V Pojam i Oblici Finansiranja

8/3/2019 V Pojam i Oblici Finansiranja

http://slidepdf.com/reader/full/v-pojam-i-oblici-finansiranja 1/9

V POJAM I OBLICI FINANSIRANJA

Pojam finansiranja

Pod pojmom finansiranja podrazumjeva se pribavljanje finansijskih sredstava, njihovo

plasiranje, vraćanje finansijskih sredstava i usaglašavanje finansijskih odnosa prema

izvorima finansiranja. U procesu finansiranja kontinuirano se smjenjuju slijedeći postupci:

1. finansiranje

2. investiranje3. dezinvestiranje – suprotno investiranju

4. definansiranje – suprotan proces finansiranju

Izvori finansiranja – Sva sredstva kojima raspolaže preduzeće potiče iz nekih izvora, pase pod izvorima sredstava smatraju paravne i fizičke osobe od kojih preduzeće pribavlja

sredstva. U tržišnoj ekonomiji razlikujemo slijedeće grupe izvora finansiranja:

1. Vlastiti

2. Tuđi3. Hibridni

4. Specifični5. Opcijsko finansiranje

Vlastiti izvori finansiranja

1. Akumulirana dobit (interni)2. Amortizacija (interni)

3. Emisija dionica (eksterni)

4. Prikriveno finansiranje (vremenska razgraničenja i razni oblici rezervisanja)

5. Ostali oblici vlastitog finansiranja (donacije, pokloni i sl.)

Tuđi izvori finansiranja

1. Krediti

2. Emisija obveznica3. Domači i ino ulagači

4. Autonomni (spontani) izvori finansiranja (tekuće nereguliasane obaveze: obaveze

prema dobavljačima, razne ugovorne obaveze, zakonske obaveze).

Hibridni izvori finansiranja

1. Quasi vlastiti izvori (preferencijalne dionice)

2. Quasi tuđi izvori finansiranja (dohodovne obveznice)

Specifične izvori finansiranja

1. finansiranje iz faktoringa

2. finansiranje iz fortfetinga

3. finansiranje iz lizinga4. Franšizing aranžmani.



Opcijsko finansiranje

1. Varanti

2. Konvertibilni vrijedonosni papiri

Akumulacija

Akumulirana neto dobit je interni, vlastiti izvor finansiranja, odnosno to je netofinansijski rezultat koji je preduzeće ostvarilo u toku poslovne godine. Kada se od

ukupnih prihoda oduzmu rashodi dobije se bruto dobit, a kada se bruto dobit kao poslovni

rezultat umanji za poreze na finansijski rezultat, dobije se neto dobit. Namjenjena jeuglavnom za samofinansiranje novih dugoročnih ulaganja (investicija), odnosno za

ulaganja u stalna i trajna obrtna sredstva.

Novčanu akumulaciju koju ostvare preduzeća u određenom periodu mogu koristiti za

dugoročnu upotrebu i to za sljedeće namjene:

- nova dugoročna ulaganja (finansiranje investicija)

- za dugoročne finansijske plasmane

- za kupovinu dionica i sl.

a koristi se i za finansiranje tekućeg poslovanja.

Amortizacija – specifičan oblik (interni, vlastiti) finansiranja, jer ne povečava obim

sredstava, već predstavlja transformaciju sredstava iz materijalnih (robnih) u novčana

stanja.Poslovna sredstva=(Osnovna sredstva - Amortizacija) + (Tekuća sredstva +

Amortizacija)

Sredstva iz amortizacije koriste se za finansiranje tekućih potreba procesa reprodukcije,tj. tekućih sredstava, do konačne namjenske upotrebe amortizacije.

Zbog toga što privremeno povečavaju finasijski fond, amortizacija predstavlja privremeni

izvor vlastitog finansiranja. kakav će biti značaj amortizacije kao izvora vlastitog

finansiranja u jednom preduzeću zavisi od više faktora:• veličine sredstava s kojima preduzeće raspolaže,

• osnovice za obračun amortizacije,

• amortizacione stope,

• te metode obračuna amortizacije.

Finansiranje emisijom dionica

Dionice su pismene isprave o uloženim sredstvima u vlasničku glavnicu dioničarskog

preduzeća. Postoje dvije vrste dionica: obične i preferencijalne (povlaštene). Obje su

dugoročni vrijedonosni papiri neodređenog roka dospijeća.

Preferencijalne dionice – predstavljaju kombinaciju karakteristika običnih dionica iobveznica. U odnosu na obične dionice imaju prioritet u isplati dividende i likvidacionemase, ali ne nose pravo glasa. Mogu biti:

- kumulativne - kumulativno pravo na neisplaćene dividende (neisplaćene dividende u

tekućem razdoblju mogu biti kumulirane i isplaćene u kasnijim razdobljima, prije isplate

vlasnicima običnih dionica).- nekumulativne – pravo na preferencijalne dividende ne prenosi se u naredna obračunska

razdoblja.



Preferencijalne dionice ne nose pravo glasa u upravljanju poslovanjem preduzeća, zbog

toga što garantuju preferencijalne dividende, čime je rizik ulaganja vlasnika

preferencijalnih dionica manji u odnosu na vlasnike običnih dionica.Preferencijalne dionice mogu nositi niz opcija:

- opciju opoziva,-

opciju konverzije u obične dionice,- opciju punomoči za kupovinu običnih dionica isl.

Opcije koje nose preferencijalne dionice povečavaju fleksibilnost i smanjuju rizik. Stoga

su preferencijalne dionice sa opcijama atraktivnije za investitore, a zahvaljujući opcijama

podrazumjevaju, po pravilu, niže stope prinosa, odnosno niže troškove finansiranja zaemitenta.

Postoje i druge zaštitne klauzule kod ovih dionica:

ograničenja običnih dividendi,

ograničenja budućih emisija preferencijalnih dionica,

ograničenje prodaje imovine,

ograničenja promjena uslova preferencijalnih dionica.

Pročitati razloge na 209. str

Procjena vrijednosti preferencijalnih dionica

Kod dionica treba razlikovati:- nominalnu cijenu dionica – otisnuta na dionici, predstavlja cijenu dionica po

kojoj firma vodi emitovane dionice u svome knjigovodstvu. Nominalna cijena

pomnožena sa brojem emitovanih dionica daje nominalnu vrijednostdioničkog kapitala u društvu.

- knjigovodstvenu cijenu dionica – dobijemo je dodavanjem iznosa rezervi podionici na nominalnu vrijednost, odnosno ukupni kapital i rezerve podjeljen s

brojem dionica.- tržišnu cijenu – tržišna vrijednost dionice je tekuća cijena dionica na tržištu

kapitala. Tržišna vrijednost povlaštene dionice bazira se na konceptu sadašnjevrijednosti budućih novčanih tokova investitora.

Dividenda predstavalja osnovicu za vrednovanje dionice jer se uloženi kapital ne vraća.Metodom diskontovanja dividendi utvrđuje se zapravo glavnica preferencijalnog kapitala

koja će vječno generirati očekivane novčane tokove (povlaštene dividende).

Formula 211 str.

gdje je V(cijena preferencijalne dionice) Dt(novčana dividenda na kraju razdoblja t) i k

(diskontna stopa – očekivana stopa povrata investitora) V=D/k

Ako je stopa prinosa od dividendi jednaka tržišnoj stopi povrata, tržišna vrijednostdionice biće jednaka njenoj nominalnoj vrijednosti.



Obične dionice

Sa korporacijskog aspekta to je instrument pomoću kojeg dioničko društvo prikuplja

novčana sredstva potrebna za finasiranje svog poslovanja i ekspanzije.Sa aspekta investitora to je vrijedonosni papir putem kojih investitori, odnosno ulagaći,

ostvaruju buduće očekivane dividende i očekivani kapitalni dobitak kroz akumulaciju

preduzeća emitenta dionica.Definicija običnih dionica sa aspekta poduzetnika sastoji se u tome da poduzetnici

imaju svoje poslovne ideje, a dionice se javljaju kao pogodan instrument za prikupljanje

inicijalnog vlastitog kapitala potrebnog za realizaciju tih ideja.Obične dionice mogu biti u pismenom obliku (materijalizirane) ili u obliku elektroničkog

zapisa (nematerijalne).

Obične dionice nose slijedeća prava:

1. pravo na upravljanje – svaka dionica daje njenom vlasniku pravo na učestvovanje

u procesu odlučivanja, odnosno daje pravo glasa u skupštini društva (kod manjihdioničkih društava, jedna dionica daje pravo na jedan glas)

2. pravo na dobit – obična dionica daje pravo na isplatu dijela neto dobiti koji pripada dioničarima – dividenda. Za razliku od preferencijalnih, vlasnicimaobičnih dionica dividenda nije garantovana, već zavisi od toga da li je dioničko

društvo ostvarilo neto dobit ili ne.

3. pravo na imovinu - ovo pravo vlasnika običnih dionica podrazumjeva isplatudijela ostatka likvidacione ili stečajne mase društva, dioničarima, u skladu sa

njihovim udjelom u dioničkom kapitalu društva. Kod naplate likvidacione ili

stečajne mase prioritet imaju vlasnici obveznica, banke krediotori, te vlasnici povlaštenih dionica. Ostatak likvidacione mase raspodjelit će se vlasnicima

običnih dionica.

4. ostala prava – pravo prodaje dionice nezavisno od dioničkog društva, imaju

limitiranu odgovornost za dugove d.d. –a u visini iznosa uplaćenog u dioničkuglavnicu, zatim automatsko pravo primitka periodičnih izvještaja o poslovanju

d.d. –a (tromjesečno), kao i pravo uvida i kontrole poslovnih knjiga d.d. – a.

Prednosti emisije običnih dionica:

1. obična dionica ne obavezuje DD na isplatu dividende dioničarima, dok se kamata

na obveznice i preferencijalna dividenda mora ispaltiti bez obzira na rezultate

poslovanja d.d. – a.2. to je vrijedonosni papir bez dospjeća, što znaći da se njena glavnica, osim u

slučaju likvidacije, nikad ne isplaćuje dioničarima.

3. podrazumjeva i određenu sigurnost za krediotora, pošto se emisijom običnih

dionica povećava udio vlastitog kapitala u ukupnim izvorima, čime se povećavafin sigurnost i mogučnost daljeg zaduživanja.

4. u uslovima pozitivnog poslovanja d.d. – a, obična dionica će biti vrlo atraktivna

za investitore.5. emisija novih običnih dionica u vremenu uspješnog poslovanja d.d. – a

omogućava stvaranje određene rezerve za eventualne uslove lošeg poslovanja. Ta



rezerva eliminiše šptrebu dodatnog zaduživajna u uslovima lošeg poslovanja d.d.

–a.

Nedostaci emisije običnih dionica:

1. emisija novih dionica može dovesti do promjene kontrole društva. Zbog

povećanog broja glasova u glavnoj skupštini društva, doći će do samnjenja uticajadotadašnjih dioničara.

2. troškovi flotacije (upisa i distribucije) običnih dionica viši su nego kod

prioritetnih dionica i obveznica.

3. emisijom novih običnih dionica dolazi do raspodjele neto dobiti na veći broj

dioničara4. dividenda se ne izuzima iz poreske osnovice, što povećava troškove fin emisijom

obilnih dionica.

5. Nova emisija dionica može predstavljati loš signal za poslovanje društva u

budučnosti. Naime, tempiranje dodatne emisije dionica se vrši po pravilu u

momentu kada se dionice prodaju po najvišim cijenama na tržištu. Stoga, dodatna

emisija može predstavljati signal za investitore i dioničare da su dionice društva precijenjene i da je realno očekivati njihov pad.

Procjena vrijednosti običnih dionica

Isto kao i preferencijalna i obična dionica ima svoju nominalnu, knjigovodstvenu i tržišnu

vrijednost. Nominalna vrijednost je onaj iznos koji je dioničar uplatio u d.d.Knjigovodstvena vrijednost se dobije dodavanjem iznosa rezervi po dionici nanominalnu vrijednost. Tržišna vrijednost predstavlja vrijednost po kojoj se obična

dionica na tržištu može kupiti, odnosno prodati.

Tržišna cijena obične dionice predstavlja funkciju tekučih i očekivanih dividendi, uz

predviđeni rizik za dionicu. Kod procjene vrijednosti običnih dionica postoji više modela:-

model varijabilne dividende – pročitati i zapisati formulu na 215. str.

- konstantan rast dividendi – isto



- Višefazni rast dividendi – isto na 216.str.

- Fiksna dividenda (formula ista kao kod preferencijalne dionice) – isto na

216.str.

Bankarski krediti

To je tuđi, eksterni izvor finansiranja, koji podrazumjeva fiksni trošak. Kredit predstavljaodređeni dužničko-povjerilački odnos, zasnovan na ustupanju prava raspolaganja novcem

od strane povjerioca dužniku, na određeno vrijeme i pod određenim uslovima (pokriće,kamata, način otplate i sl.)Podjela kredita vrši se prema različitim kriterijima, među kojima su najvažniji:

• Predmet na koji glasi i u kojem se kredit podmiruje – naturalni i novčani kredit

• subjekti koji odobravaju kredit – komercijalni i bankarski kredit

• namjena za koju se odobrava kredit – krediti za tekuća sredstva i krediti za

investicije

• dužina trajanja kredita – kratkoročni, srednjoročni i dugoročni krediti

• državni domicil davaoca kredita – domaći i inozemni krediti i sl.

Sa stanovišta finansiranja poslovanja preduzeća posebno je bitna podjela kredita

na:- komercijalne - prodavac daje robu (repromaterijal, opremu, usluge) na kredit

uz obavezu da mu kupac vrati vrijednost kredita u novcu. Međutim da bi jedno

preduzeće moglo odobriti takav kredit mora raspolagati sredstvima iz vlastitih izvoraili iz dugoročnih tuđih izvora.

- Bankarske - komercijalne (kratkoročni i dugoročni) – mogu se koristiti zafinansiranje tekuće proizvodnje i prometa, ili za finansiranje dugoročnih ulaganja.

mora postojati kreditna sposobnost. U kreditnim odnosima veoma veliku važnost ima

kamatna stopa. Kamatna stopa je uvijek važila kao regulator ponude i potražnjekredita. Ona djeluje na povećanje ili smanjenje potražnje za kreditima. U tržišnim

uslovima ponuda i potražnja djeluju na visinu kamatne stope. Ona se ne formira

autonomno i nezavisno od drugih okolnosti, već u okviru sveukupnih ekonomskih(tržišnih) kretanja.

Obveznice – su vrijedonosni papiri sa unaprijed određenim rokom dospijećakoji, po

pravilu, nije kraći od 10 godina iako se mogu emitovati i s kraćim rokom dospijeća.Obveznice se mogu definisati s više aspekata, a najčešće se to čini s legalnog,

korporacijskog i investitorskog aspekta.



Sa aspekta zakona to je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da će

vlasniku obveznice isplatiti, dinamikom naznačenom u obveznici, iznose novčanih

sredstava naznačene u obveznici. Ovom definicijom određeno je vlasništvo obveznice,kao i obaveza vraćanja pozajmljenih sredstava. Vlasnik može biti fizičko ili pravno lice

ili obveznica može glasiti na donosioca. Obaveza vraćanja sredstava može biti utvrđena u

jednom momentu, jednokratno ili višekratno (godišnje, polugodišnje ili mjesećno).Sa korporacijskog aspekta to je instrument pomoću kojeg preduzeće, pravna osoba,

prikuplja novčana sredstva potrebna za finansiranje poslovanja i razvoja. Kamata je fiksni

trošak finansiranja, te kao takve predstavljaju odbitnu stavku kod utvrđivanja osnovice zaoporezivanje poslovnog rezultata preduzeća. Zbog ove karakteristike finansiranje

emisijom obveznica može biti interesantno za preduzeće, jer na taj način preduzeće može

ostvariti određene uštede na porezima.

Sa aspekta investitora to je potpuno prenosivi vrijedonosni papir, što im dajekarakteristiku veoma mobilnih tržišnih VP. Pa se mogu koristiti kao predmet

kupoprodaje, instrument plaćanja ili instrument osiguranja plaćanja, instrument

osiguranja zaduživanja, instrument pologa pri javnim nadmetanjima.

Obveznice su VP koji vlasnicima donose fiksne prinose i imaju unaprijed određenodospijeće, te kao takve predstavljaju relativno sigurnu investiciju. Imaju prioritet kod

isplate likvidacione mase kao i potraživajna iz obveznice prije svih drugih isplata preduzeća. One su VP niskog rizika.

Postoje i obveznice kod kojih je plaćanje kamate uslovljeno ostvarenim poslovnim

uspjehom preduzeća dužnika. To su tzv. Dohodovne obveznice. Osnovna karakteristika

(prednost) je da kamata na dug koji iza njih stoji ne mora da bude plaćena ukoliko preduzeće ne ostvari zadovoljavajuću dobit. One predstavljaju Quasi tuđe izvore

finansiranja, te su stoga svrstane u posebnu grupu hibridnih izvora finansiranja.

Procjena vrijednosti obveznica

Cijena bilo kojeg fin. instrumenta jednaka je sadašnjoj vrijednosti očekivanih novčanih

tokova investicije. Da bi se odredila cijena potrebne su slijedeće informacije:

- procjena očekivanih novčanih tokova

- procjena diskontne stope (zahtjevanog prinosa)

Prvi korak je određivanje novčanih tokova. Novčani tokovi obveznice sa fiksnom

kamatnom stopom unaprijed su poznati. Novčani tok neopozive obveznice zavisi od

preiodičnih kuponskih isplata kamata do dana dospijeća i nominalne vrijednosti na dandospijeća.

Zahtjevani prinos se određuje upoređivanjem sa prinosima sličnih obveznica na tržištu

istog kreditnog kvaliteta i istog dospijeća. On se obično izračunava kao godišnja kamatnastopa. Polugodišnji novčani tokovi – pola godišnje kamatne stope

Svaka obveznica ima nominalnu vrijednost (glavnica duga), knjigovodstvenu (iskazana u

poslovnim knjigama kao stanje duga), tržišnu (cijena po kojoj se mogu na tržištu prodavati) i likvidacionu vrijednost (definiše iznos koji će se ispaltiti u slučaju likvidacije

ili stečaja)

Cijena obveznice s kuponom i bez kupona, te cijena anuitetskih obveznica (pogledaj 220i 221 formule)



Obveznice bez kupona su one koje nemaju periodične kuponske isplate, nego investitor

realizuje kamate kroz razliku između nominalne vrijednosti i kupovne cijene.

Instrumenti tržišta novca predstavljaju najlikvidnije vrijedonosne papire sa rokom

dospjeća do jedne godine. S obzirom na visok stepen likvidnosti, kao i nizak nivo rizika,

smatraju se najbližim supstitom novca. Imaju niske stope prinosa i veoma često se koristekao «mjesta» za kratkoročno investiranje trenutno raspoloživih sredstava. Sa aspekta

prikupljanja kratkoročnih fin. sredstava posebno su značajni: bankarski akcepti,

komercijalni zapisi i ugovori o reotkupu (repo posao).

Bankarski akcept – najstariji vrijedonosni papir. To je mjenica trasirana na poslovnu

banku koja je akceptira i koja time preuzima neopozivu obavezu da iznos na koji mjenica

glasi isplati njenom dosnosiocu na dan dospjeća. Preduzeća koja se bave isporukomodređene tržišne robe – glavni izvor finansiranja bankarski akcepti. Emitent mjenice

ostaje sekundarno odgovoran vlasniku mjenice u slučaju da banka ne plati.

Komercijalni zapis – kratkoročni vrijedonosni papir koje preduzeće može emitovatikako bi se zadovoljile kratkoročne potrebe za sredstvima (koristi se za sezonske poslove).

Investitoru garantuje povrat uloženih sredstava uz određenu kamatu u određenom roku(od 1-6 mjeseci). Preko komercijalnih zapisa preduzeća prikupljaju slobodna novčana

sredstva i kupcu, donosiocu tog papira, obećavaju da će isplatiti posuđena novčana

sredstva uz određenu kamatu i u određenom roku, koji se obično kreće od 1 do 6 mjeseci.

Prednost komercijalnog zapisa je u tome što je jeftiniji oblik kredita od drugih oblika kojise uzimaju od drugih fin institucija.

Ugovor o reotkupu – repo

- ovdje je riječ o kupovini i ponovnoj prodaji VP – «kolaterala», čija je svrha kreditiranje.

Po pravilu se kao kolateral koriste državne obveznice, iako se u novije vrijeme sve češće

mogu sresti i dionice. Repo ugovor se može zaključiti na bilo koji rok, ali po pravilu, predstavlja instrument tržišta novca. Ovo je najuspješniji instrument tržišta novca i jedna

od najupsješnijih fin inovacija.

Securities lending transakcije takođe su veoma slične repo transakcijama, s tim da se uovom slučaju mijenjaju jedni papiri za druge. Po dospijeću Vpse vraćaju svojim izvornim

vlasnicima. Kupac VP u ovom slučaju plaća tzv. Lending fee.

Repo posao (ugovor) predstavlja prodaju vrijedonosnih papira (najčešće državnih VP)uz obavezu prodavca da ponovo kupi prodate vrijedonosne papire od kupca po unaprijed

utvrđenoj cijeni, tačno određenog (ugovorenog) dana (repo s unaprijed dogovorenim

datumom) ili u bilo koje doba u budućnosti (otvoreni repo) – (prodavac vraća pozajmljena sredstva uvezana za dogovorenu kamatu).

Ugovorom se deifiniše, pored ostalog, prodajna i kupovna cijena, s tim da njihova razlika

predstavlja troškove finansiranja, odnosno kamatu.Vrijedonosni papiri koji su predmet prodaje i ponovne kupovine, predstavljaju

osiguranje (kolateral). Generalni kolateral – je kada kupac nema posebne zahtjeve da mu

se isporuči tačno određeni vrijedonosni papir, a sa druge strane je specijalni kolateral (u

određeno vrijeme posebno traženi vr. papiri na tržištu).



Margin call predstvalja pravo jedne ugovorne strane da od druge ugovorne strane traži

usklađivanje odnosa VP (osiguranja) i novca (kredita), kada dođe do promjene

(povećanja ili smanjenja) VP iznad određenog, unaprijed dogovorenog limita.Rok dospijeća ugovora o reotkupu je obično veoma kratak, kraći od 14 dana, a najčešće

se zaključuju samo preko noći. Repo ugovor može važiti i 30 i više dana, te u tom slučaju

govorimo o terminskom repo ugovoru.Unatoč pokrivenosti, obje strane su izložene kreditnom riziku. Osnovni izvor kreditnog

rizika je promjena cijene VP koji predstavlja kolateral. Može se ovaj rizik tretirati

definisanjem margin call. Iznos margin call iznosi od 1 do 3%, nekada može biti i viša od10%. Ostali rizici: tržišni rizik, rizik likvidnosti, operativni rizik i pravni rizik.

Kamata = Glavnica x kam.stopa (repo rate) x (rok dospjeca /360)

Faktori koji determinišu repo rate:

1. kreditni rejting dužnika i likvidnost collaterala. Viši kreditni rejting dužnika ilikvidniji collateral podrazumjevaju nižu kamatnu stopu i vce versa.

2.varijabilnost tržišne vrijednosti collaterala. Ukoliko se kao osiguranje dajudržavne obveznice, koje su manje podložne velikim promjenama vrijednosti natržištu, tada bi kamatna stopa trebalo da bude niža i vice versa.

3. vrsta collaterala. General collateral podrazumijeva višu kamatnu stopu, dok

special collateral podrazumjeva spremnost povjerioca da onome ko ima takav VP ponudi nižu kamatnu stopu.

4. rok dospijeća. Efekti roka dospijeća na kamatnu stopu kod repo ugovora zavise

od oblika krive prinosa.

Prednosti repo posla u odnosu na druge instrumente tržišta novca:

1. repo predstavlja jeftin i fleksibilan način finansiranja i predstavlja veoma uspješan

instrument za poboljšanje likvidnosti. Kamatna stopa kod repo poslova je niža uodnosu na troškove finansiranja klasičnim bankarskim kreditom. Fleksibilnost se

ogleda u tome što se elementi repo posla mogu oblikovati u skladu sa potrebama

ugovorenih strana.2. repo poslovi nude investitorima bolje prinose na njihove portfelje.

3. s obzirom na to da su osigurani, po pravilu, državnim VP (niskorizičnim), repo

poslove karakteriše nizak nivo kreditnog rizika.4. repo poslovi ne utiču na cijnu VP, jer centralne banke koriste samo tzv. General

collateral repos.

5. repo predstavlja uspješan instrument za upravljanje deviznim rezervama.6. repo se uspješno može koristiti i kao instrument monetarne politike.

[email protected]

Documents

V Pojam i Oblici Finansiranja