6
Zašto pada snijeg, znali su to naši stari i pošteni ? Piše, Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija / bivši stručnjak Aluminija /. Da li ste, poštovani sugrađani i naša čitalačka javnost, imali prilike, u našim medijima, od Dejtona na ovamo, suočiti se i pročitati i sličan naslov ?

bedrudingusic.files.wordpress.com  · Web view, firme Aluminija, godinama ukazujemo na kriminal i pljačku, neviđenih razmjera, u državi nam našoj, Bosni i Hercegovini i nema

Embed Size (px)

Citation preview

Zašto pada snijeg, znali su to naši stari i pošteni ?

Piše, Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija / bivši stručnjak Aluminija /.

Da li ste, poštovani sugrađani i naša čitalačka javnost, imali prilike, u našim medijima, od Dejtona na ovamo, suočiti se i pročitati i sličan naslov ?

Svakako, da niste, jer se godinama, lažno serviraju slavopojke, demagoške floskule, o tzv.“ Hercegovačkom gigantu „, firmi Aluminij iz Mostara ili o „ Energoinvestu „ iz Sarajeva.

Mi, obespravljeni radnici, nahrvati, firme Aluminija, godinama ukazujemo na kriminal i pljačku, neviđenih razmjera, u državi nam našoj, Bosni i Hercegovini i nema ravnog.

Tako nam i ugledni novinar, nedeljnika „ DANI „ / 21.septembra 2001 god ine/poslije posjete ovoj firmi i intervjua, sa njegovim čelnikom, najvećim kriminalcem, lopovom i nacionalistom, Mijom Brajkovićem, između ostalog i piše;

„ Posljednji čin najveće poslijeratne pljačke u BiH.

Da savršen zločin postoji, to je jasno, baš kao što je jasno da takvog djela nema bez savršenog plana. Priča o Aluminiju, mostarskom kombinatu i mogućem temelju oporavka bosanskohercegovačke privrede, pokazuje šta savršen plan ne dovodi do savršenog zločina: bahatost i bezobrazluk realizatora. Da Mijo Brajković nije ratnom retorikom tumačio ustroj kompanije čija je struktura promijenjena puškom, da njemačke kompanije i danas ne isplaćuju nadoknade zatočenicima koncentracionih logora dok bi današnje vodstvo Aluminija najradije zaboravilo na Bošnjake koji su sa Heliodroma dovođeni na prinudni rad u kombinat, da je Edhem Bičakčić barem pokušao prikriti kako ne vidi ništa sporno u pomaganju otetog... dugo bi ostalo tajnom kako je hercegovački gigant sa skromnom šibenskom investicijom napravio čudo. Dugo, ali ne i zauvijek: pa tu su stranci, Ured visokog predstavnika prije svih, čijim je službenicima u opisu posla zaustavljanje klepto-nacionalista! E, to je lekcija za naivne, u kojoj se dešava još jedan dramski obrt. Upravo službenici Ureda visokog predstavnika čine sve da se savršen zločin dogodi, razmišljajući, svakako, i o vlastitoj zaradi u cijeloj priči. Petritschev je kabinet okupio gomilu korumpiranih stranaca, spremnih da sa pozicije moći legaliziraju nemoguće, podijele što se podijeliti da, zadovolje vlastite nalogodavce i bogato nagrade saučesnike. To što svi ti likovi u skupim odijelima sve vrijeme djeluju ozbiljnije i uglađenije od ergele lokalnih tajkuna ne govori ništa drugo sem da balkanski sindrom lopovluka, kao i talenat uostalom, ne bira onoga ko će ga nositi. Tek, talenat za pljačku kod petričevaca je razvijeniji. U ekskluzivnom dosjeu Dani donose shemu prema kojoj je Aluminij, sinonim sprege kriminala i rasizma, trebao završiti daleko od onih koji su ga pravili, onih što su u njemu radili, daleko od uticaja

države na čijem se tlu nalazi. Ko je ko u pljački stoljeća? Ko je za koga radio? Iza kakvih su se zvučnih titula krili međunarodni eksperti za iskorištavanje nesretnika u tranziciji? Kakva je veza Sarajevo - Mostar? Koliko je Ustav važan? I šta sve (ne) zna, a šta (ne) smije federalni premijer Alija Behmen?

Gospodin Senad je dalje, u nastavku, jasno i konkretno, sa finansijskim pokazateljima, iznio i sve podatke, vrijednosti ove firme, prije agresije, na iznos od cca milijardu i pet stotina miliona maraka, kao i iznos, njegove vrijednosti na cca par stotina miliona, od strane agresora, okupatora, hrvatskih bojovnika i njihovog menadžmenta, sa Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom, Mladenom Galićem i inim njihovim saradnicima. Totalnu devalvaciju vrijednosti firme i njihovu iskazanu minimalnu vrijednost, u cilju pljačke i preuzimanja iste, pod neposrednu kontrolu i HDZ-a i države Hrvattske, kao njihov strateški interes i ratni plijen, kako je to govorio i Poglavnik Franjo Tuđman. Ovakva, beznačajna vrijednost firme, prema njihovim aršinima vrednovanja, nikada, nije ni doživjela bilo kakvu reviziju i analizu, od sistema aktuelne vlasti. Naprotiv, ta ista aktuelna vlast države ili Federacije, sa svojim institucionalnim predstavnicima, nikada i nije mogla kročiti nogom u firmu, sve do , novembra mjeseca 2013 godine ?

Da ironija dešavanja o kriminalu i pljački, materijalne vrijednosti državnoga dobr5a u firmi, koju je „ Energoinvest „ gradio, izvršena je i nezapamćena diskriminacija radnika, nehrvata, na nacionalnoj osnovi. Uz grafitni slogan, na ulazu u firmu ; „ Srbima, Bošnjacima i psima, ulaz je zabranjen „, tako je i bilo

u realnim uslovima djelovanja , postojanja i veličanja, firme Aluminij u Mostaru.

Kako i ne bi bilo nejasnoća, ovim kriminalnim radnjama, podugačkom lancu karika, učesnika pojedinaca, svakako se nalazilo i rukovodstvo Bošnjaka, od svih premijera Vlade Federacije i njihovih ministara, od Edhema Bičakčića, Nedžada Brankovića, rah. Hadžipašića, preko Nermina Nikšića do Fadila Novalića.

Isti su svojim radom ili neradom, rasturili državnu imovinu, izdjelili je na odnose 44% za Federaciju, 44% za hrvate dioničare i 12 %, tobožnjeg hrvatskog kapitala.

Dakle, sada je aktuelan i dio vrijednosti kapitala Federacije od 44%, one vrijednosti, koju su svojevremeno utvrdili kriminalci i pljačkaši, sa Mijom Brajkovićem na čelu i njegovim saradnicima, bez bilo kakve analize i zvanične revizije, ovih istih institucija vlasti Federacije.

Svakako je i tragikomično i smiješno, da ovaj lažni „ Hercegovački div „ ili kako ga sada javni mediji i nazivaju, posrnuli gigant, kao najveći gubitnik od preko 300 miliona maraka, uz saglasnost Vlade i premijera Fadila Novalića, kao koalicioni dogovor u pljački firme, od strane HDZ-a i SDA, po principu „ ko je šta jamio, jamio je „ na njih, tj. na HDZ-ove strukture, prenosi i sva upravljačka prava.

Sada bi rado, prodao i udio Vlade od 44%, ali bez izmirenih obaveza, za obeštećenjem radnika, nahrvata, uglavnom radnika srpske nacionalnosti, čiji se tužbeni zahtjev, već par godina vodi i iščekuje, na opštinskom sudu u Sarajevu.

Nužno je obeštetiti sve ove radnike, koji su godinama bili diskriminirani, bez svojih radničkih prava, bez mogućnosti povratka na svoja radna mjesta, bez uvezanog radnog staža i drugih prava, pa tek tada pristupiti prodaji, za koju su naumili, ovi naši kriminalni vlastodršci, u dosluhu, sa koalicionim partnerom iz redova HDZ-a.

Dakle, ovim potezima i aktivnostima, konačno bi i sadašnji snijeg koji pada u Bosni i Hercegovini, konačno i prekrio sve kriminalno- lopovske tragove,

čimbenika i kriminalaca ove firme i domaće vlasti, moglo bi se tada i reći, da je sve prohujalo sa vihorom ?

Ništa neobično, u ovome segmentu djelića prikaza, privatizacijske kriminalne pljačke državne i radničke imovine, sa diskriminacijom radnika i njihovih prava. Bez postojanja istinske pravne države, u ovome i sličnim procesima, širom naše osiromašene i opljačkane države, nužno je požuriti i zamesti svaki lopovski trag.?. Aferim, Bosno i Hercegovino, naša ponosna, prkosna i opljačkana ?