Velika_pobuna_Samael_Aun_Weor

7/30/2019 Velika_pobuna_Samael_Aun_Weor

1/64

VELIKA POBUNA

Samael Aun Weor

Naslov izvornika: La Gran Rebelin, Ed. Sol Sirio, Argentina, 2004.

Sa panjolskoga preveo: Dinko Telean

Sadraj

1. poglavlje ivot

2. poglavlje Gruba stvarnost injenic

3. poglavlje Srea

4. poglavlje Sloboda

5. poglavlje Zakon klatna

6. poglavlje Pojam i stvarnost

7. poglavlje Dijalektika svijesti

8. poglavlje Scijentifistiki argon

9. poglavlje Antikrist

10. poglavlje Psihiko ja

11. poglavlje Tama

12. poglavlje Tri uma

13. poglavlje Rad pamenja

14. poglavlje Stvaralaki uvid

15. poglavlje Kundalini


2/64

16. poglavlje Intelektualne norme

17. poglavlje No svijesti

18. poglavlje Psihika zemlja

19. poglavlje Droge

20. poglavlje. Nemiri

21. poglavlje Meditacija

22. poglavlje Vraanje i ponavljanje

23. poglavlje Unutarnji Krist

24. poglavlje Kristovski rad

25. poglavlje Teki put

26. poglavlje Trojica izdajica

27. poglavlje Ega-uzroci

28. poglavlje Nadovjek

29. poglavlje Sveti Gral

1. poglavlje

ivot

Makar to zvualo nevjerojatno, posve je izvjesno i istinito da je ova toliko razvikana i u zvijezdekovana moderna civilizacija zapravo grozno runa, da ne objedinjuje transcendentalne znaajkeestetskog osjetila te da je liena unutarnje ljepote.

Doista si mnogo utvaramo s tim jezovitim zdanjima koja niu posvuda i izgledaju kao prave mijerupe.

Svijet je postao zastraujue dosadan, posvuda jednake ulice i jezive nastambe.

Sve je to postalo zamorno, na sjeveru i na jugu, na istoku i na zapadu svijeta.

Posvuda nalazimo istu jednolinost: jezivu, munu, sterilnu. Kako moderno! klie mnotvo.

Izgledamo kao pravi paunovi u tim odijelima koja nosimo i sa sjajnim cipelama, iako ovdje, ondje i


3/64

posvuda tavore milijuni izgladnjelih, neuhranjenih i bijednih nesretnika.

Jednostavnost i prirodna ljepota, spontana, bezazlena, liena umjetnih i tatih uresa, ieznula je kodenskog spola. Sada smo moderni, takav je ivot.

Ljudi su postali jezivo okrutni: milosre se ohladilo, vie se nitko ne umije smilovati ni nad kime.

U vitrinama i izlozima raskonih robnih kua blista luksuzna roba koja je definitivno izvan doseganesretnik.

Parije u ovom ivotu mogu jedino promatrati svilu i dragulje, parfeme u raskonim boicama ikiobrane za zatitu od pljuska; mogu gledati a ne smiju dodirivati, a to su muke slineTantalovima.

Ljudi su u ovim modernim vremenima postali odvie grubi: parfem prijateljstva i miomirisiskrenosti posve su isparili.

Mnotvo stenje pod teretom poreza i daa; svi grcaju u tekoama, duguju nam i mi dugujemodrugima; sude nam a nemamo ime platiti, od briga puca glava, nitko ne ivi spokojno.

Birokrati s napuhanim trbuinama i dobrom cigarom u ustima, na koju se psihiki oslanjaju, izvodepolitike opsjenarije a da im do boli i muka naroda nije stalo ni koliko do crnog pod noktom.

Nitko u ovim vremenima nije sretan, a najmanje srednji sloj, koji stenje izmeu ekia i nakovnja.

Bogati i siromani, vjernici i nevjernici, trgovci i prosjaci, postolari i limari, ive zato to morajuivjeti, utapaju svoje muke u vinu pa ak postaju i ovisnici o drogama ne bi li pobjegli od sebesamih.

Ljudi su postali zlobni, podozrivi, nepovjerljivi, lukavi, izopaeni; nitko vie ne vjeruje nikome;svakodnevno se izmiljaju novi uvjeti, uvjerenja, svakojaka ogranienja, dokumenti, vjerodajniceitd., a sve to ionako vie niemu ne slui, jer se lukavci sprdaju sa svim tim glupostima: ne plaaju,izbjegavaju zakon iako im je sueno zavriti iza reetaka.

Nijedno zaposlenje ne prua sreu, smisao za istinsku ljubav se izgubio, ljudi se danas vjenaju asutra se rastanu.

Jedinstvo ognjita tuno je izgubljeno, uroeni stid vie ne postoji, lezbijstvo i homoseksualnost

postali su uobiajeniji nego pranje ruku.Saznati neto o svemu tome, pokuati spoznati uzrok tolike bijede, istraiti, ispitati ga, to je svakakonakana ove knjige.

Govorim jezikom praktinog ivota, u elji da saznam to se to krije iza te jezive maske postojanja.

Mislim naglas, a intelektualni zgubidani neka govore to ih je volja.

Teorije su ve postale zamorne, ak se i prodaju i preprodaju na tritu... I to onda?

Teorije slue samo tome da nam donesu brige i zagore ivot.

Goethe je s pravom rekao: Sve su teorije sive, a zeleno je samo drvo ivota puno zlatnih


4/64

plodova...

Ubogi ljudi ve su se umorili od tolikih teorija, danas se puno govori o praksi, trebamo biti praktinii doista upoznati uzroke naih patnji.

2. poglavlje

Gruba stvarnost injenic

Uskoro bi milijuni itelja Afrike, Azije i Latinske Amerike mogli umrijeti od gladi.

Plin sadran u sprejevima i rasprivaima mogao bi do kraja unititi ozon u zemaljskoj atmosferi.

Pojedini mudraci prognoziraju da e se do dvijetisuite godine iscrpiti sloj zemlje neposredno ispodpovrine nae zemaljske kugle.

Morske vrste ugibaju uslijed zagaivanja mora, to je ve dokazano.

Neupitno je da e, ako nastavimo ovakvim tempom, potkraj ovoga stoljea svi stanovnici velikihgradova morati koristiti maske s kisikom da bi se obranili od smoga.

Ako se zagaivanje nastavi u sadanjem alarmantnom obliku, uskoro vie nee biti mogue jestiribu, jer e ona ivjeti u potpuno zagaenoj vodi i bit e opasna za zdravlje.

Jo prije dvijetisuite godine bit e gotovo nemogue nai plau na kojoj bi se ovjek mogaookupati u istom moru.

Zahvaljujui neumjerenoj potronji i iskoritavanju tla i podzemlja, uskoro zemlja vie nee moidavati poljoprivredna dobra dovoljna za prehranu ljudi.

Bjelodano je da intelektualna ivotinja, pogreno zvana ovjekom, zagaujui mora tolikomprljavtinom, trujui zrak dimom iz automobila i tvornica te razarajui Zemlju podzemnim

atomskim eksplozijama i zlouporabom elemenata pogubnih za zemaljsku koru, podvrgava planetZemlju trajnoj i jezivoj agoniji koja e se nesumnjivo okonati Velikom Katastrofom.

Svijet e teko moi prijei prag dvijetisuite godine, jer intelektualna ivotinja razara prirodniokoli brzinom od tisuu na sat.

Racionalni sisavac, pogreno zvan ovjekom, trudi se unititi Zemlju, eli je uinitinenastanjivom, i oito je da u tome i uspijeva.

to se mor tie, oito je da ih sve nacije pretvaraju u neku vrst velikog smetlita.

Sedamdeset posto sveg svjetskog smea zavrava u nekom od mora.

Goleme koliine nafte, svakojakih insekticida, raznovrsnih kemijskih supstanci, otrovni plinovi,


5/64

neurotoksini plinovi, deterdenti itd. unitavaju sve ivue vrste u oceanima.

Unitavaju se morske ptice i planktoni neophodni za ivot.

Unitavanje morskog planktona bez sumnje predstavlja neprocjenjivu tetu, jer taj mikroorganizamproizvodi sedamdeset posto zemaljskog kisika.

Pomou znanstvenih istraivanja mogue je utvrditi da su neki dijelovi Atlantskoga i Tihog oceanazaraeni radioaktivnim otpadom, proizvodima atomskih eksplozija.

U raznim metropolama svijeta i osobito Europe, slatka voda se pije, eliminira, proiava i ondaiznova pije.

U velikim visoko civililiziranim gradovima, voda koja se posluuje na stolovima prolazi mnogoputa kroz ljudske organizme.

Stanovnici kolumbijskoga grada Ccute, na granici s Venezuelom, primorani su piti tamnu i prljavu

vodu iz rijeke pune neistoa koje dolaze iz Pamplone.

Osobito elim istaknuti rijeku Pamplonitu, koja je bila tako zlosretna za Ccutu, Biser Sjevera.

Danas sreom postoji jo jedan vodovod koji opskrbljuje grad, no bez obzira na nj i dalje se pijecrna voda iz rijeke Pamplonite.

Golemim filtrima, divovskim strojevima, kemijskim supstancijama nastoji se proistiti prljava vodau velikim europskim gradovima, no epidemije se i dalje ire uslijed tih neistih voda koje su tolikoputa prole kroz ljudski organizam.

uveni bakteriolozi nalaze u pitkoj vodi velikih prijestolnica svakovrsne viruse, kolibacile,patogene klice, bakterije tuberkuloze, tifusa, boginja, liinke itd.

Koliko god to zvualo nevjerojatno, u samim pogonima za proizvodnju pitke vode u europskimzemljama naen je virus boginja i djeje paralize.

K tome, rasipanje vode je zastraujue: suvremeni znanstvenici tvrde da e do 1990. godineracionalni humanoid umrijeti od ei.

Najgore od svega je to to su podzemne zalihe slatke vode u opasnosti uslijed zlouporabe

intelektualne ivotinje.Nesmiljeno iskoritavanje naftnih polja i dalje je fatalno. Nafta koja se crpi iz unutranjosti zemljeulijeva se u podzemne vode i zagauje ih.

Posljedica toga je ta da su Zemljine podzemne vode zbog nafte postale nepitke na rok dulji odjednog stoljea.

Kao oit rezultat svega toga, ugibaju biljke i umire mnotvo ljudi.

Recimo sad neto o zraku koji je tako neophodan za ivot ivih bia...

Sa svakim udisajem plua udahnu pola litre zraka, odnosno dvanaestak kubnih metara dnevno; nekase ta koliina pomnoi sa etiri milijarde petsto milijuna stanovnika na Zemlji pa emo dobiti tonu


6/64

koliinu kisika koju dnevno potroi cjelokupno ovjeanstvo, ne uraunavi kisik to ga troe drugaiva bia koja nastanjuju lice Zemlje.

Ukupan kisik koji udiemo nalazi se u atmosferi i dugujemo ga planktonu koji danas unitavamozagaenjem, kao i fotosintetskom djelovanju biljaka. Naalost, zalihe kisika ve se iscrpljuju.

Racionalni sisavac, pogreno zvan ovjekom, posredstvom bezbrojnih industrijskih grananeprestano smanjuje koliinu suneva zraenja, tako nunog i neophodnog za fotosintezu, i zbogtoga je koliina kisika koju trenutano proizvode biljke danas kudikamo manja nego u prolomstoljeu.

U cijeloj toj svjetskoj tragediji najgore je to to intelektualna ivotinja i dalje zagauje mora,unitavajui plankton i satirui vegetaciju.

Racionalna ivotinja naalost nastavlja razarati svoje izvore kisika.

Smog to ga racionalni humanoid neprestano isputa u zrak, osim to ubija, dovodi u opasnost

ivot planeta Zemlje.

Smog ne unitava samo zalihe kisika nego i ubija ljude.

Smog uzrokuje neobine i opasne bolesti koje je nemogue izlijeiti, to je ve dokazano.

Smog spreava ulazak suneve svjetlosti i ultraljubiastih zraka te time dovodi do ozbiljnihporemeaja u atmosferi.

Nastupa doba klimatskih promjena, zaleivanja, irenja polarnog leda prema ekvatoru, strahovitihciklona, potresa itd.

Zahvaljujui ne uporabi, nego zlouporabi elektrine energije, dvijetisuite godine bit e vie toplineu nekim podrujima planeta Zemlje, to e pridonijeti procesu revolucije Zemljinih osi.

Uskoro e polovi doi na mjesto Zemljina ekvatora, a ovaj na mjesto polova.

Otapanje polova je ve zapoelo i blii se novi sveopi potop, kojemu e prethoditi poar.

Taj sloj, pokrov ili filtar naalost e apsorbirati toplinsko zraenje.

U iduim desetljeima umnogostruit e se ugljini dioksid, i onda e taj kemijski element stvoritidebeli pokrov u Zemljinoj atmosferi.

Takav filtar ili pokrov naalost e apsorbirati toplinsko zraenje i djelovati kao sudbonosanstaklenik.

Klima na zemlji na mnogim e mjestima postati toplija i zbog topline e se otopiti led na polovima,uslijed ega e razina oceana drastino porasti.

Situacija je krajnje ozbiljna, plodno tlo nestaje a svakodnevno se raa dvjesto tisua osoba kojimatreba prehrana.

Svjetska katastrofa Gladi koja se pribliava zasigurno e biti strana; taj je udes ve na vratima.


7/64

Trenutano etrdeset milijuna ljudi godinje umire od gladi, zbog manjka hrane.

Zloinaka industrijalizacija uma i nemilosrdno iskoritavanje rudnika i nafte pretvaraju Zemlju upustinju.

Ako je tono da je nuklearna energija smrtonosna za ovjeanstvo, nita manje tono nije ni to da

danas postoje i zrake smrti, mikrobske bombe i brojni drugi strahovito razorni i opaki elementikoje su izumili znanstvenici.

Neupitno je da dobivanje nuklearne energije iziskuje velike koliine topline koje je tekokontrolirati i koje u svakom asu mogu dovesti do katastrofe.

Da bi se dobila nuklearna energija potrebne su goleme koliine radioaktivnih minerala, od kojih seiskoristi samo trideset posto, zbog ega se sloj ispod povrine zemlje ubrzano iscrpljuje.

Atomski otpad koji ostaje ispod Zemljine povrine strahovito je opasan. Ne postoji sigurno mjestoza atomski otpad.

Ako plin s atomskog smetlita istekne bez nadzora, makar i u minimalnoj koliini, umrijet e tisueljudi.

Zagaenje hrane i vode uzrokuje genetske promjene i ljudska udovita: stvorenja koja se raajuizobliena i monstruozna.

Prije 1999. godine doi e do velike nuklearne katastrofe koja e izazvati pravi uas.

Izvjesno je da ovjeanstvo ne zna ivjeti, da se jezivo izrodilo i odista se nadvilo nad ponor.

Najvea je nevolja u svemu tome to to su imbenici takvog pustoenja glad, ratovi, unitavanjeplaneta na kojemu ivimo itd. u nama samima, to ih nosimo u svojoj nutrini, u vlastitoj Psihi.

3. poglavlje

Srea

Ljudi svakodnevno rade, bore se za preivljavanje, ele nekako egzistirati, ali nisu sretni.

Ovdanja poslovica glasi da je srea [esta en chino*]: najgore je to ljudi to znaju, ali usred tolikegorine kao da ne gube nadu da e jednog dana postii sreu, a da ne znaju kako ni na koji nain.

Jadni ljudi! Koliko pate! Pa ipak ele ivjeti, boje se da ne izgube ivot...

Kad bi ljudi razumjeli neto od Revolucionarne Psihologije, moda bi ak i razmiljali drukije; ali

uistinu ne znaju nita, ele preivjeti usred nesree i to je sve.

Postoje radosni i vrlo ugodni trenuci, ali to nije srea; ljudi brkaju uitak sa sreom.


8/64

Tulum, zabava, pijanka, orgija: to je bestijalan uitak, ali nije srea... Postoje, meutim, zdravezabave, bez opijanja, bez bestijalnosti, bez alkohola itd., ali niti to nije srea...

Jesi li ljubazna osoba? Kako se osjea dok plee? Jesi li zaljubljen? Ljubi li uistinu? Kako seosjea dok plee s biem koje oboava? Dopustite mi da u ovim trenucima budem malko okrutan

i kaem vam da ni to nije srea.

Ako si ve ostario, ako te ne privlae ti uici, [si te saben a cucaracha*]: oprosti mi kada ti kaemda bi bio drukiji da si mlad i pun nade.

Kako god bilo, to god se govorilo, plesao ili ne plesao, zaljubljivao se ili ne zaljubljivao, imao ilinemao ono to se naziva novcem, ti nisi sretan iako misli suprotno.

ovjek provede ivot traei sreu posvuda, a umire ne naavi je.

U Latinskoj Americi ima mnogo onih koji se nadaju da e jednog dana dobiti glavni zgoditak na

lutriji, vjeruju da e tako ostvariti sreu; neki ga doista i dobiju, ali zbog toga ne ostvare tolikouenu sreu.

Dok je mlad, mukarac sanja o idealnoj eni, nekoj kraljevni iz Tisuu i jedne noi, o neemuizvanrednom; no potom stie gruba stvarnost injenica: ena i djeica koju treba uzdravati, tekiekonomski problemi itd.

Nema dvojbe da, kako rastu djeca, rastu i problemi te ak postaju nerjeivi...

Kako djeak ili djevojica rastu, trebaju im sve vee cipelice a njihova cijena je, dakako, sve via.

Kako djeca rastu, njihova odjea postaje sve skuplja; kad se ima novca s time nema problema, aliako ga nema nastupaju nevolje i uasne patnje...

Sve je to jo i manje ili vie podnoljivo ako mukarac ima dobru enu, ali kad sirotog ovjekaizdaju, kad mu nabiju rogove, emu mu onda slui borba za stjecanje novca?

Naalost postoje iznimni sluajevi, udesne ene, istinske druice u obilju i u nevolji. No, kaovrhunac svega, mukarac tada takvu ne zna cijeniti te je ak i ostavlja zbog drugih ena koje e muzagorati ivot.

Mnoge djevojke sanjaju o princu na bijelom konju; na nesreu, stvari zapravo ispadaju posvedrukije i sirota ena u stvari se udaje za krvnika...

Glavna enina nada jest imati lijep dom i biti majka: sveto predodreenje je da, makar mukaracbio jako dobar, to je svakako teko oekivati, na kraju sve proe: sinovi i keri se poene ipoudaju, odu ili slabo namire roditelje i s domom je konano gotovo.

Sve u svemu, u ovome okrutnom svijetu u kojem ivimo ne postoje sretni ljudi... Sva uboga ljudskabia su nesretna.

U ivotu smo upoznali mnoge magarce optereene novcem, pune problema, preoptereene

parnicama, porezima itd. Nisu sretni.

emu biti bogat ako nisi zdrav? Siroti bogatai! Katkad su nesretniji od bilo kojeg prosjaka.


9/64

Sve u ovom ivotu prolazi: prolaze stvari, osobe, ideje itd. Oni koji imaju novca prolaze, oni koji ganemaju takoer prolaze i nitko ne poznaje istinsku sreu.

Mnogi ele pobjei od sebe samih pomou droga ili alkohola, no uistinu ne samo da ne uspijupobjei nego, jo gore, ostaju zaglavljeni izmeu pakla i poroka.

Ljubitelji alkohola, marihuane, LSD-a itd. nestaju kao arolijom kad poroni odlui promijenitiivot.

Bjeanjem od sebe sama, od ja, ne postie se srea. Zanimljivo bi bilo zgrabiti bika zarogove, promotriti ja, prouiti ga s namjerom da se otkriju uzroci patnje.

Kad ovjek otkrije prave uzroke tolikog jada i bijede, oito je da neto moe uiniti...

Ako uspijem dokrajiti mene, moja pijanstva, moje poroke, moje strasti, koje uzrokujutoliko boli u mome srcu, poe li mi za rukom dokrajiti brige i preokupacije koje mi unitavaju

mozak i ine me bolesnim, itd., itd., jasno je da onda nadolazi ono to je s onu stranu vremena, sonu stranu tijela, osjeaja i uma, ono to je razumu uistinu nepoznato i to se naziva SREA!

Neupitno je da svijest, dokle god je zatoena, zaglavljena izmeu ja i mene, nikako nee moispoznati istinsku sreu.

Srea ima okus to ga ja ja, moje, nikad nije upoznalo.

4. poglavlje

Sloboda

Smisao slobode je neto to ovjeanstvo jo nije shvatilo.

Na osnovi pojma slobode, koji se uvijek postavlja u vie ili manje promaenom obliku, ine se

krajnje ozbiljne pogreke.Vode se borbe zbog jedne rijei, izvode se apsurdni zakljuci, provodi se svakovrsna samovolja iprolijeva se krv na bojnim poljima.

Rije sloboda je oaravajua, svi je vole, no ne postoji istinsko razumijevanje te rijei te u vezi snjom vlada zbrka.

Nemogue je nai deset ljudi koji bi u istom obliku i na jednak nain definirali rije sloboda.

Pojam slobode bi na neki nain bio razumljiv subjektivnom racionalizmu.

Svi o tom pojmu imaju razliite predodbe: subjektivna mnijenja ljudi lienih svake objektivnestvarnosti.


10/64

Kad se postavi pitanje slobode, svima u umu nastaje nesuvislost, zbrka, neodreenost inedosljednost.

Siguran sam da ak ni gospodin Immanuel Kant, autor Kritike istog uma i Kritike praktikog uma,nikad nije analizirao taj pojam tako da bi mu dao toan smisao.

Sloboda, lijepa rije, krasan pojam: koliko je zloina poinjeno u njeno ime!

Neupitno je da pojam slobode hipnotizira mase; brda i doline, rijeke i mora boje se krvlju kad seprizove ta arobna rije.

Koliko se zastava, koliko krvi i koliko junaka smijenilo na pozornici povijesti kad god se na tapetivota stavilo pitanje slobode.

Naalost, nakon svake neovisnosti izborene po tako visokoj cijeni, unutar svake osobe nastavlja seropstvo.

Tko je slobodan? Tko je postigao tu famoznu slobodu? Koliko njih se oslobodilo? Jao, jao, jao!

Mladi ezne za slobodom; ini se nevjerojatnim da esto, i kad ima kruha, odjee i krov nadglavom, eli pobjei iz oinske kue u potrazi za slobodom.

ini se protuslovnim da momak koji ima sve u kui eli pobjei, umaknuti, udaljiti se od svogadoma, oaran pojmom slobode. udno je ovjek koji uiva u svakovrsnim udobnostima sretnogdoma eli izgubiti ono to ima da bi putovao po zemljama svijeta i uronio u patnju.

To da bijednik, parija ivota, prosjak, uistinu udi otii iz svoga kuerka,, iz svoje kolibe, snamjerom da izbori neku promjenu nabolje, doima se ispravnim; ali da dobro dijete, mamina maza,trai izlaz, bijeg, to se ini nesklapnim pa i besmislenim; pa ipak je tako: rije sloboda oarava iopinjuje, iako je nitko ne umije precizno odrediti.

To da neka djevojka ezne za slobodom, da udi otii u drugu kuu, da se eli udati kako bipobjegla iz oinskog doma i ivjela boljim ivotom, dijelom se ini loginim, jer ona ima pravo bitimajka; meutim, ve kao supruga otkriva da nije slobodna i rezignirano mora nastaviti tegliti lanceropstva.

Zaposlenik, umoran od tolikih propisa, eli sebe vidjeti slobodnim, a ako uspije izboriti neovisnost

suoava se s problemom da nastavlja biti robom vlastitih zanimanja i preokupacija.Doista, kad god se borimo za slobodu bivamo prevareni, unato pobjedama.

Toliko je krvi uzalud proliveno u ime slobode, pa ipak smo i dalje robovi sebe samih i drugih.

Ljudi se bore zbog rijei koje nikad ne razumiju, iako ih rjenici gramatiki objanjavaju.

Sloboda je neto to se mora postii unutar sebe sama. Nitko je ne moe ostvariti izvan sebe.

Jahati zrakom: to je vrlo istonjaki izraz koji alegorijski predouje smisao istinske slobode.

Nitko ne moe uistinu iskusiti slobodu ukoliko njegova svijest ostaje zatoena u sebi samoj, u ja.


11/64

Shvaanje moga ja, moje osobe, onoga to jesam, hitno je ako se doista iskreno eli postiisloboda.

Na neki bismo nain mogli raskinuti verige ropstva a da prethodno ne dokuimo cijelo to pitanjemene, sve to to pripada ja, meni samome.

U emu se sastoji ropstvo? to nas to dri u ropstvu? Koje su to spone? Sve to moramo otkriti.

Bogati i siromani, vjernici i nevjernici, svi su formalno uznici iako se smatraju slobodnima.

Ukoliko je svijest, bit, ono najuzvienije i najdostojanstvenije to imamo u svojoj nutrini, i daljezatoena u sebi samoj, u meni, u ja, u mojim porivima i strahovima, u mojim eljama i strastima,u mojim brigama i silama, u mojim psiholokim nedostacima, utoliko uistinu ostajemo u zatvoru.

Smisao slobode moe se u cijelosti shvatiti tek kad se raskinu okovi naega vlastitog duevnogzatvora.

Dokle god postoji ja, svijest e biti u zatvoru; iz zatvora je mogue utei samo putem budistikogponitenja, rastvaranjem ega i njegovim pretvaranjem u kozmiki prah i pepeo.

Slobodna svijest, liena ega, u apsolutnoj odsutnosti moga ja, bez elja, bez strasti, bez udnji istrahova, neposredno doivljava istinsku slobodu.

Svakojaki pojmovi o slobodi nisu sloboda sama. Mnijenja to ih stvaramo o slobodi uvelike serazlikuju od stvarnosti. Ideje to ih smiljamo na temu slobode nemaju nikakve veze s autentinomslobodom.

Sloboda je neto to moramo iskusiti na izravan nain, a to je mogue samo ako psiholokiumremo, rastvorimo ja, jednom zauvijek stanemo na kraj egu.

Nikakve svrhe nema u tome da nastavimo sanjati o slobodi ako na sve naine i dalje ivimo kaorobovi.

Bolje je da sebe vidimo takve kakvi jesmo, da briljivo promatramo sve te okove ropstva koji nasdre u formalnom zatvoru.

Spoznajui sebe same i videi ono to jesmo iznutra otkrit emo vrata istinske slobode.

5. poglavlje

Zakon klatna

Zanimljivo je imati zidni sat u kui, ne samo da ovjek vidi koliko je sati nego i da se malo zamisli.

Bez klatna takav sat ne funkcionira; gibanje klatna duboko je znakovito.


12/64

U stara vremena dogma evolucije nije postojala; mudraci su tada uviali da se povijesni procesiuvijek odvijaju u skladu sa zakonom klatna.

Sve tee i vraa se, die se i sputa, raste i pada, dolazi i odlazi sukladno tome udesnom zakonu.

Nema niega udnog u tome to sve oscilira, to je sve podvrgnuto nestalnosti vremena, to sve

evoluira i involuira.

Na jednom kraju klatna je radost, na drugome bol; sva naa uvstva, misli, enje, elje osciliraju uskladu sa zakonom klatna.

Nada i beznae, pesimizam i optimizam, strast i bol, trijumf i propast, dobitak i gubitak, u svakomsluaju odgovaraju dvama krajnostima kretanja klatna.

Egipat je sa svom svojom moi i gospodstvom niknuo na obalama svete rijeke, ali kad se klatnozanjihalo na drugu stranu, kad se uzdiglo na suprotnom kraju, pala je drava faraona i podigao seJeruzalem, grad mio prorocima.

Kad je klatno promijenilo poloaj Izrael je pao a na drugom kraju nastalo je Rimsko carstvo.

Gibanje klatna podie i potapa carstva, dovodi do nastajanja monih civilizacija i potom ih razaraitd.

Na krajnje desnom poloaju klatna moemo smjestiti razne pseudoezoterike i pseudookultistikekole, religije i sekte.

Na krajnje lijevom poloaju u njihanju klatna moemo smjestiti sve kole materijalistikog,marksistikog, ateistikog, skeptikog itd. tipa. To su opreke u gibanju klatna, promjenjive ipodlone neprekidnoj permutaciji.

Vjerski fanatik, zahvaljujui nekoj neobinoj spoznaji ili obmani, moe otii u drugu krajnost klatnai pretvoriti se u ateista, materijalista, skeptika.

Materijalistikog, ateistikog fanatika, uslijed nekog neobinog dogaaja, moda uslijedtranscendentalne metafizike spoznaje, trenutak neizrecivog uasa moe odvesti u drugu krajnostgibanja klatna i pretvoriti ga u nesnosnog religioznog reakcionara.

Primjeri: sveenik kojega je u nekoj polemici savladao neki ezoteriar, u oaju postaje nevjernik i

materijalist.Znan nam je sluaj jedne dame, ateistice i nevjernice, koja je zbog jednog presudnog i neopozivogmetafizikog dogaaja postala velianstvena predstavnica praktinog ezoterizma.

U ime istine moramo objaviti da je pravi i potpuni materijalistiki ateist farsa i da ne postoji.

Suoeni s neposrednom blizinom smrti, u trenutku neizrecivog uasa, neprijatelji vjenog,materijalisti i nevjernici, u hipu prelaze u drugu krajnost u gibanju klatna te mole, plau i zazivaju sbeskrajnom vjerom i neizmjernom pobonou.

I sam Karl Marx, tvorac dijalektikog materijalizma, bio je idovski vjerski fanatik a kad je umropriredili su mu pogrebnu sveanost kao za velikog rabina.


13/64

Karl Marx razvio je svoju materijalistiku dijalektiku iskljuivo s jednom namjerom: STVORITIORUJE ZA RAZARANJE SVIH SVJETSKIH RELIGIJA PUTEM SKEPTICIZMA.

To je tipian sluaj vjerske gorljivosti koja je zala u krajnost; Marx ni na koji nain nije mogaoprihvatiti postojanje drugih religija te mu je bilo drae unititi ih putem dijalektike.

Karl Marx ispunio je jedan od Protokola sionskih mudraca u kojem doslovce stoji: Ne mari toemo svijet ispuniti materijalizmom i odvratnim ateizmom, jer onoga dana kad mi odnesemopobjedu poduavat emo Mojsijevu vjeru, valjano ozakonjenu i u dijalektikom obliku, i neemo nasvijetu dopustiti nijednu drugu vjeru.

Vrlo je zanimljivo da se u Sovjetskom Savezu vjere progone i da se narod ui materijalistikojdijalektici, dok se u sinagogama prouavaju Talmud, Biblija i vjera te one rade slobodno i bezikakvih potekoa.

Vladari Rusije vjerski su fanatici Mojsijeva zakona, ali truju narod farsom dijalektikogmaterijalizma.

Nikad se neemo izjasniti protiv naroda Izraela; samo se postavljamo protiv odreene elite koja igradvostruku igru i koja, teei neispovjedivim ciljevima, truje narod materijalistikom dijalektikom,dok u potaji prakticira Mojsijevu religiju.

Materijalizam i spiritualizam, sa svojim svakovrsnim teorijama, predrasudama i pretpojmovima,procesuiraju se u umu sukladno zakonu klatna te dolaze i izlaze iz mode u skladu s vremenom iobiajima.

Duh i materija dva su veoma diskutabilna i zamrena pojma koje nitko ne razumije.

Um ne zna nita o duhu, nita o materiji.

Jedan pojam nije nita drugo nego to, pojam. Stvarnost nije pojam, iako um moe smislitikojekakve pojmove o stvarnosti.

Duh je duh (bitak), i jedino sebe sama moe spoznati.

Pisano je: BITAK JE BITAK I RAZLOG BITKA JEST BITAK SM.

Fanatici Boga materije, znanstvenici dijalektikog materijalizma empiristi su i svi do zadnjega su

apsurdni. Govore o materiji s tom zaslijepljenom i glupom samodostatnou, a zapravo o njoj neznaju nita.

to je materija? Koji od tih blentavih znanstvenika to zna? Ta toliko razvikana materija takoer jeodvie sporan i prilino zamren pojam.

to je materija? Pamuk? eljezo? Meso? krob? Kamen? Bakar? Oblak ili to? Kazati da je svematerija bilo bi tako empiristiki i apsurdno kao tvrditi da je cijeli ljudski organizam jetra, srce ilibubreg. Oito je da je jedna stvar jedno a druga stvar drugo, svaki organ je drukiji i svaka tvar jerazliita. to je onda od svih tih razglaenih tvari materija?

S pojmovima klatna igraju se mnogi, ali pojmovi uistinu nisu stvarnost.

Um poznaje jedino iluzorne oblike prirode, ali ne zna nita o istini sadranoj u takvim oblicima.


14/64

Teorije dolaze i izlaze iz mode s vremenom i godinama te se ispostavlja da od onoga to je nauio ukoli ovjek poslije nema nikakve svrhe; zakljuak: nitko ne zna nita.

Pojmovi krajnje desnog i krajnje lijevog poloaja klatna prolaze poput enske mode, jer sve su toprocesi uma, stvari koje se dogaaju na povrini spoznaje, gluparije, intelektualne ispraznosti.

Svakoj psiholokoj disciplini suprotstavljena je druga disciplina, svakom logiki strukturiranompsiholokom procesu suprotstavlja se drugi, slian njemu, i poslije svega to?

Ono to nas zanima jest ono to je zbiljsko, istina; no ona nije pitanje klatna i ne nalazi se u sklopunepostojanog kolebanja teorija i vjerovanja.

Istina je ono nepoznato iz trenutka u trenutak, iz asa u as.

Istina je u sreditu klatna, ne u krajnje lijevom ni u krajnje desnom poloaju.

Kad su ga pitali to je istina, Isus je odgovorio dubokom utnjom. A kad su Buddhi postavili istopitanje, on je okrenuo lea i otiao.

Istina nije pitanje mnijenja, teorija i predrasuda s krajnje desne ili krajnje lijeve strane.

Pojam to ga um moe skovati o istini nikad nije istina.

Predodba koju razum ima o istini nikad nije istina.

Mnijenje koje gajimo o istini, koliko god uvaeno bilo, na neki nain je istina.

Ni spiritualistike ni njima suprotstavljene materijalistike struje ne mogu nikada dovesti do istine.

Istina je neto to se mora iskusiti izravno, kad kad ovjek stavi prst u vatru i opee se, ili kao kadproguta vodu i ugui se.

Sredinji poloaj klatna je u nama samima, i ondje trebamo na izravan nain otkriti i doivjeti onostvarno, istinu.

Moramo izravno istraiti sebe same da bismo same sebe otkrili i duboko spoznali.

Iskustvo istine nastupa tek kad smo uklonili nepoeljne elemente koji u svome zbiru sainjavajuego.

Samo uklanjanjem zablude postie se istina. Samo raspadanjem moga ja, mojih greaka, mojihpredrasuda i strahova, mojih strasti i elja, vjerovanja i bludnji, svakovrsnih intelektualnihklasifikacija i samodostatnosti, otvara nam se iskustvo onog stvarnog.

Istina nema nikakve veze s onim to se govorilo ili prestalo govoriti, s onime to se pisalo iliprestalo pisati, ona nam se javlja samo onda kad umre ja.

Um ne moe traiti istinu jer je ne poznaje. Um ne moe prepoznati istinu jer je nikad nije niti

upoznao. Istina nam se javlja spontano kad smo uklonili sve nepoeljne elemente koji tvore moje ja,ego.


15/64

Ukoliko ostane zatvorena u egu, svijest nee moi iskusiti ono to je zbiljsko, ono to je onkrajtijela, strasti i uma, ono to jest istina.

Kad se ja pretvori u kozmiki prah i pepeo, svijest se oslobaa da bi se konano probudila iizravno doivjela istinu.

S punim pravom kae Veliki Kabir Isus: SPOZNAJTE ISTINU I ONA E VAS OSLOBODITI.*

Od kakve je svrhe ovjeku upoznati pedeset tisua teorija ako nikad nije iskusio Istinu?

Bilo iji intelektualni sustav dostojan je svakog potovanja, ali svakom sustavu suprotstavlja sedrugi sustav, a ni jedan ni drugi nisu istina.

Vrednije je istraiti sebe sama kako bismo sebe spoznali i jednog dana na izravan nain doivjeliono zbiljsko, ISTINU.

6. poglavlje

Pojam i stvarnost

Tko ili to moe jamiti da su pojam i stvarnost apsolutno isti?

Pojam je jedno a stvarnost drugo, i esto smo skloni precijeniti nae pojmove.

Stvarnost istovetna pojmu je neto gotovo nemogue; no um, hipnotiziran vlastitim pojmom, uvijekpretpostavlja da su taj pojam i stvarnost isti.

Svakom psiholokom procesu, pravilno ustrojenom pomou egzaktne logike, suprotstavlja se nekidrugi, drukiji, vrsto oblikovan posredstvom sline ili bolje logike, i to sad?

Kada dva uma, strogo disciplinirana u okovima intelektualnih struktura, raspravljaju meu sobom,prepiru se o ovoj ili onoj stvarnosti, svaki od njih vjeruje u tonost vlastitog poimanja i u lanost

drukijeg poimanja, no koji je od njih u pravu? Koji bi u jednom i drugom sluaju mogao asnopruiti jamstva? U kojem od njih su pojam i stvarnost istovetni?

Neupitno je da je svaka glava jedan svijet i da u svakoj pojedinoj glavi postoji neka vrsta papinskogi diktatorskog dogmatizma koji nas navodi na vjerovanje u posvemanju istovetnost pojma istvarnosti.

Koliko god vrste bile strukture rasuivanja, nitko ne moe zajamiti apsolutnu istovetnost pojmovai stvarnosti.

Oni koji zatvaraju sebe same u bilo koji logistiki intelektualni postupak, uvijek ele da se stvarnost

pojava usuglasi s razraenim pojmovima, a to nije drugo doli rezultat razumske halucinacije.

U otvaranju prema novom poiva teka lakoa mudraca iz klasinog doba; naalost, ljudi ele


16/64

otkriti, vidjeti u svakoj prirodnoj pojavi vlastite predrasude, pojmove, pretpojmove, mnijenja iteorije; nitko ne umije biti prijemiv, vidjeti novo istim i spontanim umom.

Dolikovalo bi da pojave govore mudracu; naalost, mudraci u dananje doba ne umiju vidjetipojave, samo ele u samima sebi vidjeti potvrdu vlastitih pretpojmova.

Makar to zvualo nevjerojatno, moderni znanstvenici ne znaju nita o prirodnim pojavama.

Kad u fenomenima prirode vidimo iskljuivo vlastite pojmove, zasigurno ne vidimo fenomene,nego pojmove.

Pa ipak, opinjeni svojim fascinantnim intelektom, budalasti znanstvenici glupavo vjeruju da jesvaki njihov pojam potpuno istovetan ovom ili onom promatranom fenomenu, a u zbilji je drukije.

Ne poriemo da e nae tvrdnje opovrgnuti svatko tko je sebe sama zatvorio unutar ovog ili onoglogikog postupka; neupitno je, meutim, da papinsko i dogmatiko stanje intelekta nikako ne bimoglo prihvatiti da se ovaj ili onaj pravilno elaborirani pojam ne podudara tono sa stvarnou.

im putem osjetila opazi ovaj ili onaj fenomen, um smjesta pohita da ga iskri ovim ili onimznanstvenim terminom koji nedvojbeno slui samo kao flaster za prekrivanje vlastita neznanja.

Um ne zna biti uistinu prijemiv prema novome, ali zna smiljati silno zamrene pojmove kojima,zavaravajui sama sebe, tei opisivati ono o emu bez daljnjega ne zna nita.

Govorei ovaj put u sokratovskom smislu, kazat emo da um ne samo to ne zna nego i ne zna dane zna.

Moderni um je strahovito povran, specijalizirao se za smiljanje pretekih pojmova koji prekrivajunjegovo neznanje.

Postoje dvije vrste znanosti: prva nije drugo do gnojite subjektivnih teorija kojih ovdje ima uizobilju. Druga je ista znanost velikih iluminata, objektivna znanost bitka.

Bez ikakve sumnje nije mogue prodrijeti u amfiteatar kozmike znanosti ako prethodno nismoumrli u sebi samima.

Moramo dezintegrirati sve one nepoeljne elemente koje nosimo u svojoj nutrini i koji u svojojukupnosti tvore ja, ego psihologije.

Ukoliko vrhovna svijest bitka ostane zatvorena u mome ja, meu mojim pojmovima i subjektivnimteorijama, apsolutno je nemogue da izravno spozna sirovu zbilju prirodnih pojava po sebi.

Klju laboratorija prirode nosi u svojoj desnoj ruci Aneo Smrti.

Od fenomena roenja moemo nauiti veoma malo, no od smrti moemo nauiti sve.

Neoskvrnuti hram iste znanosti nalazi se na dnu crne grobnice. Ako klica ne umre, biljka se neraa. Samo smru dolazi ono novo.

Kad Ego umre, svijest se budi da bi vidjela stvarnost svih prirodnih pojava takvih kakve su po sebi iza sebe.


17/64

Svijest zna ono to izravno doivljava sama za sebe, golu stvarnost ivota s onu stranu tijela,osjeaja i uma.

7. poglavlje

Dijalektika svijesti

U ezoterikom radu povezanom s uklanjanjem nepoeljnih elemenata koje nosimo u svojoj nutrini,katkad se javljaju gaenje, umor i dosada.

Bez daljnjega se uvijek moramo vratiti poetnom ishoditu i vratiti vrijednost temeljima

psiholokog rada, ako uistinu udimo za korjenitom promjenom.

Ljubav prema ezoterikom radu neophodna je ako se doista eli potpuna unutarnja preobrazba.

Ako ne gajimo ljubav prema psiholokom radu koji vodi k promjeni, revalorizacija nael bit evie nego nemogua.

Bilo bi besmisleno pomiljati da se moemo zanimati za takav rad ako ga uistinu nismo zavoljeli.

To znai da je ljubav neodgodiva kad nastojimo vratiti vrijednost temeljima psiholokog rada.

Hitno je prije svega znati to je to to se naziva svijeu, jer mnogim ljudima nikad nije bilo do togada saznaju ita o sebi.

Nema te osobe, niti najobinije, koja ne zna da boksa, kad nokautiran padne u ring, gubi svijest.

Jasno je da nesretni boksa, kad se pribere, ponovo dolazi k svijesti.

Sljedstveno tome, svatko uvia da postoji jasna razlika izmeu osobnosti i svijesti.

Kada doemo na svijet, svi u ivotu raspolaemo s tri posto svijesti, a devedeset sedam posto nam

je razdijeljeno izmeu podsvijesti, infrasvijesti i nesvijesti.Tih tri posto budne svijesti moe se poveati u mjeri u kojoj radimo na samima sebi.

Nau svijest nije mogue poveati putem iskljuivo fizikih ili mehanikih postupaka.

Neupitno je da se svijest moe probuditi jedino na temelju svjesnog rada i dobrovoljnog trpljenja.

Valja nam shvatiti da u nama postoje razni tipovi energije: prva mehanika energija; drugi ivotna energija; trei psihika energija; etvrti mentalna energija; peti energija volje; esti energija svijesti; sedmi energija istog duha.

Koliko god umnogostruavali isto mehaniku energiju, nikad neemo uspjeti probuditi svijest.


18/64

Koliko god poveavali ivotne sile u naem organizmu, nikada time neemo probuditi svijest.

Mnogi psiholoki procesi odvijaju se sami od sebe, a da se u to uope ne uplie svijest.

Koliko god velika bila disciplina uma, mentalna energija nikad nee uspjeti razbuditi raznolikefunkcije svijesti.

Snazi volje, makar se umnogostruila do u beskraj, ne polazi za rukom probuditi svijest.

Svi ti tipovi energije rasporeeni su na razliitim razinama i dimenzijama koje nemaju nita sasvijeu.

Svijest se moe probuditi samo putem svjesnog rada i ispravnih napora.

Umjesto da se uveava, onaj mali postotak svijesti to ga ovjeanstvo posjeduje obino se u ivotujalovo rasipa.

Oito je da, poistoveujui se sa svim zbivanjima svoga ivota, uzalud tratimo energiju svijesti.

ivot bismo trebali gledati poput filma, nikad se ne identificirajui ni s kojom komedijom, dramomili tragedijom, jer emo tako utjedjeti energiju svijesti.

Svijest je sama po sebi tip energije s iznimno visokom vibracijskom frekvencijom.

Ne treba brkati svijest s pamenjem, jer oni se jedno od drugoga razlikuju kao automobilska svjetlanaspram ceste kojom se vozimo.

Mnoga se djela odvijaju u nama samima bez ikakva sudjelovanja onoga to se naziva svijeu.

U naem su organizmu na djelu mnogi popravci i preureenja, a da u njima pritom ne sudjelujesvijest.

Sredinji pokreta naega tijela moe upravljati automobilom ili voditi prste koji sviraju naglasovirskim tipkama i bez najneznatnijeg sudjelovanja svijesti.

Svijest je svjetlost koju nesvjesni ne opaa.

Niti slijepac ne opaa fiziku sunevu svjetlost, no ona postoji sama za sebe.

Moramo se otvoriti kako bi svjetlost svijesti prodrla u jezivu tminu moga ja, moga sebstva.

Sada emo bolje shvatiti znaenje Ivanovih rijei kad u svome evanelju kae: Svjetlost stigne utamu, ali ga tama ne spozna.

No bilo bi nemogue da svjetlost svijesti prodre u tminu ega ako se prethodno ne posluimoudesnim osjetilom psiholokog samopromatranja.

Moramo raistiti put svjetlosti kako bi ova mogla osvijetliti mrane dubine psihikog ja.

ovjek nikad nee promatrati sama sebe ako mu nije stalo da se promijeni, a takav ineteres jemogu samo ako mu je istinski stalo do ezoterinih uenja.


19/64

Sada e nai itatelji shvatiti razlog zbog kojega savjetujemo da se uvijek iznova revalorizirajuupute koje se tiu rada na samome sebi.

Budna svijest nam omoguuje da izravno doivimo zbilju.

Nesreom, intelektualna ivotinja pogreno zvana ovjekom, oarana formulacijskom moi

dijalektike logike, zaboravila je dijalektiku svijesti.

Neupitno je da je sposobnost formuliranja logikih pojmova u konanici strano bijedna.

S teze moemo prijei na antitezu a putem rasprave dospjeti do sinteze, ono ova posljednja sama posebi i dalje ostaje intelektualni koncept koji se ni na koji nain ne moe usuglasiti sa zbiljom.

Dijalektika svijesti je izravnija te nam omoguuje iskusiti stvarnost svake pojave po sebi i za sebe.

Prirodne pojave se nipoto tono ne podudaraju s pojmovima koje formulira um.

ivot se odvija iz trenutka u trenutak i kad ga uhvatimo da bismo ga analizirali, ubijamo ga.

Kad pokuavamo izvesti pojmove pri promatranju ove ili one prirodne pojave, zapravo prestajemoopaati stvarnost te pojave te u njoj samo vidimo odraz otrcanih teorija i pojmova koji ni na kojinain nemaju veze s opaanom injenicom.

Intelektualna halucinacija je oaravajua te bismo tako na silu htjeli da se sve prirodne pojavepodudaraju s naom dijalektikom logikom.

Dijalektika svijesti temelji se na doivljenim iskustvima, a ne na pukom subjektivnomracionalizmu.

Svi prirodni zakoni postoje u nama samima, a ako ih ne otkrijemo u svojoj nutrini nikad ih neemootkriti izvan sebe.

ovjek je sadran u univerzumu i univerzum je sadran u ovjeku.

Stvarno je ono to ovjek doivljava u svojoj nutrini, i samo svijest moe doivjeti zbilju.

Jezik svijesti je simbolian, intiman, duboko znakovit i samo ga budni mogu razumjeti.

Tko eli probuditi svijest mora iz svoje nutrine ukloniti sve nepoeljne elemente koji sainjavajuego, ja, mene, unutar kojih je kao u boci zatvorena esencija.

8. poglavlje

Scijentifistiki argon

Logika dijalektika povrh svega je uvjetovana i odreena prijedlozima u i o koji nas nikad nee


20/64

dovesti do izravnog iskustva zbilje.

Fenomeni prirode umnogome se razlikuju od onoga kako ih vide znanstvenici.

im se bilo koji fenomen otkrije, smjesta ga se opie ili oznai nekom grubom i tekom rijei izznanstvenog argona.

Oito je da ti preteki termini modernog scijentifizma slue samo kao flaster za prekrivanjeneznanja.

Prirodne pojave nipoto nisu onakve kakvima ih vide znanstvenici.

ivot se, u svim svojim procesima i fenomenima, odvija iz trenutka u trenutak, iz asa u as, i kadse scijentifistiki um zaustavi da ga analizira, on ga zapravo ubija.

Svaki zakljuak izveden iz bilo koje prirodne pojave nipoto nije identian konkretnoj stvarnosti tepojave; na nesreu, um znanstvenika, opinjen vlastitim teorijama, vrsto vjeruje u realnost svojih

zakljuaka.

Zaslijepljeni intelekt ne samo da u pojavama vidi odraz vlastitih pojmova nego, jo gore, diktatorskihoe da pojave ispadnu navlas i apsolutno identine svim tim pojmovima sadranim u intelektu.

Fenomen zaslijepljenosti uma upravo je fascinantan: nijedan od tih budalastih ultramodernihznanstvenika ne bi priznao stvarnost svoje zaslijepljenosti.

Sigurno je da ovovremeni mudrijai nikako ne bi prihvatili da ih se oznai kao zaslijepljene.

Snaga autosugestije navela ih je da povjeruju u stvarnost svih tih pojmova scijentifistikog argona.

Oito je da si zaslijepljeni um umilja da je sveznaju i na diktatorski nain hoe da svi prirodniprocesi idu po tranicama njegove nazovimudrosti.

Novi fenomen jo se nije niti pojavio a ve ga se razvrstava, oznauje i stavlja na to i to mjesto, kaoda ga se uistinu shvatilo.

Smiljene su tisue termina da se bi oznaile pojave, ali pseudo-znalci ne znaju nita o njihovojzbilji.

Kao iv primjer svega to tvrdimo u ovome poglavlju, navest emo ljudsko tijelo.U ime istine moemo izriito ustvrditi da je to fiziko tijelo modernim znanstvenicima apsolutnonepoznato.

Ta bi se tvrdnja mogla initi veoma preuzetnom prvosveenicima modernog scijentifizma tezasigurno od njih zasluujemo izopenje.

Meutim, imamo vrlo vrsto temelje za tako stranu tvrdnju; naalost, zaslijepljeni umovi toliko suuvjereni u svoje pseudoznanje da ni izdaleka ne bi mogli prihvatiti surovu zbilju svoga neznanja.

Kad bismo hijerarsima modernog scijentifizma rekli da knez Cagliostro, iznimno zanimljiva linostiz 16., 17. i 18. stoljea, ivi jo i usred 20. stoljea; kad bismo im rekli da znameniti Paracelzus,srednjovjekovni lijenik i uenjak, jo uvijek ivi, moete biti sigurni da bi nam se dananji hijerarsi


21/64

scijentifizma smijali i nikad ne bi prihvatili nae tvrdnje.

Pa ipak je tako: na licu Zemlje danas ive istinski mutanti, besmrtni ljudi ija tijela datirajutisuama i milijunima godina unatrag.

Autor ovoga djela poznaje te mutante, ali mu je poznat moderni skepticizam, zaslijepljenost

znanstvenika i stanje neznanja tobonjih znalaca.

Zbog svega toga nikako ne bismo mogli zapasti u iluziju da povjerujemo kako bi fanaticiscijentifistikog argona mogli prihvatiti istinitost naih preuzetnih tvrdnji.

Tijelo svakog mutanta pravi je izazov znanstvenom argonu ovoga doba.

Tijelo svakog mutanta moe promijeniti lik i potom se vratiti u svoje normalno stanje bez ikakvetete i ozljede.

Tijelo svakog mutanta moe trenutano prodrijeti u etvrtu dimenziju te ak poprimiti bilo koji

biljni ili ivotinjski oblik, a poslije se vratiti u normalno stanje bez ikakve tete.

Tijelo svakog mutanta estoko osporava stare tekstove slubene anatomije.

Naalost, nijedna od ovih tvrdnji ne moe uvjeriti one koji su zaslijepljeni scijentifistikimargonom.

Ta e nas gospoda, sjedei na svojim papinskim prijestoljima, bez sumnje gledati prezirno, modabijesno, a mogue i pomalo saalno.

Pa ipak, istina je ono to jest, a injenica da postoje mutanti pravi je izazov svim ultramodernimteorijama.

Autor ovoga djela poznaje mutante, ali ne oekuje da itko u to povjeruje.

Svaki organ ljudskog tijela nadziru zakoni i sile to ih oni zaslijepljeni scijentifistikim zakonom niizdaleka ne poznaju.

Prirodni elementi po sebi su nepoznati slubenoj znanosti; najbolje kemijske formule su nepotpune:tako se ini da je H20, dva atoma vodika i jedan kisika koji tvore vodu, empirijska injenica.

Pokuamo li u laboratoriju spojiti atom kisika s dva atoma vodika, neemo dobiti vodu niti itadrugo jer je ta formula nepotpuna, nedostaje joj element vatre, a samo s tim elementom moe sestvoriti voda.

Inteligencija, koliko god se otroumnom inila, ne moe nas nikada dovesti do iskustva onogzbiljskog.

Razvrstavanje tvari i grubih, tekih pojmova kojima ih one oznauju, slue samo kao flaster zaprekrivanje neznanja.

Vjerovanje intelekta da ova ili ona tvar ima odreeno ime i znaajke pokazuje se apsurdnim i

neodrivim.

Zato intelekt voli o sebi misliti da je sveznaju? Zato se zasljepljuje vjerovanjem da su supstancije


22/64

i pojave takve kakve on vjeruje da jesu? Zato inteligencija eli da priroda bude savrena replikasvih njenih teorija, pojmova, mnijenja, dogmi, pretpojmova, predrasuda?

Prirodne pojave u stvarnosti nisu ono to se vjeruje da jesu, a tvari i sile prirode nipoto nisu onakvekakvima ih smatra um.

Budna svijest nije ni um, ni pamenje, niti ita slino. Samo osloboena svijest moe sama po sebi iizravno iskusiti stvarnost slobodnog ivota u njegovom kretanju.

Moramo ipak izriito naglasiti da e svijest, ukoliko u nama postoji bilo kakav subjektivan element,ostati zatvorena u takvom elementu, i utoliko nee moi uivati u stalnom i savrenomprosvjetljenju.

9. poglavlje

Antikrist

Blistavi intelektualizam kao bjelodano oitovanje psiholokog ja nesumnjivo je ANTIKRIST.

Oni koji pretpostavljaju da je ANTIKRIST udnovata linost roena u ovom ili onome mjestu nazemlji, ili da je pristigla iz ove ili one zemlje, zasigurno se potpuno varaju.

Ve smo izriito kazali da ANTIKRIST nipoto nije neki odreen subjekt, nego svi subjekti.

Oito je da ANTIKRIST poiva u temelju svake osobe i da se izraava na mnogojak nain.

Intelekt u slubi duha je svrhovit; intelekt rastavljen od duha lien je svrhe.

Iz intelektualizma bez duhovnosti potjeu besposleni zgubidani, ivo oitovanje ANTIKRISTA.

Objeenjak je oito po sebi i za sebe ANTIKRIST. Na nesreu, sadanjim svijetom, sa svimnjegovim tragedijama i nesreama, upravlja ANTIKRIST.

Kaotino stanje u kojemu se nalazi sadanje ovjeanstvo nedvojbeno potjee od ANTIKRISTA.

Onaj zli o kojemu govori Pavao iz Tarza u svojim poslanicama zasigurno je gruba zbilja ovihvremena.

Zli je ve stigao i oituje se posvuda, bez sumnje ima mo posvudanjosti.

Raspravlja u kavanama, pregovara u UN-u, udobno sjedi u enevi, izvodi eksperimente ulaboratoriju, izumljuje atomske bombe, daljinski upravljane projektile, zaguljive plinove,bakterijske bombe itd., itd., itd.

Oaran vlastitim intelektualizmom, apsolutnom ekskluzivnou nadrimudraca, ANTIKRIST mislida poznaje sve fenomene prirode.


23/64

ANTIKRIST, smatrajui sebe sveznajuim, zatoen u mrtvanici svojih teorija, u cijelosti odbacujesve to slii Bogu ili se oboava.

Samodostatnost ANTIKRISTA, njegov ponos i oholost, nepodnoljivi su.

ANTIKRIST nasmrt mrzi kranske vrline vjere, strpljenja i poniznosti.

Svi padaju niice pred ANTIKRISTOM. Oito je da je on izumio nadzvune zrakoplove, udesnebrodove, bljetave automobile, zapanjujue lijekove itd.

U tim okolnostima, tko bi mogao sumnjati u ANTIKRISTA? Tko se u ovim vremenima usuujeizjasniti protiv svih tih uda i divota razmetnog sina, osuuje sebe sama na podsmijeh svojihblinjih, na sarkazam, ironiju, na to da ga nazivaju glupanom i neznalicom.

Mnogo je truda potrebno da se u to uvjere ozbiljni i promiljeni ljudi, oni sami od sebe reagiraju,pruaju otpor.

Jasno je da je intelektualna ivotinja koja se pogreno naziva ovjekom robot programiran vrtiem,osnovnom i srednjom kolom, sveuilitem itd.

Nitko ne moe porei da programirani robot funkcionira u skladu s programom i da nikako ne bimogao funkcionirati da mu ukinu program.

ANTIKRIST je razvio program pomou kojega se programiraju humanoidni roboti u ovodekadentno doba.

Iznositi ove tvrdnje, naglaavati ono to izriem, strahovito je teko zbog toga to je to izvanprograma, a nijedan humanoidni robot ne moe priznati stvari koje su izvan programa.

Ovo je pitanje tako ozbiljno a zadrtost uma tako strana da nijedan humanoidni robot ni na kojinain ne bi ni izdaleka naslutio da program ne vrijedi, a sumnja u nj inila bi mu se kao hereza, kaoneto nesklapno i besmisleno.

To da bi robot sumnjao u svoj program upravo je smijeno i apsolutno nemogue, jer sama njegovaegzistencija potjee od tog programa.

Naalost, stvari nisu onakve kakvima ih zamilja humanoidni robot; postoji druga znanost, druga

mudrost, neprihvatljiva za humanoidnog robota.Humanoidni robot reagira i ima pravo kad reagira, jer nije programiran za drugu znanost, ni zadrugu kulturu, niti za ita razliito od poznatog programa.

ANTIKRIST je razradio programe za humanoidnog robota i robot ponizno pada na koljena predsvojim gospodarom. Kako bi robot mogao sumnjati u mudrost svoga gospodara?

Dijete se raa neduno i isto; sutina koja se izraava u svakom stvorenju velianstvena je iprekrasna.

Nema nikakve sumnje da priroda u mozak novoroenih pohranjuje sve te podatke o divljini, prirodi,umama, kozmosu, podatke spontane i neophodne za shvaanje ili zahvaanje istina sadranih usvim prirodnim pojavama koje osjetila mogu opaziti.


24/64

To znai da bi novoroeno dijete samo po sebi moglo otkriti stvarnost svake prirodne pojave, no uto se naalost umijea program ANTIKRISTA pa udesne kvalitete to ih je priroda pohranila umozak novoroeneta ubrzo bivaju razorene.

ANTIKRIST zabranjuje misliti na drukiji nain; svako stvorenje koje se rodi mora po nalogu

ANTIKRISTA biti programirano.

Nema sumnje da ANTIKRIST nasmrt mrzi ono dragocjeno osjetilo bitka poznato kao sposobnostinstinktivnog opaanja kozmikih istina.

ista znanost, drukija od cijeloga tog smetlita sveuilinih teorija koje nastaju posvuda,neprihvatljiva je za ANTIKRISTOVE robote.

Mnoge je ratove, glad i tolike bolesti proirio ANTIKRIST diljem kugle zemaljske, i nema nikakvesumnje da e ih i dalje iriti sve do konane katastrofe.

Na nesreu, stigao je as velikog otpadnitva to su ga najavili svi proroci, i nijedno ljudsko bienee se usuditi oitovati protiv ANTIKRISTA.

10. poglavlje

Psihiko ja

Pitanje mene, onoga to jesam, onoga to to ja misli, osjea i ini, valja nam temeljito istraitikako bismo to dubinski spoznali.

Posvuda postoje krasne teorije koje privlae i oaravaju; pa ipak, sve to ne bi sluilo niemu ako nebismo poznavali sami sebe.

Fascinantno je prouavati astronomiju ili se malko razonoditi itanjem ozbiljnih djela, no ironinoje kad ovjek postane erudit a ne zna nita o samome sebi, o svome ja, o ljudskoj osobnosti koju

posjedujemo.Svatko je posve slobodan misliti to ga volja i subjektivni razum intelektualne ivotinje pogrenozvane ovjekom omoguuje sve, no isto moe initi buha u odnosu na konja kao i konj u odnosu nabuhu; mnogi intelektualci ive igrajui se racionalizmom. No to poslije svega toga?

Biti erudit ne znai biti mudar. Uenih neznalica ima kao pljeve, i ne samo da ne znaju nego i neznaju da ne znaju.

Pod uenim neznalicama misli se na nadrimudrace koji misle da znaju, a ne poznaju ak niti samesebe.

Mogli bismo krasno i nadugako teoretizirati o ja psihologije, no to nije ono do ega nam je uovome poglavlju stalo.


25/64

Potrebno nam je da spoznamo sami sebe izravnim putem, bez deprimantnog procesa izabiranja.

To nipoto nije mogue ako same sebe ne promatramo iz trenutka u trenutak, iz asa u as.

Ne radi se o tome da sebe vidimo kroz neku teoriju ili puku intelektualnu spekulaciju.

Zanimljivo je upravo vidjeti nas same takve kakvi jesmo; samo emo tako dospjeti do istinskespoznaje sebe samih.

Makar se to inilo nevjerojatnim, u zabludi smo u pogledu sebe samih.

Imamo mnoge stvari za koje mislimo da ih nemamo a nemamo mnoge za koje mislimo da ihimamo.

O sebi smo stvorili lane pojmove i stoga moramo nainiti pregled kako bismo ustanovili to namnedostaje a to nam je suvino.

Pretpostavljamo da imamo ovakve ili onakve osobine koje u stvari nemamo, a ne znamo za mnogevrline koje zasigurno imamo.

Uspavani smo i nesvjesni, i u tome je najtea nevolja. Naalost, o sebi mislimo sve najbolje tek akni ne slutimo da spavamo.

Sveti spisi inzistiraju na potrebi za buenjem, ali ne objanjavaju sustav za postizanje tog buenja.

Najgore je u svemu tome to to su mnogi itali svete spise, a ak niti ne shvaaju da spavaju.

Svi misle da poznaju sami sebe, a ni izdaleka ne slute da postoji nauk mnoine.

Svaije psiholoko ja je viestruko i uvijek se nadaje u mnoini.

Time elimo rei da imamo mnotvo ja a ne samo jedno, kao to uvijek pretpostavljaju ueneneznalice.

Nijekati nauk mnoine znai praviti se glup, jer bi doista bio vrhunac vrhunaca ignorirati unutarnjaproturjeja to ih svatko od nas posjeduje.

Idem itati novine, kae ja intelekta; kvragu s tim itanjem, usklikuje ja kretanja, radije u seprovozati biciklom. Kakva vonja, kakvi bakrai, uzvikuje trei protivei im se, radije u jesti,gladan sam.

Kad bismo se u nekom zrcalu mogli vidjeti od glave do pete takvi kakvi jesmo, sami bismo izravnootkrili nauk mnogih.

Ljudska osobnost tek je marioneta kojom upravljaju nevidljive niti.

Ja koje se danas zaklinje na vjenu ljubav Gnozi, poslije nadomjeta drugo ja koje nema nita s tomzakletvom; tada se subjekt povlai.

Ja koje se danas zaklinje na vjenu ljubav nekoj eni poslije nadomjeta drugo ja koje nema nita stom zakletvom; subjekt se tada zaljubljuje u drugu i kula od karata se rui.


26/64

Intelektualna ivotinja pogreno zvana ovjekom nalik je kui punoj ljudi.

Ne postoji red ni suglasje meu mnogostrukim jastvima, sva se ona prepiru i spore oko prvenstva.Kad jedno od njih postigne nadzor nad kapitalnim sreditima organskog stroja, tada se ono osjeakao jedino, kao gospodar, ali naposljetku biva zbaeno s prijestolja.

Promatrajui stvari s toga gledita, dospijevamo do loginog zakljuka da intelektualni sisavacnema istinski osjeaj moralne odgovornosti.

Neupitno je da ono to stroj kae ili ini u datom trenutku ovisi iskljuivo o tipu ja koji ga u timtrenucima kontrolira.

Kau da je Isus iz Nazareta izvadio iz tijela Marije Magdalene sedam demona, sedam ja, ivoutjelovljenje sedam smrtnih grijeha.

Oito je da je svaki od tih sedam demona na elu legije, i utoliko trebamo dodati kao korolar da je

unutarnji Krist mogao iz Magdalenina tijela istjerati tisue jastava.

Razmiljajui o svim tim stvarima moemo jasno zakljuiti da je jedino dostojanstveno to imamo usvojoj nutrini ESENCIJA, koja je naalost zatoena meu svim tim mnotvom jastavaRevolucionarne Psihologije.

alosno je to se o esenciji uvijek sudi na temelju njene zatoenosti.

Neupitno je da esencija ili svijest, to je isto, duboko spava.

11. poglavlje

Tama

Jedan od najteih problema naega doba zasigurno postaje zamreni labirint teorij.

U dananje su se vrijeme nesumnjivo preko svake mjere i posvuda namnoile raznoraznepseudoezoterine i pseudokultistike kole.

Trgovina duama, knjigama i teorijama je zastraujua, i rijedak je onaj koji sred pauine tolikihproturjenih ideja doista uspije nai tajni put.

Najgora je u svemu tome intelektualna fascinacija: postoji tenja da se ovjek u strogointelektualnom vidu hrani svime onime to mu dospijeva u um.

Skitnice intelekta vie se ne zadovoljavaju cijelom tom subjektivnom bibliotekom openitog tipa

koje ima u izobilju na tritu knjiga, nego se sada, kao vrhunac svega, kljukaju i zatrpavaju jeftinimpseudoezoterizmom i pseudookultizmom koji posvuda nie poput korova.


27/64

Rezultat svih tih argona je zbrka i oita dezorijentiranost intelektualnih zgubidana.

Neprestano primam svakojaka pisma i knjige; njihovi poiljatelji ispituju me kao i uvijek o ovoj ilionoj koli, o ovoj ili onoj knjizi, a ja im odgovaram samo sljedee: ostavite se mentalne dokonosti;nema vas se to ticati tui ivot, razorite ivotinjsko ja znatielje, ne trebaju vas se ticati tue kole,uozbiljite se, upoznajte sami sebe, prouite sami sebe, promatrajte sami sebe itd., itd., itd.

Ono to je doista vano jest dubinski spoznati sebe sama na svim razinama uma.

Tama jest nesvijest; svjetlost je svijest; moramo dopustiti da svjetlost prodre u nau tamu; svjetlostoito ima mo da nadvlada tamu.

Ljudi, na nesreu, zatvaraju same sebe u smradnom i gnusnom okruju vlastitog uma, oboavajuisvoj voljeni Ego.

Ljudi ne ele shvatiti da nisu gospodari vlastita ivota; svaku osobu iznutra zasigurno nadziremnotvo drugih osoba. elim izriito ukazati na svu tu mnoinu jastava koju nosimo iznutra.

Bjelodano je da svako to ja stavlja u na um ono to trebamo misliti, u naa usta ono to trebamogovoriti, u srce ono to trebamo osjeati itd.

U tim okolnostima ljudska osobnost nije drugo do robot kojim upravljaju razliite osobe koje sespore oko prevlasti i tee vrhovnom nadzoru nad glavnim sreditima organskog stroja.

U ime istine moramo sveano ustvrditi da uboga intelektualna ivotinja pogreno zvana ovjekom,iako misli da je vrlo uravnoteena, ivi u posvemanjoj psiholokoj neravnotei.

Intelektualni sisavac ni na koji nain nije jednostran; da to jest, bio bi uravnoteen.

Intelektualna ivotinja naalost je viestrana i to se dokazuje do zasienja.

Kako bi racionalni humanoid mogao biti uravnoteen? Da bi postojala savrena ravnotea, potrebnaje budna svijest.

Samo svjetlost svijesti kojom se ne upravlja iz kutova nego iz samoga sredita, moe dokrajitikontraste i psiholoka proturjeja te u nama uspostaviti istinsku unutarnju ravnoteu.

Ako rastvorimo cijeli taj sklop jastava koje nosimo u svojoj nutrini, svijest e se probuditi, a kao

posljedica toga nastupit e istinska ravnotea nae psihe.Naalost, ljudi ne ele uvidjeti u kakvoj nesvijesti ive; duboko spavaju.

Kad bi ljudi bili budni, svatko od njih osjeao bi svoje blinje u sebi.

Kad bi ljudi bili budni, nai blinji osjeali bi nas u svojoj nutrini.

Oigledno je da tada ne bi bilo ratova i da bi itava zemlja uistinu bila raj.

Svjetlost svijesti, pruajui nam istinsku psiholoku ravnoteu, stavlja svaku stvar na svoje mjesto,

pa ono to je prije ulazilo u blizak sukob s nama sada ostaje na svome primjerenom mjestu.

Nesvijest mnotva je takva da ak nisu kadri otkriti postojeu vezu izmeu svjetlosti i svijesti.


28/64

Neupitno je da su svjetlost i svijest dva vida istoga; gdje ima svjetlosti, ima i svijesti.

Nesvijest je tama, a ova postoji u naoj nutrini.

Samo putem psiholokog samopromatranja omoguujemo da svjetlost prodre u nau tamu.

Svjetlost stigne u tamu, ali ga tama ne spozna.

12. poglavlje

Tri uma

Posvuda postoje intelektualni zgubidani bez pozitivne orijentacije, zatrovani ogavnimskepticizmom.

Doista, od 18. stoljea gnjusni otrov skepticizma truje ljudske umove.

Prije tog stoljea uveni Neuhvatljivi ili Skriveni otok, smjeten ispred panjolske obale, bio jestalno vidljiv i opipljiv.

Nema sumnje da se taj otok nalazio unutar vertikalnog kvadranta. Brojne su anegdote vezane uz tajtajanstveni otok.

Nakon 18. stoljea reeni se otok izgubio u vjenosti te nitko vie ne zna za nj.

U doba kralja Artura i vitezova okruglog stola elementi prirode oitovali su se posvuda, dubokoprodirui u nau fiziku atmosferu.

Brojne su prie o duhovima, vilenjacima i arobnicama kojih jo ima u izobilju u zelenom Erimu,Irskoj; naalost, sve te nedune stvari, svu tu ljepotu due svijeta ovjeanstvo vie ne opaa zbogmudrijaenja intelektualnih zgubidana i prekomjernog razvoja ivotinjskog ega.

Danas se mudrijai smiju svim tim stvarima, ne prihvaaju ih iako u osnovi ni izdaleka nisu doseglisreu.

Kad bi ljudi razumjeli da imamo tri uma ula bi se druga pjesma, moda bi se ak zanimali za ovaprouavanja.

Naalost, uene neznalice, zarobljeni krivudanjima i varkama svoje teke erudicije, ak nemajuvremena ozbiljno se pozabaviti ovim prouavanjima.

Ti su ubogi ljudi samodostatni, opijeni ispraznim intelektualizmom, misle da idu ispravnim putem i

ni izdaleka ne pretpostavljaju da kroe slijepom ulicom.

U ime istine moramo kazati da, u sintezi reeno, imamo tri uma.


29/64

Prvi moemo i moramo nazvati osjetilnim umom, drugi emo okrstiti imenom posrednikog uma.Trei emo nazvati unutarnjim umom.

Sada emo prouiti svki od ta tri uma zasebno i razlono.

Neupitno je da osjetilni um razvija svoje pojmove o sadraju posredstvom izvanjskih osjetilnihopaanja. U ovim uvjetima osjetilni um je strano grub i materijalistian te ne moe prihvatiti nitato nije fiziki dokazano.

Budui da temelj za pojmove o sadraju osjetilnog uma predstavljaju izvanjske osjetilne datosti, tajum nikako ne moe znati nita o stvarnosti, o istini, o tajnama ivota i smrti, o dui i duhu itd.

Za intelektualne zgubidane, posve obuzete izvanjskim osjetilima i zatoene meu pojmovima osadraju osjetilnog uma, nai su ezoteriki studiji ludilo.

U okviru nerazumnog razuma, u besmislenom i naopakom svijetu, oni imaju pravo jer su uvjetovani

izvanjskim osjetilnim svijetom. Kako bi osjetilni um mogao prihvatiti neto to nije osjetilno?

Ako osjetilne datosti slue kao tajno utoite svim funkcijama osjetilnog uma, oito je da ovemoraju proizvoditi osjetilne pojmove.

Posredniki um je drukiji, no ni on ne zna nita izravno o zbiljskom, ograniuje se na vjerovanje ito je sve.

U porednikom su umu religiozna vjerovanja, nepovredive dogme itd.

Unutarnji um od temeljnog je znaaja za izravno iskustvo istine.

Unutarnji um nesumnjivo razvija svoje pojmove o sadraju pomou podataka to ih pribavljavrhovna svijest bitka.

Neupitno je da svijest moe doivjeti i iskusiti stvarnost. Nema sumnje da svijest zna istinu.

Meutim, svijesti je da bi se oitovala potreban posrednik, instrument djelovanja, a ovaj je po sebiunutarnji um.

Svijest izravno poznaje stvarnost svakog prirodnog fenomena, a posredstvom unutarnjeg uma moe

je manifestirati.Otvaranje unutarnjeg uma potrebno je kako bi se izalo iz svijeta sumnji i neznanja.

To znai da se samo otvaranjem unutarnjeg uma raa autentina vjera u ljudskom biu.

Promotrivi to pitanje iz drugog kuta, rei emo da je materijalistiki skepticizam osobita znaajkaneznanja. Nema sumnje da su uene neznalice bez iznimke skeptici.

Vjera je izravna percepcija zbiljskog, temeljna mudrost, doivljaj onoga to je onkraj tijela, osjeajai uma.

Valja razlikovati vjeru i uvjerenje. Uvjerenja su pohranjena u posrednikom umu, dok je vjerakarakteristina za unutarnji um.


30/64

Naalost, uvijek je prisutna openita sklonost brkanju uvjerenja s vjerom. Makar to zvualoparadoksalno, naglasit emo sljedee: ONAJ TKO IMA ISTINSKU VJERU NE MORAVJEROVATI.

Autentina vjera je ivljena mudrost, tona spoznaja, izravno iskustvo.

Stoljeima se vjera brkala s uvjerenjem pa je danas potreban velik trud da bi se ljudi naveli dashvate kako je vjera istinska mudrost, a nikad isprazno uvjerenje.

Unutarnja sredstva spoznajnih funkcija unutarnjeg uma jesu svi oni fantastini podaci mudrostisadrane u svijesti.

Onaj tko je otvorio unutarnji um sjea se svojih prethodnih ivota, poznaje tajne ivota i smrti, neuslijed onoga to je proitao ili nije proitao, ne uslijed toga to je netko drugi rekao ili nije rekao,ne uslijed toga to se vjeruje ili se ne vjeruje, nego uslijed izravnog, ivljenog, strahovito stvarnogiskustva.

Ovo to govorimo ne svia se osjetilnom umu, on to ne moe prihvatiti jer to izlazi iz njegovedomene i nema nikakve veze s izvanjskim osjetilnim opaanjima, jer je to neto strano njegovimpojmovima o sadraju, onome to su ga uili u koli, onome to je nauio u raznim knjigama itd.,itd., itd.

Ovo to govorimo ne prihvaa ni posredniki um jer bi se to uistinu protivilo njegovim uvjerenjima,obezvrijedilo ono to su ga njegovi religiozni prethodnici tjerali da ui napamet itd.

Isus, Veliki Kabir, upozorava svoje uenike govorei im: uvajte se kvasca saduceja i kvascafarizeja.

Oito je da je Isus Krist tim upozorenjem mislio na doktrine saducejskih materijalista i farizejskihlicemjera.

Doktrina saduceja je u osjetilnom umu, to je nauk petorih osjetila.

Doktrina farizeja nalazi se u posrednikom umu, to je neporecivo, neoborivo.

Bjelodano je da farizeji izvode svoje obrede kako bi se za njih reklo da su dobre osobe, kako bi sepokazali pred drugima, ali nikad ne rade na sebi samima.

Nije mogue otvoriti unutarnji um ako ne nauimo psiholoki misliti.

Kad netko pone promatrati sebe sama, neupitno je to znak da je poeo psiholoki misliti.

Onaj tko ne priznaje stvarnost vlastite psihologije i mogunost da je iz temelja promijeni, bezsumnje ne osjea potrebu za psiholokim samopromatranjem.

Kad netko prihvati nauk o mnogim ja i shvati potrebu za uklanjanjem razliitih jastava koje nosiu svojoj psihi s namjerom da oslobodi svijest, esenciju, onda se u punom smislu moe kazati da jezapoeo psiholoko samopromatranje.

Oito je da uklanjanje nepoeljnih elemenata koje nosimo u svojoj psihi dovodi do otvaranjaunutarnjeg uma.


31/64

Sve to znai da je reeno otvaranje neto to se odvija postupno, u mjeri u kojoj ponitavamonepoeljne elemente koje nosimo u svojoj psihi.

Onaj tko je bez ostatka uklonio nepoeljne elemente u svojoj nutrini oigledno je takoer bezostatka otvorio svoj unutarnji um.

Osoba e tako imati apsolutnu vjeru. Sada ete razumjeti one Kristove rijei: Kad biste imali vjerekoliko je zrno goruice, pomicali biste planine.

13. poglavlje

Rad pamenja

Neupitno je da svaka osoba ima vlastitu osebujnu psihologiju, to je neporecivo, neosporno,neoborivo.

Naalost, ljudi nikad ne pomiljaju na to, a mnogi to niti ne prihvaaju jer su zatoeni u osjetilnomumu.

Svak priznaje stvarnost fizikog tijela jer ga moe vidjeti i opipati, no psihologija je neto drukije,nije zamjetljiva za pet osjetila i otuda opa sklonost da je se porie ili naprosto omalovaava ipodcjenjuje te opisuje kao neto lieno znaaja.

Kad se netko pone promatrati, to je nepogreiv znak da je prihvatio strahovitu stvarnost vlastitepsihologije.

Jasno je da nitko ne bi pokuao promatrati sebe sama ako prethodno za to nije naao temeljanrazlog.

Oito je da se onaj tko zapone samopromatranje pretvara u pojedinca koji je veoma razliit odostalih te zapravo upuuje na mogunost promjene.

Ljudi se, naalost, ne ele mijenjati, zadovoljni su stanjem u kojem ive.

Bolno je vidjeti kako se ljudi raaju, rastu, mnoe se kao ivotinje, neizrecivo pate i umiru neznajui zato.

Mijenjanje sebe sama od temeljnog je znaaja, ali to je nemogue ako se ne zapone psiholokosamopromatranje.

Potrebno je poeti sagledavati sebe sama s namjerom da se sebe spozna, jer racionalni humanoiduistinu ne poznaje sebe sama.

Kad netko otkrije neki psihiki nedostatak, taj je zapravo uinio velik korak jer e mu to omoguitida ga proui pa ak i radikalno ukloni.


32/64

Nai su psihiki nedostaci uistinu nebrojeni, i makar imali tisuu jezika da njima govorimo i nepceod eljeza ne bismo ih uspjeli dokraja pobrojiti.

Nevolja je u svemu tome to ne umijemo odmjeriti jezivu stvarnost bilo kojeg defekta; uvijek gapromatramo isprazno, ne pridajui mu dunu pozornost; vidimo ga kao neto beznaajno.

Kad prihvatimo nauk o mnogim ja i shvatimo grubu stvarnost sedam demona to ih je Isus Kristiupao iz tijela Marije Magdalene, na e nain razmiljanja u pogledu psihikih defekata bezikakve sumnje doivjeti temeljnu promjenu.

Nije naodmet izriito ustvrditi kako je nauk o mnogim jastvima sto posto tibetanskog i gnostikogpodrijetla.

Istina je da nije nimalo ugodno znati da u naoj osobi ive stotine i tisue psiholokih osoba.

Svaki psiholoki manjak je jedna razliita osoba koja postoji u nama sada i ovdje.

Sedam demona to ih je Veliki Metar Isus Krist iupao iz tijela Marije Magdalene sedam susmrtnih grijeha: Oholost, krtost, Bludnost, Zavist, Neumjerenost u jelu i piu, Srditost, Lijenost.

Naravno, svaki od ovih demona odjelito jest poglavar legije.

U drevnome faraonskom Egiptu inicirani je morao iz svoje unutarnje prirode ukloniti crvenedemone Setha ako je htio postii buenje svijesti.

Kad vidi stvarnost psiholokih nedostataka, aspirant se eli promijeniti, ne eli ostati u stanju ukojem ivi s tolikim ljudima unutar svoje psihe, i tada zapoinje samopromatranje.

U mjeri u kojoj napredujemo u unutarnjem radu, moemo se uvjeriti u vrlo zanimljiv redoslijed usustavu uklanjanja.

ovjek se zapanji kad otkrije redoslijed u radu povezanom s uklanjanjem mnotva psihikihnakupina koje utjelovljuju nae zablude.

Zanimljivo je u svemu tome da se takav redoslijed u uklanjanju defekata ostvaruje postupno i odvijau skladu s dijalektikom svijesti.

Razumska dijalektika ne bi nikad mogla nadmaiti izuzetan rad dijalektike svijesti.injenice nam dokazuju da psiholoki redoslijed u radu na uklanjanju defekata uspostavlja navlastiti unutarnji, duboki bitak.

Moramo pojasniti da postoji temeljna razlika izmeu Ega i Bitka. Ja ne moe nikad uspostavitired u psiholokim pitanjima, jer je sm rezultat nereda.

Samo bitak ima mo da uspostavi red u naoj psihi. Bitak je bitak. Razlog postojanja bitka je bitaksm.

Redoslijed u radu samopromatranja, presuivanja i uklanjanja naih psihikih nakupina dokazuje serazumskim osjetilom psiholokog samopromatranja.


33/64

U svim ljudskim biima nalazi se osjetilo psiholokog samopromatranja u latentnom stanju, no onose razvija postupno u mjeri u kojoj ga koristimo.

To nam osjetilo omoguuje da izravno, a ne posredstvom pukih intelektualnih asocijacija, opaamorazliita jastva koja ive u naoj psihi.

Ovo pitanje osjetilnih ekstra-percepcija poinje se prouavati na podruju parapsihologije i zapravose dokazuje u brojnim eksperimentima koji su se razumno provodili tijekom vremena i o kojimapostoji obilata dokumentacija.

Oni koji poriu stvarnost osjetilnih ekstra-percepcija posvemanje su neznalice, intelektualnizgubidani zatoeni u osjetilnom umu.

Meutim, osjetilo psiholokog samopromatranja je neto dublje i ide mnogo dalje od pukihparapsiholokih tvrdnji te nam omoguuje unutarnje samopromatranje i potpunu provjeru strahovitesubjektivne stvarnosti naih raznolikih nakupina.

Redoslijed raznih dijelova rada povezanih s ovom tako ozbiljnom temom uklanjanja psihikihnakupina omoguuje nam da iz toga izvedemo jedan rad pamenja, veoma zanimljiv pa i veomakoristan u unutarnjem razvoju.

Ako je tono da nam ovaj rad pamenja moe priskrbiti psiholoke fotografije raznih etapaprotekloga ivota, onda bi one u svojoj ukupnosti trebale naoj uobrazilji pruiti ivu, pa i odbojnusliku onoga to smo bili prije nego to smo zapoeli rad na radikalnoj preobrazbi psihe.

Nema sumnje da se nikad neemo poeljeti vratiti toj grozovitoj slici, ivoj predodbi onoga tosmo bili.

Od te e toke takva psiholoka fotografija biti korisna kao sredstvo suoavanja izmeupreobraene sadanjosti i nazadne, ustajale, nezgrapne i nesretne sadanjosti.

Rad pamenja uvijek se opisuje na temelju susljednih psiholokih zbivanja koje biljei sredite zapsiholoko samopromatranje.

U naoj psihi postoje nepoeljni elementi koje ni izdaleka ne slutimo.

To da neki astan ovjek, nesposoban da ikad uzme neto tue, ugledan i dostojan svakogpotovanja, na neobian nain otkrije niz razbojnikih jastava koja nastanjuju najdublja podruja

njegove psihe, jest neto zastraujue, ali ne i nemogue.To da neka velianstvena supruga koju krase silne vrline ili djevojka iznimne duhovnosti i izvrsnogobrazovanja, posredstvom osjetila za psiholoko samopromatranje na neobian nain otkrije da unjenoj intimnoj psihi ivi skupina jastava-bludnica, ini se munim pa i neprihvatljivim zaintelektualno sredite ili moralno osjetilo svakog razboritog graanina, ali sve je to mogue naegzaktnom podruju psiholokog samopromatranja.

14. poglavlje


34/64

Stvaralaki uvid

Bitak i znanje moraju se meusobno uravnoteiti kako bi se u naoj psihi ustalio plamen uvida.

Kad je znanje vee od bitka, nastaju svakojake intelektualne pometnje.

Ako je bitak vei od znanja, moe doi do tekih sluajeva kao to je sluaj glupog sveca.

Na podruju praktinog ivota potrebno je sebe promatrati kako bismo sebe otkrili.

Upravo je praktini ivot psiholoko vjebalite na kojemu moemo otkriti nae nedostatke.

U stanju pozornog opaanja, budne radoznalosti, moemo se izravno uvjeriti kako skriveninedostaci spontano bujaju.

Dakako, na otkrivenom nedostatku valja svjesno raditi s nakanom da ga se odvoji od nae psihe.

Prije svega, ne smijemo se poistovetiti ni s kojim defektom ega ako ga doista elimo ukloniti.

Ako stojimo na nekoj dasci a elimo je podii kako bismo je naslonili na zid, neemo to moiuiniti ako nastavimo stajati na njoj.

Oito je da moramo poeti odvajati dasku od sebe, sii s nje i potom vlastoruno podii dasku inasloniti je na zid.

Slino tome, ne smijemo se poistovetiti ni s jednom psihikom nakupinom ako je doista elimoodvojiti od nae psihe.

Kad se poistoveti s ovim ili onim ja, ovjek ga zapravo uvruje umjesto da ga razgrauje.

Pretpostavimo da neko ja bludnosti doe u posjed rola to ih imamo u intelektualnom sreditukako bi na platno uma projicirao prizore seksualne morbidnosti: ako se identificiramo s timlascivnim slikama, ono bludno ja zacijelo e se strahovito uvrstiti.

No ako, umjesto da se s njime poistovetimo, odvojimo od nae psihe to bie smatrajui gademonom i uljezom, u naoj e se nutrini zacijelo pojaviti stvaralaki uvid.

Poslije emo si moi priutiti luksuz da analitiki prosudimo tu nakupinu kako bismo je u cijelostiosvijestili.

Nevolja je kod ljudi upravo u toj identifikaciji, i to je alosno.

Kad bi ljudi poznavali nauk o mnogim ja, kad bi doista shvaali da im ak ni vlastiti ivot nepripada, tada ne bi poinjali pogreku identifikacije.

Prizori srdbe, ljubomore itd. na podruju praktinog ivota korisni su ako smo u stanjuneprestanog samopromatranja.

Tada ustanovljujemo da nam ni nae misli, ni nae elje ni nai postupci ne pripadaju.


35/64

Neupitno je da mnogostruka ega upadaju kao zloguki uljezi kako bi nam u um stavili svakakvemisli, u srce svakakva uvstva i u nae pokretako sredite svakojake postupke.

alosno je to to nismo gospodari sebe samih, to razni psihiki entiteti ine od nas to ih je volja.

Na nesreu, ni izdaleka ne slutimo to nam se dogaa i djelujemo kao puke marionete na

nevidljivim nitima.

Najgore je u svemu tome to to, umjesto da se borimo za neovisnost o svim tim tajnim tiranima,inimo pogreku te ih osnaujemo, a to se zbiva kad se poistoveujemo.

Svaka ulina scena, svaka obiteljska drama, svaka glupa svaa meu suprunicima, bez sumnje jena djelu zbog ovog ili onog ja, i to nikad ne smijemo smetnuti s uma.

Praktini ivot je psiholoko zrcalo u kojemu moemo vidjeti sebe same takve kakvi jesmo.

No prije svega moramo shvatiti potrebu da vidimo sebe same, potrebu da se radikalno promijenimo,

jer samo emo tako imati volju da se uistinu promatramo.

Onaj tko je zadovoljan stanjem u kojem ivi, glupan, zaostalo eljade, nehajnik, nikad nee osjetitielju da vidi sebe sama, odvie e sebe voljeti i ni na koji nain nee biti pripravan preispitati svojeponaanje i nain ivota.

Jasno emo kazati da se u pojedine komedije, drame i tragedije praktinog ivota upliu razliitaega koja je nuno shvatiti.

U svakoj ljubomornoj sceni u igru ulaze jastva bludnosti, srdbe, samoljublja, zavisti itd., itd., itd, ao svakom od njih se mora poslije zasebno analitiki prosuditi kako bi ih se u cijelosti shvatilo soitom namjerom da se potpuno unite.

Shvaanje se nadaje vrlo elastinim, i stoga svaki put trebamo zaranjati sve dublje; ono to danasshvaamo na jedan nain, sutra emo shvatiti bolje.

Kad stvarimo pogledamo iz tog kuta, moemo se sami uvjeriti koliko su razne ivotne okolnostikorisne kad ih doista koristimo kao zrcalo za samootkrivanje.

Nikad i ni na koji nain neemo tvrditi da su drame, komedije i tragedije praktinog ivota uvijekdivne i krasne; takva bi tvrdnja bila potpuno besmislena.

Meutim, koliko god bile apsurdne, razne su ivotne situacije upravo udesne kao psiholokovjebalite.

Rad vezan uz rastvaranje razliitih elemenata koji sainjavaju moje ja strahovito je teak.

Meu kadencama stihova takoer se krije prijestup. I u miomirisu hramova krije se grijeh.

Prijestup je kadto tako istanan da se brka sa svetou i tako okrutan da nalikuje na blagost.

Prijestup se zaodijeva u suevu togu, u uiteljevu tuniku, u prosjakove prnje, u gospodsko odijelo,

pa i u Kristovu tuniku.

Uvid je temeljan, no u radu rastvaranja psihikih nakupina on nije sve, kao to emo vidjeti u


36/64

sljedeem poglavlju.

Hitno je i neodgodivo osvijestiti svako ja kako bismo ga odvojili od nae psihe, no to nije sve,nedostaje jo neto, a to e se vidjeti u esnaestom poglavlju.

15. poglavlje

Kundalini

Doli smo do vrlo upave toke; rije je, naime, o kundalini, vatrenoj zmiji naih maginih moi,koja se navodi u mnogim tekstovima istonjake mudrosti.

Kundalini je bez ikakve sumnje obilato dokumentirana te je itekako vrijedi istraiti.

U tekstovima srednjovjekovne alkemije kundalini je astralna oznaka svetog sjemena, STELLAMARIS, morska djevica, koja mudro vodi one koji rade na Velikom Djelu.

Meu Astecima ona je TONANTZIN, meu Rimljanima CASTA DIANA, u Egiptu IZIDA,Boanska Majka iji veo nijedan smrtnik nije podigao.

Nema nikakve sumnje da ezoterino kranstvo nikad nee prestati oboavati Boansku MajkuKundalini; ona je oito MARAH, ili bolje kazano RAM-IO, Marija.

Ono to ortodoksne religije nisu odredile, barem u dijelu koji se odnosi na egzoterini odnosnojavni krug, jest aspekt IZIDE u njezinu individualnom ljudskom obliju.

Oigledno je da se samo u tajnosti inicirane uilo da ta Boanska Majka postoji individualno usvakom ljudskom biu.

Nije naodmet izriito pojasniti da je Bogomajka, REA, CIBELA, ADONIJA ili kako god je vezvali, jedna inaica naega vlastitog pojedinanog bia ovdje i sada.

Konkretno, rei emo da svatko od nas ima vlastitu pojedinanu Boansku Majku.Na nebu ima toliko majki koliko stvorenja postoji na licu Zemlje.

Kundalini je tajanstvena energija zbog koje postoji svijet, jedan vid Brahme.

U svome psiholokom vidu, koji se oituje u skrivenoj anatomiji ljudskog bia, Kundalini se nalazismotana tri i pol puta unutar odreenog magnetskog sredita smjetenog u zdjelinoj kosti.

Ondje poiva ukoena poput kakve zmije Boanske Princeze.

U sreditu te akre odnosno komore postoji enski trokut ili JONI, gdje se smjeta i mukiLINGAM.


37/64

U tome atomskom ili maginom lingamu koji predstavlja seksualnu stvaralaku mo Brahme,smotana je uzviena zmija KUNDALINI.

Ognjena kraljica u svome liku zmije budi se pomou secretum secretorum odreenog alkemijskogumijea o kojemu sam jasno govorio u svome djelu pod naslovom Tajna zlatnog cvjetanja.

Neupitno je da se, kad se probudi, ta boanska sila pobjedonosno penje uz medularni kimeni kanalda bi u nama razvila moi koje obogotvoruju.

U svome uzvienom, boanskom i transcendentalnom vidu, sveta zmija koja nadilazi ono pukofizioloko i anatomsko u svome je poganskom stanju, kao to ve rekoh, na vlastiti bitak, alideriviran.

Nije mi u ovoj raspravi namjera poduavati tehniku za buenje te svete zmije.

Samo elim staviti odreen naglasak na grubi realizam ega i na unutarnju hitnost povezanu srastvaranjem njegovih raznoraznih neljudskih elemenata.

Um sam za sebe ne moe radikalno promijeniti nijedan psiholoki nedostatak.

Um moe oznaiti svaki nedostatak, prevesti ga s jedne razine na drugu, sakriti ga pred sobomsamim ili pred ostalima, opravdati ga itd., ali nikad ga u cijelosti ukloniti.

Uvid je fundamentalan dio, ali on nije sve, potrebno je uklanjanje.

Promatrani defekt treba ralaniti i shvatiti u integralnom obliku prije nego to se prijee nanjegovo uklanjanje.

Potrebna nam je mo koja nadvisuje um, mo kadra atomski unititi svaki defekt ega koji smoprethodno otkrili i o njemu duboko prosudili.

Sreom, takva mo poiva duboko s onu stranu tijela, osjeaja i uma, iako ima svoja konkretnaoitovanja u kosti zdjelinog sredita, kao to smo ve razjasnili u prethodnim odjeljcima ovogapoglavlja.

Nakon to smo u cijelosti shvatili neki defekt ega, moramo utonuti u duboku meditaciju,preklinjui, molei, kumei nau pojedinanu Boansku Majku da razori prethodno pojmljeninedostatak ega.

Rije je o tehnici potrebnoj za uklanjanje nepoeljnih elemenata koje nosimo u svojoj nutrini.

Boanska Majka kundalini ima mo da pretvori u prah i pepeo svaku subjektivnu, neljudskupsihiku nakupinu.

Bez te pouke, bez tog postupka, svako nastojanje oko razgradnje ega je neplodno, jalovo,besmisleno.

16. poglavlje


38/64

Intelektualne norme

Na podruju praktinog ivota svatko ima svoja mjerila, svoj vie ili manje zastarjeli nain

razmiljanja, i nikad se ne otvara prema novome; to je neporecivo, neosporno i neprijeporno.

Um intelektualnog humanoida je degeneriran i srozan te se nalazi usred stadija involucije.

Razum dananjega ovjeanstva uistinu je slian nekoj staroj mehanikoj strukturi, inertnoj ibesmislenoj, koja je po sebi nesposobna prihvatiti bilo kakvu istinski elastinu pojavu.

Nedostaje savitljivosti u umu, koji je okovan brojnim krutim i nepoeljnim normama.

Svatko ima svoja mjerila i odreene krute norme sukladno kojima neprekidno djeluje i reagira.

Najgore je u svemu tome to to milijuni mjerila odgovaraju milijunima trulih i apsurdnih normi.

U svakom sluaju, ljudi nikad ne osjeaju da su u zabludi, svaka glava je jedan svijet i nema sumnjeda meu tolikim mentalnim smicalicama postoje brojni sofizmi za odvraanje pozornosti kao inepodnoljive gluposti.

No uska mjerila mnotva ni izdaleka ne slute kakva je njezina intelektualna skuenost.

Ti moderni ljudi s mozgom ohara misle o sebi samima sve najbolje, umiljaju si da su liberali,supergeniji, vjeruju da imaju vrlo iroke kriterije.

Uene neznalice ispostavljaju se kao najtei sluajevi jer, u stvari, reeno ovaj put u sokratovskomsmislu: ne samo da ne znaju nego i ne znaju da ne znaju.

Intelektualni zgubidani koji se dre tih starinskih normi iz prolosti uslijed svoje skuenosti estokoosuuju i izriito odbijaju prihvatiti sve to se na bilo koji nain ne moe uklopiti u njihove eljeznenorme.

Ueni mudrijai misle da je sve to iz ovog ili onog razloga skree s krutog puta njihovih zahralihpostupaka skroz-naskroz apsurdno. Na taj nain ti ubogi ljudi s tako tekim kriterijima kukavnozavaravaju sami sebe.

Pseudomudraci ovoga doba umiljaju si da su genijalci, s prezirom gledaju sve one koji imajuhrabrosti odlijepiti se od njihovih normi nagrizenih vremenom, a najgore od svega je to ni izdalekane slute grubu zbilju vlastite nezgrapnosti.

Intelektualno siromatvo ustajalih umova je takvo te ak ide dotle da zahtijeva dokaze o onome toje stvarno, o onome to nije od uma.

Ljudi krljava i nesnoljivog razuma ne ele razumjeti da do iskustva onog stvarnog dolazi samo uodsustvu ega.

Neupitno je da ni na koji nain ne moemo izravno prepoznati tajne ivota i smrti ako u sebisamima nismo otvorili unutarnji um.


39/64

Nije naodmet ponoviti u ovom poglavlju da samo vrhovna svijest bitka moe spoznati istinu.

Unutarnji um moe funkcionirati samo s podacima to ih pribavlja kozmika svijest BITKA.

Subjektivni intelekt, sa svojom razumskom dijalektikom, ne moe znati nita o onome to izlazi vannjegove nadlenosti.

Znamo ve da se pojmovi o sadraju razumske dijalektike razvijaju s podacima to ih pribavljajuosjetila izvanjskog opaanja.

Oni koji su zatoeni u okvirima svojih intelektualnih postupaka i vrstih normi uvijek pruaju otporovim revolucionarnim idejama.

Samo je radikalnom i konanom razgradnjom ega mogue probuditi svijest i uistinu otvoritiunutarnji um.

Meutim, budui da se ovi revolucionarni iskazi ne uklapaju u formalnu logiku, pa ni u dijalektiku

logiku, subjektivna reakcija nazadnih umova prua estok otpor.

Ti ubogi ljudi od intelekta ele utoiti ocean u staklenu au, predmnijevaju da univerzitet moekontrolirati cjelokupno znanje univerzuma i da su svi zakoni kozmosa obvezani podvrgnuti senjihovim starim akademskim normama.

Ta neuka eljad, uzori mudrosti, ni izdaleka ne slute u kakvom se degeneriranom stanju nalaze.

Ponekad takvi ljudi na trenutak poskoe kada dospiju u ezoterini svijet, ali se ubrzo ugase kaonedotupavne vatre, iezavaju iz panorame duhovnih nemira, proguta ih intelekt i zauvijek nestaju spozornice.

Povrnost intelekta nikad ne moe prodrijeti u pravu sutinu BITKA, pa ipak subjektivni procesiintelektualizma mogu svakojake dokoliare dovesti do otroumnih, ali apsurdnih zakljua

Documents

Velika_pobuna_Samael_Aun_Weor