Vladimir Vidri‡ - Poezija

  • View
    75

  • Download
    12

Embed Size (px)

Text of Vladimir Vidri‡ - Poezija

Vladimir Vidri Pjesme

2

3

4

IU oblacima

PJESME

(1907.)

Na oblaku sam ponad mora bio, Gdje mermer-stupi nose plavet neba, I Zevsu sam se poklonio bogu S vijencem o elu i s lirom iz Theba. A Zevs je divan bog. Razgaljen sjedi. Prsa su mu iroka i gola I bijel je kao starac. On dok zbori Silnu glavu sputa ko od bola. On plat prigrnu svoj i sam mi ree: "Razlijetaju se preko neba ptice, O, ti, koj' gleda puinu i nebo I komu pada svjetal pram u lice; I ti, koj' sni o divnoj, nagoj eni Na tamno-modrom valu to se rodi, Kad sie k zemlji, u jablana sjeni Nad plug se sagni i za brazdom hodi. I kad ti padne znoj na elo tio Pod oblacima istog ovog neba, Zatajit e me rad muke i hljeba." - Na oblaku sam ponad mora bio.

5

RobljeO, kako je pusto, kako je tuno! Sunce pada za gole planine, Daleko tamo na krvavo nebo Vijor povija oblaine. A kipi more. - Nad talasom talas Pjenav se die i ume se sliva. Vijore ptice lupaju krili, A stenju o boku laa pliva. Ogromna, crna. Na svijetloj provi Vrzu se sapeti ljudi i ene I lamaju ruke i nijemo plau, A kose im lete raspletene. Stitu prsi i gre ruke, Okovane pruaju k nebosklonu, Sa tala se diu i kau i kau, Gdje sunce tone na stranu onu. Daleko tamo u onom kraju, Vijor gdje hui, vijor gdje huji, Daleko u demonskoj onoj oluji Vidjee al i domaju.

Elije GlaukoElij Glauko - njegovih imena Povjesnika ne zna uspomena Elij Glauko ima robinjicu, Plavokosu barbarku, Njemicu.

6

Elij Glauko - ima vjerovnika, Senatora starca raskonika, I dva crna, neugledna stvora: Dva trgovca Grka spreko mora. "Prijatelju, daj mi robinjicu, Rado u ti vratit obveznicu I dat u ti au od kristala, Lukul nema takova pokala. Na njemu su nimfe urezane, Gdje se plahe po ikari bane, A po drku geniji su nagi! Daj barbarku, pa ga uzmi, dragi!" "uj me! Ako ti je moda ao Robinjice to bi meni dao, Gozbu dajem - doi danas k meni, Brzo e te proi ari njeni -" Vele Grci: "Glauko, nemoj tako! Ti razmisli trijezno i polako. Dajder nama svoju robinjicu, Platit emo njemu obveznicu. Dat emo ti mjesto tog pokala Zlaan prsten s okom od opala I tu kesu - metni je u grudi, Uzmi, Glauko - u zdravlje ti budi!" Slua Glauko srca uzrujana: Barbarka mu ljubav mladih dana Vaan sluaj! Teko mu je rei, Teko s' vra, zlata, nje odrei. A robinja uti... Kupci glade brade, Teko da joj petnaest ljet' imade. Kao da se boji? - - Nuto plae zloa,

7

Tare suze s lica - rosu s voa. Ah, u nje se samo srce cijepa! Svrila se jedna sanja lijepa! Elij nema vie robinjice, Plavokose barbarke, Njemice.

Dva levitaGranitan je pridvor hrama. Nebo plavi, zvijezde sjaju, I vidi se tihi mjesec, Gdje lagano tone gaju. A gleu ga s tavnih dveri Dva levita veliajna, U rukuh im pleu svjetla, A riza im modro-sjajna. Sad govori levit s desna Kao da se od sna prenu: "Car Salamun bdi na logu, I cjeliva blijedu enu!" "Divnu enu!" veli drugi, Pa obara mraznu glavu, A vjetar im strie lui, I ljulja im sjenu plavu. "Divnu! divnu!" - Dva levita Kao da su molit stala... -Al je bijela mjeseina Po stubama hrama pala.

Na Nilu1

8

Nebo se plavi U tihoj noi, Val se razlijeva I pjenu sipa. Nijemo se koe S obale Nila Dvije goleme glave, Dva crna kipa. Zlatna se ajka Ljulja na valu Posuta cvijeem, Prekrita svilom. Fenjeri plamte, Udaraju vesla, Zlatna se ajka Zavezla Nilom. U zlatnoj ajci Bugari harfa. Nojca je tiha, Bajna i mila. U zlatnoj ajci Prosniva sanak Na grudih roba Kraljica Nila. "Od ljubavi mrijem, Nebogi robe, I kako zvijezda Plave visine Nemirna dre, Samotna gasne, Za tobom tako Kraljica gine." Bugari harfa, Kre se vali,

9

Udaraju vesla, Izmie doba. O tihoj noi Pod zvjezdanim nebom Kraljica Nefris Miluje roba. 2 Dva kamen-kipa Pjevaju zoru. Rujna se para Biba nad Nilom, Plameno sve je Pokrito nebo eenim zlatom, Krvavom svilom. Do bijelih stuba Ljulja se ajka. Rosna ju trska Napolak skrila. Uz bijele stube Uzlazi tiho S vijencem o elu Kraljica Nila. Na dnu od ajke Rob sanak sniva. Krasna mu glava Na grudi pala. Tiho se budi, Doziva tiho Crnog brodara S kamena ala. "Odrijei ajku, Dobri brodaru, Nek ju ponesu Valovi silni,

10

Pusti da divni Sanak dosnivam. Kraljici pozdrav Reci umilni." Dva kamen-kipa Pjevaju zoru, Zlatna se ajka Zavezla Nilom, Plameno sve je Pokrito nebo eenim zlatom, Krvavom svilom.

ScherzoCrni idov Jezaija Na sivom magarcu jae I die se u stremenih I vie i zove i mae. "O, ljubim vas, o, sunca mi, Ljubim vas, arobne ene, O, prospite kosu na bijelu grud I doite do mene." Lijepe su djevojke bjeale U onu visoku travu, Samo je Sali ostala I stidno spustila glavu. Do nje se idov sagnuo, Pa je u sedlo die, Jednom je rukom grlio, Drugom u njedra sie.

11

Iz tanane, svilene koulje Biserni erdan vadi Magarac ui spustio Vjetri leti i hladi. Vjetri se nebom zalijee, I sunce eta i pali. O, sjeti se, Sali, o, sjeti se Kad smo te djevicom zvali.

Pompejanska sliicaTamo u dolu, gdje lovori ume I srebrene vode teku, Kucaju srca. - Crni satiri Rumenog ovna peku. Pod svijetlim panjem penje se plamen, Oarene dru grane, O grud satiru sakriva ena Obraze milovane. A oko' u okol skau satiri, Pak se rozima biju Krage nose -krage vuku, Slaano vino piju. I vjenav se liem vinjage bujne Buku podiu divlju. Kucaju srca. S ljupkog se gaja Bijele nimfe ozivlju.

Dva pejzaa1

12

U travi se ute cvjetovi I zuje zlaane pele, Za sjenatim onim stablima Krupni se oblaci bijele. I nebo se plavi visoko Kud neujno laste plove; Pod brijegom iz crvenih krovova Podnevno zvono zove. A dalje iza tih krovova Zlatno se polje stere Valovito, mirno i spokojno I s huma se k humu vere... 2 Nebeski putnik mjesec Lako je odskakivo Nad svijetlim oblanim rubom I opet u nebo plivo. I kad sam otvorio prozor, Blistav od kapi kie, Trznula se je grana I jo se lagano njie. "Gledaj - glas mi se javi Iskrice noi lete..." l vidjeh u rosnom grmlju, Gdje blisnuv - ginu i - svijete. "Tko mi to kaza?" - viknuh, Al grmlje i bata sniva, Tek mjesec nad svijetlim rubom Naglije hiti i pliva. "Zdravstvuj!" - i smijeh se pronije. Il prosu se aka pijeska?

13

Ja ne znam. - Na mokrih stazah Tiha se voda ljeska...

PomonaNa balkonu vile herkulanske Prazni arke kapljice kampanske Starac Marcus Antoninus Drusus; Za gracije - kako je ve usus. Sunce pali. Ba ispod balkona U sjenici kerka mu Pomona Iz prikrajka kradom pogledava Na herkulska lea roba Clava. Do naslona njena crn se koi, Svoje crne oi snatre toi, A lepezu grku tuno vije, Trzaju mu ruke obadvije. Tu e otac dobrodunim tonom: "to mi radi, kerce, pod balkonom?" A ona se zaklanja do zida: "itam, veli, stihe od Ovida." Slua kerka. Otac ne silazi. "Kako tebi podnevo prolazi?" Brzo tada za uzvrat e ona. "itam, veli, knjigu od Catona." A kad bi se nala dobra dua Da i roba pita i saslua, Taj bi reko: "Od tuge pogibam, Moje srce leti k libijskim kolibam."

14

Coena... I senator puni ae vinom. U p smijeha toi kaplje zlata, Pak amforu rukom obuhvata, A na ruci prsten sja s rubinom. Drug mu bijel, u snijegu svojih dana, Oko vedra ela svio rue. Crno groe robinje mu slue, A dre im posmijeh sa usana. Gleda starac, blistaju mu oi, I crvene usne cjelov zbore. Sunce na stol sja u p amfore to grgou svijetlo vino toi. Gleda starac - i pogleda nice. Drug s amfore alobno mu kima I kristalnu au teko prima, A uz njih se jate robinjice. Tako sjede starci. Rije ne gube, Jedan k drugom saginju se milo. Kucaju se - ko da im se sniva, Kucaju se, pa se sami ljube.

SilenU poljskoj vodi tiho mjesec sijeva, A s grmlja pada preko puta sjen. Silena vodi bahantka i pjeva, A s krupnim vrem koleba Silen. Polako ide, smije se - i slua:

15

"Boginjo, ape, ustavi se as" K zvjezdanom nebu vr okrenuv - kua I sloni uz nju, bijel i sijedih vlas'. I tako idu kud se grmlje crni, Odmiu - staju - dubok smijeh je ut. Putnie, sustaj, ogledaj se, svrni; Gle, mjesec sja - i tvoj se bijeli put!

JutroSvitae. Jo bi tama u lugu. Pan se ukaza s omanim mijehom. On stupi na istac pod jasiku tanku I tu se oglasi smijehom. Plahe su sjene dole iz tame I plesat stale na zelenoj travi. Bile su divlje plavojke Nymphe S bijelimi vijenci na glavi... A svitae jutro. Rosa je pala, Pa se u krupnih kapljah blista. Sja jutarnja zvijezda. Dre i trepti Jasika irokog lista. Pod jasikom ljupko amore dude I igra kolo naoko Pana. A umi lug - to ide vjetar O prvom osvitu dana...

Mentor i pjesnikIslueni augur tremovnikom Nosi aru s Jupitera likom.

16

I teka je, puna je sitnia, Dadoe ga ljudi s okolia. Ovdje stoji statua Atene, Uz nju dobra slika sove njene, A u kutu do te mudre ptice Sklonuo se mladi kriomice. Kad ga augur spazi, on e njemu: "to e, strane, u tom bojem trijemu?" Mladi veli poniknuvi nikom: "Dobri - rad bih bio sveenikom!" "Tako - zna li slubu?" "Kako ne bih! Za tajnama udim, re u tebi, Pobjego sam iz oinjeg doma, O, primi me, oe - primi odmah!" Augur igra prstima po ari: "Ti bi rado znao svete stvari? Bene - ostat moe, cijenit znamo Dobru volju, daj se strpi samo. Danas, radi pobjede nad Gali, Jupiteru rtven krijes se pali; Zatite se u bogova prose I guske se u ophodu nose. Sluaj savjet, uzmi urno jednu, I pristani, kad nosai grednu, Poni zvanje. Teko je poeti, Per aspera k zvijezdam e doprijeti." I mladia u dvorite voda. Uze gusku i bijednome poda. Taj se zbuni, ipak pticu hvata, Pa s augurom nalegnu na vrata.

17

Putem misli: - "Po mudrome slovu Podadoh za gusku Ateninu sovu." A ja mislim, ovo je poetak, Kom e konac biti augurski haljetak.

MrtvacCrnom zemljom preoranom Razlile se vode sjajne, A oblaci nebom plove U tiine veliajne. Mirno lebde, tiho plove K svijetloj pruzi nebosklona; Tako lebde ponad zemlje Od poetka, od iskona. S kamena po crnoj zemlji Val se dima povijava. Ukraj rtve utrnute Oboreni starac spava. Ubila ga ruka silna, Vjeno jaka, vjeno iva, to ivote rasipava I ivote utrnjiva. Ubila ga i sad lei, U nebo m