren kao sila koja preporaa, jer bi beznje Kristova ærtva bila beskorisna. Sila zla vjekovima je jaËalai ljudi su se zaËuujuÊom pokornoπÊu podËinjavali sotonskom

191

249

ropstvu. »ovjek se moæe oduprijeti i pobijediti grijeh jedinomoÊnim djelovanjem TreÊe Osobe Boæanstva, koja Êe doÊi ne-izmijenjenom silom u punini boæanske moÊi. Duh Ëini djelo-tvornim ono πto je izvojevao Otkupitelj svijeta. Sveti Duh Ëistisrce. Posredovanjem Duha vjernik postaje sudionikom u bo-æanskoj naravi. Krist je podario svojega Duha kao boæanskusilu u svladavanju svih naslijeenih i steËenih sklonosti k zlui stoga da Crkva primi peËat Njegova karaktera.

Krist je rekao o Duhu: “On Êe mene proslaviti.” Kao πtoje Spasitelj doπao proslaviti Oca otkrivanjem Njegove ljubavi,tako je i Duh trebao proslaviti Krista otkrivanjem Njegove mi-losti svijetu. U ËovjeËanstvu se treba obnoviti Boæji lik. BoæjaËast i Kristova Ëast povezane su sa savrπenstvom karakteraNjegovog naroda.

“On Êe [Duh Istine], kad doe, dokazati svijetu zabludu sobzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” PropovijedanjeRijeËi bilo bi beskorisno bez stalne prisutnosti i pomoÊi Sve-toga Duha. To je jedini uspjeπni uËitelj boæanske istine. Je-dino kad Duh prati istinu do srca, ona Êe probuditi savjest ilipreobraziti æivot. »ovjek moæe biti spreman iznijeti slovo Bo-æje rijeËi, on moæe biti upoznat sa svim njezinim zapovijedimai obeÊanjima, ali ako Sveti Duh ne usadi istinu, nijedna duπaneÊe pasti na Stijenu i razbiti se. Nikakvo obrazovanje, nika-kve prednosti, ma kako velike, ne mogu bez suradnje BoæjegDuha uËiniti Ëovjeka provodnikom svjetlosti. ...

Ovaj obeÊani blagoslov, koji traæimo vjerom, donosi so-bom sve druge blagoslove. On se daje prema bogatstvu Kri-stove milosti, i On Ga je spreman dati svakome prema mjeri ukojoj Ga moæe primiti. (Isusov æivot, str. 557,558)

27. lipnja

Najuzviπenije od svih obrazovanja

“Neka nam ne dodija Ëiniti dobro, jer Êemo u svojevrijeme æeti ako sad ne malakπemo.” (GalaÊanima 6,9)

Krist nas poziva da se strpljivo i ustrajno zalaæemo zatisuÊe onih πto propadaju u svojim grijesima raπtrkani po svim

192

250

zemljama, kao olupine brodova na pustoj obali. Oni koji Êesudjelovati u Kristovoj slavi moraju isto tako biti sudionici uNjegovoj sluæbi, pomaæuÊi slabima, nesretnima i oËajnima.

Neka oni koji se prihvate ovog rada neprekidno prouËa-vaju Kristov æivot. Neka budu duboko iskreni u svojoj duπi iuloæe sve svoje sposobnosti u sluæbu UËitelju. Iskreni, nese-biËni napori urodit Êe plodom. Radnici Êe od velikog UËiteljaprimiti najuzviπenije od svih obrazovanja. Meutim, oni kojiprimljenu svjetlost ne prenose na druge, uvidjet Êe jednogdana da su pretrpjeli uæasan gubitak.

Ljudska biÊa nemaju pravo misliti da za napore koje ula-æu u djelu spaπavanja duπa postoji granica. Je li se Krist ikadaumorio u svom radu? Vjernici crkve trebaju neprekidno i us-trajno ulagati napore, kao πto je to On Ëinio. Oni uvijek mo-raju biti spremni da na zapovijed UËitelja stupe u akciju. Gdjegod uvidimo da neπto treba uËiniti za Boæje djelo, uËinimo toodmah, gledajuÊi stalno na Isusa. Kad bi vjernici naπih crkavaposluπali ovu pouku, stotine duπa bilo bi pridobiveno za Isusa.Kad bi svaki vjernik crkve bio aktivni misionar, Evanelje bibilo brzo objavljeno “svakom narodu i plemenu, jeziku i puku”.

U djelo objavljivanja istine za ovo vrijeme treba unijetiposveÊene snage i sposobnosti. Ako snage neprijatelja sad iz-vojuju pobjedu, to Êe biti stoga πto su crkve zanemarile posaokoji im je Bog povjerio. Godinama smo bili poticani na rad, alisu mnogi spavali. Kad bi se adventisti sedmog dana probudilii radili posao koji im je povjeren, istina bi bila objavljena ugradovima gdje je taj rad zanemaren, i to jasnim, razgovijetnimrijeËima i u sili Duha.

Kad iskreno obavimo posao, vidjet Êemo djelotvornu siluKristove milosti. Straæari na zidovima Siona moraju uvijek bitipotpuno budni i stalno buditi druge. Boæji narod treba bitirevan i vjeran u svojemu radu za Njega, tako da iz njegovogæivota nestane svaka sebiËnost. Boæji radnici Êe svojim oËimavidjeti Gospodnju ruku i moÊ koja se vidjela u Kristovu æivotubit Êe otkrivena. Povjerenje Êe biti obnovljeno i posvuda meuvjernicima crkve zavladat Êe jedinstvo. … Svakom radniku KristobeÊava boæansku moÊ koja Êe njegov rad uËiniti uspjeπnim.(SvjedoËanstva za crkvu, sv. 9, str. 31—34)

251

28. lipnja

Sam Bog bio je Danielov uËitelj

“Jer ja Ëastim one koji mene Ëaste.” (1. Samuelova2,30)

U stjecanju babilonske mudrosti Daniel i njegovi prijateljibili su mnogo uspjeπniji od ostalih vrπnjaka; meutim, njiho-vo obrazovanje nije bio rezultat sluËaja. Oni su stjecali znanjevjernom uporabom svojih sposobnosti, pod vodstvom SvetogDuha. Povezali su se s Izvorom svake mudrosti, proglasivπispoznaju Boga temeljem svojega obrazovanja. Ispunjeni vje-rom, molili su za znanje i æivjeli onako kako su molili. Svojimponaπanjem omoguÊili su Bogu da ih blagoslovi. Izbjegavali susve πto bi oslabilo njihove snage, koristili su svaku priliku daproπire svoje znanje na svim podruËjima. Usvojili su pravilaæivota koja su im osiguravala intelektualnu snagu. Trudili suse steÊi znanje samo s jednim ciljem — da mogu proslavitiBoga. ShvaÊali su da moraju steÊi bistrinu uma i usavrπiti svojkrπÊanski karakter ukoliko æele biti predstavnici prave vjereusred laænih neznaboæaËkih religija. Bog je bio njihov UËitelj.Stalno moleÊi, svjesno uËeÊi i ostajuÊi u vezi s Nevidljivim, onisu hodili s Bogom kao Henok.

Istinski uspjeh u bilo kojoj grani poslovanja ne dolazi kaoposljedica sluËajnosti, okolnosti ili sudbine. On je rezultatBoæje providnosti i nagrada za vjeru, razboritost, valjanost iustrajnost. Visoke duπevne vrline i plemenita moralna snagane stjeËu se sluËajno. Bog daje prilike; uspjeh dolazi kad ihkoristimo.

Dok je Bog djelovao na Daniela i njegove prijatelje “da muse mogu svidjeti”, oni su gradili svoje spasenje (Filipljanima2,13). Time se na djelu otkrilo boæansko naËelo suradnje bezkojega se ne moæe postiÊi nikakav istinski uspjeh. Ljudskinapori ne vrijede niπta bez boæanske snage; a bez ljudskognastojanja ni boæanski napori kod mnogih niπta ne postiæu.Da bismo dobili boæansku milost, moramo obaviti svoj dio.Njegova je milost odreena da u nama “proizvodi i htijenje idjelovanje”, ali nikada nije zamjena za naπe napore.

Kao πto je suraivao s Danielom i njegovim prijateljima,Gospodin Êe suraivati i sa svima onima koji nastoje ispuniti

193

252

Njegovu volju. UdjeljujuÊi svoga Duha, Bog Êe poduprijeti sva-ku dobru namjeru, svaku plemenitu odluku. Oni koji hodeputom posluπnosti, susretat Êe se s mnogim zaprekama. Sna-æni, potajni utjecaji moæda Êe ih vezivati uz svijet, ali Gospo-din je sposoban da onemoguÊi svaku silu koja pokuπava pobi-jediti Njegove izabranike; u Njegovoj snazi oni mogu svladatisvaku kuπnju i pobijediti svaku poteπkoÊu. (Izraelski prorocii kraljevi, str. 307,308)

29. lipnja

PouËavani od najveÊeg Odgojitelja na svijetu

“‘Bacite mreæu na desnu stranu laice i naÊi Êete!’ reËeim. Baciπe je, dakle, i veÊ je nisu mogli izvuÊi zbogmnoπtva riba.” (Ivan 21,6)

U druπtvu je bilo sedam uËenika. Bili su obuËeni u skrom-nu ribarsku odjeÊu; siromaπni u svjetovnim dobrima, bili subogati u poznavanju i primjenjivanju istine, πto im je u oËimaNeba davalo najviπi poloæaj kao uËitelja. Oni nisu bili uËeniciu proroËkim πkolama, ali ih je tri godine pouËavao najveÊiOdgajatelj kojega je svijet ikada imao. Njegovim su poukamapostali plemeniti, razboriti i uzviπeni tako da su ljudi prekonjih mogli biti dovedeni u spoznaju istine. …

VeËer je bila ugodna, a Petar koji je joπ uvijek volio Ëamcei ribolov, predloæio je da se otisnu na more i bace mreæe. Svisu se bili spremni prikloniti ovoj zamisli. Nedostajali su imhrana i odjeÊa, pa bi im u tome pomogao uspjeπni noÊni ribo-lov. Otisnuli su se u svom Ëamcu, ali niπta nisu ulovili. Cijelesu noÊi teπko radili, ali bez uspjeha. Tijekom tih zamornih satirazgovarali su o svom odsutnom Gospodinu i sjeÊali se divnihdogaaja iz Njegove sluæbe kraj mora, kojima su bili svjedoci.Raspravljali su o svojoj buduÊnosti i æalostili se zbog izgledakoji su bili pred njima.

Sve vrijeme jedan osamljeni promatraË na obali pratio ihje svojim pogledom, dok je sâm ostao nevidljiv. Napokon jezarudjela zora. »amac je bio malo udaljen od obale i uËenicisu na njoj vidjeli nekog stranca koji im se obratio pitanjem:

194

253

“Djeco, zar nemate malo ribe?” Odgovorili su da nemaju. “‘Ba-cite mreæu na desnu stranu laice i naÊi Êete!’ reËe im. Baciπeje, dakle, i veÊ je nisu mogli izvuÊi zbog mnoπtva riba.”

Ivan je prepoznao stranca i doviknuo Petru: “Gospodinje.” ... Tada ih je Isus pozvao da napuste svoje ribarske Ëamcei obeÊao da Êe ih uËiniti lovcima ljudi. Opet je uËinio Ëudo dabi ovaj prizor osvjeæio u njihovu umu i produbio njegovo zna-Ëenje. Njegov je postupak bio obnova naloga uËenicima. Poka-zao im je da UËiteljeva smrt nije umanjila obvezu obavljanjazadaÊe koju im je odredio. Premda su bili liπeni Njegovog osob-nog druπtva i sredstava za æivot od ranijeg zanimanja, uskrsliSpasitelj Êe joπ uvijek voditi brigu o njima. Dok rade Njegovposao, On Êe zadovoljavati njihove potrebe. Isus je imao ciljkad im je naloæio da svoju mreæu bace s desne strane lae. Ste strane je na obali stajao On. To je bila strana vjere. Ako radeu zajednici s Njim, sjedinjujuÊi svoje ljudske napore s Njego-vom boæanskom silom, uspjeh ne moæe izostati. (Isusov æivot,str. 668—670)

30. lipnja

PraktiËna primjena Boæje rijeËi

“Svatko tko sluπa ove moje rijeËi i izvrπava ih moæe seusporediti s mudrim Ëovjekom koji svoju kuÊu sagradina litici. … Ona se ne sruπi jer je sagraena na litici.”(Matej 7,24.25)

Isus je zavrπio svoju propovijed na Gori slikom kojom jedojmljivo upozorio na vaænost sprovoenja Njegovih rijeËi udjelo. U mnoπtvu koje se tiskalo oko Spasitelja bilo je mnogihkoji su cijeli svoj æivot proveli u blizini Galilejskog jezera. Doksu sjedili na obronku Gore sluπajuÊi Kristove rijeËi, mogli suvidjeti doline i tjesnace kroz koje su planinski potoci pronala-zili put do mora. Ljeti bi Ëesto sasvim nestali ostavivπi samosuho i praπnjavo korito. Ali kad se zimske oluje razbjesne nadbregovima, rijeke se pretvaraju u divlje i pobjeπnjele bujicekoje ponekad preplavljuju doline odnoseÊi sve pred sobom. ...Ali visoko na breæuljcima bilo je kuÊa podignutih na stijeni. U

195

254

nekim dijelovima zemlje kuÊe su bile izgraene od kamena, pasu veÊ viπe od tisuÊu godina uspjeπno odolijevale burama. ...Bile su utvrene na kamenu, pa su vjetrovi, vode i oluje uzaludnavaljivali na njih.

Svatko tko sluπa ove moje rijeËi i izvrπava ih, moæe seusporediti s Ëovjekom koji je sagradio svoju kuÊu na litici,rekao im je Isus. StoljeÊima prije toga prorok Izaija je pisao:“Sahne trava, vene cvijet, ali rijeË Boga naπega ostaje dovije-ka” (Izaija 40,8), a Petar je mnogo godina nakon propovijedi naGori, navodeÊi te rijeËi proroka Izaije, dodao: “A to je ta rijeËkoja vam je navijeπtena kao Radosna vijest.” (1. Petrova 1,25)Boæja rijeË jedina je stalnost koju naπ svijet poznaje; ona jesiguran temelj. “Nebo Êe i zemlja proÊi”, rekao je Isus, “alirijeËi moje neÊe proÊi.” (Matej 24,35)

Velika naËela Zakona, velika naËela same Boæje naraviiznesena su rijeËima koje je Krist izgovorio na Gori. Tko gradina njima, gradi na Kristu, Stijeni vjekova. PrimajuÊi RijeË,primamo Krista. Samo oni koji tako primaju Njegove rijeËi,grade na Njemu. “Nitko, naime, ne moæe postaviti drugogatemelja osim onoga koji je veÊ postavljen, a taj je Isus Krist.”(1. KorinÊanima 3,11) “Spasenja nema ni po jednom drugom,jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam setreba spasiti.” (Djela 4,12) Krist, RijeË, objava Boga — izrazNjegova karaktera, Njegova Zakona, Njegove ljubavi i Njegovaæivota — jedini je Temelj na kojemu se moæe izgraditi postojankarakter. ...

Ako ne zanemarite svjetlost koju imate, dobit Êete veÊusvjetlost. Gradite na Boæjoj rijeËi pa Êe vam karakter biti iz-graen po uzoru na Kristov.

Krist, pravi Temelj, æivi je kamen. Njegov æivot proæimasve koji grade na Njemu “... te dopustite da se od vas samihkao æivog kamenja sagradi duhovna kuÊa...” (1. Petrova 2,5) ...Takvu graevinu ne moæe sruπiti nikakva oluja. (Isusov govorna Gori, str. 195—199)

255

Uzvisimo Isusa kao VrhovnogPastira

1. srpnja

Krist je Vrhovni Pastir

“I kad se pojavi vrhovni pastir, primit Êete neuveli vi-jenac — slavu.” (1. Petrova 5,4)

Pastirski æivot bio je æivot marljivosti. Njegova duænostbila je nadgledati stada dan i noÊ. Divlje zvijeri bile su uobi-Ëajena i Ëesto vrlo opasna pojava, i nanijele bi veliku πtetustadu ovaca ili stoke koje nije Ëuvao vjerni pastir. Iako je Jakovimao mnogo slugu koji su mu pomagali oko stada Ëiji su vla-snici bili on i Laban, cjelokupna odgovornost ipak je poËivalana njemu. Za nekih godiπnjih razdoblja bio je duæan sâm skr-biti o stadima, dan i noÊ, kako bi ih zaπtitio tijekom najjaËesuπe da ne uginu od æei, kao i u najhladnijem razdoblju kakobi ih saËuvao da ne prozebu za hladnih noÊi s jakim mrazevima.Isto su tako morali paziti na nepoπtene pastire koji su sepokuπavali okoristiti kraom stoke.

Pastirski æivot bio je æivot neprekidne brige. Onaj tko nijebio milostiv i nije posjedovao hrabrost i upornost, nije mogaopostati pastir. Jakov je bio glavni pastir, i pod sobom je imaodruge pastire kao sluge. Ako æivotinje nisu napredovale, glavnipastir pozvao bi sluge kojima je povjerio stado na stroguodgovornost. Ako bi nedostajala koja æivotinja, glavni pastir jetrpio gubitak.

Odnos izmeu Krista i Njegovog naroda usporeen je spastirovim odnosom prema stadu. On je vidio da su Njegoveovce nakon pada u grijeh u jadnom stanju, izloæene sigurnojpropasti. Napustio je poËasti i slavu doma svojega Oca kako bipostao Pastir i spasio … odlutale ovce spremne za propast.Svojim ljubaznim glasom pozivao ih je u tor, pouzdano i sigur-no utoËiπte od pljaËkaπeve ruke, zaklon od nesnosne vruÊine

196

256

i iznenadne studeni. Njegova briga neprekidno se ostvarivalana dobrobit Njegovih ovaca. On je krijepio slabe, njegovao na-paÊene i skupljao janjce iz stada u svoje naruËje, noseÊi ih unjedrima. Njegove ovce Ga vole. On ide pred njima, a kad onezaËuju Njegov glas, odmah Ga slijede. Krist kaæe: “Za tuinomsigurno neÊe iÊi, veÊ bjeæe od njega, jer ne poznaju tuegaglasa. ... Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje æivot svoj zaovce.” (Ivan 10,5.11) …

Krist je Vrhovni Pastir. Brigu oko svojega stada povjerio jepomoÊnicima. Od ovih podpastira On zahtijeva da pokaæu istozanimanje za Njegove ovce kakvo je i On pokazivao, te dauvijek osjeÊaju odgovornost za ono πto im je povjerio. … Buduli slijedili Njegov nesebiËan primjer, stado Êe napredovati podnjihovom skrbi. … Oni Êe bez prestanka raditi na dobrobitstada. (Spiritual Gifts, sv. 3, str. 122—124)

2. srpnja

Krist je predstavljen vratima

“Zato im Isus ponovno progovori … ‘Zaista, zaista, ka-æem vam, ja sam vrata ovcama.’” (Ivan 10,7)

Sotona je u svakoj osobi zauzeo bojno polje protiv IsusaKrista. Zli aneli urotili su se sa zlim ljudima kako bi seoduprli dobru i zgazili pravednost, i sve sile zla udruæile su seda zajedniËkim snagama uniπte Prvaka Boæje istine. I dok seËini da uspjeh prati samo sotonske vjeπte djelatnosti, Isuszauzima ovo bojno polje kako bi prikazao svoju moÊ. Isus jedoπao “k svojima … ali ga njegovi ne primiπe”. (Ivan 1,11) Bioje zaduæen da πiri milost i poslan od Oca u vrijeme krize kadse pobuna raπirila svijetom. Zauzeo se da spasi Ëovjeka da nepogine, nego da ima vjeËni æivot vjerom u Boæjega Sina. KrozKrista su ljudi trebali zgaziti glavu Zmiji i steÊi vjeËni æivot. …

U usporedbi o pastiru Isus nam daje prikaz svojega djelai poslanja, i prikazuje se kao dobri Pastir koji hrani ovce ibrine se o njima. On je rekao: “Tko u ovËinjak ne ulazi navrata, veÊ se uspinje na drugome mjestu, on je lopov i raz-bojnik.” (Ivan 10,1) Krist je rekao da su svi koji su doπli prije

197

257

Njega, tvrdeÊi da su Mesija, bili varalice. Tijekom cijelog raz-doblja Isusovog prebivanja na Zemlji bilo je mnogo zbunjeno-sti oko pojave Mesije na svijetu. Æidovski narod oËekivao jedolazak velikog Izbavitelja, i bilo je onih koji su zlorabili ovaoËekivanja pretvorivπi ih u sluæbu sebi kako bi se okoristili iproslavili. Proroπtvo je proreklo da Êe se pojaviti ovakve vara-lice. Oni nisu doπli na naËin kako je proreËeno da Êe doÊiOtkupitelj; ali Krist je doπao na taj naËin, potvrujuÊi takosvaki dio proroËanstva. Simboli i uzorci su Ga predstavljali, iu Njemu je simbolika naπla svoje ispunjenje. Æivotom, posla-njem i smrÊu Isusa Krista ispunjen je svaki dio proroËanstva.

Isus je bio dobri Pastir kojemu je Ëuvar ulaznih vrataotvorio; On je poznavao svaku ovcu, zvao je po imenu i vodioje. On je jaËi od lopova i pljaËkaπa koji ne ulaze na vrata veÊtraæe da uu na neki drugi naËin. Farizeji nisu mogli razumjetida ova usporedba govori protiv njih, navodnih voa i pastirasvojega stada. Isus se prikazao potpuno drukËijim od njih, ikad su u svojim srcima mogli razumjeti πto im je mislio reÊiovom usporedbom, On im je rekao: “Ja sam vrata. Tko uekroza me, spasit Êe se; on Êe ulaziti i izlaziti i paπu nalaziti.”(Ivan 10,9) Krist se pokazao kao jedini koji ima sve odlikedobrog pastira.

On je prikazan kao Vrhovni Pastir. (Signs of the Times, 4.prosinca 1893.)

3. srpnja

Izbavitelj je skromni pastir

“Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grmaga Bog zovne: ‘Mojsije! Mojsije!’ ‘Evo me!’ javi se. ‘Neprilazi ovamo! — reËe. — Izuj obuÊu s nogu! Jer mjestona kojem stojiπ sveto je tlo.’” (Izlazak 3,4.5)

Doπlo je vrijeme za Izraelovo izbavljenje. Ali Boæja namje-ra se trebala ostvariti tako da se ponizi ljudska oholost. Izba-vitelj je trebao doÊi kao ponizni pastir, samo sa πtapom urukama — ali Bog je ovaj πtap trebao pretvoriti u znamen svojesile. Dok je jednog dana Ëuvao svoja stada blizu Horeba, “brda

198

258

Boæjeg”, Mojsije je ugledao grm u plamenu. … Glas iz plamenaprozvao je njegovo ime. Odgovorio je drhtavim usnama: “Evome!” Bog ga je upozorio da ne pristupa bez iskazivanja poπto-vanja. …

Ponaπanje svih koji dolaze u Boæju nazoËnost trebaju obi-ljeæiti poniznost i strahopoπtovanje. Mi pred Njega moæemostupiti sa sigurnoπÊu u Isusovo ime, ali ne smijemo pristupatis drskom uobraæenoπÊu kao da je On ravan nama. Postoje onikoji se velikom, svemoÊnom, svetom Bogu, koji stanuje u ne-pristupaËnoj svjetlosti, obraÊaju kao nekome tko je jednak iliËak podreen njima. Postoje i takvi koji se u Njegovom domuponaπaju onako kako se ne bi ponaπali u odaji za prijam ze-maljskoga kralja. Oni bi trebali znati da se nalaze u nazoËno-sti Onoga koga oboæavaju serafimi i pred kim aneli prekrivajusvoje lice. Bogu pripada najveÊe πtovanje, a svi koji istinskiosjeÊaju Njegovu nazoËnost ponizno Êe se pokloniti pred Njim.…

Dok je Mojsije sa strahopoπtovanjem Ëekao pred Bogom,zaËuo je rijeËi: “… Zato, hajde! Ja te πaljem faraonu da izbaviπnarod moj, Izraelce, iz Egipta.”

Zapanjen i prestraπen, Mojsije je ustuknuo. … Pred sobomje vidio poteπkoÊe koje su se Ëinile nepremostive. Kakav jedokaz mogao dati narodu da ga je doista poslao Bog? … Tadaje dobio dokaze koji su utjecali na njegov um. ReËeno mu jeda baci πtap na zemlju. Kad je to uËinio, πtap se “pretvorio uzmiju. Mojsije pred njom uzmaËe”. Zapovjeeno mu je da jeuzme, i u njegovoj je ruci ona postala πtap. … Gospodin jeovim znakovima uvjerio Mojsija da Êe njegov narod i faraonbiti uvjereni da se njima ukazao Onaj koji je moÊniji od egi-patskog kralja. …

Bog je blagoslovio Mojsijevu spremnost da posluπa, i on jepostao rjeËit, pun nade, pribran i osposobljen za najveÊe djelokoje je ikada dano Ëovjeku. Ovo je primjer onoga πto Bog Ëinida bi osnaæio karakter onih koji Mu se u potpunosti povjerei bez suzdræavanja se predaju Njegovim zapovijedima. (Patrijarsii proroci, str. 203—206)

259

4. srpnja

Pastirski πtap za æezlo

“Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegovebraÊe. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana.” (1.Samuelova 16,13)

Dok su sinovi Jiπajevi prolazili ispred Samuela, on je biosklon izabrati Eliaba, koji je bio visokog stasa i lijepe vanjπti-ne. Ali Boæji aneo je stajao pored njega da bi ga vodio u ovojvaænoj odluci, i pouËio ga je da ne treba donositi odluku naosnovi onoga πto vidi. Eliab se nije bojao Boga. Njegovo srcenije bilo pravo pred Bogom. On bi bio ponosan i nemilosrdanvladar. Nijedan meu sinovima Jiπajevim, osim najmlaeg,Davida, nije se bavio tako poniznim zanimanjem — Ëuvanjemovaca. On je izvrπavao poniznu duænost pastira s takvom vjer-noπÊu i hrabroπÊu da ga je Bog izabrao za vou svojega naro-da. U odreeno vrijeme on Êe svoj pastirski πtap zamijenitivladalaËkim æezlom. (Spiritual Gifts, sv. 4, str. 77,78)

David se nije ponio zbog velike Ëasti koja mu je ukazana.Usprkos uzviπenom poloæaju koji je trebao zauzimati, on jetiho nastavio sa svojim poslom, zadovoljno ËekajuÊi razvitakGospodnjeg plana u vrijeme i na naËin koji On odredi. Ponizani umjeren kao i prije svojega pomazanja, djeËak pastir se vra-tio u brda da kao i uvijek njeæno pazi i Ëuva svoje stado. …

David se, u ljepoti i snazi mladosti, pripremao da zauzmevisok poloæaj meu najplemenitijima na Zemlji. Svoje talente,dragocjene Boæje darove, iskoristio je za slavljenje boæanskogDarivatelja. Prilike koje je imao za razmiπljanje i meditacijuposluæile su da ga obogate mudroπÊu i poboænoπÊu koje su gauËinile miljenikom Boga i anela. … Ljubav koja ga je pokreta-la, brige koje su ga muËile i pobjede koje su ga pratile bile suteme njegovih misli. I dok je promatrao Boæju ljubav u svimdogaajima svojega æivota, njegovo je srce kucalo sve revnijimdivljenjem i zahvalnoπÊu, njegov glas odzvanjao je bogatijommelodijom, a njegova harfa odzvanjala je joπ veÊom radoπÊu.DjeËak pastir je sve viπe jaËao i sve viπe spoznavao, jer je BoæjiDuh bio na njemu. (Patrijarsi i proroci, str. 539,540)

199

260

5. srpnja

Zajednica s velikim Pastirom

“Mi smo Boæji suradnici.” (1. KorinÊanima 3,9)

Æivotodavna povezanost s velikim Pastirom uËinit Êe dapodpastir bude æivi predstavnik Krista i pravo svjetlo svijetu.Poznavanje istine u svim pojedinostima vrlo je bitno za pro-povjednika, ali je joπ vaænije da on bude posveÊen istinomkoju propovijeda.

Radnik koji zna πto znaËi jedinstvo s Kristom, stalno ÊepoveÊavati æelju i sposobnost shvaÊanja znaËenja sluæbe Bo-gu. Njegovo znanje Êe se proπirivati, jer rast u milosti znaËisve se viπe osposobljavati u razumijevanju Pisma. Takav rad-nik je doista Boæji suradnik. On shvaÊa da je samo ljudskoorue i da se mora u potpunosti predati u ruke UËitelju. Kuπ-nje Êe doÊi na njega; jer bez takvog ispita nikad ne bi uvidiokoliko mu nedostaje mudrost i iskustvo. Ali ako se u ponizno-sti i s punim povjerenjem obrati Gospodinu, svaka kuπnja bitÊe za njegovo dobro. Ponekad moæe izgledati da je podlegaokuπnji, ali njegov prividni poraz je moæda upravo put kojim gaBog vodi pravom napretku, kako bi bolje upoznao samoga se-be i stekao ËvrπÊe povjerenje u Nebo. On joπ uvijek moæenaËiniti pogreπke, ali se uËi da ih viπe ne ponavlja. On postajesve snaæniji u odupiranju zlu i svojim primjerom blagotvornodjeluje na druge. …

Oni koji imaju najdublje iskustvo u poznavanju Boga, naj-viπe su udaljeni od ponosa i samouzdizanja. Zato πto imajuuzviπeno poimanje Boæje slave, oni smatraju kako i najniæipoloæaj u Njegovoj sluæbi predstavlja za njih preveliku Ëast.

Kad je Mojsije siπao s brda, nakon Ëetrdeset dana pro-vedenih u zajedniπtvu s Bogom, nije znao da mu lice blistatolikim sjajem, πto je izazvalo strah kod onih koji su ga gledali.

Pavao je imao vrlo skromno miπljenje o svojem napredo-vanju u krπÊanskom æivljenju. On o sebi govori kao o velikomgreπniku i priznaje: “Ne kaæem da sam to veÊ postigao ili dasam veÊ postao savrπen.” (Filipljanima 3,12) Ipak, Gospodin jePavla visoko cijenio.

Naπ Spasitelj je Ivana Krstitelja nazvao najveÊim od svihproroka, ali kad su Ivana pitali je li on Krist, izjavio je da nije

200

261

dostojan odrijeπiti remena na obuÊi svojega Gospodina. Kadsu mu se uËenici obratili æaleÊi se da svi odlaze za novimUËiteljem, Ivan ih je podsjetio da je on samo preteËa Onogakoji dolazi.

Radnici s takvim duhom potrebni su i danas. … Naπ Go-spodin traæi radnike koji osjeÊaju da im je potrebna Kristovakrv pomirenja u njihovom radu … i sigurnost u vjeri. ShvaÊajuÊida im je Kristova pomoÊ stalno potrebna, oni znaju kako po-stupati s duπama. (Gospel Workers, str. 142,143)

6. srpnja

Dobri Pastir

“Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje æivot svoj zaovce.” (Ivan 10,11)

Krist … sebe usporeuje s pastirom. “Ja sam pastir dobri”,kaæe On. “Pastir dobri daje æivot svoj za ovce. ... Ja sam pastirdobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao πtoOtac poznaje mene i kao πto ja poznajem Oca. I ja dajem æivotza ovce.” (Ivan 10,11.14.15)

Kao πto zemaljski pastir poznaje svoje ovce, tako i boæan-ski Pastir poznaje svoje stado rasijano po svemu svijetu. “Vi,ovce moje, vi ste stado paπe moje, a ja sam Bog vaπ — rijeË jeJahve Gospoda.” (Ezekiel 34,31)

U usporedbi o izgubljenoj ovci pastir polazi traæiti jednuizgubljenu ovcu — najmanji broj koji moæemo izraziti. Utvrdiv-πi da jedna od njegovih ovaca nedostaje, a promatrajuÊi glavni-nu svojega zbrinutog stada u toru, on neÊe reÊi: “Imam ih joπdevedeset i devet, a traganje za tom jednom koja se izgubilastajat Êe me previπe napora. Neka se vrati natrag, otvorit Êu jojvrata tora i pustit Êu je da ue.” Ne! »im primijeti da je ovcazalutala, pravi pastir se zabrine i rastuæi. On ostavlja onihdevedeset i devet koje su u toru i polazi traæiti izgubljenu. Iπto je noÊ mraËnija i burnija, a put opasniji, utoliko je veÊanjegova zabrinutost i usrdnije njegovo traganje. On ne gubihrabrost i ne miruje dok ne nae πto je izgubljeno.

201

262

O, koliko mu je lakπe kad u daljini prvi put zaËuje njezinojedva primjetno blejanje i poziv za pomoÊ! SlijedeÊi ovaj glas,on se uspinje na najstrmije litice i, izlaæuÊi svoj æivot opasno-sti, spuπta se do samog ruba ponora. Tako on nastavlja traga-nje, dok mu sve slabije blejanje govori da je njegova ovcaskoro na izdisaju.

I kad pronae izgubljenu ovcu, da li joj nareuje da poeza njim? … Ne! On podiæe uzdrhtalu i malaksalu ovcu na svojapleÊa i vraÊa se radostan svojemu stadu, u iskrenoj zahvalno-sti πto njegovo traæenje nije bilo uzaludno. “Te, Ëim doe kuÊi,pozove prijatelje i susjede pa im rekne: ‘Radujte se sa mnom,jer sam naπao svoju izgubljenu ovcu!’” (Luka 15,6)

Isto se tako i Nebo i Zemlja sjedinjuju u radosti i odava-nju zahvalnosti Bogu kad Dobri Pastir nae izgubljenog gre-πnika. “Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbogjednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devetpravednika kojima ne treba obraÊenje.” (Luka 15,7) (GospelWorkers, str. 181,182)

Osobnim naporom se u naπem radu moæe postiÊi mnogoviπe nego πto se to obiËno misli. Zbog tog nedostatka propa-daju mnoge duπe. Jedna duπa u Boæjim oËima ima neprocjenji-vu vrijednost. Golgota to najbolje pokazuje. Jedna duπa pridobi-vena za Krista bit Êe orue u pridobivanju drugih, i kao rezul-tat imat Êe sve veÊi blagoslov i spasenje. (Gospel Workers, str.184)

7. srpnja

Boæanski Pastir

“Postavit Êu im jednoga pastira koji Êe ih pasti … i bitÊe im pastir.” (Ezekiel 33,23)

Slikama iz svakidaπnjeg æivota Isus je ponovno naπao pri-stup umu svojih sluπatelja. Utjecaj Duha povezao je s hladnom,osvjeæavajuÊom vodom. Sebe je prikazao kao svjetlost, izvoræivota i radosti za prirodu i Ëovjeka. Sad je krasnom pastirskomslikom prikazao svoju vezu s onima koji Ga vjeruju. Nijednaslika nije bila poznatija Njegovim sluπateljima od ove, i Kristo-

202

263

ve rijeËi zauvijek su je povezale s Njim. UËenici viπe nisumogli gledati pastire kako se brinu za svoja stada a ne sjetitise Spasiteljeve pouke. Oni Êe vidjeti Krista u svakom vjernompastiru, a sebe u svakom bespomoÊnom i ovisnom stadu.

Ovu je sliku prorok Izaija primijenio opisujuÊi utjeπnimrijeËima Mesijino djelo: “... Kao pastir pase stado svoje, u rukeuzima jaganjce, nosi ih u svome naruËju.” (Izaija 40,11) Davidje pjevao: “Jahve je pastir moj: ni u Ëem ja ne oskudijevam.”(Psalam 23,1) A Sveti je Duh preko Ezekiela objavio: “PostavitÊu im jednoga pastira koji Êe ih pasti ... Potraæit Êu izgubljenu,dovesti natrag zalutalu, povit Êu ranjenu i okrijepiti nemoÊnu... I sklopit Êu s njima Savez mira ... I neÊe viπe biti plijenomnarodima, … nego Êe mirno æivjeti, i nitko ih neÊe plaπiti.”(Ezekiel 34,23.16.25.28) …

Krist je vrata Boæjeg tora. Kroz ova vrata sva Njegova dje-ca, od najranijih vremena, nalazila su ulaz. U Kristu, kao πtoje to prikazano u slikama, kao πto je navijeπteno u simbolima,kao πto je jasno prikazano u proroËkim objavama, kao πto jeotkriveno u poukama Njegovim uËenicima i u Ëudima πto ih jeËinio za sinove ljudske, gledali su “Jaganjca Boæjeg koji uzimagrijeh svijeta” (Ivan 1,29) i kroz Njega su dovedeni u tor Njego-ve milosti. Mnogi su dolazili istiËuÊi druge ciljeve za vjerusvijeta; ustanovljavali su se obredi i sustavi uz pomoÊ kojih suse ljudi nadali da Êe primiti opravdanje i pomirenje s Bogom,i tako naÊi pristup u Njegov tor. Meutim, Krist predstavljajedina vrata; i svi koji su uspostavili neπto da zauzme Kristovomjesto, svi koji su pokuπali uÊi u tor nekim drugim putem,jesu lupeæi i hajduci. …

“Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca.” (Ivan 10,2) Kristje Vrata i Pastir. On ulazi kroz samoga sebe. Svojom ærtvomOn je postao Pastir ovcama. (Isusov æivot, str. 392—394)

264

8. srpnja

Pastir poznaje svaku ovcu

“Ne boj se, jer … imenom sam te zazvao: ti si moj!”(Izaija 43,1)

Od svih stvorenja ovca je jedna od najbojaæljivijih i naj-bespomoÊnijih pa je na Istoku pastirovo staranje za stado neu-morno i neprekidno. U stara vremena izvan utvrenih gradovabilo je malo sigurnosti. PljaËkaπi iz skitaËkih pograniËnih ple-mena ili grabljive zvijeri iz svojih skroviπta u stijenama Ëekalisu u zasjedi da oplijene stada. Pastir je budno motrio na onoπto mu je povjereno, znajuÊi da tako izlaæe svoj æivot opasno-sti. Jakov koji je Ëuvao Labanova stada na haranskim paπnja-cima rekao je, opisujuÊi svoj neumoran i mukotrpan rad: “»e-sto sam danju skapavao od æee, a obnoÊ od studeni. San jebjeæao od mojih oËiju.” (Postanak 31,40) Zbog toga se i David,ËuvajuÊi stado svojega oca, goloruk sukobio s lavom i medvje-dom spasivπi iz njihovih Ëeljusti ukradeno janje.

Dok pastir vodi stado preko stjenovitih breæuljaka, krozπume i divlje uvale na travna skroviπta kraj rijeke, dok ga Ëuvau planinama tijekom osamljenih noÊi, πtiteÊi ga od pljaËkaπa,njeæno se starajuÊi za bolesne i slabe u stadu, njegov æivotpostaje jedno s njihovim. »vrsta i njeæna privræenost sjedinju-je ga sa stvorenjima za koja se stara. Ma koliko veliko bilostado, pastir poznaje svaku ovcu. Svaka ima svoje ime i odazi-va se prema svom imenu na pastirov zov.

Kao πto zemaljski pastir poznaje svoje stado, tako i bo-æanski Pastir poznaje svoje stado koje je rasijano po cijelomsvijetu. “Vi, ovce moje, vi ste stado paπe moje, a ja sam Bogvaπ — rijeË je Jahve Gospoda.” Isus kaæe: “Imenom sam tezazvao; ti si moj!” “Gle, u dlanove sam te svoje urezao.” (Eze-kiel 34,31; Izaija 43,1; 49,16)

Isus nas pojedinaËno poznaje i dirnut je osjeÊajem naπenemoÊi. On nas sve zna po imenu. On zna i samu kuÊu u kojojstanujemo i ime svakog njezinog stanovnika. On je ponekaddavao upute svojim slugama da pou u odreenu ulicu u odre-enom gradu, u tu i tu kuÊu i pronau jednu od njegovihovaca.

203

265

Svaku duπu Isus tako savrπeno poznaje kao da je onajedina za koju je kao Spasitelj umro. Bol svake duπe diraNjegovo srce. Svako preklinjanje za pomoÊ dopire do Njegovoguha. On je doπao privuÊi ljude k sebi. On im nalaæe: “Hajdeteza mnom!”, a Njegov Duh djeluje na njihova srca kako bi ihprivukao da dou k Njemu. Mnogi odbacuju moguÊnost dabudu privuËeni. Isus zna tko su oni. On takoer zna one kojirado Ëuju Njegov zov i spremni su doÊi zbog Njegovog pastir-skog staranja. On kaæe: “Moje ovce sluπaju glas moj. Ja ihpoznajem, i one idu za mnom.” (Ivan 10,27) On se brine zasvaku od njih kao da ne postoji nijedna druga na licu zemalj-skom. (Isusov æivot, str. 394,395)

9. srpnja

Pastir vodi putom

“Kad god izvede sve ovce, krene pred njima, i ovce iduza njim, jer poznaju njegov glas.” (Ivan 10,4)

Pastir na Istoku ne tjera svoje ovce. On se ne oslanja nasilu ili strah, veÊ ih zove iduÊi ispred njih. Tako Ëini i Spasitelj-Pastir sa svojim ovcama. Pismo kaæe: “Ti si svoj narod vodiokao stado rukama Mojsija i Arona.” Preko proroka Isus objav-ljuje: “Ljubavlju vjeËnom ljubim te, zato ti saËuvah milost.”On nikoga ne primorava da ide za Njim. On kaæe: “Uæima zaljude privlaËio sam ih, konopcima ljubavi.” (Psalam 77,21; Je-remija 31,3; Hoπea 11,4)

Strah od kazne ili ljubav prema vjeËnoj nagradi nije onoπto navodi Kristove uËenike da Ga slijede. Oni promatraju Spa-siteljevu neusporedivu ljubav, otkrivenu kroz Njegov boravakna Zemlji, od jasala u Betlehemu do kriæa na Golgoti, a Njego-va pojava privlaËi, omekπava i pokorava duπu. Ljubav se budiu srcu onih koji promatraju. Oni Ëuju Njegov glas i slijede Ga.

Kao πto pastir ide ispred svojih ovaca, susreÊuÊi se prvi sopasnostima na putu, tako i Krist Ëini sa svojim narodom.“Kad god izvede sve ovce, krene pred njima.” Put prema NebuosveÊen je Spasiteljevim stopama. Staza moæe biti strma i ne-ravna, ali Isus je veÊ njome proπao; Njegova su stopala ugazila

204

266

oπtro trnje, da bi uËinio naπ put lakπim. Svaki teret koji smopozvani ponijeti i On je sâm nosio.

Premda se sad uznio na Nebo u Boæju nazoËnost dijeleÊiprijestolje svemira, Isus nije niπta izgubio od svoje suosjeÊaj-ne naravi. Danas je isto njeæno, suosjeÊajno Srce otvoreno zasve patnje ËovjeËanstva. Ruka koja je bila probodena, danas jeispruæena da mnogo obilnije blagoslovi Njegov narod koji je nasvijetu. “One sigurno neÊe nigda propasti i nitko ih neÊe otetiiz moje ruke.” (Ivan 10,28)

Duπa koja se predala Kristu u Njegovim je oËima drago-cjenija od cijeloga svijeta. Spasitelj bi proπao kroz samrtnemuke na Golgoti da bi jedan Ëovjek mogao biti spaπen za Nje-govo kraljevstvo. On nikada neÊe napustiti Ëovjeka za kojegaje umro. Ako Ga Njegovi sljedbenici ne odluËe napustiti, On Êeih Ëvrsto dræati.

U svim naπim kuπnjama imamo sigurnog PomoÊnika. Onnas neÊe ostaviti same da se borimo s kuπnjama, da se borimosa zlom i na kraju budemo slomljeni teretom i tugom. Premdaje sada skriven od oËiju smrtnika, uho vjere moæe Ëuti Njegovglas kako govori: “Ne boj se, jer ja sam s tobom.” “Onaj kojiæivi! Bio sam mrtav, ali, evo, æivim u vijeke vjekova.” (Otkrive-nje 1,18) (Isusov æivot, str. 395,396)

10. srpnja

Pastir je dao svoj æivot za ovce

“Ja … poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene,kao πto Otac poznaje mene i kao πto ja poznajem Oca.I ja dajem æivot svoj za ovce.” (Ivan 10,14.15)

“Ja sam podnio vaπe æalosti, iskusio vaπe borbe, sretao ses vaπim kuπnjama. Ja poznajem vaπe suze, jer sam i sâmplakao. Poznajem boli koje su tako duboke da se ne mogupovjeriti nijednom ljudskom uhu. Nemojte misliti da ste napu-πteni i ostavljeni. Premda vaπa bol nije taknula nijednu osjet-ljivu strunu nekog srca na Zemlji, pogledajte u mene i æivite.”“Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, ali se ljubav moja

205

267

neÊe odmaÊ od tebe, nit Êe se pokolebati moj Savez mira, kaæeJahve koji ti se smilovao.” (Izaija 54,10)

Koliko god pastir moæe voljeti svoje ovce, Bog joπ viπe volisvoje sinove i kÊeri. Isus nije samo naπ Pastir, On je “OtacvjeËni”. On kaæe: “Poznajem ovce svoje i ovce moje poznajumene, kao πto Otac poznaje mene i kao πto ja poznajem Oca.”(Ivan 10,14.15) Kakva je to izjava — jedinoroeni Sin, On kojije u OËevom naruËju, On koga je Bog objavio kao “Ëovjeka,moga srodnika” (Zaharija 13,7) u bliskoj je zajednici s nama;zajednica izmeu Njega i vjeËnog Boga prikazuje zajednicuizmeu Krista i Njegove djece na Zemlji.

Isus nas voli zato πto smo dar Njegova Oca i nagrada zaNjegov rad. On nas voli kao svoju djecu. »itatelju, On te voli.Sámo Nebo ne moæe podariti niπta veÊe, niπta bolje. Stoga imajpovjerenja!

Isus je mislio na ljude po cijelom svijetu koje su zavelilaæni pastiri. Oni koje je On Ëeznuo sabrati kao ovce svojepaπe, rasijani su meu vukove, i On je rekao: “Imam i drugihovaca, koje nisu iz ovog ovËinjaka; i njih mi treba dovesti; oneÊe Ëuti glas moj, te Êe biti jedno stado i jedan pastir.” (Ivan10,16)

“Zato me ljubi Otac πto ja dajem æivot svoj, da ga opetuzmem.” (Ivan 10,17) To znaËi: moj Otac toliko vas je volio damene joπ viπe voli zato πto sam svoj æivot dao da vas spasim.Ja sam omilio svome Ocu time πto sam postao vaπa zamjenai sigurnost, πto polaæuÊi svoj æivot uzimam vaπe obveze, vaπeprijestupe. …

Dok je kao Ëlan ljudske zajednice bio smrtnik, On je kaoBog bio izvor æivota za svijet. On se mogao oduprijeti nadira-nju smrti i nije se morao podËiniti njezinoj vlasti, ali On jedobrovoljno poloæio svoj æivot, da bi iznio na vidjelo æivot ibesmrtnost. On je ponio grijeh svijeta, podnio njegovo proklet-stvo, poloæio svoj æivot kao ærtvu, da ljudi ne moraju zauvijekumrijeti. “A on je bolesti naπe ponio, naπe je boli na se uzeo.”(Izaija 53,4) (Isusov æivot, str. 396,397)

268

11. srpnja

Izgubljena ovca

“Radujte se sa mnom, jer sam naπao svoju izgubljenuovcu!” (Luka 15,6)

Ukazano mi je na usporedbu o izgubljenoj ovci. Pastir uovoj priËi ostavlja devedeset i devet ovaca u pustinji i polazi upotragu za jednom koja se izgubila. Kad je izgubljena ovcapronaena, pastir je podiæe na svoja ramena i vraÊa radujuÊise. On se ne vraÊa gunajuÊi i osuujuÊi to jadno stvorenjekoje mu je zadalo toliko brige, nego svoju izgubljenu i ponov-no naenu ovcu nosi radujuÊi se.

On svojoj sreÊi zbog postignutog uspjeha daje joπ veÊeizljeve radosti, pozivajuÊi i prijatelje i susjede da mu se pri-druæe u tome, “Jer sam naπao svoju izgubljenu ovcu.” Ono oËemu on sada govori nije lutanje izgubljene, veÊ radost zbognjezinog povratka; jer radost πto je ovca pronaena baca usjenu sve brige, strahovanja i opasnosti kojima se pastir izla-gao traæeÊi izgubljeni ovcu i vraÊajuÊi je na mjesto sigurnosti.“Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednoggreπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednikakojima ne treba obraÊenja.” (Luka 15,7) (Testimonies, sv. 3,str. 99)

Isus nam je za prouËavanje dao usporedbu o izgubljenojovci. Pravi pastir ostavlja devedeset i devet ovaca i odlazi upustinju bez obzira na cijenu i patnju kroz koju mora proÊi.… Koliko ste odlutalih i izgubljenih ovaca traæili, srca punogsaæaljive njeænosti, opraπtanja i ljubavi, i doveli natrag u tor?Koliko ste rijeËi ohrabrenja izgovorili odlutalim ovcama kojesu vas koπtale boli, tjeskobe i mnogih neugodnosti? … Jesteli govorili umirujuÊe rijeËi nade, ohrabrenja i oprosta, noseÊiodlutale na svojim ramenima, radujuÊi se na svakom koraku,govoreÊi: “Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbogjednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devetpravednika kojima ne treba obraÊenje.” (Luka 15,7) …

ProuËavajte æivot i karakter Isusa Krista, i teæite tome daoponaπate Njegov primjer. NeposveÊenost nekih koji tvrde ka-ko vjeruju u vijest treÊeg anela pridonijela je zavoenju ne-

206

269

kih od nemoÊnih ovaca u pustinju; tko je onda pokazao brigupastira za izgubljene i odlutale? Nije li vrijeme da budemokrπÊani i u postupanju kao πto smo po zvanju? Kakvo dobro-Ëinstvo, suosjeÊanje, kakvo saæaljenje je Isus pokazao premanapaÊenom ËovjeËanstvu! Srce koje kuca ujednaËeno s Nje-govim velikim Srcem Beskrajne Ljubavi, iskazat Êe suÊut sva-koj potrebitoj duπi i jasno obznaniti da razmiπlja kao i Krist.… Svaka napaÊena duπa ima potrebu za saæaljenjem drugih, ioni koji su proæeti Kristovom ljubavlju, ispunjeni NjegovomsamiloπÊu, njeænoπÊu i suosjeÊanjem, odgovorit Êe na svakitakav poziv za saæaljenjem. … Svaka duπa koja se pokuπavavratiti sa svoga lutanja i doÊi k Bogu, treba pomoÊ onih kojiimaju njeæno, samilosno srce ispunjeno ljubavlju poput Kri-stove. (Review and Herald, 16. listopada 1894.)

12. srpnja

Vrijednost izgubljene ovce

“U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, negoje on ljubio nas.” (1. Ivanova 4,10)

Farizeji su izjavili kako bi se Isus usuglasio s njima da jebio pravi prorok, i imao bi udjela u njihovim propisima i pra-vilima te se ponaπao prema omraæenim carinicima i greπnici-ma baπ kao i oni. DajuÊi svojega Sina da umre za grijehesvijeta, Gospodin Bog je jasno pokazao kolika je cijena onogaπto je ponudio ljudima jer je, dajuÊi Isusa za ovaj svijet, daonajbolji nebeski Dar. Ovaj dragocjeni Dar zahtijeva najveÊuzahvalnost od svake duπe. Kojega god naroda, plemena ili je-zika Ëovjek bio, bilo da je crn ili bijel, on joπ uvijek odraæavaBoæju sliku, i ispravno razumijevanje ËovjeËanstva i Ëovjekaproizlazi iz Ëinjenice da je kupljen Kristovom krvlju. Pokazi-vanje prijezira i iskazivanje mrænje prema bilo kojem naroduotkriva znaËajke Sotone.

Bog je dao svoju procjenu Ëovjeka u predavanju Isusaæivotu poniæenja, siromaπtva, samoodricanja, prijezira, odbaci-vanja i smrti; kako bi Ëovjek, Njegova izgubljena ovca, mogaobiti spaπen. Nije li onda zadivljujuÊa Ëinjenica da se cijelo

207

270

Nebo oËajniËki zanima za otkup Ëovjeka? Nije li prekrasno πtosu deset tisuÊa puta deset tisuÊa, i tisuÊe i tisuÊe anela,zaposleni penjanjem i silaæenjem svetim ljestvama kako bisluæili onima koji Êe postati baπtinici spasenja? Aneli nesilaze na Zemlju da osuuju i uniπtavaju, da vladaju ili odajupoËast, veÊ kao glasnici milosti koji surauju sa Zapovjedni-kom Gospodnje vojske, koji surauju s ljudskim biÊima i kojisu spremni poÊi da traæe i spase izgubljenu ovcu. Anelima jezapovjeeno da prebivaju oko onih koji se boje Boga i ljubeGa.

Cijelo Nebo pokazuje zanimanje za dobrobit ovce koja jeodlutala daleko od tora. Da su farizeji djelovali u skladu sBogom, umjesto ujedinjenja s neprijateljem Boga i Ëovjeka, nebi se naπli kako preziru skupocjenu Kristovu krv. Kad se izljudskog uma uklone sotonske obmane, kad greπnik gleda naGolgotu i vidi skupocjenu ærtvu koja je podnesena da spasiotpali i upropaπteni ljudski rod, on razmiπlja, duboko je dirnutBoæjom ljubavlju i kaje se. “U ovome se sastoji ljubav: nismomi ljubili Boga, nego je on ljubio nas.”

O, kad bismo samo mogli shvatiti Boæju ljubav Ëak i unajmanjoj mjeri, imali bismo suosjeÊanje koje je pokazanoprema palom Ëovjeku! Kako bismo samo izgledali i æivjeli!Promatranjem Krista Ëovjek se mijenja i karakterno se pre-obraæava “iz slave u slavu”. Sukob izmeu svjetla i tame senastavlja. Pogledaj, jadni greπniËe koji si kao izgubljena ovcakoju traæi njezin pastir, pogledaj na kriæ! … U siromaπnomslijepcu kojemu je milostivi Pastir povratio vid, samopravednifarizeji vidjeli su jedino osobu dostojnu … mrænje. (Signs ofthe Times, 20. studenog 1893.)

13. srpnja

Krist je doπao pronaÊi izgubljene

“Ja nisam doπao da pozovem na obraÊenje pravednike,nego greπnike.” (Luka 5,32)

Tijekom svojega boravka na Zemlji Krist je ostvario djelozbog kojega je napustio Boæje prijestolje na Nebu. On se zau-

208

271

zeo za ljudski rod da bi zahvaljujuÊi Njegovom djelu ljudskirod mogao biti uzdignut do razine Boæjih moralnih vrijednosti.On je preuzeo na sebe ljudsku narav da bi mogao uzdiÊi ljud-sku obitelj i uËiniti ljude sudionicima boæanske naravi te ihpostaviti u povoljan poloæaj s Bogom. Svako Njegovo djelo biloje zbog palog svijeta — da traæi ovcu koja je odlutala s puta ivrati je natrag k Bogu.

Gospodin je vidio naπe tuæno stanje te je na naπ svijetposlao jedinog Vjesnika kojemu je mogao povjeriti svoje velikoblago oprosta i milosti. Krist, jedinoroeni Boæji Sin, bio je tajodabrani Vjesnik. Bio je odreen da obavi zadaÊu koju Ëak ninebeski aneli nisu mogli ostvariti. Samo je Njemu bilo povje-reno djelo nuæno za otkup svijeta uprljanog i ugroæenog pro-kletstvom. Ovim je Darom Otac darovao svijetu cijelo Nebo.

Kakva li je to bila promjena za Boæjeg Sina, Svjetlo sNeba, kojega su aneli oboæavali! On je mogao otiÊi u ugodnedomove bezgreπnih svjetova, u okruæenje bez grijeha gdje ne-posluπnost i pobuna nikad nisu postojali i gdje bi bio primljenuz poklike hvale i ljubavi. No, palom je svijetu bio potrebanOtkupitelj. “Ja nisam doπao da pozovem na obraÊenje praved-nike”, rekao je On, “nego greπnike.” On nam je doπao predstavitiOca kroz poruku nade i spasenja za naπ svijet. Nije bio samo-æiv, nije vodio raËuna o svojoj udobnosti i zadovoljstvu, nijepopuπtao kuπnjama; pristao je umrijeti kako bi greπan Ëovjekmogao biti otkupljen i kako bi mogao vjeËno æivjeti na mjestukoje Mu je On pripravio. Njegova sluæba bila je pouËavati duπekoje su umirale zbog tereta svojih grijeha.

Krist je poloæio ovu zadaÊu na ramena svake duπe koju jeotkupio. Gospodin Êe dati obilje svjetla onima koji Êe Mu bitivjerni i odani. … Njegova milost i milosrdan utjecaj NjegovogDuha ostaju jednaki prema svima koji Êe ih primiti. Njegovaponuda spasenja se ne mijenja. »ovjek je onaj koji mijenjasvoj odnos s Bogom. Mnogi su se doveli u takav poloæaj da nemogu prepoznati Njegovu milost i Njegovo spasenje. …

Bog je za nas uËinio sve πto je bilo u Njegovoj moÊi. Daonam je savrπeni primjer svojega karaktera u karakteru svojegaSina; a posao je Kristovih sljedbenika napredovanje u sliËno-sti s Njim dok promatraju neusporedivu divotu Njegovog æivotai karaktera. Dokle god gledaju na Isusa i odgovovaraju na Nje-

272

govu ljubav, oni Êe odraæavati Kristov lik. (Review and Herald,15. veljaËe 1898.)

14. srpnja

Izgubljena ovca — posebna briga

“Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, neostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgublje-nom dok je ne nae?” (Luka 15,4)

Bavljenje ljudskim umom predstavlja vaænu zadaÊu. »o-vjek je Boæje vlasniπtvo, i aneli s velikim zanimanjem proma-traju kako Êe se Ëovjek odnositi prema svojemu bliænjemu.Kad nebeski predstavnici vide da oni koji tvrde da su Boæjisinovi i kÊeri ulaæu napore sliËne Kristovima kako bi pomoglizabludjelima — pokazivanjem njeænog i suosjeÊajanog duhaprema pokajnicima i otpalima — aneli im tada prilaze joπbliæe i u sjeÊanje im prizivlju rijeËi koje Êe ih ispuniti miromi uzdiÊi njihovu duπu. Sveti aneli prate svakog od nas. Nema-mo pravo prezreti najmanje od Boæjih stvorenja, niti uzdizatineËije divljenje prema sebi. Aneli su sluæbeni duhovi poslanida sluæe onima koji Êe postati baπtinicima spasenja. HoÊemoli prihvatiti Ëast suradnje s nebeskim predstavnicima? HoÊe linas Bog prihvatiti kao nositelje svjetla svijetu?

Isus je prihvatio mjesto Onoga koji je doπao naÊi i spasitiπto je izgubljeno, te je uzvisio svijet time πto je umro za njego-vo otkupljenje, kako bi vratio ovcu koja je odlutala s puta.Isus je dao svoj dragocjeni æivot, posvetio osobitu paænju naj-manjima od Boæjih stvorenja, i aneli s velikom silom okruæu-ju one koji se boje Boga. Budimo, dakle, na oprezu i nikadnemojmo dopustiti da ijedna prezriva pomisao obuzme um uvezi s najmanjim Boæjim stvorenjem. Trebali bismo s briænoπ-Êu gledati na zabludjele, govoriti rijeËi ohrabrenja otpalima ipaziti da ih kakvim nepromiπljenim ponaπanjem odvratimo odmilostivog Spasitelja.

Oni koji ljube Isusa voljet Êe i one za koje je On umro. Dasu mnogi od greπnika koji se nalaze oko nas primili svjetlokojim smo mi blagoslovljeni, oni bi se radovali u toj istini i bili

209

273

bi u prednosti nad mnogima koji imaju dugogodiπnje iskustvoi velike prednosti. Uzmimo ove izgubljene ovce kao svoj pose-ban teret i brinimo se o duπama kao oni koji jednog danamoraju odgovarati za svoje postupke. Nemojmo privlaËiti po-gled na sebe, veÊ zavapimo ozbiljno i iskreno: “Evo JaganjcaBoæjeg koji uzima grijeh svijeta.” (Ivan 1,29) Ovo je krπÊanskaporuka svijetu. Ovo je vrlo jak dokaz. Potaknite svoje srce dauloæi ozbiljan napor i ohrabri duπe koje propadaju da usmjeresvoj pogled na Njega koji je bio uzdignut na kriæu. I upamtite:sve dok budete tako Ëinili, nevidljivi Êe aneli … djelovati nasrce i voditi duπu da vjeruje u Isusa. Greπniku je omoguÊenoda vidi Isusa onakvim kakav uistinu jest — punog samilosti,saæaljenja i ljubavi, te on uzvikuje: “Tvoja me briæljivost uzvi-si.” (Psalam 18,35) (Review and Herald, 30. lipnja 1896.)

15. srpnja

Pronaena izgubljena ovca

“I uspije li mu da je nae, zaista, kaæem vam, viπe seraduje zbog nje nego zbog devedeset i devet koje nisuzalutale.” (Matej 18,13)

Isus je u srca i umove svojih uËenika æelio utisnuti svijesto vrijednosti svake ljudske duπe. Od svojih sljedbenika Onzahtijeva suradnju u spaπavanju greπnika. Postoji jedna izgub-ljena ovca, najmanji broj za izbrojiti; a ipak, On je Pastir kojiostavlja onih devedeset i devet i odlazi u brda da pronae tujednu koja je zalutala. Zaπto su onda Boæji sinovi i kÊeri takohladnog srca, tako ravnoduπni prema duπama koje propadajuoko njih? Zaπto su vjernici crkve toliko spremni dopustiti dacjelokupni teret poËiva na ramenima propovjednika? Ovo jevelika pogreπka, jer se od svakog onog koji je primio milostoËekuje da sudjeluje u spaπavanju izgubljenih.

Krist je svakom Ëovjeku dao njegov posao i treba uloæitiosobni napor u spaπavanju onih koji propadaju. Radnik bitrebao provoditi puno viπe vremena u tajnoj molitvi, jer rad naspaπavanju duπa zahtijeva veliku mudrost i znanje. Krist jerekao: “Tko mene slijedi, sigurno neÊe iÊi po tami, nego Êe

210

274

imati svjetlo koje vodi u æivot.” (Ivan 8,12) Isto tako je svojimuËenicima kazao: “Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14) On jecrkvu uËinio riznicom svete istine. On je svojoj crkvi ostavioupravljanje svetom istinom, i zadaÊa je crkve da nastavi Njego-vo poslanje spaπavanja svijeta. On je Sunce Pravde koje svojimsjajnim zrakama obasjava svoje sljedbenike dok oni, zauzvrat,odsjajuju Njegovo svjetlo na druge. Oni trebaju biti Njegovipredstavnici u svijetu. VjerujuÊi da je Bog njihov osobniSpasitelj, oni preuzimaju rad tamo gdje je On stao. Krist kaæe:“Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti” (Ivan 15,5), ali s Njimje sve moguÊe. Vrlo je velik broj zalutalih i izgubljenih ovacakoje su nestale u divljini i pustoπi grijeha samo zato πto nitkonije poπao za njima da ih potraæi i dovede natrag u tor. Isuskoristi sliku izgubljene ovce da pokaæe potrebu za traæenjemonih koji su odlutali od Njega; jer kad se ovca jednom izgubi,ona bez tue pomoÊi neÊe nikad naÊi put natrag do tora. Trebaje traæiti i vratiti u tor.

Cijelo Nebo zanima se za posao spaπavanja izgubljenih.Aneli s velikim zanimanjem promatraju tko Êe napustiti onihdevedeset i devet ovaca i iziÊi u nevrijeme, oluju i kiπu, udivljinu pustinje, kako bi potraæio izgubljenu ovcu. Svuda okonas ima izgubljenih, propalih i — naæalost — zanemarenihduπa. No, one su dragocjene Bogu jer su kupljene Kristovomkrvlju. ... Mi trebamo traæiti one koji su izgubljeni. Trebamotraæiti onu izgubljenu ovcu i vratiti je natrag u tor, a to zahti-jeva osobni napor. (Review and Herald, 30. lipnja 1896.)

16. srpnja

Prave ovce sluπaju pravog pastira

“Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovËinjaka; injih mi treba dovesti; one Êe Ëuti glas moj, te Êe bitijedno stado i jedan pastir.” (Ivan 10,16)

Istinu treba iznositi s boæanskom taktiËnoπÊu, krotkoπÊui plemenitoπÊu. Ona bi trebala dolaziti iz srca koje je postaloblago i suosjeÊajno. … Ako æelimo pridobiti duπe, neka naπerijeËi budu blage. Bog Êe biti mudrost onome koji teæi za mu-

211

275

droπÊu s boæanskog izvora. Iskoristimo svaku prigodu kojanam se pruæi, bdijmo i molimo se i budimo uvijek spremni das krotkoπÊu i strahom damo razloge svoje nade. Kako ne bi-smo vrπili nepovoljan utjecaj ni na jednu duπu za koju je Kristumro, uzdiæimo svoje srce k Bogu kako bismo, kad nam seukaæe prigoda, mogli progovoriti pravu rijeË u pravo vrijeme.Ako se budete tako posvetili Boæjem djelu, Boæji Duh Êe bitivaπ PomoÊnik. Sveti Duh Êe dati silu rijeËima ljubavi izgovo-renim izgubljenim duπama. Istina izreËena pod djelovanjemKristove milosti imat Êe pokretaËku snagu.

Boæji je plan da se najprije pridobije srce. Kaæite istinu iprepustite Njemu da izvrπi promjenu i utemelji duπu u naËeli-ma. Ne spominjite ono πto govore protivnici, nego samo izlaæi-te istinu. Istina moæe dirnuti srce. Otkrivajte jasno RijeË usvoj njezinoj sili.

Kad se oko nas nagomilaju kuπnje, u naπim redovima Êese pokazati i odvajanje i jedinstvo. Neki koji su danas spremniprihvatiti oruæje za borbu, u vrijeme stvarne opasnosti poka-zat Êe da nisu gradili na Ëvrstoj stijeni i popustit Êe predkuπnjama. Oni koji su imali veliku svjetlost i dragocjene pre-dnosti, ali se nisu koristili njima, odvojit Êe se od nas podovim ili onim izgovorom. Zato πto nisu primili ljubav istine,upast Êe u zablude neprijatelja; povodeÊi se za “zavodljivimduhovima” i “naukama avolskim”, odstupit Êe od vjere.

Ali, s druge strane, kad se bura progonstva doista sruËina nas, vjerna ovca Êe Ëuti glas pravog Pastira. Napori punisamoodricanja uloæit Êe se u spaπavanje izgubljenih, i mnogikoji su odlutali iz stada vratit Êe se da bi slijedili velikogPastira. Boæji narod Êe se meusobno zdruæiti i jedinstvenoistupiti protiv neprijatelja. Zbog zajedniËkih opasnosti prestatÊe borbe za prevlast i neÊe se viπe voditi prepirka koga trebasmatrati najveÊim. Nitko od pravih vjernika neÊe reÊi: “Ja samPavlov. Ja sam Apolonov. Ja sam Petrov.” (1. KorinÊanima 1,12)SvjedoËanstvo jednoga i svih Êe biti: “Prionuo sam uz Krista,radujem se u Njemu kao svom osobnom Spasitelju.” …

Ljubav prema Kristu i ljubav prema naπoj braÊi bit ÊesvjedoËanstvo svijetu da smo bili s Isusom i da smo se odNjega nauËili. Tada Êe vijest treÊeg anela prerasti u glasanpokliË i cijela Zemlja Êe biti osvijetljena Gospodnjom slavom.(Testimonies for the Church, sv. 6, str. 400,401)

276

17. srpnja

Radost zbog jednog obraÊenog greπnika

“Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbogjednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset idevet pravednika kojima ne treba obraÊenje.” (Luka15,7)

Isus, Sin Najviπega, vojuje protiv Sotone koji poduzimasvaki lukavi potez da bi se suprotstavio Boæjem djelu. Nagradaza koju se bore sile svjetla i tame jest Ëovjekova duπa. DobriPastir traæi svoje ovce i prolazi kroz odricanja, poteπkoÊe ioskudicu. Njegovi pomoÊnici imaju poneπto spoznaje o ozbilj-nosti sukoba, no premalo u usporedbi s onim kroz πto jeproπao Pastir. S kojim suosjeÊanjem, tugom i upornoπÊu Ontraæi izgubljene! Tek nekolicina shvaÊa koliki oËajniËki naporSotona ulaæe kako bi porazio Pastira. Kad Pastir na krajupronae svoju izgubljenu ovcu, uzima je u svoje naruËje ra-dujuÊi se, i nosi je na ramenima u tor. Tada nebeske harfesviraju i pjeva se radosna pjesma zbog otkupljenja zalutale iizgubljene ovce. “Tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jed-nog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pra-vednika kojima ne treba obraÊenja.” (Luka 15,7) …

Sin »ovjeËji doπao je da nae i spasi πto je izgubljeno.Izgubljena ovca nikad ne moæe sama pronaÊi put natrag dotora. Ako je budni pastir ne nae i spasi, ona luta dok nepropadne. Kakvog li prikaza Spasitelja! Mi bismo propali danas Isus, Dobri Pastir, nije doπao pronaÊi i spasiti. Farizeji sunauËavali kako se nitko, osim æidovskog naroda, neÊe spasiti,i s prijezirom su se odnosili prema drugim narodima. Ali Isusje privukao pozornost onih koje su farizeji prezreli, i ponaπaose prema njima obzirno i ljubazno. …

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroe-nog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da imaæivot vjeËni.” (Ivan 3,16) Ovakva ljubav prema Ëovjeku, izraæe-na darovanjem Boæjeg jedinoroenog Sina, izazvala je u Sotonisilnu mrænju prema Darivatelju i neprocjenjivom Daru. Sotonaje svijetu prikazao Oca u pogreπnom svjetlu, ali zahvaljujuÊiBoæjem velikom Daru to se pokazalo neistinom jer je Bezgra-

212

277

niËna Ljubav dokazala da Êe Ëovjek biti otkupljen po nezami-slivo visokoj cijeni. Sotona je pokuπao uniπtiti Boæju sliku uËovjeku i dovesti ga u takvo stanje da ga se Bog odrekne kadga vidi u njegovom jadu, izopaËenosti i propasti. Ali, Gospodinje dao svog jedinoroenog Sina da i oni najgreπniji i najuniæe-niji ne propadnu, veÊ da se zahvaljujuÊi vjeri u Isusa Kristaspase od zla æivota, preporoeni i obnovljeni na sliku Boæju,i tako imaju vjeËni æivot. (Signs of the Times, 20. studenoga1893.)

18. srpnja

Mi smo podpastiri

“»uvajte se laænih proroka πto vam dolaze u ovËjemrunu, a unutra su grabeæljivi vuci!” (Matej 7,15)

©to manje razmiπljamo o Kristu i Njegovoj neusporedivojljubavi, i πto se manje trudimo postati sliËni Njemu, to boljeizgledamo u svojim oËima i to viπe dolazi do izraæaja naπesamopouzdanje i samouzviπenje. Stvarno poznavanje Krista istalno gledanje na Njega kao ZaËetnika i svrπitelja naπe vjeredat Êe nam pravi uvid u narav i osobine pravog krπÊanina teÊemo se u potpunosti osvjedoËiti koliko je naπ æivot i karakteru suprotnosti sa æivotom Onoga koji je naπ veliki Uzor. …

Osposobljavanje za duænost koja je pred nama predstavljacjeloæivotnu zadaÊu, svakodnevnu napornu i neprekidnu bor-bu protiv ukorijenjenih navika i naslijeenih sklonosti. Dabismo isticali samo Isusa, gubeÊi potpuno iz vida sebe, potreb-no je ulagati stalne, ozbiljne i oprezne napore.

Moramo budno paziti na slabe toËke u svojem karakterui suzbijati zle sklonosti, a razvijati i jaËati plemenite osobinekoje joπ nisu doπle do izraæaja. Svijet nikada neÊe doznati zaproces koji se u tajnosti odvija izmeu duπe i Boga: unutarnjuogorËenost duha, gnuπanje nad samim sobom i ustrajni naporsamosavladavanja, ali Êe mnogi u svijetu moÊi cijeniti ishodtih napora. Oni Êe vidjeti da se Krist svakodnevno otkriva unaπem æivotu. Mi Êemo biti æiva poslanica koju vide i Ëitaju sviljudi i posjedovat Êemo plemenit i skladno razvijen karakter.

213

278

Krist je rekao: “Uzmite jaram moj na se i uËite od mene,jer sam krotka i ponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojimduπama.” (Matej 11,29) On je spreman pouËiti sve one koji odNjega zatraæe znanje. Svijet je prepun laænih uËitelja. Apostolkaæe da Êe u posljednjim danima ljudi “sebi nagomilati uËite-lje da im πkakljaju uπi” (2. Timoteju 4,3) jer æele Ëuti ono πtoim godi. Protiv takvih nas Krist upozorava: “»uvajte se laænihproroka πto vam dolaze u ovËjem runu, a unutra su grabeæljivivuci! Prepoznat Êete ih po njihovim rodovima.” (Matej 7,15.16)Ovdje opisani vjerouËitelji tvrde za sebe da su krπÊani. Oniimaju vanjsko obliËje poboænosti i izgledaju kao da se zalaæuza spasenje duπa. … Oni su u suprotnosti s Kristom i Njego-vim naukom jer im nedostaje Njegova krotkost i duh ponizno-sti. …

Dobri Pastir je doπao da traæi i spasi ono πto je izgublje-no. On svoju ljubav prema svakoj ovci dokazuje djelima. Svipastiri koji rade pod vodstvom glavnog Pastira posjedovat ÊeNjegove osobine; oni Êe uvijek biti krotki i ponizni u srcu.Vjera sliËna povjerenju djeteta donosi mir u duπi i djeluje krozljubav koja se uvijek ogleda u zanimanju i brizi za druge. Oniu kojima boravi Kristov duh bit Êe sliËni Kristu i Ëinit Êe Nje-gova djela. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 375—377)

19. srpnja

Pastir nas je doveo natrag

“Kao πto se pastir brine za ovce svoje kad se nae uzastado rasprπeno, i ja Êu se pobrinuti za svoje ovce iskupit ih iz svih mjesta u koje se rasprπiπe u danoblaka i mraka.” (Ezekiel 34,12)

Ovca koja se izgubi iz stada najbespomoÊnije je od svihstvorenja. Pastir je mora traæiti, jer se sama ne zna vratiti.Tako je i s duπom koja je odlutala od Boga; ona je isto takobespomoÊna kao i izgubljena ovca, i ukoliko joj boæanska lju-bav ne priskoËi u pomoÊ, nikad se neÊe uspjeti vratiti k Bogu.

Pastir koji uvidi da jedna od njegovih ovaca nedostaje, negleda bezbriæno svoje stado koje se nalazi u sigurnom zaklo-

214

279

nu, niti kaæe: “Imam devedeset devet ovaca. Morao bih uloæitiprevelik napor u traæenju zalutale. Neka se sama vrati, a ja Êuotvoriti vrata tora i pustiti je da ue!” Ne, Ëim se ovca udaljiod stada, pastir je pun straha i brige! On broji i ponovno brojisvoje ovce. Kad se uvjeri da je jedna ovca doista odlutala, neoklijeva. Ostavlja devedeset i devet u toru i polazi u potragu zajednom izgubljenom ovcom. ©to je mraËnija i olujnija noÊ iopasniji put, to je veÊa pastirova briga i to ozbiljnija njegovapotraga. On ulaæe svaki napor da pronae izgubljenu ovcu.

S kakvim olakπanjem Ëuje iz daljine njezin prvi jedva Ëuj-ni poziv. IduÊi za zvukom, penje se uz najstrmije padine, do-lazi do samog ruba ponora i izlaæe svoj æivot opasnosti. I takotraæi, dok sve slabiji pozivi kazuju da je ovca na kraju svojihsnaga. KonaËno su njegovi napori nagraeni; izgubljena ovcaje pronaena. On je tada ne grdi πto mu je zadala toliko briga.Ne tjera je biËem. »ak je ne pokuπava ni povesti prema toru.U svojoj radosti uzima drhtavo stvorenje na svoje rame. Akoje ozlijeena ili ranjena, uzima je na ruke i pritiπÊe na svojegrudi da je toplina njegovog srca vrati u æivot. Pun zahvalnostiπto njegova potraga nije bila uzaludna, nosi je natrag u tor.

Hvala Bogu πto Isus nije uËinio da moramo zamiπljati sli-ku æalosnog pastira koji se vraÊa bez ovce! Usporedba ne go-vori o neuspjehu, veÊ o uspjehu i radosti izbavljenja. U njojnam je pruæeno boæansko jamstvo da nijedna od zalutalih ova-ca iz Boæjega tora neÊe biti zaboravljena i neÊe biti ostavljenabez pomoÊi. Sve koji æele biti izbavljeni Krist Êe izvuÊi iz po-nora pokvarenosti i iz trnja grijeha. (Isusove usporedbe, str.121,122)

20. srpnja

Ovce s Njegovih paπnjaka

“Jahve je pastir moj: ni u Ëem ja ne oskudijevam, napoljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke metihane vodi.” (Psalam 23,1.2)

Kad Isus, veliki UËitelj, iznosi svoje pouke koje treba na-uËiti iz otvorene knjige prirode, On otvara naπe oËi spoznaje

215

280

kako bi nam otkrio kolika je pozornost dana svemu stvorenomeu odnosu na mjesto koje zauzima na ljestvici stvaranja. Akotrava u polju, koja danas tako lijepo izgleda i oduπevljava osje-tila, a sutra se kosi i spaljuje, dobiva toliku pozornost odBoga, koliko Êe On veÊu pozornost dati Ëovjeku koji je stvorenna Njegovu sliku. Ne moæemo pretjerati u zamiπljanju vrijed-nosti ljudske duπe i pozornosti koju Nebo pridaje Ëovjeku.Bog nas tjeπi obeÊanjem: “Ne boj se, stado malo, jer je odluËiovaπ Otac da vam dadne Kraljevstvo!” (Luka 12,32)

Isus je Dobri Pastir. Njegovi sljedbenici su “ovce paπe Nje-gove”. Pastir je uvijek uz svoje ovce da ih obrani, Ëuva odvukova, pronae zalutale i vrati ih natrag u tor, vodeÊi ih krajzelenih paπnjaka i æive vode.

Ne mogu zanemariti divno spasenje koje mi je nebeskiOtac dao po tako beskrajno visokoj cijeni jer je “tako ljubiosvijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine nijedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”. (Ivan 3,16)NeÊu osramotiti svojega Otkupitelja olakim shvaÊanjem Nje-govih patnji, Njegovih kuπnji, Njegovog milosra, Njegove ærtvei Njegove smrti, jer nas je On toliko ljubio da je postao nositeljnaπih grijeha. O, kakva je to ljubav, neizreciva ljubav! On jepostao “Ëovjek boli, viËan patnjama”. Umro je na kriæu poputprijestupnika, da bi Ëovjek mogao biti opravdan kroz Njegovezasluge. …

Kroz Darovatelja æivota duπa moæe biti osposobljena æiv-jeti u vjeËnosti, i Ëovjek treba posebno brinuti o njoj jer jekupljena Kristovom krvlju. Krist je svemoÊan. On moæe ispunitiono πto zatraæimo tog dana. Ako joπ uvijek ne cijenite drago-cjenost duπe, ako su njezini prostori hrama oskvrnjeni kupci-ma i prodavaËima, predanjem vlasti i prebivanju Sotone — bilomiπlju ili osjeÊajem — s dubokom ozbiljnoπÊu vas preklinjemda ne odlaæete svoj dolazak pred Boga u iskrenoj molitvi, bezijednog trenutka raËunanja ili oklijevanja, i kaæete: “O, Gospo-dine, otvorio sam vrata svojega srca Tvojem najgorem nepri-jatelju i najveÊem neprijatelju moje duπe. Ponaπao sam se kaoda sâm mogu spasiti svoju duπu, da mogu grijeπiti i popravitise kad to odluËim; ali osjeÊam da me njegova sila dræi u svojojmoÊi. Samo me Ti moæeπ spasiti od vjeËne propasti moje duπe.… Viπe Ti je neÊu uskraÊivati. Ne usuujem se imati povjere-

281

nja u bilo koju drugu silu osim Tvoje. … Polaæem svoju duπupred Tvoje noge. Ti, o Janje Boæje, pereπ moju duπu svojomkrvlju i oblaËiπ je svojom haljinom ËistoÊe i pravednosti.” (Ma-nuscript 73, 1893.)

21. srpnja

“©to joπ mogoh uËiniti?”

“Napokon, posla k njima svoga sina.” (Matej 21,37)

Zar ne postoji sila koja moæe obuzdati naπe osjeÊaje ipokazati nam da smo blizu granice s vjeËnim svijetom? Zar nemoæemo razmiπljati o onome πto ima vjeËnu vrijednost? ©to jepotrebno uËiniti kako bi se probudio naπ narod? »emu ovelake sadaπnje nevolje o kojima razgovaramo? Pogledajmo πtoPavao kaæe o tome: “Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotraj-na i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu.” (2.KorinÊanima 4,17) Biste li pristali da budete pretuËeni πta-pom, da dan i noÊ proæivljavate straπnu agoniju gladi, hladno-Êu, golotinju, a da sve to smatrate — i πto je najgore od svega:od laæne braÊe — lakim sadaπnjim nevoljama? No, on ih uisti-nu naziva “naπim lakim sadaπnjim nevoljama”. …

Previπe smo opsjednuti svojim “ja”. Ako æelimo da naπe“ja” umre i bude skriveno u Isusu Kristu, tada neÊemo spo-minjati razoËaranja, poteπkoÊe i sliËne sitnice, veÊ Êemo govo-riti o velikom planu otkupljenja i o neusporedivoj moÊi IsusaKrista koji je doπao na naπ svijet i uzeo ljudsku narav dabismo se kroz Njega mogli uzdiÊi i sjesti s Njegove desnestrane. ©to bi moglo biti ljepπe od toga?

Ako ovo nije dovoljno, πto bi Nebo joπ moglo uËiniti a daveÊ nije uËinjeno za pali ljudski rod? “©to joπ” kaæe Krist,“mogoh uËiniti za moje ovce a πto nisam veÊ uËinio?” ©to joπ?HoÊe li nas morati pustiti da odemo? Bit Êe prisiljen na to,osim ako promijenimo svoj stav prema Bogu. Jer On je uËiniosve πto je mogao da nas spasi. Pred Bogom imamo odgovor-nost prema svjetlu koje smo primili. Hodimo u svjetlu jer jeOn u svjetlu. …

Zle pretpostavke i ogovaranja bit Êe zaboravljeni. GovoritÊete i neÊete razmiπljati o sebi i o tome πto drugi Ëine, veÊ πto

216

282

Ëine Bog i Isus. … A πto, zapravo, Ëine? Oni Ëiste Svetiπte. …Mi bismo trebali zajedno s Njim sudjelovati u ovom radu Ëiπ-Êenja svetiπta svojih duπa od svake nepravednosti, tako danaπa imena mogu biti zapisana u JaganjËevoj Knjizi æivota, ida naπi grijesi mogu biti izbrisani kad doe vrijeme preispiti-vanja od strane Gospodina. Ovo je najsvetija zadaÊa ikad po-vjerena smrtnicima.

Nemamo vremena za samouzdizanje, veÊ jedino za uz-dizanje Isusa. O, uzdignimo Ga! Kako to moæemo uËiniti? Ka-ko moæemo traæiti spasenje samo za sebe i uzdizati samosebe? … kaæe Pastir stada. Na koga On misli? Na pastore? Ne.Na sve koji se zovu Kristovim imenom, na sve koji su okusilii znaju kako je dobar Gospodin. …

Bog Êe nam dati svoju silu i udruæiti boæanske s ljudskimnaporima, i moÊi Êemo izgraivati svoje spasenje sa strahomi drhtanjem. To je moÊ kojoj Sotona ne moæe odoljeti niti jenadvladati. (Manuscript 26, 1888.)

22. srpnja

Hranjenje ovaca

“Zato su otiπli … do istoËne strane doline da traæepaπu stoci. Naπli su obilatu i dobru paπu, i prostranu,sigurnu i mirnu zemlju.” (1. Ljetopisa, 4,39.40)

Boæja rijeË je istinska mudrost i istinska spoznaja. Ljud-ska miπljenja i senzacionalistiËke propovijedi vrijede vrlo ma-lo. Oni koji su proæeti Boæjom rijeËju iznosit Êe je na jedno-stavan naËin kao πto je to Ëinio i sâm Isus Krist. NajveÊiUËitelj svijeta koristio se najjednostavnijim jezikom i najobiË-nijim slikama.

Gospodin poziva svoje pastire da hrane stado samo Ëistomi pravom hranom. On æeli da istinu iznose u svoj njezinojjednostavnosti. Kad vjerno obave ovaj posao, mnogi Êe bitiosvjedoËeni i obraÊeni silom Svetoga Duha. Potrebni su biblij-ski uËitelji koji Êe se znati pribliæiti neobraÊenima, koji Êetragati za izgubljenom ovcom, koji Êe ulagati osobne napore idavati jasne i odreene upute.

217

283

Nikad nemojte izgovoriti nijednu rijeË sumnje. KristovouËenje je po svojoj naravi uvijek pozitivno. Kad iznosite poru-ku, uvijek je naglaπavajte sa sigurnoπÊu. Uzdiæite »ovjeka sGolgote sve viπe i viπe. Uzdizanje Kristovog kriæa daje izlaga-nju osobitu silu.

Velika je prednost za uËenika da o istinama Boæje rijeËiima jasno i ispravno shvaÊanje, kako bi ove istine bio spremanprenijeti drugima. On treba biti ukorijenjen i utemeljen u vjeri.UËenike treba navesti da se razmiπljanjem o istini sami uvjereu njezinu snagu, kako bi svaku rijeË izgovarali iz srca punogljubavi i njeænosti. Nastojte u njihov um duboko utisnuti bitnebiblijske istine. Neka oni te istine ponavljaju svojim rijeËima,kako biste bili sigurni da su ih jasno shvatili. To Êe moæda bitispori proces, ali to je deset puta vrednije nego da se na brzinuprijee preko znaËajnih predmeta, a da im se pritom ne poklo-ni duæna pozornost. Nije dovoljno da uËenik prihvati odreenuistinu sâm za sebe. Od njega se mora traæiti da tu istinu jasnoizloæi svojim rijeËima, kako biste se osvjedoËili da on doistauvia snagu pouke i zna je primijeniti. …

Nikad nemojte zaboraviti da je najveÊa pouka koju trebapouËavati i koju treba nauËiti pouka o suradnji s Kristom udjelu spaπavanja. Obrazovanje koje se stjeËe istraæivanjem Sve-tog pisma je primjenjivo znanje o planu spasenja. Takvo obra-zovanje obnovit Êe Boæji lik u duπi. Ono Êe osnaæiti i okrijepitium da se odupre kuπnji i osposobiti uËenika da postane Kri-stov suradnik u Njegovom poslanju milosti za svijet. To Êe gauËiniti Ëlanom nebeske obitelji i pripremiti ga za sudjelovanjeu naslijeu svetih u svjetlosti. … Biblija tako postaje udæbe-nik, πto prema Boæjoj nakani treba i biti, dajuÊi jasnu slikuonima koji teæe shvatiti njezine velike i slavne istine. … Umpreplavljuje obilje svjetlosti. (Counsels to Parents and Teach-ers, str. 433—437)

284

23. srpnja

Posebna briga o stadu

“Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi,njegov smo narod i ovce paπe njegove.” (Psalam 100,3)

Isus poznaje potrebe svakog svog stvorenja i Ëita najskri-venije i neizraæene boli svakog srca. Kad je povrijeen jedanod najmanjih za koje je On umro, to ne ostaje nezapaæeno iOn Êe sigurno prijestupnika pozvati na odgovornost. Isus jeDobri Pastir. On se brine za svoje stado, a posebno za nejake,bolesne i one koji zalutaju. On svaku ovcu zna po imenu.Nevolja svake ovce i svakog janjeta iz Njegovog stada budisuosjeÊanje i ljubav u Njegovom srcu, i svaki vapaj za pomoÊdopire do Njegovog uha. UkazujuÊi na jedan od najteæih gri-jeha pastira u Izraelu, prorok kaæe: “NemoÊnih ne krijepite,bolesnih ne lijeËite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag nedovodite, izgubljenih ne traæite, nego nasilno i okrutno njimagospodarite. I tako se ovce rasprπiπe nemajuÊ pastira. … Nitkoza njih ne pita, nikoga nema da ih traæi.” (Ezekiel 34,4-6) …

Kao Osoba Boæanstva On nam pritjeËe u pomoÊ svojommoÊnom silom, dok kao naπ Stariji Brat suosjeÊa s nama usvakoj naπoj patnji. Kao VeliËanstvo Neba nije se dræao poda-lje od grijehom uniæenog i greπnog ËovjeËanstva. Mi nemamotakvog Velikog sveÊenika koji je tako visoko i tako uzviπen dane bi mogao zapaziti ili suosjeÊati s nama, veÊ takvoga koji jebio u svemu kuπan kao i mi, ali nikad ni u Ëemu nije zgrijeπio.…

U svom krπÊanskom æivljenju doæivjet Êete mnoge neu-godnosti i poteπkoÊe s vjernicima u svojoj crkvi, ali se nemoj-te previπe truditi u oblikovanju karaktera svoje braÊe. Kaduvidite da oni ne zadovoljavaju zahtjeve Boæje rijeËi, nemojteih osuivati; kad vas izazivaju, ne uzvraÊajte istom mjerom.Kad kaæu neπto πto bi vas moglo ogorËiti, saËuvajte mir svojeduπe. … Kad se zalaæete za zabludjele, vaπe srce mora bitiponizno, smekπano Boæjim Duhom. Dopustite da vas On upo-trijebi kao svoje orue. Prebacite svoje breme na Isusa. KadSotona zagospodari nekom duπom, vi osjeÊate da Bog trebapreuzeti sluËaj u svoje ruke; ali ono πto moæete uËiniti, uËi-

218

285

nite u duhu poniznosti i skromnosti, a nejasna i iznimnosloæena pitanja predajte u Boæje ruke. Posluπajte upute daneu Njegovoj RijeËi, a ishod prepustite Njegovoj mudrosti. Kadste za spasenje svojega brata uËinili sve πto je u vaπoj moÊi,prestanite se uznemiravati i mirno nastavite obavljati svojeostale duænosti. To viπe nije predmet vaπe brige, nego Boæje.

Nemojte svojom nestrpljivoπÊu rezati Ëvor poteπkoÊa, Ëi-neÊi na taj naËin stanje beznadnim. Prepustite da Bog umjestovas razmrsi zamrπene niti. On ima dovoljno mudrosti i tak-tiËnosti za rjeπavanje neprilika u naπem æivotu. Mi ne moæemouvijek sagledati i shvatiti Njegove planove, i stoga moramostrpljivo Ëekati da se razviju, a ne ometati njihovo ostvarenje.On Êe nam ih otkriti kad za to bude pravo vrijeme. Teæite zajedinstvom, njegujte ljubav i ugledajte se na Krista u svemu.On je izvor jedinstva i snage. … Ako postupite u skladu sBoæjom voljom, Njegovi blagoslovi Êe se izliti na vaπu crkvu.(Testimonies for the Church, sv. 5, str. 346—348)

24. srpnja

Njeæan i briæan Pastir

“Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce,nosi ih u svome naruËju, i briæljivo njeguje dojilice.”(Izaija 40,11)

Pravi radnici æive i rade u vjeri. Oni ponekad osjeÊajuzamor gledajuÊi kako rad sporo napreduje, a borba izmeusila dobra i zla postaje sve jaËa. Ali ako se ne razoËaraju i neizgube hrabrost, vidjet Êe kako se oblaci razilaze i ostvaruje seobeÊanje o izbavljenju. Kroz maglu kojom ih je Sotona okru-æio oni Êe vidjeti sjajne zrake Sunca pravde.

Radite u vjeri, a ishod prepustite Bogu. Molite se u vjeri,i tajna Njegove Promisli dat Êe odgovor. Moæda Êe vam se po-nekad Ëiniti da neÊete uspjeti. Ali radite i vjerujte, unoseÊi usvoj rad vjeru, nadu i hrabrost. Kad uËinite ono πto moæete,Ëekajte na Gospodina uzdajuÊi se u Njegova obeÊanja i On Êeostvariti ono πto je obeÊao. »ekajte, ali ne u nestrpljivoj zabri-nutosti, veÊ u neustraπivoj vjeri i nepokolebljivom povjerenju.

219

286

“Ako je Bog za nas, tko Êe biti protiv nas? On koji Ëak nijepoπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako neÊedati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,31.32) (Testimoniesfor the Churches, sv. 7, str. 245)

Naπ nebeski Otac ima tisuÊu naËina o kojima mi niπta neznamo da se pobrine za nas. Oni koji prihvate naËelo da jesluæenje Bogu od najveÊe vaænosti za njih, vidjet Êe kako pro-blemi iπËezavaju, a pred svojim Êe nogama ugledati ravnu sta-zu.

Vjerno izvrπavanje danaπnjih duænosti najbolja je pripre-ma za sutraπnje kuπnje. Ne prikupljajte sve odgovornosti ibrige sutraπnjeg dana, da biste ih dodali teretu danaπnjeg da-na. …

Nadajmo se i budimo hrabri. Nerazumno je i grijeh je oËa-javati u Boæjoj sluæbi. On poznaje svaku naπu potrebu. NaπBog koji Ëuva zavjet sjedinjuje svemoÊnost Kralja nad kralje-vima s blagoπÊu i brigom njeænog Pastira. Njegova moÊ nemamjere i ona je jamstvo za sigurno ispunjenje Njegovih obeÊa-nja svima onima koji se u Njega uzdaju. On ima naËin i sred-stva kojima Êe ukloniti svaki problem, kojima Êe pruæiti po-drπku onima koji rade u Njegovoj sluæbi i cijene sredstva πtoih On koristi. Njegova ljubav je iznad svake druge ljubavi, kaoπto je Nebo iznad Zemlje. On se stara za svoju djecu brigomi ljubavlju koja je neizmjerna i vjeËna.

I u najcrnjim danima, kad je sve naoko uæasno i straπno,imajte vjeru u Boga. On Ëini kako je Njemu po volji, vodeÊi svena dobro svojega naroda. Snaga onih koji Ga ljube i koji Musluæe postajat Êe iz dana u dan sve jaËom.

On moæe i spreman je pruæiti svojim slugama svu potreb-nu pomoÊ. On Êe im podariti mudrost potrebnu za njihoverazliËne potrebe. (Put u bolji æivot, str. 305,306)

287

25. srpnja

Njeænost Pastira

“A kad je nae, stavi je, pun veselja, na svoja rame-na.” (Luka 15,5)

U nalogu koji je dao uËenicima Krist nije samo opisaodjelo koje Êe oni obavljati, nego im je predao i vijest koju Êepropovijedati. “UËite ih”, rekao je, “da vrπe sve πto sam vamzapovjedio!” (Matej 28,20) UËenici su dobili zadaÊu da uËeljude onome πto je On osobno govorio i uËio. U tome je sadræanoi sve ono πto je rekao preko starozavjetnih proroka i uËitelja.Ljudski je nauk iskljuËen. Ovdje nema mjesta predajama, ljud-skim teorijama i zakljuËcima ili crkvenom zakonodavstvu. Uovom nalogu nije sadræan nijedan od zakona koji su izdalecrkvene vlasti. Kristove sluge ne trebaju propovijedati niπta odtoga. Zakon i Proroci, u kojima su zapisani Njegova RijeË iNjegova djela, Ëine riznicu iz koje Njegovi uËenici trebaju crp-sti nauk koji Êe dati svijetu. Kristovo ime je njihovo geslo,njihov znak raspoznavanja, njihova veza jedinstva, ovlast zanjihov naËin djelovanja i izvor njihovog uspjeha. Niπta πto nenosi Njegov natpis ne moæe se priznati u Njegovom kraljev-stvu.

Evanelje ne treba iznositi kao neku beæivotnu teoriju,veÊ kao æivu silu koja mijenja æivot. Bog æeli da oni koji prima-ju Njegovu milost budu svjedoci njezine moÊi. On rado prihva-Êa one Ëiji Ga je æivot najviπe vrijeao; ali kad se pokaju, dajeim boæanskog Duha, postavlja ih na najpovjerljivije poloæaje iπalje ih nevjernima da objave Njegovu bezgraniËnu milost. Onæeli da Njegove sluge pruæe svjedoËanstvo o Ëinjenici da ljudiNjegovom miloπÊu mogu posjedovati karakter sliËan Kristo-vom i radovati se Ëvrstom obeÊanju Njegove velike ljubavi.Æelio bi da pruæimo svjedoËanstvo o tome da On ne moæe bitizadovoljan sve dok ljudskom rodu ne budu vraÊene svete pred-nosti Njegovih sinova i kÊeri.

U Kristu se nalazi njeænost pastira, ljubav roditelja i ne-usporediva milost Spasitelja punog suÊuti. On daje svoje blago-slove pod najprihvatljivijim uvjetima. Nije zadovoljan da samoobjavi ove blagoslove; On ih iznosi na najprivlaËniji naËin ka-

220

288

ko bi probudio æelju da ih posjedujemo. Tako Njegove slugetrebaju iznositi bogatstvo slave tog neiskazanog Dara. Kristo-va divna ljubav omekπat Êe i podËiniti srca, dok se samimponavljanjem uËenja ne moæe postiÊi niπta. … Krist æeli da seNjegov lik naslika u svakom uËeniku. Svakoga je Bog pred-odredio da bude jednak “slici njegova Sina”. (Rimljanima 8,29)U svakom od njih treba se svijetu jasno oËitovati Kristovaljubav koja dugo trpi, Njegova svetost, krotkost, milost i istina.(Isusov æivot, str. 683,684)

26. srpnja

Onima koji Ga prihvate Krist je sve

“Moje ovce sluπaju glas moj. Ja ih poznajem, i one iduza mnom.” (Ivan 10,27)

Promjena ljudskog karaktera Ëini Kristov jaram blagim iNjegovo breme lakim. Vjerom svi mogu, ako to æele, postatijedno s Kristom svojom posluπnoπÊu i sluæbom.

Izdavanje zapovijedi je Boæja povlastica, a Ëovjekova duæ-nost je da ih poπtuje. Duπa nije prisiljena ni na πto. Ispunjava-nje duænosti je Ëovjeku povjereno jednako kao i Boæjem Sinu,nasljedniku Neba. On za Boga vrπi briænu, dragovoljnu i Ëestitusluæbu. Poπtivanjem svih Boæjih zapovijedi otkriva se duh lju-bavi prema Njemu. Upravo je u ovakvom okruæenju Krist æivioi radio.

Svaka rijeË i svako djelo predstavljaju rad za Boga. Ovo jevjera u Boga i u Ëovjeka. Krist nikada ne bi dao svoj æivot zaljudski rod da nije imao vjeru u duπe za koje je umro. On jeznao da Êe velik broj njih odgovoriti na ljubav koju je iskazaoËovjeËanstvu. NeÊe odgovoriti svako srce, ali koje æeli, moæeodgovoriti na ovu ljubav bez premca. Moje ovce Êe “Ëuti glasmoj”, kaæe Krist. Srce koje æudi za Bogom prepoznat Êe Boæjiglas. Bog ne moæe odgovoriti duπi koja ne odgovara na Njegovuponuenu milost i Njegovu darovanu ljubav. On Ëeka na odgo-vor duπe. …

Cjelokupna odgovornost poËiva na njima. On ih poziva nasvadbu, stavlja pred njih gozbu koja moæe zadovoljiti svaku

221

289

njihovu æelju. Njegova rijeË puna je bîti i jezgrovitosti. “TraæitÊete me i naÊi Êete me jer Êete me traæiti svim srcem svojim.”(Jeremija 29,13) … Tada Êe Gospodin dati izlijevanje SvetogaDuha kao na dan Pedesetnice. …

Zajedniπtvo s Bogom je za svakoga osobno i izravno. Podutjecajem Svetoga Duha srce Êe u ljudima gorjeti Gospodnjomljubavlju. Oni su kao djeca puna povjerenja. Krist ne traæizasluge. O, kad bi svi doπli onakvi kakvi jesu i dopustili Mu daih pripremi da budu kao i On. Gospodin jedino æeli da Gaprihvate i nauËe nositi Njegov jaram i ponesu Njegov teret, daNebo vidi kako su oni radnici koji rade s Bogom. Zaπto svakaduπa kojoj je potrebna pomoÊ i odmor ne bi mogla doÊi kNositelju bremena da joj olakπa teret i dade æivot.

Krist nije mogao a da ne bude svjetlo i nije mogao nesvijetliti. Njegov je posao bio svijetliti. Doπao sam, rekao je,“da ovce imaju æivot i da ga imaju u izobilju”. (Ivan 10,10) Umeni uopÊe nema tame. … Svjetlo predstavlja objavu, i onotreba svijetliti usred moralne tame. Onima koji Ga prime, Kristje sve. On je njihov Tjeπitelj, sigurnost i zdravlje. Bez Kristanema svjetla. Izmeu Isusa i duπe ne mora biti oblak. … Njego-vo veliko srce puno ljubavi Ëezne da ispuni duπu sjajnim zra-kama Njegove pravednosti. (Letter 153a, 1897.)

27. srpnja

Pastir poziva svoje ovce po imenu

“Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca. … Ovce sluπajuglas njegov. On ovce svoje zove imenom te ih izvodivan.” (Ivan 10,2.3)

Put je pravedniËki put mira, tako poravnjen i jasan dakrotki i bogobojazni mirno idu njime ne spotiËuÊi se i nezastranjujuÊi s njega. Taj put je uzan, ali njime usporednomogu iÊi putnici razliËitih temperamenata, samo ako vjernoslijede Vojskovou svojega spasenja. Oni pak koji æele zadr-æati svoje zle sklonosti i sebiËne navike, ne mogu iÊi tim pu-tem jer im je on preuzak i tijesan.

222

290

Koliko truda i pastirske brige naπ veliki Pastir ulaæe unastojanju da svaku ovcu zove po imenu i strpljivo je usmje-rava da ide Njegovim tragom. On traæi one koje su zabludjeli.SvjetloπÊu svoje RijeËi ukazuje im na opasnosti. Ukorima iopomenama upuÊenim s Neba On ih poziva da se vrate napravi put. On se trudi pomoÊi zabludjelima svojim Svetim Du-hom i podiæe ih kad padnu. Ali mnogi su tako dugo iπli putemgrijeha da ne æele Ëuti Njegov glas. Odbacili su sve πto bi immoglo dati mir i sigurnost te se predaju laænom voi i drskoustraju u slijepom samopouzdanju, udaljujuÊi se sve viπe odsvjetlosti i mira, od spokojstva i istinske sreÊe. …

Kristov kriæ je naπa jedina nada. On nam otkriva veliËinuljubavi naπeg nebeskog Oca i Ëinjenicu da je Krist kao VeliËan-stvo Neba pristao na tolika vrijeanja, ismijavanja, poniæava-nja i patnje, da bi se na kraju radovao gledajuÊi u svom kra-ljevstvu spaπene i one koji su bili na samom rubu propasti.Ako volite svoju djecu, neka vam glavni cilj bude da ih pripre-mite za vjeËni æivot u slavnoj buduÊnosti. … Radite dok je dan,nadoknadite propuπteno vrijeme i zadobijte krunu besmrtneslave. Spasite sebe i svoju obitelj, jer spasenje duπe predstav-lja najdragocjeniji dobitak. (Testimonies for the Church, sv. 4,str. 502,503)

Mnogi muæevi i oËevi mogli bi nauËiti korisnu pouku onjeænom staranju vjernog pastira. Kad se od Jakova zahtije-valo da poe na æurno i teπko putovanje, on je odgovorio: “Znamoj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se bri-nuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzosamo jednog dana, sve bi pocrkale. … Ja Êu iÊi polako, uzkorak marve pred sobom i uz korak djece, dok stignem ksvome gospodaru.” (Postanak 33,13.14)

Neka na napornom putu æivota muæ i otac “ide polako”,prema onome koliko moæe izdræati njegov sudrug i suputnik.Usred svijeta koji je u æurbi za bogatstvom i moÊi, neka onnauËi odræati ritam svojih koraka, tjeπeÊi i podupiruÊi onogatko je pozvan iÊi uz njega. (Put u bolji æivot, str. 232)

291

28. srpnja

Podpastiri

“Pasite stado Boæje … i nadzirite ga.” (1. Petrova 5,2)

Veliki Pastir ima svoje podpastire kojima povjerava briguza ovce i janjce svojega stada. Prvi posao koji je Krist povjerioPetru kad ga je ponovno vratio u sluæbu bio je: “Pasi jaganjcemoje!” (Ivan 21,15) To je bio posao u kojem Petar nije imaomnogo iskustva. Taj posao je zahtijevao veliku obazrivost injeænost, mnogo strpljivosti i ustrajnosti. Ovime je on bio po-zvan da sluæi djeci i mladima, a posebno onima koji su mladiu vjeri. Trebao je pouËavati neupuÊene otvarajuÊi im Pisma iodgajati ih da budu korisni u Kristovoj sluæbi. Petar dotad nijebio sposoban za ovaj rad i nije Ëak niti shvaÊao njegovu vaæ-nost.

Pitanje koje je Krist postavio Petru bilo je vrlo znaËajno.“Ljubiπ li me?” zapitao je On, i to spomenuo kao jedini uvjetza uËeniπtvo i sluæbu. To je najosnovniji uvjet. Iako je Petarmogao posjedovati sve drugo, ipak bez takve ljubavi premaKristu ne bi mogao biti vjeran pastir Gospodnjem stadu. Zna-nje, dobrohotnost, rjeËitost, zahvalnost i revnost — sve tomoæe dobro doÊi u radu, ali bez Kristove ljubavi u srcu radkrπÊanskog propovjednika pokazat Êe se bezuspjeπnim.

Pouku koju mu je Krist pruæio pokraj Galilejskog jezeraPetar je ponio za cijeli æivot. U svojoj poslanici upuÊenoj cr-kvama i pisanoj Svetim Duhom on kaæe: “Starjeπine koje sumeu vama opominjem ja, starjeπina kao i oni, svjedok Kri-stovih muka i sudionik slave koja Êe se uskoro oËitovati: Pa-site stado Boæje koje je meu vama i nadzirite ga, ne na silu,nego dragovoljno, prema Boæjoj volji; ne iz teænje za prljavimdobitkom, nego iz oduπevljenja! Ne vladajte okrutno nad dodi-jeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte biti uzoromstadu! I kad se pojavi vrhovni pastir, primit Êete neuveli vijenac— slavu.” (1. Petrova 5,1-4)

Kad ovca zaluta i odvoji se od svojega stada, najbespo-moÊnija je od svih stvorenja. Nju se mora traæiti, jer se samanikad ne bi znala vratiti svojemu stadu. Tako je i s duπom kojazaluta i odvoji se od Boga. Ona je jednako bespomoÊna kao i

223

292

izgubljena ovca, i ukoliko je boæanska ljubav ne doe izbaviti,ona nikad ne bi naπla put povratka Bogu. S kakvim bi saæa-ljenjem, brigom i ustrajnoπÊu svaki podpastir trebao traæitiizgubljene duπe! … Ali to znaËi pristati na tjelesne neugodno-sti i ærtvovanje lagodnog æivota. To zahtijeva njeænu brigu zazabludjele, boæansku samilost i veliku strpljivost. To zahtijevauho koje Êe biti spremno sa suosjeÊanjem sluπati bolno ka-zivanje o nepravdi, poniæenju, oËaju i bijedi.

Duh pravog pastira je onaj koji ne misli na sebe. On za-boravlja na sebe. (Gospel Workers, str. 182—184)

29. srpnja

PreobraÊeni Petar, podpastir

“A ti kadgod obrativπi se utvrdi braÊu svoju.” (Luka22,32 — DK)

Triput se Petar javno odrekao svojega Gospodina i triputje Isus dobio od njega Ëvrsto uvjeravanje o njegovoj ljubavi iprivræenosti, nakon πto je njegovom ranjenom srcu kao oπtrustrijelu uputio pitanje. Pred okupljenim uËenicima Isus je ot-krio Petrovo duboko pokajanje i pokazao kako se nekad hvali-savi uËenik korjenito ponizio.

Petar je po svojoj naravi bio æustar i nagao, pa je Sotonaiskoristio te osobine da ga obori. Neposredno prije Petrovapada Isus mu je rekao: “©imune, ©imune, pazi, Sotona je do-bio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali ja sammolio za te da tvoja vjera ne malakπe. Tako i ti, kad se jedan-put vratiπ k meni, uËvrsti svoju braÊu!” (Luka 22,31.32) To jevrijeme sad doπlo i Petrov je preobraæaj bio oËit. Gospodnjaneposredna pitanja nisu izazvala nijedan æustar i samouvjerenodgovor, pa je zbog svoje poniznosti i pokajanja Petar biobolje nego ikad pripremljen da djeluje kao pastir stada. …

Prije svojega pada Petar je uvijek govorio nepromiπljeno,prema trenutaËnoj pobudi. Uvijek je bio spreman ispravljatidruge i izraziti svoje miπljenje prije nego πto je jasno shvatiosebe ili ono πto treba reÊi. Meutim, obraÊeni je Petar biosasvim drukËiji. On je saËuvao svoj raniji æar, ali Kristova je

224

293

milost podeπavala njegovu revnost. Viπe nije bio silovit, samo-pouzdan i uobraæen, veÊ blag, pribran i voljan uËiti. Tada jemogao pasti jaganjce, kao i ovce Kristova stada.

Spasiteljev naËin postupanja s Petrom sadræavao je poukuza njega i njegovu braÊu. On ih je pouËavao da s prijestupni-kom postupaju strpljivo, suosjeÊajno i u ljubavi koja praπta.Iako se Petar odrekao svojega Gospodina, ljubav s kojom seIsus odnosio prema Njemu nikada se nije pokolebala. Upravotakvu ljubav treba i potpastir osjeÊati prema ovcama i jaganj-cima koji su povjereni njegovu staranju. SjeÊajuÊi se svojeslabosti i pada, Petar je trebao sa svojim stadom postupati istotako njeæno kao πto je Krist postupao s njim. …

Isus je iπao sam s Petrom, jer je postojalo neπto πto jeæelio reÊi samo njemu. Prije svoje smrti Isus mu je rekao:“Kamo ja idem, ti me sad ne moæeπ slijediti, ali Êeπ me poslijeslijediti.” Na ovo je Petar odgovorio: “Gospodine … zaπto tesada ne mogu slijediti? Svoj Êu æivot dati za te.” (Ivan 13,36.37)… Petar je pao kad je doπla kuπnja, ali je opet dobio prilikuda dokaæe svoju ljubav prema Kristu. … Isus je tako upoznaoPetra s naËinom na koji Êe umrijeti; pretkazao je Ëak i πirenjenjegovih ruku na kriæu. … OsjeÊao se voljnim da pretrpi bilokakvu smrt za svojega Gospodina. (Isusov æivot, str. 671,672)

30. srpnja

U blagosti hrani jaganjce

“U miru se sije plod, to jest pravednost, za one kojitvore mir.” (Jakov 3,18)

Pravi Kristov propovjednik trebao bi biti okruæen ozraËjemduhovne svjetlosti jer je povezan sa Svjetlom æivota i hodi sKristom koji je to Svjetlo. Argumentima se je moguÊe odupri-jeti, uvjeravanja i molbe mogu biti prezreni, i najrjeËitiji pozivipoduprti Ëvrstinom logike mogu biti odbaËeni; ali æivi karakterpravednosti, svakodnevna poboænost u æivotnim prilikama ineprilikama, briga za greπnika ma gdje se nalazio, duh istinekoji gori u srcu i odsjajuje s lica te odiπe iz svake rijeËi kojaprelazi preko usana — saËinjavaju propovijed kojoj je teπko

225

294

odoljeti ili je zanemariti, i koja postavlja uporiπta od kojihSotona drπÊe. Propovjednici koji hode s Bogom opasani supunom nebeskom opremom, i njihove napore pohodit Êe po-bjeda.

Oni koji su ukljuËeni u veliko i sveto djelo opominjanjasvijeta ne samo da trebaju imati osobno iskustvo s Bogom, veÊtrebaju gajiti ljubav jedni prema drugima, biti jednoduπni, jed-nako prosuivati i moÊi jedni drugima pogledati u oËi. Odsut-nost ove ljubavi uvelike raduje naπeg lukavog neprijatelja. Onje izumitelj zavisti, ljubomore, mrænje i razdora, i raduje sekad vidi da ovaj zlokoban korov guπi ljubav, tu njeænu biljkunebeskog podrijetla.

Bog nije zadovoljan kad Njegovi sluge osuuju, kritizirajui okrivljuju jedni druge. On im je dao posebnu zadaÊu da bra-ne istinu. Oni su Njegovi radnici; trebali bi poπtivati sve imeusobno poπtivati jedni druge.

U vojsci se od Ëasnika zahtijeva meusobno poπtivanje, inovaci vrlo brzo nauËe tu lekciju. Kad su voe naroda u krπ-Êanskom ratovanju ljubazni i strpljivi, te pokazuju posebnuljubav i uvaæavanje prema svojim suradnicima, oni i drugepouËavaju da postupaju isto tako.

Ugled kolege suradnika treba Ëuvati s najveÊom svetoπÊu.Ako netko primijeti pogreπke onog drugog, ne treba ih uveli-Ëavati pred ostalima i od njih naËiniti teπke grijehe. Moæda jerijeË samo o pogreπnom rasuivanju, a Bog Êe dati boæanskumilost da se to pobijedi. Da je mislio da aneli — koji susavrπena biÊa — mogu bolje obaviti zadaÊu za pali ljudski rodnego sami ljudi, Bog bi tu zadaÊu povjerio njima. Umjestotoga, poslao je potrebnu pomoÊ jadnim, slabim i zabludjelimsmrtnicima koji imaju iste slabosti kao i njihovi bliænji, i kaotakvi im najbolje mogu pomoÊi.

Takav je bio i Petar koji je zanijekao svojega Gospodina.… Prije nego πto je Petar posrnuo, on nije imao duh krotkostipotreban za brigu o janjadi; no kad je postao svjestan svojihslabosti … mogao im se pribliæiti s njeænom briæljivoπÊu ipomoÊi im. (Historical Sketches, str. 120,121)

295

31. srpnja

Glas pravog Pastira

“Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze odOca. Za koje me od tih djela kamenujete?” (Ivan 10,32)

Isus je sebe nazvao pravim Pastirom jer je dao svoj æivotza ovce. On kaæe: “Zato me ljubi Otac πto ja dajem æivot svoj,da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne moæe oduzeti, nego ga jasam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet gauzeti; takva je zapovijed koju sam primio od Oca svoga.” (Ivan10,17.18)

Isus je ove rijeËi izrekao na sasluπanju pred velikom sku-pinom ljudi i ostavio snaæan dojam na sluπatelje. Knjiæevnicii farizeji su bili ispunjeni ljubomorom zbog Njegove omiljeno-sti meu ljudima. … Dok se On predstavljao kao pravi Pastir,farizeji su govorili: “Opsjednut je zlim duhom! Luduje! Zaπtoga sluπate?” (Ivan 10,20) No, drugi su prepoznali glas pravogPastira i rekli: “‘Ove rijeËi nisu rijeËi opsjednutoga. … Zarmoæe zli duh slijepcima otvarati oËi?’ … Isus je hodao u hramupo Salomonovu trijemu. Tada ga opkoliπe Æidovi te mu rekoπe:‘Dokle Êeπ nas dræati u neizvjesnosti? Ako si zbilja ti Mesija,reci nam otvoreno!’ Isus im odgovori: ‘Rekoh vam, a ipak vi nevjerujete. … Moje ovce sluπaju glas moj. Ja ih poznajem, i oneidu za mnom. … Ja i Otac jedno smo.’” (Ivan 10,20-30)

On je ove rijeËi izrekao s velikom Ëvrstinom i silom. Æidovinisu nikad prije Ëuli takve rijeËi s ljudskih usana, i njihovosuujuÊi utjecaj proπirio se meu njima; Ëinilo se kao daBoæanstvo svijetli kroz ËovjeËnost dok je Isus govorio: “Ja iOtac jedno smo.” … Isus je pogledao na njih s blagoπÊu i neoklijevajuÊi rekao: “Pokazao sam vam mnoga dobra djela kojadolaze od Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?”

VeliËanstvo Neba stajalo je kao Bog sa smirenom sigur-noπÊu pred svojim protivnicima. Njihova namrπtena lica i nji-hove πake pune kamenja nisu Ga zastraπili. Znao je da Gaokruæuju nevidljive sile, legije anela, i da Êe na jednu rijeËkoja doe s Njegovih usana oni krenuti i poraziti gomilu budeli baËen ijedan kamen na Njega. Stajao je pred njima neustra-πiv. Zaπto kamenje nije poletjelo? Zato πto je Boæanstvo svije-

226

296

tlilo kroz ËovjeËnost i zato πto su primili objavu i bili osvjedo-Ëeni da ono πto On govori nisu obiËne rijeËi. Ruke su se spu-stile i kamenje je palo na tlo. Njegove rijeËi potvrdile su Nje-govo boæanstvo, no sada su i Njegova nazoËnost, bistrina Nje-govog pogleda i veliËanstvenost Njegovog ponaπanja posvjedo-Ëili Ëinjenicu da je On uistinu voljeni Boæji Sin. (Signs of theTimes, 27. studenoga 1893.)

297

Uzvisimo Isusa kao Raspetoga

1. kolovoza

©to se moæe usporediti s ljubavlju

“Vi ste primili duha posinjenja kojim viËemo: Abba —OËe! Sam Duh svjedoËi zajedno s naπim duhom da smodjeca Boæja.” (Rimljanima 8,15.16)

Tek kad je Krist odræao Boæji zakon i potvrdio njegovupravednost, greπniku je omoguÊen oprost. Darovan je najsku-pocjeniji Dar koji je Nebo moglo dati da Bog ostane “pravedani da opravda onoga koji vjeruje u Isusa”. (Rimljanima 3,23)ZahvaljujuÊi upravo tom Daru ljudi su uzdignuti iz poniæenjaizazvanog grijehom i iz ponora propasti, kako bi ponovno po-stali Boæja djeca. Pavao kaæe: “Vi ste primili duha posinjenjakojim viËemo: Abba — OËe!” …

Pozivam vas jezikom Kristovog ljubljenog uËenika Ivana:“Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemodjeca Boæja.” (1. Ivanova 3,1) O, kakve li ljubavi, kakve li neus-poredive ljubavi da se kao greπnici moæemo ponovno vratitiBogu i biti usvojeni u Njegovu obitelj! Moæemo Mu se obratitis njeænim imenom nazivajuÊi Ga “OËe naπ”, πto je znak naπeljubavi prema Njemu i zaloga Njegovog njeænog i srodniËkogodnosa s nama. PromatrajuÊi nasljednike milosti, Boæji Sin se“ne stidi nazvati ih braÊom”. Oni na taj naËin stupaju u svetijiodnos s Bogom nego aneli koji nikada nisu pali.

Sva roditeljska ljubav koja se iz ljudskih srca prenosila snaraπtaja na naraπtaj, i svi izvori njeænosti koji su ikada pote-kli iz ljudske duπe, predstavljaju samo jedva vidljiv potoËiÊnasuprot beskrajnom oceanu kad se usporede s beskonaËnomi neiscrpnom Boæjom ljubavlju. Ta ljubav se ljudskim rijeËimane moæe izraziti niti perom opisati. O njoj moæete razmiπljatisvakog dana u svom æivotu, moæete marljivo pretraæivati Pisma

227

298

da biste je razumjeli, moæete zapregnuti sve svoje od Bogadarovane sposobnosti i sile u nastojanju da shvatite ljubav isuosjeÊanje nebeskog Oca — pa ipak pred vama ostaje bes-konaËnost. Tu ljubav moæete prouËavati vjekovima, pa ipakneÊete moÊi u potpunosti shvatiti svu dubinu, πirinu i visinuljubavi koju je Bog iskazao dajuÊi svojega Sina da umre zaovaj svijet. »ak je ni sama vjeËnost nikada neÊe moÊi u pot-punosti otkriti. Ipak, kad prouËavamo i uz molitvu razmiπlja-mo o Kristovom æivotu i planu otkupljenja, te velike teme sesve viπe i viπe otkrivaju naπemu razumijevanju. I tada poËinje-mo shvaÊati blagoslove koje je Pavao poæelio vjernicima u Efe-zu kad se molio “da vam Bog naπega Gospodina Isusa Krista,Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpunoupoznate: da vam dadne prosvijetljene oËi vaπeg srca da uvi-dite koliku nadu pruæa njegov poziv, koliko bogatstvo slavekrije njegova baπtina meu svetima, koliko je u nama kojivjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara dje-lotvornosti silne moÊi njegove”. (Efeæanima 1,17-19) (Testimo-nies for the Church, sv. 5, str. 739,740)

2. kolovoza

Nada i spasenje svijetu

“Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomiËese, ostaje dovijeka. Bregovi okruæuju Jeruzalem; Jahveokruæuje narod svoj odsada i dovijeka.” (Psalam 125,1.2)

Upravo je kriæ, ta naprava za sramoÊenje i muËenje, doniosvijetu nadu i spasenje. UËenici su bili skromni ljudi bez imet-ka i bez ikakvog oruæja osim Boæje rijeËi, ali u Kristovoj snazikrenuli su objaviti predivnu priËu o jaslama i kriæu i tako susvladali svako protivljenje. Oni su bili junaci vjere bez zemalj-ske Ëasti ili priznanja. S njihovih su usana tekle boæanskerijeËi koje su potresle svijet.

U Jeruzalemu, gdje su vladale najdublje predrasude i gdjesu prevladavale zbunjujuÊe zamisli o Kristu — da je bio raza-pet kao zloËinac — uËenici su odvaæno govorili RijeËi æivotaiznoseÊi Æidovima Njegovo djelo i zadaÊu, Njegovo raspeÊe,

228

299

uskrsnuÊe i uzaπaπÊe. SveÊenici i knezovi su s iznenaenjemsluπali jasno i smjelo svjedoËenje apostola. Snaga uskrsnulogSpasitelja siπla je na uËenike i njihov je rad bio popraÊenznakovima i Ëudima, tako da je broj vjernika svakodnevno ra-stao. Na ulice kojima su uËenici trebali proÊi, ljudi su “iznosilibolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima da bi, kaddoe Petar, barem sjena njegova osjenila koga od njih”. (Djela5,15 — ©ariÊ) Dovodili su i one koje su muËili neËisti duhovi.Mnoπtvo se okupljalo oko njih i oni koji su ozdravljali klicalisu hvale Bogu i slavili Otkupiteljevo ime. …

Dosad su bile uzaludne sve poduzete mjere da se potisneovaj novi nauk, pa su saduceji i farizeji zakljuËili da rad uËeni-ka treba zaustaviti jer se njime dokazivala njihova krivnja zaIsusovu smrt. Ispunjeni zaviπÊu, sveÊenici su uhvatili Petra iIvana i bacili ih u tamnicu. …

UËenike ovaj postupak nije ni zastraπio ni obeshrabrio. …Nebeski Bog, moÊni Vladar svemira, uzeo je utamniËenje uËe-nika u svoje ruke. … Gospodnji aneo otvorio je tu noÊ tamni-Ëka vrata i rekao uËenicima: “Idite i navjeπÊujte u hramu naro-du sve πto se tiËe ovoga Æivota.” (Djela 5,20) (Djela apostolska,str. 49,50)

Kratko prije svojega raspeÊa Krist je svojim uËenicima ubaπtinu ostavio mir. “Ostavljam vam mir”, rekao je, “mir, i tosvoj, dajem vam” (Ivan 14,27). … Ovaj mir ne dolazi od prilago-ivanja svijetu. Krist do mira nije nikad dolazio popuπtanjemzlu. Mir koji je Krist ostavio uËenicima viπe je unutarnji negovanjski, i trebao je u sukobima i svai zauvijek ostati s Njego-vim svjedocima. (Djela apostolska, str. 53)

3. kolovoza

Velika i glavna istina

“Znajte da niste otkupljeni neËim raspadljivim — sre-brom ili zlatom … nego skupocjenom krvi Krista kaonevina i bez mane Janjeta.” (1. Petrova 18.19)

Boæja rijeË je veliËanstveno orue koje osuuje neobraÊe-ne, uvjeravajuÊi ih u njihovu potrebu za Spasiteljem koji opra-

229

300

πta grijehe. Plan spasenja objedinjuje sveti utjecaj proπlog isadaπnjeg svjetla. Ovi utjecaji povezani su zlatnim lancemposluπnosti iz ljubavi. PrihvaÊanje Krista vjerom i odano pod-Ëinjavanje Boæjoj volji Ëini muπkarce i æene Boæjim sinovimai kÊerima. Silom koju samo Spasitelj moæe dati oni postajuËlanovi kraljevske obitelji, baπtinici Boæji i nasljednici zajednos Kristom. …

Voljeti Boga cijelim srcem i dijeliti s Kristom Njegovo po-niæenje i patnju predstavlja mnogo viπe nego πto to mnogishvaÊaju. Kristovo ispaπtanje je velika srediπnja istina kojaokuplja sve ostale istine koje se odnose na veliko djelo otku-pljenja. Ljudski um se treba spojiti s Kristovim umom. Ovazajednica posveÊuje razumijevanje, dajuÊi mislima bistrinu isnagu. …

Svijet je naπe polje misijskog rada, i mi trebamo napredo-vati u tom radu okruæeni ozraËjem Getsemanija i Golgote. …

»ak i viπe nego πto Bog mrzi nevjeru, On mrzi ravnoduπ-nost u vjerskim stvarima, jer je vjerska opredijeljenost bezistinske duhovnosti samo trajni kamen spoticanja greπnicima.©to su ljudi hladniji i formalniji u svom duhovnom æivotu, svesu viπe ispunjeni sebiËnoπÊu, a sebiËnost uvijek radi protivKrista. Moæete imati puno znanja, ali ako ne posjedujete pravui Ëistu duhovnost, vaπe je znanje bezvrijedno Kristu. …

Ne dao Bog da vama budu upuÊene rijeËi: “Poznajem tvojadjela: niti si studen niti vruÊ! Oh kad bi bio studen ili vruÊ!Ali, jer si mlak — ni vruÊ ni studen — izbacit Êu te iz svojihusta. Ti tvrdiπ: ‘Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; niπta mine treba’, a ne znaπ da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siro-maπan, i slijep, i go. Savjetujem ti da od mene kupiπ u vatriæeæenog zlata, da se obogatiπ, i da se obuËeπ u bijele haljine,i da sakrijeπ svoju sramotnu golotinju, zatim pomasti da po-maæeπ svoje oËi da bi vidio. ‘Ja korim i karam sve koje ljubim.’Prema tome, budi revan i obrati se!” (Otkrivenje 3,15-19)

Svaka duπa moæe postati bogata duhovnim vrijednostima.Usred uæasne nepravde ovoga svijeta ljudi mogu sluæiti Bogutako vjerno da im On podari vjeËna bogatstva. On Êe raditi zaone koji Mu vjerno sluæe. On moæe pokoriti i najljuÊe pro-gonitelje svojega naroda, ËineÊi ih prijateljima kroz vjerovanjeu istinu, ili uklanjajuÊi njihovu moÊ da nekome naπkode. (Let-ter 122, 1901.)

301

4. kolovoza

Kriæ je u srediπtu

“A ja, kad budem podignut … sve Êu ljude privuÊi ksebi.” (Ivan 12,32)

Golgotski kriæ predstavlja izazov koji Êe u konaËnici po-bijediti svaku zemaljsku i paklensku silu. Kriæ je srediπte svihutjecaja koji se od njega πire dalje. On je srediπte privlaËnosti,jer je na njemu Krist dao svoj æivot za ljudski rod. Ova je ærtvaponuena kako bi se Ëovjek mogao obnoviti po uzoru na izvor-nik savrπenstva. ©toviπe, ponuena je kako bi mu bila omogu-Êena potpuna promjena karaktera, ËineÊi ga viπe od pobjedni-ka. Oni koji Kristovom snagom pobijede neprijatelja Boga iËovjeka, zauzet Êe u nebeskim dvorima mjesto viπe od anelakoji nikada nisu pali.

Krist izjavljuje: “A ja, kad budem podignut … sve Êu ljudeprivuÊi k sebi.” Ako kriæ ne pronae utjecaj u svoju korist, onstvara utjecaj. Iz naraπtaja u naraπtaj istina za danaπnje vrije-me otkriva se kao sadaπnja istina. Krist je na kriæu bio Posred-nik u kojemu su se susrele milost i istina, a pravda i mirpoljubili. To je ono πto pokreÊe svijet.

Prema Boæjoj namjeri, sva bogatstva Neba trebaju se izlitina Ëovjeka. Niπta se iz riznice boæanskog bogatstva ne smatrapreskupim da se ne bi dalo u velikom Daru jedinoroenogBoæjeg Sina. … Kristu je dana vlast da udahne dah æivotapalom Ëovjeku. Oni koji Ga prihvate neÊe nikad ogladnjeti, nitioæednjeti, jer nema veÊe radosti od one u Kristu. ProuËavajterijeËi koje je Spasitelj izgovorio na Gori blaæenstava. Kakva lije boæanska narav zasjala kroz Njegovu ljudsku narav dok suNjegove usne izgovarale blagoslove nad onima koji su bili pred-met Njegove milosti i ljubavi. On ih je blagoslovio puninomkoja je ukazivala na to da uzima iz neiscrpnog izvora najveÊihblagoslova. Blaga vjeËnosti su pod Njegovim zapovjedniπtvom.Otac Mu je predao sva blaga Neba, a On ih dijeli bez ograniËe-nja. One koji su Ga prihvatili kao svojega Spasitelja, Otkupite-lja i Princa æivota, On priznaje pred nebeskom vojskom, predbezgreπnim svjetovima i pred palim svijetom kao svoje poseb-no blago. …

230

302

©to je krπÊanstvo? Ono je Boæje orue za obraÊenje greπ-nika. Isus Êe pozvati na odgovornost svakoga tko nije dovedenpod Njegovu upravu i tko u svojem æivotu ne pokazuje utjecajKriæa s Golgote. Oni koje je Krist otkupio umiruÊi sramnomsmrÊu na kriæu, trebaju Ga uzdignuti. Onaj koji je osjetio siluKristove milosti ima iskustvo koje treba podijeliti. On nastojiupotrijebiti naËine rada koji Êe raπiriti Kristovo Evanelje. Cr-peÊi svoju uËinkovitost iz velikog izvora mudrosti, ljudi suuËinjeni oruem, poslanicima preko kojih Evanelje djelujesvojom preobraæavajuÊom silom na um i srce. (Manuscript 56,1899.)

5. kolovoza

Uzdignimo »ovjeka s Golgote

“Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan1,29)

NaËela koja nas kao radnike trebaju pokretati u Boæjemdjelu prihvaÊena su joπ u danima apostola Pavla. On kaæe: “Mismo Boæji suradnici” (1. KorinÊanima 3,9) “©to god Ëinite,Ëinite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima.” A Petarohrabruje vjernike: “Ako se tko sluæi darom govora, neka jesvjestan da govori rijeËi Boæje! Ako se tko sluæi darom sluæe-nja, neka je svjestan da radi snagom koju Bog daje, da se usvemu hvali Bog po Isusu Kristu.” (1. Petrova 4,11)

Kada ova naËela budu upravljala naπim srcem, mi Êemoshvatiti da je ovo djelo Boæje, a ne naπe, da On poklanja istupozornost svakom djeliÊu velike cjeline. Kad na prvom mjestubude Krist i Njegova slava, a naπe “ja” potpuno nestane uljubavi za duπe za koje je Krist umro, tada nijedan radnik neÊebiti toliko obuzet samo jednom granom djela i izgubiti iz vidaznaËaj svega ostalog. …

Boæjom rijeËju smo pouËeni da u ovo vrijeme viπe negoikada trebamo traæiti svjetlost s Neba. Sada je vrijeme da oËe-kujemo osvjeæenje od Gospodnje prisutnosti. Trebamo budnopratiti kretanje Boæje Promisli, kao πto je izraelska vojskapazila da “zaπuπti po vrhovima dudovih stabala” (2. Samuelova

231

303

5,24 — DK), πto je bio odreeni znak da Êe Nebo djelovati zanjih.

Boæje ime se ne moæe proslaviti preko pripadnika Njego-vog naroda dokle god se ljudi oslanjaju na Ëovjeka i uzdaju uljudsku snagu. Njihovo sadaπnje stanje duhovne slabosti na-stavit Êe se sve dok ne budu uzdizali samo Krista, i dok uponiznosti srca i s punim poπtovanjem ne budu rekli kao iIvan Krstitelj: “On mora rasti, a ja se umanjivati!” (Ivan 3,30)ReËeno mi je da Boæjem narodu prenesem ove rijeËi: Uzdigni-mo Ga, uzdignimo »ovjeka s Golgote. Neka ËovjeËanstvo ustu-kne kao bi svi mogli gledati samo u Onoga u kom su usredo-toËene sve njihove nade u vjeËni æivot. Prorok Izaija kaæe:“Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleÊima mu jevlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni, Knezmironosni.” (Izaija 9,5) Neka crkva (vjernici) i svijet upravepogled na Otkupitelja. Uskliknimo zajedno s Ivanom Krstite-ljem: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!”

Izvor æive vode otvoren je za svaku æednu duπu. Bog kaæe:“Ja Êu izliti vodu na æednoga i potoke na sasuπenu zemlju.”(Izaija 44,3 — DK) Samo onim duπama koje iskreno traæe svje-tlost, i radosna srca prihvaÊaju svaku zraku boæanskog pro-svjetljenja iz Njegove svete RijeËi, bit Êe darovana svjetlost.Preko takvih duπa Bog Êe otkriti onu svjetlost i silu koja Êeosvijetliti cijelu Zemlju Njegovom slavom. (Testimonies for theChurch, sv. 5, str. 726—729)

6. kolovoza

Njegovo krunsko djelo

“Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæ-bu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisu-Êama, podnosi opaËinu, grijeh i prijestup, ali krivcanekaænjena ne ostavlja.” (Izlazak 34,6.7)

One koji Krista primaju vjerom, Nebo Êe gledati kao dra-gocjeno biserje za koje je trgovac platio neizmjernu cijenu, aljudski poslanici koji su pronaπli Krista shvatit Êe kako supronaπli nebesko blago. Oni neÊe mirovati u pokuπaju da pro-

232

304

daju sve πto posjeduju kako bi kupili polje u kojemu se krijeovo blago. Dok promatraju Boæju ljubav, a plan spasenja otva-ra njihove duhovne oËi i tajna Kristove milostivosti im postajejasnija te uviaju ærtvu koju je On podnio za njih, nije imteπko odreÊi se svega — zbog Njega. …

Gospodin Bog nebeski prikupio je sve bogatstvo svemirapriloæivπi ga s ciljem da kupi taj biser: izgubljeno ËovjeËan-stvo. Otac je predao sve svoje boæansko blago u Kristove rukekako bi na pali ljudski rod mogli biti izliveni najbogatiji bla-goslovi. Bog nije mogao izraziti veÊu ljubav od one kad je iznaruËja dao svojega Sina ovom svijetu. Taj dar je dan Ëovjekune bi li ga uvjerio da Bog nije izostavio niπta πto je bilo mogu-Êe uËiniti, da nema niπta u priËuvi, nego da se cijelo Neboizlilo u jednom golemom Daru. Sadaπnja i vjeËna ËovjekovasreÊa sastoji se od primanja Boæje ljubavi i dræanja Boæjihzapovijedi. Krist je naπ Otkupitelj. On je RijeË koja je postalatijelom i prebivala meu nama. On je zdenac u kojemu semoæemo oprati i oËistiti od svake neËistoÊe. On je skupa Ærtvadana za pomirenje Ëovjeka s Bogom. Beskrajni svemir i bez-greπni svjetovi, kao i pali svijet i savez zla, ne mogu prigovoritida je Bog mogao uËiniti viπe za spasenje Ëovjeka nego πto jeuËinio. Njegov dar neÊe biti moguÊe ikada nadiÊi, i On nijemogao pokazati veÊu dubinu ljubavi. Golgota je kruna Njego-vog rada. »ovjekova duænost je da odgovori na Njegovu velikuljubav prihvaÊanjem slavnog spasenja koje je, zahvaljujuÊiGospodnjem blagoslovu, moguÊe zadobiti. Svoju zahvalnostBogu na tom velikom daru trebamo pokazati postajuÊi sudio-nicima u boæanskoj naravi, izbjegavajuÊi pokvarenost poæudekoja je u ovome svijetu. Svoju zahvalnost Bogu pokazujemo usuradnji s Isusom Kristom, predstavljajuÊi Njegov karaktersvijetu. … Bog gleda na duπe kao na dragocjeno biserje. …

Dok uzvisuju Krista, njihove su oËi pomazane tako damogu razlikovati odnos prema Kristu od odnosa prema ljud-skoj obitelji. Oni postaju mudriji te u poniznosti i blagosti,kad se za to ukaæe moguÊnost, ukazuju umornim i iskuπava-nim duπama na uzviπenu istinu Boæje spasonosne milosti.(Youth’s Instructor, 17. listopada 1895.)

305

7. kolovoza

Krist je umro za nas

“Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan zanepravedne, da nas privede k Bogu; on koji je bio ubi-jen u tijelu.” (1. Petrova 3,18)

Golgotski kriæ nas snaæno poziva, dajuÊi nam razloge za-πto bismo trebali voljeti naπega Spasitelja i zaπto bismo Gatrebali uËiniti prvim, posljednjim i najboljim u svemu. Mi bismosa strpljivom poniznoπÊu trebali zauzeti svoje mjesto u pod-noæju kriæa. I dok na njemu promatramo naπega Spasitelja umukama, Boæjeg Sina kako umire pravedan za nepravedne,moæemo nauËiti pouku o blagom i poniznom duhu. PrihvatimoOnoga koji je jednom rijeËju mogao pozvati legije anela daMu sluæe, Onoga koji je bio predmet πale i izrugivanja, vrijea-nja i mrænje. On je dao sebe kao ærtvu za grijeh. Kad su Gavrijeali, On nije prijetio; kad su Ga krivo optuæili, On nijeotvarao svoja usta. On se na kriæu molio za svoje ubojice. Onje umro i platio neizmjernu cijenu za svakog od njih. Nosio jekaznu za Ëovjekove grijehe bez gunanja. A ta Ærtva koja senije æalila bila je Boæji Sin. Njegovo je prijestolje od davnina,a Njegovom kraljevstvu neÊe nikad biti kraja.

Doite, vi koji traæite uæitak u zabranjenim veseljima igreπnim udovoljavanjima, vi koji ste se razbjeæali od Krista;pogledajte kriæ na Golgoti, prihvatite kraljevsku Ærtvu kojapati umjesto vas da biste vi imali moguÊnost postati mudri itraæiti izvor æivota i istinsku sreÊu. Doite, vi koji se æalite igunate na malo neugodnosti i na nekoliko nevolja s kojimase susreÊete u ovom æivotu, pogledajte na Isusa, ZaËetnika isvrπitelja vaπe vjere. On se odrekao svojega kraljevskog pri-jestolja i svojega zapovjedniπtva, odloæio je svoje boæanstvo,zaodjenuvπi se u ljudsku narav. Zbog nas je bio odbaËen iprezren. Postao je siromaπan da bismo se mi kroz Njegovosiromaπtvo obogatili. Moæete li, promatrajuÊi oËima vjere Kri-stovu patnju, reÊi o svojim nevoljama da su samo priËa o boli?Moæete li njegovati osvetu u svojemu srcu dok se sjeÊate mo-litve koja je za Isusove psovaËe i ubojice izgovorena Njegovimblijedim i drhtavim usnama: “OËe, oprosti im, jer ne znaju πtoËine”? (Luka 23,34)

233

306

Pred nama je posao koji trebamo obaviti, a to je obuzdatiponos i taπtinu koji traæe mjesta u naπemu srcu, i kroz po-kajanje i vjeru dovesti sebe u poznanstvo i sveti razgovor sKristom. … Moramo se odreÊi svojega “ja” i stalno se boritiprotiv ponosa. Moramo biti skriveni u Isusu i dopustiti Mu dadjeluje kroz naπ karakter i razgovor. Dok stalno gledamo naOnoga koga su naπi grijesi proboli i naπe tuge opteretile, steÊiÊemo snagu da budemo poput Njega. Naπ æivot i naπe ponaπa-nje svjedoËit Êe koliko visoko cijenimo svojega Otkupitelja ispasenje koje je on za nas stekao uz tako veliku cijenu. Dokse dobrovoljno obvezujemo Isusu u sretno zarobljeniπtvo, naπÊe mir biti kao rijeka. (Signs of the Times, 17. oæujka 1887.)

8. kolovoza

Osloboeni sotonske moÊi

“Aneo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te Jahve, Satane!Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glav-nja iz ognja izvuËena?’” (Zaharija 3,2)

Planom spasenja Krist slama sotonsku vlast nad ljudskimrodom i oslobaa duπe od Sotonine moÊi. Sva mrænja i zlobabude se u srcu ovog lukavog buntovnika dok promatra dokazeKristove nadmoÊi, i zato svom æestinom i lukavstvom nastojisilom preoteti ostatak ljudskih sinova koji su prihvatili Njego-vo djelo.

On ljude navodi da sumnjaju, gube povjerenje u Boga i dase odvoje od Njegove ljubavi; dovodi ih u kuπnje da prestupeNjegov Zakon, a onda polaæe pravo na njih kao na svoje robljeosporavajuÊi Kristu pravo da ih oslobodi. ZnajuÊi da Êe onikoji od Boga iskreno zatraæe milost i oprost to i dobiti, on ihstalno podsjeÊa na njihove grijehe kako bi ih obeshrabrio. Onstalno traæi prigodu da za neπto optuæi one koji se trude bitiposluπni Bogu. »ak i njihovu najbolju sluæbu on nastoji pri-kazati kao pokvarenu. Bezbrojnim lukavstvima, najpodlije inajdrskije, on nastoji osigurati njihovu osudu. »ovjek se samne moæe oduprijeti ovim optuæbama. U svojim grijehom upr-ljanim haljinama on stoji pred Bogom, priznajuÊi svoju kriv-

234

307

nju. Ali Krist posreduje kao naπ uspjeπni Branitelj, uzimajuÊiu obranu sve one koji Mu u pokajanju i vjeri povjeravaju za-πtitu svoje duπe. U svojem zalaganju za njih On poraæava nji-hovog tuæitelja moÊnim dokazima s Golgote. Svojim savrπenimpokoravanjem Boæjem zakonu do same smrti na kriæu, On jedobio svu vlast i na Nebu i na Zemlji, i od svojega Oca spravom traæi milost i pomirbu za krivca koji se kaje. Tuæiteljusvojega naroda On naglaπava: “Suzbio te Jahve, Satane!” Onisu “glavnja istrgnuta iz ognja” steËena Njegovom krvlju. Onikoji se u vjeri oslanjaju na Njegove zasluge, primit Êe sigurnoobeÊanje: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te udragocjenu haljinu!” (Zaharija 3,4) Svi koji obuku haljinu Kri-stove pravde stajat Êe pred Njim kao izabrani, vjerni i pravedni.Sotona nema moÊi da ih otme iz Kristovih ruku. Nijedna duπakoja u pokajanju i vjeri zatraæi Kristovu zaπtitu neÊe biti ostav-ljena da padne pod vlast neprijatelja. Njegova RijeË je jamstvo:“Ili u moje neka doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mirneka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5) ObeÊanje koje je danoJoπui odnosi se na sve: “Ako budeπ mojim putovima hodio …dat Êu ti pristup meu one koji ondje stoje.” (Zaharija 3,7)Gospodnji aneli okruæivat Êe ih sa svih strana joπ na ovomsvijetu, i na kraju Êe stajati meu anelima koji okruæujuBoæje prijestolje. … Na optuæbe koje Sotona podiæe protiv nas,mi sami ne moæemo dati odgovor. Samo se Krist moæe uspje-πno zalagati za nas. On moæe utiπati tuæitelja dokazima koji sene zasnivaju na naπim, veÊ samo na Njegovim zaslugama. (Tes-timonies for the Church, sv. 5, str. 470—472)

9. kolovoza

Pobjednik nad silama tame

“A ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osimkriæem Gospodina naπega Isusa Krista.” (GalaÊanima6,14)

Krist je napustio svoj poloæaj u nebeskim dvorovima idoπao na ovu Zemlju da æivi æivotom ljudskih biÊa. Tu ærtvuOn je podnio da bi dokazao da je Sotonina optuæba protiv Boga

235

308

laæna i da se ljudi mogu pokoravati zakonima Boæjega kra-ljevstva. Jednak s Bogom i poπtovan i oboæavan od anela,Krist se ponizio zbog nas i doπao na Zemlju da æivi æivotomponiznosti i siromaπtva, da bude Ëovjek boli upoznat s tugom.Pa ipak je na Njegovoj ljudskoj naravi bio peËat Boæanstva. Onje doπao kao Bogom poslani UËitelj da uzdigne ljudska biÊa iuveÊa njihove tjelesne i duhovne sposobnosti.

Nema nikoga tko bi mogao objasniti tajnu Kristovog utje-lovljenja. Ipak, mi znamo da je On bio na ovoj Zemlji i æiviomeu ljudima kao »ovjek. »ovjek Isus Krist nije bio GospodinBog SvemoÊni; a ipak su Isus Krist i Otac jedno. Boæanstvonije podleglo u samrtnim mukama na Golgoti, a ipak je ne-osporna istina: “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedi-noroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ daima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)

Sotona je na sve moguÊe naËine nastojao sprijeËiti Kri-stov razvitak u Ëistom djetinjstvu, u besprijekornoj muæevno-sti, u svetoj sluæbi i savrπenoj ærtvi. Ali je u svojim naporimabio osujeÊen i poraæen. Nije uspio navesti Krista na grijeh.Nije Ga mogao obeshrabriti ili odvratiti od poduhvata zbogkojeg je doπao na ovaj svijet. Bura sotonskog gnjeva nije Gaprestajala πibati od kuπanja u pustinji pa sve do Golgote; aliπto je bura bila nemilosrdnija, Boæji Sin se ËvrπÊe dræao OËeveruke i nastavio iÊi svojom stazom poprskanom krvlju.” (TheSDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 5, str.1129,1130)

Krist je bio raspet, a u Njegovoj smrti se Ëinilo da suprevladale sile pakla. No, Ëak i na kriæu Isus je povikao: “Boæemoj, Boæe moj, zaπto si me ostavio!” (Marko 15,34) On je biopobjednik nad silama tame. Kad su preko Njegovih blijedih idrhtavih usana preπle rijeËi: “Svrπeno je!”, gusta tama kao uponoÊ skrila je Njegovu agoniju umiranja od oËiju gledatelja.Kroz duge sate svojih muka On je promatrao ruganje mnoπtva.Sada je milostivo bio skriven Boæjim plaπtem.

Prigodom Njegove smrti doπlo je do silovitog potresa. Ljudisu bili uzdrmani i baËeni na hrpe. Uslijedila je straπna zbu-njenost i zapanjenost. … Sve πto je stvoreno Ëinilo se da seraspada na atome. Izgledalo je da i sama priroda prosvjedujeprotiv smrti Boæjega Sina.

309

Kristovom smrÊu na kriæu plaÊena je otkupnina za svakoljudsko biÊe. Svi mogu pobijediti, jer je Krist izvrπio sluæbupomirenja za grijehe cijelog svijeta. On svima nudi silu otku-piteljske milosti. (Manuscript 140, 1903.)

10. kolovoza

Krist je pobijedio vjerom

“OËe, u ruke tvoje predajem duh svoj.” (Luka 23,46)

Bezgreπni Boæji Sin visio je na kriæu. Njegovo tijelo bilo jeizmrcvareno biËevanjem; te ruke koje su tako Ëesto bile ispru-æene da blagoslove, prikovane su za drvenu gredu; kraljevskaglava ranjena je krunom od trnja; s drhtavih usana otimao seuzvik boli. Sve πto je pretrpio — kapi krvi koje su tekle sNjegove glave, Njegovih ruku i Njegovih nogu, samrtne mukekoje su lomile Njegovo tijelo i neiskazana bol koja je ispunja-vala Njegovu duπu zato πto je Otac skrio svoje lice — jasnoobjavljuje svakom djetetu ljudske obitelji: Za tebe je Boæji Sinpristao nositi taj teret krivnje; zbog tebe je raskopao kraljev-stvo smrti i otvorio vrata raja. On koji je utiπao divlje valovei hodao po uzburkanom jezeru, koji je uËinio da avoli drπÊua bolest bjeæi, koji je otvarao oËi slijepima i pozivao umrle uæivot — prinio je sebe kao ærtvu na kriæu, a sve to iz ljubaviprema tebi. On, koji je ponio grijehe i izdræao gnjev boæanskepravde, uËinjen je grijehom zbog tebe.

Utihnuli promatraËi iπËekivali su kraj ovog uæasnog prizo-ra. Sunce je ponovno zasjalo, ali kriæ je joπ uvijek bio obavijentamom. SveÊenici i poglavari pogledali su prema Jeruzalemu,i gle: gust oblak spustio se na grad i judejske ravnice. SuncePravde, Svjetlost svijeta, uskratilo je svoje zrake nekad omi-ljenom gradu Jeruzalemu. Æestoke munje Boæjega gnjeva bilesu upravljene na osueni grad.

Iznenada se tama podigla s kriæa i jasnim glasom koji jepoput truba odjeknuo kroz sve πto je stvoreno, Isus je povi-kao: “Svrπeno je!” “OËe, u ruke tvoje predajem duh svoj.”Svjetlost je okruæila kriæ, a Spasiteljevo lice je poput Suncazasjalo slavom. Priklonio je glavu na grudi i umro.

236

310

Usred uæasnog mraka, prividno napuπten od Boga, Krist jeispio do dna Ëaπu ljudskog jada. U tim uæasnim trenucimaoslanjao se na dokaze o OËevom prihvaÊanju koji su Mu do-tada dani. Poznavao je karakter svojega Oca; razumio je Nje-govu pravdu, Njegovu milost i Njegovu veliku ljubav. Vjerom seoslanjao na Onoga koga je uvijek s radoπÊu sluπao. A kad seu potpunoj pokornosti predao Bogu, povukao se osjeÊaj gubit-ka OËeve naklonosti. Krist je vjerom izvojevao pobjedu. (Isu-sov æivot, str. 627)

11. kolovoza

Gledaj, vjeruj i æivi

“Vama koje snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje πtoveÊ stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme.”(1. Petrova 1,5)

Oni koji se oslanjaju na svoju vlastitu pravednost, umje-sto da se oslanjaju na Kristovu, izgubit Êe nagradu; bit Êeizmjereni na tezulji u Svetiπtu i pronaeni lakima. Neka se svioni koji teæe za dragocjenim darom vjeËnog æivota ne uzdajuu svoju snagu, nego neka u molitvi izliju svoju duπu predKristom. Premalo se istraæuje Boæja rijeË za usmjeravanje unaËinu æivljenja. VeÊi broj onih koji ispovijedaju vjeru u Kristaimaju samo povrπne zamisli o tome πto Ëini krπÊanski karak-ter. … Nemojte se zavaravati mislima da Êe vas vaπa priroenapravednost dovesti u sklad s Bogom. Nemojte zaboraviti da steu Boæjim oËima greπnik. Ne zaboravite pogledati na Isusa kojije uzdignut na kriæu; i dok gledate, vjerujte i æivite. Tom vje-rom u Ærtvu pomirnicu moÊi Êete biti opravdani kroz otkupkoji je u Kristu Isusu. Vjerujte da vam je oproπteno, da steopravdani i niste u prijestupu i neposluhu, veÊ ste pokorniBoæjoj volji. Ako ste se kroz vjeru uhvatili za Kristovu praved-nost, nemojte svojim rijeËima u djelovanjem biti nemarni pre-ma svojim milima. Mnogo prouËavajte i molite se da vam Kristpokaæe put. Jer nas “snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje”.»ak i vjera nije od nas samih, veÊ je dar od Boga.

237

311

Kako bismo rasli u milosti i spoznaji Krista, bitno je damnogo razmiπljamo o velikim temama otkupljenja. Trebali bi-ste se upitati zaπto je Krist na se uzeo ljudsku narav, zaπto jepretrpio kriæ, zaπto je ponio grijehe ljudi, zaπto je uËinjengreπnikom i pravednikom zbog nas. Trebali biste prouËavati dabiste znali zaπto je uziπao na Nebo uzevπi ljudsku narav, i kojedjelo danas obavlja za nas. …

Ako njegujete Kristove misli, Njegovo djelo i karakter, bitÊete dovedeni na duboko vrelo istine, i bit Êe vam omoguÊenoda posjedujete njezine vrijedne dragulje. Kroz razumijevanjeKristovog karaktera i kroz zajednicu s Bogom grijeh Êe vampostati mrzak. I dok razmiπljate o nebeskim temama i hodites Bogom kao πto je Henok hodio, rijeπit Êete se svakog teretai grijeha koji bi vas mogao sprijeËiti i trËat Êete strpljivo utrkukoja je pred vama. … Naπa graevina mora biti utemeljena naStijeni Isusu Kristu, ili neÊe izdræati napad oluje. (Signs of theTimes, 1. prosinca 1890.)

12. kolovoza

Preobraæeni kroz Krista

“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro jenestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima 5,17)

U karakteru onoga koji prihvati Krista nastaju velike pro-mjene, jer “ako je tko u Kristu, on je novi stvor”. Kad proma-tramo one koji kaæu da su krπÊani, a istodobno pokazuju sta-re tjelesne æelje u rijeËima i djelu, znat Êemo da oni nisu uKristu, da Njegova preobraæavajuÊa milost nije doprla do nji-hove duπe niti oblikovala njihov karakter i oËistila neËistoÊunjihovog srca. …

Oni koji imaju iskustva u spoznaji Kristove milosti osjetitÊe obvezu prema Njemu i predstaviti Njegovu moÊ svijetu. Shva-tit Êe da je Onaj koji nije poznavao grijeha, zbog njih postaogrijehom — da bi oni mogli postati pravedni u Njemu predBogom. Razumijevanje ove Ëinjenice omoguÊit Êe nam isprav-no razumijevanje djela naπega Otkupitelja. Pravi vjernici shva-tit Êe da ih Isus, dok su bili odvojeni od Njega kroz okorjelost

238

312

i grijeh, nije ostavio, nego se zauzeo za njih da bi oni mogliimati milost spasenja koje im je pribavio svojom beskrajnomærtvom. Oni znaju da prihvaÊanjem Krista moraju iziÊi iz svi-jeta, odvojiti se i ne dolaziti u dodir s neËistim da bi bili Boæjadjeca. Oni trebaju najviπe ljubiti Krista.

OgraniËenom umu nemoguÊe je procijeniti Boæju ljubavprema palim stvorenjima. Mi smo uvijek u opasnosti da zabo-ravimo ovu veliku ljubav, jer zaboravljamo o njoj razmiπljati idopuπtamo da nas zaokupe stvari ovoga svijeta. RazmiπljajuÊio stvarima ovoga svijeta, mi svojem srcu dopuπtamo da budepodijeljeno, i tako se odvajamo od stvarnog izvora sreÊe.

Krist bi trebao biti tema naπih misli, objekt naπe njeæneljubavi. Naπ um bi se trebao baviti dragocjenim vrlinama na-πega Gospodina, trebali bismo razmiπljati o bogatim obeÊa-njima iz Njegove RijeËi, trebali bismo razmiπljati o slavi Neba.Ne bismo trebali biti zadovoljni povrπnim promatranjem svo-jega Otkupitelja, veÊ naπ um treba ostati u Bogu i imati stalnopovjerenje u Njegovu RijeË. Trebamo marljivo istraæivati Pismada bismo mogli razumjeti πto Krist traæi od nas i imati pravuspoznaju o istini. Naπa volja treba biti pokorena i dovedena usklad s Boæjom voljom.

Dragocjenom svjetlu dopuπteno je da obasjava naπ put, ioko nas su nebeski aneli koji se zanimaju za naπe blagosta-nje. … Kristova ljubav prema nama, oËitovana u Njegovom æi-votu poniæenja i odricanja i u Njegovoj smrti na Golgoti, treba-la bi potaknuti naπe usne na pjevanje pjesama zahvalnosti.Nada u Njegov skori dolazak trebala bi nas ispuniti svetomradoπÊu. (Signs of the Times, 8. prosinca 1890.)

13. kolovoza

Ljepota Njegovog karaktera

“Zaista, zaista, kaæem vam — nadoda Isus — vidjetÊete otvoreno nebo i anele Boæje gdje uzlaze i silazenad Sinom »ovjeËjim.” (Ivan 1,51)

Bog nam je dao mjerilo za savrπen karakter, i mi ga seuvijek trebamo pridræavati. Kroz snagu koju nam Krist daje

239

313

moæemo dræati Boæji zakon. Trebamo biti posluπna djeca, bezobzira na poteπkoÊe s kojima Êemo se susretati. Ne smijemooËekivati da Êemo uÊi u Nebo bez borbe i kuπnji, ali imamoobeÊanje da neÊemo biti ostavljeni da se borimo sami, ako nebudemo udovoljavali samo svojim zadovoljstvima veÊ izvrπa-vali Boæju volju.

U ovom svijetu treba obaviti veliki posao, i svatko od nasbi trebao obasjavati put drugima. Od Krista moramo prikupitiboæanske zrake svjetlosti. Trebamo prouËavati Pisma i kopatiduboko u rudnicima istine, jer dragocjeni dragulji ne leæe uvi-jek na povrπini; trebamo ih traæiti kao skriveno blago. Nebo jepuno blaæenstava koja trebamo dobiti. Krist je otiπao pripre-miti za nas palaËe, a danas je vrijeme da se pripremamo zaono πto nam On sprema. Da bismo to mogli postiÊi, Krist trebasvakodnevno prebivati u naπem æivotu. Oni koji borave u pre-bivaliπtu blaæenstva moraju imati srce slobodno od zavisti,ljubomore, mrænje zlobe i sebiËnosti. Isus Ëeka da uËini velikestvari za nas i ispuni nas svakom “puninom Boæjom”. Treba-mo vjerovati u Njegova obeÊanja, jer On “ostaje vjeran dovije-ka”, na Njemu “nema nepravde”. (Psalam 146,6; 92,16) (Signsof the Times, 8. prosinca 1890.)

Postoji veza izmeu Zemlje i Neba kroz Krista: te tajnoviteljestve koje je Jakov vidio u viziji u Betelu. Kad smo bili odvo-jeni od Boga, Krist nas je doπao pomiriti s Ocem. Rukompunom saæaljive ljubavi obgrlio je pali ljudski rod, a drugomboæanskom rukom uhvatio se za prijestolje BeskonaËnog,povezavπi tako Ëovjeka s vjeËnim Bogom. Kroz plan spasenjaujedinjeni smo s predstavnicima Neba. Kroz zasluge raspetogi uskrsnulog Otkupitelja moæemo pogledati gore i vidjeti Boæjuslavu koja sja s Neba na Zemlju. Trebamo biti zahvalni Boguza plan spasenja. Blagoslovljeni smo mnogim blagoslovima, azauzvrat trebamo Bogu dati cijelo naπe srce.

Kako je to tuæno πto smo tako daleko od Krista zbogravnoduπnosti prema naπem vjeËnom dobru. … Ne vidimo Bo-æju slavu kako obasjava svaku preËku na ljestvama i ne penje-mo se s Kristom da bismo napredovali u boæanskom æivotu.Ako smo vidjeli Boæju slavu, odraæavamo Kristov lik, imamoËisti karakter i postali smo svjetlost u svijetu. Trebamo Gagledati neprestano, sve dok ne postanemo privuËeni ljepotom

314

Njegovog karaktera; tad nas neÊe trebati poticati da govorimoo Njemu i Njegovoj ljubavi. Tad Êemo posjedovati bogate blago-slove koje svijet ne moæe dati ili oduzeti, i izgubit Êemo æeljuza slastima grijeha. (Signs of the Times, 15. prosinca 1890.)

14. kolovoza

Bezgreπno Boæje Janje

“I meu zlikovce bio je ubrojen, da grijehe mnogih po-nese na sebi i da se zauzme za zloËince.” (Izaija 53,12)

Dok su se Njegovi uËenici prepirali oko toga tko bi trebaobiti najveÊi u obeÊanom kraljevstvu, On se zapregnuo kao slu-ga i oprao noge onima koji su Ga nazivali svojim Gospodinomi UËiteljem.

Njegovo poslanje bilo je veÊ skoro zavrπeno i imao je joπsamo nekoliko pouka koje je htio dati svojim uËenicima. Danikad ne bi zaboravili Njegovu poniznost kao preËistog i bez-greπnog Boæjeg Janjeta, i Njegovu veliku i djelotvornu ærtvu zaËovjeka, On se ponizio do te mjere da je oprao noge svojimuËenicima. Bilo bi dobro za vas … kad biste Ëesto razmiπljalio zavrπnim prizorima iz æivota naπega Otkupitelja. Njegovi po-stupci kad je bio izloæen kuπnjama predstavljaju za nas poukeod najveÊeg znaËenja. Dobro bi bilo kad bismo svakog danaproveli bar jedan sat razmiπljajuÊi o Kristovom æivotu od jasli-ca do Golgote. Trebali bismo razmiπljati o svakom trenutku,dopuπtajuÊi maπti da stvori æivu predstavu svakog prizora, aposebno tog zavrπnog prizora Njegovog ovozemaljskog æivota.Takvo razmiπljanje o Njegovim poukama i patnjama, o neiz-mjernoj ærtvi podnesenoj za spasenje ljudskog roda, ojaËalo binaπu vjeru, obnovilo naπu ljubav i bili bismo dulje proæetiDuhom koji je podræavao naπega Spasitelja.

Da bismo na kraju bili spaπeni, svi moramo u podnoæjukriæa nauËiti pouke o pokajanju i vjeri. Krist se izloæio najve-Êem poniæenju da bi nas spasio od vjeËne smrti. Pristao je naprijezir, ismijavanje i najteæe zlostavljanje zbog nas. Naπi pri-jestupi obavili su Njegovu boæansku duπu koprenom mraka iiznudili Njegov samrtniËki krik kao da je zaboravljen i napu-

240

315

πten od Boga. Podnio je sve naπe boli i patio zbog naπih grije-ha. Pristao je da bude ærtvovan za grijeh — da bismo se mikroz Njega opravdali pred Bogom. Razmiπljanje o Kristu nakriæu budi u Ëovjeku sve ono πto je uzviπeno i plemenito. …

MoÊni dokaz s kriæa najuspjeπnije osvjedoËava greπnika onjegovoj krivnji. Boæanska ljubav prema greπnicima, izraæenau tome πto je Ëak i svojega Sina predao na najveÊe poniæenjei smrt da bi se oni uzdigli i bili dostojni vjeËnog æivota, pred-stavlja predmet doæivotnog prouËavanja. Pozivam vas da izno-va prouËavate o Kristovom kriæu. Kad bi svi oni koji su oholii razmetljivi i Ëija srca æude za odobravanjem i uzdizanjem nadsvojim bliænjima, mogli pravilno procijeniti vrijednost najveÊezemaljske slave u usporedbi s istinskom i neprolaznom vrijed-noπÊu — poznavanjem Boæjeg Sina, odbaËenog, prezrenog igrubo vrijeanog od ljudi koje je doπao spasiti — kako bibezvrijedne i niπtavne izgledale sve poËasti koje moæe datismrtni Ëovjek. …

Da bismo isticali samo Isusa, potpuno gubeÊi iz vida sebe,trebamo ulagati stalne, usrdne i budne napore. (Testimoniesfor the Church, sv. 4, str. 374—376)

15. kolovoza

Vrijednost duπe

“Ali ne samo to, veÊ se i ponosimo u Bogu po naπemGospodinu Isusu Kristu, po kome smo sada postigliizmirenje.” (Rimljanima 5,11)

Oni koji budu izvojevali konaËnu pobjedu imat Êe u svomduhovnom æivotu trenutke straπne zbunjenosti i velikih kuπ-nji; ali nipoπto ne smiju odbaciti svoje pouzdanje u Boga jerje to dio njihovog odgoja u Kristovoj πkoli; to je prijeko potre-bno da bi se oËistili od svake troske. Boæji sluge trebaju sehrabro oduprijeti svakom napadu neprijatelja i njegovim drs-kim ruganjima, i svladati sve zapreke koje Sotona stavlja nanjihov put.

Sotona Êe se truditi da obeshrabri Kristove sljedbenike iodvrati ih od molitve i prouËavanja Pisma. On Êe baciti svoju

241

316

odvratnu sjenku na stazu ispred njih kako bi zaklonio njihovpogled na Krista, Njegovu ljubav i slavu Njegovog nebeskognasljedstva. On se raduje kad moæe uËiniti da Boæja djecaputuju kroz ovaj svijet æalosna, u strahu i stalno muËena sum-njama. On se trudi uËiniti njihov æivot πto teæim. Ipak, akopodiæete svoj pogled gore, umjesto da gledate na svoje zemalj-ske poteπkoÊe, neÊete klonuti na putu i vidjet Êete kako vamIsus pruæa ruku pomoÊnicu. U jednostavnom povjerenju vi Mutrebate pruæiti svoju ruku i dopustiti da vas On vodi. Povje-ravajuÊi se Njemu, bit Êete osnaæeni nadom.

Isus je svjetlo svijetu, i vi trebate izgraditi svoj æivot pre-ma Njegovom æivotu. On Êe vam pomoÊi da izgradite jak, urav-noteæen, divan karakter. Sotona ne moæe sprijeËiti utjecaj svje-tla koje πiri takav karakter. Gospodin za svakoga od nas imaposao koji treba obaviti. On ne æeli da nas odræava ljudskahvala i laskanje. Svaka duπa treba stajati u Gospodnjoj sili.Bog nam je dao svoj najbolji Dar, svog jedinoroenog Sina, dabi nas podigao, oplemenio i osposobio za svoje kraljevstvoobukavπi nas u savrπenstvo svojega karaktera. Isus je doπaona svijet i æivio kao πto oËekuje da Njegovi sljedbenici æive. …

Boæja je namjera da radimo ne iz obiËaja, veÊ s vjerom inadom. Kad prouËavajuÊi Pisma, rasvijetljeni Boæjim Duhom,promatramo divnu ljubav koju nam je pokazao Otac time πtoje poslao Isusa na svijet — da ne pogine ni jedan koji u Njegavjeruje nego da ima æivot vjeËni — mi Êemo se radovati ne-izrecivom radoπÊu u punini slave.

Sve πto moæemo postiÊi odgojem, Bog æeli da upotrijebimoza napredak istine. Iz naπeg ponaπanja i karaktera mora izvi-rati istinska i æiva poboænost kako bi pred svijetom bio uzdig-nut Kristov kriæ i kako bi se u svjetlosti toga kriæa vidjelavrijednost duπe. Naπ um treba biti otvoren za razumijevanjePisma, kako bismo postali duhovno snaæni hraneÊi se nebe-skim kruhom.” (Poruka mladima, str. 31,32)

317

16. kolovoza

Stvarna vrijednost osobe

“Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time πto jeKrist, dok smo joπ bili greπnici, umro za nas. Koliko Êenas sigurnije spasiti od srdæbe sada kad smo veÊ oprav-dani njegovom krvi.” (Rimljanima 5,8.9)

Krist, i to raspeti, trebao bi postati glavnom temom naπihmisli i probuditi najdublje osjeÊaje naπe duπe. Pravi Kristovisljedbenici znat Êe cijeniti divno spasenje koje im je On osi-gurao i iÊi Êe za Njim kamo god ih bude poveo. Oni Êe smatratiËaπÊu nositi teret koji Krist bude stavio na njih. Jedino krozkriæ moæemo cijeniti vrijednost ljudske duπe. Vrijednost ljudiza koje je Krist umro je tako velika da je Otac zadovoljanvelikom cijenom koju je platio za spasenje Ëovjeka, dopustivπijedinoroenom Sinu da umre zbog njihovog spasenja. Kolikaje mudrost, milost i ljubav ovdje pokazana! Vrijednost Ëovjekamoæe se spoznati samo na Golgoti. Tek u tajni Kristovog kriæamoæemo shvatiti pravu vrijednost Ëovjeka.

Kako je to odgovorna duænost ujediniti se s Otkupiteljemsvijeta u spaπavanju ljudi! Ovaj rad zahtijeva samoodricanje,ærtvu, dobrotu, ustrajnost, hrabrost i vjeru. … Potrebna je us-trajna i pobjedonosna vjera. (Testimonies for the Church, sv. 2,str. 634,635)

Samoodricanje i kriæ uvijek leæe na putu svakog Kristovogsljedbenika. Kriæ se protivi prirodnim sklonostima i volji. Akosrce nije potpuno posveÊeno Bogu, ako volja, osjeÊaji i mislinisu u potpunosti podËinjeni Njegovoj volji, neÊemo moÊi os-tvariti naËela Ëiste vjere niti uËiniti svoj æivot sliËnim Kristo-vom. (Testimonies for the Church, sv. 2, str. 651)

Kristovi sljedbenici trebaju cijeniti duπe kao πto ih je Oncijenio. Oni trebaju biti vezani uz djelo svojega Otkupitelja,trebaju se ærtvovati i raditi na spaπavanju duπa koje je Onotkupio svojom krvlju. ©to znaËe novac, kuÊe i zemlja u uspo-redbi s jednom jedinom duπom?

Krist je prinio potpunu i savrπenu ærtvu, koja je dostatnaza spasenje svakog Adamovog sina i kÊeri, svakoga tko sepokaje pred Bogom zbog krπenja Njegovog zakona i oËituje

242

318

svoju vjeru u Gospodina Isusa Krista. Ali i pored tako velikeærtve, samo je malo onih koji pristaju æivjeti æivotom poslu-πnosti da bi mogli biti spaπeni. Malo je njih voljno trpjeti ne-vjerojatno siromaπtvo kao On, trpjeti Njegove patnje i pro-gonstva i raditi do iznemoglosti kako bi druge doveli k svjetlu.… Krist je Zapovjednik naπega spasenja i svojim patnjama iærtvom dao je primjer svim svojim sljedbenicima da su bud-nost, molitva i postojani napori prijeko potrebni ako hoÊe pred-staviti pravu ljubav koju je On osjeÊao prema palom ljudskomrodu. (Testimonies for the Church, sv. 2, str. 664)

17. kolovoza

Krist je uzdignuo ËovjeËanstvo

“Jer svi — i posvetitelj i posveÊeni — imaju jednogaOca. Zbog toga se ne stidi zvati ih ‘braÊom’.” (Hebreji-ma 2,11)

Isus se “ne stidi zvati ih braÊom”; On je postao naπa Ærtva,naπ Zastupnik, naπ Brat, Onaj koji i pred OËevim prijestoljemnosi naπ lik, Onaj koji Êe i u beskrajnoj vjeËnosti kao Sin»ovjeËji ostati sjedinjen s rodom koji je otkupio. A sve samozato da bi se Ëovjek mogao podignuti iz propasti i poniæenjaizazvanih grijehom, da bi mogao odraæavati Boæju ljubav i su-djelovati u radosti koju donosi svetost.

Cijena plaÊena za naπ otkup i beskrajna ærtva koju jeprinio naπ nebeski Otac davπi svojega Sina da umre za nastrebali bi nas nadahnuti uzviπenim mislima o onome πto mo-æemo postati kroz Krista. GledajuÊi visinu, dubinu i πirinuOËeve ljubavi prema rodu koji umire, nadahnuti apostol Ivanispunio se oboæavanjem i dubokim πtovanjem. Ne nalazeÊi pri-kladnih rijeËi da izrazi veliËinu i njeænost te ljubavi, pozvao jesvijet da je promatra: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac is-kazao, da se zovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova 3,1) Kakvu tovrijednost daje Ëovjeku! Prijestup je ljudske sinove uËinio So-toninim podanicima. Vjerom u Kristovu Ærtvu pomirnicu Ada-movi sinovi mogu postati Boæja djeca. UzimajuÊi ljudsku na-rav, Krist je uzdigao ËovjeËanstvo. Greπni ljudi dobili su prigo-

243

319

du da, povezani s Kristom, postanu dostojni imena Boæjihsinova.

Takva ljubav je neusporediva. Djeca nebeskog Kralja! Dra-gocjenog li obeÊanja, predmeta najdubljeg divljenja! Nenad-maπne li Boæje ljubavi prema svijetu koji Ga nije ljubio! Ovamisao ima moÊ ukrotiti duπu i navesti um na pokoravanjeBoæjoj volji. ©to viπe prouËavamo boæanski karakter u svjetlo-sti kriæa, to jasnije otkrivamo milosre, njeænost i praπtanje,povezane s nepristranoπÊu i pravednoπÊu; to nam jasniji po-staju bezbrojni dokazi bezgraniËne ljubavi i njeæne suÊuti πtonadilaze Ëeznutljivu naklonost majke prema zalutalom djete-tu. (Put Kristu, str. 10,11)

Boæje srce Ëezne za svojom djecom na Zemlji ljubavljukoja je jaËa od smrti. Davπi svojega Sina, On nam je u jednomdaru darovao cijelo Nebo. Spasiteljev æivot, smrt, i posredova-nje, sluæba anela, molitva Duha, djelovanje Oca preko svih,neprekidno sudjelovanje nebeskih biÊa — sve je to stavljeno usluæbu Ëovjekova otkupljenja.

O, razmiπljajmo o Ëudesnoj ærtvi prinesenoj za nas! Po-kuπajmo shvatiti trud i snagu koju Nebo ulaæe da bi ponovnozadobilo i vratilo izgubljene u OËev dom! … Posluæimo se sred-stvima koja nam je stavio na raspolaganje da bismo se moglipreobraziti na Njegovu sliku. (Put Kristu, str. 16)

18. kolovoza

OzraËje nade i veselja

“Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujtese!” (Filipljanima 4,4)

KrπÊaninu je darovana radost prikupljanja zraka vjeËnesvjetlosti s prijestolja slave s ciljem da osvjetljava ne samosvoju stazu veÊ i stazu svojih suradnika. GovoreÊi rijeËi nadei ohrabrenja, zahvale i radosti, on teæi pomoÊi svima oko sebeda budu bolji, uzdiÊi ih, ukazati im na Nebo i slavu. On ih æelivoditi u traæenju nebeskih vrijednosti prije svih zemaljskihstvari, u traæenju besmrtnog naslijea i neprolaznog bogat-stva.

244

320

“Radujte se uvijek u Gospodinu!”, kaæe apostol, “Da po-novim: radujte se!” Kamo god da idemo, trebamo nositi ozra-Ëje krπÊanske nade i radosti; tada Êe oni koji ne poznaju Kristauvidjeti privlaËnost religije koju ispovijedamo; nevjernici Êevidjeti dosljednost naπe vjere. Mi moramo imati najjasniji po-gled o Nebu, mjestu gdje je sva svjetlost i radost. Trebamoznati viπe o punini blaæene nade. Ako se stalno “nadom ve-selimo”, moÊi Êemo govoriti rijeËi ohrabrenja onima koje su-sreÊemo. “I rijeË u pravo vrijeme — kako je ljupka!” (Izreke15,23) Duπe propadaju zbog nedostatka osobnog rada.

Ne samo u svakodnevnom druæenju s vjernicima i ne-vjernicima, veÊ i kad jedni drugima govorimo rijeËi hvale iradosti, mi proslavljamo Boga. Kao krπÊani, opomenuti smo dazbog osobne okrepe i priopÊavanja utjehe koju smo primili neostavljamo naπa okupljanja. Na tim sastancima koji se odræa-vaju iz tjedna u tjedan trebamo govoriti o Boæjoj dobroti, mno-gostrukom milosru i Njegovoj sili koja spaπava od grijeha.Svojom pojavom, temperamentom, rijeËima i karakterom svje-doËimo da je dobro sluæiti Bogu. Tako izjavljujemo: “Savrπenje Zakon Jahvin — duπu krijepi.” (Psalam 19,8)

Naπa molitva i druπtveni sastanci trebali bi biti vrijeme odnaroËite pomoÊi i ohrabrenja. Svaki od ovih skupova trebauËiniti πto je moguÊe zanimljivijim i korisnijim. To se moæenajbolje uËiniti kad imamo svjeæe svakodnevno iskustvo s Bo-gom i ako ne oklijevamo govoriti o Boæjoj ljubavi na skupo-vima Njegovog naroda. Ako ne dopustite tami i nevjerstvu dauu u vaπe srce, oni se neÊe pokazati ni na vaπim sastanci-ma. …

Po tajni i slavi kriæa moæemo procijeniti vrijednost Ëovje-ka, a onda Êemo uvidjeti i osjetiti vaænost rada za naπe bliænjekako bi i oni mogli biti uzdignuti na Boæje prijestolje. (South-ern Watchman, 7. oæujka 1905.)

321

19. kolovoza

Predanje Kristu

“Ako tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samogsebe, neka svaki dan uzme kriæ svoj i neka me slijedi!”(Luka 9,23)

Kako Ëesto dolazimo u dodir s ljudima koji nikada nisusretni. Oni ne uæivaju zadovoljstvo i mir koje Isus moæe dati.Izjavljuju da su krπÊani, ali oni ne zadovoljavaju uvjete u koji-ma Bog ispunjava svoje obeÊanje. Isus je rekao: “Doite kmeni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.Uzmite jaram moj na se i uËite od mene, jer sam krotka iponizna srca. Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama, jer jaramje moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30) Razlogzaπto su mnogi u stanju nemira je taj πto ne uËe u Gospodnjojπkoli. Pokorno, samopoærtvovno Boæje dijete iz iskustva shva-Êa πto znaËi imati Kristov mir. Pravi Kristovi sljedbenici znajuda moraju uzeti Njegov jaram, imati udjela u Njegovim patnja-ma i nositi Njegov teret. Oni se ne æale, jer Kristova blagost iponiznost Ëini jaram blagim i breme lakim.

Ljubav prema udobnosti, ljubav prema zadovoljstvu, uvje-renje o osobnoj vrijednosti, uzdizanje sebe — to su osobinekoje nas spreËavaju da uËimo dragocjene æivotne pouke u Kri-stovoj πkoli. KrπÊaninova je duænost ne dopustiti okruæenju iokolnostima da ga oblikuju, veÊ treba æivjeti æivotom obliko-vanja vlastitog karaktera prema boæanskom Uzoru. KrπÊanintreba biti vjeran bez obzira na mjesto na kojem se nalazi.Treba obavljati svoju duænost vjerno, unapreujuÊi moguÊno-sti koje mu je Bog dao i koristeÊi svoje sposobnosti najviπeπto moæe. S ciljem davanja slave Bogu, on treba raditi za Isusama gdje bio. Moramo predati svoju volju i srce Bogu i pozna-vati Krista. Moramo se odreÊi sebe, uzeti kriæ i slijediti Isusa.Nitko od nas ne moæe doÊi na Nebo spaπen time πto nosi kriæuskom i krivudavom stazom. Koliko njih nosi kriæ kao ukras,ali ne uspijevaju nositi kriæ u stvarnom svakodnevnom æivotu.

Koliko njih tvrdi da su Kristove sluge, ali nisu voljni nositiprijekor i sramotu zbog Njega. Kriæ ne znaËi ugaati sebi; kriæizravno leæi na stazi ljubitelja uæitaka i otvoreno se protivinaπim tjelesnim æeljama i sebiËnim sklonostima. …

245

322

Za uspjeπan rad je vrlo bitno poznavanje Krista, jer Êe ovaspoznaja uputiti na pravo naËelo, dati plemenit i nesebiËanduh kakav je duh naπeg Spasitelja za kojeg izjavljujemo da Musluæimo. Vjernost, mudro gospodarenje, paæljivo upravljanje itemeljitost trebali bi obiljeæavati naπ rad gdje god se nalazili,bilo da smo u kuhinji, u radionici … ili gdje god da smopostavljeni u Gospodnjem vinogradu. (Review and Herald, 22.rujna 1891.)

20. kolovoza

Objekt vrhunskog poπtovanja

“Jer ne dræah zgodnim meu vama iπta drugo znatiosim Isusa Krista, i to raspetoga. … Moja rijeË i mojepropovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim rijeËimamudrosti, veÊ u oËitovanju Duha i snage.” (1. KorinÊa-nima 2,2-4)

Ali za Pavla je kriæ bio predmet najveÊeg zanimanja. Otkadje zaustavljen u proganjanju sljedbenika razapetog Nazare-Êanina, nikad se nije prestao hvaliti kriæem. U ono vrijemeprimio je objavu Boæje beskonaËne ljubavi koja se otkrila uKristovoj smrti, i u svojem je æivotu doæivio Ëudesnu preobraz-bu kojom su se svi njegovi planovi i namjere uskladili s Ne-bom. Od tog je trenutka znao da je novi Ëovjek u Kristu. Izvlastitog je iskustva znao da kad greπnik upozna OËevu ljubavonakvom kakva je vidljiva u ærtvi Njegova Sina i pokori seboæanskom utjecaju, dolazi do promjene srca te od tog trenutkaKrist postaje sve u æivotu.

U vrijeme obraÊenja, Pavla je nadahnula silna æelja dapomogne bliænjima da upoznaju Isusa iz Nazareta kao Sinaæivoga Boga koji moæe preobraziti i spasiti. Otad je cijeli njegovæivot bio posveÊen nastojanju da prikaæe ljubav i snagu Ras-petoga. U njegovo veliko samilosno srce stali su svi druπtvenislojevi. “Ja sam duænik”, izjavio je, “i Grcima i barbarima, imudrima i nerazumnima.” (Rimljanima 1,14) Ljubav prema Go-spodinu slave, kojega je tako bezobzirno progonio u Njegovimsvetima, bila je pokretaËko naËelo njegova ponaπanja, sila koja

246

323

ga je poticala. Ako bi se dogodilo da njegova revnost na putuduænosti oslabi, jedan pogled na kriæ i Ëudesnu ljubav koja sena njemu objavila bio je dovoljan da opaπe bokove, to jest um,i nastavi putem samoodricanja. …

U snazi Duha Pavao im je ispriËao dogaaj o svojem vla-stitom Ëudesnom obraÊenju i pouzdanju u starozavjetna Pi-sma. … Svoje rijeËi izgovarao je sa sveËanom ozbiljnoπÊu … daje svim srcem ljubio raspetog i uskrslog Spasitelja. Vidjeli suda je njegov um usredotoËen na Krista, da je cijeli njegov æivotpovezan s njegovim Gospodinom. …

Pavao je shvatio da sâm po sebi nema sposobnosti, veÊ daga osposobljava Sveti Duh Ëiji je milostivi utjecaj ispunio nje-govo srce pokoravajuÊi svaku misao Kristu. O sebi je govorioda “uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isuso-ve, da se na naπem tijelu oËituje i æivot Isusov” (2. KorinÊani-ma 4,10). U apostolovom nauku Krist je bio srediπnja Osoba.“Æivim”, izjavio je, “ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni.”(GalaÊanima 2,20) “Ja” je bilo skriveno; Krist je bio otkriveni uzviπen. (Djela apostolska, str. 154—158)

21. kolovoza

VeliËajte Gospodara

“Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist ne-go i na korist drugih!” (Filipljanima 2,4)

Kako su ozbiljne i dirljive Pavlove rijeËi: “Ta, poznato vamje milosre Gospodina naπega Isusa Krista, kako je radi vas odbogataπa postao siromah da vi postanete bogataπi njegovimsiromaπtvom.” (2. KorinÊanima 8,9) Vi znate s koje visine jeOn siπao, poznata vam je i dubina poniznosti u koju se spustio.Njegove su noge poπle stazom ærtve i nisu skrenule s nje svedok nije poloæio svoj æivot. Za Njega nije bilo odmora izmeunebeskog prijestolja i kriæa. Isusova ljubav prema Ëovjeku uËi-nila je da je radosno primao svako poniæenje i svaku uvredu.

Pavao nas opominje da “ne gledamo samo na svoju vlasti-tu korist nego i na korist drugih”. On nas poziva da imamo umkoji je bio “u Kristu Isusu! On, boæanske naravi, nije se lju-

247

324

bomorno dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπiouzevπi narav sluge i postavπi sliËan ljudima. Kad postade kaoËovjek, ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to dosmrti na kriæu.” (Filipljanima 2,4-8) …

“Znajte”, kaæe apostol Petar, “da niste otkupljeni neËimraspadljivim — srebrom ili zlatom.” (1. Petrova 1,18) O, kad bito bilo dostatno za plaÊanje cijene ljudskog spasenja, kako bito lako uËinio Onaj koji kaæe: “Moje je zlato, moje je srebro.”(Hagaj 2,8) Ali greπnik je mogao biti iskupljen samo dragocje-nom krvlju Boæjega Sina. Oni koji odustaju od Kristove slu-æbe, propuπtajuÊi priliku da prihvate ovu divnu ærtvu, propastÊe u svojoj sebiËnosti. …

Tko god primi Krista kao svog osobnog Spasitelja, teæit Êeza prednoπÊu da sluæi Bogu. Kad razmiπlja o onome πto jeNebo za njega uËinilo, njegovo se srce pokreÊe bezgraniËnomljubavlju i zahvalnoπÊu punom divljenja. On nestrpljivo Ëekada izrazi svoju zahvalnost, stavljajuÊi svoje sposobnosti naoltar sluæbe za Boga. Njegova je Ëeænja pokazati svoju ljubavprema Kristu i prema onome koga je On otkupio. On osjeÊapotrebu za radom, teπkoÊama i ærtvom.

Pravi Boæji suradnik Êe dati najbolje od sebe, jer Êe ËineÊitako odavati slavu svome UËitelju. On Êe Ëiniti ono πto jedobro, da bi time izrazio svoje poπtovanje Boæjih zahtjeva. OnÊe se revno truditi da poboljπa i usavrπi sve svoje sposobnosti.Svaku duænost on Êe obavljati kao Bogu. Jedino πto Êe onæeljeti bit Êe da izrazi Kristu svoju odanost i savrπenu sluæbu.

Postoji slika koja prikazuje vola πto stoji izmeu pluga ioltara, sa sljedeÊim natpisom: “Spreman za oboje”. Spremanda naporno ore, ili da bude prinesen na oltar kao ærtva. Ovakoizgleda slika pravog Boæjeg djeteta — spreman da ide tamogdje ga poziva duænost, da se odrekne sebe i ærtvuje za svojegaSpasitelja.” (Put u bolji æivot, str. 321,322)

325

22. kolovoza

Boæji radnik

“Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i malanevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu.” (2.KorinÊanima 4,17)

Ako je Pavao, imajuÊi probleme sa svih strana, ometan iproganjan, mogao nazvati svoje nevolje kratkotrajnim malimnevoljama, Ëemu danaπnji krπÊanin treba prigovarati? Kako suneznatne naπe nevolje u usporedbi s mnogim Pavlovim nevo-ljama! Nisu vrijedne usporedbe s vjeËnom vrijednosti slavekoja Ëeka pobjednike. Nevolje su Boæja orua odreena dadjeluju na usavrπavanju karaktera. Meutim, veliko siromaπtvoi patnje krπÊanina, koliko god mraËni i zagonetni bili, mogubiti naËin Providnosti da se krπÊanin raduje u Gospodinu, zna-juÊi da je sve to za njegovo dobro.

Koliko ima onih koji æaloste Boæjeg Duha stalnim æalje-njem. To je stoga πto su izgubili Krista iz vida. Ako prihvatimoOnoga koji je ponio naπu tugu i umro za nas kao naπa Ærtvada bismo mi mogli imati “od svega preteæniju slavu”, tadaÊemo na naπe najveÊe tuge i kuπnje gledati kao na “male ne-volje”. Razmiπljajte o Spasitelju na kriæu, punom modrica, izu-daranom, izrugivanom a ipak strpljivom, koji se nije odupiraoi koji je patio bez mrmljanja. To je Gospodar Neba Ëije jeprijestolje vjeËno. Sve patnje i sramotu On je pretrpio za ra-dost koja je bila postavljena pred Njega — radost u donoπenjudara vjeËnog æivota Ëovjeku.

Kad je naπa pozornost usmjerena na Kristov kriæ, cijelobiÊe je oplemenjeno. Poznavanje Spasiteljeve ljubavi pokoravaduπu i uzdiæe um izvan vremena i osjeÊaja. NauËimo procije-niti sve prolazne stvari u svjetlu koje sja s kriæa. Potrudimo seproniknuti u dubinu poniæenja do koje je naπ Spasitelj siπaoda bi Ëovjek posjedovao vjeËno bogatstvo. I dok prouËavamoplan otkupljenja, srce Êe osjetiti strujanje Spasiteljeve ljubavii bit Êe ushiÊeno ljepotom Njegovog karaktera.

Kristova ljubav Ëini naπe Nebo. No, kad æelimo neπto reÊio toj ljubavi, nedostaju nam rijeËi. I dok mislimo o Njegovuæivotu na Zemlji, o Njegovoj ærtvi za nas, o Njegovoj zastup-

248

326

niËkoj sluæbi na Nebu za nas, o palaËama koje sprema za onekoji Ga ljube, ne moæemo a da ne uzviknemo: “O visino idubino ljubavi Kristove!” I πto viπe boravimo ispod kriæa, slikaBoæje ljubavi Êe nam biti jasnija i reÊi Êemo: “U ovom se sa-stoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je On ljubio nas iposlao Sina svoga kao ærtvu pomirnicu za naπe grijehe.” (1.Ivanova 4,10) No, u naπem razmiπljanju o Kristu zadræali smose samo na rubu neizmjerne ljubavi. Njegova ljubav je golemiocean bez dna i obala.

U svim pravim uËenicima ova ljubav gori na oltaru srcakao sveta vatra. Na ovoj Zemlji se Boæja ljubav otkrila krozIsusa. Na toj istoj Zemlji Njegova djeca trebaju uËiniti da ovaljubav sja kroz njihov besprijekoran æivot. Tada Êe greπnici bitidovedeni kriæu i prihvatit Êe Boæje Janje. (Review and Herald,6. svibnja 1902.)

23. kolovoza

“Æivi, greπniËe, æivi!”

“Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom ime-nu njegovu!” (Psalam 30,5)

Kad bismo viπe razmiπljali i govorili o Isusu, a manje osebi, trebali bismo mnogo viπe osjeÊati Njegovu nazoËnost.Ako ostanemo u Njemu, bit Êemo ispunjeni mirom, vjerom ihrabroπÊu, te Êemo imati iskustva pobjede kad dolazimo nasastanke. Tad Êe i drugi biti osvjeæeni naπim jasnim i snaænimsvjedoËanstvom o Bogu. Ovakva dragocjena priznanja Njegovojslavi, poduprta æivotom sliËnim Kristovom, imaju neodoljivusnagu koja djeluje na spasenje duπa.

Svijetlu i vedru stranu religije predstavit Êe oni koji susvakodnevno posveÊeni Bogu. Ne trebamo sramotiti naπega Go-spodina tugujuÊi zbog kuπnji koje su bolne. Sve kuπnje kojenas snalaze jesu odgajatelji koji Êe proizvesti radost. Cjelokupnivjerski æivot bit Êe uzdignut, uzviπen i oplemenjen ljubaznimrijeËima i djelima. Neprijatelj je vrlo zadovoljan kad je duπautuËena i potiπtena; on æeli da nevjernici dobiju loπ dojam ouËinkovitosti naπe vjere. Ali Bog æeli da um dosegne viπu razinu.

249

327

On æeli da svaka duπa bude pobjednikom u skladu s moÊiOtkupitelja. …

U milostivim blagoslovima koje nam je naπ nebeski Otacdarovao, moæemo uvidjeti bezbroj dokaza o beskonaËnoj lju-bavi i njeænom saæaljenju koje nadilazi majËinsko ËeznutljivosuosjeÊanje prema svojevoljnom djetetu. Kad promatramoboæanski karakter u svjetlosti kriæa, vidimo milosre, njeæ-nost i praπtanje pomijeπano s praviËnoπÊu i pravednoπÊu. Jezi-kom Ivana uzvikujemo: “Gledajte, koliku nam je ljubav Otaciskazao, da se zovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova 3,1) Mi nasredprijestolja vidimo Onoga koji na svojim rukama, nogama i naboku ima oznake patnji koje je pretrpio kako bi pomirio Ëo-vjeka s Bogom i Boga s Ëovjekom. Nenadmaπiva milost otkrivanam Oca koji boravi u nedostupnoj svjetlosti i prihvaÊa naskroz zasluge svojega Sina. Oblak osvete koji je prijetio samojadom i oËajem, u odsjaju svjetla s kriæa odsjajuje Boæju po-ruku: “Æivi, greπniËe, æivi!” Ti, pokajniËka duπo koja vjerujeπ,æivi! Ja sam platio otkupninu.

Moramo se okupiti oko kriæa. Krist, i to raspeti, mora bitiono o Ëemu razmiπljamo, razgovaramo i πto u nama potiËenajradosnije osjeÊaje. Trebali bismo imati posebno vrijemezahvaljivanja u svrhu osvjeæavanja naπih misli na sve ono πtosmo primili od Boga. Trebamo izraæavati svoju zahvalnost zaNjegovu veliku ljubav i pokazivati spremnost da imamo povje-renja u ruku koja je za nas bila prikovana za kriæ. … TrebamouËiti govoriti kanaanskim jezikom i pjevati “pjesme sionske”.(Southern Watchman, 7. oæujka 1905.)

24. kolovoza

VjeËna vrijednost slave

“Nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidlji-vo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vjeËno.” (2.KorinÊanima 4,18)

Godine samoodricanja, oskudice, iskuπenja, patnji i pro-gonstva koje je izdræao, Pavao je smatrao prolaznim trenuci-ma. Zbivanja sadaπnjega vremena nisu vrijedna spomena kad

250

328

se usporede s vjeËnom vrijednoπÊu slave koja nas oËekuje kadse borba jednom zavrπi. Patnje i nevolje su Boæji suradnicikoji imaju zadaÊu usavrπavanja i oplemenjivanja krπÊanskogkaraktera. Ma kakve bile æivotne okolnosti, ma kako mraËni itajanstveni bili putovi Providnosti, koliko god da su teπke os-kudice i patnje krπÊanina, on preko svega toga treba uvijekupravljati pogled na ono πto je nevidljivo i vjeËno. On ima bla-æeno i sigurno obeÊanje da mu sve to sluæi samo na dobro. …

Sveti Duh je obasjao Pavlovu duπu svjetloπÊu s Neba, i onje sa sigurnoπÊu posvetio sve svoje zanimanje stjecanju blagakoje se Ëuva za vjerne. Iako je bio silan govornik, on u svomrjeËniku nije nalazio dovoljno snaæne rijeËi da bi izraziopreuzviπenu slavu, Ëast i besmrtnost koju Êe primiti vjerni kadKrist bude doπao. Usporeene s prizorom na kojemu su sezadræavale oËi njegovog uma, sve ovozemaljske patnje Ëinilesu mu se samo prolaznim i malim nevoljama, neËim o Ëemunije vrijedno ni razmiπljati. Promatrane u svjetlosti kriæa, stvariovoga æivota postale su mu bezvrijedne i besmislene. Slavakoja je njega privlaËila bila je od najveÊe vaænosti, vjeËna itrajna — neπto πto se ljudskim jezikom ne moæe opisati.

Ipak, Pavao se donekle pribliæio objaπnjenju te slave ko-liko je mogao i koliko maπta ograniËenog uma moæe doËarati.To je bila vjeËna vrijednost slave. Pa ipak je osjeÊao da njegovjezik nije dovoljno dojmljiv, da je nedostatan za izraæavanjestvarnosti. On je iπao dalje nego πto to rijeËi mogu izraziti. Ninajsmjelija govorna slikovitost nije bila dostatna za iskaziva-nje ove istine. On je traæio najπire izraze koje ljudski jezikmoæe naÊi, kojima maπta moæe doËarati svu preuzviπenost sla-ve koja Êe na kraju biti dana pobjedniku.

Svetost, dostojanstvo, Ëast i blaæenstvo u Boæjoj nazoËno-sti — to se zasad moæe vidjeti samo vjerom. Ali vidljive ovo-zemaljske vrijednosti kao πto su bogatstvo, Ëast i slava ovogasvijeta, sve to pada u sjenu pred preuzviπenoπÊu, ljepotom iblistavom slavom nevidljivog svijeta. Stvari ovoga svijeta suprolazne, traju samo za neko vrijeme, dok je ono πto zasad nevidimo vjeËno i trajat Êe kroz beskrajna vremena vjeËnosti.Osigurati to neprocjenjivo blago znaËi zadobiti sve, a ne izgu-biti niπta. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Com-ments, sv. 6, str. 1099,1100)

329

U buduÊnosti Êemo vidjeti kako su sve naπe kuπnje bileusko povezane s naπim spasenjem, i kako su te male sadaπnjenevolje radile za naπu “izvanredno veliku i vjeËnu slavu” (2.KorinÊanima 4,17). (Letter 5, 1880.)

25. kolovoza

Gledanjem se mijenjamo

“Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da sezovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova 3,1)

Kristovim zaslugama i Njegovom pravdom koja nam sepripisuje zbog vjere, trebamo stalno usavrπavati svoj krπÊanskikarakter. Naπa zadaÊa svakog dana i svakog trenutka odreenaje u rijeËima apostola: “Uprimo pogled u zaËetnika i zavrπiteljavjere, u Isusa.” (Hebrejima 12,2) Dok se dræimo ove upute, naπum postaje bistriji i naπa vjera jaËa, a naπa nada postaje svepostojanija; zaokupljeni gledanjem Njegove bezgreπnosti i ljup-kosti, i ærtve koju je podnio da bi nas pomirio s Bogom, obuzetismo do te mjere da nam rijeËi obeshrabrenja i sumnje ni nedolaze na um.

OËitovanje Boæje ljubavi, Njegove milosti i dobrote i djelo-vanje Svetoga Duha koji prosvjetljuje i preporaa srce, dovodinas vjerom u tako blisku povezanost s Kristom da imamojasnu sliku o Njegovom karakteru i moæemo razotkriti i najlu-kavije sotonske obmane. GledajuÊi na Isusa i oslanjajuÊi se naNjegove zasluge mi primamo blagoslove svetosti, mira i radostiu Svetom Duhu. I dok promatramo veliËinu svega πto je KristuËinio za nas, spremni smo uskliknuti: “Gledajte koliku namje ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja.”

BraÊo i sestre, dok promatramo sve ovo, mi se mijenjamo.RazmiπljajuÊi o ljubavi nebeskog Oca i naπega Spasitelja, pro-matrajuÊi savrπenstvo boæanskog karaktera i traæeÊi vjerom danam se pripiπe Kristova pravednost, mi se preobraæavamo uNjegovo obliËje. Stoga, ne prikupljajmo samo neugodne slike:nepravde, izopaËenosti i razoËaranja — tako oËite dokaze so-tonske sile — i ne Ëuvajmo ih na zidovima svojega sjeÊanja. …

251

330

Postoje, hvala Bogu, i mnogo svjetlije i vedrije slike kojenam On prikazuje. Skupljajmo blagoslovljene i nepobitne do-kaze o Njegovoj ljubavi kao najdragocjenije blago, i neka namstalno budu pred oËima. Promatrajmo u svojim mislima prizo-re: Boæjeg Sina kako napuπta OËevo prijestolje i svoje Boæan-stvo zaodijeva ljudskom naravi da bi oslobodio Ëovjeka od so-tonske sile; Njegovu pobjedu za nas koja pred Ëovjekom otvaraNebo i otkriva ljudskom pogledu unutraπnjost nebeskih dvo-rova, gdje slava Njegovog Boæanstva nije zaklonjena velom taj-ne; podizanje palog ljudskog roda iz ponora propasti u koji gaje grijeh strovalio; ponovnu uspostavu povezanosti s besko-naËnim Bogom svih onih koji su izdræali boæansku probu za-hvaljujuÊi vjeri u naπeg Otkupitelja i odjeÊi Kristove praved-nosti, uzdignuti do Njegovog prijestolja — to su slike kojimaGospodin æeli da ukraπavamo odaje svoje duπe.

I dok tako “ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo”,potvrdit Êemo istinu da “nam sadaπnja ali kratkotrajna i malanevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu”. (2. KorinÊa-nima 4,17.18) (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 744,745)

26. kolovoza

Ljubav i pravda usklaene

“Ljubav Êe se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.”(Psalam 85,11)

Jedino vas Bog moæe voditi tako da prepoznate Njegovumilosre, ljubav i strpljivost te Êete imati vjeru koja kroz ljubavradi i proËiπÊava duπu. To je Boæji dar. To je otvaranje srca zaprimanje RijeËi koja je kao liπÊe s drveta æivota. Neka Bogispuni vaπe srce svojom ljubavlju, tako da se moæe reÊi da ste… oËistili svoju duπu posluπnoπÊu istini.

Vjerovanje u Krista i primanje Njegove preobraæavajuÊemilosti nije samo nagaanje, veÊ djelo Ëiji rad uzrokuje Kristo-ve vrline koje se odraæavaju u umu i karakteru. Kad stekneteovo iskustvo, reÊi Êete: “Iskusio sam i vidio da je dobar Go-spodin. Gospodin Isus Êe biti moj dio zauvijek.” MoÊ kriæapomaknut Êe u vama tajanstvene izvore nade i strahopoπtova-

252

331

nja, oboæavanja i ljubavi. Aneli promatraju i Ëekaju, i svje-doËe da ne pripadate svijetu. Isus vas je pronaπao kako sjeditekod Njegovih nogu i uËite od Njega — od Puta, Istine i Æivota.Odsad predajete svoju volju Kristu i nalazite se u podruËju ukojemu je kriæ srediπnji objekt. U vaπim oËima svijet gubisvoju vrijednost. Sav utjecaj koji vas privlaËi je slava koja sjas nebeskog praga. Bogatstvo Kristove milosti dræi vas u dra-govoljnoj posluπnosti. … Vi ste presretni πto s drugima moæe-te podijeliti dar koji ste primili.

»eznem vidjeti vaπ napredak u sposobnostima koje vam jeBog dao, tako da moæete odgovoriti na pitanje: “©to mi trebaËiniti da se spasim?” (Djela 16,30) Neka rijeËi budu izgovorenes posveÊenih usana: “Spremno prihvaÊam Krista vjerom kaosvog osobnog Spasitelja.” Bog je ljubav. Greπnik ne treba pro-pasti ako ima iskustvo vjere u prekrasnu uËinkovitost Kristo-va kriæa. Kriæ je izvanredno sredstvo u kojemu su usklaeneBoæja ljubav i pravda. To je za greπnika jedino sredstvo spase-nja. … Slika o Njegovoj ljubavi moæe biti tako utisnuta u umda nikad ne moæe biti izbrisana. Tad Êe vam raspeÊe IsusaKrista biti tako jasno da Êete biti dostojni sudionik Njegovepatnje. Tako silno Ëeznem da pogledate u srce ove velike tajnei saznate da je njezino tumaËenje ljubav. …

I dok u cijelosti predajete svoju volju Boæjoj volji i vaπ putBoæjem putu, upoznat Êete Njega koji je krotka i ponizna srcai naÊi Êete spokoj svojoj duπi. Spokojno povjerenje ovladat Êevama. ... Sve viπe i jasnije iskusit Êete smisao uvijek prisutnogi sveproæimajuÊeg Spasitelja. To Êe dati snagu duπi … kojupromjenjive okolnosti na Zemlji ne mogu potkopati. To Êe po-staviti noge na Ëvrstu stijenu. (Letter 123, 1901.)

332

27. kolovoza

Ovaj svijet je bojno polje

“Uprimo pogled u … Isusa, koji namjesto odreene muradosti podnese kriæ ne mareÊi za sramotu te otadasjedi s desnu Boæjeg prijestolja!” (Hebrejima 12,2)

Krist je umjesto radosti koju je imao, podnio kriæ. … Onje umro na kriæu kao ærtva za svijet, i kroz Njegovu ærtvudobili smo najveÊi blagoslov koji je Bog mogao darovati — darSvetoga Duha. Ovaj blagoslov Êe biti dan svima koji prihvateKrista. Pali svijet je bojno polje za najveÊi sukob koji su ikadavidjeli nebeski svjetovi i zemaljske sile. Nazvan je kazaliπtemu kojemu se odvija velika borba izmeu dobra i zla, izmeuNeba i pakla. Svako ljudsko biÊe ima ulogu u tom sukobu.Nitko ne moæe stajati na neutralnom podruËju. Ljudi morajuprihvatiti ili ne prihvatiti Otkupitelja. Svi su svjedoci za iliprotiv Krista. Krist poziva one koji stoje pod Njegovim barja-kom da se zajedno s Njim ukljuËe u sukob kao odani vojnici,da bi mogli naslijediti krunu æivota. Oni su usvojeni sinovi ikÊeri Boæje. …

Gospodin Isus pozvao je svijet da Ëuje: “Tko ima uπi, nekaËuje!” (Matej 11,15) Neka svi sluπaju s pokornom i poniznompozornoπÊu. On ponavlja rijeËi koje su mu dane od Onoga kojije rekao: “Ovo je Sin moj. … Njega posluπajte.” Tko sluπarijeËi koje su svjetlost i æivot za sve one koji ih prime? HoÊeli muπkarci i æene uzeti u obzir da Bog gleda na stvorenja kojaje stvorio? On je oblikovao Ëovjekov um. Mi ne moæemo imatiniti jednu plemenitu misao a da ona ne dolazi od Njega. Onzna sve tajne ljudskog uma; ta nije li ga On stvorio? Bog znada je grijeh unizio i sruπio Ëovjeka, i gleda ga sa saæaljenjemi suosjeÊanjem jer vidi da je pod vlaπÊu Sotone. …

Neka kuÊanstva imaju kapelicu ili crkvu u svom domu.Uzajamna ljubav povezuje srca, i jedinstvo koje postoji meuËlanovima obitelji propovijeda najuspjeπniju moguÊu propo-vijed o praktiËnoj poboænosti. Kad roditelji vjerno ispunjavajusvoju duænost u obitelji, obuzdavajuÊi, ukoravajuÊi, savjetu-juÊi, usmjeravajuÊi i vodeÊi — otac u obitelji kao sveÊenik, amajka u kuÊi kao misionarka — oni ispunjavaju svoju duænost

253

333

onako kako to Bog æeli. Vjerno obavljajuÊi svoju duænost udomu oni umnaæaju moguÊnosti za Ëinjenje dobra i izvan do-ma. Oni postaju obuËeniji za rad u svojoj crkvi. NenametljivoosposobljavajuÊi svoje malo stado, povezujuÊi svoju djecu sasobom i s Bogom, oËevi i majke postaju radnici koji rade za-jedno s Bogom. Kriæ je uzdignut u njihovu domu. »lanovi obi-telji postaju pripadnici kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kra-lja. (Manuscript 56, 1899.)

28. kolovoza

Okupljeni oko kriæa

“Blagujte ondje, vi i vaπe obitelji, u nazoËnosti Jahve,Boga svoga; veselite se svime πto su vaπe ruke namak-nule i πto vam je Jahve, Bog vaπ, blagoslovom udije-lio.” (Ponovljeni zakon 12,7)

Naπ Bog je njeæni, milostivi Otac. Bogoπtovlje se ne bismjelo smatrati nekom æalosnom, otuænom sluæbom. Trebaobi nam biti uæitak sluæiti Bogu i sudjelovati u Njegovom djelu.Bog ne æeli da se Njegova djeca, kojoj je osigurao tako velikospasenje, ponaπaju kao da je On neki strogi, sitniËavi nadzor-nik. On je njihov najbolji Prijatelj, i kad se okupe na bogoslu-æje, On æeli biti s njima, blagoslivljati ih i tjeπiti, ispunjavatinjihova srca radoπÊu i ljubavlju. Gospodin æeli da Njegova dje-ca u bogoπtovlju nalaze utjehu, i da im rad za Njega doneseviπe zadovoljstva nego poteπkoÊa. On æeli da oni koji dolaze nabogosluæje odnesu sa sobom dragocjene misli o Njegovoj skr-bi i ljubavi, kako bi bili puni radosti u svakodnevnom æivotui imali razloga da u svemu postupaju poπteno i vjerno.

Moramo se okupiti oko kriæa. Krist, i to razapet, treba bitipredmet naπega razmiπljanja, razgovora i naπih najradosnijihosjeÊaja. Trebamo pamtiti svaki blagoslov koji smo primili odBoga, i kad shvatimo veliËinu Njegove ljubavi, trebamo bitispremni sve povjeriti ruci koja je za nas prikovana na kriæ.

Duπa se moæe pribliæiti Nebu na krilima hvalospjeva. Unebeskim dvorima Boga slave pjesmom i glazbom; dok izra-æavamo svoju zahvalnost i mi usklaujemo svoje bogosluæje s

254

334

bogosluæjem nebeskih vojski. “Pravo me πtuje onaj koji prino-si ærtvu zahvalnu”, kaæe Bog. (Psalam 50,23) Pred svojega Stvo-ritelja doimo radosno i sa πtovanjem, sa “zahvalnicama iglasom hvalospjeva”! (Izaija 51,3) (Put Kristu, str. 90,91)

Ako Boga nazivate svojim Ocem, priznavat Êete se Nje-govom djecom koju treba voditi Njegova mudrost i koja Mumoraju biti u svemu posluπna znajuÊi da je Njegova ljubavnepromjenjiva. Usmjeravat Êete se prema Njegovom planu, akao Boæjoj djeci najvaæniji Êe vam biti Njegova Ëast, Njegovkarakter, Njegova obitelj i Njegovo djelo. Bit Êete radosni pri-znavajuÊi i poπtujuÊi svoj odnos prema svojemu Ocu i premasvakom Ëlanu Njegove obitelji. Radovat Êete se pridonoseÊi,makar skromno, Njegovoj slavi i blagostanju svojih srodnika.(Isusov govor na Gori, str. 143)

29. kolovoza

Priroda u svjetlu Golgote

“‘Gospodaru, zar nisi dobro sjeme posijao na svojojnjivi?’ A on im odgovori: ‘To je uËinio neprijatelj.’” (Matej13,27.28)

Koliko god je to moguÊe, neka dijete od svojih najranijihgodina boravi tamo gdje Êe ovaj divni udæbenik biti otvorenpred njim. Neka gleda prekrasne prizore koje je veliki Umjet-nik naslikao na pokretnom platnu neba, neka se upozna sËudesima kopna i mora, neka promatra tajanstvene promjenetijekom mijenjanja godiπnjih doba i neka iz svih Njegovih djelauËi o Stvoritelju.

Ni na koji drugi naËin ne mogu se postaviti temelji pravogodgoja tako Ëvrsto i sigurno. Ali Ëak i dijete, kad doe u doticajs prirodom, zapaæa pojave koje ga zbunjuju. Ono Êe neizbjeæ-no primijetiti djelovanje suparniËkih sila i upravo je tu prirodipotreban tumaË. GledajuÊi kako se zlo oËituje Ëak i u svijetuprirode, svi moraju nauËiti istu æalosnu pouku: “To je uËinioneprijatelj”. (Matej 13,28)

Samo se u svjetlosti koja sja s Golgote mogu pravilnoproËitati pouke prirode. Neka povijest Betlehema i kriæa poka-

255

335

æe kako Êe dobro nadvladati zlo, i kako je svaki blagoslov kojiprimamo dar otkupljenja.

Bodljikom i trnom, ËiËkom i korovom predstavljeno je zlokoje kvari i uniπtava. U ptici koja pjeva i cvijetu koji se otvara,u kiπi i sunËevom sjaju, u ljetnom povjetarcu i njeænoj rosi, udesetini tisuÊa pojedinosti u prirodi — od hrasta u πumi doljubiËice koja cvjeta pri njegovom korijenu — vidi se ljubavkoja obnavlja. Joπ i sada nam priroda govori o Boæjoj dobroti.

“Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam —rijeË je Jahvina — naume mira, a ne nesreÊe.” (Jeremija 29,11)To je poruka koja se u svjetlosti s kriæa moæe Ëitati na cijelomlicu prirode. Nebesa objavljuju Njegovu slavu i Zemlja je punaNjegova obilja. (Odgoj, str. 90,91)

Kad su Adam i Eva u raju izgubili haljine svetosti, izgubilisu svjetlost koja je obasjavala prirodu. Oni je viπe nisu moglipravilno razumjeti. Ali za one koji prime svjetlost Kristovogæivota, priroda je ponovno osvijetljena. U svjetlosti koja sja skriæa, moæemo toËno tumaËiti pouke prirode.

Onaj tko poznaje Boga i Njegovu RijeË ima i Ëvrstu vjeruu boæansku narav Svetog pisma. On istinitost Biblije ne pro-vjerava ljudskim zamislima i znanstvenim pojmovima. Takveideje on podvrgava provjeri nepogreπivog mjerila. On zna da jeBoæja rijeË istina i da istina nikad ne proturjeËi sama sebi. …Boæji putovi otkriveni u svijetu prirode i u Njegovim postupci-ma s Ëovjekom jesu zapravo riznica iz koje svaki uËenik uKristovoj πkoli moæe uvijek crpsti. (Testimonies for the Church,sv. 8, str. 324,325)

30. kolovoza

Ostavite svoju krivnju u podnoæju kriæa

“Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine zavas!” (1. Petrova 5,7)

Æalost, strahovanje, nezadovoljstvo, griænja savjesti, krivnjai nepovjerenje vode do sloma æivotne snage i otvaraju vratapropadanju i smrti. (Put u bolji æivot, str. 149)

Ovaj osjeÊaj krivnje treba biti odloæen u podnoæju golgot-skog kriæa. OsjeÊaj krivnje zatrovao je izvore æivota i prave

256

336

sreÊe. Isus kaæe: “Stavite sve na mene; ja Êu ponijeti vaπegrijehe. Dat Êu vam mir. Nemojte se viπe omalovaæavati jer samvas otkupio cijenom svoje krvi. Vi ste moji; ja Êu osnaæiti vaπuoslabjelu volju i otkloniti vaπu griænju savjesti.”

Tada neka se vaπe zahvalno srce, koje drhti od neizvje-snosti, Ëvrsto dræi nade koja vam je dana. Bog prihvaÊa vaπeslomljeno pokajniËko srce. On vam nudi oprost bez naknade.On vam nudi prihvaÊanje u svoju obitelj, gdje Êe vam Njegovamilost pomoÊi u vaπim slabostima, a dragi Isus vodit Êe vaskorak po korak, samo ako ste voljni staviti svoju ruku u Njegovui dopustiti Mu da vas vodi.

Sotona nastoji odvratiti naπ um od moÊnog PomoÊnika inavesti nas da se muËimo razmiπljanjem o iskvarenosti svojeduπe. Ali iako Isus zna za naπu krivnju u proπlosti, On govorio oprostu, i mi Ga ne bismo trebali poniæavati svojim sumnja-njem u Njegovu ljubav. …

Ako se osjeÊate velikim greπnikom, Krist je ono πto vamje potrebno — najveÊi Spasitelj. Podignite svoj pogled i negledajte na sebe i svoje grijehe, veÊ na uzdignutog Spasitelja.Maknite se od otrovne i zlobne gorËine zmije prema BoæjemJanjetu koje je uzelo na sebe grijehe svijeta.

On je ponio terete naπe krivnje. On Êe preuzeti teret snaπih umornih ramena i dati nam odmor. On Êe ponijeti iterete briga i boli. On nas poziva da sve svoje brige stavimo naNjega, jer nas On nosi u svojemu srcu. (Mind, Character, andPersonality, sv. 2, str. 451,452)

Kad Evanelje primimo u njegovoj ËistoÊi i sili, ono posta-je sredstvom izljeËenja od bolesti prouzroËenih grijehom. Sun-ce pravde izlazi “sa zdravljem u zrakama”. (Malahija 4,2) …

Ljubav koja od Krista zraËi kroz cijelo naπe biÊe jest silakoja daje i obnavlja æivot. Njezin dodir zdravlja dopire do sva-kog vitalno vaænog dijela naπega tijela — mozga, srca i æivaca.Najviπe sile bit Êe kroz tu ljubav potaknute na aktivnost. Taljubav oslobaa duπu od krivnje, æalosti, straha i zabrinutostikoji razaraju æivotne snage. Nju prate vedrina i smirenost. Onausauje u duπu radost koju ne moæe razoriti niπta πto je ze-maljsko — radost u Svetom Duhu — radost koja donosi zdrav-lje i æivot. (Put u bolji æivot, str. 60,61)

337

31. kolovoza

Raspeti i uskrsnuli Spasitelj

“S vrha cedra velikoga, s vrπka mladih grana njegovih,odlomit Êu granËicu i posadit je na gori visokoj, naj-viπoj. Na najviπoj gori izraelskoj nju Êu zasaditi: raz-granat Êe se ona, plodom uroditi.” (Ezekiel 17,22.23)

To je i bio cilj da cijeli svemir moæe vidjeti uvjete savezaotkupljenja po kojima je Krist platio kaznu umjesto ljudskogroda. Prijestolje pravde mora biti vjeËno i uvijek sigurno. …Krist Êe to uËiniti svojom ærtvom, i sve sumnje Êe biti zauvijekrijeπene, a ljudski rod Êe biti spaπen ako se vrati vjernosti.Samo je Krist mogao vratiti Ëast Boæjoj vladavini. Kriæ na Gol-goti trebali su promatrati svjetovi koji nisu sagrijeπili, cijelisvemir, i sotonske sile, zajedno s palim ljudskim rodom — dabi sva usta zaπutjela. Time πto je postao vjerna Ærtva, Krist Êeuzvisiti i dati Ëast Zakonu. On Êe svima objaviti uzviπenu na-rav Boæje vladavine, koja ni na koji naËin ne moæe biti pro-mijenjena da bi se udovoljilo Ëovjeku u njegovom greπnomstanju.

Tko moæe opisati posljednje prizore Kristovog æivota naZemlji, Njegovo suenje na dvoru i Njegovo raspeÊe? Tko jebio svjedok tog prizora? Cijeli svemir, Bog Otac, Sotona i an-eli. Prekrasna dogaanja zbila su se kad je Krist bio izdan.Na Njegovom laænom suenju tuæitelji nisu mogli pronaÊi ni-πta Ëime bi Mu bila dokazana krivnja. Tri puta Pilat je izjavlji-vao: “Ja ne nalazim na njemu nikakve krivnje.” (Ivan 18,38) Paipak je naredio da Isus bude biËevan, a zatim Ga je predao datrpi najokrutniju smrt koja je mogla biti smiπljena. …

Uæasni prizor raspeÊa otkrio je πto ËovjeËanstvo moæeuËiniti kad je pod nadzorom Sotone. RaspeÊe je otkrilo kakavbi bio ishod kad bi Sotona gospodario svijetom. Oni koji subili svjedoci tih prizora nikad neÊe izbrisati njihovo pojavljiva-nje u svojemu umu. Mnogi su se obratili i govorili drugima ogroznom prizoru kojega su vidjeli. Mnogi koji su sluπali izvje-πÊe o Kristovoj smrti obratili su se i poËeli istraæivati Pisma.Tako se ispunila RijeË: “Tako Êe on mnoge zadiviti narode.”(Izaija 52,15)

257

338

“Ovako govori Gospod Bog: Uzet Êu neπto od vrha togavisokoga cedra i posadit Êu ga. Od najgornje mladice odlomitÊu njeænu granËicu i zasadit Êu je na gori visokoj, uzdignutoj.Na visokoj gori izraelovoj zasadit Êu je. Ona Êe potjerati … ipostat Êe krasan cedar. Svakojake ptice stanovat Êe pod njim:gnijezdit Êe se u sjeni grana njegovih.” (Ezekiel 17,22.23 —©ariÊ)

Krist je bio Grana, najviπa grana najviπeg cedra. On je biobiljka koju je Gospodin posadio. (Signs of the Times, 12. srpnja1899.)

339

Uzvisimo Isusa kao Iscjeliteljatijela i duπe

1. rujna

Iscijeljene tjelesne i duhovne bolesti

“Isus je obilazio po svoj Galileji uËeÊi u tamoπnjimsinagogama, propovijedajuÊi Radosnu vijest o Kraljev-stvu te ozdravljajuÊi svaku vrstu bolesti i nemoÊi unarodu.” (Matej 4,23)

Ovaj svijet je prostrana bolnica, ali Krist je doπao lijeËitibolesne, objaviti osloboenje Sotoninim robovima. U Njemu subili zdravlje i snaga. On je davao svoj æivot bolesnima, nevolj-nima, onima nad kojima su vladali zli duhovi. Nije vratio nijed-nog koji je doπao primiti Njegovu iscjeljujuÊu silu. Znao je dasu oni koji su Ga molili za pomoÊ sami na sebe navukli bolest;pa ipak ih nije odbio iscijeliti. A kad je Ëudotvorna moÊ uπlau ove jadne duπe, one su postale osvjedoËene o grijehu i mno-ge su bile izlijeËene od svoje duhovne, kao i od tjelesnih bole-sti. Evanelje joπ uvijek posjeduje istu silu; pa zaπto i danasnismo svjedoci istih rezultata?

Krist osjeÊa jad svakog nevoljnika. Krist osjeÊa proklet-stvo kad zli duhovi razdiru neko ljudsko tijelo. On osjeÊa sa-mrtne muke kad groznica iscrpljuje æivotnu snagu. On je idanas isto tako spreman iscijeliti bolesnog kao kad je bioosobno na Zemlji. Kristove su sluge Njegovi predstavnici, na-stavljaËi Njegovog djelovanja. On æeli preko njih upotrijebitisvoju iscjeljujuÊu silu.

U Spasiteljevu naËinu iscjeljivanja nalazila se pouka zaNjegove uËenike. Jednom prigodom namazao je blatom oËislijepom Ëovjeku i naloæio mu: “‘Idi umij se u ribnjaku Siloe!’... Slijepac ode, umije se i vrati se gledajuÊi.” (Ivan 9,7) IzljeËe-nje se moglo izvrπiti samo silom velikog Iscjelitelja, ali je Kristipak koristio jednostavna sredstva iz prirode. …

258

340

Mnogim bolesnicima koji su dobili iscjeljenje, Krist jerekao: “Viπe ne grijeπi, da ti se πto gore ne dogodi!” (Ivan 5,14)Na taj naËin pruæio je pouku da je bolest posljedica krπenjaBoæjeg zakona, kako prirodnog tako i duhovnog. Da su ljudiæivjeli u skladu sa Stvoriteljevim planom, u svijetu ne bi po-stojala velika bijeda.

Krist je bio Voa i UËitelj starom Izraelu i On ga je pouËa-vao da je zdravlje nagrada za posluπnost Boæjim zakonima.Veliki LijeËnik koji je iscijelio bolesne u Palestini, govorio jesvojemu narodu iz stupa od oblaka, upuÊujuÊi ga πto morauËiniti i πto Bog æeli uËiniti za njih. “Budeπ li zduπno sluπaoglas Jahve, Boga svoga, vrπeÊi πto je pravo u njegovim oËima;budeπ li pruæao svoje uho njegovim zapovijedima i dræao nje-gove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na EgipÊane navas neÊu puπtati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje.” (Izla-zak 15,26) … Kad su ispunili uvjete, obeÊanje im je potvreno:“U plemenima njinim bolesnih ne bjeπe.” (Psalam 105,37) (Isu-sov æivot, str. 680—682)

2. rujna

LijeËenje duhovne sljepoÊe

“Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji gazazivaju iskreno.” (Psalam 145,18)

Meu knjiæevnicima, farizejima i ljudima na vlasti Isusnije pronaπao mjeπine za svoje “novo vino”. Bio je prinuenokrenuti se od njih k poniznim ljudima Ëija srca nisu bilaispunjena zaviπÊu, gramzljivoπÊu i samopravednoπÊu. Ponizniribari posluπali su poziv boæanskog UËitelja, dok su knjiæev-nici i farizeji odbacili priliku da se obrate.

UËenici koje je Isus pozvao bili su neobrazovani i dalekood savrπenstva karaktera u trenutku kad ih je Isus ujedinio sasobom; no bili su spremni uËiti od najveÊeg UËitelja kojega jesvijet ikad poznavao. Oni su bili uistinu obraÊeni ljudi, i po-stali su novi mjehovi u koje je Isus mogao uliti novo vinosvojega kraljevstva. Ali unatoË svom obraÊenju Kristu, a zbogsvog ograniËenog zemaljskog razumijevanja — πto je bilo is-

259

341

hod æidovskog pouËavanja — uËenici nisu mogli u potpunostirazumjeti duhovnu narav istine koju im je On iznio. On sebrinuo da im prenese upute potrebne da Njegovi sljedbeniciimaju Ëisto i posveÊeno srce, jer im samo svetost moæe pomo-Êi da postanu sudionici Njegovog kraljevstva.

Boæanski SijaË rasprπio je zrnca dragocjenog sjemena ko-ja ne moæemo vidjeti sve dok ih vjeπti radnik, pod vodstvomSvetog Duha, ne prikupi i prikaæe kao cjelovitu istinu, otkri-vajuÊi nam dubine boæanske ljubavi. Za sva vremena Isus jekao autor istine preko proroka i naroda iz stupa oblaka i vatreiznosio Æidovima istinu za istinom. Ali se istina koju je Oniznio pomijeπala s neistinom, i trebalo ju je izdvojiti iz za-jedniπtva krivovjerja i zla. Bilo ju je potrebno ponovo staviti uokvir Evanelja kako bi mogla zasjati starim sjajem i osvijetlitimoralnu tamu svijeta. Kad god bi pronaπao dragulj istine kojije bio zametnut ili uprljan neistinom, On bi ga iznova postavioi na njega utisnuo Jahvin peËat. Dokazao je kako je On BoæjarijeË i mudrost.

UobiËajena pitanja o vremenu i svijetu zaokupila su umoveljudi u Kristovo doba, baπ kao πto je to Sotona i zamislio.Grijeh je iz srca izbacio ljubav prema Bogu, i umjesto nje usrcu je bila ljubav prema svijetu, ljubav prema greπnom zado-voljavanju zlih strasti. Samo je Krist mogao rijeπiti zahtjeveizmeu Neba i Zemlje. »ovjekova vizija postala je zamagljenajer pred oËima nije imao duhovni i vjeËni svijet. … Boæja svetostotkrivena je u Osobi i djelu Isusa Krista, jer je Krist doπaopokazati svijetu Oca. (Signs of the Times, 11. prosinca 1893.)

3. rujna

Zdravlje tijelu i duhu

“Ljubljeni, æelim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje,kao πto je tvoja duπa dobro.” (3. Ivanova 2)

Postoje uvjeti koje trebaju ispuniti svi koji æele saËuvatizdravlje. Svi trebaju upoznati te uvjete. Gospodin nije zadovo-ljan nepoznavanjem Njegovih zakona, bilo prirodnih ili duhov-nih. U zajednici s Bogom trebamo raditi na obnovi zdravljatijela i duπe.

260

342

Mi trebamo pouËavati druge kako da saËuvaju ili povratezdravlje. Za bolesne trebamo upotrebljavati lijekove πto ih jeBog osigurao u prirodi, te ih upravljati Onome koji jedini moæeizlijeËiti. Naπa je zadaÊa da u naruËju svoje vjere predamoKristu sve bolesne i one koji pate. Mi ih trebamo pouËiti davjeruju u velikog Iscjelitelja. Trebamo se osloniti na NjegovaobeÊanja i moliti za oËitovanje Njegove sile. Obnova je pravabît Evanelja i Spasitelj æeli da bolesnima, beznadnima i ne-sretnima kaæemo da se dræe Njegove sile.

U cjelokupnom Kristovom djelu iscjeljenja otkrila se silaljubavi i sami Êemo, ako vjerom sudjelujemo u toj ljubavi, bitiorua u Njegovom djelu. Ako se zanemarimo povezati s Kri-stom boæanskom vezom, struja æivotodavne sile ne moæe obil-no teÊi od nas k svijetu. Bilo je mjesta u kojima i sâm Spasi-telj, zbog nevjerstva puka, nije mogao uËiniti mnoga i silnadjela. (Isusov æivot, str. 682)

Svoje tijelo moramo odræati u zdravom stanju, kako biduπa mogla biti zdrava. Stanje tijela utjeËe na stanje duπe.Svatko tko æeli biti tjelesno i duhovno jak mora pravilno odgo-jiti svoj apetit. Mora paziti da ne optereÊuje duπu prekomjer-nim troπenjem svoje tjelesne i duhovne snage. Vjerno provo-enje pravih naËela u jelu, piÊu i oblaËenju duænost je koju jeBog povjerio svakom ljudskom biÊu.

Gospodin oËekuje od nas da budemo posluπni zakonimazdravlja i æivota. On od svakoga oËekuje da se na odgovarajuÊinaËin stara o svojemu tijelu, kako bi ga oËuvao u zdravlju.(Evangelism, str. 198)

Spasitelj je u svojim Ëudima otkrio silu koja stalno dje-luje za dobro Ëovjeka, koja ga odræava i lijeËi. Preko sila pri-rode Bog radi svakog dana, svakog sata, svakog trenutka — Onnas izgrauje, obnavlja. …

Boæja namjera za svako ljudsko biÊe izraæena je rijeËima:“Ljubljeni, æelim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kao πto jetvoja duπa dobro.” …

Istinska vjera i zakoni o zdravlju idu ruku pod ruku. (Mojæivot danas, str. 139)

343

4. rujna

OjaËani u Boæjoj snazi

“A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedino pravogBoga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)

Prebrzo Ëitanje Svetog pisma pruæa malo koristi. Mi mo-æemo proËitati cijelu Bibliju, a opet ne primiti spoznaju o nje-zinoj ljepoti ili shvatiti njezinu dubinu i skriveno znaËenje.ProuËavanje jednog poglavlja, sve dok njegova vaænost ne bu-de otkrivena umu i njegova povezanost s planom spasenjapostane oËita, ima veÊu vrijednost od pregledavanja mnogihpoglavlja bez pravog cilja, koje u konaËnici ne daje nikakvepozitivne rezultate. Imajte svoju Bibliju uvijek sa sobom. »itajteiz nje kad god vam se za to pruæi prilika i pamtite retke. »aki dok hodate ulicom, moæete proËitati odlomak i razmiπljati onjemu te ga na taj naËin urezati u pamÊenje.

Æivot Isusa Krista, koji daje æivot svemu na ovom svijetu,nalazi se u Njegovoj RijeËi. Isus je svojom RijeËju izlijeËiobolesne i istjerao demone; Njegova je RijeË umirila more, ipodizala mrtve; i mnogi su ljudi bili svjedocima sile NjegoveRijeËi. On je govorio Boæju rijeË kad se obraÊao svim proroci-ma i uËiteljima Starog zavjeta. Cijela Biblija prikazuje Krista.Ona je naπ izvor snage.

Onako kako hrana odræava naπ tjelesni æivot, tako BoæjarijeË odræava naπ duhovni æivot. Svaka duπa treba za sebeprimiti æivot iz Boæje rijeËi. Kao πto sami moramo jesti dabismo se prehranili, tako i sami moramo primiti RijeË. Nemoæemo je dobiti posredovanjem uma nekog drugog.

Da, Boæja rijeË je kruh æivota. Oni koji jedu i probavljajuovu RijeË, ËineÊi je dijelom svakog svog postupka i svake crtesvojega karaktera, postaju jaËi zahvaljujuÊi Boæjoj snazi. Toduπi daje besmrtnu snagu, usavrπavajuÊi iskustvo i donoseÊiradosti koje Êe zauvijek ostati. (Signs of the Times, 25. lipnja1902.)

“U njoj bijaπe Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.” (Ivan1,4) Æivot o kojemu je ovdje rijeË nije fiziËki æivot, nego vjeËniæivot, æivot koji je iskljuËivo Boæja svojina. RijeË koja je upoËetku bila u Boga, koja zapravo jest Bog, ima taj æivot. FiziË-

261

344

ki æivot je neπto πto posjeduje svako æivo biÊe. Taj æivot nijevjeËan ili besmrtan, jer ga Bog kao Darovatelj æivota ponovnouzima. … Ali Krist je imao æivot koji nije pozajmljen niti do-biven. Nitko nije mogao uzeti taj æivot od Njega. “Nego ga jasam od sebe dajem”, kaæe On. … Taj se æivot ne moæe naslijeditiod Ëovjeka. On se moæe dobiti samo preko Krista. Ne moæe sezaraditi, veÊ se prima kao besplatan dar ako vjerujemo u Kri-sta kao u svog osobnog Spasitelja. “A ovo je vjeËni æivot: spo-znati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, IsusaKrista.” (Ivan 17,3) To je izvor æivota, otvoren i dostupan ljud-skom rodu. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Com-ments, sv. 5, str. 1130)

5. rujna

Plodovi samoodricanja

“Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da πtodrugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju!” (1. KorinÊani-ma 10,31)

Zahtjeve koje Gospodin ima u odnosu na vas, vi ne shva-Êate pravilno. Joπ uvijek niste osjetili slast samoodricanja, Ëijije plod posveÊenost. … Umjesto da kupujete nepotrebne i be-znaËajne stvari, uloæite bar neπto u nebesku banku da bistekad doe Gospodar primili glavnicu s kamatama. …

Vjera Ëista i besprijekorna, s njezinim Ëvrstim naËelima,pokazala bi se i za vas kao pouzdano sidro duπe. Da bisteodgovorili visokim ciljevima æivota, morate se kloniti primjeraonih koji traæe samo zadovoljstvo i uæivanje, i koji nemajupred oËima “strah Boæji”. Bog vam pruæa obilje svojih obeÊa-nja. Ako se, prihvaÊajuÊi uvjete postavljene u Njegovoj RijeËi,odvojite od svijeta, On Êe vam podariti snagu da se odupretesvakom poniæavajuÊem utjecaju i da razvijete u sebi samo onoπto je plemenito, dobro i uzviπeno. Krist Êe u vama biti “izvo-rom one vode πto struji u æivot vjeËni”. (Ivan 4,14) Volja, razumi svi naπi osjeÊaji, kad su pod nadzorom vjere, imaju silu kojapreobraæava.

262

345

“Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da πtodrugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju.” Ovo naËelo treba bititemeljem svakog naπeg postupka, misli i pobude; posveÊenjecjelokupnog biÊa, tjelesog i duhovog, treba biti pod nadzoromSvetoga Duha. NeposveÊenu volju i strasti treba razapeti. To Êevam moæda izgledati vrlo teæak zadatak, ali ga morate izvrπiti,ili Êete s Isusovih usana Ëuti one straπne rijeËi: “Idite od me-ne.” Sve moæete uËiniti kroz Krista koji vam daje snagu. Vi steu godinama kad volja, apetit i strasti traæe da im se popuπta.Bog jest ovo usadio u vaπu narav, ali u cilju viπih i svetihnamjera. Nije potrebno da ih zlouporabom pretvorite u svojeprokletstvo. Oni Êe to postati samo ako ih ne dræite pod nad-zorom razuma i savjesti. OgraniËavanje i odricanje su rijeËi ipostupci u kojima vi joπ nemate æivotnog iskustva. Kuπnje vaskolebaju. Oni koji su neposveÊena srca propuπtaju prihvatitisnagu i pomoÊ koju im Bog pruæa. Oni nemaju mira i stalnoæude za neËim πto je novo, πto uveseljava, πto zadovoljava iuzbuuje um, i to nazivaju uæivanjem. Sotona ima zavodljivumoÊ kojom zna pridobiti i potaknuti maπtu, osobito mladih,kako bi ih ulovio u svoju zamku. … Vi trebate najusrdnijezavapiti u molitvi: “O, Gospodine, promijeni najskrivenije po-bude moje duπe!” Tada Êete moÊi utjecati u korist dobra i naostale mlade. … Bog mira neka u potpunosti posveti vaπ duh,duπu i tijelo. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 83,84)

6. rujna

»ekaj snagu od Gospodina

“Tada im reËe: ‘Doite vi sami napose, na samotnomjesto, te se malo odmorite!’ Tu je, naime, tako mnogoljudi dolazilo i odlazilo da apostoli nisu imali vremenani za jelo.” (Marko 6,31)

Oni koji rade u djelu … trebaju prebivati toliko blizu Gos-podina da odsjajuju svjetlost poput svjetiljke koja svijetli. Ta-mo gdje postoji duboka, iskrena odluËnost za zajedniËkimnaporom, sami Êe radnici objavljivati istinu sa silom, ostavlja-juÊi dubok dojam na one koji nisu naπe vjere. …

263

346

Oni koji rade za Boga upoznat Êe previranja, neugodnostii izmorenost. Ponekad Êe biti u neizvjesnosti i nemirnog srca,skoro oËajni. Kad nastupi ovakva uznemirenost, radnik bi tre-bao stati s poslom i odmoriti se. Krist ga poziva: “Doite …napose … te se malo odmorite”. (Marko 6,31) “Umornome sna-gu vraÊa, jaËa nemoÊnoga. … Al onima πto se u Jahvu uzdajusnaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trËe i ne susta-ju, hode i ne more se.” (Izaija 40,29-31) …

Radnik ne moæe imati uspjeha ako se u æurbi moli Bogu,i juri obaviti ono za πto se boji da je zanemario ili zaboravio.On ima vremena samo za nekoliko uæurbanih misli upuÊenihBogu, i niπta viπe. On si ne ostavlja vrijeme za razmiπljanje imolitvu, ne Ëeka da Gospodin obnovi njegovu duhovnu i tjele-snu snagu. On uskoro postaje premoren. Ne osjeÊa utjecajSvetog Duha koji uzdiæe i nadahnjuje. On nije osnaæen svje-æinom æivota. Premorenost njegovog tijela i zamor njegovoguma nisu ublaæeni osobnim druæenjem s Isusom.

“U Jahvu se uzdaj, ojunaËi se, Ëvrsto nek bude srce tvoje:u Jahvu se uzdaj!” (Psalam 27,14) “Dobro je u miru Ëekatispasenje Jahvino!” (Tuæaljke 3,26) Ima onih koji rade cijelidan i duboko u noÊ kako bi postigli ono πto po njihovommiπljenju treba obaviti. Gospodin sa saæaljenjem gleda na oveizmuËene nositelje teπkog tereta i kaæe: “Doite k meni … i jaÊu vas okrijepiti. … Jer jaram je moj sladak, a moje bremelako.” (Matej 11,28-30) (Letter 83)

Naπ æivot treba biti skriven s Kristom u Bogu, i ako jetako skriven, u Njegovim Êe se rukama pretvoriti u svjetlo kojeÊe jarkim i postojanim sjajem svijetliti cijelom svijetu. … No,iako ima malo vremena, a treba obaviti mnogo posla, Gospodinnije zadovoljan kad produljimo vrijeme za rad tako da nemamovremena za odmor, za prouËavanje Biblije i za zajednicu sBogom. Za utvrivanje duπe prijeko je potrebno da se dovede-mo u poloæaj gdje Êemo primati mudrost od Boga kako bismoupotrijebili svoje darove u sluæbi Gospodara i na Njegovu sla-vu. (Youth’s Instructor, 3. veljaËe 1898.)

347

7. rujna

ObeÊano moralno i duhovno savrπenstvo

“A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja jeveza savrπene skladnosti! I neka u vaπim srcima vladamir Kristov, na koji ste i pozvani u jednome tijelu!Budite i zahvalni!” (Koloπanima 3,14.15)

“Usmrtite, dakle, ono πto je u vaπem tijelu zemaljsko”,pisao je Pavao Koloπanima. “Tako ste i vi nekoÊ æivjeli kad steprovodili æivot u tim neurednostima. Ali i sada odbacite odsebe sve ovo: srdæbu, naglost, zloÊu; izbacite iz usta svojihpsovku. … Obucite se, dakle, buduÊi da ste izabranici Boæji,sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdaËnost, dobrotu, poniznost,krotkost i strpljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivoopraπtajte meusobno ako tko protiv koga ima neπto πto je zaukor. Kao πto je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako Ëi-nite i vi. A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je vezasavrπene skladnosti! I neka u vaπim srcima vlada mir Kristov,na koji ste i pozvani u jednome tijelu! Budite i zahvalni!”(Koloπanima 3,5.7-13) …

Poslanica upuÊena Koloπanima prepuna je pouka odnajveÊe vrijednosti za sve koji rade u Kristovoj sluæbi, poukakoje pokazuju jedinstvenu nakanu i uzviπen cilj, πto Êe sevidjeti u æivotu onoga koji ispravno predstavlja Spasitelja. Od-bacujuÊi sve πto bi ga moglo omesti u napredovanju ili odvra-titi noge drugih od uskog puta, vjernik Êe u svojem svakida-πnjem æivotu oËitovati milosre, ljubaznost, poniznost, krot-kost, strpljivost i Kristovu ljubav. …

U nastojanju da postigne ideal koji mu je Bog postavio,krπÊanin nema razloga za oËajavanje. ZahvaljujuÊi Kristovojmilosti i snazi, svima je obeÊano moralno i duhovno savrπen-stvo. Isus je izvor snage, izvor æivota. On nas dovodi svojojRijeËi i sa stabla æivota pruæa liπÊe za ozdravljanje duπa boles-nih od grijeha. On nas vodi do Boæjeg prijestolja i u naπa ustastavlja molitvu kojom s Njim uspostavljamo tijesnu vezu. Onza nas pokreÊe svemoÊna nebeska orua. Na svakom korakudotiËemo Njegovu æivu snagu.

Bog ne odreuje granicu napredovanja onima koji æele bitiispunjeni “potpunom spoznajom … [Boæje] volje sa svakovr-

264

348

snom mudrosti i duhovnim razumijevanjem”. (Koloπanima 1,9)Oni trebaju molitvom, budnoπÊu, napredovanjem u spoznaji irazumijevanju ojaËati “svakovrsnom snagom kako to odgovaramoÊi njegova boæanstva” (redak 11). Spasiteljeva je namjera daljudska biÊa, oËiπÊena i posveÊena, budu Njegova ruka pomoÊ-nica. Zahvalimo za ovu veliku prednost Onome koji “nas uËinidostojnima sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu. On nas istrg-nu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina”(redak 12.13). (Djela apostolska, str. 300,301)

8. rujna

Stalno razmiπljajte o Bogu

“Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svakooËinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vamdadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojaËate usnazi po njegovu Duhu u nutarnjega Ëovjeka.” (Efeæa-nima 3,14-16)

Duhovna snaga o kojoj je ovdje rijeË jest neπto πto svatkood nas moæe primiti. No, na koji naËin? Moæda smo u tami,osjeÊamo nemoÊ i obeshrabrenje i mislimo da nas Bog ne voli.Ako je tako, ne smijemo se predati osjeÊajima; osjeÊaji nisu niu kakvoj vezi s onim o Ëemu je ovdje rijeË. Mi trebamo prihva-titi Boæju rijeË onako kako je napisana i Kristove rijeËi onakokako ih je On izrekao.

Posluπajte ove rijeËi naπega Spasitelja: “Svatko tko sluπaove moje rijeËi i izvrπava ih moæe se usporediti s mudrimËovjekom koji svoju kuÊu sagradi na litici. Udari pljusak, na-valiπe potoci, dunuπe vjetrovi i jurnuπe na kuÊu, ali se ona nesruπi, jer je sagraena na litici.” (Matej 7,24.25) Prednost sva-kog od nas je πto moæemo graditi na VjeËnoj Stijeni. TakoneÊemo osramotiti Boga niti Êe nas naπe rijeËi ili djela udaljitiod Krista. …

Kad se prepustite Boæjoj milosti i dræite Ga za NjegovuRijeË, a neprijatelj se ipak pojavi istiËuÊi vaπe nedostatke ipogreπke i govoreÊi vam kako sada niste niπta bolji negoli kad

265

349

ste potraæili Gospodina, tada vi moæete pokazati na Isusa,ponoviti Njegova obeÊanja i reÊi πto je On uËinio za vas.

Apostol dalje nastavlja: “Da Krist stanuje u vaπim srcimapo vjeri; da u ljubavi uvrijeæeni i utemeljeni budete sposobnishvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu πirina, duljina,visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spo-znaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.”(Efeæanima 3,17-19) Kako lako moæemo postati zadovoljni kadnam je ova boæanska punina stavljena na dohvat. Naviknulismo misliti da je dovoljno imati znanje o istini bez njezineposvetiteljske snage. Samo jedan mali gutljaj s izvora æivotagasi naπu æe, pa mi ne dolazimo iznova i iznova piti s njega.Ali to nije u skladu s Boæjim razmiπljanjem. Naπe bi duπetrebale neprekidno æeati za vodom æivota. Naπa srca se nikadne bi trebala udaljiti od Krista, veÊ Ëeznuti za zajedniπtvom sNjim. Upravo Êe nam ta glad i æe za pravednoπÊu priskrbitipunu mjeru Njegove milosti.

Henok je “hodio s Bogom”; ali kako je on zasluæio ovuprednost? Bilo je to stoga πto je neprekidno razmiπljao o Bogu.Kad je odlazio i kad se vraÊao, njegova su razmiπljanja bila odobroti, savrπenstvu i ljepoti boæanskog karaktera. I dok je bioobuzet time, on se promijenio po uzoru na slavni lik svojegaGospodina, jer promatranjem kod nas nastaje promjena. (Signsof the Times, 18. kolovoza 1887.)

9. rujna

Duhovna snaga

“Da Krist stanuje u vaπim srcima po vjeri; da u ljubaviuvrijeæeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajed-no sa svim svetima.” (Efeæanima 3,17.18)

Mi trebamo odraæavati Isusov karakter. Bilo da smo u crkvi,u svom domu, ili u druπtvu svojih susjeda, mi trebamo dopustitida se preko nas pokaæe Isusov divan lik. Ovo nije moguÊepostiÊi ako nismo ispunjeni Njegovom puninom. Kad bismobolje upoznali Isusa, zavoljeli bismo Ga zbog Njegove dobrotei izvrsnosti, i poæeljeli bismo postati toliko sliËni Njegovom

266

350

boæanskom karakteru kako bi svi znali da smo bili s Isusomi uËili od Njega.

Primjenjivanjem naËela Kristovog Evanelja u svojemæivotu mi odajemo Ëast i slavu naπemu Ocu koji je na Nebu.»ineÊi tako odsjajujemo nebesku svjetlost nad tamom svijetaoko nas. Greπnici postaju prisiljeni priznati da nismo djecatame, veÊ djeca svjetla. Kako Êe oni to prepoznati? Po plodovi-ma koje donosimo. Ljudi mogu biti upisani u crkvenu knjigu,no to ih ne Ëini djecom svjetla. Oni mogu biti na Ëasnim po-loæajima i primati hvalu od drugih, ali ni to ih ne Ëini djecomsvjetla. … Milost mora djelovati duboko — to je Boæja ljubavu srcu koja se oËituje u posluπnosti.

Kristovo prebivanje u duπi omoguÊava nam duhovnu sna-gu i Ëini nas provodnicima svjetlosti. ©to viπe svjetlosti ima-mo, viπe moæemo dati onima koji su oko nas. ©to smo bliæiIsusu, imat Êemo jasniji pogled na Njegovu ljepotu. Kad Gapromatramo u Njegovoj ËistoÊi, jasnije zapaæamo svoje ka-rakterne nedostatke. Mi æudimo za Njim, i zbog punine koja jeu Njemu i koja odsjajuje iz savrπenosti Njegovog nebeskogkaraktera, promatranjem se mijenjamo u Njegov lik. …

Svakog dana sijemo neku vrstu sjemena. Sijemo li sjemenepovjerenja, æet Êemo nepovjerenje; sijemo li sjeme ponosa,æet Êemo ponos; sijemo li tvrdoglavost, æet Êemo tvrdoglavost,jer — “πto tko sije, to Êe i æeti” (GalaÊanima 6,8). …

Naπe srce moæe biti ispunjeno svom puninom Boæjom, alipostoji neπto πto mi moramo uËiniti. Ne smijemo njegovatisvoje pogreπke i grijehe, veÊ ih ostaviti i æurno dovesti svojesrce u red. Kad to uËinimo, uzmimo kljuË vjere i otkljuËajmoriznicu Boæjih bogatih blagoslova. … BeskonaËna je punina ukoju moæemo posegnuti; a mi imamo i obeÊanje naπeg bo-æanskog Gospodara: “Neka vam bude prema vjeri vaπoj!” (Ma-tej 9,29) Mi imamo moguÊnost pobijediti i primiti krunu æivotai mjesto s desne strane Bogu, i dok ulazimo kroz bisernavrata, Ëut Êemo rijeËi slae od bilo koje glazbe: “Dobro, valjanii vjerni slugo, … ui u veselje gospodara svoga!” (Matej 25,23)(Signs of the Times, 18. kolovoza 1887.)

351

10. rujna

JaËajte u milosti

“Ti se, dakle, sine moj, jaËaj miloπÊu Krista Isusa! Onoπto si od mene Ëuo pred mnogim svjedocima, povjeripouzdanim ljudima koji Êe biti sposobni i druge pouËi-ti!” (2. Timoteju 2,1.2)

Pouke koje nalazimo u Pavlovim rijeËima upuÊenim Ti-moteju od najveÊe su vaænosti za nas danas. On mu nalaæe:“JaËaj miloπÊu.” U svojoj mudrosti? Ne, veÊ “JaËaj miloπÊuKrista Isusa”. Onaj tko æeli biti Kristov sljedbenik, neka se neoslanja na svoje sposobnosti ili bude siguran u sebe. No, netreba ni umanjiti svoje duhovne napore, niti odbiti odgovorno-sti i ne djelovati za Boga. On treba vuÊi snagu iz pravog isigurnog izvora koji nikad neÊe iznevjeriti one koji primajuboæansku silu. Naπ poticaj glasi: “JaËaj miloπÊu Krista Isusa.”Osjeti li krπÊanin svoju nemoÊ ili nesposobnost, stavljanjemsvojeg pouzdanja na Boga uvidjet Êe da je Kristova milostdostatna za sve hitne sluËajeve.

Kristov vojnik se treba susresti s mnogim oblicima isku-πenja, oduprijeti im se i pobijediti ih. ©to je æeπÊi sukob, to jeveÊa milost koju Êe primiti duπa u nevolji; a sama narav pri-mljene milosti uveÊat Êe moguÊnosti Kristovog sluge da spo-zna Boga i Isusa Krista kojega je On poslao. Duπa vjernika Êesnaæno teæiti spoznaji i veÊem razumijevanju istine i Kristovepravednosti. Oni koji napreduju u boæanskom æivotu imat ÊeveÊe prilike u traæenju istine kao skrivenog blaga, i prihvatitije u svojoj duπi. Istinski krπÊanin razumjet Êe πto znaËi proÊikroz ozbiljne sukobe i teπka iskustva, ali on Êe stalno rasti uKristovoj milosti kako bi se uspjeπno suoËio s neprijateljemsvoje duπe koji djeluje preko ljudskih predstavnika kako biprouzroËio propast Kristovih slugu. Prolaskom kroz teπke ku-πnje Kristov sljedbenik Êe bolje razumjeti Boæje naËine djelo-vanja i plan otkupljenja, i neÊe biti iznenaen neprijateljevimoruem. Bit Êe razdoblja kad Êe tama pritisnuti njegovu duπu,ali Êe pravo svjetlo zasjati i sjajne zrake Sunca pravde rastje-rati mrak; i mada ga Sotona nastoji obeshrabriti na svaki mo-guÊi naËin, postavljajuÊi prepreke pred njim, on Êe zahvaljuju-

267

352

Êi Kristovoj milosti moÊi postati vjerni svjedok Radosne vijestikoju je Ëuo od nadahnutog Boæjeg glasnika. On ne prezire nitizanemaruje primljenu vijest, veÊ predaje svoje znanje vjernimljudima koji ga mogu dalje prenijeti drugima. PrenoseÊi tosvjetlo drugima, krπÊanin dokazuje istinitost rijeËi da je “pra-vedniËka … staza kao svjetlost svanuÊa, koja je sve jasnija dopotpunog dana”. (Izreke 4,18) (Review and Herald, 16. lipnja1896.)

11. rujna

Suglasnost s Boæjom voljom

“Ljupka æena stjeËe slavu.” (Izreke 11,16)

Moæda nikad neÊeπ biti pozvana da se baviπ nekom jav-nom djelatnoπÊu. Ali, sve πto je potrebno uËiniti — bilo da jeto pranje posua, postavljanje stola, njegovanje bolesnika,kuhanje ili pranje — sve to ima svoju moralnu vrijednost; idokle god ne moæete rado i sa zadovoljstvom prihvaÊati oveposlove, neÊete biti osposobljeni za znaËajnije i uzviπenije du-ænosti. Netko mora obaviti i te skromne svakodnevne duæno-sti, i oni koji to obavljaju trebaju biti osvjedoËeni da je posaokoji obavljaju vaæan i Ëastan te da svojom æivotnom ulogom,ma koliko ona bila skromna, sluæe na slavu Bogu upravo ona-ko kao i aneo Gabrijel kad je bio poslan prorocima. Svatkotreba raditi svoj posao u skladu sa svojom æivotnom ulogom.Æena u svojoj kuÊi, obavljajuÊi svoje jednostavne ali neizbje-æne domaÊe duænosti, moæe to uËiniti u istom duhu vjernosti,posluπnosti i ljubavi u kojem i aneli obavljaju svoje poslanje.Suglasje s Boæjom voljom Ëini svaki posao koji treba biti oba-vljen Ëasnim. …

Mi se ne nalazimo na Nebu, nego na Zemlji. Kad budemona Nebu, bit Êemo osposobljeni za uzviπene i plemenite nebe-ske duænosti. Ali ovdje na ovom svijetu moramo biti provjerenii dokazati svoju ispravnost. …

Najuzviπenija duænost mladih u njihovom domu jest dasvojom ljubavlju i istinskim zanimanjem budu pravi blagoslovza svoju braÊu i sestre i za svoje roditelje. Tu oni mogu poka-

268

353

zati samoodricanje i nesebiËnost u brizi i zalaganju za druge.Takav rad æenu nikad ne uniæava. To je najsvetija i najuzviπe-nija duænost koju ona moæe obavljati. Kakav utjecaj sestramoæe imati na svoju braÊu! Samo ako je ispravna, ona moæeodluËno utjecati na oblikovanje njihovog karaktera. Svojim mo-litvama, svojom plemenitoπÊu i ljubavlju ona moæe uËiniti mno-go za domaÊinstvo. … Ove plemenite osobine se nikad ne moguprenijeti na druge, ukoliko najprije ne postoje u nama sami-ma. Zadovoljstvo duπe, ljubav, plemenitost i vedrina naravi —osobine koje Êe osvojiti svako srce — odrazit Êe se na vamau tolikoj mjeri koliko ih dajete drugima. Ako u srcu ne vladaKrist, do izraæaja dolazi nezadovoljstvo i moralna izopaËe-nost. Jedino sebiËnost navodi ljude da od drugih traæe ono πtonisu spremni sami dati. Ako Krist nije u srcu, karakter posta-je neprivlaËan.

Nisu samo veliki poduhvati i teπke borbe ono πto za duπupredstavlja kuπnju i zahtijeva hrabrost. Svakodnevni æivot do-nosi sobom zbrku, kuπnje i obeshrabrenja, jer i najjedono-stavniji posao Ëesto traæi mnogo strpljivosti i ustrajnosti. Dabismo svladali sve poteπkoÊe, potrebni su nam samopouzda-nje i odluËnost. OsjeÊaj sigurnosti da je Gospodin uz nas pru-æit Êe nam pomoÊ i utjehu u svakoj prilici. (Testimonies forthe Church, sv. 3, str. 83,84)

12. rujna

Spasenje djece

“I dijete se poznaje po onome πto Ëini, je li Ëisto ipravedno djelo njegovo.” (Izreke 20,11)

Potrebno nam je mnogo prouËavanja i najusrdnijih moli-tava za nebesku mudrost da bismo znali pravilno usmjeravatimisli mladih, jer mnogo toga ovisi o usmjerenju na koje rodi-telji upuÊuju um i volju svoje djece. Uravnoteæiti njihov umpravilnim usmjeravanjem i u pravom trenutku najvaænija jezadaÊa, jer vjeËna sudbina djece moæe ovisiti o samo jednojodluci donesenoj u odsudnom trenutku. Koliko je stoga vaænoda um roditelja bude πto slobodniji od zbunjujuÊih i iscrplju-

269

354

juÊih briga ovozemaljskog æivota, kako bi mogli smireno, raz-borito i u ljubavi razmiπljati, pridajuÊi spaπavanju svoje djecenajveÊu pozornost i znaËaj! Unutraπnje ukraπavanje treba bitinajviπi ideal kojemu roditelji trebaju teæiti u odgoju svoje dje-ce. Posjetiteljima i strancima roditelji nikada ne bi trebali do-pustiti da im oduzimaju vrijeme koje kao najveÊu æivotnu vri-jednost duguju svojoj djeci dajuÊi im strpljivo svakodnevnepouke da bi pravilno usmjerili njihov umni i duhovni razvitak.

Æivot je prekratak da bi bio protraÊen u ispraznim i ne-vaænim razonodama, u beskorisnim posjetima, u nepotrebnomodijevanju zbog pokazivanja ili uzbudljivim zabavama. Ne mo-æemo si dopustiti gubljenje vremena koje nam je Bog dao daËinimo dobro drugima i sabiremo blago na Nebu. Nemamo pre-viπe vremena za izvrπavanje potrebnih duænosti. Moramo po-svetiti vrijeme oplemenjivanju vlastitog srca i uma da bismo seosposobili za svoje æivotno djelo. ZapostavljajuÊi te osnovneduænosti i prilagoavajuÊi se navikama i obiËajima svijeta, miËinimo veliko zlo i samima sebi i svojoj djeci. …

Duænost je majki da svoje umne snage oplemenjuju i svojesrce dræe Ëistim. One trebaju koristiti svaku moguÊnost zasvoje umno i moralno usavrπavanje, kako bi se πto bolje os-posobile za odgoj svoje djece. One koje popuπtaju svojim sklo-nostima da stalno budu u druπtvu drugih, brzo postaju nervo-zne kad im takvo druπtvo nedostaje. Takve majke nemaju spo-sobnosti da se prilagode prilikama. Neizbjeæne i svete domaÊeduænosti njima se Ëine previπe jednostavnima i nezanimljivi-ma. One nisu nimalo sklone samoispitivanju i samodisciplini.Njihov um gladuje za promjenama i uzbudljivim prizorima svje-tovnog æivota. …

Kad bi roditelji shvatili da im je odgoj djece za korisnostu æivotu sveta i Bogom dana duænost, kad bi unutarnji hramduπe svojih sinova i kÊeri tako ukraπavali za besmrtni æivot, udruπtvu bismo vidjeli veliku promjenu nabolje. (Testimoniesfor the Church, sv. 3, str. 146,147)

355

13. rujna

Tjelesni, umni i duhovni razvoj

“UpuÊuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari,neÊe odstupiti od njega.” (Izreke 22,6)

Najljepπe djelo koje je ikada povjereno muπkarcima iæenama jest bavljenje oblikovanjem uma mladih. NajveÊu po-zornost u odgoju mladih treba posvetiti raznovrsnosti pouËa-vanja, kako bi se u njima potaknule uzviπene i plemenite snageuma. Roditelji i uËitelji nisu osposobljeni za odgajanje djeceako sami nisu prethodno svladali pouku o samosavladavanju,strpljivosti, dobroti i ljubavi. Kako je znaËajna uloga roditelja,staratelja i uËitelja! Malo je onih koji uviaju vaænost potrebeobrazovanja i kako treba upravljati razvojem uma, misli i osje-Êaja mladih. …

Odgojem od najranijeg djetinjstva oblikuje se karakter mla-dih za svjetovni i za vjerski æivot. Salomon kaæe: “UËi dijeteprema njegovu putu, pa kad i ostari, neÊe odstupiti od njega.”Ovim je vrlo mnogo reËeno. PouËavanje koje Salomon ovdjepreporuËuje znaËi da djecu treba odgajati i stalno usmjeravatiu njihovu razvoju. Da bi roditelji i uËitelji bili uspjeπni u ovojzadaÊi, oni sami moraju znati “put” kojim dijete treba iÊi. Tonije puko znanje koje se moæe steÊi iz knjiga. To obuhvaÊa sveπto je dobro, puno vrlina, pravedno i sveto. Ono ukljuËujeumjerenost, poboænost, bratsku obazrivost i ljubav prema Bogui bliænjemu. Da bi se ovaj cilj ostvario, mora se posvetiti pose-bna pozornost tjelesnom, umnom, moralnom i vjerskom odgojudjece i mladih. … Djecu treba uËiti da poπtuju rasuivanjesteËeno na temelju osobnog iskustva. Treba ih tako odgajatida svoje miπljenje i volju usklauju s miπljenjem svojih roditeljai uËitelja, i navesti ih da stvarno uvide ispravnost prihvaÊanjanjihovog savjeta. Tada njihov karakter, i kad ne bude viπe podnadzorom i rukovostvom roditelja i uËitelja, neÊe biti sliËantrsci koju ljulja svaki vjetar. …

Malu djecu treba pustiti da slobodno i sretno trËkarajukao janjci u otvorenoj prirodi. Treba im omoguÊiti da u najpo-voljnijim okolnostima poloæe temelj za zdravu i snaænu kon-stituciju. …

270

356

Majke bi trebale imati manje ljubavi za umjetno ukra-πavanje kuÊe … i trebale bi pronaÊi vremena da u sebi i svojojdjeci bude ljubav za ljupke pupoljke i rascvjetalo cvijeÊe. …Majka moæe misli svoje djece usmjeriti na Stvoritelja i u nji-hovom mladom srcu probuditi ljubav prema nebeskom Ocukoji je jasno pokazao svoju veliku ljubav za njih. Roditeljimogu u svemu stvorenome ukazivati svojoj djeci na Boga. …Ove pouke utisnute u misli male djece, okruæene ugodnim iprivlaËnim prizorima prirode, ostaju im trajno u sjeÊanju. (Tes-timonies for the Church, sv. 3, str. 131—137)

14. rujna

Moralne snage Êe biti na kuπnji

“Daj da nam sinovi budu kao biljke πto rastu od mla-dosti svoje; a kÊeri naπe kao stupovi ugaoni, krasnepoput hramskog stupovlja.” (Psalam 144,12)

Sklonosti i navike mladih vrlo Ëesto su uoËljive i u dobazrelosti. Mlado drvo moæete savijanjem dovesti u gotovo svakioblik koji zaæelite, i ako ga primorate da raste u takvom po-loæaju, ono Êe ostati deformirano i uvijek Êe svjedoËiti o povre-di i zloporabi nanesenoj vaπom rukom. Nakon viπegodiπnjegrasta u takvom poloæaju, vi moæete pokuπavati drvo ponovnoispraviti, ali Êe se svaki takav napor pokazati potpuno uza-ludnim. Ono Êe uvijek ostati iskrivljeno drvo. SliËan je sluËaji s umom mladih. Njih treba vrlo paæljivo i njeæno odgajati udjetinjstvu. NaËinom odgoja oni se mogu usmjeriti ili u dobromili u pogreπnom pravcu; i u svojem buduÊem æivotu oni najËe-πÊe nastavljaju putem na koji su upuÊeni u mladosti. NavikesteËene u mladosti vremenom postaju sve jaËe i jaËe.

Mi æivimo u vremenu kad je gotovo sve povrπno. Vrlo jemalo Ëvrstine i stabilnosti u karakteru, zato πto su odgoj iobuËavanje djece od same kolijevke bili povrπni. Njihov karaktergraen je na nepostojanom pijesku. Samoodricanje i samo-svladavanje uopÊe nije ugraivano u njihov karakter. Maæenisu i u svemu im se popuπtalo do te mjere da su postali nespo-sobni za praktiËan æivot. Ljubav prema zadovoljstvima preu-

271

357

zela je nadzor nad umom, a djeci se laskalo i popuπtalo nanjihovu propast. Djecu treba uËiti i odgajati tako da ih kuπnje,poteπkoÊe i opasnosti koje æivot neizbjeæno donosi ne iznena-de. Treba ih nauËiti da uvijek vladaju sobom i plemenito pre-vladavaju poteπkoÊe; i ako se svojevoljno ne izlaæu opasnosti,ako bez potrebe ne istrËavaju na put iskuπenja, ako se klonezlog utjecaja i druæenja s nemoralnim druπtvom i onda kad seneizbjeæno moraju naÊi u druπtvu takvih, oni Êe imati snaæankarakter i stati na stranu onoga πto je ispravno, Ëuvat Êe naËe-la i zahvaljujuÊi Boæjoj snazi ostati moralno neokaljani. Akomladi, koji su dobro odgojeni, uËine Boga svojom uzdanicom,njihove moralne snage izdræat Êe i najteæu kuπnju. …

Kad bi roditelji mogli shvatiti kako teπku i ozbiljnu odgo-vornost preuzimaju na sebe odgajanjem svoje djece, posvetilibi mnogo viπe vremena molitvi, a mnogo manje nepotrebnimstvarima. Usrdnije bi se, uz duboko razmiπljanje i prouËavanjemolili Bogu za Njegovu mudrost i boæansku pomoÊ, kako bi usvojoj djeci razvili karakter koji On moæe odobriti. Njihovateænja ne bi trebala biti kako odgojiti svoju djecu da steknuËasti i pohvale u ovom svijetu, veÊ kako ih odgojiti da oblikujupravi karakter koji Bog moæe odobriti. (Testimonies for theChurch, sv. 3, str. 143—145)

15. rujna

Tijelo i um su neodvojivi

“Ako tko razara hram Boæji, njega Êe Bog razoriti, jerje svet hram Boæji, a taj ste vi.” (1. KorinÊanima 3,17)

Jedno od najjaËih iskuπenja s kojima se Ëovjek mora su-oËiti i stalno boriti jest apetit. Izmeu uma i tijela postojitajanstvena i Ëudesna povezanost i neizbjeæan utjecaj jednogna drugo. Odræavati tijelo u zdravom stanju tako da svaki dioæivotnog stroja djeluje potpuno usklaeno trebamo uËiniti pr-vim zadatkom svojega æivota. Zanemariti tijelo znaËi zanema-riti um. Bolesno tijelo i zakræljao um ne mogu sluæiti na slavuBogu. Popuπtanje okusu na πtetu zdravlja najgora je zloupora-ba osjetila. …

272

358

Otkupitelj svijeta znao je da popuπtanje apetitu potkopavatjelesne snage i otupljuje moÊ opaæanja tako da se sveto nemoæe razlikovati od nesvetoga. Krist je znao da Êe se svijet sveviπe odavati jelu i da Êe takvo popuπtanje potpuno izopaËitimoralne snage. Kad je popuπtanje apetitu u ljudskom rodu veÊtada bilo toliko snaæno da je Boæji Sin morao postiti skoroπest tjedana — da bi moÊ apetita slomio u korist Ëovjeka —kakav li tek trud predstoji krπÊaninu da bi mogao pobijeditikao πto je Krist pobijedio! Snaga iskuπenja da popustimo izo-paËenom apetitu moæe se procijeniti samo po neizrecivim mu-kama gladovanja koje je Krist morao podnijeti tijekom svogdugog posta u pustinji.

Krist je znao da, ako æeli uspjeπno ostvariti plan spasenja,mora otpoËeti djelo spasenja upravo u onome u Ëemu je prviËovjek pogrijeπio. Adam je pao zbog popuπtanja apetitu. Da biobvezu posluπnosti Boæjem zakonu utisnuo u Ëovjekov um,Krist je svoje djelo spasenja otpoËeo mijenjanjem Ëovjekovihæivotnih navika. …

Neumjerenost u jelu, Ëak i kad jedemo zdravu hranu, ne-povoljno utjeËe na cijeli organizam i otupljuje najdublje i naj-svetije osjeÊaje. Stroga je umjerenost u jelu i piÊu vrlo bitnada bi se saËuvalo zdravlje i da bi svi organi uspjeπno radili. …

Najsigurniji put je: ne dirati, ne kuπati, ne uzimati — Ëaj,kavu, vino, duhan, opijum i razna alkoholna piÊa. Ljudi ovognaraπtaja, viπe nego oni iz nekoliko naraπtaja ranije, imajudvostruko veÊu potrebu da pozovu u pomoÊ snagu svoje volje,ojaËane Boæjom miloπÊu, kako bi mogli izdræati sotonske ku-πnje i oduprijeti se i najmanjem udovoljavanju izopaËenomapetitu. … Otkupitelj svijeta siπao je s Neba da Ëovjeku unjegovoj slabosti osobnim primjerom podari snagu u zadobi-vanju pobjede nad apetitom i strasti, i da moæe biti pobjedni-kom u svemu. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 485—488)

359

16. rujna

Um ispunjen Boæjim obeÊanjima

“Vjera srca postiæe pravednost, a priznanje usta spase-nje.” (Rimljanima 10,10)

Prema ovome, postoji dio koji treba vjerovati, kao i diokoji treba priznati. Srce mora najprije prihvatiti istinu kakvaje u Isusu. Ovo je temelj istinske religije. Tada duπa poËinjeosjeÊati osudu grijeha, i sama bolesna od grijeha, osjeÊajuÊipotrebu za lijeËnikom te dolazi k Isusu iz Nazareta po oprost.UlazeÊi u rat s neprijateljem, Ëovjek od Isusa traæi snagu da seodupre kuπnji. On bdije u molitvi i istraæuje Pisma. Biblijskeistine su vidljive u novom i vrlo privlaËnom svjetlu, a BoæjiDuh mu otkriva njihovo vaæno znaËenje. On prouËava Kristovæivot, i πto jasnije razabire neokaljanu ËistoÊu Spasiteljevogkaraktera, sve manje vjeruje u svoju dobrotu; πto ËeπÊe i viπeupoznaje Isusa, otkriva sve manje savrπenosti u sebi. Njegovasamopravednost nestaje i on pada, bespomoÊan i slomljen, naStijenu — Isusa Krista. KuπaË Êe ga bolno pritisnuti, i pone-kad Êe osjeÊati obeshrabrenost i biti u kuπnji pomisliti kakoga Bog neÊe prihvatiti, ali, dræeÊi Boga za Njegovu RijeË i tra-æeÊi Njegovo sigurno obeÊanje, on kroz mrak izlazi na jasnusunËevu svjetlost Kristove ljubavi.

“Vjera srca postiæe pravednost, a priznanje usta spase-nje.” Ako je srce uistinu riznica milosti i Kristove ljubavi, oneÊe se pokazati kroz rijeËi i ponaπanje. Postojat Êe stalna pri-vlaËnost Kristu. Sve Êe biti na kuπnji; otuda i potreba za bo-æanskom miloπÊu i trezvenom, istinskom vjerom i naËelima.Usne bi trebale biti posveÊene, a izgovorenih rijeËi malo i pom-no odabranih.

Vrlo Ëesto navodni krπÊani na sebe navuku velike duhov-ne slabosti baveÊi se svojim kuπnjama i nedaÊama. Ne samoπto se stanje pogorπava nakon svakog ponavljanja, veÊ su onizasigurno odvojeni od Isusa kada si to dopuπtaju. Sotona æeliobratiti njihovu pozornost na njih same i nametnuti im mislida ih se dovoljno ne cijeni. Oni tada poËinju saæalijevati samesebe i gubiti vjeru i povjerenje u Isusa; a kao rezultat togaudaljavaju se od Njega koji ih moli da svoj teret stave na Njega.

273

360

Takvima bismo trebali reÊi: Prisjetite se πto je Bog uËinioza vas. Recite Sotoni da ne vjerujete u svoju pravednost, veÊu Kristovu. Imajte um ispunjen dragocjenim obeÊanjima izBiblije, i kad Sotona doe na vas da vas kao poplava potopi,doËekajte ga s oruæjem koje vam je omoguÊila Boæja rijeË:“Pisano je.” Ovo Êe slomiti njegovu moÊ i dati vam pobjedu.(Historical Sketches, str. 129,130)

17. rujna

Donoπenje ploda

“Kao πto daædi i snijeæi s neba bez prestanka dok sezemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjemesijaËu i kruha za jelo.” (Izaija 55,10)

Krist æeli obnoviti svoj lik u srcima ljudi; On to i Ëinipreko onih koji vjeruju u Njega. Cilj krπÊanskog æivljenja jestdonoπenje roda — obnavljanje Kristovog karaktera u vjerniku,da bi se mogao obnoviti i u drugima.

Biljka ne klija, ne raste niti donosi rod sama za sebe, veÊ“da bi dala sjeme sijaËu i kruha za jelo”. (Izaija 55,10) Tako initko od nas ne smije æivjeti sam sebi. KrπÊanin se nalazi nasvijetu kao Kristov predstavnik, da radi na spaπavanju drugihduπa.

U æivotu koji je okrenut sebi neÊe biti nikakvog rasta nidonoπenja ploda. Ako ste prihvatili Krista kao svojega Spasi-telja, morate zaboraviti na sebe i pokuπati pomagati drugima.Govorite o Kristovoj ljubavi, priËajte o Njegovoj dobroti. Izvr-πavajte svaku duænost. Nosite odgovornost za duπe na svoje-mu srcu i trudite se svim sredstvima koja vam stoje na raspo-laganju da spasite izgubljene. Kad primite Kristovog duha, du-ha nesebiËne ljubavi i rada za druge, vi Êete rasti i donositirod. Vrline Svetog Duha pokazat Êe se u vaπem karakteru.Vaπa vjera Êe rasti, vaπa uvjerenost Êe se produbljivati, vaπaljubav usavrπavati. Sve viπe i viπe odraæavat Êete Kristov lik usvemu πto je neporoËno, plemenito i lijepo.

“Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost,blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdræljivost. Protiv ovih

274

361

ne postoji zakon.” (GalaÊanima 5,22.23) Ovaj plod nikada neÊepropasti, veÊ Êe po svojoj vrsti donijeti æetvu za vjeËni æivot.

“A kad plod dopusti, odmah primiËe srp, jer je vrijemeæetve.” Krist oËekuje s dubokom Ëeænjom da se pokaæe u svo-joj Crkvi. Kad se Njegov karakter savrπeno obnovi u Njegovomnarodu, tada Êe ga On doÊi uzeti kao svoj narod.

Prednost je svakog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊ ida ubrza dolazak naπega Gospodina Isusa Krista (2. Petrova3,12). Kad bi svi koji nose Njegovo ime nosili rodove Njemu naslavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan sjemenom Evane-lja! Brzo Êe sazreti posljednja velika æetva i Krist Êe doÊi daprikupi dragocjeno zrno. (Isusove usporedbe, str. 38.39)

I kao πto biljka puπta korijen u zemlju, tako se i mi mora-mo duboko ukorijeniti u Kristu. Kao πto biljka prima sunËevosvjetlo, rosu i kiπu, tako i mi moramo otvoriti svoje srce utje-caju Svetoga Duha. Djelo treba biti obavljeno “ne silom nitisnagom, veÊ duhom mojim”. (Zaharija 4,6) (Isusove uspored-be, str. 37)

18. rujna

Duhovni razvoj kroz sluæbu

“Dajte pa Êe vam se davati: dobra, zbijena, stresena ipreobilna mjera iskrenut Êe vam se u skut, jer Êe vamse mjeriti mjerom kojom mjerite.” (Luka 6,38)

Oni koji su, po ugledu na Krista, posvetili svoj æivot briziza druge, znaju πto znaËi istinska sreÊa. Doseg njihovih moli-tava i zanimanja je mnogo viπi od njihovog “ja”. TrudeÊi se dapomognu drugima, oni i sami rastu. Oni su prisno upoznati snajveÊim planovima i pothvatima, i zar je onda moguÊe da nerastu kad su se ukljuËili u boæansku rijeku svjetlosti i bla-goslova? Svi takvi primaju mudrost s Neba. Oni se sve viπe iviπe poistovjeÊuju s Kristom i Njegovim planovima. Tu ne postojinikakva opasnost od duhovnog zastoja. Stalnim upijanjemvrijednosti kojima teæe i koje pripadaju visokom i svetom po-slanju, oni su ukor sebiËnim æeljama i slavoljublju. (Testimo-nies for the Church, sv. 9, str. 42)

275

362

Nebeski glasnici æele suraivati s ljudskim oruima da biotkrili svijetu πto ljudska biÊa mogu postati i koliko mogusvojim utjecajem uËiniti za spaπavanje duπa koje se nalaze narubu propasti. Boæja ljubav Êe tako ispuniti onoga tko je istin-ski obraÊen, te Êe on neprestano Ëeznuti da na druge preneseradost koju sam osjeÊa. Gospodin æeli da Njegova crkva otkrijesvijetu ljepotu svetosti. Ona treba praktiËno prikazati moÊ krπ-Êanske vjere. Nebo se mora ogledati u karakteru svakog krπ-Êanina. Oni koji su u mraku trebaju Ëuti pjesmu zahvalnostii hvale. Svoju zahvalnost za Radosnu vijest, za Boæja obeÊanjai ohrabrenja trebamo izraziti time πto Êemo nastojati drugimaËiniti dobro. Takvo djelo Êe umorne, zbunjene i napaÊene duπeobasjati zrakama nebeske pravde. To je izvor na kojemu seæedan i umoran putnik moæe osvjeæiti. Svakom tako uËinje-nom djelu milosra ili ljubavi svjedoËe Boæji aneli.

Kristov naËin rada treba biti naπ primjer. On je neprekid-no prolazio ËineÊi dobro. U hramu i zbornicama, po ulicamagradova, na trgovima i u radionicama, kraj mora i na padinamabreæuljaka On je propovijedao Radosnu vijest i lijeËio bolesne.Njegov æivot bio je oliËenje nesebiËne sluæbe, i neka nam sto-ga posluæi kao udæbenik. Kristova njeæna ljubav puna samilo-sti predstavlja ukor za naπu sebiËnost i neosjetljivost.

Kuda god je prolazio, Krist je na svojemu putu dijelioblagoslove. Koliko je onih, koji tvrde da vjeruju u Njega, shva-tilo Njegovu pouku o blagosti, njeænom saæaljenju i nesebi-Ënoj ljubavi? »ujmo Njegov glas koji se obraÊa slabima, umor-nima i bespomoÊnima: “Doite k meni svi koji ste umorni ioptereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti” (Matej 11,28) Njegovo strplje-nje je neiscrpno, a Njegova ljubav neograniËena. (Testimoniesfor the Church, sv. 9, str. 31,32)

363

19. rujna

Skriveni s Kristom u Bogu

“Ko palma cvate pravednik i raste ko cedar libanonski.”(Psalam 92,13)

Pogledajte umornog putnika kako s mukom prelazi vruÊipustinjski pijesak, bez zaklona koji bi ga zaπtitio od zrakatropskog sunca. Njegove zalihe vode su iscrpljene i on nemaniπta Ëime bi utaæio svoju goruÊu æe. Njegov jezik natiËe; onposrÊe kao pijanac. Slike doma i prijatelja prolaze mu predoËima dok misli kako mu je kucnuo Ëas da nestane zauvijek.Iznenada primjeÊuje kako se negdje u daljini iz pustog pjeπ-Ëanog tla izdiæe zeleno i plodno palmino drvo. Nada ubrzavanjegovo bilo i on æuri, znajuÊi da Êe ono πto daje æivot i svjeæinuovom palminom drvetu rashladiti njegovu uzavrelu krv i obno-viti njegove æivotne snage.

Kao πto je palmino drvo u pustinji vodiË i utjeha iscrplje-nom putniku, takva je uloga krπÊanina u danaπnjem svijetu.Umorne duπe, pune nemira i spremne da nestanu u pustinjigrijeha, on treba odvesti do æive vode. On treba uputiti svojebliænje do Onoga koji upuÊuje poziv: “Ako je tko æedan, nekadoe k meni; i neka pije tko vjeruje u me.” (Ivan 7,38)

Nebo moæe biti kao mjed, goruÊi pijesak moæe prekritikorijenje palme i nagomilati se oko njezinog stabla, no, drvoÊe i dalje æivjeti, svjeæe i puno æivota. Uklonite pijesak i otkritÊete tajnu njegovog opstanka; njegovo korijenje seæe dubokodo skrivenih voda u tlu.

Tako je i s krπÊaninom. Njegov je æivot skriven s Kristomu Bogu. Za njega je Isus Krist zdenac æivota iz kojega izvirevjeËni æivot. Njegova vjera poput palminog korijenja prodireiza onog πto se moæe vidjeti, crpeÊi æivot iz zdenca æivota.Usred pokvarenosti ovoga svijeta on stoji vjeran i odan Bogu.Okruæuje ga slatki utjecaj Kristove pravednosti. Taj utjecajuzdiæe i blagoslivlje.

I najskromniji i najsiromaπniji Isusovi uËenici mogu bitina blagoslov drugima. Oni moæda nisu svjesni da Ëine dobro,ali oni svojim nesvjesnim djelovanjem mogu zapoËeti valblagoslova koji Êe se proπiriti i produbiti i dati blagoslovljene

276

364

rezultate za koje moæda nikad neÊe saznati sve do dana kona-Ëne nagrade. Od njih se ne zahtijeva da se zamaraju pitanjimaoko svoje uspjeπnosti. Oni trebaju samo mirno iÊi naprijed,vjerno obavljajuÊi djelo koje im je Boæja Promisao dodijelila, injihov æivot neÊe biti uzaludan. Njihove Êe duπe postajati svesliËnije Kristu. Oni u ovom æivotu rade zajedno s Bogom, i kaotakvi spremni su za veÊe djelo i nepomuÊenu radost æivotakoji dolazi. (Signs of the Times, 6. lipnja 1902.)

20. rujna

Krist nam je obeÊao mir

“Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êuvas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Isus poziva umorne i natovarene Adamove sinove i kÊerida dou k Njemu i stave na Njega svoj teret. Ali mnogi kojiËuju ovaj poziv, unatoË tome πto uzdiπu za odmorom, ipakkreÊu starim neravnim putom, Ëvrsto grleÊi svoj teret i privi-jajuÊi ga uz srce. Isus ih ljubi i Ëezne da njih i njihove tereteponese u svojim snaænim rukama. On Êe ukloniti strahove inesigurnosti koje im kradu mir i odmor, ali oni najprije morajudoÊi k Njemu i reÊi Mu tajne koje pritiπÊu njihovo srce. Onpoziva svoj narod da iskaæe povjerenje kao dokaz svoje ljubaviprema Njemu. Dar poniznog i vjernog srca dragocjeniji Mu jeod svega πto bogatstvo moæe pridonijeti. Kad bi Mu doπli ujednostavnosti i s povjerenjem kakvim dijete dolazi svojimroditeljima, boæanski dodir Njegovih ruku oslobodio bi ih nji-hovog tereta.

Naπ suosjeÊajni Spasitelj Isus je Put, Istina i Æivot. Zaπtone bismo prihvatili Njegovu milostivu ponudu, vjerovali Nje-govim rijeËima obeÊanja i ne oteæavali svoj æivot? … Kristovestaze su staze miline i sve su pune spokoja. Ako smo do sadaza svoje noge birali teπke staze i nosili teπki teret briga upriskrbljivanju blaga na ovoj Zemlji, promijenimo se i slijedi-mo stazu koju je Isus pripremio za nas.

Mi nismo uvijek spremni doÊi k Isusu s naπim kuπnjamai poteπkoÊama. Ponekad svoje probleme izreknemo u ljudske

277

365

uπi i jadamo se onima koji nam ne mogu pomoÊi, a propuπta-mo se povjeriti Isusu koji moæe promijeniti naπe staze nevoljau one pune radosti i mira. … O kad bi svi, sveÊenici i narod,donijeli svoje breme i nevolje Isusu koji Ëeka da ih primi ipodari im mir i odmor! (Signs of the Times, 17. oæujka 1887.)

OdreÊi se vlastite volje i svojega vlastitog puta je uæasnoteπka borba. Ali ako tu lekciju nauËite, naÊi Êete spokojstvo imir. Ponos, sebiËnost i Ëastoljublje se moraju pobijediti, avaπa volja mora nestati u Kristovoj volji. Cijeli æivot moæe vamtako postati neprekidna ærtva ljubavi, svaki postupak oËitova-nje nesebiËnosti, a svaka rijeË izraz ljubavi. Kao πto æivotvornisok iz trsa struji kroz svaku lozu dopiruÊi do najdalje æilicei do najviπeg lista na vrhu, tako Kristova milost i ljubav ispu-njavaju duπu unoseÊi svoje vrline u svaki dio biÊa i proæimaju-Êi svaki pokret tijela i uma. (The SDA Bible Commentary, EllenG. White Comments, sv. 5, str. 1091,1092)

21. rujna

Plan otkupljenja je dar

“Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina naπega IsusaKrista — on koji nas blagoslovi svakim duhovnim bla-goslovom na nebesima u Kristu.” (Efeæanima 1,3)

“Ali Bog koji je bogat milosrem — iz svoje velike ljubavikojom nas je ljubio — nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, sKristom oæivi … s njim nas i uskrisi i s njim postavi na ne-besima, u Kristu Isusu.” (Efeæanima 2,4-7)

To su rijeËi kojima ostarjeli Pavao i “suæanj Krista Isusa”,piπuÊi iz svoje tamniËke Êelije u Rimu, nastoji objasniti svojojbraÊi ono πto se ljudskim rijeËima ne moæe potpuno objasniti— “neistraæivo Kristovo bogatstvo”, blago milosti koje se bes-platno nudi palim ljudskim sinovima. Plan otkupljenja, kaoBoæji dar, zasniva se na ærtvi. “Ta, poznato vam je milosreGospodina naπega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataπapostao siromah da vi postanete bogataπi njegovim siroma-πtvom.” (2. KorinÊanima 8,9) … I kao krunski blagoslov otkup-ljenja “milosni dar Boæji jest æivot vjeËni u Kristu Isusu, Go-

278

366

spodinu naπemu” (Rimljanima 6,23) … Sigurno je da se nitko,dok promatra bogatstva Boæje milosti i dobrote, ne bi mogaouzdræati da zajedno s apostolom ne uzvikne: “Bogu hvala nanjegovu neizrecivome daru!” (2. KorinÊanima 9,15)

Stoga πto poËinje i zavrπava kao dar, plan otkupljenja setako mora i ostvariti. Isti duh poærtvovnosti kojim je plaÊenacijena naπega otkupljenja treba boraviti u srcu svakoga tkopostaje sudionikom u tom nebeskom daru. Apostol Petar ka-æe: “Sluæite jedan drugoga — svaki miloπÊu kakvu je primio —kao dobri upravitelji mnogovrsne Boæje milosti!” (1. Petrova4,10) Kad je poslao svoje uËenike da propovijedaju, Isus im jerekao: “Badava ste primili, badava i dajte!” (Matej 10,8) U srcupunom ljubavi nema mjesta za sebiËnost i iskljuËivost. Onajtko se napaja vodom æivota osvjedoËit Êe se da ona u njemupostaje “izvorom one vode πto struji u æivot vjeËni”. (Ivan 4,14)Kristov Duh u njemu sliËan je izvoru u pustoj zemlji koji usvom toku osvjeæava sve oko sebe, i u onima koji propadajubudi æelju da se napoje vodom æivota. Isti onaj duh ljubavi isamopoærtvovnosti koji je boravio u Kristu, pokretao je i apo-stola Pavla u njegovim mnogostrukim naporima. “Ja sam du-ænik”, kaæe on, “i Grcima i barbarima, i mudrima i nerazum-nima.” (Rimljanima 1,14) “Meni manjemu od najmanjega meusvima svetima dana je ova milost: da poganima navijestimneistraæivo Kristovo bogatstvo.” (Efeæanima 3,8) (Testimoniesfor the Church, sv. 5, str. 730,731)

22. rujna

Snaga Boæje ljubavi

“S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraÊena Êe ti opetbiti sreÊa.” (Job 22,21)

Isus Krist kaæe: “Jer vas sam Otac ljubi.” (Ivan 16,27) Akoje naπa vjera uËvrπÊena u Bogu preko Krista, ona Êe se poka-zati “kao pouzdano i Ëvrsto sidro duπe koje prodire u prostoriza zastora kamo je uπao za nas u svojstvu preteËe”. Istina jeda nas u æivotu oËekuju razoËaranja i nevolje; ali sve to, bilomalo ili veliko, trebamo prepustiti Bogu. Njega neÊe zbuniti

279

367

mnogostrukost naπih prituæbi i nevolja niti Êe Mu teret svegaπto nas tiπti i muËi biti preteæak. On budno bdije nad svakomobitelji i brine o svakom pojedincu; On nas ne zaboravlja ni unaπim poslovnim brigama i bilo kakvom jadu naπe duπe. Onzapaæa svaku suzu i suosjeÊa s nama u naπim slabostima. Svenevolje i kuπnje koje nas ovdje snalaze dopuπtene su da bi seostvarile Njegove namjere u ljubavi i dobroti prema nama, “dabismo postali dionicima njegove svetosti”, a tako i sudionici upunini radosti koju pruæa Njegova nazoËnost. …

Biblija nam najsnaænijim rijeËima predoËava koliko je bi-tno stjecanje prave spoznaje o Bogu. Petar kaæe: “Milost vami mir u obilju po pravoj spoznaji Boga i naπega GospodinaIsusa Krista! Njegova boæanska snaga obdarila nas je svimeπto je potrebno za æivot i poboænost, pravom spoznajom onogakoji nas je pozvao vlastitom slavom i moÊi.” (2. Petrova 1,2.3)A Sveto pismo nas poziva: “S Bogom ti se sprijatelji i pomiri,i vraÊena Êe ti opet biti sreÊa.”

Bog nam je zapovjedio: “PosveÊujte se dakle, da sveti bu-dete, jer svet sam ja!” (Levitski zakonik 11,44), a nadahnutiapostol naglaπava da bez svetosti “nitko neÊe vidjeti Gospo-dina”. Svetost je suglasnost s Boæjom voljom. Grijeh je unaka-zio i gotovo sasvim izbrisao Boæji lik u Ëovjeku; zadatak jeEvanelja da ponovno uspostavi ono πto je bilo izgubljeno, imi u tom nastojanju trebamo suraivati s boæanskom silom.Ali kako moæemo doÊi u suglasnost s Bogom i kako postatisliËni Njemu ako ne steknemo znanje o Njemu? Krist je doπaona svijet upravo zato da nam otkrije tu spoznaju.

Oskudno shvaÊanje koje mnogi imaju o Kristovom uzvi-πenom karakteru i Njegovom poslanju, suæava njihovo vjerskoiskustvo i znatno usporava njihovo napredovanje u svetomæivljenju. Osobna poboænost je meu pripadnicima naπeg na-roda u znatnom opadanju. Mnogo je formalizma, mnogo meha-niËkog ponavljanja uobiËajenih fraza i mnogo je religije samona rijeËima; ali u naπe duhovno iskustvo treba unijeti neπtodublje i postojanije. … Koliko nam je stoga vaæno da na osnoviosobnog iskustva upoznamo Boga i silu Njegove ljubavi onakokako je ona otkrivena u Kristu! Moramo marljivije i uz usrdnijumolitvu prouËavati Pisma, naπe razumijevanje mora biti oæiv-ljeno Svetim Duhom i naπa se srca moraju stalno uzdizati

368

Bogu u vjeri, nadi i neprekidnoj zahvalnosti. (Testimonies forthe Church, sv. 5, str. 742—744)

23. rujna

»vrsto oslanjanje na Krista

“A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost imir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Sveto-ga.” (Rimljanima 15,13)

Ponekad dubok osjeÊaj bezvrijednosti moæe izazvati stru-janje uæasa kroz duπu, ali to nije dokaz da je Bog promijeniosvoj odnos prema nama niti mi prema Bogu. … Trebali bismovjerom zgrabiti Kristovu ruku i potpuno Mu vjerovati u tamikao i na svjetlu.

Sotona moæe πaptati: “Ti si prevelik greπnik da bi te Kristspasio.” Kad priznate kako ste uistinu greπni i nedostojni,moæete kuπaËa doËekati uzvikom: “Na temelju pomirenja, pri-hvaÊam Krista kao svojega Spasitelja. Ne vjerujem u svoje za-sluge, veÊ u dragocjenu krv Isusa Krista koja me Ëisti. Ovog setrenutka svojom bespomoÊnom duπom oslanjam na Krista.”KrπÊanski æivot treba biti æivot neprekidne, æive vjere. Nepo-kolebljivo povjerenje i Ëvrsto oslanjanje na Krista donijet Êemir i sigurnost duπi. …

Svaka zapreka, svaki unutarnji neprijatelj samo poveÊavavaπu potrebu za Kristom. On je doπao ukloniti kameno srce idati vam mesno srce. Obratite Mu se za posebnu milost kakobiste pobijedili svoje karakterne mane. Kad vas napadnu kuπ-nje, postojano se oduprite zlim utjecajima. Upitajte svoju du-πu: “Zar da osramotim svojega Otkupitelja? Predao sam seKristu; ne mogu Ëiniti djela Sotone.” Vapite dragom Spasiteljuza pomoÊ da ærtvujete svakog idola i da se odreknete svakogomiljenog grijeha. Neka oËi vjere ugledaju Isusa gdje stoji predOËevim prijestoljem, pokazujuÊi svoje rane na rukama dokmoli za vas. Vjerujte da vaπa snaga dolazi kroz dragocjenogSpasitelja.

Vjerom gledajte krune koje Ëekaju one koji Êe pobijeditii sluπajte pobjedniËku pjesmu otkupljenih: “Dostojno je, do-

280

369

stojno Janje koje je bilo zaklano i koje nas je otkupilo Bogu!”Pokuπajte promatrati ovaj prizor kao stvaran. Prvi krπÊanskimuËenik, Stjepan, u svom je straπnom sukobu s poglavarstvi-ma i vlastima i duhovima pakosti ispod neba, ustvrdio: “Evo,gledam otvorena nebesa i Sina »ovjeËjega gdje stoji Bogu sdesne strane.” (Djela 7,56) Spasitelj svijeta otkrio mu se snebesa, promatrajuÊi ga s najveÊim zanimanjem, a sjajno svje-tlo Kristova lica obasjalo je Stjepana takvim sjajem da su Ëaki njegovi neprijatelji primijetili kako mu lice sjaji kao liceanela.

Kad bismo dopustili svojemu umu da se viπe bavi Kristomi nebeskim svijetom, pronaπli bismo moÊan poticaj i podrπku,pobjeujuÊi u Gospodnjim bitkama. Ponos i ljubav svijeta iz-gubit Êe svoju silu dok promatramo slavu te bolje zemlje kojaÊe uskoro postati naπ dom. Usporeene s Kristovom ljepotom,sve zemaljske privlaËnosti Ëinit Êe se manje vrijednima. (Re-view and Herald, 15. studenoga 1887.)

24. rujna

PosveÊujuÊa snaga istine

“Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina.” (Ivan 17,19)

Trajno obrazovanje pruæit Êe Ëovjeku viπe nego iπta drugo.Oni koji nikad nisu zadovoljni ako svakodnevno ne rastu, uis-tinu Êe napredovati u æivotu. …

Nemojte se zadræavati samo na … jednoj toËki, usredoto-ËujuÊi sve snage uma samo na to, nastojeÊi to uporno namet-nuti i drugima, veÊ uzmite drugu temu i pozorno je prouËavajte.Tako Êe se pred vaπim razumijevanjem otkrivati tajne jedna zadrugom. Na ovaj naËin zadobit Êete dvije znaËajne pobjede.Vjeæbanjem uma ne samo πto Êete steÊi korisno znanje, negoi znatno ojaËati svoje umne sposobnosti. KljuË kojim ste ot-kljuËali jednu tajnu moæe otkriti i druge dragocjene draguljedosad neotkrivenog znanja. …

Svijet je prepun zabluda i izmiπljotina. SenzacionalistiËkenovosti, koje imaju za cilj da u potpunosti obuzmu ljudskium, u stalnom su porastu i sve je viπe neobiËnih teorija po-

281

370

gubnih za moralni i duhovni napredak. Boæjem djelu potrebisu ljudi prosvijeÊenog uma, mislioci dobro upuÊeni u Svetespise, da bi se mogli suprotstaviti plimi protivljenja koja sveviπe uzima maha. Aroganciju, skuËenost, jednostranost i ne-dosljednost ne moæemo odobriti, ma koliko se te osobine zao-dijevale u ruho toboænje poboænosti. Samo oni Ëija su srcaposveÊena silom istine mogu imati uvjerljiv utjecaj na dobro.Takvi sebi mogu dopustiti da ostanu mirni i spokojni, znajuÊida pobornici zabluda ne mogu istinu ni tvoriti niti uniπtiti. …

Sotonskim obmanama ovoga vijeka moramo se mudro iodluËno suprotstaviti Boæjom rijeËju, koja predstavlja duhovnimaË. Ona ista nevidljiva ruka koja upravlja planetima u nji-hovom beskrajnom kretanju, omoguÊuje i Ëovjeku stvorenomna Njegovu sliku da u obavljanju svojih duænosti na Zemljibude samo malo manji od anela. Ljudi kojima je povjerenanajsveËanija istina ikada dana ËovjeËanstvu nisu ispunili Bo-æju namjeru. Bog æeli da u usavrπavanju napredujemo sve viπei viπe, nastojeÊi na svakom koraku da sve πto Ëinimo bude naslavu i Ëast Njemu. »ovjek ne poznaje samog sebe. Naπe od-govornosti su u potpunom razmjeru sa svjetloπÊu, moguÊno-stima i prednostima. …

Biblija, ta dragocjena Boæja knjiga, sadræi æivotna pravilaza ljude svih staleæa i svih æivotnih poziva. Tu se nalaze pri-mjeri koje svatko treba prouËavati i slijediti. “Jer Sin »ovjeËjinije doπao da mu sluæe, nego da on sluæi.” (Marko 10,45) Is-tinska Ëast i slava Kristovog sluge nije u broju odræanih pro-povijedi ili napisanih knjiga, nego u vjernom sluæenju potreba-ma naroda. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 413—416)

25. rujna

Prava poniznost

“Naprotiv, πto je ludo u oËima svijeta, izabra Bog daposrami jake … da se nijedan Ëovjek ne moæe ponositipred Bogom.” (1. KorinÊanima 1,27-29)

Nakon Isusovog uzaπaπÊa, lijeËnici, pravnici, sveÊenici,vladari, knjiæevnici i teolozi sluπali su s Ëuenjem rijeËi mu-

282

371

drosti i sile koje su govorili neuki skromni ljudi. DiveÊi seuspjehu ovih poniznih uËenika, ovi obrazovani ljudi su nasvoju radost konaËno shvatili Ëinjenicu da su uËenici bili sIsusom i od Njega se uËili. Njihov karakter i jednostavnostnjihovog uËenja bili su sliËni Kristovom karakteru i uËenju. …

Oni koji danas propovijedaju nepopularnu istinu morajuimati silu odozgo udruæenu s onim πto nauËavaju, inaËe Êenjihovi napori ostati beznaËajni. Dragocjena osobina koja sezove poniznost tuæno nedostaje i propovjednicima i crkvi. Lju-di koji propovijedaju istinu imaju previsoko miπljenje o vlasti-tim sposobnostima. Istinska poniznost navodi Ëovjeka da uz-diæe Krista i istinu, i da uvijek bude svjestan svoje potpuneovisnosti o Bogu, autoru istine. Pouka o poniznosti uËi seteπko i vrlo bolno, ali na kraju donosi vrijedne rezultate. Bolnonapredovanje koje obiËno prati razumijevanje i prihvaÊanje ovepouke prouzroËeno je laænom predstavom o sebi, tako da ni-smo u moguÊnosti uvidjeti svoje mnogobrojne nedostatke. Ljud-sko srce je ispunjeno taπtinom i ponosom. Samo Boæja milostmoæe uËiniti promjenu.

Tvoja je zadaÊa … da se sâm poniziπ i ne Ëekaπ da te Bogponizi. Boæja ruka ponekad teπko pritiπÊe pojedince, da bi uponiznosti pred Njim zauzeli mjesto koje im pripada; ali koli-ko je bolje da smo u srcu sámi ponizni pred Bogom svakogadana! Na nama je ili da se sami ponizimo, ili Êemo u svojojoholosti Ëekati dok nas Bog ne ponizi. …

Da biste shvatili istinu, morate strogo odgajati i vjeæbatisvoj um, stalno ga privikavajuÊi da teæi za vrlinom istinskepoboænosti. Za sada jedva poneπto nasluÊujete o tome. KadaKrist bude boravio u vama, posjedovat Êete neπto viπe od sameteorije o istini. Tada neÊete ponavljati pouke koje je Krist daodok je bio na Zemlji, nego Êete svojim æivotom samoodricanjai potpune posveÊenosti Boæjem djelu djelovati odgojno na dru-ge. Vaπ Êe æivot biti æiva propovijed koja ima veÊu moÊ od bilokoje propovijedi izgovorene s propovjedaonice.

NesebiËan duh, samoprijegornu milost i Ëistu poboænostkoju æelite vidjeti u æivotu drugih, morate najprije njegovati usebi. Da biste se stalno razvijali u duhovnoj mudrosti i posta-jali sve uspjeπniji u svom pozivu, morate se naviknuti bitikorisni u manjim duænostima koje se nalaze na vaπem æivot-

372

nom putu. Ne morate Ëekati priliku da uËinite neki veliki po-sao, veÊ spremno iskoristite prvu prigodu da se pokaæete vjerniu najmanjem, i to Êe vam otvoriti put postupnog napredovanjas jednog povjerljivog poloæaja na drugi. (Testimonies for theChurch, sv. 4, str. 378—380)

26. rujna

U skladu s Kristom

“Kao njegovi suradnici mi vas opominjemo da ne pri-mate uzalud milosti Boæje.” (2. KorinÊanima 6,1)

Cijelo Nebo se zanima za djelo koje se obavlja na ovomsvijetu i kojim se ljudi i æene pripremaju za buduÊi besmrtniæivot. Po Boæjem planu ljudskim je oruima dana visoka Ëastda kao suradnici s Isusom Kristom rade na spaπavanju duπa.Boæja rijeË jasno kaæe da znatnu prednost sudionicima u tomvelikom djelu pruæa spoznaja da je SvemoguÊi na njihovoj stra-ni, pruæajuÊi im pomoÊ u svakom njihovom iskrenom naporuda dostignu najviπi stupanj moralnog i duhovnog savrπenstvau radu za svojega UËitelja. To Êe biti sluËaj sa svima kojiosjeÊaju potrebu za pomoÊi. Oni trebaju smatrati Boæje djelouzviπenim i svetim, i svakoga dana prinositi Bogu darove za-hvalnosti za silu Njegove milosti koja ih osposobljava da napre-duju u æivotu poboænosti. Djelatnik uvijek treba imati skrom-no miπljenje o sebi, imajuÊi na umu mnogobrojne prigode imoguÊnosti koje je propustio u nedostatku marljivosti i ljubaviprema radu. On ne treba biti obeshrabren, nego treba iznovaulagati nove napore da nadoknadi propuπteno vrijeme. …

Nitko ne moæe biti prisiljen da popuπtanjem sotonskimkuπnjama gazi svoju savjest i æalosti Svetoga Duha. U BoæjojrijeËi su dana mnogobrojna obeÊanja i upute na osnovi kojihsvi koji æele mogu imati boæansku pomoÊ u svojim nastojanji-ma da pobijede. Ako stalno imaju Isusa pred sobom, oni Êe sepromijeniti i postati Mu sliËni. Oni koji vjerom ostaju u Kristu,dobivaju silu koja njihove napore Ëini uspjeπnima. Oni Êe stal-no rasti i postati uspjeπniji u svojemu radu, a Boæji blagoslovkoji Êe se pokazati u opÊem napretku Njegovog djela svjedoËit

283

373

Êe da su oni doista Kristovi suradnici. Ali ma koliko netkonapredovao u duhovnom æivotu, nikad se ne moæe uzdiÊi do terazine da mu viπe nije potrebno marljivo istraæivanje Pisma,jer se u njemu nalaze temeljni dokazi naπe vjere. Sve toËkenauka, Ëak iako su prihvaÊene kao istina, treba preispitati usvjetlosti Zakona i SvjedoËanstva; ako ne mogu izdræati tuprovjeru, znaËi da u njima nema svjetlosti.

Treba pozorno prouËavati veliki plan otkupljenja kako jeotkriven u zavrπnom djelu za ovo posljednje vrijeme. Prizorikoji se odigravaju u nebeskom Svetiπtu trebaju ostaviti snaæandojam na um i srca mnogih, tako da i oni mogu ostaviti dojamna druge. Svi trebaju steÊi dublju spoznaju o sluæbi pomirenjakoja se obavlja u nebeskom Svetiπtu. Kad se ova velika istinauvidi i shvati, svi oni koji je prihvate radit Êe u skladu s Kri-stom na pripremi ljudi da opstanu u veliki Boæji dan, i njihovinapori bit Êe uspjeπni. (Testimonies for the Church, sv. 5, str.573—575)

27. rujna

RijeËi su pokazatelj

“Dobar Ëovjek iz dobre riznice srca svojega iznosi do-bro, zao Ëovjek iz zle riznice iznosi zlo.” (Matej 12,35— ©ariÊ)

Vaπe rijeËi su pokazatelj vaπega karaktera. … Ovdje vidimokoliko je vaæno oprezno birati rijeËi koje izgovaramo. Kad sepravilno koristi, dar govora ima veliku moÊ na dobro. …

Prednost je svih nas πto moæemo ispuniti odaje svoje duπeËistim i svetim blagom ako se temeljito upoznajemo s drago-cjenim Kristovim rijeËima izgovorenima za naπu pouku. …

PazeÊi na opomenu i ohrabrenja dana u Boæjoj rijeËi, mo-æete æivjeti “dostojno Gospodina, da mu budete ugodni u svemu;da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napre-dujete u spoznaji Boga; i da se, ojaËani svakovrsnom snagomkako to odgovara moÊi njegova boæanstva, osposobite zasavrπenu postojanost i strpljivost; da veselo zahvaljujete Ocu”.(Koloπanima 1,10.11) Oni koji su ovako ojaËani, neÊe hoditipognute glave. …

284

374

“Da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas uËini dostojnimasudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu. On nas istrgnu iz vlastitame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina, u komeimamo otkupljenje, oproπtenje grijeha.” (Koloπanima 1,12-14)NeÊemo li tada svi, stari i mladi, nauËiti razgovarati jezikomkojim se govori u Boæjem kraljevstvu? HoÊe li naπ nebeskiOtac rado sluπati naπe rijeËi?

Kao oni koji tvrdimo da smo krπÊani, nalazimo se podsveËanom obvezom da rijeËima otkrijemo istinu koju ispovije-damo. Jezik je malen ud, ali kakvog li dobra moæe uËiniti akoje srce Ëisto! Ako je u srcu pohranjeno ono πto je plemenito,ako je u njemu pohranjena Kristova njeænost, suÊut i ljubaz-nost, to Êe se oËitovati u rijeËima koje izgovaramo i postupci-ma koje Ëinimo. Svjetlo koje svijetli iz Boæje rijeËi predstavljanaπ vodiË. Niπta toliko ne oslabljuje crkvu kao pogreπna upo-raba dara govora. …

KakvoÊa naπih djela prikazana je naπim rijeËima. Kad sunaπa djela i rijeËi usklaeni u Kristu, pokazujemo da smoposveÊeni Bogu, usavrπavajuÊi svoju svetost u Njegovom stra-hu. Kad dajemo sebe Njemu — svoju duπu, tijelo i duh — Ondjeluje u nama da æelimo i Ëinimo ono πto je Njemu ugodno.

Ljubav prema Kristu otkriva se u naπemu srcu izraæava-njem hvale. Oni koji su posveÊeni Bogu, pokazat Êe to svojimposveÊenim razgovorom. Ako su njihova srca Ëista, njihoverijeËi Êe biti Ëiste, pokazujuÊi uzviπeno naËelo djelovanja uposveÊenom smjeru. Um Êe biti udubljen u sveto razmiπljanjei osjeÊat Êe se Boæja nazoËnost. (Review and Herald, 18. si-jeËnja 1898.)

28. rujna

Ezekija se ponizio

“Ezekija se ponizio zato πto mu se bilo uzoholilo srce,i on i Jeruzalemci, pa tako nije doπla na njih Jahvinasrdæba za Ezekijina æivota.” (2. Ljetopisa 32,26)

Ispunjen kajanjem, “Ezekija se ponizio zato πto mu sebilo uzoholilo srce”. … Ali zlo sjeme je bilo posijano i u svoje

285

375

vrijeme je trebalo proklijati i donijeti æetvu pustoπenja i boli.Ipak, u preostalim godinama svoje vladavine judejski kralj jetrebao uæivati blagostanje zbog svoje Ëvrste odluke da popraviproπlost i da proslavi ime Boga kojemu sluæi, ali njegova jevjera morala biti stavljena na teπku kuπnju i on je morao nau-Ëiti da se jedino uz potpuno oslanjanje na Gospodina moæenadati pobjedi nad silama tame koje su se urotile da donesupropast njemu i potpuno uniπtenje njegovu narodu.

Izvjeπtaj o Ezekijinom neuspjehu da se u vrijeme posjetaposlanika pokaæe dostojnim ukazanog povjerenja, pruæa va-ænu pouku svima nama. Mnogo viπe nego πto Ëinimo, trebalibismo govoriti o dragocjenim poglavljima svojega iskustva, oBoæjoj milosti i dobroti, o nenadmaπnim dubinama Spasitelje-ve ljubavi. Kad su um i srce puni Boæje ljubavi, neÊe nam bititeπko govoriti o onome πto spada u duhovni æivot. Velike misli,plemenite teænje, jasno shvaÊanje istine, nesebiËne namjere,Ëeænja za poboænoπÊu i svetoπÊu, sve Êe se to izraæavati rijeËi-ma koje Êe pokazivati karakter onoga πto se krije u srcu.

Onima s kojima se iz dana u dan druæimo potrebni sunaπa pomoÊ i naπe vodstvo. Oni mogu biti u takvom duπevnomstanju da im rijeË izgovorena u pravo vrijeme bude kao klinzabijen na pravo mjesto. Sutra bi neke od tih duπa mogle bitina mjestu na kojemu im se ne bismo mogli ponovno pribliæiti.Kakav je naπ utjecaj na te naπe suputnike?

Svaki dan u æivotu nameÊe nam odgovornosti koje mora-mo nositi. Svakoga dana svojim rijeËima i postupcima utjeËe-mo na one s kojima se druæimo. Kako je zato velika naπapotreba da bdijemo nad svojim usnama i da budno pazimo nasvoje korake! Jedan nesmotren pokret, jedan nerazuman ko-rak, i uzburkani valovi neke snaæne kuπnje mogu odvuÊi duπuu propast. Mi ne moæemo izbrisati misli koje smo usadili uljudski um. …

S druge pak strane, ako svojim primjerom pomognemodrugima da prihvate dobra naËela, dajemo im snagu da Ëinedobro. Oni sa svoje strane πire isti taj blagoslovljeni utjecaj nadruge. I tako stotine i tisuÊe ljudi dobivaju pomoÊ zahvaljujuÊinaπem nesvjesnom utjecaju. Ikreni Kristov sljedbenik jaËa do-bre namjere svih s kojima dolazi u dodir. NevjerniËkom svije-tu, koji voli grijeh, on otkriva snagu Boæje milosti i savrπen-

376

stvo Njegovog karaktera. (Izraelski proroci i kraljevi, str.220,221)

29. rujna

Osobni utjecaj je snaga

“Zdenac je u mom vrtu, izvor æive vode koja teËe sLibana.” (Pjesma 4,15)

Isto tako Êe osobni dodir i druæenje s ljudima uËiniti daspasonosna snaga Evanelja dopre do njih. Ljudi se ne spa-πavaju kao skupina, veÊ kao pojedinci. U osobnom utjecajukrije se snaga. On se treba sjediniti s Kristovim utjecajem,uzdizati kao πto je Krist uzdizao, usaivati prava naËela i za-ustavljati πirenje pokvarenosti u svijetu. On treba πiriti milostkoju samo Krist moæe dati. On treba uzdizati, uljepπavati æivoti karakter bliænjih snagom Ëistog primjera koji prate iskrenavjera i ljubav. …

Cijeli ljudski organizam je tako poremeÊen grijehom, umje izopaËen, maπta pokvarena, sposobnosti duπe oslabljene.OsjeÊa se nedostatak Ëiste vjere i svetosti srca. Boæanska sna-ga obraÊenja nije uspjela preobraziti karakter. Duπa je slaba,i buduÊi da nema moralne snage potrebne za pobjedu, postalaje zatrovana i izopaËena.

U srcu koje se oËistilo, sve se mijenja. Preobrazba karak-tera svjedoËi svima da se u srcu nastanio Krist. Boæji Duhrasplamsava novi æivot u duπi, dovodeÊi misli i æelje u pokor-nost Kristovoj volji; i unutarnji Ëovjek se obnavlja na Boæjusliku. Slabi i pogreπivi ljudi pokazuju svijetu da otkupiteljskasnaga milosti moæe uËiniti da nesavrπeni karakter postaneskladan i da donese obilan rod.

Srce koje prima Boæju rijeË nije kao bara koja se isparava,niti kao ispucana Ëatrnja koja gubi svoje blago. Ono je kaogorski potok koji se napaja na nepresuπnom izvoru Ëije hlad-ne iskriËave vode skakuÊu s kamena na kamen, osvjeæavajuÊiumorne, æedne i optereÊene. Ono je kao rijeka koja stalno teËei tekuÊi postaje sve dublja i πira, sve dok se njezine æivotodav-ne vode ne proπire po svoj zemlji. …

286

377

Tako je i s pravim Boæjim djetetom. Kristova vjera u njemudjelovat Êe kao æivotodavno naËelo koje sve proæima; kao æiva,djelotvorna, duhovna snaga. Kad se srce izloæi djelovanju ne-beskih utjecaja istine i ljubavi, ta naËela se ponovno pokazujukao potoci u pustinji, pretvarajuÊi golu i suhu zemlju u plodnotlo.

Kad se oni koji su oËiπÊeni i posveÊeni spoznajom biblij-ske istine iz sveg srca ukljuËe u djelo spaπavanja duπa, postatÊe doista miris na æivot. I kad iz dana u dan budu pili iznepresuπivog izvora milosti i znanja, vidjet Êe da su im srcaprepuna Duha njihovog UËitelja, i da su njihovom nesebiËnomsluæbom mnogi dobili tjelesne, umne i duhovne blagoslove.Umorni su se osvjeæili, bolesni su povratili zdravlje, a optere-Êeni grijehom su se rasteretili. (Izraelski proroci i kraljevi, str.149,150)

30. rujna

Istinitost, iskrenost, poπtenje

“Ostani vjeran do smrti, i dat Êu ti vijenac — æivot!”(Otkrivenje 2,10)

SveznajuÊi Bog vidi nedostatke svakoga od nas i sklonostikojima podlijeæemo, ali ipak nas podnosi takve kakvi jesmo isaæaljuje se na nas zbog naπih slabosti. Od pripadnika svojegnaroda On traæi da gaje taj isti duh suosjeÊajnosti i strpljivo-sti. Pravi krπÊani nikad ne nalaze zadovoljstvo u razotkrivanjunedostataka i slabosti drugih. Oni … misle samo o onome πtoje privlaËno i dobro. Svako iznalaæenje tuih pogreπaka i sva-ka rijeË kritike i osude zadaje pravom krπÊaninu bol. …

Kad bi svi koji tvrde da su krπÊani svoje istraæivaËke spo-sobnosti, umjesto u iznalaæenju tuih pogreπaka, upotrijebiliu otkrivanju svojih nedostataka i nastojanju da se poprave,duhovno stanje u naπoj crkvi bilo bi danas znatno zdravije.Neki su poπteni samo onda kad ih to niπta ne stoji; ali kad seneiskrenost bolje isplati, poπtenje se zaboravlja. Poπtenje ineiskrenost ne mogu istodobno opstati u umu. Ako vlast dobi-ju istina i poπtenje, s vremenom Êe neiskrenost biti prognana;

287

378

ili Êe, ukoliko se gaji neiskrenost, poπtenje biti zaboravljeno.Ove dvije suprotnosti se nikad ne mogu sloæiti, jer nemajuniπta zajedniËko; jedna je Baalov prorok, a druga je pravi Boæjiprorok. Kad one koji su istiniti, iskreni i poπteni GospodinuËini svojim blistavim draguljima, On Êe na njih gledati s pot-punim zadovoljstvom. Za takve aneli pripremaju krune, i stih kruna ukraπenih zvijezdama odsjajivat Êe veliËanstvena svje-tlost koja zraËi od Boæjeg prijestolja. …

Gospodin ispituje i provjerava svoj narod. U prosuivanjui osudi svojih karakternih nedostataka moæete biti strogi koli-ko god hoÊete; ali prema drugima budite ljubazni i saæaljivi.Pitajte se svakog dana: “Jesam li dosljedan u potpunosti, ilisam neiskren u srcu?” Molite se najusrdnije Gospodinu davas spasi od svake obmanutosti u tom pogledu. U pitanju suvjeËni interesi. Dok toliko njih Ëeznu samo za poËastima iprolaznim dobitkom na ovom svijetu, vi, draga moja braÊo,usrdno traæite sigurnost u Boæjoj ljubavi, vapeÊi: “Tko Êe mipokazati kako da utvrdim svoj poziv i svoj izbor?”

Sotona pomnjivo prouËava uroene grijehe ljudi, a zatimzapoËinje svoje djelo, obmanjujuÊi ih i hvatajuÊi ih u zamku.Mi smo okruæeni mnogobrojnim kuπnjama, ali pobjeda je za-jamËena ako se hrabro borimo u Gospodnjim bitkama. Opas-nost prijeti svima. Ali ako svojom æivotnom stazom hoditeponizno i uz molitvu, iz svih iskuπenja iziÊi Êete Ëistiji odzlata, dragocjeniji od zlata ofirskog. Ali ako ostanete bezbriænii zanemarite molitvu, bit Êete kao zvono koje zvoni ili prapo-rac koji zveËi. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 95—98)

379

Uzvisimo Isusa kao Glavu Crkve

1. listopada

Glava Crkve

“On je i Glava Tijela, Crkve: on je poËetak, prvoroenacod mrtvih, da u svemu bude prvi.” (Koloπanima 1,18)

Nakon uzaπaπÊa Krist vrπi svoje djelo na Zemlji prekoizabranih izaslanika kroz koje govori ljudskim sinovima i pro-povjednicima o njihovim potrebama. Velika Glava Crkve nadzi-re svoje djelo preko ljudi koje je Bog postavio da budu Njegovipredstavnici.

Poloæaj onih koje je Bog pozvao da rijeËju i naukom radena izgradnji Njegove Crkve je vrlo odgovoran. Oni trebaju uKristovo ime pozivati muπkarce i æene da se pomire s Bogom,a svoju zadaÊu mogu ostvariti samo ako dobiju mudrost i sna-gu odozgo.

Kristovi propovjednici su duhovni Ëuvari naroda povjere-nog njihovoj brizi. Njihov rad usporeen je s radom straæara.U drevna vremena straæari su se postavljali na gradske bedemeodakle su s visine mogli nadzirati vaæna mjesta koja je trebaloËuvati, i upozoriti na pribliæavanje neprijatelja. O njihovoj vjer-nosti ovisila je sigurnost svih u gradu. U odreenim vremen-skim razmacima trebali su se dozivati kako bi bili sigurni dasu svi budni i da se nikome nije niπta dogodilo. Povik ohrab-renja ili upozorenja prenosio se od jednoga do drugoga dok nebi obiπao grad. …

Prednost straæara na zidovima Siona jest da æive tako blizuBogu i da budu tako osjetljivi na djelovanje Njegovog Duha dapreko njih moæe muπkarcima i æenama govoriti o opasnosti ukojoj se nalaze i pokazati im put u sigurnost. Trebaju ih vjer-no upozoravati na sigurne posljedice prijestupa i vjerno za-stupati probitak crkve. Ni u jednom trenutku ne smiju popus-

288

380

titi u svojoj budnosti. … Trebaju podignuti glasove kao trubnizvuk, i nikad ne smiju odaslati kolebljiv i nesiguran ton. …

Onaj koji sluæi pod Emanuelovom zastavom umrljanomkrvlju morat Êe obaviti posao koji zahtijeva izniman napor istrpljivu ustrajnost. No vojnik kriæa stoji nepokolebljivo nabojiπnici. … On je svjestan potrebe za snagom odozgo. Pobje-de koje izvojuje … potiËu ga da se sve viπe oslanja na SvemoÊ-noga. OslanjajuÊi se na Silnoga, on je sposoban iznijeti vijestspasenja takvom snagom da Êe odzvanjati u umovima ljudi. …

ZahvaljujuÊi tome πto je gledao Nevidljivoga, dobivao jesnagu i æivahnost duπe; zemaljska sila nije mogla vladati nje-govim umom i karakterom. (Djela apostolska, str. 226—228)

2. listopada

Suradnici s Njim

“Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14)

Naπ Gospodin æeli da Njegova crkva pokaæe svijetu svupuninu bogatstva i izobilja koje nalazimo u Njemu. Mi nepre-kidno primamo darove Boæje milosti i, dijeleÊi ih drugima,trebamo ovom svijetu otkriti Kristovu ljubav i dobrotu. I dokje cijelo Nebo u pokretu, πaljuÊi glasnike u sve krajeve svijetada nastavljaju djelo otkupljenja, i mi kao Crkva æivoga Bogatakoer trebamo suraivati s Kristom. Mi smo udovi NjegovasimboliËkog Tijela. On je Glava koja nadzire sve udove. I samKrist u svojoj beskrajnoj milosti djeluje na ljudska srca, os-tvarujuÊi u njima tako Ëudesan duhovi preobraæaj da to i an-eli gledaju s divljenjem i radoπÊu. Ista nesebiËna ljubav kojaje bila tako svojstvena UËitelju, vidi se u karakteru i æivotuNjegovih pravih sljedbenika. Krist oËekuje da ljudi postanusudionici u Njegovoj boæanskoj naravi joπ u ovom svijetu, nesamo odraæavajuÊi Njegovu slavu na hvalu i Ëast Bogu, nego irazgoneÊi tamu ovoga svijeta odsjajivanjem nebeske svjetlo-sti. Na taj naËin ostvaruju se Kristove rijeËi: “Vi ste svjetlosvijetu.”

“Mi smo Boæji suradnici” (1. KorinÊanima 3,9) i “dobriupravitelji mnogovrsne Boæje milosti” (1. Petrova 4,10). Pozna-

289

381

vanje Boæje milosti, istina Njegove rijeËi kao i ovozemaljskidarovi — vrijeme, novac, sposobnosti i utjecaj — sve su toBogom povjereni talenti koje trebamo upotrijebiti na slavu Nje-mu i za spasenje ljudi. Za Boga, koji ljude stalno obasipasvojim darovima, nema veÊe uvrede nego kad vidi kako ih onisebiËno grabe samo za sebe, ne vraÊajuÊi niπta Darovatelju.Isus na Nebu sprema stanove za one koji Ga ljube; da, viπe odstanova — kraljevstvo koje nam je namijenjeno. Ali svi kojiæele naslijediti ove blagoslove moraju biti sudionici i u Kri-stovom samoodricanju i samopoærtvovnosti za dobro drugih.

Nikad nije bila veÊa potreba za ozbiljnim i samopoærtvov-nim radom u Kristovom djelu kao danas, jer su sati vremenamilosti i kuπnje na izmaku i treba objaviti posljednju porukumilosti svijetu. Duπa mi je pokrenuta “makedonskim vapaji-ma” koji dolaze sa svih strana, iz gradova i sela naπe zemlje,s druge strane Atlantika i πirokog Pacifika i s raznih otoka namoru. “Doi … i pomozi nam!” BraÊo i sestre, hoÊete li seodazvati ovom pozivu, govoreÊi: “UËinit Êemo sve πto je u naπojmoÊi πaljuÊi vam misionare i novac. OdreÊi Êemo se ukraπava-nja svojih kuÊa, razmetljivog kiÊenja svoje vanjπtine i popu-πtanja prohtjevima apetita. Sredstva koja su nam povjerena datÊemo za Boæje djelo, i sami Êemo se neizostavno posvetitiradu za Boga.” … Uloæite na taj naËin u nebesku banku svakidolar koji moæete priπtedjeti. (Testimonies for the Church, sv.5, str. 731—733)

3. listopada

Krist proslavljen u svom narodu

“Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu Êeteimati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!”(Ivan 16,33)

Krist nije pretrpio neuspjeh niti je bio obeshrabren, paNjegovi sljedbenici trebaju pokazati istu ustrajnu vjeru. Onitrebaju æivjeti kao πto je On æivio i raditi kao πto je On radio,jer oni ovise o Njemu kao velikom Predstojniku. Moraju posje-dovati hrabrost, snagu i ustrajnost. Premda oËite nemoguÊno-

290

382

sti prijeËe njihov put, Njegovom miloπÊu moraju iÊi naprijed.Umjesto da se æale na poteπkoÊe, pozvani su ih svladati. Netrebaju ni zbog Ëega oËajavati, a trebaju se nadati svemu. Zla-tnim lancem svoje neusporedive ljubavi Krist ih je povezao sBoæjim prijestoljem. Njegova je namjera da imaju najviπi utje-caj u svemiru koji proistjeËe iz izvora svake sile. Oni trebajuimati silu da se odupru zlu, silu koju neÊe svladati ni zemlja,ni smrt, ni pakao, silu koja Êe ih pripremiti da pobijede kaoπto je i Krist pobijedio.

Kristova je namjera da se u Njegovoj crkvi na Zemlji poka-æu nebeski red, nebeski naËin upravljanja i nebeski boæanskisklad. Tako Êe se On proslaviti u svom narodu. Preko njih ÊeSunce pravde zasjati nepomuÊenim sjajem ovom svijetu. Kristje svojoj crkvi dao izobilne darove, da bi mogao primiti velikidobitak slave od svog izbavljenog i otkupljenog vlasniπtva. Onje svojem narodu podario moguÊnosti i blagoslove da bi mogaopredstaviti Onoga koji sve ima u punini. Crkva obdarena Kri-stovom pravdom Njegova je riznica u kojoj se u punini i kona-Ënom prikazu trebaju pojaviti plodovi Njegoveog milosra, Nje-gove milosti i Njegove ljubavi. U ËistoÊi i savrπenstvu svojegnaroda Krist vidi nagradu za svoje poniæenje i dodatak svojojslavi — Krist, veliko Srediπte, iz kojeg zraËi sva slava. ...

Krist je zavrπio djelo koje Mu je bilo povjereno. On jeproslavio Boga na Zemlji. Obznanio je OËevo ime. Okupio jeone koji Êe nastaviti Njegovo djelo meu ljudima. Rekao je:“Ja se u njima proslavih. Ja viπe ne ostajem u svijetu. A oniostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti OËe, Ëuvaj u svomeimenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!” (Ivan17,10.11) ...

Tako je jezikom »ovjeka koji ima boæanski autoritet Kristsvoju izabranu Crkvu stavio u OËevo naruËje. Kao posveÊeniVeliki sveÊenik On posreduje za svoj narod. Kao vjerni pastirOn okuplja svoje stado u sjenu SvemoguÊega, u Ëvrsto i sigur-no pribjeæiπte. Njemu sad predstoji konaËna bitka sa Sotonomi On je odlazi prihvatiti. (Isusov æivot, str. 565,566)

383

4. listopada

Kraljevsko ime

“Ali, ako trpi kao krπÊanin, neka se ne stidi, veÊ nekahvali Boga tim imenom.” (1. Petrova 4,16)

Bog mi je naloæio da objavim Njegovom narodu, pastorimai vjernicima: “Zauzmite poloæaj na uzviπenom podruËju. Stalo-æeno se kreÊite naprijed i prema gore stazom koju je Isusutro. Nemojte se oslanjati na svoje miπljenje. PosveÊenje isti-nom je vaπa jedina sigurnost.” Gospodin Bog Izraelov dat Êesvom narodu svoju snagu i moÊ, kako bi primajuÊi mogli dava-ti. On Êe podignuti i okrijepiti one koji Mu sluæe umom, srcemi snagom.

Mi moramo razumjeti πto znaËi “obuÊi se u Krista”, πtoznaËi iskusiti Kristovu milost i neprekidno rasti u vjeri.

Kad govorimo o tajni “koja je od vjeËnosti bila sakrivenau Bogu” (Efeæanima 3,9) Pavao kaæe: “Meni manjemu od naj-manjega meu svima svetima dana je ova milost: da poganimanavijestim neistraæivo Kristovo bogatstvo i da svima iznesemna svjetlo provedbu Tajne … da se sada po Crkvi saopÊi mno-golika Boæja mudrost poglavarstvima i vlastima na nebesima.”Ne samo onima koji æive u ovom svijetu, veÊ i poglavarstvimai vlastima na nebesima, i Crkvi na ovoj Zemlji treba otkritiBoæju slavu.

Bog je meu poganima odabrao svoj narod i nazvao ihkrπÊanima. Ovo je kraljevsko ime koje dobivaju oni koji sepridruæe Kristu. … Petar kaæe: “Ali, ako trpi kao krπÊanin,neka se ne stidi, veÊ neka hvali Boga tim imenom.” …

O, kad bi Boæji narod dræao Boga za Njegovu RijeË i zgra-bio dragocjeno blago znanja otvoreno pred sobom! …

Pred nama je najuzviπeniji i najsvetiji Primjer. Miπlju, ri-jeËju i djelom Isus je bio bezgreπan. Savrπenstvo je krasilosvaki Njegov postupak. On nas upuÊuje na stazu koju je utroza nas, govoreÊi. “Ali, ako trpi kao krπÊanin, neka se ne stidi,veÊ neka hvali Boga tim imenom.”

Mi imamo savrπenog vodiËa — RijeË æivoga Boga. On namje dao ovu RijeË da nam bude vodiË i savjetnik. Psalmist kaæe.“U srce pohranih rijeË tvoju, da protiv tebe ne sagrijeπim.”(Psalam 119,11) …

291

384

KrπÊani koji predstavljaju Boga u ovom svijetu ne trebajutragati za novim i neobiËnim doktrinama. Oni ne trebaju ula-ziti u tajne buduÊeg æivota. Njihova je zadaÊa da svoj æivot naovom svijetu æive na naËin ugodan Bogu (Review and Herald,26. travnja 1906.)

5. listopada

Neka Crkva ustane i svijetli

“Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobomblista Slava Jahvina. A Zemlju, evo, tmina pokriva, imrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se nje-gova javlja nad tobom.” (Izaija 60,1.2)

Zavist je prouzroËila prvu smrt na naπem svijetu. … SvasebiËnost dolazi od Sotone. Ljudska biÊa pripadaju jednoj ve-likoj obitelji, Boæjoj obitelji. Oni trebaju poπtivati i voljeti je-dan drugog. Ne bi smjeli izgovarati rijeËi koje vrijeaju i ra-njavaju. Nitko ne bi smio biti nepravedan u svojim poslovimai na taj naËin izgubiti povjerenje svojih bliænjih. SebiËnost inepravednost raaju nezadovoljstvo. Pod njihovim kobnim utje-cajem ljudi gube osjeÊaj πto znaËi voljeti jedan drugog kao πtoKrist voli nas.

Svi trebaju raditi u ljubavi i zajedniπtvu, gledajuÊi na Bogakao glavni izvor svega. Ljubav za Krista je naËelo koje ujedi-njuje Ëovjeka s njegovim bliænjima. …

Danas u svijetu vidimo sve suprotno od vjernosti Bogu.Svako kraljevstvo, svaka pokrajina, svaka obitelj ima æelju uËi-niti sebe srediπtem. Ljudi æele vladati jedni nad drugima. …Samoljublje je pokretaË svakog postupka. …

Gospodin poziva svoj narod da ostavi daleko od sebe svakikamen spoticanja, da bude ispunjen Svetim Duhom. Sjedinje-nje Ëovjeka s Bogom i bliænjima, obnavljanje sklonosti Ëinje-nju dobra, koju su ljudska biÊa izgubila padom u grijeh — toje slava Evanelja. Neka Crkva ustane i svijetli, jer je njezinosvjetlo doπlo i slava Gospodnja je nad njom. Neka vjerniciusrdno teæe postizanju pobjede nad sobom. (Manuscript 78,1901.)

292

385

Kristova vjera znaËi mnogo viπe od oprosta grijeha; onaoznaËava uklanjanje naπih grijeha i ispunjavanje praznine vrli-nama Svetoga Duha. Ona znaËi boæansko prosvjetljenje i radostu Gospodinu. Ona znaËi srce osloboeno sebiËnosti, blago-slovljeno stalnom Kristovom nazoËnoπÊu. Kad Krist vlada du-πom, ona je neporoËna i slobodna od grijeha. U æivotu takvogËovjeka svoje ispunjenje nalaze slava, obilje i savrπenstvo evan-eoskog plana. PrihvaÊanje Spasitelja donosi savrπeni mir,savrπenu ljubav i savrπenu sigurnost. Ljepota i miris Kristovogkaraktera koji se otkrivaju u krπÊaninovom æivotu pokazujuda je Bog doista poslao svojega Sina na svijet da spasi svi-jet. …

Objavljivanjem boæanske slave preko ljudske naravi NeboÊe se toliko pribliæiti ljudima da Êe se ljepota, kojom je ukra-πeno unutarnje Svetiπte, vidjeti u æivotu svakog Ëovjeka koji usvoje srce primi Spasitelja. Pod utjecajem Kristove slave ob-javljene preko ljudi, mnoge duπe Êe biti zadobivene za Gospo-dina i upuÊivat Êe velikom Darovatelju hvalu i zahvalnost. (Isu-sove usporedbe, str. 288,289)

6. listopada

Nebo Ëeka na suradnju

“Tad Êe sinuti poput zore tvoja svjetlost. … Pred tobomÊe iÊi tvoja pravda, a Slava Jahvina bit Êe ti zalazni-com.” (Izaija 58,8)

Stalna pomisao na dragocjenu Kristovu ærtvu zbog nasosposobljava nas da ukaæemo i drugima na Boæje Janje kojeje na sebe uzelo grijehe svijeta. Mi moramo biti tumaËi djelo-tvornosti Kristove krvi kojom su oproπteni i naπi grijesi. SamoÊemo tako moÊi doprijeti do viπih druπtvenih slojeva. …

Krist je rekao da je lakπe devi proÊi kroz iglene uπi negolibogataπu uÊi u nebesko kraljevstvo. Ali Bogu je sve moguÊe.On moæe i hoÊe kroz ljudske predstavnike utjecati na um bo-gatih koji su svoj æivot posvetili samo stjecanju novca.

Cijeli svemir veÊ dugo Ëeka na suradnju s ljudskim pred-stavnicima u djelu koje su oni izbjegavali i zanemarili. Mnogi

293

386

koji su pokuπali raditi, odustali su obeshrabreni; ali da su biliustrajali, uglavnom bi imali mnogo uspjeha. Bog Êe blagoslo-viti one koji vjerno rade ovaj posao. Pred njima Êe iÊi Kristovapravda i slava Gospodnja bit Êe njihova nagrada.

Tada Êe se dogaati prava Ëuda istinskog obraÊenja, Ëudakoja se danas mogu samo zamisliti. Ni najveÊi ljudi u ovomsvijetu nisu izvan domaπaja Boæje Ëudesne moÊi. Ako oni kojisurauju u djelu budu znali iskoristiti prigode, vrπeÊi vjerno iodano svoju duænost, Bog Êe obratiti ljude koji zauzimaju od-govorne poloæaje, ljude visokih umnih sposobnosti i utjecaja.Mnogi Êe zahvaljujuÊi snazi Svetog Duha primiti boæanska na-Ëela. PromatrajuÊi Isusa u Njegovoj blagosti, u Njegovom samo-odricanju i samopoærtvovnosti, sebiËni bogataπ uvidjet Êe koli-ko se razlikuje od jadnih, nevoljnih i siromaπnih, slijepih igolih, i postat Êe tako mali u svojim oËima da Êe zavoljetiKrista viπe od sebe i zaæeljeti vjeËni æivot.

ObraÊen istinom, takav Ëovjek Êe u Boæjoj ruci postatisredstvo za daljnje πirenje svjetlosti. On Êe osjeÊati posebanteret za duπe iz svoje zanemarene klase. Shvatit Êe kako jenjemu povjereno πirenje Evanelja onima kojima je ovaj svijetsve. Posvetit Êe svoje vrijeme i svoj novac Bogu, sredstva Êepritjecati u Boæju riznicu, talenti i utjecaji bit Êe posveÊeniistini, i nova uËinkovitost i moÊ bit Êe pridodani Crkvi. …

»ista, posveÊena ljubav, ljubav koja je bila izraæena u Kri-stovom æivotnom djelu, sliËna je svetom mirisu. Kao Marijinarazbijena posuda s miomirisom, ona ispunjava cijelu kuÊumirisom. RjeËitost, poznavanje istine, iznimne sposobnosti po-mijeπane s ljubavlju jesu dragocjena baπtina. … Ljubav premaBogu i prema onima za koje je Krist umro izvrπit Êe djelo kojejedva moæemo shvatiti. (Testimonies for the Church, sv. 6, str.81—84)

387

7. listopada

Crkva Êe biti pridodana crkvi

“Traæite Jahvu dok se moæe naÊi, zovite ga dok je bli-zu!” (Izaija 55,6)

Vjernici crkve trebaju ustati i svijetliti usred moralne tameovoga svijeta. Ako smo povezani sa Svjetlom svijeta, odsjajivatÊemo svjetlost drugima. Uzimamo li udjela u Spasiteljevoj bo-gatoj milosti, bit Êemo na blagoslov onima oko nas. …

Zato πto mnogi Njegovi takozvani sljedbenici æele biti prvi,On ne moæe imati povjerenja u njih. Kad bi bili ponizni ipripravni da ih On pouËava, bili bi moÊan primjer ovom svije-tu, oËitujuÊi utjecaj istine na ljudski karakter. Oni koji rade uKristovim redovima i nikada ne teæe samouzviπenju, otkrit Êeneprekidno djelovanje i stalan napredak u misijskim pothva-tima. Takvi neÊe biti zadovoljni sve dok postojeÊoj Crkvi nebude pridodana nova mjesna crkva.

Bog oËekuje od onih koji su u Njegovoj sluæbi da se iskrenobore za vjeru predanu svetima. Naπ misijski rad treba biti snaæ-niji nego πto je bio u proπlosti. Mnoga podruËja treba osvojiti;naËela istine treba usaditi u novim mjestima; treba osnivaticrkve; treba uËiniti πto je god moguÊe kako bi se ispunionalog: “Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim! Krstiteih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! UËite ih da vrπe sve πtosam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetkasvijeta.” (Matej 28,19.20)

Æivot crkve ovisi o zanimanju koje njezini Ëlanovi pokazu-ju za one koji su izvan tora. Neka Boæja crkva ne zaboravi daje Krist dao sebe kao ærtvu da spasi svijet od uniπtenja. Zbognas je On postao siromaπan, kako bismo mi Njegovim siroma-πtvom mogli doÊi u posjed vjeËnih dragocjenosti. HoÊe li onikoje je Bog blagoslovio spoznajom istine postati uskogrudni usvojim planovima? Neka se kod njih probudi osjeÊaj za velikeodgovornosti, i neka ostave svaku trunku sebiËnosti kako biGospodin mogao na njih izliti svojega Svetog Duha. Neka traæeGospodina dok Ga je moguÊe naÊi i zovu Ga dok je blizu. Oninemaju razloga za nedostatak vjere i prigovaranje. Neka pre-stanu pronalaziti pogreπke i prigovarati, i neka promiËu duh

294

388

zahvalnosti za primljenu milost i blagoslove. Neka proslavljajuGospodina nehinjenom zahvalnoπÊu za svjetlo Njegove RijeËikoje obasjava njihovu stazu i neka Ga prihvate umom i srcemi obasjavaju one koji su u tami. Na taj naËin Êe biti pripravniraditi na hvalu i slavu Bogu i na svojim πtitovima ispisati: “Natome se temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovije-di i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,12) (Signs of the Times, 21.kolovoza 1901.)

8. listopada

Najvaæniji objekt

“Ali ako u svjetlu æivimo, kao πto je on u svjetlu, uzajednici smo jedan s drugim, i krv nas njegova Sina,Isusa, Ëisti od svakoga grijeha.” (1. Ivanova 1,7)

Zajedniπtvo je snaga, i Gospodin æeli da se ta istina objavisvim Ëlanovima Kristovog Tijela. Svi trebaju biti ujedinjeni uljubavi, blagosti i poniznosti uma. Uvrπteni u druπtvo vjernikakako bi se udruæili i proπirili svoj utjecaj, oni trebaju raditikako je Krist radio. Oni uvijek trebaju jedan drugome pokazi-vati ljubaznost i poπtovanje. Svaki talent ima svoje mjesto itreba biti pod utjecajem Svetoga Duha.

Crkva je zajednica krπÊana osnovana za one koji je saËi-njavaju, kako bi svaki vjernik mogao uæivati u prednostimasvih milosti i darova drugih vjernika, i u Boæjem djelovanjunad njima na osnovi onih darova i sposobnosti koje posjeduju.Crkva je sjedinjena svetim vezama zajedniπtva kako bi svakinjezin vjernik mogao imati koristi od utjecaja onog drugog.Oni trebaju biti povezani savezom ljubavi i sklada. KrπÊanskanaËela i darovi cijele zajednice vjernika su ujedinjena snaga ipoticaj za skladno djelovanje. Svaki vjernik se treba okoristitii napredovati zbog oplemenjujuÊeg i preobraæavajuÊeg utjecajarazliËitih sposobnosti drugih vjernika, tako da ono πto nedo-staje jednom moæe doÊi do izraæaja u drugom. Svi vjernicitrebaju postati kao jedan, tako da Crkva moæe postati ugledsvijetu, anelima i ljudima.

295

389

Zavjetni savez meu vjernicima u crkvi jest da Êe svatkood njih hoditi stopama Isusa Krista, preuzeti na sebe Njegovjaram i uËiti od Njega koji je krotka i ponizna srca. »ineÊi takonaÊi Êe, rekao je naπ dragi Spasitelj, “pokoj svojim duπama,jer jaram je moj sladak, a moje breme lako”. (Matej 11,29.30)

Oni koji nose Kristov jaram privuÊi Êe se meusobno. OniÊe njegovati suosjeÊajnost i strpljivost, i u svetom natjecanjuteæiti pokazati i drugima briæno staranje i ljubav za kojima isami osjeÊaju veliku potrebu. Onaj tko je slab i neiskusan,iako slab, moæe se osnaæiti od onih koji imaju viπe nade iveÊeg iskustva. Iako najmanji od sviju, on je kamen koji morasjati u graevini. On je vaæan dio sjedinjenog Tijela, Tijelasjedinjenog s Kristom, i po Kristu se izjednaËuje sa svim vrs-nostima Njegovog karaktera, tako da se Spasitelj ne stidi na-zvati ga svojim bratom. … Crkva, zasebna i odvojena od svijeta,po nebeskoj procjeni je neπto najvaænije na Zemlji. … Crkvatreba biti onakva kakvom ju je Bog zamislio: predstavnica Bo-æje obitelji na ovom svijetu. (Selected Messages, knjiga 3, str.15—17)

9. listopada

Jedinstvo u Crkvi

“Mnoπtvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duπa.”(Djela 4,32)

Kad se Sveti Duh izlio na ranu Crkvu, “Mnoπtvo je vjernikabilo jedno srce i jedna duπa.” (Djela 4,32) Kristov Duh uËinioih je kao jedno. To je plod prebivanja u Kristu. …

Mi trebamo boæansko prosvjetljenje. Svaki pojedinac teæipostati srediπte utjecaja, i dok Bog ne djeluje za svoj narod,oni neÊe uvidjeti kako je pokornost Njemu jedina sigurnost zasvaku duπu. Njegova milost koja preobraæava ljudska srcadovest Êe do jedinstva koje joπ nije postignuto, da svi koji suu Kristu budu u skladnim odnosima jedan s drugim. To jedin-stvo stvorit Êe Sveti Duh.

Kristova molitva Ocu, koja se nalazi u 17. poglavlju Evan-elja po Ivanu, predstavlja vjerovanje naπe crkve. Ona ukazujekako naπe nesuglasice i nejedinstvo sramote Boga. …

296

390

Oni koji vjeruju da se prema treÊoj aneoskoj vijesti tre-baju odvojiti, nemaju za to niti savjet niti odobrenje u BoæjojrijeËi. Ovo trebate jednom zauvijek rijeπiti sami sa sobom.Izmiπljotine nezadovoljnih umova potaknut Êe stanje nejedin-stva. Izvrtanje se moæe u ljudskim oËima doimati ispravno, noono nije istinito niti pravedno. “On je, naime, naπ jedini mir,on koji od obadvaju naroda uËini jedan tim πto pregradu kojaih je rastavljala — neprijateljstvo — sruπi … i da oba u jedno-me tijelu pomiri s Bogom po kriæu.” (Efeæanima 2,14-16)

Krist je karika u zlatnom lancu koji povezuje vjernika iBoga. U ovo vaæno vrijeme kuπnji ne smije biti razdvajanja. …Boæja djeca Ëine jednu jedinstvenu cjelinu u Kristu koji stavljasvoj kriæ u srediπte pozornosti. Svi koji vjeruju su jedno uNjemu.

Ljudska narav navodi ljude da preuzmu posao u svojeruke, i tada graevina postaje neskladna. Stoga Gospodin ko-risti razliËite darove kako bi uËinio graevinu skladnom. Nitijedan dio istine ne smije biti skriven ili umanjene vaænosti.Bog se ne moæe proslaviti ako graevina nije “Ëvrsto poveza-na” u Njemu i ne “raste u sveti hram u Gospodinu” (Efeæanima2,21). Ovaj redak obuhvaÊa temu od velike vaænosti, i oni kojirazumiju istinu za ovo vrijeme moraju paziti kako Ëuju, kakograde i kako pouËavaju druge da to primjenjuju. …

Kad se svaka uputa koju je Krist dao provede u pravomkrπÊanskom duhu, Nebo Êe priznati odluku Crkve, jer njezinivjernici imaju Kristov um i Ëine ono πto bi i On Ëinio daprebiva na Zemlji. (Selected Messages, knjiga 3, str. 20—22)

10. listopada

»istoÊa

“Neka te nitko ne prezire zbog tvoje mladosti! ©toviπe,budi uzorom vjernicima u rijeËi, u vladanju, u ljubavi,u vjeri, u ËistoÊi!” (1. Timoteju 4,12)

PrihvaÊanjem Krista kao svog osobnog Spasitelja Ëovjekse nalazi u istoj uskoj zajednici s Bogom i uæiva Njegovu po-sebnu milost kao i Njegov ljubljeni Sin. On je poËaπÊen, pro-

297

391

slavljen i u bliskoj povezanosti s Bogom, a njegov æivot skrivenje s Kristom u Bogu. O, kakve li ljubavi, kakve li Ëudesneljubavi!

Ovo je moje razumijevanje o moralnoj ËistoÊi. Otkrivanjetamne strane neËistoÊe neÊe biti ni upola uËinkovito u odva-janju od grijeha, kao πto Êe biti prikazivanje ovih vaænih ioplemenjujuÊih tema. … Sama Biblija je jedina ponudila pravepouke o ËistoÊi. Tako govoraπe RijeË.

Takva je Boæja milost, kao ljubav kojom nas je ljubio Ëaki kad smo bili mrtvi zbog prijestupa i grijeha, neprijatelji usvojim umovima zbog zlih djela, sluæeÊi raznolikim poæudamai nasladama, robovi poniæavajuÊih apetita i strasti, sluge grije-ha i Sotone. Kakva se dubina ljubavi javlja u Kristu kad Onpostaje Pomirnica za naπe grijehe! Kroz sluæbu Svetog Duhaduπe se vode u pronalaæenje oprosta od grijeha.

»istoÊa i svetost Isusovog æivota, kao πto je prikazana uBoæjoj rijeËi, posjeduje viπe sile da obnovi i preobrazi karakternego svi napori uloæeni u oslikavanje ljudskih grijeha i pri-jestupa i njihovih ishoda. … Jedan nepokolebljiv pogled uprav-ljen na Spasitelja uzdignutog na kriæ uËinit Êe viπe na ËiπÊenjuuma i srca nego sva manjkava znanstvena objaπnjenja najvje-πtijih jezika.

Ispred kriæa greπnik vidi kako je njegov karakter suprotanKristovom. On vidi straπne posljedice prijestupa i mrzi grijehkoji je Ëinio te se oslanja na Isusa æivom vjerom. On je pro-cijenio svoje stanje neËistoÊe u svjetlu Boæje nazoËnosti i ne-beskih predstavnika. Izmjerio ga je mjerilom kriæa. Izvagao gaje vagom Svetiπta. Kristova ËistoÊa otkrila mu je njegovu osob-nu neËistoÊu u odvratnim bojama. On se odvraÊa od prljanjagrijehom, gleda na Isusa i æivi.

On otkriva sveprihvatljiv, zapovjedniËki privlaËan karakterIsusa Krista koji je umro da bi ga izbavio od grijeha πto izo-bliËuje, i s drhtavim usnama i uplakanim oËima izjavljuje: “Onnije za mene umro uzalud.” “Tvoja me briæljivost uzvisi”. (2.Samuelova 22,36) (Letter 102, 1894.)

Kao πtit protiv kuπnji i kao poticaj na neporoËnost i isti-nu, nijedan se drugi utjecaj ne moæe mjeriti sa svijeπÊu oBoæjoj nazoËnosti. (Odgoj, str. 228)

392

11. listopada

Ljubav je dokaz uËeniπtva

“Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom Êesvi upoznati da ste moji uËenici.” (Ivan 13,35)

Na posljednjem sastanku sa svojim uËenicima, Krist jeizrazio svoju veliku æelju da ljube jedan drugoga kao πto ih jeOn ljubio. »esto je govorio o ovome. “Ovo vam zapovijedam”,ponovno je rekao, “da ljubite jedan drugoga!” Prvi nalog kojiim je uputio u gornjoj sobi, dok su bili sami, glasio je: “Novuvam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao πto sam jaljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” UËenicima je ova zapovi-jed bila nova, jer se meusobno nisu voljeli kao πto ih je Kristvolio. Vidio je da meu njima moraju zavladati nove misli ipobude, da u æivot treba sprovesti nova naËela; kroz Njegovæivot i smrt trebali su primiti nov pojam o ljubavi. U svjetlostiNjegove samopoærtvovnosti zapovijed da ljube jedan drugogadobila je novo znaËenje. Cjelokupno djelo milosti je stalnasluæba ljubavi, samoodricanja i samopoærtvovnosti. U svakomtrenutku Kristova boravka na Zemlji od Njega se kao nezadr-æiva rijeka izlijevala Boæja ljubav. Svi koji su ispunjeni Njego-vim Duhom, voljet Êe onako kako je On volio. Istim naËelomkoje je pokretalo Krista, bit Êe i oni nadahnuti u svim svojimmeusobnim odnosima.

Ova ljubav je dokaz njihovog uËeniπtva. “Ako imadneteljubavi jedan prema drugome,” rekao je Isus, “po tom Êe sviupoznati da ste moji uËenici.” Kad su ljudi meusobno pove-zani, ne silom ili osobnim interesima, nego ljubavlju, poka-zuju djelovanje osobitog utjecaja koji je uzviπeniji od svakogljudskog utjecaja. Tamo gdje postoji to jedinstvo, dokaz je daje Boæji lik obnovljen u ljudskom rodu i da im je usaeno novoæivotno naËelo. To pokazuje da u boæanskoj naravi postoji silakoja se moæe suprotstaviti nadnaravnim silama zla i da Boæjamilost pokorava sebiËnost svojstvenu naravi ljudskog srca.

Ova ljubav, izraæena u Crkvi, sigurno Êe izazvati Sotoninbijes. Krist nije oznaËio laku stazu svojim uËenicima. “Akovas svijet mrzi,” rekao je, “znajte da je mene mrzio prije vas!Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. BuduÊi da ne

298

393

pripadate svijetu — ja vas izabrah od svijeta — zato vas svijetmrzi. Sjetite se rijeËi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veÊi od svogagospodara!’ Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti. Ako sumoju rijeË dræali, i vaπu Êe dræati. Ali ovo Êe sve protiv vasËiniti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao.”Evanelje treba nezadræivo napredovati usred protivljenja, opa-snosti, gubitaka i patnji. Meutim, oni koji obavljaju ovaj radsamo slijede stope svoga UËitelja. (Isusov æivot, str. 563,564)

12. listopada

Tajna molitva i prouËavanje Biblije

“Mnogo moæe molitva pravednika ako je æarka.” (Jakov5,16)

Boæju crkvu Ëine velike i male posude. … On ne oËekujeod manjih posuda da prime sadræaj veÊih. On traæi povrat pre-ma onome πto Ëovjek ima, a ne ono πto nema. UËinite najboljeπto moæete, a Bog Êe prihvatiti vaπe napore. Preuzmite duæ-nost koja vam najbolje leæi i vjerno je vrπite, i Gospodar Êeprihvatiti vaπ cjelokupni rad. Nemojte, u æelji da uËinite neπtoveliko, previdjeti manje zadatke koji vas oËekuju.

Pazite da ne zanemarujete tajnu molitvu i prouËavanjeBoæje rijeËi. To je vaπe oruæje protiv onoga koji nastoji omestivaπ napredak prema Nebu. Prvo zanemarivanje molitve i prou-Ëavanja Biblije Ëini sljedeÊe zanemarivanje lakπim. Prvi otporna molbu Svetoga Duha priprema put da sljedeÊi otpor budelakπi. Tako srce otvrdne i savjest postane neosjetljiva.

S druge strane, svaki otpor grijehu Ëini sljedeÊi otpor joπlakπim. Svako nijekanje sebe Ëini samoodricanje lakπim. Sva-ka postignuta pobjeda priprema put novoj pobjedi. Svaki otporkuπnji, svako samoodricanje, svaka pobjeda nad grijehom, jestsjeme posijano za vjeËni æivot. Svako nesebiËno djelo dajeduhovnosti novu snagu. Nitko ne moæe pokuπavati postati sli-Ëniji Kristu, a da ne postane plemenitiji i vjerniji istini.

Gospodin Êe prepoznati svaki napor koji Ëinite kako bistedostigli ideal koji vam je postavio. Kad Ëinite pogreπke, kadvas grijeh prevari, nemojte misliti da se ne moæete moliti i da

299

394

niste vrijedni doÊi pred Gospodina. “DjeËice moja, ovo vampiπem da ne poËinite grijeha. Ali ako tko i poËini grijeh, imamozagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova2,1) On Ëeka raπirenih ruku kako bi primio zabludjele. Poitek Njemu i priznajte Mu svoje pogreπke i propuste. Zatraæite davas osnaæi za novi poËetak. On vas nikada neÊe razoËarati inikada neÊe zloupotrijebiti vaπe povjerenje.

Kuπnje Êe doÊi na vas. Na taj naËin Gospodin poravnavaneravnine u vaπem karakteru. Nemojte prigovarati. GunanjemËinite vaπe kuπnje teæima. Proslavite Ga radosnim podnoπe-njem. Strpljivo trpite pritisak. Imajte Boæju ljubav u srcu i kadvam netko uËini naæao. …

“U smirenu uzdanju snaga je vaπa.” (Izaija 30,15) Kristu jepoznata jaËina vaπih kuπnji, kao i snaga vaπe volje da im seoduprete. Njegova je ruka uvijek pruæena u saæaljivoj njeæno-sti prema svakom djetetu koje pati. Kuπanima i obeshrabreni-ma On kaæe: “O, dijete za koje sam patio i umro, ne moæeπ limi vjerovati?” “I nek ti mir traje koliko i æivot!” (Ponovljenizakon 33,25) (Youth’s Instructor, 26. lipnja 1902.)

13. listopada

Istina Êe pobijediti

“Jer se pribliæuje knez ovoga svijeta. On protiv mene nemoæe niπta.” (Ivan 14,30)

Kao Otkupitelj svijeta Krist je stalno bio suoËen s privid-nim neuspjehom. On, vjesnik milosti naπemu svijetu, kao daje izvrπio malo od djela koje je Ëeznuo izvrπiti podiæuÊi i spa-πavajuÊi. Sotonski utjecaji stalno su djelovali stvarajuÊi zapre-ke na Njegovu putu. Ali On se nije obeshrabrivao. Kroz Izai-jino proroËanstvo On objavljuje: “Zaludu sam se muËio, niza-πto naprezao snagu. Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mogBoga nagrada je moja. ... Da mu vratim natrag Jakova, da sesabere Izrael. Proslavih se u oËima Jahvinim, Bog moj bijaπemi snaga.” Kristu je dano obeÊanje: “Ovako govori Jahve, otku-pitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacujunarodi, sluzi silniËkome. ... Ovako govori Jahve. ... U vrijeme

300

395

milosti ja Êu te usliπiti, u dan spasa ja Êu ti pomoÊi. Sazdaosam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, dananovo razdijelim baπtinu opustoπenu, da kaæeπ zasuænjeni-ma: Iziite! a onima koji su u tami: Doite na svjetlo! ... NeÊeviπe gladovat i æeati, neÊe ih muËiti æega ni sunce, jer voditÊe ih onaj koji im se smiluje, dovest Êe ih k izvorima vode.”(Izaija 49,4.5.7-10)

Krist se oslanjao na ovu rijeË i nije ustuknuo pred Soto-nom. Prije posljednjih trenutaka Kristova poniæenja, kad jenajdublja tuga obuzimala Njegovu duπu, rekao je uËenicima:“Jer se pribliæuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne moæeniπta.” “Osuen [je] knez ovoga svijeta.” “Sad Êe on biti baËenvan.” (Ivan 14,30; 16,11; 12,31) ProroËkim okom Krist je prela-zio preko prizora koji Êe se dogoditi u Njegovom posljednjemvelikom sukobu. Znao je da Êe cijelo Nebo slaviti pobjedu kadbude uzviknuo: “Svrπi se!” Do Njegova uha dopirala je glazbai pobjedniËki uzvici iz nebeskih dvorova. Znao je da Êe se tadaoglasiti posmrtno zvono sotonskom carstvu, a Kristovo imeobjaviti kroz sav svemir od svijeta do svijeta.

Krist se radovao πto za svoje sljedbenike moæe uËiniti viπenego πto mogu traæiti ili zamisliti. Govorio je s Ëvrstim pouz-danjem, znajuÊi da je veliËanstvena odluka donesena prije ne-go πto je svijet stvoren. Znao je da Êe istina, naoruæana sve-moÊnom silom Svetoga Duha, pobijediti u borbi sa zlom i daÊe se krvlju umrljana zastava pobjedonosno zaleprπati iznadNjegovih sljedbenika. Znao je da Êe æivot Njegovih vjernih uËe-nika biti sliËan Njegovom — nizu stalnih pobjeda do kojih seovdje nije dræalo, ali koje Êe se prepoznati u velikoj buduÊno-sti. (Isusov æivot, str. 564,565)

14. listopada

Potrebna je odluËna promjena

“Zaista, zaista, kaæem vam, tko sluπa moju rijeË i vje-ruje onomu koji me posla, ima vjeËni æivot. On ne dola-zi na sud, veÊ je preπao iz smrti u æivot.” (Ivan 5,24)

Dokle god budete dopuπtali da ponos nastanjuje vaπe srca,vaπemu radu nedostajat Êe sile. Godinama je bio njegovan po-

301

396

greπan duh, duh ponosa i æelje za prevlaπÊu. Na taj naËinsluæilo se Sotoni i sramotilo Boga. Gospodin poziva na odluË-nu promjenu. … Neka uistinu obraÊena duπa obnovi svoj savezs Bogom i Bog Êe obnoviti svoj savez s njom. … Neka anelii ljudi vide kako u Bogu postoji oprost grijeha. Boæja posebnasila mora preuzeti nadzor nad AdventistiËkom crkvom. Meuvjernicima se mora dogoditi ponovno obraÊenje da kao Boæjisvjedoci mogu svjedoËiti autoritativnoj moÊi istine koja po-sveÊuje duπu. Crkva mora biti obnovljena, proËiπÊena, posve-Êena, inaËe Êe Boæji gnjev pasti na njih s veÊom moÊi nego naone koji nikad nisu tvrdili da su sveti.

Oni koji su posveÊeni istinom pokazat Êe kako je istinaizazvala promjenu u njihovom æivotu i kako ih priprema zaprelazak u nebeski svijet. Ali, dokle god ponos, zavist i zlaslutnja prevladavaju æivotom, Krist ne kraljuje u srcu. Njegovaljubav ne nastanjuje duπu. U æivotu onih koji su dionici boæan-ske naravi razapinju se oholost i samodostatni duh koji vodido samouzviπenja. Na tom mjestu prebiva Kristov duh, a uæivotu se pojavljuju plodovi Svetog Duha. ImajuÊi Kristov um,Njegovi sljedbenici otkrivaju milostivost Njegovog karaktera.

Niπta manje od ovog neÊe uËiniti ljude prihvatljivima Bo-gu. Niπta manje od ovog neÊe im dati Ëist i sveti karakterkakvog trebaju imati oni koji su primljeni na Nebo. Kad seËovjek obuËe u Krista, dokaz o promjeni koja se dogodila unjemu vidljiv je u njegovom duhu, u njegovim rijeËima i djeli-ma. Nebesko ozraËje okruæuje njegovu duπu jer u njemu pre-biva Krist.

“Zaista, zaista, kaæem vam”, izjavio je Krist “onaj kojivjeruje ima vjeËni æivot.” (Ivan 6,47) O, kako je malo onih uËijem se æivotu otkrivaju naËela ovakvog æivljenja! Mnogi izjav-ljuju kako vjeruju u najsvetiju istinu ikad danu smrtnicima,no svojim æivljenjem sramote Boga. Onaj “tko jede tijelo mojei pije krv moju, ima æivot vjeËni. I ja Êu ga uskrisiti u posljed-nji dan. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piÊe. Tkojede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu”.(Ivan 6,54-56) … Dolikuje nam da æivimo u Boæjem strahu iljubavi. Bog je vrhovni Vladar i On surauje s onima koji pred-stavljaju Krista æivotom i karakterom, onima koji su ljubazni,paæljivi, puni samoodricanja i poærtvovnosti. Krist kaæe: “Ako,

397

dakle, tko hoÊe iÊi za mnom, neka se odreËe samog sebe,neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi.” (Matej 16,24) (Letter63, 1903.)

15. listopada

Obred krπtenja

“Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krπtenju u smrtda bismo, kao πto je Krist uskrsnuo od mrtvih OËevomslavom, i mi æivjeli novim æivotom.” (Rimljanima 6,4)

Obred krπtenja i veËere Gospodnje dva su veliËanstvenastupa. … Na tim obredima Krist je ispisao ime pravog Boga.Krist je krπtenje uËinio znakom stupanja u svoje duhovnokraljevstvo. Postavio je uvjet koji moraju ispuniti svi koji æelebiti priznati kao oni koji se podËinjavaju autoritetu Oca, Sinai Svetoga Duha. Prije nego πto u crkvi nae svoj dom, prijenego πto prijee preko praga duhovnog Boæjeg kraljevstva, Ëo-vjek mora primiti peËat boæanskog imena: “Jahve, Pravda naπa”.(Jeremija 23,6)

Krπtenje je najsveËanije odricanje od svijeta. Oni koji sukrπteni u trostruko ime Oca, Sina i Svetoga Duha … izjavljujujavno da su se odrekli sluæbe Sotoni i postali Ëlanovi kraljev-ske obitelji, djeca nebeskog Kralja. Oni su se pokorili zapovi-jedi: “Zato iziite izmeu njih i odvojite se! … Ne dotiËite seniËega neËista.” Na njima se ispunilo obeÊanje: “Ja Êu vam bitiOtac, a vi Êete mi biti sinovi i kÊeri, veli Gospodin, Svemogu-Êi.” (2. KorinÊanima 6,17.18) …

Onima koji primaju istinu treba objasniti naËela krπÊan-skog æivljenja. Na sámo njihovo ispovijedanje vjere nitko se nemoæe osloniti kao na dokaz da oni imaju spasonosnu vezu sKristom. Nije dovoljno samo reÊi: “Vjerujem”, nego treba æivjetiprema istini. Naπu zajednicu s Bogom dokazat Êemo pokora-vajuÊi se Njegovoj volji u svojim rijeËima, postupcima i karak-teru. Kad se netko odrekne grijeha, koji je prijestup Zakona,njegov Êe se æivot u savrπenoj posluπnosti prilagoditi Zakonu.To je djelo Svetoga Duha. Svjetlost briæljivo prouËavane BoæjerijeËi, glas savjesti, djelovanje Duha, sve u srcu to raa iskre-

302

398

nu ljubav prema Kristu koji je dao sebe na ærtvu da bi iskupiocijelog Ëovjeka — tijelo, duπu i duh. A ljubav se oËituje posluπ-noπÊu. Pokazat Êe se jasna i oËita granica izmeu onih kojiljube Boga i dræe Njegove Zapovijedi, i onih koji Ga ne ljube ikoji preziru Njegove propise.

Vjerni krπÊani i krπÊanke trebaju svim silama nastojatidovesti obraÊenu duπu do pravilne spoznaje pravde u IsusuKristu. … Oni ne smiju zanemariti vjerne, briæne i ljubazneupute koje su tako vaæne za novoobraÊene, kako njihov rad nebi bio poloviËan. Posebno prvo iskustvo treba biti ispravno. …Svojim druæenjem s onima koji ljube Boga i boje Ga se, oni Êeprimiti snagu. (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 91—93)

16. listopada

Blagoslovi subotnjeg bogosluæja

“Ne ostavljajmo, kako neki obiËavaju, svoga vlastitogsastanka, veÊ se sokolimo meusobno, i ovo to viπe πtoviπe vidite da se pribliæuje Dan!” (Hebrejima 10,25)

Prinesite Bogu svoje najbolje darove u Njegov sveti dan.Neka Mu se u posveÊenoj sluæbi podari dragocjeni æivot du-πe. …

Svatko bi trebao osjeÊati duænost da pridonese svoj udiokako bi subotnji sastanci bili πto privlaËniji. Ne trebate seokupljati tek reda radi, nego da biste razmijenili miπljenja,iznijeli svoja svakodnevna iskustva, izrazili zahvalnost i svojuiskrenu æelju za boæanskim prosvjetljenjem, kako biste upo-znali Boga i Isusa Krista kojega je On poslao. RazgovarajuÊimeusobno o Kristu, osnaæit Êete svoju duπu za predstojeÊeæivotne borbe i kuπnje. Nikada nemojte misliti da moæete bitikrπÊani i pritom se povlaËiti u sebe. Svaki pojedinac je diovelikog sustava ËovjeËanstva, i iskustvo svakoga u velikoj mje-ri ovisi o iskustvu njegovih bliænjih.

Mi ne primamo niti stoti dio blagoslova koje bismo trebaliprimiti na zajedniËkim okupljanjima u πtovanju Boga. NaπamoÊ zapaæanja mora se izoπtriti. Naπa druæenja trebaju nasuËiniti radosnima. Kad imamo takvu nadu, zaπto naπa srcanisu ozarena ljubavlju prema Bogu?

303

399

Moramo nastojati da svaki vjerski skup bude oæivljen du-hovnom svijeπÊu da su nazoËni Bog i Njegovi aneli i da onisurauju s istinskim vjernicima. UlazeÊi u mjesto bogosluæjazamolite Gospodina da odstrani svako zlo iz vaπega srca. Do-nesite u Njegov hram samo ono πto Bog moæe blagosloviti.Kleknite pred Bogom u Njegovu hramu i posvetite Mu Njegovusvojinu iskupljenu Kristovom krvlju. Molite se za govornika ionoga tko vodi skup. Molite se da preko onoga tko iznosirijeËi æivota doe obilan blagoslov. Trudite se usrdno i teæiteza tim i sami primite blagoslov.

Bog Êe blagosloviti sve one koji se pripremaju za Njegovusluæbu. Oni Êe razumjeti πto znaËi imati jamstvo Duha zatoπto su vjerom primili Krista.

Mjesto bogosluæja moæe biti vrlo skromno, ali ga Bog zatoipak neÊe manje cijeniti. Onima koji slave Boga u duhu i istinii u ljepoti svetosti, bogosluæje Êe biti kao nebeska vrata. Skupvjernika moæe biti malobrojan, ali oni su ipak dragocjeni uBoæjim oËima. Pred moÊnom oπtricom istine oni su kao neob-raeno kamenje odlomljeno iz kamenoloma ovoga svijeta i do-neseno u Boæju radionicu gdje treba proÊi proces tesanja iuobliËavanja. Ali Ëak i u svom neobraenom stanju, oni sudragocjeni u Boæjim oËima. U rukama Onoga koji je vjeπt nala-ze se dlijeto, ËekiÊ i pila kuπnje; On se ne koristi tim sredstvi-ma da bi uniπtio, nego da svaka duπa izie savrπena. (Testimo-nies for the Church, sv. 6, str. 361—363)

17. listopada

Prepoznavanje Boæjeg vlasniπtva

“Draæi mi je zakon usta tvojih no tisuÊe zlatnika isrebrnika.” (Psalam 119,72)

RijeËi psalmista: “Draæi mi je zakon usta tvojih no tisuÊezlatnika i srebrnika”, izraæavaju ono πto je istinito i s drugogstajaliπta a ne samo s vjerskog. One izraæavaju apsolutnu isti-nu, istinu koja je priznata i u poslovnom svijetu. »ak i u ovodoba strastvene jagme za novcem, oπtre konkurencije i bezob-zirnog poslovanja, joπ uvijek se priznaje da su mladom Ëovje-

304

400

ku koji ulazi u æivot, poπtenje, marljivost, vladanje sobom,neporoËnost i πtedljivost bolji kapital od bilo kojeg iznosanovca. …

Temelj poslovnog poπtenja i pravog uspjeha je priznavanjeBoga kao Vlasnika svega. Stvoritelj svega je pravi vlasnik. Mismo Njegovi upravitelji. Sve πto imamo, povjerio nam je On dato upotrebljavamo u skladu s Njegovim uputama.

To je obveza koju ima svako ljudsko biÊe. Ona se odnosina cjelokupno podruËje ljudske djelatnosti. Priznavali to iline, mi smo upravitelji koje Bog snabdijeva sposobnostima isredstvima i postavlja ih u svijet da obavljaju posao koji im jeOn odredio.

Svakom Ëovjeku je dan “njegov posao” (Marko 13,34), posaokoji je prilagoen njegovim sposobnostima i koji Êe donijetinajviπe dobra njemu i njegovim bliænjima te najviπe proslavitiBoga.

Tako naπ posao ili zvanje postaje dio velikog Boæjeg plana,i dokle god ga obavljamo u skladu s Njegovom voljom, On jesâm odgovoran za posljedice. “Mi smo Boæji suradnici” (1.KorinÊanima 3,9), i naπa je uloga da vjerno ispunjavamo Nje-gove upute. Tako neÊe biti potrebe za uznemirenoπÊu i bri-gom. Traæe se marljivost, vjernost, briæljivost, πtedljivost i raz-boritost. Svaka sposobnost mora se razviti do vrhunca. Ali toneÊe ovisiti o uspjeπnom ishodu naπih napora, veÊ o BoæjemobeÊanju. RijeË koja je hranila Izraela u pustinji ili odræalaIliju u vrijeme gladi ima istu silu i danas. “Ne brinite se tjes-kobno i ne govorite: ©to Êemo jesti, ili πto Êemo piti, ili u πtoÊemo se obuÊi?!” (Matej 6,32) …

Bog koji ljudima daje sposobnost stjecanja imetka pove-zao je s tim darom i obvezu. Od svega πto stjeËemo On traæiodreeni dio. Desetina je Gospodnja. … “Donesite Ëitavu dese-tinu u riznicu” (Malahija 3,10), glasi Boæja zapovijed. Ovdjenam nije upuÊen poziv na zahvalnost ili dareæljivost. To jejednostavno pitanje poπtenja. Desetina je Gospodnja, i On namnalaæe da Mu vratimo ono πto je Njegovo.

“Kad je tako, od upravitelja se dalje traæi da se svaki poka-æe vjeran.” (1. KorinÊanima 4,2) Ako je poπtenje bitno naËelou poslovnom æivotu, ne bismo li morali priznati svoju obvezui prema Bogu — obvezu koja je osnova svih ostalih? (Odgoj,str. 123—125)

401

18. listopada

Neprolazna ljepota

“Neka vaπa ljepota ne bude vanjska, ona koja se sastojiod spletene kose, zlatnoga nakita ili raskoπne odjeÊe.Neka vaπa ljepota bude ljepota vaπeg unutraπnjeg biÊai vaπega srca, trajna ljepota blagoga i mirnoga duha,vrijedna u Boæjim oËima.” (1. Petrova 3,3.4; Novi zavjet,suvremeni prijevod, Zagreb 2006.)

»ista Isusova religija od svojih sljedbenika traæi jedno-stavnost prirodne ljepote, uglaenost prirodnog oplemenjiva-nja i uzviπene ËistoÊe, a ne ono πto je umjetno i laæno. …

Biblijska religija ne sadræi u sebi niπta πto bi moglo povri-jediti najplemenitije ljudske osjeÊaje. U svim svojim propisimai pravilima ona je Ëista kao Boæji karakter i uzviπena kaoNjegovo prijestolje.

Spasitelj svijeta nas upozorava da se Ëuvamo ponosa æivo-ta, ali ne i æivotne ljupkosti i prirodne ljepote. On je ukazaona privlaËnu ljepotu poljskog cvijeÊa i na ljiljane koji u svojojbesprijekornoj ljepoti miruju pored jezera. …

SklonoπÊu da se odijevate u skladu sa zahtjevima mode,da nosite Ëipku, zlato i umjetne ukrase, neÊete svoju vjeru iliistinu koju ispovijedate preporuËiti drugima. … Jednostavno,uredno i neupadljivo odijevanje najbolja je preporuka za mojemlade sestre. Jednostavnost u odijevanju i ponaπanju pred-stavljaju najbolji naËin da svojom svjetloπÊu obasjavate i dru-ge. Tako Êete moÊi svima oko sebe pokazati da, u usporedbi sonim πto je vjeËno, imate pravi odnos prema stvarima u ovomæivotu.

Sad vam se pruæa zlatna prigoda za izgradnju Ëistog isvetog karaktera za Nebo. Ne smijete si dopustiti da te drago-cjene trenutke posvetite … uljepπavanju svoje vanjπtine, zane-marujuÊi pritom unutarnje ukraπavanje. …

Bog, koji je stvorio lijepim sve na Ëemu se pogled moæezaustaviti, ljubitelj je ljepote. On nam otkriva koliko cijeniistinsku ljepotu. Ukras krotkog i poniznog duha ima u Njego-vim oËima veliku cijenu. Zar se ne bismo trebali najusrdnijetruditi i boriti za ono πto Bog smatra dragocjenijim od skupih

305

402

haljina, bisera i zlata? Unutraπnji ukrasi, ljepota krotkosti iduhovna usklaenost s nebeskim anelima nikada neÊe uma-njiti istinsko dostojanstvo karaktera niti Êe nas uËiniti manjelijepima u ovom svijetu.

»ista i besprijekorna religija oplemenjuje onoga tko jeposjeduje. Obiljeæje pravog krπÊanina je uvijek vedrina, svetoi srdaËno povjerenje u Boga i pokoravanje Promisli, πto takoosvjeæavajuÊe djeluje na duπu. KrπÊanin pokazuje Boæju lju-bav i dobrotu u onom izobilju u kojem ih prima. Trebamorazmiπljati o ljepotama u prirodi. ProuËavanjem prirodnih lje-pota koje nas okruæuju naπe misli se uzdiæu Autoru svega πtoje lijepo. Sva ta divna Boæja djela govore naπim osjetilima veli-ËajuÊi Njegovu moÊ i uzdiæuÊi Njegovu premudrost. Sve stvo-reno ima svoju draæ koja privlaËi pozornost Boæjeg djetetanavodeÊi ga da te dragocjene dokaze Boæje ljubavi cijeni iznadsvakog djela ljudskog umijeÊa. (Testimonies for the Church,sv. 3, str. 375—377).

19. listopada

Korijen i plod

“Jer, kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni.”(Ivan 5,46)

Boæja rijeË obuhvaÊa knjige Starog i Novog zavjeta. Jednonije potpuno bez drugoga. Krist je objavio da su istine Starogzavjeta isto tako dragocjene kao i istine Novog zavjeta. Kristje bio isto toliko Otkupitelj Ëovjeka u poËetku povijesti svijetakao πto je sada. Prije nego πto je svoju boæansku narav odje-nuo u ljudsku i doπao na ovaj svijet, evaneoska poruka jebila objavljena Adamu, ©etu, Henoku, Metuπalahu i Noi. Tuvijest objavljivali su Abraham u Kanaanu i Lot u Sodomi, avjerni glasnici najavljivali su iz naraπtaja u naraπtaj dolazakObeÊanoga. …

Apostolima je bilo reËeno da trebaju iziÊi kao svjedociKristovog æivota, smrti i posredovanja, kao πto su to najaviliproroci. Tema njihovog svjedoËenja morao je biti Krist u svo-jem poniæenju, u svojoj neporoËnosti i svetosti, u svojoj nenad-

306

403

maπnoj ljubavi. Da bi objavili Evanelje kao potpunu vijest,morali su predstaviti Spasitelja ne samo onakvim kakvim sepokazao u svojem æivotu i nauku, veÊ i kako su Ga navijestiliproroci u Starom zavjetu i kako je bio slikovito prikazan ob-rednim ærtvenim sluæbama. …

U svakom vremenu istina je doæivljavala novi razvitak ipojavljivala se u obliku poruke koju je Bog upuÊivao narodutog naraπtaja. Sve stare istine prijeko su potrebne; nova istinanije neovisna od stare, veÊ je izravnije objaπnjava. Jedino kadrazumijemo stare istine, moÊi Êemo shvatiti nove. Kad je Kristpoæelio svojim uËenicima objaviti istinu o svojem uskrsnuÊu,poËeo je “od Mojsija te slijedeÊi sve proroke, protumaËi im πtose na njega odnosilo u svim Pismima” (Luka 24,27). Svjetlokoje obasjava novo tumaËenje istine zapravo uzdiæe staru. Onajkoji odbacuje ili zanemaruje novu, ne prihvaÊa ni staru. Onaje za njega izgubila svoju æivotnu snagu i postala samo beæi-votna forma.

Ima onih koji tvrde da vjeruju i propovijedaju istine Starogzavjeta, istodobno odbacujuÊi istine Novoga. Ali odbijajuÊi pri-hvatiti Kristov nauk, pokazuju da ne vjeruju onome πto sugovorili patrijarsi i proroci. …

Kad ljudi odbacuju Stari zavjet, zapravo odbacuju Novi, jersu oba dijelovi nerazdvojive cjeline. Nitko ne moæe pravilnoprikazati Boæji zakon bez Evanelja, ili Evanelje bez Zakona.Zakon je utjelovljeno Evanelje, a Evanelje je objaπnjenjeZakona. Zakon je korijen, a Evanelje je mirisni cvijet i plodkoji on donosi.

Stari zavjet rasvjetljava Novi zavjet, a Novi objaπnjava Sta-ri. Svaki od njih je objava Boæje slave u Isusu Kristu. Obaobjavljuju istine koje Êe ozbiljnom istraæivaËu neprestano ot-krivati nove dubine znaËenja. (Isusove usporedbe, str. 81—83)

20. listopada

Predstaviti neπto bolje

“Evo Jaganjca Boæjeg.” (Ivan 1,36)

Prava sluæba podrazumijeva prilaæenje ljudima ma gdje senalazili i ma kakvo bilo njihovo mjesto u druπtvu i stanje u

307

404

kojemu se nalaze, i pomaganje njima na svaki moguÊi naËin.Takvim trudom zadobit Êete srca i otvoriti vrata pristupa du-πama koje propadaju.

U vaπem cjelokupnom radu dræite na umu da ste sjedinje-ni s Kristom kao oni koji su dio velikog plana spasenja iizbavljenja. Neka kroz vaπ æivot protjeËe Kristova ljubav kaorijeka iscjeljenja i novoga æivota. Dok se trudite privuÊi drugeu zaklon Njegove ljubavi, neka ËistoÊa vaπeg jezika, nesebiË-nost vaπe sluæbe i vedrina vaπeg ponaπanja svjedoËe o moÊiNjegove milosti. Prikaæite Ga svijetu u tako Ëistoj i pravednojslici da Ga ljudi mogu promatrati u svoj Njegovoj ljepoti.

Od male je koristi ako pokuπamo popraviti druge vrπeÊinapad na ono πto mi, moæda, smatramo loπim navikama. Re-zultati takvih pokuπaja Ëesto nanose viπe zla nego dobra. Usvojem razgovoru sa æenom Samarijankom Krist je, umjestoda omalovaæava Jakovljev izvor, iznio neπto bolje. “Kad bi tiznala za dar Boæji”, rekao je, “i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mipiti’, ti bi u njega iskala i dao bi ti æive vode.” (Ivan 4,10) Onje usmjerio razgovor k blagu koje je æelio podariti nudeÊi æenineπto bolje nego πto je sama imala — æivu vodu, radost i naduEvanelja.

Ovo je prikaz kako trebamo raditi. Mi trebamo ponuditiljudima neπto bolje nego πto sami imaju — Kristov mir kojinadilazi svaki razum. Mi im trebamo govoriti o Boæjem svetomZakonu, o preslici Njegovog karaktera, o izrazu onoga πto Onod njih æeli da postanu. Pokaæite im kako je nepropadljivaslava Neba neusporedivo bolja od prolaznih radosti i zado-voljstava svijeta. PriËajte im o slobodi i odmoru πto ga mogunaÊi u Spasitelju. “A tko pije od vode koju Êu mu ja dati,sigurno neÊe nikad oæednjeti”, rekao je Isus. (Ivan 4,14)

Uzvisite Isusa i uzviknite: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzi-ma grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Samo On moæe zadovoljiti teænjusrca i podariti mir duπi.

Reformatori bi, od svih ljudi na svijetu, trebali biti najne-sebiËniji, najplemenitiji, najljubazniji. U njihovom bi se æivotutrebala vidjeti istinska dobrota nesebiËnih djela ljubavi. …

Kristovi uËenici trebaju oËitovati duh koji vlada na Nebu.… Najponizniji djelatnici Êe u suradnji s Kristom dotaknutistrune Ëiji Êe titraji odjekivati do krajeva Zemlje i odzvanjatikroz vjeËna vremena. (Put u bolji æivot, str. 88—91)

405

21. listopada

»ekajuÊi da budemo sabrani u kraljevstvo

“Prema tome, budite nepokolebivi i ne dopustite da vasponovo upregnu u jaram ropstva!” (GalaÊanima 5,1)

Gospodin ima svoje predstavnike u svim crkvama. Timosobama nisu izloæene posebne istine za ove posljednje danena naËin koji osvjedoËava srce i um. Prema tome, oni nisuodbacili svjetlost i prekinuli svoje veze s Bogom. Mnogi vjernohode u svjetlosti koja obasjava njihov put. Oni Ëeznu za tim dabolje upoznaju Boæje putove i djela. U cijelom svijetu muπkar-ci i æene Ëeznutljivo upiru pogled u Nebo. U molitvama praÊe-nim suzama uzdiæu se pitanja iz duπa koje Ëeznu za svjetloπ-Êu, miloπÊu i Svetim Duhom. Mnogi se nalaze na samoj granicikraljevstva, ËekajuÊi samo da budu sabrani u njega.

Kad se Kristove pouke i biblijske istine u svoj svojoj jed-nostavnosti izloæe tim duπama, one prihvaÊaju svjetlost i radu-ju se. Pred svjetloπÊu istine njihove zbunjenosti nestaje kaorose pred jutarnjim suncem. Njihova shvaÊanja o biblijskimistinama se proπiruju i Bog im se otkriva u Kristu, pokazujuÊiim dubinu, πirinu i visinu boæanske tajne koju ranije nisushvatili; duhovne tajne koja se ne moæe objasniti rijeËima ne-go samo primjerom karaktera sliËnoga Kristu.

Mnogi koji nisu vezani ni za jednu crkvu i koji izgledajupotpuno ravnoduπni prema Boæjim zahtjevima, u svom srcunisu tako ravnoduπni kao πto izgledaju. »ak i oni koji sunajmanje skloni vjeri, ponekad bivaju osvjedoËeni i u njima sepojavljuje Ëeænja za neËim πto nemaju. U svakom gradu i nase-lju ima mnogo onih koji ne prisustvuju nijednom bogosluæju.Mnoge od takvih privlaËi sastanak pod vedrim nebom. Tu dola-ze mnogi robovi grijeha, bespomoÊne ærtve loπih navika; i mnogiod njih bivaju osvjedoËeni i obraÊeni. Kad u vjeri prihvateBoæje obeÊanje o oprostu grijeha, raskidaju se okovi navika.OdriËuÊi se svojih greπnih navika, oni postaju slobodni ljudiu Isusu Kristu i raduju se u slobodi kao Boæji sinovi. (Testi-monies for the Church, sv. 6, str. 70,71).

Ovaj rad zahtijeva od vas da budno bdijete nad duπamakao oni koji moraju poloæiti raËun. … U vaπem radu otkrit Êe

308

406

se miris Kristove ljubavi. On, koji je dao svoj æivot za æivotsvijeta, suraivat Êe s nesebiËnim radnikom da moæe utjecatina ljudska srca. …

Pribliæite se ljudima osobnim naporima. PouËavajte ih daBoæja ljubav mora uÊi u svetiπte osobnog æivota. … Nemojteisticati sebe. … Radite kao da vidite Onoga koji vam je uvijeks desne strane, spreman da vam svojom svemoÊnom silompomogne u svakom iznenadnom dogaaju. Gospodin je vaπSavjetnik, vaπ Voa i Vojskovoa vaπeg spasenja. On ide predvaπim licem, pobjeujuÊi i da pobijedi. (Testimonies for theChurch, sv. 6, str. 75,76)

22. listopada

Trostruka aneoska vijest

“A mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega Ëista,zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosra idobrih plodova, postojana i iskrena.” (Jakov 3,17)

Trostruka aneoska vijest je nepogreπiva. Moæete s pot-punom sigurnoπÊu razmiπljati o velikim, oplemenjujuÊim isti-nama povezanima s ovom porukom. Radite mudro, potiËuÊijedinstvo vjere i razboritosti, tako da se svi mogu ujedinitisponama krπÊanskog zajedniπtva i ljubavi. …

“A mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega Ëista, za-tim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosra i dobrihplodova, postojana i iskrena. U miru se sije plod, to jest pra-vednost, za one koji tvore mir.” (Jakov 3,17.18)

NaËelo koje je ovdje izneseno predstavlja prirodni procesu krπÊanskoj vjeri. Od onih koji su sudjelovali u navijeπtanjuposljednje sveËane vijesti umiruÊem svijetu, posebno Êe sezahtijevati da ispune ovaj dio Pisma. Iako razliËitih naravi isklonosti, oni Êe se suoËiti oËi u oËi sa svim pitanjima svogvjerskog uvjerenja. Govorit Êe o istim stvarima, imat Êe istorasuivanje i postat Êe jedno u Isusu Kristu. …

Nitko ne bi trebao misliti da je njegova prosudba bes-prijekorna, da njegove zamisli nisu podloæne procjenjivanju teda moæe iÊi svojim smjerom bez obzira na miπljenje onih s

309

407

kojima je ujedinjen u radu. Kad mislimo da znamo sve πto jepotrebno znati, mi smo u poloæaju na kojem nas Bog ne moæeupotrijebiti. Vijest treÊeg anela nije samo za odabrane. To jevijest za cijeli svijet i, koliko je god to moguÊe, mi se trebamoujediniti u njezinom objavljivanju svijetu.

»ovjek je pogreπiv, ali Vijest je nepogreπiva. S njom bismotrebali biti usklaeni, ona treba biti srediπte naπeg zanimanja,u njoj trebaju biti ujedinjena sva srca. Mi moæemo dobiti po-hvale koje nemaju nikakvu vrijednost i pohranjivati ih; no,ËineÊi tako, neÊemo ojaËati. Trostruka aneoska vijest trebapripremiti ljude da Ëvrsto stoje u posljednji veliki dan i dabudu sjedinjeni na Nebu. Nitko ne bi smio misliti kako nijeposebno vaæno jesmo li ili ne sjedinjeni sa svojom braÊom, jeroni koji ovdje na Zemlji nisu sjedinjeni, neÊe nikad biti sje-dinjeni ni na Nebu. …

Neki su prirodno neovisni, πto ih navodi da misle kako jenjihova prosudba na viπoj razini od njihove braÊe. »ineÊi tako,oni sebe stavljaju u poloæaj u kojemu ne mogu dobiti znanjekoje im je Bog namijenio. … Nauk i planove treba usporeditisa Zakonom i SvjedoËanstvom. Nikad se ne bismo smjeli osje-Êati previπe neovisnima da uËimo jedni od drugih. (HistoricalSketches, str. 122—125)

Isus Krist, to veliko srediπte privlaËnosti, ne smije bitiizostavljen iz vijesti treÊeg anela. … Greπnik mora uvijekgledati na Golgotu i u jednostavnoj djetinjoj vjeri oslanjati sena Kristove zasluge prihvaÊajuÊi Njegovu pravdu i vjerujuÊi uNjegovu milost. (Evangelism, str. 184,185)

23. listopada

Zbijte redove! Zbijte redove!

“Razmahat Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogihohladnjeti. Ali tko ustraje do konca, bit Êe spaπen.”(Matej 24,12.13)

Bog je u ovim posljednjim danima odabrao narod koji jeuËinio Ëuvarima svojega Zakona, i ovaj Êe narod uvijek moratiobavljati neugodne duænosti. “Poznam tvoja djela”, kaæe vjerni

310

408

i istiniti Svjedok, “tvoj trud i tvoju postojanost. Znam da nemoæeπ podnositi zlikovce: iskuπao si one koji tvrde da su apo-stoli, a nisu, i ustanovio si da su laπci. Ustrajan si i neumornosi trpio za moje ime.” (Otkrivenje 2,2.3) Potrebna je velikarevnost i neprekidna borba. Da bi se zlo dræalo dalje od naπihcrkava, potebno je provoditi strogi i potpuno nepristrani red,jer Êe neki koji imaju samo obliËje poboænosti nastojatipotkopati vjeru neopreznih, radeÊi potajno da uzdignu i istak-nu sebe.

Gospodin Isus je na Maslinskoj gori rekao: “Razmahat Êese bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti.” (Matej 24,12)On govori o onima koji su pali s visokog stupnja svoje neka-daπnje duhovnosti. Neka ove rijeËi sa svom svojom ozbiljnoπ-Êu i prodornom snagom boæanskog ispitivanja dopru do naπegsrca. Gdje je ona revnost i ona posveÊenost Bogu koja bi od-govarala uzviπenosti istine koju ispovijedamo? Ljubav premasvijetu i ljubav prema nekom omiljenom grijehu odvratila jesrce od ljubavi prema molitvi i od razmiπljanja o onome πto jesveto. Odræavaju se uobiËajeni vjerski obredi, ali gdje je ljubavprema Kristu? Duhovnost izumire. Zar da se to duhovno mr-tvilo i to æalosno opadanje vjere i dalje nastavi? Zar da plami-Ëak u æiπku istine jedva treperi i da se ugasi u mraku zato πtose ne dopunjava uljem milosti? …

Precjenjivanje samoga sebe i samodovoljnost uniπtavajuduhovni æivot. Vlastito “ja” se uzdiæe, o sebi i svojemu “ja” senajviπe govori. O, kad bi to bijedno “ja” veÊ jednom umrlo! “Izdana u dan mirem” (1. Petrova 15,31), kaæe apostol Pavao. Kadgordost, hvalisava samodovoljnost i zadovoljstvo svojom osob-nom pravdom obuzmu duπu, onda u njoj nema mjesta za Isu-sa. Njemu se daje podreeno mjesto, a vlastito “ja” postaje sveznaËajnije, dok ne ispuni cijeli hram duπe. To je razlog πtoGospodin moæe tako malo uËiniti za nas. Kad bi On podupiraonaπe napore, Ëovjek bi — iako je samo orue u Boæjim rukama— svu slavu i zasluge pripisao svojoj umjeπnosti, mudrosti isposobnosti, hvaliπuÊi se kao onaj farizej u jeruzalemskomhramu: “Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega πtosteËem.” (Luka 18,12) Kad bi vlastito “ja” bilo skriveno u Kri-stu, ono ne bi tako Ëesto izbijalo na povrπinu. …

Kristov nalog moæemo izvrπiti uspjeπno i skladno samoako paæljivo nastojimo da na ono πto radimo ne stavljamo

409

peËat svoje osobnosti. “Zbijte svoje redove”, rekao je aneo,“zbijte svoje redove”. (Testimonies for the Church, sv. 5, str.538,539)

24. listopada

Svaka crkva je πkola

“Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao meda donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestimosloboenje zarobljenicima i vraÊanje vida slijepcima,da oslobodim potlaËene, da proglasim godinu milostiGospodnje.” (Luka 4,18)

Kad je Bog u staro vrijeme davao svjetlost svojemu naro-du, On to nije Ëinio iskljuËivo kroz neki odreeni druπtvenisloj. Daniel je bio princ iz Judina plemena, Izaija je takoerbio iz kraljevske loze. David je bio pastir, Amos isto tako,Zaharija rob iz Babilona, a Elizej poljodjelac. Kao svoje pred-stavnike Bog je podizao proroke i prinËeve, one plemenita po-drijetla jednako kao i one skromne, i uËio ih istinama kojetrebaju odnijeti svijetu. …

Svaka crkva treba postati πkolom pripreme za krπÊanskedjelatnike. Vjernike treba uputiti kako odræavati biblijske sate,kako voditi subotnjoπkolske razrede, kako na najbolji naËinpomoÊi siromaπnima, brinuti se za bolesnike i kako raditi zaneobraÊene. Trebamo imati zdravstvene πkole, πkole kuhanjai nastavu o razliËnim podruËjima krπÊanske sluæbe pomaga-nja. Ne trebamo samo predavati, veÊ i upriliËiti konkretan radpod rukovodstvom iskusnih nastavnika. Neka uËitelji povedurad meu ljudima, i tada Êe drugi, sjedinivπi se s njima, uËitipo njihovom primjeru. Jedan je primjer vredniji od mnogouputa. …

Ako oni kojima je Bog povjerio velike umne sposobnosti,upotrijebe te darove u sebiËne svrhe, nakon razdoblja kuπnjibit Êe ostavljeni da slijede svoje putove. Bog Êe uzeti ljude zakoje se ne misli da su tako bogato nadareni i koji nisu takosamouvjereni, i uËinit Êe slabe jakima — zato πto se uzdaju uNjega da Êe On uËiniti za njih ono πto sami za sebe ne mogu.

311

410

Bog Êe primiti sluæbu iz cijela srca, a sâm Êe usavrπiti njihovrad i ispraviti nedostatke. …

Kao πto je Boæji blagoslov doπao suænjima u dvorima Ba-bilona, tako On i danas svojim pomoÊnicima daje mudrost iznanje.

Ljudi s nepotpunim πkolskim obrazovanjem i skromnapoloæaja u druπtvu imali su katkad zadivljujuÊe uspjehe u pri-dobivanju duπa za Krista. Tajna njihova uspjeha leæala je upouzdanju u Boga. Svakodnevno su prouËavali istine o Onomekoji je “savjetom divan, mudroπÊu velik”. (Izaija 28,29)

Takve suradnike treba podræati. Gospodin ih povezuje sljudima veÊih sposobnosti da bi popunili mjesta koja su druginapustili. Njihova brzina u uvianju πto treba uËiniti, njihovaspremnost da pomognu onima u nevolji, njihove blage rijeËi ipostupci otvaraju vrata njihove upotrebljivosti, koja bi inaËeostala zatvorena. Takvi prilaze onima koji su u nevolji, a uvjer-ljivost njihovih rijeËi ima moÊ da privuËe k Bogu mnoge upla-πene ljude. Njihov rad pokazuje πto bi tisuÊe drugih mogloËiniti samo kad bi htjeli. (Put u bolji æivot, str. 82—85)

25. listopada

Veliki reformatorski pokret

“Tko πkrto sije, πkrto Êe i æeti.” (2. KorinÊanima 9,6)

Kad poËnemo shvaÊati kakvu je ærtvu Krist podnio da bispasio svijet koji propada, svim silama Êemo se boriti za spa-senje duπa. O, kad bi vjernici svih naπih crkava uvidjeli i razu-mjeli beskrajnu Kristovu ærtvu!

U noÊnim vienjima prikazan mi je veliki obnoviteljskipokret u Boæjem narodu. Mnogi su hvalili Boga. Bolesni su biliizlijeËeni, a bilo je i drugih Ëuda. Svi su se zalagali kao πto suto Ëinili uËenici uoËi velikog dana Pedesetnice. Stotine i tisu-Êe posjeÊivali su obitelji i otvarale s njima Boæju rijeË. Srca subila osvjedoËena silom Svetoga Duha i svuda se osjeÊao duhistinskog obraÊenja. Na sve strane uspjeπno su se otvaralavrata za navijeπtanje istine. »inilo se kao da je nebeski utjecajobasjao cijeli svijet. Veliki blagoslovi izlijevali su se na vjeran

312

411

i ponizan Boæji narod. »ula sam rijeËi zahvalnosti i slavljenjaBoga. …

Boæji sudovi veÊ pohode Zemlju i mi uz pomoÊ SvetogDuha moramo objavljivati poruku opomene koju nam je Onpovjerio. Tu poruku moramo objaviti bez ikakvog odlaganja,zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo. Ljudi Êe uskoro bitiprisiljeni donijeti velike odluke i naπa je duænost da se pobri-nemo pruæiti im priliku u razumijevanju istine kako bi serazborito mogli odluËiti za pravu stranu. Gospodin poziva svojnarod na rad — revnosno i mudro — dok traje vrijeme milostii kuπnje.

Potrebno je da se vjernici crkve viπe posvete radu od kuÊedo kuÊe, da organiziraju Ëitanje Biblije i rasprostranjuju knji-ge. Potpun i uravnoteæen krπÊanski karakter moæe se razvitijedino onda kad ljudsko orue uvia da je velika Ëast nesebiË-no raditi na πirenju istine i pomagati svojim sredstvima Boæjedjelo. Moramo sijati pored svake vode, njegovati u svojoj duπiljubav prema Bogu, raditi dok je joπ dan i svojim sredstvimakoja nam je Bog dao uËiniti sve πto bude trebalo. Ma kakva daje naπa zadaÊa, moramo je vjerno izvrπiti. Ma kakva se ærtvabude od nas traæila, trebamo je podnijeti s radoπÊu. I doksijemo pokraj svake vode, shvatit Êemo da “tko obilato sije,obilato Êe i æeti” (2. KorinÊanima 9,6). …

Gospodin mi je ukazao na djelo koje treba izvrπiti u naπimgradovima. RadeÊi za Boga u svojem susjedstvu, vjernici ugradovima to trebaju Ëiniti mirno i ponizno, unoseÊi ozraËjeNeba kamo god dou. Ako, ukazujuÊi uvijek na Krista, potpu-no iz vida izgube sebe, osjetit Êe se sila njihovog utjecaja.(Testimonies for the Church, sv. 9, str. 125—128)

412

26. listopada

Boæji odabrani narod

“Obucite se, dakle, buduÊi da ste izabranici Boæji, svetii ljubljeni, u milosrdnu srdaËnost, dobrotu, poniznost,krotkost i strpljivost! Podnosite jedan drugoga i do-brostivo opraπtajte meusobno ako tko protiv koga imaneπto πto je za ukor.” (Koloπanima 3,12.13)

Ljubav se “ne raduje nepravdi, a raduje se istini”. OnajËije je srce proæeto ljubavlju, s tugom i boli gleda na zabludei slabosti drugih. On se iskreno raduje kad istina pobijedi, kadnestaje oblaka koji je bacao sjenku na ugled posrnulih, kadoni priznaju svoje grijehe i popravljaju se. …

Ljubav ne samo πto trpi pogreπke drugih, veÊ rado podno-si sve patnje i neugodnosti koje takvo trpljenje Ëine nuænim.Takva ljubav “nikad ne prestaje”. Ona nikad ne gubi svojuvrijednost jer je nebeskog porijekla. Oni koji je njeguju ponijetÊe je kao najdragocjenije blago i kroz biserna vrata Boæjegagrada.

Plod Duha su ljubav, radost i mir. Nesloga, svaa i razdorisu sotonska djela i plodovi grijeha. Ako æelimo da kao naroduæivamo blagodati mira i ljubavi, moramo odbaciti svoje gri-jehe; moramo se pomiriti s Bogom i æivjeti u skladu jedni sdrugima. Neka se svatko od nas zapita: Imam li dragocjenuvrlinu ljubavi? Jesam li nauËio dugo trpjeti i biti ljubazan?Darovi, uËenost i rjeËitost — bez ovih nebeskih vrlina — bit Êekao “mjed πto jeËi, ili cimbal πto zveËi”. Ali, æalosno je πtomnogi koji ispovijedaju vjeru tako malo cijene ovo dragocjenoblago! …

Ako ne æelimo svoju nadu u spasenje graditi na laænimtemeljima, moramo prihvatiti Bibliju onako kako je napisanai vjerovati da sve πto Gospodin kaæe On upravo tako i misli. Zasve πto od nas traæi On nam u svojoj milosti daje snagu da iizvrπimo. Ako ne ispunimo propise koji su nam dani u BoæjojrijeËi, na dan Suda neÊemo imati nikakvog izgovora.

Apostol nas upozorava: “Neka vaπa ljubav bude bez pre-tvaranja! Mrzite zlo, prianjajte uz dobro! Ljubite srdaËno jedandrugoga bratskom ljubavi! U davanju Ëasti prednjaËite jedan

313

413

drugome!” (Rimljanima 12,9-11) Pavao æeli da mi uoËimo ipravimo razliku izmeu Ëiste i nesebiËne ljubavi, pokrenuteKristovim Duhom, i bezvrijednog i varljivog pretvaranja kojegatoliko ima u svijetu. Ta laæna i varljiva takozvana ljubav zavodimnoge. Takvi obiËno æele izbrisati razliku izmeu ispravnog ipogreπnog, slaæuÊi se s prijestupnikom umjesto da mu vjernoukaæu na njegove pogreπke. Takvo postupanje nikad ne pro-istjeËe iz pravog prijateljstva. Duh koji to pokreÊe boravi samou nepreporoenom srcu; dok se krπÊanin, koji uvijek trebabiti blag i suosjeÊajan, nikad ne moæe sloæiti s grijehom nitipodræavati prijestupnika. On s gnuπanjem odbacuje zlo, a svimsrcem prianja uz ono πto je dobro, Ëak i kad zbog toga moraærtvovati osobno prijateljstvo s bezboænima. Kristov Duh nasvodi da mrzimo grijeh, iako trebamo biti spremni na svakuærtvu da bismo spasili greπnika. (Testimonies for the Church,sv. 5, str. 169—171)

27. listopada

Uvijek svjedoËiti u Crkvi

“Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu ispredognja.” (Ponovljeni zakon 5,4)

Bog nikad nije ostavio svoju crkvu bez svjedoka. U svimprizorima kuπnje i progonstva, neprijateljstva i probe, usredmoralne tame kroz koju je crkva prolazila, Bog je uvijek imaoljude koji su bili spremni prihvatiti Njegovo djelo u raznimstupnjevima njegovog razvitka i ponijeti ga dalje. Preko patri-jarhâ i prorokâ On je objavljivao svoju istinu svojemu narodu.Krist je bio UËitelj svojega naroda kroz sve vjekove isto onakokako je to bio kad je doπao na ovaj svijet zaogrnut plaπtemljudske naravi. »esto je zaodijevao svoju slavu ljudskim ob-liËjem, pa se tako javljao svojemu narodu i govorio sa svojimslugama “licem u lice, kao πto Ëovjek govori s prijateljem”.(Izlazak 33,11) On, nevidljivi Voa, nalazio se u stupu od oblakadanju i u stupu od oblaka noÊu i govorio im preko svojegasluge Mojsija. Boæji glas se Ëuo preko proroka koje je odredioza posebno djelo i koji su trebali prenijeti narodu naroËitu

314

414

poruku. »esto ih je slao da uvijek iznova ponavljaju iste po-ruke. Poruka koju je stavljao u njihova usta nije bila izrazljudske volje i miπljenja, veÊ je to bila poruka koju je Onpripremio da je prenesu narodu. On je svoje sluge uvjeravaoda Êe im Sveti Duh dati pravu rijeË u pravom trenutku. On kojipoznaje srca davao je svojim vjesnicima pravu rijeË koja ÊeprivuÊi ljude. …

Nikada u povijesti crkve neÊe doÊi vrijeme kad Êe Boæjiradnik moÊi mirno prekriæiti ruke i reÊi: “Mir je, i nema seËega bojati.” Jer baπ tada moæe doÊi iznenadna propast. Naiz-gled sve moæe teÊi mirno i ustaljeno, ali Sotona je budan i sasvojim zlim anelima prouËava i ispituje koji bi novi naËinnapada bio uspjeπan. S njegove strane priprema se sve æeπÊabitka; on stavlja u pokret sve svoje sile tame. Dok Boæji narodkoraËa naprijed s posveÊenom i nezadræivom revnoπÊu, uËvrπ-ÊujuÊi naËela Kristove pravednosti u crkvi koju podupire silas Boæjeg prijestolja, dotle se velika borba sve viπe rasplamsavai postaje sve odluËnija. Um Êe stati nasuprot uma, miπljenjeprotiv miπljenja, nebeska naËela nasuprot sotonskih naËela.Istina u svojim razliËnim stupnjevima sukobit Êe se sa zablu-dom u njezinim vjeËito promjenjivim oblicima, kojima Êe, akoto bude moguÊe, pokuπavati prevariti i izabrane.

Duæni smo raditi ozbiljno i revno. Ne borimo se kao onikoji biju vjetar. SveÊeniËka sluæba, propovijedanje i tiskanarijeË traæe ljude sliËne Kalebu, koji su odvaæni i spremni, ljudeËije su oËi πirom otvorene kako bi otkrili πto je istina a πtolaæ, i Ëije su uπi posveÊene kako bi uhvatile svaku rijeË vjer-nog Straæara. (Testimonies to Ministers, str. 404—407)

Svijetu su potrebni dokazi pravog krπÊanstva. (Testimo-nies to Ministers str. 416)

415

28. listopada

Crkva Êe pobijediti

“Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega i pjesmuJanjeta: ‘Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru’, Bo-æe, SvemoguÊi! ‘Pravedni su i ispravni’ tvoji ‘putovi,Kralju naroda!’” (Otkrivenje 15,3)

Krist je Crkvi dao sveti nalog. Svaki vjernik treba biti po-srednik preko kojega Êe Bog svijetu slati blago svoje milosti —neiskazano Kristovo bogatstvo. Nema niËega πto bi Spasiteljtoliko æelio kao imati narod koji Êe svijetu predstaviti Njego-vog Duha i Njegov karakter. Niπta svijetu nije toliko potrebnokao ljudi preko kojih Êe se oËitovati Spasiteljeva ljubav. CijeloNebo Ëeka na muπkarce i æene preko kojih Bog moæe otkritisnagu krπÊanstva.

Crkva je Boæje sredstvo za navijeπtanje istine; On ju jeopunomoÊio za vrπenje posebnog djela. Ako bude vjerna Nje-mu i posluπna svim Njegovim zapovijedima, u njoj Êe izobilo-vati bogatstvo boæanske milosti. Ako bude odana i ako budepoπtovala Gospodina Boga Izraelova, nema sile koja joj se mo-æe oduprijeti.

Revnost za Boga i Njegovo djelo poticala je uËenike dasilnom snagom svjedoËe za Radosnu vijest. Ne bi li sliËnagorljivost trebala zapaliti naπa srca odluËnoπÊu da iznosimovijest o otkupiteljskoj ljubavi, o Kristu i to razapetom? Pred-nost je svakog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊ da ubrzaSpasiteljev dolazak.

Bude li se Crkva obukla u Kristovu pravednost, bude li seodrekla svake privræenosti svijetu, pred njom Êe zasjati zorasvijetlog i slavnog dana. Ono πto joj je Bog obeÊao, ostajezauvijek. Istina, koju su zanemarili oni koji je preziru i odba-cuju, Êe na kraju pobijediti. Premda katkad izgleda kao da jestala, njezino napredovanje nije nikad zaustavljeno. Kad Boæjavijest naie na protivljenje, Bog joj daje dodatnu snagu da bimogla biti joπ utjecajnija. Obdarena boæanskom snagom onaÊe se probiti kroz najjaËe zapreke i svladati svaku od njih.

©to je hrabrilo Boæjeg Sina tijekom Njegovog æivota ispu-njenog patnjom i ærtvom? Vidio je rezultat patnje svoje duπe

315

416

i nasitio se tom spoznajom. GledajuÊi u buduÊnost promatraoje sreÊu onih koji su zahvaljujuÊi Njegovom poniæenju primilioprost i vjeËni æivot. Njegovo je uho Ëulo povik izbavljenih.»uo je kako otkupljeni pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta. …

Vjerom moæemo stajati na pragu vjeËnoga grada i Ëutimilostivu dobrodoπlicu upuÊenu onima koji u ovom æivotu su-rauju s Kristom. (Djela apostolska, str. 377,378)

29. listopada

Svjetlo istine

“Ali Ëvrsto stoji temelj koji je Bog postavio, on nosiovaj peËat: Gospodin poznaje svoje.” (2. Timoteju 2,19)

Sam Gospodin Êe se boriti za Izraela. Umuknut Êe svakilaæni jezik. Aneoska ruka Êe oboriti i razotkriti laæne soton-ske planove. Sotonske pristaπe nikad neÊe pobijediti. PobjedaÊe pratiti vijest treÊeg anela. Kao πto je Gospodin nad voj-skama sruπio zidove drevnog Jerihona, tako Êe narod koji dræiBoæje zapovijedi pobijediti i nadvladati sve neprijatelje. Nekase nitko ne æali na Boæje sluge koji im donose vijest poslanus Neba. Ne traæite viπe neπto πto bi vam posluæilo kao razlogda im moæete reÊi: “Previπe traæe, previπe su strogi.” Oni Êemoæda govoriti strogo, ali zar to nije potrebno? Bog Êe uËinitida zazuje uπi onima koji ne budu htjeli Ëuti Njegov glas iNjegovu poruku. On Êe osuditi one koji su se suprotstavljaliBoæjoj rijeËi. …

DoÊi Êe do odstranjivanja i ËiπÊenja po svim naπim crkva-ma koje su imale velike moguÊnosti i prednosti, ali ih nisuiskoristile. Viπe dokaza nije ono πto one æele. Njima je potreb-no Ëisto i posveÊeno srce da bi prigrlili i zadræali svjetlostkoju im je Bog slao i tada u toj svjetlosti æivjeli.

Mi ne trebamo reÊi: “Nevolje posljednjih dana dolaze nanas.” One su veÊ doπle. Nama je sada potreban Gospodnji maËkoji Êe prodrijeti u samu sræ tjelesnih poæuda, apetita i strasti.Neka zasijeËe i odvoji odreπitije i jaËe nego ikada prije. …

ObraÊam se Boæjem narodu koji se Ëvrsto dræi svojeg uvje-renja, koji neÊe odstupiti od vjere koja je jednom dana sveti-

316

417

ma, koji Ëvrsto stoje usred moralne tame bezakonja posljed-njih dana. Gospodnja RijeË nam kaæe: “I klicat Êu nad Jeru-zalemom, radovat se nad svojim narodom.” (Izaija 65,19) Zaru ovim rijeËima ne nalazimo dokaz velike oËinske Boæje lju-bavi prema onima koji se Ëvrsto dræe vjere u pravdi? IzmeuBoga i Njegovog naroda postoji najprisniji odnos. Ne samo dasmo predmet Njegove beskrajne milosti i ljubavi, nego smoviπe od toga. Gospodin se raduje zbog svojega naroda. On uæi-va u njemu. On je njihova sigurnost. On Êe ukrasiti one kojiMu sluæe cijelim srcem u duhu i svetinji istine. On ih odijevau haljine svoje pravde. On ljubi one koji tvore Njegovu volju,koji vjerno odraæavaju Njegov lik. Svi oni koji su odani i vjernipostali su sliËni Njegovu Sinu. U njihovim ustima nema prije-vare jer su bez mane pred Boæjim prijestoljem. (Testimonies toMinisters, str. 410—415)

30. listopada

Boæja snaga, a ne naπa

“Jer znam komu sam vjerovao i siguran sam da onmoæe saËuvati povjereno mi blago do onoga Dana.” (2.Timoteju 1,12)

Za neke koji su prisustvovali Pavlovu pogubljenju, njegovduh opraπtanja svojim ubojicama i nepokolebljivo pouzdanje uKrista do samoga kraja pokazalo se mirisom za æivot. …

Pavlov æivot je do posljednjeg trenutka svjedoËio o isti-nitosti rijeËi πto ih je uputio KorinÊanima: “Bog koji je zapo-vjedio: ‘Neka iz tame zasvijetli svjetlo’, on je zasvijetlio u na-πim srcima da osvijetli spoznaju slave Boæje na licu Kristovu.Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvan-redna uspjeπnost pripisuje Bogu, a ne nama. U svemu trpimonevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okre-nuli, ali ne oËajavamo; progone nas, ali nismo ostavljeni upogibli; obaraju nas na zemlju, ali nismo uniπteni. Mi uvijeki svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se nanaπem tijelu oËituje i æivot Isusov.” (2. KorinÊanima 4,6-10)Pavao svoju dostatnost nije vidio u sebi, veÊ u prisutnosti i

317

418

djelovanju Boæjeg Duha koji mu je ispunjavao duπu i dovodiosvaku misao u pokornost Kristovoj volji. Prorok objavljuje:“Narod pravedni … Ëuva mir, jer se u te uzda.” (Izaija 26,4)Nebeski mir koji se vidio na Pavlovom licu zadobio je mnogeduπe za Evanelje.

Pavao je bio okruæen ozraËjem Neba. Svi koji su se druæilis njim osjeÊali su utjecaj njegova zajedniπtva s Kristom. Nje-gov æivot bio je primjer istine koju je navijeπtao i to je davaloosvjedoËavajuÊu snagu njegovom propovijedanju. U tome leæisnaga istine. Prirodan, nesvjestan utjecaj svetog æivljenja naj-uvjerljivija je propovijed koja se moæe iznijeti u prilog krπÊan-stvu. Dokaz, Ëak i kad ga se ne moæe pobiti, moæe izazvatisamo protivljenje; ali poboæni primjer ima snagu kojoj se nijemoguÊe potpuno oduprijeti. … Nekolicinu krπÊana koji su gapratili do stratiπta nastojao je ojaËati i ohrabriti ponavljanjemobeÊanja danih onima koji su progonjeni zbog pravednosti.Uvjeravao ih je da neÊe izostati niπta od onoga πto je Gospodinrekao a odnosi se na Njegovu iskuπanu i vjernu djecu. … Us-koro Êe prestati noÊ nevolja i patnji, a onda Êe svanuti jutromira i savrπenog dana.

Apostol je gledao u slavnu buduÊnost, ne s nesigurnoπÊuili strahom, veÊ s radosnom nadom i velikom Ëeænjom. …

Otkupljen Kristovom ærtvom, opran od grijeha u Njegovojkrvi i obuËen u Njegovu pravednost, Pavao je u sebi bio osvje-doËen da je njegova duπa dragocjena u oËima Otkupitelja. (Dje-la apostolska, str. 321,322)

31. listopada

Kristova vjeËna budnost

“Anelu crkve u Efezu napiπi: Ovo govori onaj koji dræisedam zvijezda u svojoj desnici, koji hodi izmeu se-dam zlatnih svijeÊnjaka: Poznam tvoja djela, tvoj trudi tvoju postojanost.” (Otkrivenje 2,1.2)

Ovaj prizor otkriva vjeËnu budnost. Krist se nalazi usredsedam zlatnih svijeÊnjaka, hodi od crkve do crkve, od zajed-nice do zajednice, od srca do srca. On dræi da Izrael ne drijem-

318

419

lje i ne spava. Da su svijeÊnjaci bili ostavljeni na brigu ljudi-ma, koliko bi Ëesto njihova svjetlost treperila i ugasila se! No,Bog nije predao svoju crkvu u ruke ljudskom rodu. Krist, kojije dao svoj æivot za cijeli svijet, da svi koji vjeruju u Njega nepoginu nego da imaju æivot vjeËni, On je Straæar doma. On jevjeran i istinit »uvar Gospodnjeg hramskog dvora.

“Ovo govori onaj koji dræi sedam zvijezda u svojoj desnici.”Ove rijeËi izgovorene su uËiteljima u crkvi kojima je Bog po-vjerio velike odgovornosti. Blagi utjecaji kojih treba biti u izo-bilju u crkvi povezani su s Gospodnjim propovjednicima, kojitrebaju otkriti Kristovu dragocjenu ljubav. Nebeske zvijezdesu pod Njegovom upravom. On im daje svjetlost. On vodi iusmjerava njihova kretanja. Kad On to ne bi Ëinio, one bipostale pale zvijezde. Tako je i s Njegovim propovjednicima.Oni su kao orua u Njegovim rukama, i sve dobro koje ostva-ruju Ëine zahvaljujuÊi Njegovoj sili. Oni odsjajuju Njegovosvjetlo. U Spasitelju je njihova djelotvornost. Kad bi se ugle-dali u Njega kao πto se On ugledao u svojega Oca, obavljali biNjegovo djelo. UËine li Boga svojim osloncem, On Êe im dati daodsjajuju Njegovu svjetlost svijetu.

Krist prebiva u svojim crkvama po cijeloj Zemlji. On svelikim zanimanjem prati je li Njegov narod u takvom duhov-nom stanju da moæe ubrzati Njegovo kraljevstvo. On je prisu-tan na svakom crkvenom skupu. On poznaje one Ëija srcamoæe napuniti svetim uljem da ga mogu dati drugima. Oni kojivjerno rade na πirenju Kristovog djela, pokazujuÊi rijeËju idjelom Boæji karakter, ispunjavaju Gospodnju zadaÊu koju imje namijenio i ugodni su u Kristovim oËima.

“Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost.” Kristuje poznata povijest i iskustvo svakoga tko Ga je prihvatio.Svojemu narodu On kaæe: “Gle, u dlanove sam te svoje ure-zao.” On s paænjom bdije nad svakim njihovim djelom ljubavii ustrajnosti. … Krist dræi zvijezde u svojoj desnici, i Njegovaje namjera da Njegova svjetlost svijetli kroz njih cijelom svi-jetu. On tako æeli pripremiti svoj narod za veÊu sluæbu u crkvina Nebu. … Pokaæimo svojim æivotom πto boæanska milostmoæe uËiniti za ËovjeËanstvo. (Review and Herald, 26. svibnja1903.)

420

Uzvisimo Isusa kao svojegaZagovornika i nepogreπivog Suca

1. studenoga

Isus naπ Zagovornik

“Ali ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kodOca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1)

Isus je naπ Odvjetnik, Veliki SveÊenik i Posrednik. Mi senalazimo u uvjetima kao i Izraelci na Dan pomirenja. Kad jeveliki sveÊenik uπao u Svetinju nad svetinjama, koja je ukazi-vala na mjesto gdje sada naπ Veliki SveÊenik posreduje za nas,po poklopcu kovËega zavjeta poprskao bi krv pomirenja bezkoje nije prinoπena niti jedna ærtva pomirnica. Dok je sveÊe-nik posredovao kod Boga, svako srce se poklonilo kajuÊi se imoleÊi za oprost svojih prijestupa.

Slika je naπla ispunjenje u ærtvi Isusa Krista, Janjeta po-gubljenog zbog grijeha svijeta. Naπ slavni Veliki SveÊenik pri-nio je jedinu ærtvu kojom se moæemo spasiti. Davanjem sebena kriæu prinio je savrπenu Ærtvu pomirnicu za ljudske grije-he. Mi se sada nalazimo u vanjskom predvorju, Ëekamo i tra-æimo tu blaæenu nadu — slavni dolazak naπega Gospodina iSpasitelja Isusa Krista. Nije potrebno prinositi ærtve, jer VelikiSveÊenik obavlja svoje djelo u Svetinji nad svetinjama. Posre-dujuÊi kao naπ Odvjetnik, Krist ne treba ljudsku snagu nitiposredovanje. On je jedini nositelj grijeha, jedina ærtva za gri-jeh. Samo se Njemu trebamo moliti i ispovijedati kao Onomekoji je uπao u Svetinju nad svetinjama jednom zauvijek. On Êeuistinu spasiti sve koji dou k Njemu u vjeri. On uvijek æivi dabi mogao posredovati za nas. …

Najslavniji ikad stvoreni um ne moæe pojmiti Boga; rijeËikoje izgovara najvjeπtiji jezik ne uspijevaju Ga opisati. … Ljud-ski rod ima samo jednog Odvjetnika, jednog Posrednika kojimoæe oprostiti njihove prijestupe. Ne bi li naπa srca trebala

319

421

biti puna zahvalnosti Njemu koji je dao Isusa kao Ærtvu po-mirnicu za naπe grijehe? Duboko se zamislimo nad djelomljubavi koje je Otac uËinio za nas, nad ljubavi koju je pokazaoprema nama. Mi ne moæemo izmjeriti tu ljubav, jer se ona nemoæe izmjeriti. Moæemo li izmjeriti vjeËnost? Moæemo samoukazati na Golgotu i na Jaganjca zaklanog od postanka svije-ta. …

Izmeu greπnika i Krista nema ljudskog posrednika. …Sam Krist je naπ Odvjetnik. Sve ono πto Otac predstavlja Sinu,predstavlja i onima kojima se Njegov Sin otkrio u svojoj ljud-skoj naravi. U svakom trenutku svojega rada Krist se ponaπaokao OËev predstavnik. On je æivio kao naπa zamjena i jamstvo.On je radio onako kako bi volio da rade Njegovi sljedbenici:nesebiËno, vrednujuÊi svako ljudsko biÊe za koje je patio iumro. (Signs of the Times, 28. lipnja 1899.)

2. studenoga

U nebeskom Svetiπtu

“Odatle slijedi da moæe zauvijek spaπavati one koji ponjemu dolaze k Bogu, jer uvijek æivi da posreduje zanjih.” (Hebrejima 7,25)

Otkupitelj svijeta imao je moÊ privuÊi ljude k sebi, uklonitinjihove strahove, rastjerati njihovu tamu, nadahnuti ih nadomi hrabroπÊu te ih osposobiti da vjeruju u volju Boga koji ihprihvaÊa zahvaljujuÊi zaslugama boæanske Zamjene. Kao ob-jekti Boæje ljubavi trebali bismo zauvijek biti zahvalni πto ima-mo Posrednika, Odvjetnika i Zastupnika u nebeskom Svetiπtukoji pred Ocem moli za nas.

Mi imamo sve πto je bilo moguÊe dobiti i πto bi trebalopotaknuti naπu vjeru i povjerenje u Boga. Kada je kralj zemalj-skog dvora sveËano prisezao na vjernost svojim ljudima, nudioje svojega sina kao zalog, kako bi jamËio ispunjenje svojegaobeÊanja. Pogledajte πto je zalog OËeve vjernosti, koji je — dabi uvjerio ËovjeËanstvo u nepromjenljivost svojega Savjeta —dao svojeg jedinoroenog Sina da doe na Zemlju i uzme ljud-sku narav, ali ne samo u razdoblju od nekoliko ljudskih godi-

320

422

na, veÊ da je zadræi i u nebeskom Svetiπtu, dajuÊi tako vjeËnizalog vjernosti Bogu. O, kakve li dubine bogatstva Boæje mu-drosti i ljubavi! …

Vjerom u Krista postajemo Ëlanovi kraljevske obitelji, Bo-æji baπtinici i sunasljednici s Isusom Kristom. U Kristu smojedno. Kad stanemo pred Golgotu i pogledamo kraljevskog Pat-nika koji je umjesto Ëovjeka nosio prokletstvo Zakona imajuÊiljudsku narav, briπu se sva nacionalna razdvajanja i sve sek-taπke razlike; nestaju sve poËasti zvanja i svaki ponos meukastama.

Svjetlost koja sja s Boæjega prijestolja na golgotski kriæzauvijek staje na kraj klasnim i rasnim razlikama koje je Ëo-vjek napravio. Ljudi iz svake klase postaju Ëlanovi Boæje obi-telji i djeca nebeskoga Kralja; ne zahvaljujuÊi zemaljskoj mo-Êi, veÊ ljubavi Boga koji je dopustio da Isus æivi æivotom siro-maha, nevolje i poniæenja, smrti srama i agonije, da bi mnogesinove i kÊeri mogao dovesti u slavu.

Ni poloæaj, ni velika mudrost, ni sposobnosti, ni talentineke osobe ne Ëine je vrednijom Boæjeg poπtovanja. Um, razbo-ritost i ljudski talenti jesu Boæji darovi koje treba upotrijebitiNjemu na slavu za izgraivanje Njegovog vjeËnog kraljevstva. UoËima Neba vrednuje se duhovnost i moralnost karaktera, kojiÊe preæivjeti grob i biti proslavljen besmrtnoπÊu u beskrajnimvjekovima vjeËnosti. … Samo Êe oni koji su cijenili Kristovumilost, koja ih je uËinila Boæjim baπtinicima i zajedniËkimnasljednicima s Isusom, ustati iz groba odraæavajuÊi sliku svo-jega Otkupitelja. (Selected Messages, knjiga 1, str. 258,259)

3. studenoga

Posrednik

“BuduÊi dakle da imamo uzviπena velikog sveÊenika,Isusa, Sina Boæjega, koji je proπao kroz nebesa, dræi-mo se Ëvrsto vjere koju ispovijedamo!” (Hebrejima 4,14)

Mi se trebamo uskladiti s istim duhom koji je bio u IsusuKristu. Krist radi za nas; hoÊemo li mi raditi za Krista u Nje-govom narodu? DjeËice, njegujte strpljivost, vjeru i nadu. Neka

321

423

Gospodin poveÊa naπu radost vjere u besmrtnog Posrednika.Pokuπajte da vam ne proe niti jedan dan a da ne shvatitesvoju odgovornost prema Bogu zahvaljujuÊi ærtvi Njegovog jedi-noroenog Sina. Isus ne prihvaÊa proslavljanje od onoga tko jetuæitelj svoje braÊe. Neka ne proe dan a da ne lijeËimo izacjeljujemo stare rane. Njegujmo ljubav, i neka niti jednazloslutna rijeË ne pobjegne s naπih usana. Zatvorite ta vratabrzo i dræite ih zatvorenima; otvorite vrata gdje Krist stoluje idræite ih otvorenima, jer nam je poznata vrijednost Kristoveærtve i Njegove nepromjenjive ljubavi. Pijte osvjeæavajuÊu voduæivota s libanonskih izvora, a odbijte mutnu vodu iz doline —vodu tame i sumnjivih osjeÊaja. Moæe biti mnogo istinitosti irazloga u optuæbama, no hoÊemo li pokvariti naπ miomirisduha zato πto se drugi odijevaju gorËinom? Boæe saËuvaj! Nitijedna desetina maπtanja o zlu nije vrijedna vremena koje muposveÊujemo ponavljajuÊi ga. Izbacimo iz svojega govora svuuvredljivost, govorimo s ljubavlju i dræimo se Ëvrsto naπegpovjerenja u Isusa.

Mi imamo Zagovornika koji uvijek æivi i posreduje za nas.Postanimo onda zagovornici naËela u ime onih koji grijeπe. “IbuduÊi da imamo velikog sveÊenika koji je postavljen nadkuÊom Boæjom [ovdje je Njegov zagovor u naπu korist], pri-stupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvjerenjem po-πto smo oËistili srca od zle savjesti i oprali tijelo Ëistom vo-dom. Dræimo nepokolebljivim ispovijedanje naπe nade.” On je“veliki sveÊenik milostiv … i vjeran u odnosu prema Bogu”.(Hebrejima 10,21-23; 2,17)

Kao πto On radi za nas, tako i mi s jednakom ozbiljnoπÊui paænjom trebamo promicati meusobno jedinstvo. Krist semolio da naπa narav bude jednaka jedinstvu koje postoji izme-u Njega i Njegovog Oca. U svemu πto Ëinimo pokuπajmo osi-gurati meusobno povjerenje i ljubav, i na taj naËin postatiodgovor na molitvu Isusa Krista. … Nisu sve pretpostavke izamisli vaπe braÊe ispravne. … Ostavimo se loπih pretpostavkii maπtanja; dræimo se blizu Isusu Kristu i sjetimo se bogatogohrabrenja koje nam je dao, da bismo ga i mi mogli dati dru-gima. … Neka se zavist i ljubomora ugase u izljevima ljubaviiz zdenca Boæje ljubavi. PlaË onih koji ginu brzo pronalazi putdo Njegovog uha. “On Êe spasiti siromaha koji uzdiπe, nevolj-

424

nika koji pomoÊnika nema.” (Psalam 72,12) (Manuscript 129,1901.)

4. studenoga

Isusovo posredniËko djelo danas

“Tada im se pribliæi Isus te im reËe: Dana mi je svavlast, nebeska i zemaljska.” (Matej 28,18)

Svi vjernici koji su mogli biti pozvani sastali su se najednom brdu u Galileji. Sam Krist je prije svoje smrti odrediovrijeme i mjesto ovog sastanka. …

U odreeno vrijeme oko pet stotina vjernika sakupilo se umalim skupinama na kosini brda, sa æeljom da doznaju sveπto se moglo doznati od onih koji su vidjeli Krista nakonNjegova uskrsnuÊa. UËenici su iπli od skupine do skupinepriËajuÊi sve πto su vidjeli i Ëuli o Isusu, obrazlaæuÊi iz Pismasve ono πto im je On objaπnjavao. Toma je ponovno priËaopovijest svojega nevjerovanja i govorio im kako su uklonjenesve sumnje. Iznenada, Isus je stao meu njih. Nitko nije mo-gao reÊi odakle je i kako je doπao. Mnogi koji su bili nazoËninikada Ga ranije nisu vidjeli, ali promatrali su oæiljke od ras-peÊa na Njegovim rukama i nogama; Njegovo je lice bilo kaoBoæje lice, i kad su Ga vidjeli, poklonili su Mu se s dubokimpoπtovanjem.

Ali neki su sumnjali. Tako Êe uvijek biti. Ima takvih kojismatraju da je teπko pokazati vjeru i postavljaju se na stranusumnje. Oni su zbog svog nevjerstva u velikom gubitku.

To je bio jedini razgovor koji je Isus imao s mnoπtvomvjernika nakon svog uskrsnuÊa. Doπao je i rekao im govoreÊi:“Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.” UËenici su Mu sepoklonili prije nego πto je progovorio, ali Njegove rijeËi, sila-zeÊi s usana koje su u vrijeme smrti bile zatvorene, proæele suih posebnom silom. On je sada bio uskrsnuli Spasitelj. Mnogimeu njima vidjeli su Ga kako pokazuje svoju silu lijeËeÊibolesne i pokoravajuÊi Sotonina orua. Vjerovali su da imasilu uspostaviti svoje kraljevstvo u Jeruzalemu, silu da slomisvaki otpor, moÊ nad silama prirode. On je umirio razbjeπnjelo

322

425

more; hodao po zapjenjenim valovima; podizao mrtve u æivot.Sad je izjavio da Mu je dana “svaka vlast”. Njegove rijeËi uzdi-zale su misli Njegovih sluπatelja iznad zemaljskog i prolaznogk onome πto je nebesko i vjeËno. Bili su uzdignuti do najviπegpoimanja Njegova dostojanstva i slave.

Kristove rijeËi izgovorene na obronku brda proglasile suNjegovu ærtvu za Ëovjeka potpunom i savrπenom. Uvjeti pomi-renja bili su ispunjeni, djelo za koje je doπao na ovaj svijetizvrπeno. Bio je na putu prema Boæjem prijestolju da Ga slaveaneli, poglavarstva i sile. ZapoËeo je svoje posredniËko djelo.Odjenut bezgraniËnim autoritetom, dao je svoj nalog uËenici-ma: “Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim!” (Matej28,19) (Isusov æivot, str. 675,677)

5. studenoga

Naπ nepogreπivi Sudac

“Poznaj Boga, svoga oca, i sluæi mu Ëitavim srcem ispremnom duπom, jer Jahve ispituje sva srca i zna svemisli i namjere.” (1. Ljetopisa 28,9)

Gospodin je ispravan i nepogreπiv u svojem razumijeva-nju. On razumije naËin na koji djeluje ljudski um, naËela pokojima djeluju ljudska orua koja je On oblikovao, i kako Êereagirati u susretu s nekim te kako Êe se ponaπati prilikomsvake kuπnje koja ih snae, u svakoj prilici u kojoj se budunaπli. “Jer pred Jahvinim su oËima Ëovjekovi putovi, i on mo-tri sve njegove staze.” (Izreke 5,21) “OËi su Jahvine na svako-me mjestu i budno motre i zle i dobre.” (Izreke 15,3) “Jerpogledom granice zemlje hvata i opaæa sve pod svodom nebe-skim.” (Job 28,24) “Jer Jahve ispituje sva srca i zna sve mislii namjere.” (1. Ljetopisa 28,9) On poznaje misli koje nam dola-ze na um, svaku od njih. … Bog saæalijeva sirote duπe kojevaraju same sebe i gaze Njegovu istinu. Neka pπenica i kukoljrastu zajedno do æetve. Imajte samilosti i saæaljenja za sljepo-Êu umova koji su pod vladavinom Sotone, ali obuzdajte svojgnjev i strast i ne donosite svoj sud nad njima. One koji pre-ziru Njegovu istinu prepustite u Boæje ruke. Nisu vam dani

323

426

pravo i sloboda donoπenja presude nad drugima. Ni Mojsijunije bilo dano da izrekne osudu protiv pobunjenog Izraela.OËite slabosti naπih orua, kao u Mojsijevu sluËaju, donijet Êesvoju nagradu. …

Boæji radnici moraju nastaviti nositi krivnju da oni do-nose nesreÊe Izraelu, ali im nije dopuπteno da takve tvrdnjepostanu istinite. Ne idite na sabor izrugivaËa, ne sjedite udruπtvu podsmjeπljivaca, dræite se podalje od onih koji Êe vaπunazoËnost iskoristiti da vam govore o poniæavajuÊim stvarima,i vaπu vjeru zasuti prijezirom. Ne ulazite u sukob s takvimljudima. NeÊete imati posla samo s ljudima, veÊ i sa Sotonomi njegovom crkvom. Kad ste primorani na susret s njima, pri-sjetite se Spasiteljevih rijeËi: “Evo, πaljem vas kao janjce me-u vukove.” (Luka 10,3) Gospodin mora biti vaπ oslonac; On Êevas odjenuti boæanskom opremom, a Njegov Sveti Duh utjecatÊe na vaπ um i srce tako da vaπ glas neÊe zvuËati kao zavijanjevukova.

Nikada ne smijemo zaboraviti da smo Kristovi predstav-nici. Kad nevjerne i zabludjele duπe dou meu nas, mi nemoæemo koristiti tjelesno oruæje. … Ni neljubazna ili osornarijeË, obrambena ili uvredljiva, ne smije pobjeÊi s naπih usanaili biti zapisana naπom rukom. Ako smo hulili, ne smijemo toviπe Ëiniti. “A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeuje svijet:naπa vjera.” (1. Ivanova 5,4) (Letter 18, 1895.)

6. studenoga

Veliko pomirenje

“Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebomto jedino ime dano ljudima po kojem nam se trebaspasiti.” (Djela 4,12)

Adam je, u svojoj bezgreπnosti, uæivao u izravnom zajed-niπtvu sa svojim Stvoriteljem; ali je grijeh razdvojio Boga iËovjeka i samo je pomirenje u Kristu moglo premostiti prova-liju i omoguÊiti primanje blagoslova i spasenja s Neba na Ze-mlju. »ovjeku je i dalje bio uskraÊen izravan pristup njegovomStvoritelju, ali Bog je trebao komunicirati s njim kroz Kristai anele.

324

427

Tako su Adamu bili otkriveni vaæni dogaaji u povijestiËovjeËanstva, od trenutka kad je u Edenu izreËena boæanskapresuda, do potopa i sve do prvog dolaska Boæjeg Sina. Njemuje pokazano da Êe mnogi izabrati æivot grijeha radije negoæivot pokajanja i posluπnosti, premda Êe vrijednost Kristoveærtve biti dostatna za spasenje cijeloga svijeta. Broj zloËina Êese tijekom sljedeÊih naraπtaja poveÊati, a prokletstvo grijehaÊe sve viπe pritiskati ljudski rod, æivotinjski svijet i Zemlju.Prokletstvo grijeha skratit Êe ljudski vijek, oslabiti Ëovjekovotjelesno zdravlje, izdræljivost i moralnu i umnu snagu, sve dokse svijet ne ispuni bijedom svake vrste. Kroz popuπtanje ape-titu i strastima ljudi Êe postati nesposobni da cijene velikeistine plana otkupljenja. Ipak Êe se Krist, vjeran namjeri zbogkoje je napustio Nebo, i dalje zanimati za ljude i pozivati ih dasvoje slabosti i nedostatke sakriju u Njemu. On Êe ispunjavatipotrebe svih onih koji Mu vjerom prilaze. A uvijek Êe biti onihkoji Êe saËuvati znanje o Bogu i ostati neoskvrnjeni usredsveopÊeg bezakonja.

Bog je uspostavio ærtvene prinose da budu Ëovjekov trajanpodsjetnik i pokajniËko priznanje njegovog grijeha i ispovije-danje vjere u obeÊanog Otkupitelja. Njihova je svrha bila dagreπnoj rasi usade istinu da je grijeh uzrok smrti. Za Adamaje ærtvovanje prve ærtve bio najbolniji doæivljaj. Njegova se ru-ka morala podiÊi da oduzme æivot, i on je znao: da je bioposluπan Bogu, ljudske ili æivotinjske smrti ne bi bilo. Dok jeklao nevinu ærtvu, on je drhtao pri pomisli da Êe morati bitiprolivena krv bezgreπnog Boæjeg Janjeta. … Divio se besko-naËnoj dobroti koja Êe platiti ovakav otkup da spasi krivca.Zvijezda nade rasvjetljavala je mraËnu i straπnu buduÊnost irastereÊivala je od potpune pustoπi. …

Kristov Ëin umiranja za Ëovjekovo spasenje nije mu samotrebao omoguÊiti pristup Nebu, veÊ i pred cijelim svemiromopravdati Boga i Njegovog Sina, i njihovo postupanje premaSotoni i njegovoj pobuni. (Patrijarsi i proroci, str. 68,69)

428

7. studenog

Nebeske knjige

“Jer sva Êe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izve-sti na sud.” (Propovjednik 12,14)

Razmotrimo zajedno kakav je zapis naËinjen u nebeskimknjigama o naπem æivotu, karakteru i odnosu prema Bogu. Jeli se tijekom protekle godine poveÊala naπa ljubav prema Bo-gu? Ako Krist uistinu prebiva u naπim srcima, mi Êemo ljubitiBoga i rado poπtivati sve Njegove Zapovijedi, a ta Êe se ljubavneprekidno produbljivati i jaËati. Predstavljamo li svijetu Kri-sta, bit Êemo Ëistog srca, æivota i karaktera, i naπi Êe razgovoribiti posveÊeni; u naπim srcima i na naπim usnama neÊe bitinikakve prijevare. Preispitajmo svoju proπlost i uoËimo jesmoli Kristu dali dokaz svoje ljubavi, trudeÊi se postati πto sliËnijiNjemu i radeÊi kao πto je On radio da spasimo one za koje jeOn umro.

Zapisano je da se Isus nije stidio svoje gorljive, samopo-ærtvovne uËenike nazivati braÊom, jer su u potpunosti pokazi-vali Njegov duh i bili Mu sliËni. Svojim radom stalno su svje-doËili kako ovaj svijet nije njihov dom; njihovo dræavljanstvobilo je nebesko; oni su bili u potrazi za boljom zemljom —nebeskom. Njihovi razgovori i osjeÊaji bili su vezani uz nebe-ske stvari. Oni su bili u svijetu, ali ne od svijeta; u duhu ipraksi bili su odvojeni od svjetovnih razmiπljanja i obiËaja.Njihov svakodnevni primjer svjedoËio je da su æivjeli za Boæjuslavu. Kao i sâm njihov Gospodar, oni su se ponajprije zani-mali za spaπavanje duπa. Zbog toga su se trudili i ærtvovali neπtedeÊi ni svoje æivote. Njihov æivot i karakter ostavio je svi-jetli trag prema Nebu. Isus moæe gledati takve uËenike sa za-dovoljstvom, kao svoje predstavnike. Kroz njih Njegov karak-ter neÊe biti pogreπno shvaÊen. …

Bog je uËinio da napredak Njegovog djela u svijetu ovisi oradu i ærtvi Njegovih sljedbenika. Spasenje naπih duπa kup-ljeno je beskonaËnim Darom — Isusom Kristom. Isus je na-pustio Nebo, odloæio svoju slavu, odrekao se prisnog zajedni-πtva i πtovanja bezgreπnih anela, i ponizio se Ëak do smrti nakriæu — zbog nas. A sada mi, koji smo postali dionicima Nje-

325

429

govog velikog dara, trebamo postati dionicima Njegove ærtveπireÊi blagoslove spasenja na druge ljude.

U Kristovom æivotu nije bilo ni traga sebiËnosti. Svi kojirade zajedno s Bogom imat Êe jednak duh kao i njihov UËitelj.Oni Êe neprestano rasti daleko od sebiËnosti i odreÊi se popu-πtanja samima sebi, Ëak i u onim stvarima koje su im senekoÊ Ëinile nevine. … A kad se bude otkrila Njegova slava,oni Êe se “vrlo obradovati”. (Signs of the Times, 22. prosinca1890.)

8. studenoga

Knjiga æivota

“Pobjednik Êe tako biti obuËen u bijelu haljinu; njego-va imena sigurno neÊu izbrisati iz knjige æivota; πto-viπe, njegovo Êu ime priznati pred svojim Ocem i nje-govim anelima.” (Otkrivenje 3,5)

Æelimo li biti pobjednici, trebamo ispitati svoje srce kakobismo bili sigurni da ne njegujemo iπta uvredljivo prema Boga.Ako ipak njegujemo, ne moæemo obuÊi bijelu haljinu koja namje obeÊana. Æelimo li stati ped Boga odjeveni u bijelu haljinu,koja predstavlja pravednost svetih, moramo sada raditi na po-bjeivanju sebe.

Za onoga koji radi na pobjeivanju sebe, Krist kaæe: “Nje-gova imena sigurno neÊu izbrisati iz knjige æivota.” U knjiziæivota zapisana su imena svih onih koji su se jednom predaliBogu, i njihov karakter sada prolazi sud pred Njim. Boæji an-eli vaæu moralne vrijednosti. Oni promatraju razvoj karakteraonih koji danas æive, da vide mogu li njihova imena ostati uknjizi æivota. Darovano nam je vrijeme probe tijekom kojegatrebamo oprati svoje haljine koje predstavljaju karakter, i uËi-niti ih bijelima u JaganjËevoj krvi. Tko obavlja taj posao? Tkood sebe odvaja grijeh i sebiËnost? “Jer ste umrli”, kaæe apo-stol Pavao istinskim Kristovim sljedbenicima, “i vaπ je æivotsakriven s Kristom u Bogu!” Ako smo æivi Bogu, mrtvi smosvome “ja”. Neka nam Bog pomogne da umremo svome “ja”.»ija imena neÊe biti izbrisana iz knjige æivota? Samo imena

326

430

onih koji su ljubili Boga svom snagom svojega biÊa, a svojebliænje kao same sebe.

Za mnoge od nas joπ je mnogo posla koji treba obaviti.Naπ um i karakter moraju postati kao Kristovi um i karakter.SebiËnost je utkana u samu sræ naπeg biÊa. Dobili smo je unaslijee, i mnogi je njeguju kao dragocjeno blago. Niti jednodjelo ne moæemo obaviti za Boga dok ne pobijedimo samesebe i svoju sebiËnost. Mnogima je sve ono πto je vezano uznjih od velike vaænosti. Njihovo “ja” je srediπte svega, oko togase sve vrti. Kad bi Krist danas æivio na Zemlji, takvima biporuËio: “Bacite ga u dubinu.” Nemojte se toliko brinuti osebi. TisuÊe je onih Ëiji je æivot jednako vrijedan kao i vaπ.Zaπto ste onda okrenuti sebi i pljeπÊete si? Ustanite na duæ-nost i budite korisni! Otisnete li se na puËinu i bacite svojemreæe u vodu, UËitelj Êe skupiti ribe i svjedoËit Êete Boæjemsilnom djelu. (Historical Sketches, str. 138,139)

Kad naπa srca plamte ljubavlju za Isusa i duπe za koje jeumro, uspjeh Êe pratiti naπ rad. … Neka se svatko upita: …Mogu li biti orue za spasenje neËije duπe za Boæje kraljev-stvo? Mi æelimo da Boæji Duh duboko djeluje u naπem srcu,tako da bijelu haljinu ne osiguramo samo sebi, veÊ da utjeËe-mo na druge da se i njihova imena nau upisana u knjiguæivota i nikad ne budu izbrisana. (Historical Sketches, str.140)

9. studenoga

Sud sjede — knjige se otvoriπe

“Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. TisuÊutisuÊa sluæahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sudsjede, knjige se otvoriπe.” (Daniel 7,10)

Nebeske knjige u kojima su zapisana imena ljudi i njihovadjela odreuju sudske odluke. Prorok Daniel kaæe: “Sud sjede,knjige se otvoriπe.” (Daniel 7,10) OpisujuÊi isti prizor pisacOtkrivenja dodaje: “I druga knjiga, knjiga æivota bi otvorena.Tada su mrtvaci sueni prema onome πto je napisano u knji-gama, po svojim djelima.” (Otkrivenje 20,12)

327

431

U knjizi æivota nalaze se imena svih koji su ikada bili uBoæjoj sluæbi. Isus je pozvao svoje uËenike: “Radujte se... πtosu vaπa imena zapisana na nebesima.” (Luka 10,20) Pavaogovori o svojim vjernim suradnicima, “kojih se imena nalazeu knjizi æivota”. (Filipljanima 4,3) PromatrajuÊi buduÊe “vrije-me tjeskobe kakve ne bijaπe”, Daniel izjavljuje da Êe se Boæjinarod izbaviti, “svi koji se nau zapisani u Knjizi”. A Ivan uOtkrivenju kaæe da Êe u Boæji grad uÊi samo oni “koji stojeupisani u Janjetovoj knjizi æivota”. (Daniel 12,1; Otkrivenje21,27)

“Knjiga spomenica” piπe se pred Bogom i u njoj su zapi-sana dobra djela onih “koji se boje Jahve i πtuju Ime njegovo”.(Malahija 3,16) Njihove rijeËi vjere, njihova djela ljubavi — sveje to zapisano na Nebu. Nehemija govori o njoj kad kaæe: “Za-to, sjeti se mene, Boæe moj: ne prezri mojih poboænih djelakoja uËinih za Dom Boga svoga i za sluæbu u njemu.” (Nehemija13,14) U knjizi spomenici saËuvana je trajna uspomena nasvako pravedno djelo. U njoj je vjerno zapisana svaka pobije-ena kuπnja, svako nadvladano zlo i svaka rijeË njeæne suÊuti.Zapisana je i svaka ærtva, svako stradanje i jad pretrpljeni zbogKrista. Psalmist veli: “Ti izbroji dane mog progonstva, sabraosi suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizitvojoj?” (Psalam 56,9) ...

Pred Bogom se ispituje djelo svakog Ëovjeka i zapisujekao vjerno ili nevjerno. Pored svakog imena u nebeskim knji-gama se sa strahovitom toËnoπÊu upisuje svaka ruæna rijeË,svaki sebiËni postupak, svaka neispunjena duænost i svakitajni grijeh. ...

I najdublje zanimanje πto ga ljudi pokazuju pri donoπenjupresuda u zemaljskim sudovima samo je blijeda slika zanima-nja koje vlada u nebeskim dvorovima kad se imena upisana uknjigu æivota pojavljuju da budu ispitana pred Sucem svegasvijeta. Boæanski Zastupnik moli da svima koji su pobijedilivjerom u Njegovu krv budu oproπteni prijestupi, da budu vraÊeniu svoj edenski dom i da okrunjeni kao sunasljednici s Njimedobiju “prijaπnju vlast”. (Mihej 4,8) (Velika borba, str. 380—382)

432

10. studenoga

Popis zapisanih u nebeske knjige

“Prema tome, niste vi tuinci i gosti, nego ste sugra-ani svetih i ukuÊani Boæji.” (Efeæanima 2,19)

Oni koji su prisno povezani s Bogom moæda neÊe bitiuspjeπni u ovozemaljskom æivotu; oni Êe moæda Ëesto biti bol-no kuπani i poniæavani. Josip je bio oklevetan i progonjensamo zato πto se Ëvrsto dræao svojih vrlina i Ëestitosti. Boæjiizabranik David bio je u nemilosti kod bezboænih neprijateljakoji su ga progonili kao zvijeri svoj plijen. Daniel je zbog svojevjernosti i nepokolebljive odanosti Bogu bio baËen u lavovskujamu. Job je bio liπen svega πto je posjedovao na ovom svijetu,a zatim je obolio od tako straπne bolesti da su ga se gnuπalii srodnici i prijatelji; a ipak se nije prestao dræati svoje Ëesti-tosti i odanosti Bogu. Jeremija je, prenoseÊi samo ono πto muje Bog stavio u usta i iznoseÊi jasno svoje svjedoËanstvo, takorazbjesnio kralja i knezove da su ga bacili u jamu s glibom.Stjepana su kamenovali samo zato πto je neustraπivo propo-vijedao Krista i to raspetog. Pavao je bio zatvaran, πiban, kame-novan i na kraju pogubljen zato πto je ostao Boæji glasnik uobjavljivanju Evanelja neznaboπcima. Ljubljeni Ivan je poslijesvega prognan na pusti otok Patmos “zbog rijeËi Boæje i zbogIsusova svjedoËanstva”. (Otkrivenje 1,9)

Ovi primjeri ljudske Ëvrstine i postojanosti u sili boæan-ske moÊi svjedoËe svijetu o istinitosti Boæjih obeÊanja — oNjegovoj stalnoj nazoËnosti i okrepljujuÊoj sili Njegove milo-sti. Ako se na ove ponizne ljude gleda sa stajaliπta ovoga svi-jeta, onda nije moguÊe shvatiti njihovu moralnu vrijednost predBogom. Oslanjati se mirno na Boga i u najmraËnijim trenuci-ma, ma koliko straπna bura kuπnji i nevolja bila; osjeÊati daje ruka naπeg nebeskog Oca uvijek na kormilu — to je djelovjere. Samo oko vjere moæe, gledajuÊi iznad ovozemaljskihprolaznosti, procijeniti vrijednost vjeËnog i neprolaznog bogat-stva.

Veliki vojni zapovjednik osvajao je narode i uznemirio jepola svjetske sile, ali je umro razoËaran i u izgnanstvu. Mu-draci koji ispituju svemirska prostranstva, posvuda nailazeÊi

328

433

na oËite dokaze o Boæjoj sili i diveÊi se njihovom skladu, Ëestone uspijevaju u tim Ëudesnim tvorevinama vidjeti ruku Onogakoji je sve to stvorio. “»ovjek koji nerazumno æivi sliËan jestoci koja ugiba.” (Psalam 49,20) Nema nade o slavnoj besmr-tnosti koja bi osvjetljavala buduÊnost Boæjih neprijatelja. Aliheroji vjere imaju obeÊanje o naslijeu veÊe vrijednosti od bilokojeg zemaljskog bogatstva — baπtinu koja Êe zadovoljiti Ëe-ænje duπe. Oni su moæda nepoznati i nepriznati na ovom svije-tu, ali su u nebeskim knjigama zapisani kao graani vjeËnogkraljevstva. Uzviπena veliËina i trajna i vjeËna vrijednost slavebit Êe konaËna nagrada onima koje Êe Bog uËiniti nasljednici-ma svega. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 525,526)

11. studenog

Nebesko Svetiπte

“Imamo takva velikog sveÊenika koji sjede s desne stra-ne prijestolja VeliËanstva na nebesima, sluæbenik Sve-tiπta i pravog ©atora, onoga koji podiæe Gospodin, a neËovjek.” (Hebrejima 8,1.2)

Boæji narod treba jasno razumjeti predmet Svetiπta i istra-ænog suda. Svima je osobno potrebno poznavanje poloæaja idjela naπeg Velikog SveÊenika. U protivnom Êe im biti nemogu-Êe iskazati prijeko potrebnu vjeru za ovo vrijeme ili zauzetimjesto πto ga je Bog za njih predvidio. Svaki pojedinac imaduπu koju moæe spasiti ili izgubiti. SluËaj svakoga dolazi naBoæji sud. Svatko mora iziÊi pred oËi velikog Suca. ...

Svetiπte na Nebu je sámo srediπte Kristovog djela za ljude.Ono se tiËe svake duπe koja æivi na Zemlji. Ona nam otvarapogled na plan otkupljenja, vodeÊi nas do samog zavrπetkavremena i otkrivajuÊi slavan kraj sukoba izmeu pravde i gri-jeha. Od najveÊe je vaænosti da svi temeljito istraæe ovaj pred-met i budu spremni odgovoriti svakome tko ih zapita za njiho-vu nadu.

Kristovo posredovanje za Ëovjeka u nebeskom Svetiπtuisto je tako bitno u planu spasenja kao πto je to bila i Njegovasmrt na kriæu. Svojom smrÊu Krist je zapoËeo djelo zbog koje-

329

434

ga je nakon svojega uskrsnuÊa uzaπao da bi ga dovrπio naNebu. Mi moramo vjerom uÊi iza zastora “kamo je uπao za nasu svojstvu preteËe Isus”. (Hebrejima 6,20) Tamo se zrcali svje-tlost s kriæa na Golgoti. Tamo moæemo dobiti jasniji uvid utajne otkupljenja. Nebo je uz bezgraniËnu cijenu postiglo spa-senje Ëovjeka; prinesena Ærtva zadovoljava najπire zahtjeve Bo-æjeg pogaæenog Zakona. Isus je otvorio put k OËevu prijestoljui Njegovim posredovanjem svi koji vjerom dolaze pred Bogamogu iznijeti ondje svoju iskrenu æelju.

“Tko skriva svoje grijehe, nema sreÊe, a tko ih ispovijedai odriËe ih se, milost nalazi.” (Izreke 28,13) Kad bi oni kojiskrivaju i opravdavaju svoje pogreπke mogli vidjeti kako im seSotona raduje, kako se Kristu i svetim anelima ruga zbognjihovog puta, poæurili bi s priznavanjem i odricanjem od svo-jih grijeha. Zbog nedostataka u njihovom karakteru Sotonanastoji zavladati umom, i zna da Êe uspjeti ako ih budu daljenjegovali. Stoga stalno pokuπava svojim kobnim laæima preva-riti Kristove sljedbenike, tvrdeÊi kako ne mogu pobijediti. AliIsus svojim ranjenim rukama i svojim slomljenim tijelom moliza njih. ... Nitko dakle ne treba misliti da su njegove manjka-vosti neizljeËive. Bog Êe mu dati vjeru i milost da ih nadvlada.(Velika borba, str. 386,387)

12. studenog

Æivjeti u veliki Dan pomirenja

“Povrh toga, deseti dan toga sedmoga mjeseca padaDan pomirenja. Neka vam to bude prigoda za svetizbor; postite i prinesite u Ëast Jahvi paljenu ærtvu.”(Levitski zakonik 22,27)

Mi sad æivimo u vrijeme velikog dana pomirenja. Dok jeveliki sveÊenik u zemaljskoj sluæbi vrπio pomirenje za Izrael-ce, od svih se zahtijevalo da poste, kaju se zbog grijeha iponize pred Gospodinom, jer bi u protivnom bili uklonjeni iznaroda. Na isti naËin svi koji bi htjeli da im imena ostanu uknjizi æivota trebaju sada, u ovih nekoliko preostalih danasvoje probe, postiti pred Bogom, æalosni zbog grijeha i iskreno

330

435

se kajuÊi. Oni moraju duboko i temeljito ispitati srce. Morajuse osloboditi neozbiljnog i lakoumnog duha kojemu su semnogi takozvani krπÊani prepustili. Sve koji æele pokoriti zlenaklonosti koje njima nastoje zagospodariti, oËekuje ozbiljnaborba. Priprema je osobna stvar. Mi se ne spaπavamo u skupi-nama. »istoÊa i poboænost jednoga neÊe nadoknaditi nedostat-ke ovih osobina kod drugoga. Premda svi narodi moraju iziÊina sud pred Boga, On Êe ipak ispitati sluËaj svakog pojedincatako pomno i temeljito kao da nema nijednog drugog biÊa naZemlji. Svatko mora biti ispitan i naen bez ljage i bez bore,bez iËega tomu sliËna.

Sa zavrπenim djelom pomirenja usko su povezani sveËaniprizori. »injenice u vezi s njima su od presudnog znaËaja. Ugornjem se Svetiπtu sud pribliæava kraju. To djelo traje godi-nama. Ubrzo Êe se — nitko ne zna kako brzo — prijeÊi nasluËajeve æivih. Naπ se æivot treba pojaviti pred veliËanstvenimBogom. Danas, viπe no ikada, svaka duπa treba prihvatiti Spa-siteljevo upozorenje: “Bdijte, jer ne znate kad Êe doÊi to vri-jeme.” (Marko 13,33) “Ne budeπ li bdio, doÊi Êu kao lopov, isigurno neÊeπ znati u koji Êu te Ëas iznenaditi.” (Otkrivenje3,3)

Kad istraæni sud bude zavrπen, sudbina svih bit Êe odlu-Ëena za æivot ili za smrt. Vrijeme milosti zavrπava kratko prijeGospodnjeg dolaska na nebeskim oblacima. GledajuÊi unapri-jed ovo vrijeme, Krist u Otkrivenju objavljuje: “Neka nepraved-nik i dalje bude nepravedan; neka se neËisti i dalje oneËiπÊuje;neka pravednik i dalje æivi pravedno; neka se sveti i daljeposveÊuje! Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaÊu dasvakome platim prema njegovu djelu.” (Otkrivenje 22,11.12)(Velika borba, 387,388)

U zemaljskoj je sluæbi veliki sveÊenik, nakon izvrπenogpomirenja za Izrael, iziπao i blagoslovio zajednicu. Tako Êe sei Krist po zavrπetku svog posredovanja pojaviti “bez odnosaprema grijehu, onima koji ga iπËekuju” (Hebrejima 9,28) dasvoj narod, koji Ga je Ëekao, blagoslovi vjeËnim æivotom. (Veli-ka borba, str. 384)

436

13. studenog

Vjera u pomirenje

“Nju imamo kao pouzdano i Ëvrsto sidro duπe kojeprodire u prostor iza zastora.” (Hebrejima 6,19)

Kad osjetite utuËenost, potraæite Isusa i porazgovarajte sNjim. Kad mislite da su vas braÊa krivo razumjela, prisjetite seda Isus, vaπ Stariji brat, nikada ne pravi pogreπke. On Êe pra-vedno suditi. Kristove rijeËi izgovorene na veliki blagdan ima-ju prekrasno znaËenje i moÊ. On je podignuo svoj glas i rekao:“Ako je tko æedan, neka doe k meni.” (Ivan 7,37) Nitko nasne treba tjerati da doemo k Isusu. Mi svojom voljom trebamoodluËiti: donijeti odluku i doÊi k izvoru æivota. Zaπto ne bismodoπli k Isusu? On je naπa nada za vjeËni æivot. Pouke kojedobivamo preko Krista nisu Ëesto ponavljane izreke, one supune æivotne mudrosti. No, naπa zadaÊa je da prihvatimo od-govarajuÊu boæansku istinu. Apostol Pavao nas potiËe da sedræimo nade koja nam je ponuena u Evanelju. Trebamo vje-rom prihvatiti Boæja obeÊanja i obilje blagoslova osiguranihkroz Isusa Krista. Pruæena nam je nada, Ëak i nada u vjeËniæivot. Niπta manje od ovog blagoslova neÊe zadovoljiti naπegOtkupitelja, ali je naπ udio da prihvatimo nadu vjerom u Njegajer nam je to obeÊao. Moæemo oËekivati patnje, jer oni kojiimaju udjela u Njegovim patnjama imat Êe udjela i u Njegovojslavi. On je kupio oprost i besmrtnost za greπnike, za propaleljudske duπe; no naπa je zadaÊa da to primimo vjerom. Vjeromu Njega imamo nadu koja je sigurna i pouzdana kao sidro naπeduπe. Trebamo shvatiti da sa sigurnoπÊu moæemo oËekivatiBoæju pomoÊ ne samo u ovom svijetu veÊ i u nebeskom, jer jeOn platio takvu cijenu za naπe spasenje. Vjera u Kristovo po-mirenje i posredovanje uËinit Êe nas postojanima i Ëvrstimausred iskuπenja koja nas pritiπÊu u crkvi koja se bori. Razmi-πljajmo o slavnoj nadi koja nam se pruæa i prihvatimo je vje-rom. …

Ne moæemo naÊi spasenje u nama samima; trebamo po-gledati na Isusa koji je ZaËetnik i svrπitelj naπe vjere, a dok Gagledamo, mi æivimo. … S kolikim naporom jadni smrtnici teæepostati nositelji svojih i tuih grijeha! No, jedini koji moæe

331

437

ponijeti grijehe je Isus Krist. Samo On moæe biti moja zamjenai nositi moje grijehe. Kristov preteËa je uskliknuo: “Evo Ja-ganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) … Podignitepogled sa sebe i potaknite nadu i povjerenje u Krista. Nekavaπa nada ne bude usmjerena na vas same, veÊ na Njega kojije uπao iza zastora u prostor Svetinje nad svetinjama. Razgo-varajte o blaæenoj nadi i slavnom dolasku naπega GospodinaIsusa Krista. (Review and Herald, 9. lipnja 1896.)

14. studenog

Pomirenje — naπ temelj mira

“Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vamga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemirujei ne plaπi vaπe srce!” (Ivan 14,27)

Isus kaæe: “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam.Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemirujei ne plaπi vaπe srce!” Mir o kojemu govori veliki UËitelj je veÊii potpuniji nego πto moæemo zamisliti. Krist je spreman uËi-niti velika djela za nas, obnoviti naπu narav time πto Êe uËinitida budemo sudionicima Njegove boæanske naravi. On Ëeka dasvoje srce poveæemo s Njegovim koje je ispunjeno beskonaË-nom ljubavlju, kako bismo se u potpunosti pomirili s Bogom.Naπa je prednost πto moæemo razumjeti da nas Bog ljubi jed-nako kao i svojega Sina. Kad vjerujemo u Krista kao osobnogSpasitelja, imamo Kristov mir. Pomirenje koje nam je osigura-no kroz Kristovo posredovanje temelj je naπeg mira. No, su-morni osjeÊaji nisu nikakav dokaz da Kristova obeÊanja nema-ju uËinka. Vi se oslanjate na svoje osjeÊaje i, stoga πto vam sevaπi izgledi ne Ëine sjajnima, vi sve viπe poËinjete navlaËititeπki pokrivaË na svoju duπu. Tada pogledate u svoju duπu imislite da vas je Bog odbacio. Vaπ pogled treba biti upravljenna Isusa. Isus je rekao da Êemo u Njemu imati mir. UlazeÊi uzajedniπtvo s Isusom mi ulazimo u podruËje mira.

Sotona nas uniπtava, a Krist nas obnavlja. Moramo nepre-kidno vjeæbati svoju vjeru i pouzdanje u Boga, bez obzira nasvoje osjeÊaje. Izaija kaæe: “Tko god se od vas Jahve boji, nek

332

438

posluπa glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez traËkasvjetlosti, nek se uzda u ime Jahvino, nek se na Boga svogosloni.” (Izaija 50,10) Vi moæete zajedno s psalmistom izjaviti:“Pa da mi je i dolinom smrti proÊi, zla se ne bojim, jer si ti samnom. Tvoj πtap i palica tvoja utjeha su meni. Trpezu predamnom prostireπ na oËi duπmanima mojim. Uljem mi glavu ma-æeπ, Ëaπa se moja prelijeva. Dobrota i milost pratit Êe mene svedane æivota moga. U Jahvinu Êu domu prebivati kroz danemnoge.” (Psalam 23,4-6) “»ujte me, oj Judejci i Jeruzalemci,pouzdajte se u Jahvu svoga Boga, i odræat Êete se; pouzdajtese u njegove proroke i budite sretni! Potom se posavjetova snarodom i postavi Jahvine pjevaËe i hvalitelje koji Êe u svetomruhu iÊi pred naoruæanim Ëetama i pjevati: Slavite Jahvu jer jevjeËna ljubav njegova! Kad poËeπe klicati i pjevati pjesmu po-hvalnicu, Jahve podiæe zasjedu na Amonce, Moapce i na oneiz Seirske gore koji su doπli na Judu, te biπe razbijeni.” (2.Ljetopisa 20,20-23) “Postao je ugaonim kamenom, za vas kojivjerujete dragocjen...” (1. Petrova 2,7) Uzmimo u obzir kako jeBog dao svojega jedinoroenog Sina “da ne pogine ni jedankoji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”. (Ivan 3,16) (Reviewand Herald, 19. svibnja 1896.)

15. studenoga

Dræati se uz Isusa

“Teæimo da upoznamo Jahvu: ko zora pouzdan mu do-lazak.” (Hoπea 6,3)

Kad vam Sotona kaæe da su vaπi grijesi takvi da ne trebateoËekivati neke velike pobjede u Bogu, odgovorite mu kakoBiblija nauËava da je onima koji najviπe vole najviπe i oproπte-no. Nemojte pokuπavati umanjiti svoju krivnju opravdavajuÊigrijeh. Vi se ne moæete vjerom pribliæiti Bogu ako najprije neuvidite svoju greπnost. Tada se moæete pozvati na obeÊanja inepokolebljivom vjerom traæiti udio u neizmjernoj ærtvi koja jeprinesena za ljudski rod. Dræite se za Isusa, a Njegovo velikosrce puno ljubavi privuÊi Êe vas k sebi.

333

439

Ne mogu podnijeti pomisao kako bi itko mogao otiÊi ... ada nije uvelike ojaËao svoju vjeru. … Svaki buduÊi korak kojiuËine mora biti korak vjere. Imaju li duhovno iskustvo bogatovjerom, jedan moæe potjerati tisuÊu, a dvojica mogu potjeratideset tisuÊa u bijeg. Ali svi talenti koje mogu posjedovati, svevjeπtine i rjeËitost koje mogu steÊi, neÊe imati nikakvog uËin-ka ako oni nisu posveÊeni Bogu. …

Apostol Pavao je æelio da se njegova braÊa utjeπe “utjehomkojom je utjeπen” (2. KorinÊanima 7,7). KrπÊanin pronalazistalnu utjehu i snagu u Isusu. …

Neka naπe oko uvijek poËiva na Boæjoj slavi. Nemojmodopustiti da se iπta isprijeËi izmeu nas i Njega. Ako “teæimoda upoznamo Jahvu”, znat Êemo da “ko zora pouzdan mudolazak. On Êe nam doÊi poput daæda jesenskog, poput kiπeproljetne πto natapa zemlju”. Ako smo sudionici boæanskenaravi, svojim Êemo æivotom i karakterom odraæavati lik naπe-ga Gospodina Boga. Ne moæemo biti lijeni u traæenju ovakvogsavrπenog karaktera. Ne moæemo mirno promatrati svoje okru-æenje, misleÊi kako Êe drugi obaviti posao umjesto nas. “Tkogod je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto jeon Ëist.” (1. Ivanova 3,3) Mi moramo biti radnici zajedno sBogom. Naπ se æivot treba sastojati od poniznog, iskrenog iz-graivanja spasenja sa strahom i drhtanjem; tada Êe vjera,nada i ljubav prebivati u naπem srcu dajuÊi nam zalog nagradekoja oËekuje pobjednike.

Nemilosrdan i odluËan, neprijatelj je pripremio svoje smi-calice za svaku duπu koja nije pripremljena za kuπnje i kojanije oËuvana stalnom molitvom i æivom vjerom. Kao pojedinci,ili kao tijelo, mi se ne moæemo osigurati od njegovih stalnihnapada; ali samo zahvaljujuÊi Isusovoj pobjedi nad svakomkuπnjom moæemo se uspjeπno oduprijeti svakom protivniko-vom javnom ili tajnom utjecaju. Ne zaboravite da “vaπ protiv-nik, avao, obilazi kao riËuÊi lav, traæeÊi koga da proædere”!Stoga “budite trijezni i bdijte”. (1. Petrova 5,8) (HistoricalSketches, str. 135,136)

440

16. studenog

Ne sudite

“Nemojte suditi, da ne budete sueni! Jer kako budetesudili, onako Êe se i vama suditi; kako budete mjerili,onako Êe se i vama mjeriti.” (Matej 7,1.2)

Posve mi je jasno kako neprijatelj djeluje i stoga æelimreÊi svakoj duπi: “Nemojte suditi, da ne budete sueni! Jerkako budete sudili, onako Êe se i vama suditi; kako budetemjerili, onako Êe se i vama mjeriti.” Postoji vrijeme kad treba-mo zauzeti Ëvrsti stav, no, u veliËanju Gospodina nemojteosuivati i optuæivati jedni druge. Kad bi se Boæji narod razje-dinio, to bi izazvalo veselje kod svih sila pakla.

Priprema se put prepirke i podjela. Neki se nalaze u veli-koj opasnosti da odplutaju strujom u nevjerstvo. Neka vaπazadaÊa bude spaπavanje ovih ugroæenih duπa. U mojem srcu jetuga, velika tuga πto oni ne shvaÊaju svoje ponaπanje. …

Postoji neπto πto moæete uËiniti. Moæete uvidjeti kako stei sámi u stanju da vam treba pokajanje. Vaπem je srcu prijekopotrebno obraÊenje. Kraj je blizu, a vremena je malo. Ustrajnomolite Boga; pripremite Kraljev put i uzdignite visoko zastavuistine na kojoj su ispisane “Boæje zapovijedi i vjera u Isusa”.Dok napredujete korak po korak, navijeπtajte: “Na tome setemelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeruu Isusa.” (Otkrivenje 14,12)

Mojsije je objavio: “Ja sam vas, eto, pouËio o zakonima iuredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vrπite uzemlji u koju idete da je zaposjednete. Dræite ih i vrπite: to Êeu oËima narodâ biti vaπa mudrost i vaπa razboritost. Kad oniËuju za sve ove zakone, reÊi Êe: ‘Samo je jedan narod mudari pametan, a to je ovaj veliki narod.’ Jer, koji je to narod takovelik da bi mu bogovi bili tako blizu kao πto je Jahve, Bog naπ,kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imaozakon i uredbe pravedne kao πto je sav ovaj Zakon koji vam jadanas iznosim? Zato pazi i dobro se Ëuvaj da ne zaboraviπdogaaje πto si ih svojim oËima vidio; neka ti ne iπËeznu izsrca ni jednoga dana tvoga æivota; naprotiv, pouËi o njimasvoje sinove i sinove svojih sinova.’” (Ponovljeni zakon 4,5-9)(Letter 30, 1906.)

334

441

A Spasitelj je jasno izrekao: “Jer kako budete sudili, ona-ko Êe se i vama suditi.” … Tko moæe stajati pred Bogom itvrditi da je besprijekornog karaktera, neporoËnog æivota? Ka-ko se, dakle, bilo tko usudi kritizirati i suditi svoju braÊu? Onikoji se mogu nadati spasenju Kristovim zaslugama, koji mo-raju traæiti oprost snagom Njegove krvi, podloæni su najveÊojodgovornosti da primjenjuju ljubav, smilovanje i praπtanje pre-ma svojim bliænjima koji su takoer u grijehu. …

Kad osuujete druge, Gospodin sudi vas. … Neka Gospo-din pokrene srce svakog pojedinog vjernika crkve sve dok seNjegova preobraæavajuÊa sila ne oËituje u njegovu æivotu i ka-rakteru. Onda neÊete kritizirati jedni druge kad se okupite,veÊ razgovarati o Isusu i Njegovoj ljubavi. (Review and Herald,30. studenoga 1886.)

17. studenoga

Jedino pravo mjerilo karaktera

“©to imaπ gledati trun u oku brata svojega!” (Matej7,3)

»ak ni reËenicom: “... O ËovjeËe koji sudiπ, jer u Ëemsudiπ drugom, ti samog sebe osuujeπ, buduÊi da ti, suËe,obiËavaπ Ëiniti isto”, nije potpuno izraæena sva veliËina grijehaonoga tko se usuuje kritizirati i osuivati svojega brata. Isusje rekao: “©to imaπ gledati trun u oku brata svojega, a brvnau svom oku ne zapaæaπ!”

Njegove rijeËi opisuju onoga tko brzo zapazi mane koddrugih. Kad misli da je u neËijem karakteru ili æivotu otkriokakvu manu, takav je s pretjeranom revnoπÊu objelodanjuje.Ali Isus kaæe da je takva karakterna osobina, koja se razvilatim nimalo krπÊanskim postupcima, u usporedbi s pogreπkomkoja se kritizira isto πto i brvno prema trunu. Takvome nedo-staje duha snoπljivosti i ljubavi, pa od muπice pravi slona. Onikoji nikad nisu iskusili poniznost kakva se stjeËe potpunompredanosti Kristu, ne mogu otkriti dobroËiniteljski utjecaj Spa-siteljeve ljubavi. Pogreπno predoËavaju njeæni i usluæni duhEvanelja i ranjavaju dragocjene duπe za koje je Krist umro. ...

335

442

Krist je jedino pravo mjerilo karaktera, a onaj tko istiËesebe kao mjerilo za druge, stavlja se na Kristovo mjesto. Bu-duÊi da je Otac “sav sud dao Sinu” (Ivan 5,22), tko god seusuuje suditi pobudama drugih, ponovno prisvaja sebi pravokoje pripada Boæjemu Sinu. Ti samozvani suci i kritizeri stav-ljaju se na stranu Antikrista, onoga “koji sam sebe oholo uzdi-æe protiv svega πto ljudi nazivaju Bogom ili dræe za sveto, takoda sjedne u Boæji hram pokazujuÊi sebe kao da je Bog”. (2.Solunjanima 2,4)

Hladni, osuivaËki, nepomirljivi duh farizejstva grijeh jekoji donosi najkobnije posljedice. Ako vjersko iskustvo nijeproæeto ljubavlju, tu nema Krista; svjetlost Njegove nazoËnostitu ne prebiva. Taj nedostatak ne moæe nadoknaditi nikakvaæiva aktivnost ni revnost bez Kristova duha. Netko moæe imatiosobitu oπtrinu zapaæanja manâ drugih, ali svakome tko gajitakav duh Isus kaæe: “Licemjere, najprije izvadi brvno iz svogaoka pa Êeπ tada jasno vidjeti kako da izvadiπ trun iz oka bra-tova.” (Matej 7,5) (Isusov govor na Gori, str. 166—168)

Tek kad osjetite da moæete ærtvovati i svoje dostojanstvo,Ëak i sâm æivot, da biste spasili zalutaloga brata, izbacili stebrvno iz vlastitog oka i tako se pripremili da mu pomognete.Tad mu se moæete pribliæiti i dirnuti njegovo srce. Nitko nikadnije bio vraÊen s pogreπnog puta osudom i prijekorom, ali sumnogi tako bili odgurnuti od Krista i navedeni da zatvore svojasrca za svako dokazivanje. Njeæan duh i obzirno, privlaËnoponaπanje mogu spasiti zalutaloga i pokriti mnoπtvo grijeha.Otkrivanje Krista u vaπemu karakteru moÊi Êe preobraziti sves kojima dolazite u dodir. Neka se Krist svakoga dana vidi uvama pa Êe preko vas otkrivati stvaralaËku silu svoje rijeËi —blag, uvjerljiv i snaæan utjecaj koji Êe preobraziti duπe u ljepo-tu Gospodina, naπega Boga. (Isusov govor na Gori, str. 171,172)

443

18. studenoga

Istina — temelj karaktera

“U srce pohranih rijeË tvoju, da protiv tebe ne sagrije-πim.” (Psalam 119,11)

Oni koji prouËavaju Bibliju, traæe savjet od Boga i oslanjajuse na Krista, moÊi Êe u svako doba i u svim okolnostimapostupati mudro. Istinska naËela otkrivaju se u stvarnom æi-votu. Kad se istina za ovo vrijeme prihvati iskreno i postaneosnovom karaktera, dovest Êe do takve odluËnosti u namjerii ciljevima, da pred zavodljivosti ovozemaljskih uæitaka, nepo-stojanosti navika, prijezirom onih koji ljube ovaj svijet i æelja-ma vlastitog srca ostaju potpuno nemoÊni. Savjest mora naj-prije biti prosvijetljena, a volja dovedena u pokornost. Ljubavprema istini i pravdi mora zavladati u duπi, i na taj naËin seizgrauje karakter koji Nebo moæe odobriti.

Imamo izrazite primjere o Ëvrstini nepokolebljive odanostinaËelima vjere. »ak ni strah od smrti ne bi mogao natjeratiæednog Davida da pije vodu s Betlehemskog izvora, zbog kojesu njegovi hrabri junaci riskirali svoj æivot. Duboko i otvorenoædrijelo lavovske jame nije moglo sprijeËiti Daniela u njegovojodluËnosti da se svakoga dana moli Bogu, niti je uæarena peÊnagnala ©adraka i njegove drugove da se poklone idolu kojegaje podigao kralj Nabukodonozor. Mladi koji se Ëvrsto dræe na-Ëela uzdræavat Êe se od zadovoljstava i izazivanja boli, i bitihrabri Ëak i u lavovskoj jami ili u uæarenoj peÊi, radije nego dase nau nevjerni Bogu. Obratite pozornost na Josipov karak-ter. Njegova Ëestitost bila je teπko kuπana, ali je njegova pobje-da bila potpuna. … Ista uzviπena i nepokolebljiva odanost na-Ëelu dolazila je do izraæaja u svakoj kuπnji. Gospodin je bio snjim i Njegova rijeË bila je zakon.

Takva Ëvrstina i nepokolebljivost u naËelima blistaju naj-izrazitijim sjajem nasuprot slabosti i nekorisnosti mladih na-πeg vremena. …

Pogreπno je shvaÊanje da se moramo podËiniti volji i po-stupcima izopaËene djece. Elizej je na samom poËetku svogjavnog rada naiπao na podsmjeh i ruganje mladih u Betelu. Onje bio Ëovjek izrazito blage naravi, ali je Boæjim Duhom bio

336

444

primoran izreÊi prokletstvo nad onima koji su mu se takodrsko rugali. Oni su Ëuli za nedavno Ilijino uzaπaπÊe na Nebo,i taj sveËani dogaaj naËinili su predmetom ismijavanja. Elizejje pruæio jasan dokaz da ni stariji ni mladi ne smiju zbijatiπale na raËun neËijeg svetog poziva. Dok su mu podrugljivodovikivali kako je bolje da i on ode gore, kao πto se Ilija uznioprije njega, on ih je prokleo u ime Gospodnje. Straπna presudakoja je odmah doπla na njih bila je od Boga. Nakon toga Elizejviπe nije imao problema u svojoj misiji. Pedeset godina on jeulazio i izlazio kroz gradska vrata Betela i, putujuÊi od gradado grada, prolazio kroz gomile raznih besposliËara, najgrub-ljih i najraspuπtenijih mladiÊa, ali ga nikad viπe nitko nijeismijavao niti pravio πale na raËun njegovog poziva kao pro-roka Sveviπnjega. Ovaj jedini sluËaj tako neobiËne strogosti napoËetku njegove misije bio je dovoljan da mu osigura poπtova-nje do kraja æivota. (Testimonies for the Church, sv. 5, str.43,44)

19. studenoga

Krist je govorio kao sudac

“Jeruzaleme, Jeruzaleme, πto ubijaπ proroke i kamenu-jeπ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupititvoju djecu kao πto kvoËka skuplja svoje piliÊe podkrila, ali vi ne htjedoste!” (Matej 23,37)

Krist je govorio kao sudac onima koji su stajali pred Njim.Njegov glas, koji je tako Ëesto njeæno pozivao, sad je korio iosuivao. Sluπatelji su zadrhtali. Dojam koji su ostavile Nje-gove rijeËi i Njegov pogled nikada se nije mogao izbrisati.

Kristov je gnjev bio usmjeren protiv licemjerstva, velikihgrijeha kojima su ljudi razarali svoje duπe, varali narod i obeπ-ËaπÊivali Boga. U vrlo prijevarnom rasuivanju sveÊenika ipoglavara prepoznao je djelovanje Sotoninih orua. Njegovaosuda grijeha bila je oπtra i pokretala je na preispitivanje, alinije izgovorio nijednu osvetniËku rijeË. Bio je ispunjen svetimgnjevom prema knezu tame, ali nije izrazio nikakvo razdraælji-vo raspoloæenje. Tako Êe i krπÊanin koji æivi u skladu s Bogom

337

445

i odlikuje se dragocjenim osobinama ljubavi i milosti, biti is-punjen pravednim gnjevom prema grijehu, ali neÊe biti pokre-nut straπÊu da ruæi one koji njega ruæe. On Êe u Kristu saËu-vati mir i vlast nad sobom, Ëak i onda kad se sretne s onimakoji pokretani silama odozdo brane neistinu.

Boæansko saæaljenje ogledalo se na licu Boæjeg Sina dokje laganim pogledom obuhvaÊao Hram i svoje sluπatelje. Gla-som priguπenim dubokom boli i gorkim suzama, uzviknuo je:“Jeruzaleme, Jeruzaleme, πto ubijaπ proroke i kamenujeπ onekoji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kaoπto kvoËka skuplja svoje piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste!”To je bila borba odvajanja. U Kristovom plaËu izlijevalo sesámo Boæje srce. ...

I farizeji i saduceji bili su uπutkani. Isus je sabrao svojeuËenike i pripremio se da napusti Hram, ne kao pobijeenikojega su neprijatelji primorali da ih napusti, veÊ kao OnajËije je djelo zavrπeno. Iziπao je iz borbe kao pobjednik.

Dragocjene istine, koje su tog znaËajnog dana potekle sKristovih usana, saËuvane su u mnogim srcima. Nove misli inove teænje probudile su se u njihovom æivotu, i nova je povi-jest otpoËela. Nakon Kristova raspeÊa i uskrsnuÊa uËenici suodluËno istupili i ispunili boæanski nalog mudroπÊu i revnoπ-Êu koje su bile usklaene s veliËinom djela. Nosili su vijestkoja se obraÊala ljudskim srcima, pokoravajuÊi stare predrasudekoje su dugo sputavale tisuÊe ljudi. Pred njihovim su svjedo-Ëanstvom ljudske teorije i filozofije postale kao prazne priËe.Silni su bili rezultati proistekli iz Spasiteljevih rijeËi upuÊenihzadivljenom i strahopoπtovanjem obuzetom mnoπtvu u jeruza-lemskom Hramu. (Isusov æivot, str. 511,512)

20. studenoga

Svi se moraju pojaviti na sudu

“A ti, zaπto sudiπ brata svoga? Ta, svi Êemo stajatipred Boæjim sudom.” (Rimljanima 14,10)

Pribliæavamo se kraju vremena. Sve viπe Êe biti kuπnjikoje dolaze izvana, ali ne dopustimo da dolaze iz same crkve.

338

446

Neka se oni koji tvrde da su Boæji narod odreknu sebe zbogistine i zbog Krista. “Jer nam se svima treba pojaviti predsudom Kristovim.” (2. KorinÊanima 5,10) … Svatko tko istinskiljubi Boga imat Êe Kristov duh i æarku ljubav prema svojojbraÊi. Ukoliko je vjernik prisnije povezan s Bogom, a njegovaljubav usredotoËena na Krista, manje Êe ga uznemiravati gru-bosti i poteπkoÊe koje susreÊe u svakodnevnom æivotu. Onikoji teæe uzrasti do punog rasta muπkaraca i æena u IsusuKristu, postat Êe sve sliËniji Njemu po karakteru, uzdiæuÊi seiznad sklonosti ka gunanju i nezadovoljstvu. Oni Êe preziratiiznalaæenje tuih pogreπaka.

Crkva u ovo vrijeme treba imati vjeru koja je jednom danasvetima, vjeru koja Êe ih osposobiti da hrabro kaæu: “Bog mipomaæe” (Psalam 54,6), “Sve mogu u onome koji mi daje sna-gu.” (Filipljanima 4,13) Gospodin nas poziva da ustanemo ikrenemo naprijed. U svim vremenima kad je crkva napustilasvoje grijehe i prihvatila i æivjela istinu, dobivala je Boæje odo-bravanje. U vjeri i poniznoj posluπnosti nalazi se snaga kojojsvijet ne moæe odoljeti. Namjera Boæje Promisli u odnosu naNjegov narod je napredak — neprestano napredovanje na putusvetosti u usavrπavanju krπÊanskog karaktera, uzdizanje sveviπe i viπe u jasnoj svjetlosti, u znanju i Boæjoj ljubavi dosamog svrπetka vremena. O, zaπto joπ uvijek uËimo samo os-novna naËela nauka o Kristu?

Gospodin ima obilje blagoslova za svoju Crkvu ako njenivjernici usrdno teæe probuenju iz opasne mlakosti. Formalnavjera, beæivotne rijeËi, karakter liπen moralne snage — na toukazuje ozbiljna poruka koju vjerni Svjedok upuÊuje crkvama,upozoravajuÊi ih protiv oholosti, svjetovnosti, formalizma i sa-modovoljnosti. … Ali poniznima, stradalnicima, vjernima i str-pljivima, koji su svjesni svojih slabosti i nedostataka, upuÊenesu rijeËi ohrabrenja: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tkoËuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s njim,i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,19.20) …

Naπ Gospodin odlaæe svoj dolazak zbog toga πto “vas str-pljivo podnosi jer neÊe da se itko izgubi, nego da svi pristupeobraÊenju” (2. Petorva 3,9). Tek kad sa svim iskupljenima bu-demo stajali na staklenom moru, sa zlatnim harfama i vijen-cima slave, i pred nama beskrajnost vjeËnosti, tada Êemo uvi-djeti kako je kratko bilo ovo vrijeme Ëekanja i kuπnje. “Blago

447

slugama koje gospodar, kada doe, nae gdje bdiju!” (Luka12,37) (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 483—485)

21. studenoga

Vjernim majkama bit Êe iskazana poËast naSudu

“Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je usliπao proπnjukojom sam ga prosila.” (1. Samuelova 1,27.28)

Ispunjenju Aninog zavjeta da posveti svoje dijete Gospo-dinu nije bilo udovoljeno sve dok nije doπlo vrijeme da onbude predstavljen u Svetiπtu. Od njegove najranije dobi ona jepouËavala njegov djeËji um da voli i πtuje Boga te da sebesmatra Gospodnjim vlasniπtvom. PomoÊu svega poznatog πtoga je okruæivalo ona ga je usmjeravala da svoje misli upravljana Stvoritelja.

Briga vjerne majke nije prestala ni kad je bila odvojena odsvojega djeteta. Mali Samuel je bio predmet njezinih molitava.…

Kad bi svaka majka mogla razumjeti opseg njezinih du-ænosti i odgovornosti i kakva Êe biti nagrada za vjernost! Sva-kodnevni majËin utjecaj na djecu priprema ih za vjeËni æivotili vjeËnu smrt. Ona u svojemu domu provodi moÊ odluËnijenego ministar za svojim stolom, pa Ëak i kralj na prijestolju.DoÊi Êe dan kad Êe Bog otkriti koliko svijet duguje poboænimmajkama koje su odgojile ljude kao nepokolebljive zagovor-nike istine i obnove — ljude koji su bili odvaæni i usudili setako postupati, koji su ostali nepokolebljivi usred provjera ikuπnji; ljude koji su radije odabrali uzviπene i svete intereseistine i Boæje slave od svjetske slave ili samog æivota.

Kad doe vrijeme suda i otvore se knjige, kad veliki Sudacbude objavio tko su “dobri i valjani sluge” i kruna slave budestavljena na Ëelo pobjednika, mnogi Êe podiÊi svoje krunenaoËigled cijelog svemira i pokazujuÊi na svoje majke reÊi:“Ona me je uËinila takvim, miloπÊu Boæjom. Njezina poduka,njezine molitve bile su blagoslov za moje spasenje.” …

339

448

Bog je uredio da je kod obitelji i naroda, ili kod pojedina-ca, vrlina temelj sreÊe. …

Svaka mlada osoba odreuje svoj æivotni put mislima iosjeÊajima koje je njegovala u najranijim godinama. Ispravne,Ëestite ljudske navike steËene u mladosti postaju dijelom ka-raktera i obiljeæavaju æivot pojedinca. Mladi mogu postati ne-moralni ili moralni, ovisno o njihovom izboru. …

Mladi danaπnjice mogu postati dragocjeni u GospodnjimoËima kao πto je bio Samuel. Njihova imena mogu biti upisanau knjigu æivota na zadovoljstvo Vladara svemira i aneoskogmnoπtva. Vjerno ËuvajuÊi svoju krπÊansku cjelovitost, mladimogu, poput plemenitog Luthera, vrπiti silan utjecaj u djelureforme. Takvi su ljudi potrebni u ovom trenutku. Za svakogod njih Bog ima mjesto i posao. (Signs of the Times, 3. stude-noga 1881.)

22. studenoga

Izaberite Krista

“Danas izaberite kome Êete sluæiti.” (Joπua 24,15)

U cilju spaπavanja ljudi Bog koristi razliËita sredstva. Onim govori kroz pisanu RijeË i preko svojih propovjednika; iposredstvom Svetoga Duha upuÊuje im svoje poruke, opome-ne, ukore i pouke. Sve to On Ëini da prosvijetli njihovo razu-mijevanje, otkrije im njihove duænosti i njihove grijehe i ukaæena blagoslove koje mogu primiti; da u njima probudi svijest iæelju za duhovnim, kako bi se obratili Kristu i u Njemu naπlimilost koja im je potrebna. Ali mnogi su umjesto Boæjim pu-tom odabrali iÊi vlastitim. Oni se nisu izmirili s Bogom, niti tomogu sve dok sebiËno “ja” ne bude razapeto i dok Krist nebude vjerom æivio u njihovom srcu.

Svaki pojedinac se svojom vlastitom odlukom udaljuje odKrista kad odbija gajiti Njegov duh i slijediti Njegov Primjer; ilise u samoodricanju, vjeri i posluπnosti sjedinjuje s Kristom.Svatko mora osobno za sebe izabrati Krista, jer je On prvoizabrao nas. Takvo jedinstvo s Kristom trebaju postiÊi oni kojisu po naravi u neprijateljstvu s Njim. U takav odnos potpune

340

449

ovisnosti treba uÊi oholo ljudsko srce. To je iznimno teæakzadatak, i mnogi koji tvrde da su Kristovi sljedbenici o tomene znaju niπta. Oni su Spasitelja prihvatili samo na papiru, aline kao jedinog Vladara svojega srca.

Neki uviaju nuænost pokajanja, ali Ëim uvide tu potrebui osjete æelju za promjenom, u srcu poËinje borba. OdreÊi sesvoje volje, moæda svojih stremljenja i teænji, zahtijeva odlu-Ëan napor pred kojim se mnogi pokolebaju i okreÊu mu lea.A ipak, takvu borbu mora prihvatiti i voditi svako istinskiobraÊeno srce. Mi se moramo boriti protiv kuπnji koje nadiruizvana i iznutra. Moramo ostvariti pobjedu nad samim sobom,razapeti strasti i poæude; i tada poËinje jedinstvo duπe s Kri-stom. Kao πto se odsjeËena i naizgled beæivotna granËica cije-pi na æivo stablo, tako i mi moæemo postati æiva loza na pra-vom Trsu. Rod koji je u svom æivotu donosio Krist donosit Êei svaki Njegov sljedbenik. Nakon πto je postignuto takvo je-dinstvo, ono se moæe odræati samo neprekidnim, usrdnim ibriæljivim naporima. Da bi tu svetu vezu saËuvao i odræao,Krist upotrebljava svoju moÊ, ali i ovisni i bespomoÊni greπnikmora sa svoje strane ulagati stalne napore. …

Svaki krπÊanin mora budno i neprekidno Ëuvati svaki pri-laz kojim bi Sotona mogao priÊi njegovoj duπi. TraæeÊi stalnou molitvi boæansku pomoÊ, on istodobno mora odluËno pru-æati otpor svakoj sklonosti ka grijehu. Vjerom, hrabroπÊu iustrajnim naporima on moæe postati pobjednik. Ali uvijek mo-ra imati na umu da pobjedu moæe izvojevati samo ako Kristostane u njemu i on u Kristu. … Samo osobnom povezanoπÊus Kristom, zahvaljujuÊi neprekidnom odræavanju zajednice sNjim, moæemo donositi plodove Svetog Duha. (Testimonies forthe Church, sv. 5, str. 46—48)

450

23. studenoga

Biti krπÊanin znaËi biti sliËan Kristu

“Tko Êe uziÊi na Goru Jahvinu, tko Êe stajati na sve-tom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke Ëiste i srceneduæno: duπa mu se ne predaje ispraznosti, i ne kunese varavo.” (Psalam 24,3.4)

©to znaËi biti krπÊanin? To znaËi biti sliËan Kristu, ËinitiKristova djela. Neki ne uspijevaju postiÊi ovo, neki ono. Nekisu po naravi nestrpljivi. Sotona razumije njihove slabosti iuspijeva ih uvijek iznova pobijediti. Ali neka se nitko zbogtoga ne obeshrabri. Kad god se pojave male smetnje i kuπnje,zamolite Boga u tihoj molitvi da vam dâ snage i milosti da semoæete s njima strpljivo nositi. U tiπini se krije snaga; nemoj-te progovoriti ni rijeËi dok ne iznesete svoju molbu nebeskomBogu. Budete li tako uvijek Ëinili, uskoro Êete svladati svojunaglu narav, i veÊ ovdje na Zemlji imat Êete ozraËje Neba ukojemu moæete prebivati.

Bog æeli da Njegov narod opere svoje ruke i oËisti svojesrce. HoÊe li biti nesretni ako to uËine? HoÊe li ljubaznost istrpljivost, pristojnost i obzirnost donijeti nesreÊu njihovimobiteljima? Daleko od toga. Ljubaznost koju pokazuju premasvojoj obitelji odrazit Êe se i na njih same. Ovo je zadaÊa kojutreba izvrπiti u domu. Ako Ëlanovi obitelji nisu spremni æivjetiu miru danas, nisu spremni ni za æivot u obitelji koja Êe seokupiti oko slavnog bijelog prijestolja. Grijeh uvijek donositamu i ropstvo, ali ispravno postupanje donijet Êe mir i sveturadost. …

U dan nevolje, kad nas neprijatelj pritiπÊe, mi Êemo hoditimeu anelima. Oni Êe biti poput vatrenog zida oko nas, ajednog Êemo dana zajedno s njima πetati Boæjim gradom. …

Nikad nije postojalo vrijeme kad je Boæji narod imao veÊupotrebu traæiti Njegova obeÊanja nego πto je to sada. Nekaruka vjere proe kroz tamu i prihvati ruku beskonaËne moÊi.Dok govorimo o nuænosti odvajanja od grijeha, prisjetimo sekako je Krist doπao na naπ svijet da spasi greπnike, da “moæezauvijek spaπavati one koji po njemu dolaze k Bogu”. Naπa jeprednost πto moæemo vjerovati da nas Njegova krv Ëisti od

341

451

svake mrlje i prljavπtine grijeha. Mi ne smijemo ograniËavatimoÊ Sveca Izraelova. On æeli da doemo k Njemu takvi kakvijesmo, greπni i uprljani. Njegova je krv djelotvorna. Preklinjemvas da ne æalostite Svetog Duha nastavljajuÊi grijeπiti. Doeteli u napast, nemojte biti obeshrabreni. Ovo obeÊanje odjekujei do naπeg vremena: “Ali ako tko i poËini grijeh, imamo zago-vornika kod Oca, Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1)OsjeÊam kako bi se za ovo obeÊanje s usana smrtnika nepre-kidno trebala Ëuti pjesma zahvalnica. Sakupimo ove dragocje-ne dragulje od obeÊanja, i kad nas Sotona optuæuje za naπuveliku greπnost, pokuπavajuÊi nas navesti da posumnjamo uBoæju spasonosnu silu, ponovimo Kristove rijeËi: “A tko doek meni, sigurno ga neÊu izbaciti van.” (Ivan 6,37) (HistoricalSketches, str. 157,158)

24. studenoga

Mjerilo karaktera na Sudu

“A svi koji budu pod Zakonom sagrijeπili, po ZakonuÊe biti sueni. Nisu, naime, pred Bogom pravedni onikoji sluπaju Zakon, nego Êe oni biti priznati pravedni-ma koji vrπe Zakon” (Rimljanima 2,12.13)

Oni koji su prihvatili svjetlost koja se odnosila na Kristo-vo posredovanje i na nepromjenjivost Boæjeg zakona, uvidjelisu da su te istine iznesene u Otkrivenju 14. poglavlju. Porukeiz ovog poglavlja sadræe trostruko upozorenje koje treba sta-novnike Zemlje pripremiti za Gospodnji drugi dolazak. Objava:“Jer je doπao Ëas njegova Suda” upuÊuje na zavrπno djeloKristove sluæbe za spasenje ljudi. Ona navjeπÊuje istinu kojase treba objavljivati dok se Spasiteljevo posredovanje ne zavrπii On se vrati na Zemlju da uzme k sebi svoj narod. Djelo sudakoji je zapoËeo 1844. godine mora se nastaviti dok se svisluËajevi, i æivih i mrtvih, ne rijeπe; stoga Êe ono trajati dosvrπetka vremena milosti za ljude. Da bi se mogli odræati nasudu, poruka sadræi nalog: “Bojte se Boga i zahvalite mu...Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!”Rezultat prihvaÊanja ovih poruka sadræe rijeËi: “Na tom se

342

452

temelji postojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeruu Isusa.” Da bi se pripremili za sud, ljudi moraju vrπiti Boæjizakon. On Êe biti mjerilo karaktera na sudu. Apostol Pavaoizjavljuje: “Svi koji budu pod Zakonom sagrijeπili, po ZakonuÊe biti sueni... u dan u koji Êe Bog — prema mojem evanelju— suditi ljudske tajne po Isusu Kristu.” Dalje kaæe da Êe “onibiti priznati pravednima koji vrπe Zakon”. (Rimljanima 2,12-16) Da bi se vrπio Boæji zakon potrebna je vjera, jer “bez vjerenemoguÊe mu je ugoditi”. “A sve πto se ne Ëini po Ëvrstomuvjerenju grijeh je.” (Hebrejima 11,6; Rimljanima 14,23)

Prvi aneo poziva ljude da se boje Boga i da Mu zahvale;da Mu se poklone kao Stvoritelju neba i Zemlje. Da bi to Ëinili,moraju biti posluπni Njegovom Zakonu. Propovjednik kaæe:“Boj se Boga, izvrπuj njegove zapovijedi, jer — to je sav Ëovjek.”(Propovjednik 12,13) Bez posluπnosti Njegovim Zapovijedimanijedno bogoπtovlje ne moæe biti ugodno Bogu. “Jer u ovomestoji ljubav prema Bogu: da vrπimo njegove zapovijedi.” “Tkouklanja uho svoje da ne sluπa Zakona, i molitva je njegovamrska.” (1. Ivanova 5,3; Izreke 28,9) (Velika borba, str. 345,346)

Svatko bi si trebao postaviti pitanje koje je od najveÊegznaËaja: Ispunjavam li zahtjeve Boæjeg zakona? … Samo nepo-srednim samoispitivanjem u svjetlu Boæje rijeËi moæemo ot-kriti naπe odstupanje od Njegove svete vladavine prava. … UNjemu moæemo imati oprost za pogreπke uËinjene u proπlosti,a u Njegovoj snazi moæemo izrastati u savrπene muπkarce iæene u Isusu Kristu. (Youth’s Instructor, 10. lipnja 1897.)

25. studenog

Vijenac æivota

“VeÊ mi je pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi uonaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samomeni nego i svima koji budu æeljeli njegov dolazak.”(2. Timoteju 4,8)

Pavao je uvijek imao na umu vijenac æivota koji mu je bioobeÊan, i ne samo njemu, veÊ i svima onima koji æeljno iπËekujuKristov dolazak. Ali, ono πto mu je vijenac æivota uËinilo tako

343

453

poæeljnim bila je pobjeda kroz Isusa Krista. Isus ne bi æelio danaπ glavni cilj bude osvojiti nagradu, veÊ Ëiniti Boæju volju jerje to Njegova volja, bez obzira na nagradu koju Êemo primiti.

Boæji dar jest vjeËni æivot. Gospodin æeli da svi koji pri-maju Njegovu milost imaju potpuno povjerenje u Njega. Onnas poziva da primjenjujemo Ëistu, jednostavnu vjeru, uzda-juÊi se u Njega i ne pitajuÊi se kakvu Êemo naknadu primiti.Mi trebamo srËano raditi u Njegovoj sluæbi, pokazujuÊi kakoimamo potpuno povjerenje da Êe nas On nagraditi pravedno.

Razmotrimo li scenu suda — kad se daje nagrada praved-nicima, a osuda zlima — pravednici su prikazani kako se sËuenjem pitaju πto su uËinili da primaju takvu nagradu. No,oni su njegovali i Ëuvali vjeru u Krista. Bili su proæeti NjegovimDuhom i bez svjesnog truda Ëinili za Krista i Njegove svetedjela koja donose sigurnu nagradu. Ali, njihova motivacija zatakav rad nije bila primanje naknade. Oni su smatrali najvi-πom ËaπÊu πto im je bilo dopuπteno raditi kao πto je Kristradio. Ono πto su oni Ëinili bilo je iz ljubavi prema Kristu ibliænjima, a On, koji se poistovjetio s patnjama ËovjeËanstva,prihvatio je ova djela suosjeÊanja i ljubavi kao da su uËinjenaNjemu. ...

Svaku naπu sposobnost, svaki naπ dar, sve dugujemo Go-spodinu. Svaka naπa pobjeda steËena je zahvaljujuÊi Njegovojmilosti. Stoga je potpuno neprimjereno da hvalimo sebe. …

Kad bismo se sjetili da se nalazimo na provjeri i kuπnjipred bezgreπnim svemirom, da nas Bog kuπa da vidimo kakvogsmo duha, naπe bi razmiπljanje bilo ozbiljnije, a molitve usrd-nije. Oni koji rade u jednostavnosti shvaÊaju kako sâm Ëovjekne moæe uËiniti niπta dobroga. Oni su puni zahvalnosti zapovlasticu odræavanja zajedniπtva s Bogom. U njihovu sluæbuje utkano naËelo koje njihove darove i prinose u cijelosti Ëinimiomirisom. Oni imaju jednako povjerenje u Boga kao πtodijete ima povjerenje u svojega zemaljskog oca.

Mi nismo nagraeni toliko za svoju aktivnost i æar kolikoza njeænost, ljubaznost, milostivost i ljubav koju smo utkali unaπ rad za bolesne, potlaËene i napaÊene. (Signs of the Times,9. kolovoza 1899.)

454

26. studenoga

Kad Krist doe, Njegova plaÊa ide s Njim

“Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Boæe moj.” (Psalam35,24)

Kad je kralj iziπao pogledati goste, pokazao se njihovstvarni karakter. Za svakoga gosta na svadbi bilo je pripremlje-no svadbeno ruho. To ruho bilo je kraljev dar. NoseÊi ga, gostisu pokazivali svoje poπtovanje prema prireivaËu gozbe. Me-utim, jedan Ëovjek je ipak zadræao svoje obiËno graanskoodijelo. Nije izvrπio pripremu koju je zahtijevao kralj. Vrloskupocjeno ruho prezrivo je odbio obuÊi. Time je uvrijediosvojega gospodara. Na kraljevo pitanje: “Prijatelju, kako si uπaoovamo bez svadbenog ruha?” niπta nije mogao odgovoriti. Itako je osudio samoga sebe. Tada je kralj zapovjedio: “Sveæitemu noge i ruke te ga bacite van, u tamu gdje Êe biti plaË iπkrgut zuba!” (Matej 22,13)

Kraljevo ispitivanje gostiju na gozbi prikazuje sud. Gostina evaneoskoj gozbi jesu oni koji tvrde da sluæe Bogu, oniËija su imena zapisana u knjizi æivota. Meutim, nisu svi kojigovore da su krπÊani doista iskreni Kristovi uËenici. Prije ne-go πto se dodijeli konaËna nagrada, morat Êe se odluËiti tko jedostojan da dobije baπtinu pravednih. Ova odluka mora sedonijeti prije Kristovog drugog dolaska na nebeskim oblacima;jer kad On doe, Njegova nagrada Êe veÊ biti s Njim, “da sva-kome plati prema njegovu djelu” (Otkrivenje 22,12). Prematome, prije Njegovog drugog dolaska morat Êe se odrediti ka-kvoÊa djela svakog Ëovjeka da bi se svakom Kristovom sljed-beniku odredila nagrada u skladu s njegovim djelima.

Dok ljudi joπ budu boravili na Zemlji, u nebeskim Êe sesudnicama obaviti istraæni sud. Æivot svih onih koji su tvrdilida slijede Krista bit Êe istraæen pred Bogom. Svi Êe biti ispi-tani u skladu s onim πto je zapisano u nebeskim knjigama iprema njihovim djelima bit Êe im odreena vjeËna sudbina.

Svadbenim ruhom prikazan je neporoËni, Ëisti karakterkoji Êe imati svi pravi Kristovi sljedbenici. Crkvi je dano “dase obuËe u blistav, Ëist lan” da “bude sveta i bez mane”. “Lan,zapravo, oznaËuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje 19,8; Efe-

344

455

æanima 5,27) To je Kristova pravednost, Njegov neokaljanikarakter, koji se vjerom daje svima koji prime Krista kao svo-jega Spasitelja. … Tim pokrivalom, tom odjeÊom svoje praved-nosti, Krist æeli pokriti svaku pokajniËku, vjernu duπu. (Isu-sove usporedbe, str. 211,212)

27. studenoga

Naπ milostivi i vjerni Veliki SveÊenik

“Uπao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama,ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom krvi, i priba-vio nam vjeËni otkup.” (Hebrejima 9,12)

Kao Onaj koji je uzeo na sebe grijehe svijeta, i kao SveÊe-nik i Ëovjekov Predstavnik pred Bogom, On je uπao u æivotljudskoga roda primivπi ljudsko tijelo i krv. Æivot je u æivimaæivotvorno strujanje krvi, a krv je dana za æivot svijeta. Kristje izvojevao potpunu pomirbu greπnika s Bogom, davπi svojæivot kao otkup za nas. Roen je bez ijedne mrlje grijeha, alije na svijet doπao na isti naËin kao i svaki pripadnik ljudskogroda. On nije bio samo sliËan nama po tijelu, nego je stvarnouzeo ljudsku narav i æivio ljudskim æivotom. …

Krist je ostavio svoju kraljevsku odoru i kraljevsku krunu,i zaogrnuo svoje boæanstvo ljudskom naravi da bi postao Za-mjena i Jamac za ljudski rod, kako bi umiruÊi u ljudskomtijelu mogao svojom “smrÊu da satre onoga koji ima dræavusmrti”. On to nije mogao uËiniti kao Bog, ali postavπi Ëovjek,Krist je mogao umrijeti. On, je dakle, smrÊu pobijedio smrt.Kristova smrt donijela je smrt onome “koji ima dræavu smrti”,a svima koji Ga prime kao osobnog Spasitelja otvorila vratagroba.

Nad unajmljenom Josipovom grobnicom Krist je izjavio:“Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” On je kao Otkupitelj svijeta staona glavu zmiji, liπavajuÊi Sotonu svake sile da svojim otrovnimubodom uniπtava ljude; jer im je On svojom smrÊu omoguÊioæivot i besmrtnost. Vrata vjeËnog æivota otvaraju se πirom svi-ma onima koji vjeruju u Isusa Krista. … Svojom smrÊu Isus je

345

456

uËinio da oni koji vjeruju u Njega ne mogu umrijeti zauvi-jek. …

Krist je æivio i umro kao Ëovjek, da bi mogao biti Bog iæivih i umrlih. On je uËinio nemoguÊim da oni koji u Njegadoista vjeruju izgube æivot vjeËni. Æivot muπkaraca i æena jevrlo dragocjen u Boæjim oËima, jer je Krist taj æivot otkupiotime πto je kaænjen smrÊu umjesto njih. Na taj naËin omogu-Êio je i nama da zadobijemo besmrtnost.

U Kristu je sjedinjeno boæansko i ljudsko — Stvoritelj istvorenje. Narav Boga, Ëiji je Zakon bio prekrπen, i narav Ada-ma kao prijestupnika spojile su se u Isusu Kristu — BoæjemSinu i »ovjeËjem sinu. Plativπi svojom krvi cijenu Ëovjekovaotkupljenja, proπavπi kroz Ëovjekova iskustva, pobijedivπi umje-sto Ëovjeka svako iskuπenje, podnijevπi sramotu, krivnju i te-ret grijeha — a ipak ostavπi pritom bezgreπan — On je postaoËovjekov Branitelj i Posrednik. Kakva sigurnost za kuπanu inamuËenu duπu, kako nepobitni dokazi za promatraËe i svje-doke iz cijeloga svemira: da je Krist zaista milosrdan i vjeranVeliki sveÊenik! (The SDA Bible Commentary, Ellen G. WhiteComments, sv. 7, str. 925,926)

28. studenoga

Na dan Suda

“Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u veli-koj.” (Luka 16,10)

Æivot Ëine uspjeπnim takozvane male stvari. Mala djelaljubavi, samoodricanja, pomaganja iskreno izgovorenim rijeËi-ma, obraÊanje pozornosti na male grijehe — to je krπÊanstvo.Zahvalno priznanje na svakodnevnim blagoslovima, mudro ko-riπtenje svakodnevnih prilika, marljivo njegovanje povjerenihdarova — to je ono na πto nas Gospodar poziva.

Tko vjerno izvrπava male duænosti, bit Êe pripravan odgo-voriti na zahtjeve veÊih odgovornosti. Onaj tko je ljubazan iuljudan u svakodnevnom æivotu, velikoduπan i strpljiv u svojojobitelji, Ëiji je stalan cilj uËiniti dom sretnim, bit Êe prvi kojiÊe zanijekati sebe i ærtvovati se kad Gospodar uputi poziv. …

346

457

Najduæe putovanje je ono korak po korak. Slijed korakadovodi nas do kraja puta. Najduæi lanac sastavljen je od za-sebnih karika. Ako je jedna od njih neispravna, lanac je bez-vrijedan. Tako je i s karakterom. Dobro uravnoteæen karakteroblikovan je ispravno izvedenim pojedinaËnim postupcima.Jedna mana, koja je njegovana umjesto da bude pobijeena,Ëini Ëovjeka nesavrπenim i pred njim zatvara vrata Svetog gra-da. Onaj tko ide na Nebo mora imati karakter bez ijedne mrljeili mane ili takvoga Ëega. Niπtavnost koja oneËiπÊuje ne moæenikada uÊi tamo. Niti jedna nepravilnost neÊe biti vidljiva naotkupljenima.

Boæje djelo je u cijelosti savrπeno zato πto je savrπen svakinjegov dio, ma koliko bio malen. Bog odijeva malenu travku sjednakom pozornoπÊu kao πto stvara svijet. …

Ono πto je vrijedno raditi, treba uËiniti dobro. Koje godvaπe zanimanje bilo, obavljajte ga vjerno. Govorite istinu i unajmanjim stvarima. Svakog dana Ëinite djela ljubavi i govoriterijeËi ohrabrenja. Prosipajte osmijeh duæ vaπeg æivotnog puta.Budete li ovako Ëinili, Gospodin Êe vam dati svoje odobrenjei Krist Êe vam jednog dana reÊi: “Dobro, valjani i vjerni slugo!”(Matej 25,21)

Na dan suda Êe oni koji su bili vjerni u svakodnevnomæivotu, koji su brzo uvidjeli πto im je zadaÊa i izvrπili je nerazmiπljajuÊi pritom o pohvali ili dobiti, Ëuti rijeËi: “Doite,blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo kojevam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) Krist ihne pohvaljuje zbog rjeËitih govora koje su odræali, intelektual-ne moÊi koju su pokazali ili dareæljivih donacija koje su dali.Oni Êe biti nagraeni zbog malih stvari koje Ëesto previdimo.“Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti.” kaæe On. “Meni ste uËi-nili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje braÊe.”(Matej 25,40) (Youth’s Instructor, 17. sijeËnja 1901.)

458

29. studenoga

Oni koji su zapisani u Knjizi æivota

“Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako jeljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj Êe senarod spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi.”(Daniel 12,1)

©to se viπe bliæimo pogibli posljednjih dana, napadi nepri-jatelja postaju jaËi i odluËniji. Sotona je siπao s velikom moÊi,znajuÊi da ima malo vremena, i on radi “svakovrsnim po-kvarenim zavoenjem”. Upozorenje nam dolazi preko BoæjerijeËi i kaæe kako bi Sotona, kad bi to bilo moguÊe, zaveo i oneodabrane.

Vrlo skoro Êe prekrasni dogaaji zadiviti svijet. Svrπetaksvega je nadomak ruke. Vrijeme nevolje Êe uskoro zadesitiBoæji narod. Tada Êe iziÊi proglas kojim se onima koji svetkujusubotu zabranjuje da kupuju ili prodaju, uz prijetnju kazne —Ëak i smrti — ne priznaju li prvi dan u tjednu kao da je sedmi.

“U to Êe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji πtiti sinovetvog naroda. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkakoje ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj Êe se narodspasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi.” (Daniel 12,1) Poovome prepoznajemo vaænost da naπa imena budu zapisana uKnjizi æivota. Svi oni Ëija se imena nalaze u njoj bit Êe izbav-ljeni od Sotonine moÊi, a Krist Êe narediti da se njihove prlja-ve haljine uklone i da se obuku u Njegovu pravednost. “MojiÊe biti moja steËevina — govori Jahve nad Vojskama. U Dankoji spremam bit Êu im milostiv kao πto je milostiv otac sinukoji mu sluæi.” (Malahija 3,17)

U vrijeme nevolje Sotona Êe podbosti zle i oni Êe okruæitiBoæji narod s namjerom da ga uniπte. No, ono πto je njemunepoznato jest da je u nebeskim knjigama kraj njihovih imenazapisano: “Oproπteno”. On ne zna kako je izdana naredba:“Skinite s njega te prljave haljine!” i odjenite ih “u dragocjenuhaljinu” i stavite “mu Ëist povez oko glave”. (Zaharija 3,4.5)

ObeÊanje dano Joπui namijenjeno je i ostatku Boæjeg na-roda: “Ako budeπ mojim putovima hodio [a ne vaπim putovima]i mojih se pridræavao naredaba, ti Êeπ biti upravitelj u Domu

347

459

mojemu, Ëuvat Êeπ moja predvorja, i dat Êu ti pristup meuone koji ondje stoje.” (Zaharija 3,7) Tko su ti koji ondje stoje?To su Boæji aneli. Kad bi naπe oËi bile otvorene kao oËi Eli-zejevog sluge u Dotanu, svuda oko nas vidjeli bismo zle anelekako nas salijeÊu, traæeÊi priliku da nas iskuπaju i zbace; aliisto tako bismo vidjeli svete anele koji nas Ëuvaju i svojimsvjetlom i moÊi razgone zle anele. (Historical Sketches, str.156,156)

30. studenoga

Sav sud pripada Sinu

“Jer kao πto Otac ima æivot u sebi, tako je i Sinu daoda ima æivot u sebi. Dao mu je i vlast da sudi, jer jeSin »ovjeËji.” (Ivan 5,26.27)

Otac je svojemu Sinu prepustio sav sud. Krist Êe progla-siti nagradu za odanost. “Jer Otac ne sudi nikomu, veÊ je savsud dao Sinu. … Dao mu je i vlast da sudi, jer je Sin »ovjeËji.”(Ivan 5,22.27) Krist je prihvatio ljudsku narav i proæivio Ëist,posveÊen æivot na ovoj Zemlji. Zbog toga je imenovan Sucem.Onaj koji zauzima poloæaj Suca je Bog u ljudskom tijelu. Ka-kve li radosti kad u Njemu prepoznamo naπega UËitelja i Otku-pitelja koji joπ uvijek nosi oæiljke raspeÊa kroz koje sjaje zra-ke slave, dajuÊi tako posebnu vrijednost krunama koje otkup-ljeni primaju iz Njegovih ruku, onih istih ruku ispruæenih ublagoslovu nad Njegovim uËenicima tijekom Njegovog uzaπaπ-Êa. Isti glas koji je rekao: “Ja sam s vama u sve vrijeme dosvrπetka svijeta” (Matej 28,20), nudi Njegovim otkupljenicimadobrodoπlicu u Boæju nazoËnost. Onaj koji je dao svoj drago-cjen æivot za njih, koji je svojom miloπÊu pokrenuo njihovasrca da se pokaju, koji je u njima probudio potrebu za pokaja-njem, prima ih sada u svoju radost. Oh, kako Ga samo ljube!Ostvarenje njihovih nada je beskonaËno veÊih razmjera od nji-hovih oËekivanja. Njihova radost je potpuna i oni uzimaju svo-je blistave krune i stavljaju ih pred noge svojega Otkupitelja. …

Sud Êe se provoditi u skladu s pravilima koja je dao Bog.Svim ljudima bit Êe sueno prema Zakonu koji su bili pozvani

348

460

poπtivati, ali koji su mnogi odbili. Tijekom probe svakog poje-dinog karaktera, svaki Êe pojedinac pronaÊi svoje mjesto ujednoj od dvije skupine. Ili Êe biti posveÊen Gospodinu krozposluπnost Njegovom Zakonu, ili Êe biti obojen grijehom krozprijestupe. … On Êe staviti ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.Tada Êe muπkarci i æene vidjeti kako je njihov naËin djelovanjaodluËio njihovu sudbinu. (Review and Herald, 18. lipnja 1901.)

Kristu je povjereno suenje svim ljudima zato πto je Onkao Sin Boæji postao i Sin »ovjeËji. Niπta se ne moæe zbiti nitiuËiniti a da On ne zna. Ma koliko da je duhovni otpadnik biovisok po rangu i velik po moÊi, Onaj tko je viπi i veÊi od njegauzeo je na sebe grijeh cijelog svijeta. On je beskonaËan upravednosti, u dobroti i u istini. On ima moÊ da se odupre“poglavarstvima i vlastima i upraviteljima tame ovoga svijeta iduhovima pakosti ispod neba”. Naoruæan i opremljen kao Voj-voda Gospodina nad vojskama, On dolazi na popriπte borbe daobrani svoj narod. Svojom pravdom On pokriva sve koji Galjube i koji se u vjeri oslanjaju na Njega. Kao vrhovni Zapo-vjednik nebeskih vojski, On dovodi mnoπtvo anela da kaoognjeni zid stoje oko pripadnika Njegovog naroda. Jedino Onmoæe suditi o njihovoj pravednosti, jer ih je On stvorio i otku-pio uz neizmjerno visoku cijenu. On Êe se postarati da po-sluπnost Boæjim zapovijedima bude nagraena. (The SDA BibleCommentary, Ellen G. White Comments, sv. 5, str. 1134)

461

Uzvisimo Isusa kao Kralja kojidolazi

1. prosinca

Kralj dolazi

“Kada to poËne bivati, uspravite se i podignite glave,jer je blizu vaπe osloboenje.” (Luka 21,28)

Krist je naloæio svojemu narodu da pazi na znakove Nje-gova dolaska i da se raduje kad bude primijetio znamenjadolaska svojega Kralja. “Kad poËne ovo bivati,” rekao je, “us-pravite se i podignite glave, jer je blizu vaπe osloboenje.”Obratio je pozornost svojih sljedbenika na stabla u proljeÊe irekao: “Kad ih vidite da veÊ pupe, znate sami da je blizu ljeto.Tako i vi, kad vidite da to biva, znajte da je blizu kraljevstvoBoæje.” (Luka 21,28.30.31)

Ali kad je duh poniznosti i poboænosti u Crkvi ustupiomjesto oholosti i formalizmu, ljubav prema Kristu i vjera uNjegov dolazak su ohladnjeli. Zaokupljeni svjetovnoπÊu i tra-æenjem zadovoljstava, oni koji su se smatrali Boæjim narodompostali su slijepi za Spasiteljeve upute vezane uz znakoveNjegova dolaska. Zanemarili su nauk o drugom dolasku; bib-lijski tekstovi o njemu zamraËeni su pogreπnim tumaËenjima,dok u velikoj mjeri nisu bili zanemareni i zaboravljeni. Poseb-no je to bio sluËaj s crkvama u Americi. Sloboda i udobnostπto su je uæivali svi druπtveni slojevi, silna æelja za bogatstvomi raskoπi koja je izazvala nezajaæljivu teænju za novcem, ne-umorna trka za popularnoπÊu i moÊi koja se svima Ëinila na-domak ruke, naveli su ljude da svoje zanimanje i nade usmjerena ovozemaljsko, a da za daleku buduÊnost odloæe sveËanidan kad Êe svemu sadaπnjem doÊi kraj.

Kad je Spasitelj svoje sljedbenike uputio na znakove svo-jega povratka, prorekao je stanje otpada koje Êe vladati nepo-sredno pred Njegov drugi dolazak. Ljudi Êe, kao u Noino doba,

349

462

zaokupljeni svjetovnim poslovima i traæenjem zadovoljstava —kupovati, prodavati, saditi, graditi, æeniti se i udavati — zabo-ravljajuÊi Boga i buduÊi æivot. Za one koji Êe æivjeti u to vrijemeKristova opomena glasi: “Pazite sami na se da vam srca neotvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za æivot,da vas ne uhvati iznenada onaj dan. ... Bdijte i molite svakiËas, da biste mogli umaÊi svemu onomu πto se ima dogoditi iodræati se pred Sinom »ovjeËjim.” (Luka 21,34.36) (Velika bor-ba, str. 266,267)

Mi se trebamo najiskrenije boriti za vjeru koja je jednomdana svetima. … Trebamo se ujediniti i … pripremiti put Kraljukoji dolazi. PoveÊajmo svoju spoznaju istine i izrazimo svuslavu i Ëast koja pripada Njemu koji je jedno s Ocem. Teæimonajiskrenije za nebeskim pomazanjem Svetim Duhom. (Medi-cal Ministry, str. 22)

2. prosinca

Henok i Kristov drugi dolazak

“Henok, sedmi patrijarh poslije Adama … veli: Pazite!Dolazi Gospodin sa svojim svetim DesettisuÊama dasudi svima i da kazni sve.” (Juda 14.15)

Edenski vrt iz kojega su naπi praroditelji bili istjerani os-tao je netaknut u svojoj ljepoti sve do trenutka dok Bog nijenaumio poplavom uniπtiti Zemlju. Bog je zasadio taj vrt i po-sebno ga blagoslovio te ga u svojoj Providnosti povukao s oveZemlje. Ponovno Êe ga vratiti u joπ veÊoj slavi nego πto je bilaprijaπnja. Bog je æelio saËuvati uzorke svojeg savrπenog djelastvaranja od prokletstva kojim je prokleo Zemlju.

Gospodin je Henoku prikazao plan spasenja joπ jasnije i,koristeÊi Duh proroπtva, prenio ga kroz naraπtaje koji Êe æi-vjeti nakon potopa, pokazavπi mu slavne dogaaje povezane sdrugim Kristovim dolaskom i svrπetkom svijeta (Juda 14).

Henok nije u potpunosti razumio problem smrti. Izgledalomu je da Êe i pravedni i zli zajedno zavrπiti kao prah te da Êeto biti njihov kraj. On nije mogao jasno vidjeti æivot nakongroba. Stoga mu je u proroËkom vienju prikazano da Êe Boæji

350

463

Sin umrijeti kao ærtva zbog Ëovjeka, i potom Kristov dolazakna nebeskim oblacima s vojskom anela, kako dolazi podig-nuti pravedne mrtve i izbaviti ih iz njihovih grobova. Takoerje vidio pokvarenost svijeta u vrijeme kad je Krist trebao po-novno doÊi — vidio je hvalisav, drzak, samovoljan naraπtaj kojise skupio na pobunu protiv Boæjeg zakona, nijeËuÊi jedinogpravog Gospodina Boga i naπega Gospodina Isusa Krista, ga-zeÊi Njegovu krv i preziruÊi Njegovu patnju. Vidio je pravedni-ke okrunjene slavom i ËaπÊu, dok su zli udaljeni iz GospodnjenazoËnosti i vatra ih proædire. …

RazgovarajuÊi s Bogom, Henok se joπ viπe pribliæio Nebu.Lice mu je bilo obasjano svetom svjetloπÊu koja Êe se zadræatina njegovom licu kad bude pouËavao one koji æele sluπatinjegove rijeËi mudrosti. Njegov nebeski i dostojanstven izgledizazivao je poπtivanje ljudi. Gospodin je ljubio Henoka jer Gaje uporno slijedio izbjegavajuÊi bezakonje, tragajuÊi iskrenoza nebeskim znanjem kako bi mogao πto savrπenije vrπiti Nje-govu volju. Æudio je za joπ potpunijim sjedinjenjem s Bogomkojega se bojao i kojega je poπtovao i oboæavao. Bog nije mo-gao dopustiti da Henok umre kao i drugi ljudi, veÊ je poslaosvoje anele da ga uzmu na Nebo kako ne bi okusio smrti.Henok je bio uzet iz druπtva pravednih i zlih. Oni koji su gavoljeli, mislili su da ga je Bog odveo na njegovo mjesto zaodmor; no, kad ga nisu uspjeli pronaÊi niti nakon marljivogtraæenja, zakljuËili su kako ga nema te da ga je Bog uzeo ksebi. (The Story of Redemption, str. 58,59)

3. prosinca

Potaknuti na djelovanje

“Bdijte i molite svaki Ëas, da biste mogli umaÊi svemuonomu πto se ima dogoditi i odræati se pred Sinom»ovjeËjim.” (Luka 21,36)

Ukazano mi je na opasnost koja nam prijeti kao narodu,a to je da se radije ugledamo na ovaj svijet nego na Krista.Nalazimo se na samoj granici vjeËnog svijeta, ali neprijateljevje cilj da nas navede na zakljuËak kako je kraj svemu joπ vrlo

351

464

daleko. Sotona Êe na svaki moguÊi naËin napasti one kojitvrde da dræe Boæje zapovijedi i oËekuju skori Spasiteljev do-lazak na nebeskim oblacima s velikom silom i slavom. Mnogeod njih on navodi da dan Suda odlaæu u πto dalju buduÊnosti da u shvaÊanju postaju sve sliËniji svijetu oponaπajuÊi njego-ve obiËaje. Bila sam uznemirena kad sam vidjela da duh ovogasvijeta upravlja srcem i umom mnogih koji tvrde da visokocijene istinu. SebiËnost i osobna zadovoljstva njima su naprvom mjestu, dok se istinska poboænost i moralna Ëestitostne njeguje.

UkazujuÊi na one koji tvrde da vjeruju u istinu, Boæji an-eo je u ozbiljnom tonu ponovio rijeËi: “Pazite sami na se davam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnihbriga za æivot, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka,jer Êe doÊi na sve stanovnike cijele zemlje. Bdijte i molitesvaki Ëas, da biste mogli umaÊi svemu onomu πto se ima do-goditi i odræati se pred Sinom »ovjeËjim.” (Luka 21,34-36)

S obzirom na kratkoÊu vremena, mi kao narod trebamobudno bdjeti i moliti se, ne dopuπtajuÊi ni u kojem sluËaju danas bilo πto odvrati od ozbiljnosti u pripremi za veliki dogaajkoji je pred nama. BuduÊi da je vrijeme oËito produæeno, mno-gi su postali ravnoduπni i bezbriæni u pogledu svojih rijeËi idjela. Oni ne uviaju opasnost koja im prijeti i ne shvaÊaju daim to Bog u svojoj ljubavi produæuje vrijeme probe kako bimogli imati vremena izgraditi svoj karakter za buduÊi, vjeËniæivot. Svaki trenutak je vrlo dragocjen. Ovo vrijeme dano im jene da sebi osiguravaju lak i udoban æivot na ovoj Zemlji, veÊda pobijede svoje karakterne nedostatke i da, primjerom i osob-nim naporima, pomaæu i drugima uvidjeti svu ljepotu svetosti.Bog ima na Zemlji narod koji u vjeri i nadi prati brzo ispunja-vanje proroËanstava i teæi da svoje duπe oËisti pokoravanjemistini, da se ne bi naπli bez svadbenog ruha kad se Krist budepojavio. … Znakovi najavljeni u proroËanstvu ispunjavaju sesvuda oko nas. To svakog pravog Kristovog sljedbenika trebapotaknuti na revnosnu aktivnost. (Testimonies for the Church,sv. 4, str. 306,307)

465

4. prosinca

Po svemu svijetu

“Tada im reËe: ‘Idite po svem svijetu, i propovijedajteRadosnu vijest svakom stvorenju!’” (Marko 16,15)

Svjetlost koju je Bog dao svojemu narodu ne treba ogra-niËiti samo na crkve koje veÊ znaju istinu. Nju treba proπiritipo svim tamnim krajevima na Zemlji. Oni koji hode u svjetlo-sti kao πto je Krist u svjetlosti, surauju sa Spasiteljem na tajnaËin πto otkrivaju drugima ono πto je On otkrio njima. Boæjaje namjera da se istina za ovo vrijeme objavi “svakom narodui plemenu, jeziku i puku”. U danaπnjem svijetu muπkarci iæene su obuzeti svjetovnim dobitkom i svjetovnim zadovolj-stvima. Ima na tisuÊe i tisuÊe onih koji nijedan trenutak neposveÊuju spasenju svoje duπe. Doπlo je vrijeme kad vijest oskorom Kristovom dolasku treba odjeknuti cijelim svije-tom.

OËiti i nepobitni dokazi ukazuju na blizinu kraja. Opome-na se mora objaviti jasnim glasom. Mora se pripremiti put zadolazak Kneza mira na nebeskim oblacima. Za stanovnikegradova, koji joπ nisu Ëuli istinu za ovo vrijeme, treba joπmnogo toga uËiniti. Ne treba osnivati ustanove koje bi se poveliËini i raskoπi natjecale s ustanovama ovog svijeta; veÊ trebau ime Gospodnje unapreivati Njegovo djelo neumornom us-trajnoπÊu i nepokolebljivom revnoπÊu koje Krist potiËe u svo-jim suradnicima.

Veoma je potrebno da kao narod ponizimo svoja srca predBogom, moleÊi Ga da nam oprosti πto smo zanemarili ispunja-vanje evaneoskog naloga. Sagradili smo velike centre u ne-koliko mjesta, a zapostavili rad u mnogim vaænim gradovima.Prihvatimo se bez odlaganja djela koje nam je odreeno i na-vijeπtajmo vijest koja treba probuditi muπkarce i æene da shva-te u kakvoj su opasnosti. …

Sve πto je u svemiru poziva one koji poznaju istinu da sebez ostatka posvete objavljivanju trostruke aneoske vijesti.Sve πto vidimo i Ëujemo poziva nas da vrπimo svoju duænost.Djelovanje sotonskih orua izaziva svakog krπÊanina da Ëvrstostoji na svom mjestu vrπeÊi duænost. …

352

466

Potrebni su muπkarci i æene Ëije je srce dirnuto ljudskompatnjom i Ëiji æivot pruæa dokaze da su primili i da prenosesvjetlost, æivot i milost.

Boæji narod se mora sasvim pribliæiti Kristu u samoodri-canju i poærtvovnosti; njihov jedini cilj treba biti odnijeti cije-lom svijetu vijest milosti. Neki Êe raditi na ovaj naËin, a nekina onaj, kako ih Gospodin bude upuÊivao i vodio. Ali neka sviulaæu sloæne napore, nastojeÊi da djelo bude savrπena cjelina.Oni trebaju raditi za Njega i perom i rijeËju. Neka se tiskanarijeË istine prevodi na razne jezike i raznosi u sve krajevesvijeta. … Svaki vjernik, obrazovan i neobrazovan, moæe objav-ljivati Boæju poruku. (Testimonies for the Church, sv. 9, str.24—26)

5. prosinca

Sposobni smo za bolje

“Krist je naime, dok smo joπ bili slabi, umro u pravovrijeme za nas bezboænike.” (Rimljanima 5,6)

Druπtvo se danas vrlo brzo pribliæava pokvarenosti svijetaprije potopa. Dok djeca prolaze tinejdæersko razdoblje i posta-ju mladiÊi i djevojke, oni postaju samodostatni, napredujuÊivelikom brzinom u stjecanju znanja o zlu. … Danaπnji mladisvoje obrazovanje o kriminalu stjeËu ËitajuÊi priËe kojima obi-luju popularni Ëasopisi. Bez osjeÊaja za ono πto je pravo zatoπto je pravo, ËitajuÊi priËe o krai, ubojstvima i svakoj drugojvrsti zloËina, navode se smiπljati nove naËine kako poboljπatizloËinaËke nakane i izbjeÊi otkrivanje. Ovakvo loπe πtivo po-maæe usavrπavanju obrazovanja mladih na naËin koji vodi upropast. Mladi u naπim gradovima udiπu pokvareno, prljavoozraËje zloËina; zli utjecaj se tako prenosi na zemlju i cijelazajednica postaje uprljana. Neki od zemaljskih vladara takoernemaju moralnih vrijednosti. Oni nemaju volje provjeriti izda-nja ovakve vrste, Ëije se naklade poveÊavaju iz godine u godinui hrane strasti prema zloËinu i zlu. PriËe o zloËinaËkom æivotukakve moæemo pronaÊi u svakodnevnim novinama, i takozva-ne objave buduÊnosti, prihvaÊene su kao stvarnost. … Krist je

353

467

vidio sukob koji se pribliæava i upozorio nas da budemo budnite da se molimo kako ne bismo pali u napast. Upozorio nas jeda “vrijeme kada doe Sin »ovjeËji bit Êe kao πto je bilo uNoino doba. … Isto Êe se tako dogoditi u onaj Dan u koji sepojavi Sin »ovjeËji”. (Luka 17,26.30)

Mi nismo samo upozoreni da ne sudjelujemo u ispravnimposlovnim transakcijama, veÊ i da ne pretjeramo u onome πtoje samo po sebi zakonito, i ne dopustimo svojemu umu dabude zaokupljen zemaljskim stvarima i onesposobljen razlu-Ëiti vaæno πto se tiËe naπeg vjeËnog dobra. Mi smo upozoreniprotiv zadovoljavanja izopaËenog apetita, neumjerenosti i pi-janstva. …

No, Ëak i usred pokvarenosti danaπnjeg druπtva, postojeduπe koje su sposobne za neπto bolje — duπe koje je Kristpredstavio slikom “izgubljenih bisera”. Krist se odrekao svegakako bi mogao traæiti i naÊi ono πto je izgubljeno, kako bimogao povratiti biser kojega tako bezgraniËno cijeni. ©to smospremni uËiniti kako bismo suraivali s Njim u ovom poslu?Kakvu smo ærtvu spremni prinijeti? . …

Uzmemo li u obzir da je Krist umro za bezboænike dok sujoπ bili greπnici, dolazimo do zakljuËka koliko nas On hoÊe iæeli blagosloviti kako bismo mogli biti na blagoslov drugima.(Review and Herald, 21. travnja 1896.)

6. prosinca

IskoriπÊujte vrijeme

“Zato se veli: ‘Probudi se, ti koji spavaπ, ustani odmrtvih, i Krist Êe ti svijetliti!’ Prema tome, pomno pa-zite kako æivite! … IskoriπÊujte vrijeme, jer su ovi danizli!” (Efeæanima 5,14-16)

Mi æivimo u najsveËanijem razdoblju povijesti ovoga svije-ta. Uskoro se treba odluËiti sudbina ljudi. ... Naπ vodiË trebabiti Duh istine. ...

Mnogi su prevareni glede svojega stvarnog stanja predBogom. Sami sebi Ëestitaju πto nisu uËinili zlodjela, a zaborav-ljaju nabrojiti dobra i plemenita djela πto ih Bog od njih oËekuje

354

468

a koja su zanemarili uËiniti. Nije dovoljno da su stabla u Bo-æjem vrtu; Oni trebaju ispuniti Njegova oËekivanja donoπenjemplodova. On ih dræi odgovornima πto su propustili uËiniti svedobro koje su mogli uËiniti zahvaljujuÊi Njegovoj osnaæitelj-skoj milosti. U nebeskim su knjigama zapisani kao oni kojismetaju zemlji. Ali, ni sluËaj ovih ljudi nije beznadan. Onekoji su prezreli Boæju ljubav i zloupotrijebili Njegovu milost,Srce strpljive Ljubavi joπ preklinje. “Zato se veli: ‘Probudi seti koji spavaπ, ustani od mrtvih, i Krist Êe ti svijetliti!’ Prematome, pomno pazite kako æivite! ... iskoriπÊujte vrijeme, jer suovi dani zli!” (Efeæanima 5,14-16)

Kad doe vrijeme kuπnje, otkrit Êe se oni koji su BoæjurijeË uËinili pravilom svojega æivota. Ljeti nema vidljive razlikeizmeu zimzelenog i ostalog drveÊa; ali kad dou zimske olu-je, zimzeleno drveÊe ostaje nepromijenjeno, dok ostalo drveÊeostaje bez liπÊa. Tako se sada ni laæni vjernik ne moæe razli-kovati od pravog krπÊanina, ali pred nama je upravo vrijemekada Êe razlika postati oËitom. Neka se podigne protivljenje,neka zavladaju vjerska zaslijepljenost i netrpeljivost, neka seraspali progonstvo, i poloviËni Êe se i licemjerni krπÊani po-kolebati i odreÊi vjere; ali Êe pravi krπÊanin stajati Ëvrsto kaostijena, s jaËom vjerom i svjetlijom nadom nego u dane blago-stanja.

Psalmist kaæe: “Razmiπljam o svjedoËanstvima tvojim. ...Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve pu-tove laæne.” (Psalam 119,99.104)

“Blago Ëovjeku koji je stekao mudrost.” “Nalik je na stablozasaeno uz vodu πto korijenje puπta k potoku: ne mora seniËega bojati kad doe æega, na njemu uvijek zelenilo ostaje.U suπnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.”(Izreke 3,13; Jeremija 17,8) (Velika borba, str. 517,518)

Vrijednost drveta ne odreuje se njegovim imenom, veÊnjegovim urodom. (Isusov æivot, str. 70,71)

469

7. prosinca

Postojan do kraja

“Zato, ljubljeni, dok ovo Ëekate, revno nastojte da bezljage i mane budete u njegovim oËima u miru!” (2.Petrova 3,14)

GledajuÊi kroz stoljeÊa do kraja vremena, Petar je bio na-dahnut da ocrta stanje koje Êe vladati u svijetu neposrednopred Kristov drugi dolazak. “Na koncu vremena pojavit Êe seizrugivaËi”, pisao je, “koji Êe æivjeti prema vlastitim poæudamai pitati: Gdje je njegov obeÊavani dolazak? Otkada su umrlinaπi oËevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od poËetka stvore-nja.” Ali kad “ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baπ tada Êese iznenada na njih oboriti propast.” (1. Solunjanima 5,3) Me-utim, neÊe svi biti zavedeni neprijateljevim sredstvima. Kakose bude pribliæavao kraj svemu, vjerni Êe biti sposobni uoËitiznakove vremena. … Postojat Êe ostatak koji Êe ustrajati dokraja.

Petar je u srcu odræavao æivu nadu u Kristov povratak paje Crkvu uvjeravao u sigurno ispunjenje Spasiteljeva obeÊanja:“Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmemk sebi.” (Ivan 14,3) Iskuπanima i vjernima moæda je izgledaloda se ovaj dolazak predugo odgaa, ali ih je apostol uvjeravao:“Ne odustaje Gospodin od izvrπenja obeÊanja, kako to nekimisle, nego vas strpljivo podnosi jer neÊe da se itko izgubi,nego da svi pristupe obraÊenju. Ali Êe doÊi dan Gospodnji kaolopov; u taj Êe dan nebesa iπËeznuti s velikom lomljavom,poËéla Êe se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvare-njima neÊe viπe naÊi.

BuduÊi da Êe se sve ovo tako raspasti, kakvi sve ondamorate biti svetim æivljenjem i poboænoπÊu dok oËekujete do-lazak dana Boæjega, dolazak kojim Êe se nebesa u plamenuraspasti, a poËéla u ognju rastopiti! Ali mi oËekujemo premanjegovu obeÊanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebivapravednost.

Zato, ljubljeni, dok ovo Ëekate, revno nastojte da bez ljagei mane budete u njegovim oËima u miru! A strpljivost naπegaGospodina smatrajte prilikom za spasenje, kao πto vam je i

355

470

naπ ljubljeni brat Pavao prema danoj mu premudrosti pisao. …Prema tome, ljubljeni, jer ovo unaprijed znate, Ëuvajte se dane biste zavedeni zabludom zloËinaca izgubili svoj Ëvrsti stav!©toviπe, rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Gospodina,Spasitelja Isusa Krista!” (2. Petrova 3,9-18) (Djela apostolska,str. 337)

8. prosinca

Posljednja kriza

“Pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu isti-na, i poπtenju nema viπe pristupa.” (Izaija 59,14)

Mi æivimo u vrijeme posljetka. Znakovi vremena koji sebrzo ispunjavaju govore da je Kristov dolazak na vratima. Daniu kojima æivimo sveËani su i znaËajni. Boæji Duh se postupno,ali sigurno povlaËi sa Zemlje. Epidemije smrtonosnih bolestii kazni veÊ snalaze one koji preziru Boæju milost. NesreÊe nakopnu i moru, nesreeno stanje druπtva, glasine i strah odrata — predstavljaju zloslutne znakove. Sve to pretkazuje pri-bliæavanje dogaaja od najveÊeg znaËaja.

Predstavnici zla se udruæuju i uËvrπÊuju svoje snage. Onise jaËaju za posljednju veliku krizu. Uskoro Êe se dogoditivelike promjene u svijetu i posljednji dogaaji Êe se naglorazvijati.

OpÊe stanje u svijetu pokazuje da nam predstoje teπkavremena. Dnevne novine su pune nagovjeπtaja o uæasnom su-kobu u bliskoj buduÊnosti. Drske pljaËke su Ëesta pojava. ©traj-kovi su postali uobiËajeni. Krae i ubojstva su na svakomkoraku. Ljudi su postali zaslijepljeni porocima, i prevladavasvaka vrsta zla.

Neprijatelj je uspio izvrnuti pravdu i ljudsko srce ispunitiæeljom za sebiËnim dobitkom. “Pravda mora stajati daleko. Jerna trgu posrnu istina, i poπtenju nema viπe pristupa.” U veli-kim gradovima postoje mnogi koji æive u siromaπtvu i bijedi,gotovo potpuno liπeni hrane, krova nad glavom i odjeÊe; doku istim gradovima æive ljudi koji imaju viπe nego πto im srcemoæe poæeljeti, koji æive raskoπno, troπeÊi novac na bogato

356

471

opremanje kuÊa, na osobno ukraπavanje, ili joπ gore, na zado-voljavanje tjelesnih æelja, alkohol, duhan i druge poroke kojiuniπtavaju snagu mozga, onemoguÊuju uravnoteæenost u pro-sudbi i poniæavaju duπu. Vapaji napaÊenog ËovjeËanstva diæuse do Boga, dok ljudi svim moguÊim sredstvima ugnjetavanjai iznuivanja nagomilavaju golema bogatstva. (Testimonies forthe Church, sv. 9, str. 11,12)

Sveto pismo opisuje stanje svijeta neposredno prije Kri-stovog drugog dolaska. (Testimonies for the Church, sv. 9, str.13)

Straπne kuπnje i probe oËekuju Boæji narod. Duh ratapotresa narode od jednog kraja Zemlje do drugog. Ali usredvremena nevolje koje nailazi — nevolje kakve nije bilo otkakoje svijeta — izabrani Boæji narod Êe stajati nepokolebljiv. Soto-na i njegovi aneli neÊe ga moÊi uniπtiti jer Êe ga πtititi anelikoji su nenadmaπivi u snazi. (Testimonies for the Church, sv.9, str. 17)

9. prosinca

Pozvani za svjedoke

“Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima da videvaπa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.” (Ma-tej 5,16)

Adventisti sedmog dana su u naroËitom smislu poslani usvijet kao straæari i nositelji svjetla. Njima je povjereno objavlji-vanje posljednje opomene svijetu koji propada. Njih obasjavapredivna svjetlost iz Boæje rijeËi. Njima je povjeren najznaËaj-niji zadatak — da objavljuju vijesti prvog, drugog i treÊeg an-ela. Oni ne smiju dopustiti da iπta drugo privuËe njihovupozornost.

NajsveËanije istine koje su ikad povjerene smrtnicima da-ne su nama da ih objavljujemo svijetu. Objavljivanje ovih isti-na treba biti naπ posao. Svijet treba biti upozoren, a Boæjinarod vjeran povjerenju koje mu je ukazano. Oni se ne trebajuupuπtati u πpekulacije niti ulaziti u poslovne poduhvate snevjernicima, jer bi ih to omelo u radu koji im je Bog povjerio.

357

472

Krist kaæe za svoj narod: “Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej5,14) To πto su nam tako jasno otkriveni Boæji planovi i namje-re nije mala stvar. Prekrasna je prednost moÊi pravilno ra-zumjeti Boæju volju koja je otkrivena u pouzdanoj proroËkojRijeËi. Zbog toga je na nama velika odgovornost. Bog oËekujeod nas da znanje koje nam je dao prenesemo i drugima. Njego-va je namjera da se boæansko i ljudsko orue ujedine u objav-ljivanju vijesti opomene.

Na svakome tko je primio svjetlost istine leæi, razmjernonjegovim moguÊnostima, ona ista odgovornost koja je poËivalana proroku u Izraelu kojemu je bila upuÊena rijeË: “I tebe sam,sine ËovjeËji, postavio za straæara domu Izraelovu: kad ËujeπrijeË iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.” (Ezekiel 33,7) …

Svjetlost nas je obasjala jasnim, izrazitim zrakama, poka-zujuÊi nam da je veliki Dan Gospodnji blizu, upravo “na samimvratima”. »itajmo i shvatimo ovo prije nego πto bude prekasno.

Mi trebamo biti posveÊeni kanali kroz koje Êe nebeskiæivot teÊi i na druge. Sveti Duh koji oæivljava, Ëisti i ujedinjujesrca treba proæeti cijelu Crkvu. Neka oni koji su krπtenjemzakopani s Kristom ustanu u novi æivot. … Na nama leæi svetaodgovornost. Dan nam je sveti nalog: “Zato idite i uËinite svenarode uËenicima mojim!” (Matej 28,19.20) … Posvetite se dje-lu objavljivanja Radosne vijesti o spasenju. Neka vaπa sila bu-de Krist, savrπenstvo Neba. (Testimonies for the Church, sv. 9,str. 19—21)

10. prosinca

Traæite i spasite izgubljene

“Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i od-redio vas da idete i rodite rod i da vaπ rod ostane.”(Ivan 15,16)

Ovaj povjereni posao poËiva na svima koji tvrde da vjerujuu Isusa Krista. Mi trebamo nastojati spasiti one koji su izgub-ljeni. …

Istinski Kristov radnik hrva se s Bogom u molitvi, i snajrevnijom ozbiljnoπÊu radi na spaπavanju izgubljenih duπa.

358

473

On ne teæi uzvisiti sebe rijeËju ili djelom, veÊ æeli zadobiti πtoviπe duπa. Najiskrenijeg, krotkog radnika, krπÊanina djetinjevjere, Bog proglaπava svojim najboljim suradnikom, najmoÊ-nijim u radu za duπe. Nebeska biÊa mogu suraivati s muπkar-cem ili æenom koji neÊe preuzeti slavu za sebe, veÊ biti spre-man svu slavu i Ëast dati Bogu. Takav Ëovjek osjeÊa najveÊupotrebu za boæanskom mudroπÊu, moli se da primi nebeskusnagu, koja proizlazi iz zajedniπtva s Kristom, i spreman jerazgovarati s duπama koje propadaju u grijehu; stoga πto jepomazan Gospodnjim Duhom moæe biti uspjeπan tamo gdjepropovjednik moæda nije uspio. Bog je dao pouke koje su odvelike vaænosti s obzirom na duænosti svakog uËenika. Nitkone mora biti u tami, jer je oËito kako svaki krπÊanin treba bitiæiva poslanica koju poznaju i Ëitaju svi ljudi.

Svatko tko vjeruje u Krista kao svojeg osobnog Spasiteljaima obvezu prema Bogu da ne grijeπi i bude posveÊen, da budeduhovan radnik koji radi na spaπavanju izgubljenih, bilo da jerijeË o vaænim osobama ili malim ljudima, bogatima ili siro-maπnima, robovima ili slobodnima. NajveÊe djelo na Zemlji jetraæiti i spasiti one koji su izgubljeni, za koje je Krist plationeprocjenjivu cijenu svojom vlastitom krvlju. Svatko treba ak-tivno sluæiti. … Ovca koju nitko ne traæi neÊe biti dovedenanatrag u tor.

Bog ovisi o vama, ljudskim suradnicima, da ispunite svojuduænost najbolje πto moæete, sukladno svojim sposobnostima,a On Êe umnoæiti vaπ uspjeh. Kad bi ljudski posrednici su-raivali s boæanskim silama, tisuÊe duπa bile bi spaπene. SvetiDuh bi posveÊenim radnicima dao da budu kao Isus, πto bi ihpripremilo za svaki sukob te ih podiglo, ojaËalo i uËinilo veÊimod osvajaËa. … Gospodin je obeÊao biti tamo gdje se dvoje ilitroje sastaju u Njegovo ime. Oni koji se sastaju na molitviprimit Êe pomazanje od Svetoga. Potreba za molitvom u tajno-sti je velika, ali jednako tako postoji potreba da se nekolikokrπÊana sastane i s ustrajnoπÊu ujedini svoje molbe Bogu. Utakvim malim skupinama Isus je prisutan, ljubav za duπe seprodubljuje u srcu, a Duh koristi svoju moÊnu silu kako biljudski suradnici bili upotrijebljeni u spaπavanju onih koji suizgubljeni. Isus je uvijek … nastojao naglasiti svojim uËenici-ma da Sveti Duh mora prosvijetliti, obnoviti i posvetiti duπu.(Review and Herald, 30. lipnja 1896.)

474

11. prosinca

Treba uËiniti korjenite promjene

“Da budete besprijekorni i Ëisti, neporoËna djeca Boæjausred nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojem svi-jetlite kao zvijezde u svemiru.” (Filipljanima 2,15)

Stanovnici cijelog svemira oËekuju da Kristovi sljedbeniciblistaju kao svjetiljke u svijetu. Oni trebaju otkriti spasono-snu silu milosti koja je ljudima ukazana Kristovom smrÊu. Odonih koji tvrde da su krπÊani Bog s pravom zahtijeva da svojimæivotom pokazuju najuzviπeniji razvitak svojega krπÊanstva.Oni su priznati Kristovi predstavnici i trebaju pokazati da jekrπÊanstvo stvarnost. Oni trebaju biti ljudi vjere i hrabrosti,ljudi plemenitog duha koji se bez ikakve sumnje oslanjaju naBoga i Njegova obeÊanja.

Svi koji æele uÊi u Boæji grad moraju za vrijeme svog ze-maljskog æivota otkrivati Krista u svojim postupcima. To ihËini Kristovim glasnicima i Njegovim svjedocima. Oni morajuiznositi jasno, odluËno svjedoËanstvo protiv svih zlih djela,ukazujuÊi greπniku na Boæje Janje koje je uzelo na sebe gri-jehe svijeta. On svima koji Ga primaju daje moÊ da postanuBoæji sinovi. ObraÊenje je jedini put kojim moæemo uÊi u Boæjigrad. Taj put je uzak i vrata kroz koja ulazimo su tijesna, alisamo tim putem moramo voditi muπkarce, æene i djecu, uËeÊiih da moraju dobiti novo srce i nov duh da bi se spasili. Starenaslijeene crte karaktera moraju biti pobijeene. Prirodneæelje duπe moraju biti promijenjene. Mora se odbaciti svakaprijevara, laæ i ogovaranje. Moramo æivjeti novim æivotom kojimuπkarce i æene Ëini sliËnima Kristu.

U æivotu onih kojima je povjerena tako sveta i sveËanavijest ne smije biti pretvaranja. …

Oni koji ljube Isusa svaki svoj postupak u æivotu uskla-uju s Njegovom voljom. Poπto su izabrali Gospodnju stranu,njihov æivot mora biti u oπtroj suprotnosti sa æivotom onihkoji su u svijetu. KuπaË Êe im doÊi s laskanjem i podmiÊiva-njem govoreÊi: “Sve Êu ti ovo dati ako padneπ niËice te mi sepokloniπ.” Ali oni znaju da on nema niπta πto bi bilo vrijednoprimiti, i ne popuπtaju njegovim kuπnjama. Boæjom miloπÊu

359

475

oni mogu saËuvati ËistoÊu naËela neokaljanom. Svojom nepo-kolebljivom odanoπÊu istini oni otkrivaju Krista i pored njihse nalaze sveti aneli. Oni su Kristova æiva poslanica i kaoistiniti svjedoci odluËno svjedoËe u korist istine. Oni pokazu-ju da postoji duhovna sila koja moæe osposobiti muπkarce iæene da ni za dlaku ne odstupe od istine i pravde, ni za svablaga koja im Ëovjek moæe ponuditi. Nebo Êe ukazati poËastsvima takvima ma gdje se nalazili, jer su svoju volju uskladitis voljom Boæjom, ne plaπeÊi se ærtve koju su pozvani podnijeti.(Testimonies for the Church, sv. 9, str. 22—24)

12. prosinca

Niπta izmeu nas i Boga

“Zato Êete klicati od radosti, iako se jedan Ëas — akoto mora biti — budete oæalostili raznim kuπnjama, dase vrijednost vaπe vjere, dragocjenija od propadljivogzlata koje se kuπa u vatri, pokaæe na hvalu, slavu iËast u Ëasu kad se objavi Isus Krist.” (1. Petrova 1,6.7)

Kad se naemo u kuπnji da svoju ljubav usmjerimo naneπto zemaljsko πto nas nastoji zaokupiti, moramo traæiti mi-lost da se odvratimo od toga i ne dopustimo da se isprijeËiizmeu nas i Boga. Trebamo stalno imati na umu palaËe kojenam je Isus otiπao pripremiti. Ne smijemo dopustiti da se naπekuÊe i zemljiπta, naπe poslovne transakcije i svjetovne tvrtkeisprijeËe izmeu nas i naπeg Boga. Trebamo se prisjetiti slav-nih obeÊanja koja nam je napismeno ostavio. Trebamo prouËa-vati sjajne putokaze koji ukazuju na vrijeme u kojemu æivimo.Znamo da se nalazimo vrlo blizu svrπetka povijesti ovoga svije-ta, i sve πto je svjetovne naravi treba biti manje vaæno u uspo-redbi sa sluæbom Bogu. Sada je vrijeme za najusrdnije molitveda budemo pripravni za borbe uoËi Boæjeg dana. Trebamo seradovati buduÊnosti skorog susreta s Isusom u palaËama kojeje otiπao pripremiti za nas. Ako Mu se obratite s povjerenjem,Isus moæe zadovoljiti svaku vaπu potrebu. Dok Ga budete pro-matrali, bit Êete privuËeni bogatstvom Njegove veliËanstveneboæanske ljubavi. IdolopokloniËka ljubav prema onome πto je

360

476

vidljivo bit Êe zamijenjena veÊom i boljom ljubavlju premaonome πto je neprolazno i dragocjeno. Vi moæete razmiπljati ovjeËnom bogatstvu sve dok je vaπa ljubav usmjerena premaonome πto je gore, i moæete biti orue za poticanje drugih dasvoju ljubav usmjere prema nebeskom blagu. Moæete im uka-zati da je nepotrebno potroπen novac izgubljen, i joπ gore odtoga, jer je taj novac mogao biti upotrijebljen za πirenje istineduπama koje su spremne propasti. Ako je rasipnik otkupljen,to je stoga πto je pred njega postavljeno neπto πto Êe muukazati na grijeh rasipanja Gospodnjih dobara. Gospodin odsvojih slugu zahtijeva da trguju dobrima koja im je povjerio.Povjerene talente treba poboljπati vjeæbom. Novac koji je unjihovim rukama trebaju “predati mjenjaËima”. … Oni koji is-pravno procjenjuju vrijednost novca zapravo vide moguÊnostnjegove uporabe u πirenju istine onima koji je nikad nisu Ëuli,a to znaËi njihovo spaπavanje od vlasti neprijatelja. Duπa kojaprihvaÊa istinu primijetit Êe kako ljubav prema zemaljskimstvarima viπe ne postoji. Ona vidi nenadmaπnu slavu nebeskihvrijednosti te cijeni izvrsnost svega πto se odnosi na vjeËniæivot. Oduπevljena je joπ nevienim i vjeËnim. Njezin doticaj sazemaljskim slabi; ona s divljenjem upravlja svoj pogled nanevidljivu slavu nebeskog svijeta. Ona shvaÊa kako joj njezinekuπnje donose nenadmaπnu i vjeËu slavu te ih u usporedbi sbogatstvima koja uæiva naziva svojim lakim trenutnim nevolja-ma. (Review and Herald, 23. lipnja 1896.)

13. prosinca

Tada Êemo spoznati

“O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Boæjega! Kakosu nedokuËive njegove odluke, i kako neistraæivi nje-govi putovi!” (Rimljanima 11,33)

Sotona ima za cilj prekinuti svaku komunikaciju izmeuBoga i Njegovog naroda, kako bi mogao primijeniti svoje var-ljive smicalice bez prisutnosti glasa savjesti koji bi upozora-vao na opasnost. Ako kod ljudi moæe izazvati nepovjerenjeprema glasniku, odnosno neprihvaÊanje svetosti poruke, on

361

477

zna da oni neÊe osjeÊati obvezu paziti na Boæju rijeË koja imje dana. A kad se svjetlost proglasi tamom, Sotona je postigaoono πto on æeli.

Naπ Bog je ljubomoran Bog; s Njim se nitko ne smijepoigravati. Onaj koji sve Ëini po svojoj volji, postavlja ljude urazliËite okolnosti i odreuje im duænosti i crkvene obredesvojstvene vremenu u kojemu æive i uvjetima u kojima se nala-ze. Kad bi cijenili svjetlo koje im je dano, njihove bi sposobno-sti bile uveÊane i oplemenjene, a pred njima bi se otvorili joππiri pogledi na istinu. Tajna o vjeËnim stvarima, posebice pre-divna Boæja milost koja se oËituje u planu otkupljenja, bila biotkrivena njihovom umu, jer duhovne stvari spoznajemo du-hovno. …

Isus s Ëeænjom Ëeka da pred svojim narodom pokaæe slavukoja Êe pratiti Njegov drugi dolazak, i da ih povede u razmiπ-ljanje o krajoliku blaæenstva. Postoje Ëuda koja se tek trebajuobjaviti. Dugi vijek trajanja molitve i istraæivanja ostavit Êemnogo neistraæenog i neobjaπnjenog. No, ono πto nam sadanije poznato, bit Êe otkriveno kasnije. Posao pouËavanja kojije ovdje zapoËeo nastavit Êe se kroz vjeËnost. Dok vodi otkup-ljene do izvora æive vode, Janje Êe im pruæati bogato znanje;On Êe otkriti tajne Boæjeg djela i objave koje dosad nisu nikadbile shvaÊene.

Istraæivanjem ne moæemo nikad spoznati Boga. On ne ot-kriva svoje planove radoznalim umovima. Mi ne smijemo po-kuπavati svojom drskom rukom podiÊi zavjesu kojom je pokri-veno Njegovo VeliËanstvo. Apostol kliËe: “Kako su nedokuËivenjegove odluke, i kako neistraæivi njegovi putovi!” Dokaz Nje-gove milosti je postojanje skrivenog utoËiπta Njegove moÊi,Njegova pokrivenost straπnim oblacima otajstva i tame; jerpodizanje zavjese koja skriva Boæju nazoËnost znaËi smrt. Ni-jedan smrtnik ne moæe dokuËiti tajnu prebivanja i djelovanjaSvesilnoga. Nama nije moguÊe shvatiti viπe od onoga πto namje On spreman otkriti o svojem odnosu s nama i o tome πtoGa pokreÊe. On sve Ëini u pravednosti, i mi ne smijemo bitinezadovoljni i nepovjerljivi, veÊ se pokloniti i ponizno pod-nositi. O svojem djelovanju On Êe nam otkriti onoliko kolikoje za nas dobro da znamo, a mi trebamo iznad svega vjerovatiNjegovoj svemoÊnoj ruci i srcu punom ljubavi. (Review andHerald, 7. travnja 1885.)

478

14. prosinca

Gospodin Êe doÊi bræe nego πto to mnogioËekuju

“Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dani noÊ vapiju prema njemu? I da zategne s njihovomstvari? Kaæem vam, brzo Êe ih obraniti.” (Luka 18,7.8)

Kad bi mogli gledati nebeskim oËima, ljudi bi vidjeli sku-pine anela, jakih u sili, smjeπtenih oko onih koji su saËuvaliKristovu poruku o postojanosti. Sa suosjeÊajnom blagoπÊuaneli su bili svjedoci njihove nevolje i Ëuli njihove molitve.Oni Ëekaju na rijeËi svojega Zapovjednika da ih istrgnu izpogibelji. Ali moraju joπ malo Ëekati. Boæji narod mora piti izove Ëaπe i krstiti se ognjem. Upravo je ovo odlaganje, takobolno za njih, najbolji odgovor na njihove molbe. Dok nastojes pouzdanjem Ëekati da Gospodin radi, oni trebaju pokazativjeru, nadu i strpljenje koje su premalo vjeæbali u svom vjer-skom æivotu. Ali radi izabranih skratit Êe se vrijeme nevolje....

Premda je opÊim ukazom odreeno vrijeme kad vrπiteljeZapovijedi mogu pobiti, njihovi Êe im neprijatelji u nekim slu-Ëajevima i prije tog vremena pokuπati uzeti æivot. Ali nitko nemoæe proÊi pored silnih Ëuvara postavljenih oko svake vjerneduπe. Neke napadaju pri bijegu iz gradova i sela, ali maËevipodignuti protiv njih slomit Êe se i pasti bespomoÊni poputslamke. Druge Êe πtititi aneli u obliku ratnika.

Bog je u svim vremenima preko svetih anela pritjecao upomoÊ i izbavljao svoj narod. Nebeska su biÊa aktivno sudje-lovala u ljudskim poslovima. Pojavljivali su se odjeveni u odje-Êu koja je blistala poput munje; dolazili su odjeveni kao put-nici. Aneli su se pojavljivali u ljudskom obliku pred Boæjimljudima. U podne su se, kao da su umorni, odmarali pod hra-stovima. PrihvaÊali su gostoljublje ljudskih domova. Djelovalisu kao vodiËi putnicima koje je zatekao mrak. Vlastitim surukama palili vatru na ærtveniku. Otvarali su tamniËka vrata iizvodili Gospodnje sluge na slobodu. Odjeveni u nebesku opre-mu, doπli su odmaknuti kamen sa Spasiteljeva groba. (Velikaborba, str. 496,497)

362

479

15. prosinca

Pouka o umjerenosti

“Dakako, bit Êe velik pred Gospodinom. Sigurno neÊepiti ni vina ni opojna piÊa; napunit Êe se Duhom Sve-tim.” (Luka 1,15)

Bog je pozvao Zaharijina sina na veliku zadaÊu, najveÊukoja je ikada bila povjerena ljudima. Da bi ispunio ovo djelo,Bog je morao raditi s njim. Boæji Duh bit Êe s njim ako budepoπtovao uputu anela.

Ivan je trebao iÊi kao vjesnik Jahve, nositi Boæju svjetlostljudima. On Êe dati novi pravac njihovim mislima. On im jedojmljivo morao prenijeti svetost Boæjih zahtjeva i njihovu po-trebu za Boæjom savrπenom pravdom. Takav vjesnik mora bitisvet. On mora biti hram u kojemu Êe prebivati Boæji Duh. Dabi ispunio svoju zadaÊu, on mora imati zdrav tjelesni sastav,umnu i duhovnu snagu. Stoga je bilo nuæno da vlada svojimæeljama i strastima. On je morao biti sposoban vladati svojimmoÊima tako da bi mogao stajati meu ljudima nepokrenutokolnostima, kao stijene i planine u pustinji.

U doba Ivana Krstitelja bila je vrlo raπirena pohlepa zabogatstvom, ljubav prema raskoπi i razmetljivosti. Osjetilnazadovoljstva, gozbe i pijanke izazivale su bolesti tijela i izopa-Ëenost, umrtvljujuÊi duhovno zapaæanje i umanjujuÊi osjet-ljivost prema grijehu. Ivan je trebao stajati kao reformator.Svojim uzdræljivim æivotom i jednostavnom odjeÊom trebao jeukoriti pretjerivanja svojega doba. Zbog toga upute dane Iva-novim roditeljima predstavljaju pouku o umjerenosti koju jedao aneo s nebeskog prijestolja.

U djetinjstvu i mladosti karakter je najspremniji da primadojmove. Tada treba steÊi moÊ vladanja nad samim sobom.Kraj ognjiπta i za obiteljskim stolom vrπi se utjecaj Ëiji jerezultat kao vjeËnost. Navike steËene u djetinjstvu odluËujuviπe od bilo kojeg prirodnog dara hoÊe li neki Ëovjek biti po-bjednik ili pobijeen. ...

Kao prorok, Ivan je trebao “da vrati srca otaca prema djeci,a nepokorne nazoru pravednika, te pripremi Gospodinu sklonnarod”. U pripremanju puta za prvi Kristov dolazak on je bio

363

480

predstavnik onih koji Êe pripremiti narod za drugi Kristov do-lazak. Svijet se predao ispunjavanju svojih æelja. Zablude i laæikipte. Umnaæaju se Sotonine zamke za uniπtenje duπa. Svikoji æele savrπenu svetost u strahu Boæjem moraju nauËitipouku umjerenosti i samosvladavanja. Viπe sile uma morajupodËiniti æelje i strasti. Osnova za stjecanje umne snage iduhovne pronicavosti je ta samodisciplina koja Êe nam omo-guÊiti da razumijemo i provedemo u æivot svete istine BoæjerijeËi. Zbog toga umjerenost nalazi svoje mjesto u djelu pri-preme za drugi Kristov dolazak. (Isusov æivot, str. 64,65)

16. prosinca

Na rubu velike krize

“Jao dana! Jer Jahvin dan je blizu i dolazi ko poharaod Sveviπnjeg.” (Joel 1,15)

Danas znakovi vremena objavljuju da se nalazimo na pra-gu velikih i sveËanih dogaaja. U naπem svijetu sve je u po-kretu. Pred naπim oËima ispunjavaju se Spasiteljeva proroËan-stva o dogaajima koji trebaju prethoditi Njegovu dolasku: “»utÊete za ratove i glasine o ratovima. … DiÊi Êe se narod protivnaroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi i potresazemlje u raznim mjestima.” (Matej 24,6.7)

Sadaπnje vrijeme pobuuje najveÊe zanimanje svih ljudi.Upravitelji i dræavnici, ljudi koji zauzimaju povjerljive i odgo-vorne poloæaje, umni pripadnici svih druπtvenih slojeva usmje-rili su svoju pozornost na dogaaje koji se zbivaju oko nas.Oni prate odnose meu narodima. Oni promatraju napetostkoja je zahvatila sve na Zemlji i shvaÊaju da se uskoro trebadogoditi neπto veliko i sudbonosno — da se svijet nalazi napragu goleme krize.

Biblija i samo Biblija daje pravilno tumaËenje svih tih zbi-vanja. U njoj su otkriveni veliki zavrπni prizori povijesti naπegasvijeta, dogaaji koji veÊ bacaju svoju sjenu na ono πto sesada zbiva, dok zvukovi onoga πto se pribliæava Ëine da Zemljapodrhtava i ljudska srca zastaju od straha.

364

481

“Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je. Nakazi joj lice,rasprπuje stanovnike njene … jer prestupiπe Zakon, pogaziπeodredbu, Savez vjeËni razvrgoπe.” (Izaija 24,1-5) …

“Srce mi se razdire! DrπÊe mi duπa! Ne mogu πutjeti, jerËujem glas roga, poklike bojne. Javljaju slom za slomom, svaje zemlja poharana.” (Jeremija 4,19.20) …

“Jer Jahve je zaklon tvoj, Viπnjega odabra sebi za okrilje… Jer anelima svojim zapovjedi da te Ëuvaju na svim putimatvojim!” (Psalam 91,9.10)

Bog neÊe iznevjeriti svoju Crkvu u vrijeme njezine najveÊenevolje. On je obeÊao izbavljenje. Najavio je: “Evo, izmijenit Êuudes πatora Jakovljevih, smilovat Êu se na stanove njegove.”(Jeremija 30,18)

I tada Êe se ispuniti Boæja namjera; naËela Njegova kra-ljevstva uzvisivat Êe svi koji æive pod Suncem. (Izraelski proro-ci i kraljevi, str. 340,341)

17. prosinca

Priprema za Kristov dolazak

“Kao πto je bilo u Noino vrijeme, tako Êe biti za dola-ska Sina »ovjeËjega.” (Matej 24,37)

Noa je propovijedao narodu svojega doba da Êe im Bogdati vrijeme od sto dvadeset godina u kojemu se trebaju poka-jati za svoje grijehe i potraæiti utoËiπte u arci, ali oni su odbilipoziv milosti. Dano im je dovoljno vremena da se oslobodesvojih grijeha, pobijede loπe navike i razviju pravdoljubiv ka-rakter. Ali sklonost ka grijehu, iako kod mnogih u poËetkuneznatna, postajala je popuπtanjem sve jaËa i konaËno ih odvelau neizbjeænu propast. Milosrdna Boæja upozorenja odbaËenasu s prijezirom i podsmijehom i oni su u tami nastavili putovi-ma grijeha koje su sami izabrali. No, njihovo nevjerovanje nijemoglo sprijeËiti najavljeni dogaaj. Potop je doπao i u sveop-Êem uniπtenju otkrio svu æestinu Boæjega gnjeva.

Kristove rijeËi: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnuod razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za æivot, da vasne uhvati iznenada onaj dan kao zamka” (Luka 21,34) trebaju

365

482

prodrijeti u dubinu srca svih koji vjeruju u sadaπnju istinu.Sam Krist ukazuje na opasnost koja nam prijeti. On je znaokoje nam opasnosti prijete u ovim posljednjim danima, i zatonas je æelio pripremiti. …

Vjerovanje u skori dolazak Sina »ovjeËjeg na nebeskimoblacima neÊe navesti pravog krπÊanina da postane nemarani bezbriæan u svojim svakodnevnim poslovima. Oni koji oËe-kuju skori Kristov dolazak neÊe biti lijeni, veÊ Êe naprotiv bitimarljivi u svojim poslovima. Oni svoj posao neÊe obavljati bez-briæno i nepoπteno, veÊ savjesno, brzo i temeljito. Oni kojilaskaju sebi da je njihova nemarnost i nezainteresiranost zasvakodnevne æivotne duænosti dokaz duhovnosti i odvojenostiod svijeta, u velikoj su obmani. Njihova istinoljubivost, vjer-nost i Ëestitost provjeravaju se upravo u svakodnevnim poslo-vima. Ako su vjerni u malome, bit Êe vjerni i u mnogome.

Pokazano mi je da mnogi upravo u ovome neÊe uspjetiizdræati provjeru. Svoj pravi karakter oni otkrivaju u naËinu nakoji obavljaju svoje ovozemaljske poslove. U postupanju sasvojim bliænjima oni pokazuju nedostatak vjere, lukavstvo inepoπtenje. Oni nisu svjesni da njihovo pravo na buduÊi vjeËniæivot ovisi o tome kako se ponaπaju u ovom æivotu i da jestroga Ëestitost nuæna u oblikovanju krπÊanskog karaktera.(Testimonies for the Church, sv. 4, str. 308—310)

Oni koji vjeruju u sadaπnju istinu trebaju svoju vjeru po-kazati u svojim djelima. Oni trebaju biti posveÊeni istinomkoju ispovijedaju, jer svojim æivotom za svijet predstavljaju ilimiris æivota za æivot ili miris smrti za smrt. (Testimonies forthe Church, sv. 4, str. 308)

18. prosinca

Proslaviti Boga jest ono πto nas pokreÊe

“Prinesite Jahvi slavu njegova imena.” (Psalam 29,2)

Mi æivimo u probnom razdoblju. Svi oni koji se veÊ nalazeu grobovima proπli su ovo razdoblje probe i provjere kako bise vidjelo mogu li ostvariti svoju odgovornost da sluæe Bogu.Æelja da sluæimo Bogu trebala bi za nas biti najjaËi pokretaË.

366

483

Trebala bi nas dovesti do toga da teæimo uËiniti krajnji naporda dobro iskoristimo moguÊnosti i povlastice koje nam se pru-æaju i mudro koristimo Gospodnja dobra. Trebala bi nas nave-sti da odræavamo svoj um, kosti i miπiÊe u najboljem stanju,kako bi nam naπa tjelesna snaga i umna bistrina mogli pomoÊida budemo vjerni upravitelji. SebiËni interes uvijek mora bitipodreen, jer ako dobije prostora za djelovanje, tada se umnesposobnosti smanjuju, srce otvrdne i moralna snaga slabi. …

Gospodin je Daniela cijenio kao Ëovjeka jer je kao upravi-telj vjerno raspolagao Gospodnjim dobrima. On nije zaboravioBoga, veÊ se postavio u samo srediπte svjetlosti gdje je mogaokomunicirati s Bogom u molitvi. Mi Ëitamo kako je Bog Dani-elu i njegovim prijateljima dao znanja i vjeπtine u svakomnauku i mudrosti. …

Neka oni koji su oko vas u svakome mjestu vide da dajeteslavu Bogu. Stavimo Ëovjeka u sjenu; neka se Bog pojavljujekao jedina nada za ljudski rod. Svaki Ëovjek mora temeljitikuÊu svojega karaktera na vjeËnoj Stijeni, Isusu Kristu; tadaÊe moÊi stajati usred oluje i nepogoda.

Bog Êe pripremiti um da Ga prepozna kao Jedinog kojimoæe pomoÊi u Ëeænji i borbi duπe. On Êe pouËiti sve one kojise nalaze pod Njegovom zastavom da vjerno raspolaæu Njego-vom miloπÊu. Bog je Ëovjeku dao vjeËna naËela kojima Êe sesvaka ljudska sila na kraju pokloniti. On nam je dao istinu spovjerenjem. Dragocjene zrake ovog svjetla ne smiju biti skri-vene pod posudu, veÊ svijetliti svima u kuÊi. Treba uzdiÊi isti-nu, tu neprolaznu istinu. Pokaæite svima s kojima dolazite udodir da vam je istina vaæna, da vam puno znaËi dræati senaËela koja Êe trajati u vjeËnosti.

Bog je svakom Ëovjeku dao talente da bi se Njegovo imemoglo uzvisiti, a ne da se Ëovjek slavi i hvali, veliËa i proslavljadok se na Darivatelja zaboravlja. Svima su povjereni Boæjidarovi, od najniæeg i najsiromaπnijeg do najviπeg i najbogati-jeg. … Neka nitko ne troπi Bogom dano vrijeme æaleÊi πto jeprimio samo jedan talent. Provedite svaki trenutak upotreb-ljavajuÊi svaki dar koji imate. Oni pripadaju Bogu i treba Muih vratiti. Oni nisu vaπe vlasniπtvo, veÊ Gospodnje. On Êe jed-nog dana doÊi da uzme svoje s kamatom. Vjerno koristite onoπto ste dobili na upravljanje kako biste se mogli u miru susre-sti s Njim. (Review and Herald, 12. rujna 1899.)

484

19. prosinca

Preobraæaj miloπÊu

“Blizu je svrπetak svega; prema tome budite umjereni itrijezni da se moæete posvetiti molitvi!” (1. Petrova 4,7)

Krist je zadovoljan kad Njegov narod jasno pokazuje pouz-danost, snagu i ËvrstoÊu karaktera, i kad je veseo, sretan ipun nade.

Petar kaæe: “Zato opaπite svoje bokove, to jest svoj um,budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja Êevam se donijeti u Ëasu kad se objavi Isus Krist!” (1. Petrova1,13) Ovo je pouka koju trebamo nauËiti; to je posao kojitrebamo uËiniti nadziruÊi svoj um i ne dopuπtajuÊi mu daodluta na zabranjene teme ili troπi svoju snagu na neπto bez-vrijedno. “Blizu je svrπetak svega; prema tome budite umjerenii trijezni da se moæete posvetiti molitvi!” Od nas se ne zahti-jeva samo da molimo, veÊ da pazimo na rijeËi i djela, Ëak imisli — da “budemo trijezni”. Ako je um usmjeren na nebeskevrijednosti, i razgovor Êe se odvijati u istom smjeru. Srce Êebiti ispunjeno razmiπljanjem o krπÊanskoj nadi, velikim i slav-nim dragocjenim obeÊanjima zapisanima za naπe ohrabrenje.S obzirom na Boæju milost i dobrotu, naπa radost ne mora bitipotisnuta; to je radost koju nam nitko ne moæe oduzeti.

Tijekom razdoblja probuenja um Êe stalno biti zaposlen.… Moæda Êe se javljati povremeni bljesak misli, ali um nijediscipliniran na odmjerenu i uravnoteæenu reakciju. Postojeteme koje zahtijevaju ozbiljno razmatranje. To su teme kojesu povezane sa slavnim planom otkupljenja koji Êe uskoro bitiostvaren. Isus Êe se uskoro objaviti na nebeskim oblacima.Kakav bismo karakter trebali imati, koji Êe nam omoguÊiti daGa doËekamo u taj dan? Razmiπljanje o ovim temama od vjeËnevaænosti jaËa naπ um i razvija karakter. Tu leæi temelj Ëvrstog,nepokolebljivog naËela koje je posjedovao Josip. Ovdje je tajnarasta u milosti i spoznaji istine.

Kristova religija nije onakva kakvom je mnogi zamiπljajuniti onakva kakvom je predstavlja njihov naËin æivljenja. Boæjaljubav u duπi imat Êe izravan utjecaj na æivot te Êe potaknutium i sklonosti na aktivnu i zdravu uporabu. Boæje dijete neÊe

367

485

biti zadovoljno dok ne bude odjenuto Kristovom pravednoπÊui osnaæeno Njegovom æivotodavnom snagom. Kad primijeti sla-bost u svojemu karakteru, nije dovoljno da je uvijek iznovapriznaje; ono treba odluËno i naporno raditi na tome da nad-vlada svoje nedostatke izgraivanjem suprotnih osobina karak-tera. Boæje dijete neÊe izbjegavati ovaj rad zato πto je teæak.Od krπÊanina se zahtijeva neumorni napor; no, on nije obve-zan djelovati svojom snagom; boæanske sile oËekuju da ih ontraæi. Svatko tko iskreno teæi pobijediti sebe, prihvatit Êe obe-Êanje: “Dosta ti je moja milost.” (2. KorinÊanima 12,9) (Reviewand Herald, 10. lipnja 1884.)

20. prosinca

Bdijte i molite

“Pazite, bdijte i molite se, jer ne znate kad je vrijeme.”(Marko 13,33 — ©ariÊ)

“Pazite, bdijte i molite se”, bile su rijeËi naπeg Spasiteljaizgovorene za vrijeme posljetka i Njegovog drugog dolaska kadÊe On odvesti svoju vjernu djecu njihovom domu.

Najprije trebate paziti. Pazite da ne biste govorili nepromi-πljeno, zlovoljno i nestrpljivo. Pazite da se u vaπem srcu nenae ponos. Pazite da vas zle strasti ne svladaju, umjesto davi njih pobijedite. Pazite da vas ne obuzme bezbriæan i ravno-duπan duh te da zanemarite svoje duænosti i postanete lakoum-ni i neozbiljni, pa da vaπ utjecaj ima okus smrti, a ne æivota.

Nadalje, trebate bdjeti i moliti se. Isus vam to ne bi nare-dio da ne postoji stvarna potreba za tim. Njemu je dobro po-znato kako sami ne moæete nadvladati bezbrojne neprijatelje-ve kuπnje i zamke koje Êe se pred vama naÊi. On vas nijeostavio da se sami borite u tome, veÊ je osigurao naËin na kojimoæete dobiti pomoÊ. Stoga vas On poziva da se molite.

Ispravno se moliti znaËi traæiti od Boga u vjeri ono πtovam je potrebno. Idite u svoju sobu, ili na neko skriveno mjesto,te zatraæite od Oca u Isusovo ime da vam pomogne. Sila temolitve dolazi iz srca koje je uvjereno u vlastite slabosti, alikoje Ëezne za snagom koja dolazi od Boga. Bog Êe Ëuti iskre-

368

486

nu, æarku molitvu i odgovoriti na nju. Idite k svom Bogu kojije jak i koji voli Ëuti molitve svoje djece. Iako se moæete osje-Êati vrlo slabi te vas s vremena na vrijeme neprijatelj moæesvladati jer ste zanemarili prvu zapovijed naπega Spasitelja, dapazite, ipak nemojte odustati u borbi. UËinite veÊe napore ne-go prije. Nemojte klonuti. Bacite se pred Isusove noge; On jebio kuπan i zna kako pomoÊi onima koji su kuπani. Priznajtesvoje pogreπke i slabosti te kako vam je potrebna pomoÊ unjihovom svladavanju, ili ste propali. A dok traæite, moratevjerovati da vas Bog Ëuje. … Bog Êe vam pomoÊi. Aneli Êe vasËuvati.

Ali, prije nego πto moæete oËekivati ovu pomoÊ, morateuËiniti ono πto je moguÊe s vaπe strane. Pazite, bdijte i molitese. Neka vaπe molitve budu æarke. Neka ove rijeËi budu jezikvaπega srca: “NeÊu te pustiti dok me ne blagosloviπ.” (Posta-nak 32,27) Imajte odreeno vrijeme, posebno vrijeme za mo-litvu, barem triput dnevno. Daniel se molio svojem Bogu uju-tro, u podne i uveËer, bez obzira na kraljev ukaz i prijetnjulavovskom jamom. Nije ga bilo stid ili strah moliti se, veÊ je toËinio kraj otvorenih prozora triput dnevno. Je li Bog zaboraviosvojega vjernog slugu kada je bio baËen u lavovsku jamu? Ne,nikako. Bio je s njim cijelu noÊ. Zatvorio je usta gladnimlavovima tako da nisu mogli ozlijediti Boæjeg Ëovjeka molitve.(Youth’s Instructor, listopada 1855.)

21. prosinca

Jednostavna vjera nas sjedinjuje s Bogom

“Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a æivimaBogu u Kristu Isusu!” (Rimljanima 6,11)

Mi æivimo u najsveËanijem razdoblju povijesti ove Zemlje.Nema vremena za grijeh; uvijek je bilo opasno nastaviti s prije-stupom, ali u posebnom smislu je to istina u sadaπnje vrijeme.Mi se nalazimo na samoj granici vjeËnog svijeta i u sveËanijemodnosu prema vremenu vjeËnosti nego ikada prije. Stoga nekasvaka osoba ispituje svoje srce i vapi za jasnim zrakama Sun-ca pravde, da bi iz srca odagnalo svu duhovnu tamu i oËistilo

369

487

svaku prljavπtinu. “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je oni pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svakenepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Kroz vjeru — bez obzira naosjeÊaj — Isus, Tvorac naπega spasenja i Svrπitelj naπe vjereojaËat Êe svojom dragocjenom miloπÊu moralne snage, i gre-πnik Êe se moÊi smatrati “mrtvim grijehu, a æivim Bogu uKristu Isusu”. Jednostavna vjera, s ljubavlju prema Kristu uduπi, sjedinjuje vjernika s Bogom. I dok se on kao Kristovvjeran vojnik bori u teπkoj borbi vjere, na njegovoj je straniËitav bezgreπni svemir. Okruæen je anelima koji su tu da mupomognu u borbi, tako da on moæe hrabro reÊi: “Jahve je samnom, pomoÊ moja, Jahve mi je zaklon, on πtit je moj”; neÊubiti pobijeen. “Da, miloπÊu ste spaπeni — po vjeri. To nedolazi od vas; to je dar Boæji! (Efeæanima 2,8)

Beskrajna Boæja mudrost i sila rade u naπu korist. Vojskenebeskih anela biju bitku za nas. Oni uvijek s velikim zani-manjem prate duπe otkupljene Spasiteljevom krvlju. Kristovaærtva im otkriva kolika je vrijednost jedne duπe. Uvijek je si-gurno biti na Gospodnjoj strani, ne poloviËnog srca veÊ cijelog.Upravo je poloviËnost, ravnoduπnost i nemarnost u poslu onoπto odvaja naπu duπu od Isusa, izvora naπe snage. Neka ovobude naπa molitva: “Gospodine, uzmi sve, neka izgubim ime-tak, svjetsku Ëast i sve πto imam, samo Ti ostani uz mene.”Najsigurnije je povjeriti svoju duπu Bogu, Gospodaru Neba iZemlje. (Testimonies to Ministers, str. 147,148)

Mora doÊi do potpunog pokajanja, vjere u Spasitelja IsusaKrista i budnog bdijenja, neprekidne molitve i marljivog istra-æivanja Pisma. Bog nas smatra odgovornima za sve πto bismomogli biti kad bismo razvijali svoje talente. … Sva moÊ naπegautjecaja pripada Bogu. Sve πto smo stekli trebamo koristitiNjemu na slavu. Sav imetak koji nam Gospodin povjerava tre-bamo posvetiti i donijeti na Boæji oltar; trebamo ga vratiti Nje-mu. Mi sami odluËujemo o svojoj sudbini. Neka nam Bog svimapomogne da budemo mudri za vjeËnost. (Testimonies to Min-isters, str. 147)

488

22. prosinca

Nevidljiva borba

“Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odluËioda se poniziπ pred svojim Bogom da bi razumio, tvojesu rijeËi usliπane, i ja sam doπao zbog tvojih rijeËi.Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset ijedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, doe miu pomoÊ. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome.” (Da-niel 10,12.13)

U Boæjoj rijeËi imamo primjere kako su nebeski anelidjelovali na um kraljeva i vladara, ali su istodobno na njihovum djelovali i Sotonini pomagaËi. Nikakva ljudska rjeËitost ninajsnaænije izloæeno ljudsko miπljenje ne mogu promijenitidjelovanje Sotoninih orua. Sotona stalno nastoji zatvoriti putpovezujuÊi istinu s ljudskim izmiπljotinama. I oni koji imajusvjetlost i znanje nalaze se u velikoj opasnosti ako se stalnone posveÊuju Bogu, ako se ne ponize i ne shvate pogibeljnostvremena u kojem æive.

Nebeska biÊa su zaduæena da odgovaraju na molitve onihkoji se nesebiËno zalaæu za dobrobit Boæjeg djela. Najistaknu-tiji aneli u nebeskim dvorovima zaduæeni su da odgovarajuna molitve koje se uzdiæu Bogu za napredak Njegovog djela. Uvrπenju svoje duænosti svaki aneo ima svoj poseban poloæaji zadatak, koji on ne moæe napustiti da bi zauzeo neko drugomjesto. Ukoliko bi on napustio svoj poloæaj, to bi odmah isko-ristile sile mraka. …

Borba koja se dan za danom vodi izmeu dobra i zla nika-ko ne prestaje. Zaπto oni koji imaju toliko prigoda i prednostine shvaÊaju æestinu te borbe? Oni bi trebali imati jasnu slikuo tome. Bog je vladar. Svojom vrhovnom vlaπÊu On obuzdavai zadræava silnika ovog svijeta. Preko svojih orua On vrπidjelo koje je odreeno prije postanja svijeta.

Kao ljudi, mi ne shvaÊamo veliËinu borbe koja se vodiizmeu nevidljivih sila, izmeu dobrih i zlih anela. Zli anelisu neprekidno na djelu, planirajuÊi svoje napade i vrbujuÊi zapobunu protiv Boga kraljeve, vladare i silnike ovoga svijeta. …Pozivam Kristove propovjednike da istinu o sluæbi anela æivo

370

489

predoËe svima do kojih svojim glasom mogu doprijeti. Ne upu-πtajte se u fantastiËna nagaanja i πpekulacije o tome. PisanaBoæja rijeË je naπa jedina sigurnost. Moramo se moliti Bogukao Daniel, da bi nas Ëuvali nebeski aneli. Aneli su kaosluæbujuÊi duhovi poslani da sluæe onima koji trebaju baπti-niti spasenje. Molite se, braÊo moja, molite se kao πto senikada dosad niste molili. Mi nismo spremni za Gospodnjidolazak. Trebamo izvrπiti korjenitu pripremu za vjeËnost. (TheSDA Bible Commentary, Ellen G. White Comments, sv. 4, str.1173)

23. prosinca

Pretpotopne pouke

“Vi se, ljubljeni, naprotiv uzdiæite na temelju svoje pre-svete vjere; molite se uz suradnju Duha Svetoga! OËu-vajte sami sebe u ljubavi Boæjoj, oËekujuÊi milosrenaπega Gospodina, Isusa Krista, za vjeËni æivot.” (Ju-da 20.21)

Pogledajmo sliku danaπnjeg svijeta. Nepoπtenje, prijevarei steËajevi, nasilje i krvoproliÊa postoje na svakom koraku.Udovicama i siroËadi oduzima se imovina. Razne predstave,konjske utrke i zabave svake vrste zaokupljuju um. U crkvi sugrijesi postali moderni. Iznova ih se prepriËava i pravda. Rukaprijateljstva pruæa se upravo onim ljudima koji donose laæneteorije i miπljenja. Tako razluËivanje i osjetljivost postaju umr-tvljeni kad je rijeË o pravim naËelima. Savjest postaje neo-sjetljiva na savjet i prijekore. Tako se darovano svjetlo kojepoziva na pokajanje prekriva gustim oblakom nevjere i pro-tivljenja koje donose ljudski planovi i izumi.

Stanovnicima pretpotopnog svijeta dano je upozorenje prijenego πto su bili uniπteni, no nitko se na njega nije obazirao.Odbili su posluπati Noine rijeËi i izrugivali su se njegovoj po-ruci. U tom su naraπtaju æivjeli i pravedni ljudi. Prije uniπtenjapretpotopnog svijeta Henok je neustraπivo iznosio svoje svje-doËenje. I u proroËkoj viziji vidio je stanje svijeta u tom tre-nutku. Rekao je: “Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim

371

490

DesettisuÊama da sudi svima i da kazni sve bezboænike za svanjihova bezboæna djela koja bezboæno poËiniπe i za sve uvred-ljive rijeËi koje oni, bezboæni greπnici, izgovoriπe protiv njega!Ovo su nezadovoljni mrmljaËi koji æive prema svojim poæuda-ma! Njihova usta izgovaraju drzovite rijeËi (protiv Boga); aljudima laskaju radi dobitka.” Juda ostavlja svjedoËanstvo vjer-nima: “A vi se, ljubljeni, sjeÊajte proroËanstava apostolâ naπe-ga Gospodina Isusa Krista! Oni su vam govorili: Na koncu Êevremena doÊi izrugivaËi, koji Êe æivjeti prema svoji bezboænimpoæudama. To su oni koji prave rascjepe i razdore, sjetilnastvorenja koja nemaju Duha.” (Juda 15-19) (Review and Her-ald, 1. studenoga 1906.)

Bog je odluËio oËistiti Zemlju potopom, ali je stanovnicimapretpotopnog svijeta u svojoj dobroti i ljubavi ostavio vrijememilosti od stotinu i dvadeset godina. Tijekom tog razdoblja,dok je graen kovËeg spasenja, glasovi Noe, Matuπalaha i mno-gih drugih vjernika Ëuli su se u opomenama i preklinjanju, isvaki udarac koji se Ëuo pri graenju kovËega predstavljao jejednu poruku opomene. …

Propovijedi koje je Henok izgovorio, i njegovo uzaπaπÊena Nebo, bili su uvjerljiv dokaz za sve koji su æivjeli u tovrijeme. To su bili snaæni dokazi koje su Matuπalah i Noauvjerljivo upotrijebili, dokazujuÊi da pravednici mogu biti uze-ti na Nebo. (The SDA Bible Commentary, Ellen G. White Com-ments, sv. 1, str. 1088.)

24. prosinca

»ekanje i bdjenje

“Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripa-da velika nagrada.” (Hebrejima 10,35)

Isus uskoro dolazi i naπ stav bi trebao biti Ëekanje i iπ-Ëekivanje Njegovog pojavljivanja. Ne smijemo dopustiti da seiπta isprijeËi izmeu nas i Isusa. Trebamo nauËiti pjevati ne-besku pjesmu, tako da se, kad naπem vojevanju doe kraj,moæemo pridruæiti pjevanju nebeskih anela u Boæjem gradu.Koja je to pjesma? To je pjesma hvale, Ëasti i slave Onome koji

372

491

sjedi na prijestolju, i Jaganjcu u vijeke vjekova. Mi Êemo sesusresti s protivljenjem; zbog Krista Êe nas mrziti cijeli ljud-ski rod i Sotona, jer zna da meu Kristovim sljedbenicimaprebiva boæanska sila koja Êe potkopati njegov utjecaj. Prije-kor ne moæemo izbjeÊi. …

Ne bismo smjeli dopustiti da naπe vrijeme toliko zaokupestvari svjetovne naravi, ili Ëak stvari koje se tiËu postojanjaBoga, tako da nam prolazi dan za danom bez blizine Isusovihkrvavih rana. Mi æelimo svakodnevno s Njim prisno razgova-rati. Opomenuti smo da vodimo dobru borbu vjere. Odræavatiæivot iskrene vjere je teπka borba, ali ako odaberemo Krista sËvrstom odluËnoπÊu da prionemo samo uz Njega, bit Êemo umoguÊnosti odbiti neprijatelja i odnijeti slavnu pobjedu. Apo-stol Pavao nas potiËe: “Prema tome, ne gubite svoga pouzda-nja! Njemu pripada velika nagrada.” A zatim dodaje: “Moj Êepravednik æivjeti od vjere.” …

Kad imamo najmanju potrebu razgovarati s Isusom, moli-mo se najviπe. »ineÊi tako, slomit Êemo Sotoninu zamku; oblacitame Êe se rasprπiti a mi Êemo postati svjesni dragocjene Isu-sove nazoËnosti. (Historical Sketches, str. 145,146)

Meutim, Ëak i ovdje krπÊani mogu uæivati radost zajed-niπtva s Kristom; oni mogu imati svjetlost Njegove ljubavi istalnu utjehu Njegove nazoËnosti. Svaki korak u æivotu moæenas dovoditi bliæe Isusu, pruæiti nam dublje iskustvo s Njego-vom ljubavi i pribliæiti nas blaæenom domu mira. Stoga neodbacujmo svoje povjerenje, budimo potpuno sigurni, sigurnijinego ikada prije. “Dovde nam je Jahve pomogao.” (1. Samuelo-va 7,12) On Êe nam pomagati do kraja! Gledajmo spomen-stu-pove, podsjetnike na ono πto je Gospodin uËinio da nas utjeπii spasi iz ruke neprijatelja koji uniπtava. Æivo se sjeÊajmosvakog djela njeænog milosra koje nam je Bog uËinio — suzakoje nam je obrisao, boli koju je ublaæio, briga koje je uklonio,straha koji je rastjerao, potreba koje je zadovoljio, blagoslovakoje je izlio — i tako se ojaËajmo za sve πto nas oËekuje naostatku naπega hodoËasniËkog puta. (Put Kristu, 109,110)

Kao πto je sigurno da nikad nije postojalo vrijeme kadBoga nije bilo, isto je tako sigurno da nikad nije postojaonijedan trenutak kad um VjeËnoga nije nalazio zadovoljstvo upokazivanju milosti prema ËovjeËanstvu. (The SDA Bible Com-mentary, Ellen G. White Comments, sv. 7, str. 934)

492

25. prosinca

Prvi i drugi dolazak

“Jednako Êe se i Krist, πto je prinesen samo jedanputda uzme grijehe sviju, drugi put pokazati, bez odnosaprema grijehu, onima koji ga iπËekuju da im dadnepotpuno spasenje.” (Hebrejima 9,28)

Tijekom prvog Kristovog dolaska … nebeske anele je biloteπko sprijeËiti da ne izliju svoju hvalu kojom su slavili milostroenja Boæjeg Sina. … To roenje, za koje su tako malo bilipripremljeni na Zemlji, proslavljeno je na nebeskom dvoru uzveliËanje i zahvaljivanje u korist Ëovjeka.

Dok su pastiri Ëuvali svoja stada noÊu na betlehemskimbreæuljcima, “Najedanput im pristupi aneo Gospodnji, i sjajih Gospodnji obasja.” (Luka 2,9)…

Voe u Izraelu su izjavljivali kako razumiju proroËanstva,meutim imali su laæne zamisli o naËinu Kristovog dolaska.Sotona ih je prevario i svu slavu Njegovog drugog dolaskaprimijenili su na Njegovo prvo pojavljivanje. Sve predivne do-gaaje koji se tiËu Njegovog drugog dolaska oni su traæili pri-godom Njegovog prvog dolaska. Zato Ga, kada je doπao, nisubili spremni prihvatiti. …

Izmeu prvog i drugog Kristovog dolaska primijetit Êe sepredivna razlika. Nijedan ljudski jezik ne moæe opisati prizordolaska Sina »ovjeËjega na nebeskim oblacima. On Êe doÊi usvoj svojoj slavi, u OËevoj slavi i slavi svetih anela. DoÊi Êeodjeven u haljinu od svjetlosti koju nosi od vjeËnosti. Pratit ÊeGa aneli. Deset puta deset tisuÊa pratit Êe Ga na Njegovomputu. ZaËut Êe se zvuk trube koji Êe pozvati usnule mrtve daustanu iz groba. Kristov glas prodrijet Êe u grobove i u uπimrtvih i tada Êe “svi koji poËivaju u grobovima … iziÊi iz njih”.(Ivan 5,29) …

Mi se sada nalazimo usred pogibli posljednjih dana. Pri-zori sukoba se æurno redaju, i najvaæniji od svih dana je prednama. Jesmo li spremni za taj dogaaj? Svako Êe djelo, maloili veliko, biti ispitano na sudu. Ono πto se na zemlji smatralonevaænim bit Êe prikazano u svojem pravom obliku. Dva nov-ËiÊa udovice bit Êe priznata. Ponuena Ëaπa hladne vode, po-

373

493

sjet zatvoreniku, nahranjeni gladni — sve Êe to donijeti svojunagradu. …

Uskoro Êe glava zmije biti puna rana i zgaæena. Slavnispomen Boæje prekrasne slave uskoro Êe biti vraÊen na njego-vo pravo mjesto. Tada Êe biti obnovljen izgubljeni raj. Boæjiplan otkupljenja Ëovjeka biti Êe potpun. Sin »ovjeËji dat Êepravednicima krunu vjeËnog æivota, i oni Êe mu sluæiti “dan inoÊ u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustitÊe se na njih da boravi s njima”. (Otkrivenje 7,15) (Review andHerald, 5. rujna 1899.)

26. prosinca

Bog neÊe zaboraviti svoju djecu

“Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.” (Zaharija 2,12)

BuduÊi da Êe ukaz πto ga budu izdali razni vladari krπÊan-skog svijeta protiv onih koji vrπe Boæje zapovijedi uskratitizaπtitu vlasti i prepustiti ih onima koji ih æele uniπtiti, BoæjiÊe narod pobjeÊi iz gradova i sela, i u skupinama obitavati nanajpustijim i najsamotnijim mjestima. Mnogi Êe potraæiti sklo-niπte u planinskim utvrdama. Kao krπÊanima iz pijemontskihdolina, utvrde na stijenama postat Êe im utoËiπte pa Êe zahva-ljivati Bogu za moguÊnost da prebivaju u visinama. (Izaija 33,16)Ali Êe mnogi iz svih naroda i slojeva, svi odreda, bogati i siro-maπni, crni i bijeli dospjeti u najnepravednije i najokrutnijeropstvo. Voljena Boæja djeca provodit Êe teπke dane, vezanilancima, zatvoreni iza reπetaka, osueni na smrt, neki naiz-gled ostavljeni da umru od gladi u mraËnim i odvratnim tam-nicama. Nijedno ljudsko uho nije otvoreno da Ëuje njihov jauk,nijedna ljudska ruka nije im spremna pomoÊi.

HoÊe li Bog u ovom teπkom Ëasu zaboraviti svoj narod? Jeli zaboravio vjernoga Nou kad je pretpotopni svijet bio poho-en kaznama? Je li zaboravio Lota kad je vatra doπla s nebada proguta gradove u ravnici? Je li zaboravio Josipa okruæe-nog idolopoklonicima u Egiptu? Je li zaboravio Iliju kad mu jeIzebela zaprijetila da Êe doæivjeti sudbinu Baalovih proroka?Je li zaboravio Jeremiju u mraËnoj i straπnoj tamniËkoj jami?

374

494

Je li zaboravio trojicu hrabrih mladiÊa u ognjenoj peÊi? IliDaniela u lavovskoj jami? ...

Premda ih neprijatelji mogu baciti u zatvor, tamniËki zido-vi ne mogu prekinuti vezu izmeu njihove duπe i Krista. Onajkoji vidi svaku njihovu slabost, koji je upoznat sa svakomkuπnjom, viπi je od svih zemaljskih sila, i aneli Êe ih posjetitiu samicama, donoseÊi svjetlo i mir s Neba. Zatvor Êe sliËitipalaËi, jer tu borave bogati vjerom, a turobni Êe zidovi bitiosvijetljeni nebeskim svjetlom kao onda kad su Pavao i Sila uponoÊ molili i pjevali pjesme hvale u tamnici u Filipima. (Veli-ka borba, str. 538,539)

Iskrenom Ëeænjom Boæji narod oËekuje znakove dolaskasvojega Kralja. … Svjetlo svjetluca na oblacima iznad gorskihvrhunaca. Uskoro Êe se pojaviti Njegova slava. … Nebesa plam-te u svitanju vjeËnog dana i poput melodije aneoskih pje-sama do uπiju dopiru rijeËi: “Nemojte se pokolebati u svojojvjernosti! PomoÊ dolazi!” Krist, svemoÊni Pobjednik, pruæa svo-jim umornim borcima krune besmrtne slave, a Njegov glasodzvanja s prislonjenih vrata: “Evo, ja sam s vama! Ne bojtese! Upoznat sam sa svim vaπim patnjama; nosio sam vaπe tu-ge. Vi se ne borite protiv nepobijeenih neprijatelja. Ja sam seborio namjesto vas, i vi ste u moje ime viπe nego pobjednici!”(Velika borba, str. 497,498)

27. prosinca

Opremljeni za pobjeivanje

“Jer sve πto je od Boga roeno pobjeuje svijet. A ovoje sredstvo pobjede koje pobjeuje svijet: naπa vjera.”(1. Ivanova 5,4)

Bog svoj narod vodi korak po korak. On ih dovodi u razliËiteokolnosti da bi se pokazalo πto im je u srcu. Neki uspjeπnoizdræe u jednom trenutku, ali padaju u drugom. U svakoj slje-deÊoj provjeri srce se izlaæe ozbiljnijem kuπanju. Ako pripad-nici Boæjeg naroda u svojemu srcu osjeÊaju otpor prema ovomsasvim opravdanom procesu, to ih treba osvjedoËiti da morajuizvrπiti odluËnu promjenu ako ne æele biti izbljuvani iz Go-

375

495

spodnjih usta. “Bog Êe”, prema rijeËima anela, “sve briæljivijeprovjeravati svakog pojedinca u svom narodu.” Neki su sprem-ni prihvatiti odreene zahtjeve, ali kad ih Bog stavi na probuu neËem drugom, oni ustuknu i povlaËe se natrag, jer to ne-posredno pogaa nekog njihovog omiljenog idola. Tu im sepruæa prilika da uvide πto to u njihovom srcu zatvara vrataIsusu. Oni cijene neπto drugo viπe nego istinu i nisu spremniprimiti Krista u svoje srce. Pojedinci se dugo kuπaju i pro-vjeravaju da bi se vidjelo hoÊe li ærtvovati svoje idole i poslu-πati savjet Istinitog Svjedoka. … Oni koji iz svakog provjerava-nja iziu kao pobjednici u svemu, bez obzira na cijenu, znaËida su posluπali savjet Istinitog Svjedoka te Êe primiti kasnukiπu i zahvaljujuÊi tome biti spremni za uskrsnuÊe.

Bog na ovom svijetu provjerava pripadnike svojeg naroda.To je mjesto prikladne pripreme da bismo se pojavili u Njego-voj nazoËnosti. Ovdje, na ovom svijetu, svaki pojedinac u ovimposljednjim danima pokazuje koja sila djeluje na njegovo srcei nadzire njegove postupke. Ako je to sila boæanske istine, onaËovjeka koji je primi pokreÊe na dobra djela, uzdiæe ga i Ëiniplemenitim i velikoduπnim kakav je bio i njegov boæanski UËi-telj. Ali, ako u srcu gospodare zli aneli, to Êe se odraziti nasasvim drukËiji naËin. Plodovi Êe biti sebiËnost, pohlepa, po-nos i zle strasti.

Srce je varljivije viπe od svega i spremno na svako zlo. Onikoji ispovijedaju vjeru Ëesto nisu spremni paæljivo preispitatisebe da bi vidjeli jesu li stvarno u vjeri, i zastraπujuÊa jeËinjenica da mnogi gaje laænu nadu. … Oni izgleda misle da Êeih samo ispovijedanje istine spasiti. Samo kada pobijede svojegrijehe, koje Bog mrzi, Krist Êe moÊi veËerati s njima i oni sNjim. Tada Êe od Njega primiti boæansku snagu da u Njemuuzrastu, i u svetoj radosti Êe uzviknuti: “Ali hvala Bogu kojinam dade pobjedu po naπem Gospodinu Isusu Kristu! (Testi-monies for the Church, sv. 1, str. 187,188)

TreÊi aneo vodi ljude korak po korak, uzdiæuÊi ih na sveviπu duhovnu razinu; i na svakom od tih koraka oni Êe bitiprovjeravani. (Testimonies for the Church, sv. 1, str. 190)

496

28. prosinca

Zavrπni dodir besmrtnosti

“Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπse nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemomu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest. Tkogod je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijehakao πto je on Ëist.” (1. Ivanova 3,2.3)

Duπa napreduje kroz osobni napor ujedinjen s molitvomvjere. Iz dana u dan karakter postaje sve sliËniji Kristu i ukonaËnici, umjesto da bude u spletu okolnosti, da udovoljavasebiËnosti i biva zaveden nevaænim i beznaËajnim razgovorom,Ëovjek postaje gospodar svojih misli i rijeËi. Cijena toga moæebiti ozbiljan sukob pri svladavanju navika kojima se dugoudovoljavalo, no, zahvaljujuÊi Kristovoj milosti, mi moæemopobijediti. On nas poziva da uËimo od Njega. On od nas traæida se uËimo samosvladavanju i da budemo savrπenog karak-tera ËineÊi ono πto je ugodno u Njegovim oËima. “PrepoznatÊete ih po njihovim rodovima” — to je Njegov osobni standardprocjene karaktera.

Ako smo vjerni poticajima Boæjeg Duha, iÊi Êemo iz milo-sti u milost, iz slave u slavu, dok ne primimo zavrπni dodirbesmrtnosti.

“Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ senije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni,jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.” … Moæe li ijedna ze-maljska promocija dodijeliti Ëast jednaku ovoj — da budemosinovi Boæji, djeca nebeskog Kralja, Ëlanovi kraljevske obite-lji? »ovjek moæe biti æeljan Ëasti koju mu okolina moæe poda-riti, no kakva je korist od toga? Zemaljsko plemstvo su ljudi;oni umiru i vraÊaju se u prah, i nema nikakvog trajnog za-dovoljstva od njihove hvale i Ëasti. No, Ëast koja dolazi odBoga jest trajna. Biti baπtinicima Boæjim i subaπtinicima sKristom, znaËi imati pravo na neistraæiva bogatstva — blagatakve vrijednosti da u usporedbi s njima zlato i srebro, dragu-lji i drago kamenje postaju beznaËajni. Kroz Krista nam senudi neizreciva radost, vjeËni znaËaj slave. “Ono πto oko nijevidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo:to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. KorinÊanima 2,9)

376

497

Nama nedostaje jednostavna vjera; moramo svladati umjet-nost povjerenja u naπeg najboljeg Prijatelja. Isus bdije nadnama njeænom suosjeÊajnoπÊu i dirnut je spoznajom naπihslabosti. Nitko tko je u svojoj velikoj potrebi ikad pogledao naNjega vjerom nije ostao razoËaran. … KrπÊanin je … najsretnijiËovjek na svijetu. On se osjeÊa sigurnim jer vjeruje u Isusa iuæiva Njegovu nazoËnost. Njegova obrana jest “Bog, koji spa-sava Ëestita srca”. (Psalam 7,11). Ne odgaajmo ovo vaæno pi-tanje, veÊ poËnimo … s joπ veÊom odluËnoπÊu usmjeravatisvoj um na Isusa i nebeske stvarnosti, prisjeÊajuÊi se kako sepromatranjem mijenjamo u tu istu sliku. Imajmo hrabrost uBogu. (Review and Herald, 10. lipnja 1884.)

29. prosinca

Haljina Kristove pravde

“Dano joj je da se obuËe u blistav, Ëist lan! Lan, za-pravo, oznaËuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje19,8)

Oni vjernici koji se tako mole, nalaze sigurnu zaπtitu uBogu. Oni ni sami ne znaju kako su dobro i sigurno zaπtiÊeni.… Ali kad bi im se oËi mogle otvoriti … oni bi vidjeli da suokruæeni Boæjim anelima koji svojom svjetloπÊu i slavom od-bijaju horde mraka.

Dok pripadnici Boæjeg naroda muËe svoje duπe pred Njim,moleÊi se usrdno za ËistoÊu srca, bit Êe izdana zapovijed:“Skinite s njega te prljave haljine!” i bit Êe im upuÊene rijeËipune ohrabrenja: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevamte u dragocjenu haljinu!” (Zaharija 3,4) Kuπana i provjeravanaBoæja djeca bit Êe obuËena u besprijekorno Ëiste haljine Kri-stove pravde. Prezreni Ostatak bit Êe odjeven u prekrasne ha-ljine slave, i nikada viπe neÊe biti okaljani izopaËenoπÊu ovogasvijeta. Njihova imena ostat Êe u æivotnoj knjizi Janjeta, zapi-sana meu imenima vjernika iz svih vremena. Oni su odoljelismicalicama prevaranta, ne odstupajuÊi od svoje odanosti ipored rike zmaja. Sada su zauvijek sigurni da im kuπaË svojimlukavstvima viπe ne moæe nauditi. Njihovi grijesi preneseni su

377

498

na onoga koji je zaËetnik grijeha. Kao pripadnici Ostatka onisu ne samo pomilovani i primljeni, nego i proslavljeni. Naglavu svakome od njih bit Êe stavljena “Ëista kapa”. Oni Êe bitikao kraljevi i sveÊenici Bogu. Dok Sotona uporno istiËe svojeoptuæbe u nastojanju da uniπti ove malobrojne vjernike, svetianeli, nevidljivi za oËi smrtnika, dolaze i odlaze, stavljajuÊina njihova Ëela peËat æivoga Boga. To su oni koji Êe stajati nagori Sionu s Janjetom, imajuÊi na svojim Ëelima napisanoOËevo ime. Oni Êe pjevati novu pjesmu pred prijestoljem,pjesmu koju nitko ne moæe nauËiti osim onih sto Ëetrdeset iËetiri tisuÊe koji su otkupljeni sa Zemlje. “To su oni koji senisu okaljali sa æenama; to su djevice. Oni prate Janje kud godono ide. Oni su otkupljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janje-tu. U njihovim se ustima ne nae laæ; oni su bez mane.” (Otkri-venje 14,4.5)

Tada Êe se u potpunosti ispuniti ove rijeËi Anela: “Po-sluπaj, dakle, Joπua, veliki sveÊeniËe, ti i drugovi tvoji koji suoko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja Êu dovesti Izdanak.”(Zaharija 3,8) Krist se otkriva kao pobjedonosni Otkupitelj iOsloboditelj svojega naroda. Tada Êe pripadnici ostatka biti“ljudi Ëudo”, kada Êe suze i poniæenja njihovog muËnog puto-vanja na ovom svijetu biti zamijenjeni radoπÊu i slavom unazoËnosti Boga i Janjeta. “U onaj Êe dan izdanak Jahvin bitina diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures . … Kojiostanu na Sionu i preæive u Jeruzalemu, zvat Êe se sveti.”(Izaija 4,2.3) (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 475,476)

30. prosinca

UËenje za vjeËnost

“SaopÊivπi nam tajnu svoje volje, prema onome πto jeprije u njemu odluËio za provedbu punine vremena:obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve πto je na ne-besima i πto je na zemlji.” (Efeæanima 1,9.10)

Kako se pribliæavamo kraju povijesti ovoga svijeta, proro-Ëanstva koja se odnose na posljednje dane zahtijevaju naπuposebnu pozornost. Posljednja knjiga Novog zavjeta prepuna

378

499

je istina koje moramo razumjeti. Sotona je tako zaslijepio ummnogih, da spremno prihvaÊaju svaki izgovor da ne prouËa-vaju Otkrivenje. Meutim, Krist preko svojeg sluge Ivana objav-ljuje πto Êe se zbivati u posljednje dane i kaæe: “Blago ËitaËui sluπaËima rijeËi ovoga proroËanstva ako vrπe πto je u njemunapisano.” (Otkrivenje 1,3)

Sam Krist kaæe: “A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedinopravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)Zaπto smo tako spori da shvatimo vrijednost ove spoznaje?Zaπto ove slavne istine ne plamte u naπim srcima, zaπto neizviru s naπih usana, zaπto ne proæimaju cijelo naπe biÊe?

DajuÊi nam svoju RijeË, Bog nam je dao sve istine koje sunam potrebne za spasenje. TisuÊe su veÊ zahvaÊale s ovihizvora æivota, a ipak se razina njihovih voda nije smanjila.TisuÊe su stavile Gospodina pred sebe i gledajuÊi Ga promije-nile se, poprimajuÊi Njegov lik. Njihov duh gori u njima dokgovore o Njegovom karakteru, dok objavljuju ono πto je Kristpostao njima i πto su oni postali Kristu. Ali ti istraæivaËi nisuiscrpli ove velike i svete teme. Joπ se mnoge tisuÊe moguukljuËiti u istraæivanje tajni spasenja. Kada se budemo baviliKristovim æivotom i naravi Njegovog poslanja, zrake svjetlazasjat Êe sve jasnije pri svakom pokuπaju da otkrijemo istinu.Svako novo istraæivanje otkrivat Êe neπto novo i mnogo zanim-ljivije od onoga πto nam je dotad bilo poznato. Ova tema jeneiscrpna. ProuËavanje Kristovog utjelovljenja, Njegove Ærtvepomirnice i posredniËke sluæbe zaokupljat Êe umove marljivihistraæivaËa sve dok bude vremena; i gledajuÊi prema Nebu injegovim bezbrojnim godinama, oni Êe uzviknuti: “Velika jetajna poboænosti!”

U vjeËnosti Êemo nauËiti ono πto je veÊ ovdje moglo pro-svijetliti naπe razumijevanje. Teme povezane s otkupljenjemzaokupljat Êe srca, um i jezik otkupljenih tijekom vjeËnih vre-mena. Oni Êe shvatiti istine koje je Krist æelio objaviti svojimuËenicima, a koje oni nisu mogli shvatiti jer nisu imali dovolj-no vjere. Sve viπe i viπe, neprestano Êe se otvarati novi pogledina Kristovo savrπenstvo i slavu. Tijekom beskrajnih vjekovavjeËnosti vjerni DomaÊin iznosit Êe iz svojih riznica novo istaro. (Isusove usporedbe, str. 86,87)

500

31. prosinca

Sudionici s Kristom u slavi

“Gle, ovo je Bog naπ, u njega se uzdasmo, on nas jespasio. … KliËimo i veselimo se spasenju njegovu.” (Iza-ija 25,9)

Isus dolazi! Ali ne da sluπa vapaj ËovjeËanstva, ili greπni-ka kako priznaje svoje grijehe, niti da im govori o oprostu kojimogu imati kroz Njega, jer svaki sluËaj je veÊ odluËen za æivotili smrt. Oni koji su æivjeli u grijehu ostat Êe zauvijek greπnici.Oni koji su priznali svoje grijehe Isusu koji je u Svetiπtu,uËinili Ga svojim Prijateljem i s radoπÊu Ëekaju Njegov dolazak.Preko njihovih grijeha bit Êe napisano: “Oproπteno”. Oni su“postigli cilj svoje vjere: spasenje duπa” i ostat Êe Ëisti i svetizauvijek.

Isus Êe doÊi kao πto se uznio na nebo, samo s joπ veÊimsjajem. On dolazi u slavi svojega Oca, i svi sveti aneli s Njimda bi Ga pratili na Njegovom putu. Umjesto grube krune odtrnja koja je probadala Njegove sljepooËnice, blistava krunaslave prekrivat Êe Njegovo sveto Ëelo. On se neÊe pojaviti kaoËovjek boli i viËan patnjama, veÊ Êe Njegovo lice biti sjajnije odSunca u podne. Tada neÊe biti odjeven u haljinu od jedno-stavnog platna, veÊ u haljinu koja Êe biti bjelja od snijega —haljinu od blistavog sjaja.

Isus dolazi! Ali ne da vlada kao privremeni kralj. On podi-æe mrtve pravednike, svetima koji su æivi daje slavnu besmrt-nost i s njima preuzima kraljevstvo pod nebom. Ovo kraljev-stvo nikada neÊe prestati. Oni koji su strpljivo Ëekali Isusa bitÊe poput Njega.

Ako je jedan aneo s Neba prouzroËio da rimska straæapopada kao mrtva, kako Êe nepripremljeni bezboænici ugledatitaj prizor i ostati æivi kad vide Isusa u svoj slavi Njegova Ocai deset tisuÊa anela koji Ga prate? O, kako Êe greπnici podni-jeti taj prizor? Oni Êe pozivati kamenje i stijene da padnu nanjih i sakriju ih od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i odgnjeva Janjeta. …

U temeljitoj pripremi za susret s Isusom teæite da, kad seOn pojavi, moæete s radoπÊu uskliknuti: “Gle, ovo je Bog naπ,

379

501

u njega se uzdasmo, on nas je spasio.” (Izaija 25,9) VjeËniæivot Êe tada biti vaπ, i vi Êete imati udjela s Kristom u Njego-voj slavi. Uvijek Êete sluπati Njegov slavni glas odobravanja ipromatrati Njegovu ljepotu.

Svakome tko uistinu ljubi Isusa neÊe biti æao πto On po-novno dolazi. I πto se viπe pribliæavaju dolasku Sina »ovjeËjeg,istinski zaljubljenici u Isusa gledat Êe prema naprijed s ra-dosnom nadom i teæiti da budu spremni sresti se s Njim kogaljubi njihova duπa, koji je umro da ih otkupi. (Youth’s Instruc-tor, travnja 1854.)

502

Kratice za djela Ellen G. White

AA The Acts of the Apostles (Djela apostolska)AH The Adventist Home (Temelji sretnog doma)AUCR The Australasian Union Conference Record1BC The Seventh-day Adventist Bible Commentary, sv. l (2BC

itd. za sv. 2—7) (takoer i 1SDA BC)BE The Bible EchoBTS Bible Training SchoolCD Counsels on Diet and Foods (Savjeti o æivotu i prehrani)CE The Colporteur EvangelistCG Child GuidanceCH Counsels on HealthCh Ed Christian EducationChS Christian ServiceCM Colporteur Ministry (Literarni evanelist)COL Christ’s Object Lessons (Isusove usporedbe)CPT Counsels to Parents, Teachers and StudentsCS Counsels on StewardshipCSW Counsels on Sabbath School WorkCT Counsels to Parents, Teachers, and StudentsCTBH Christian Temperance and Bible HygieneCW Counsels to Writers and EditorsDA The Desire of Ages (Isusov æivot, »eænja vjekova)Ed Education (Odgoj)Ev Evangelism (Evangelizam)EW Early Writings (Rani spisi)FE Fundamentals of Christian EducationFLB The Faith I Live By (Vjera kojom æivim)GC The Great Controversy (Velika borba)GCB General Conference BulletinGH Good Health

503

GW Gospel WorkersHR The Health ReformerHS Historical Sketches of SDA MissionsH to L How to LiveIHP In Heavenly PlacesLetter Ellen G. White LetterLS Life Sketches of Ellen G. WhiteMB Thoughts From the Mount of Blessing (Misli s gore blago-

slova, Isusov govor na Gori)

Med Miss The Medical MissionaryMH The Ministry of Healing (Put u bolji æivot)ML My Life Today (Moj æivot danas)MM Medical MinistryMS Ellen G. White ManuscriptMYP Messages to Young People (Poruka mladim krπÊanima)NL Notebook LeafletPHJ The Pacific Health JournalPK Prophets and Kings (Izraelski proroci i kraljevi)PP Patriarchs and Prophets (Patrijarsi i proroci)RC The Remnant ChurchRedem Redemption: or The Teachings of Christ, the Anointed OneRH Review and HeraldSC Steps to Christ (Put Kristu)SD Sons and Daughters of God1SG Spiritual Gifts, sv. 1 (2SG itd. za sv. 2—4)SL The Sanctified Life1SM Selected Messages, knj. 1 (2SM za knj. 2)SpT Special TestimoniesSR The Story of RedemptionST The Sings of the TimesSW The Southern Watchman1T Testimonies for the Church, sv. 1 (2T itd. za sv. 2—9)

(SvjedoËanstva za crkvu)

Te TemperanceTM Testimonies to Ministers and Gospel Workers1TT Testimony Treasures, sv. 1 (2TT itd. za sv. 2 i 3)WM Welfare MinistryYI The Youth’s Instructor

504