Vjezba 2 - Korijen i List

Praktikum iz Biologije II


ANATOMIJA BILJA - KORIJEN I LISTKORIJENKorijen je biljni organ koji ima vie funkcija: 1) Uvruje biljku u tlu. 2) Crpi vodu s mineralnim tvarima iz tla. 3) Putem elemenata ksilema provodi vodu i mineralne tvari do izdanka. 4) Skladiti hranjive tvari (spremina uloga). Primarna kora korijena je glavno skladite hrane kod nekih biljaka. Biljka te rezervne tvari troi pri cvatnji i proizvodnji plodova. Zbog toga se tzv. korjenasto povre (npr. mrkva i repa) vadi iz zemlje prije nego procvate. Podzemni dio biljke esto svojom veliinom nadmauje nadzemni. Primjerice, ukupna duljina korijena jedne biljke penice iznosi 80 km, a korijenje tamariksa dopire 30 m u dubinu. S obzirom na tip razgranjenja postoje dva osnovna tipa korijenovog sustava: alorizni i homorizni (Vjeba 1, Slika 3). Veina dvosupnica ima jedan glavni korijen koji je najdui i najdeblji, a iz njega se granaju znatno krai i tanji boni ogranci. Takav korijenov sustav se naziva alorizni ili sustav glavnog korijena. Glavni korijen stare vinove loze moe dosei duinu od 15 metara i dospjeti do vode duboko ispod povrine zemlje. Za veinu jednosupnica (npr. trave) karakteristian je nitasti (fibrozni, homorizni) korijenov sustav. Kod njih nema veliinom dominantnog glavnog korijena, ve postoji brojno korijenje podjednake veliine koje zauzima veliki volumen tla. Nitasti korijenov sustav esto ima veu apsorpcijsku povrinu od sustava glavnog korijena. S druge strane, dugako i vrsto glavno korijenje naroito dobro uvruje biljku u tlu. Osim korijenja koje se produuje prema dolje iz baze stabljike, neke biljke imaju i korijenje koje se nalazi iznad zemlje, a raste iz stabljike ili ak iz listova. To je tzv. adventivno (pridolo) korijenje (lat. adventicus - vanjski) koje prema mjestu postanka moe biti stabljino i lisno. Pridjevom "adventivan" se oznaavaju svi dijelovi biljke koji rastu na neuobiajenim mjestima. Adventivno korijenje nekih biljaka, ukljuujui "potporno korijenje" kukuruza (Slika 1), slui kao potporanj koji podupire visoke

stabljike. Mnoge biljke penjaice (npr. brljan) imaju maleno korijenje s donje strane stabljike kojim se prihvaaju za zidove ili drvee. Nadalje, odrezane stabljike ili listovi mnogih biljaka stvorit e

adventivno korijenje ako se stave u vodu ili na vlanu zemlju. Ako se listovi afrike ljubiice stave na vlanu zemlju iz njih e niknuti adventivno korijenje (to je nain presaivanja odnosno vegetativnog razmnoavanja ove biljke).

Slika 1. Adventivno korijenje na stabljici kukuruza, Zea mays.

Primarni rast korijena uzduni presjek korijena u primarnoj graiPoput stabljike, odnosno vrka izdanka, i korijen ima primarni (produni) rast te raste u duljinu (dubinu) zahvaljujui neprestanim diobama stanica apikalnog (vrnog) meristema (Vjeba 1, Slika 5). Vrak korijena prekriven je korijenovom kapom (kaliptrom), nakupinom stanica koja titi osjetljivo tkivo vrnog meristema prilikom prolaska korijena kroz zemlju (Slika 2). Osim te mehanike zatite, kaliptra lui polisaharidnu sluz koja vlai zemlju i olakava probijanje rastueg korijena kroz nju. Dok se korijen probija kroz zemlju, vanjske stanice korijenove kape se raspadaju. Produni rast korijena najbolje se vidi u uzdunom presjeku (Slika 2). Rast korijena u duinu koncentriran je blizu njegovog vrka, gdje se nalaze tri zone stanica nastalih primarnim rastom. Od vrka korijena prema gore proteu se redom: zona diobe, zona elongacije i zona diferencijacije stanica. Meu ovim zonama nema otrih granica, ve one polako prelaze jedna u drugu. U sreditu zone diobe stanica, s unutranje strane korijenove kape, nalazi se vrni meristem. Diobama stanica apikalnog meristema nastaju nove stanice: prema van nove stanice korijenove kape, a prema unutra nove stanice samog korijena. Tako korijenova kapa uvijek zadrava konstantnu veliinu: s vanjske strane se stanice neprestano ljute uslijed probijanja korijena kroz zemlju, a s unutranje meristem neprekidno dodaje nove stanice.

Vjeba br. 2

28

Vjeba br. 2

29



Zona diobe stanica prelazi u zonu produenog rasta (elongacije). Tu se stanice vie ne dijele, ve rastu u duinu gurajui pritom korijen kroz zemlju (produe se i vie od deset puta u odnosu na svoju poetnu duinu). Iako meristem daje nove stanice za rast, za guranje vrka korijena prema dolje je uglavnom odgovorno produljivanje stanica. Meristem neprestano dodaje nove stanice najmlaem dijelu zone elongacije (Slika 2).

Korijen u primarnoj grai - popreni presjekPrimarna tkiva korijena su tkiva nastala (samo) primarnim rastom. Dakle, radi se o korijenu koji je rastao samo u duljinu, djelovanjem vrnih meristema. Primarna tkiva korijena se vide ako se naini popreni presjek korijena u visini zone diferencijacije (Slika 4). Vanjski sloj ini pokrovno, epidermalno tkivo - jednoslojna rizoderma. (Rizoderma je, poput epiderme izdanka, primarno kono tkivo i potrga se uslijed sekundarnog rasta u debljinu. Njezinu ulogu tada preuzme egzoderma.) Neke rizodermalne stanice u zoni diferencijacije stvaraju produenja (evaginacije) koja urastaju izmeu

komadia zemlje; to su korijenove dlaice (Slike 3 i 4). One uvruju biljku u zemlji i poveavaju povrinu za upijanje vode i mineralnih tvari. Ispod rizoderme se nalazi primarna kora, a u samom sreditu korijena sredinji provodni cilindar (centralni cilindar).Slika 3. Korijenove dlaice klijanca rotkve.

Slika 2. Primarna graa korijena luka, Allium cepa, uzduni presjek.

I prije nego se prestanu produivati, stanice korijena se poinju specijalizirati u svojoj grai i funkciji u podruju u kojem zona elongacije prelazi u zonu diferencijacije (nediferencirane meristemske stanice prelaze u razliite tipove stanica trajnih tkiva). Vano je zamijetiti da se stanice u razliitim dijelovima uzdunog presjeka korijena razlikuju po starosti: to su udaljenije od vrka korijena, to su starije.Slika 4. Popreni presjek kroz korijen jednosupnice.

Vjeba br. 2

30

Vjeba br. 2

31



Primarnu koru ine, od periferije prema sreditu korijena, egzoderma, parenhim primarne kore i jednoslojna endoderma (Slika 4). Parenhim primarne kore ini najvei dio primarnog korijena i aktivno sudjeluje u horizontalnom prijenosu vode s mineralnim tvarima od korijenovih dlaica do sredinjeg provodnog cilindra. Ove parenhimske stanice nisu gusto zbijene, ve se izmeu njih nalazi dosta meustaninog prostora. U njima se ponekad nalaze amiloplasti, plastidi u kojima je pohranjen krob (spremina uloga). Jednoslojna endoderma djeluje kao selektivna barijera koja regulira prolaz tvari iz primarne kore u provodno tkivo u sredinjem provodnom cilindru. Graa endoderme se razlikuje kod jednosupnica i kod dvosupnica (Slika 5). Endoderma jednosupnica (Slika 5 b) je graena od stanica ije su sve stijenke osim vanjskih tangencijalnih zadebljale (poput aa iji otvor gleda prema periferiji stabljike), pa u presjeku imaju izgled slova U. To su tzv. nepropusne U-stanice. Prsten U-stanica endoderme je mjestimice prekinut stanicama tankih stijenki. To su stanice propusnice, kroz koje se odvija sav promet vode s mineralnim tvarima iz primarne kore u centralni cilindar (Slika 5 b). Kod dvosupnica ne postoje U-stanice, nego se umjesto njih u endodermi nalaze stanice ije su sve stijenke zadebljale. Kontinuitet tih stanica je takoer prekinut propusnicama (Slika 5 a). Primarna kora Zrnca kroba Stanica propusnica Endoderma Pericikal Floem Ksilem

Sredinji provodni cilindar (Slike 4 i 5 a) se nalazi u sredinjem dijelu korijena i ine ga, od periferije prema sreditu, perikambij, radijalna ila i ponekad, u samom centru, parenhimsko tkivo srike (kod jednosupnica). Perikambij (pericikal) je sloj meristemskog tkiva smjeten neposredno ispod endoderme koji omoguuje rast bonih ogranaka korijena. Na poprenom presjeku korijena, u njegovom sredinjem dijelu, vidi se zvjezdasti ksilem u ijim se udubljenjima, izmeu krakova, nalazi floem (Slika 5 a). Takav raspored floema i ksilema je karakteristian za korijen i naziva se radijalna ila (Vjeba 1, Slika 8). Ovisno o biljnoj vrsti, broj krakova ksilema (i broj nakupina floema) je razliit. Primjerice, na Slici 5 a prikazana je tetrarhna radijalna ila koja ima 4 kraka ksilema (crveno), izmeu kojih se nalaze etiri nakupine floema (zeleno). Mi emo na vjebama (Zadatak 1) vidjeti popreni presjek korijena abnjaka (Ranunculus sp.) koji ima triarhnu radijalnu ilu, i perunike (Iris sp.) koja ima poliarhnu radijalnu ilu s velikim brojem radijalno rasporeenih nakupina ksilema i floema (dio takve poliarhne radijalne ile korijena perunike prikazan je na Slici 5 b). Budui da je korijen biljni organ zaduen za crpljenje i transport vode s mineralnim tvarima, ovdje treba ukratko opisati prolaz vode kroz korijen. Temeljni put prolaska vode kroz biljku je: tlo korijen stabljika listovi U vodi su otopljeni minerali nuni za ivot biljke, poput iona K+ i Ca2+. Zanimljivo, manje od 1% vode koja stigne u listove iskoristi se za fotosintezu i rast biljke. Veina vode se gubi transpiracijom kroz pui. Ipak, transpiracija je vaan proces odnosno sila koja omoguuje kretanje vode kroz biljku i koji hladi listove. Kao to je ve spomenuto, voda iz tla ulazi u korijen kroz korijenove dlaice, odnosno kroz rizodermu i dalje horizontalno prolazi kroz parenhim primarne kore do endoderme. Kroz endodermu se

Primarna kora U-stanica endoderme Stanice propusnice Sredinji provodni cilindarSlika 5. Graa sredinjeg provodnog cilindra i endoderme kod a) dvosupnica i b) jednosupnica.

obavlja kontrolirani, aktivni prijenos iona u provodni sustav centralnog cilindra. Nakon to voda s mineralnim tvarima proe kroz endodermu, dalje se prenosi okomito kroz ksilemske elemente radijalne ile prema stabljici i listovima. U Tablici 1 navedene su glavne razlike unutranje grae (anatomije) korijena i stabljike.

Vjeba br. 2

32

Vjeba br. 2

33

Praktikum iz Biologije II Tablica 1. Osnovne razlike u unutranjoj grai korijena i stabljike.


prostim okom, a zatim na malom i velikom poveanju. Nacrtajte tri crtea: a) Popreni presjek itavog korijena abnjaka ili perunike Korijen u sreditu jedna ila

Stabljika smjetaj provodnih snopia broj provodnih snopia tip provodnih snopia i (raspored ksilema i floema) prisutnost pericikla endoderme preteito blie periferiji velik broj kolateralne ile (nasuprotan poloaj ksilema i floema) odsutni

b) Sredinji provodni cilindar abnjaka (dvosupnica) ili perunike (jednosupnica) Obavezno naznaite koji ste trajni preparat koristili! Na Slici a) oznaite: rizoderma primarna kora egzoderma parenhim primarne kore endoderma sredinji provodni cilindar s radijalnom ilom

radijalna ila (izmjenjuju se zrake ksilema i floema) prisutni

Sekundarni rast korijena u debljinu slian je onom kod stabljike (Vjeba 1). Glavno korijenje drvea je veliko i odrvenjelo, te uvruje deblo u tlu. Obavijeno debelom korom, ovakvo korijenje ne moe upijati vodu i mineralne tvari iz zemlje, pa tu zadau obavljaju mladi dijelovi korijena na vrhovima korijenovog sustava (kao to je ve reeno, korijenove dlaice poveavaju apsorpcijsku povrinu korijena).

Na Slici b) oznaite: endoderma stanica propusnica U-stanica* primarna kora radijalna ila floem ksilem

Zadatak 1: Popreni presjek korijena. Preparat: trajni preparat poprenog presjeka korijena abnjaka, Ranunculus sp., dvosupnica (Slika 6 a) trajni preparat poprenog presjeka korijena perunike, Iris sp., jednosupnica (Slika 6 b)

* Struktura karakteristina za jednosupnice.

LISTGlavne funkcije izdanka su fotosinteza (listovi) i razmnoavanje (cvjetovi krajevi izdanaka specijalizirani za razmnoavanje). Iako se fotosinteza odvija i u zelenim dijelovima stabljike, kod veine biljaka

a)

b)

glavni fotosintetski organi su listovi. Osnovna graa lista ukljuuje plosnato proirenu lisnu plojku i stanjeni drak, peteljku, kojom se list dri nodija stabljike (Slika 7). Mnogi listovi imaju jo i palistie (stipule; Slika 8), izrasline nalik na listove koji obino dolaze po dva na bazi peteljke. Listovi trava i mnogih drugih jednosupnica nemaju peteljku (sjedei listovi). Umjesto toga, lisne plojke su irokim dnom prirasle za stabljiku, a mogu ju i obuhvaati (za usporedbu lista jednosupnice i dvosupnice vidi Vjebu 1, Sliku 3).

Slika 6. a) Ranunculus acris, abnjak ljuti; b) Iris virginica, perunika.

Poloaj listova je takav da su maksimalno izloeni Sunevoj svjetlosti. Osim toga, veina listova ima vrlo veliku povrinu u odnosu na volumen to je vano zbog upijanja

Prouite trajni preparat korijena abnjaka ili perunike. Najprije ih pogledajte

maksimalne koliine Suneve energije i zbog uinkovite izmjene plinova (CO2, O2 i

Vjeba br. 2

34

Vjeba br. 2

35



vodene pare) s atmosferom. Osim toga, raspored listova na stabljici je najee izmjenian (Slika 9), kako bi svaki list bio maksimalno izloen svjetlosti. Zbog malog

podijeljene, radi se o dvostruko sastavljenom listu (Slika 7). Veina vrlo velikih listova je jednostruko ili dvostruko sastavljena. Ta strukturna prilagodba omoguuje velikim listovima da se ne pokidaju na snanom vjetru, a u sluaju infekcije patogenom da se inficira samo pojedinana liska, a ne odmah cijeli list. Sastavljeni listovi se dijele na dlanasto sastavljene i perasto sastavljene, a perasto sastavljeni na parno i neparno perasto sastavljene (na Slici 7 prikazani su jednostruko neparno sastavljen i dvostruko parno sastavljen list). Ponekad je teko na prvi pogled odrediti radi li se o sastavljenom listu ili kratkoj stabljici s nekoliko jednostavnih listova. U takvim sluajevima je najbolje potraiti tzv. pazune (aksilarne) pupove koji se nalaze u pazucu listova (kut izmeu stabljike i peteljke lista) (Vjeba 1, Slika 4). Oni se nalaze na bazi peteljke lista, bez obzira je li on jednostavan ili sastavljen, a nikad ih nema na bazi liski. Osim toga, sve

Slika 7. Osnovni tipovi grae lista.

liske sastavljenog lista lee u jednoj ravnini, to obino nije sluaj sa nekoliko susjednih jednostavnih listova. Raspored listova na stabljici moe biti izmjenian, nasuprotan i prljenast (Slika 9). Kod izmjeninog (alternirajueg) rasporeda listova u svakom nodiju stabljike (Vjeba

obujma listovi su lagani (teki listovi bi zahtijevali dodatnu mehaniku potporu u stabljici i korijenu).

Listovi jednosupnica i dvosupnica se razlikuju po rasporedu glavnih provodnih ila, nervaturi. Veina jednosupnica ima tzv. paralelnu nervaturu (glavne provodne ile su meusobno paralelne). Nasuprot tome, dvosupnice uglavnom imaju mreastu nervaturu (glavne ile u listu se obilno mreasto granaju) (Vjeba 1, Slika 3).

1, Slika 4) dolazi po jedan list (npr. kod bukve, oraha, vrbe itd.). Kod nasuprotnog rasporeda iz jednog nodija rastu po dva lista (npr. kod javora i jasena), a kod prljenastog iz jednog nodija raste tri ili vie listova (npr. kod katalpe).

a)

b)

c)

Slika 9. Raspored listova na stabljici. a) izmjenian, b) nasuprotan, c) prljenast.

Slika 8. Palistii (stipule).

Morfologija listova je vrlo varijabilna. Prema grai se listovi dijele na jednostavne i sastavljene (Slika 7). Jednostavni listovi imaju jednu, nepodijeljenu lisnu plojku, dok je plojka sastavljenog lista podijeljena u dvije ili vie liski od kojih svaka izgleda kao zasebni list. Liske su meusobno povezane samo preko sredinjeg rebra. Ako su i liske

Anatomija listaVanjska povrina lista je s obje strane (i gornje i donje) prekrivena jednoslojnom epidermom (Slika 12). Osim u fotosintezi, listovi imaju vanu ulogu i u spreavanju i

Vjeba br. 2

36

Vjeba br. 2

37



kontroliranju gubitka vode. U tome im pomae kutikula tanki vodootporni votani sloj na povrini epiderme. Kutikula smanjuje gubitak vode isparavanjem, ali i spreava prolazak plinova iz zraka u biljku. Debljina kutikule jednim dijelom ovisi o uvjetima okolia. Listovi biljaka koje su prilagoene na suhe, vrue uvjete imaju vrlo debele kutikule. Osim toga, gornja epiderma, koja je izloena direktnom sunevom zraenju i zbog toga toplija od donje, najee ima deblju kutikulu nego zasjenjena donja epiderma. S obzirom da je biljci potreban ugljini dioksid za fotosintezu, na kutikuli, odnosno na epidermi, postoje maleni otvori - pui (sg. stoma, pl. stomata) (Slika 10). Otvor pui (porus) omeuju dvije stanice zapornice, oko kojih se obino nalaze dodatne pomone

dovodi do isuivanja. Stoga, kada je pu otvorena, vie ugljinog dioksida moe ui u biljku (bolje odvijanje fotosinteze), ali i vie vodene pare moe izai iz nje (vea transpiracija). Zatvaranjem pui smanjuje se izmjena plinova izmeu lista i atmosfere. Struktura lista je kompromis izmeu uinkovite fotosinteze s jedne i tednje vode s druge strane (za svaki gram ugljika fiksiranog u procesu fotosinteze, biljka izgubi 250 do 600 g vode, ovisno o tipu fotosinteze C3, C4 ili CAM). Pui se javljaju na stabljici, listovima, cvjetovima i plodovima, ali su najbrojnije s donje strane lista. One obino prekrivaju manje od 1% povrine epiderme, ali su vrlo brojne: listovi veine biljaka imaju od 10 000 do 80 000 pui po cm2 povrine. Izmeu gornje i donje epiderme lista nalaze se dva sloja fotosintetskih tkiva, koja ine veinu tkiva lista. Te slojeve grade parenhimske stanice s mnogo kloroplasta (Slika 12). Odmah ispod gornje epiderme nalazi se palisadni (asimilacijski) parenhim kojeg ine dva ili vie redova visokih i uskih stanica, relativno gusto pakiranih i postavljenih okomito na gornju epidermu. Palisadni parenhim je glavno fotosintetsko tkivo lista. Ispod njega se nalazi spuvasti (transpiracijski) parenhim graen od stanica nepravilnog oblika izmeu kojih se nalazi mrea zranih prostora (intercelulara) po kojima je i dobio ime. Ovi prostori su preko pui u kontaktu s atmosferom, pa plinovi (CO2!) mogu slobodno cirkulirati do fotosintetskih stanica unutar lista. Palisadni i spuvasti parenhim zajedno ine mezofil lista (Slika 12). U listu se nalazi i provodno tkivo provodni snopii (ile) koje prolaze kroz mezofil (Slika 12). Provodni sustav listovima donosi vodu (ksilem), a iz njih odnosi produkte fotosinteze (floem). Provodno tkivo lista je povezano s floemom i ksilemom stabljike preko lisne ile koja se pri bazi peteljke lista odvaja od provodnog snopia stabljike. Lisna ila prolazi kroz peteljku, a u lisnoj plojki se vie puta grana i tako se

stanice, stanice susjedice. Stanice zapornice su jedineSlika 10. Pu (stoma).

stanice One

epiderme mijenjaju

koje oblik

sadre ovisno o

kloroplaste.

koliini vode u njima (Slika 11). Ovisno o promjenama u okoliu (npr. intenzitet osvjetljenja i koliina vlage u zraku), K ioni iz susjedica ulaze u zapornice, a za njima osmozom ulazi voda. Zapornice bubre i pu se otvara. Suprotni proces dovodi do zatvaranja pui. Na taj nain stanice zapornice reguliraju izmjenu plinova kod biljaka. Najvaniji plinovi za biljku su CO2, koji mora kroz pui ui u list u dovoljnoj koliini da bi se mogla odvijati fotosinteza, i vodena para, koja kroz pui izlazi iz biljke procesom transpiracije. Transpiracija je s jedne strane neophodna za biljku jer bez nje ne bi bio mogu protok vode od korijena prema listovima. S druge strane, prevelika transpiracijaSusjedice H2O H2O Susjedice H2O H2O+

H2O

H2O

rava kroz mezofil. Na taj nain ksilem i floem dolaze u direktni kontakt s fotosintetskim tkivom. Budui da je u stabljici ksilem blie centru, a floem periferiji, u listu se ksilem nalazi u gornjem dijelu provodnog snopia, a floem u donjem. Provodni sustav lista djeluje i kao kostur koji podupire parenhim lista.

K

+

H2O H2O Zapornice H2O Zapornice H2O

List prikazan na Slici 12 je dorziventralni (bifacijalni) list - ima razliitu lenu (dorzalnu) i trbunu (ventralnu) stranu. Takav list ima veina dvosupnica i najraireniji je

Slika 11. Otvaranje i zatvaranje pui ovisi o koliini vode u stanicama zapornicama. Vjeba br. 2 38 Vjeba br. 2 39



tip lista. Dorziventralni listovi imaju pui samo u donjoj epidermi (Slika 12). To je prilagodba za smanjivanje gubitka vode budui da donja epiderma nije izloena direktnom Sunevom zraenju, pa je hladnija od gornje povrine lista. (Iznimka su listovi vodenih biljaka kao to je lopo koji imaju pui samo na gornjoj epidermi, budui da se donja epiderma nalazi na povrini vode.)Stanice zapornice

Napravite tanke plone (tangencijalne) prereze donje epiderme lista puzavca (kod dorziventralnih listova pui se nalaze samo na donjoj epidermi!) i uklopite ih u kapljicu vode. Pazite da preparat bude to tanji samo jedan sloj stanica. Promatrajte pod mikroskopom na malom i velikom poveanju. Uoite da su neke od stanica epiderme ruiaste boje. To obojenje potjee od pigmenta antocijana otopljenog u vakuoli (vakuola je vrlo velika i zauzima gotovo itavu stanicu). Uoite i pui graene od stanica zapornica i stanica susjedica. Stanice zapornice su jedine stanice u epidermi koje sadre kloroplaste. Nacrtajte dio epiderme i na slici oznaite: stanica epiderme vakuola ispunjena pigmentom antocijanom jezgra pu stanice susjedice (4) stanice zapornice (2) kloroplasti otvor (porus)

Legenda Pokrovno tkivo

Kutikula

Osnovno tkivo Otvor pui Provodno tkivo Stanica epiderme Mehaniko tkivo (sklerenhim) Stoma

(b)

50 m Povrina lista puzavca (Tradescantia)

Gornja epiderma Provodni snopi Palisadni parenhim Spuvasti parenhim Donja epiderma Kutikula Ksilem Floem (a) Shema presjeka lista Provodni snopi Stanice zapornice Provodni snopi Intercelulari

Zadatak 3: Graa dorziventralnog lista. Preparat:Stanice zapornice 100 m

Stanice zapornice

trajni preparat poprenog presjeka lista bukve, Fagus sylvatica Prouite trajni preparat lista bukve na malom i velikom poveanju. Nacrtajte dio

(c) Popreni presjek lista jorgovana (Syringa)

poprenog presjeka dorziventralnog lista i na crteu oznaite: kutikula gornja epiderma donja epiderma palisadni (asimilacijski) parenhim kloroplasti spuvasti (transpiracijski) parenhim intercelulari pu stanice zapornice provodni snopi

Slika 12. Anatomija dorziventralnog list

Osim dorziventralnog lista, postoji i ekvifacijalni list kod kojeg se ne moe razlikovati lena od trbune strane. Takav list ima specifino graen mezofil - u njemu se spuvasti parenhim nalazi izmeu dva sloja palisadnog parenhima. Palisadni parenhim granii i s gornjom i s donjom epidermom.

Zadatak 2: Pui u donjoj epidermi lista puzavca. Biljni materijal: listovi puzavca, Tradescantia sp. (Slika 13)

Slika 13. Puzavac, Tradescantia pallida. 40 41

Vjeba br. 2

Vjeba br. 2

Documents

Vjezba 2 - Korijen i List