Vlaho Vlaho BukovacBukovac

ŽivotopisŽivotopisRođen u Cavtatu(4.srpnja 1885.) , a

preminuo u Pragu(23.travnja 1922.). Studirao je u Parizu i ondje djelovao 15 godina(Pariška faza).Dolaskom u Zagreb postaje središnja ličnost umjetničkog i kulturnog života grada.Djelovanje u zagrebu mu je najplodnije doba njegovog rada (Zagrebačka faza).Zadnje godine svog života provodi u Pragu kao profesor umjetnosti.(U posljednjoj, praškoj fazi slika i eksperimentira u novousvojenoj poentilističkoj maniri)

RadRadUlje na platnuGrafikaPovijesne temePejzažPortreti

Gundulićev sanGundulićev san1897.Ulje na platnuNastala za vrijeme Hrvatskog

narodnog preporodaSveučilišna knjižnica u Zagrebu

Hrvatski narodni preporodHrvatski narodni preporod1896.Ulje na platnuNa slici su prikazani Ivan gundulić

i drugi reformatori kako se približavaju Ljudevitu Gaju

Hrvatsko narodno kazalište(svečani zastor)

Dimenzije su 125x222cm

Isus prijatelj malenihIsus prijatelj malenihUlje na platnuTomislav grad

ZdravicaZdravica1918.Ulje na platnu

PortretiPortreti

Vlahina životna galerijaVlahina životna galerija

Vlaho je tijekom života susreo "galeriju" svakojakih ljudi.

    Još u tinejdžerskim danima, za vrijeme kratke mornarske karijere susreo se sa sadizmom. Naime, omiljena zabava kapetan broda na kojem je plovio bilo je mučenje drugih. Najdrastičniji primjer u tom smislu bilo je mučenje jastreba kojeg mu je jedan mornar donio sa najvišeg jarbola. Kapetan je naime ovoj plemenitoj ptici njenim vlastitim kandžama probadao oči dok nisu iscurile.

Zanimljiv i nešto manje opasan bio je Vlahin susret sa crnogorskim knezom Nikolom. Ovaj lukavi čovjek koji je uspješno prijateljevao čak i sa svojim neprijateljima, htio je da mu, tada već slavni Vlaho Bukovac slika besplatno. Najprije je, naručivši 40 portreta, svakom portretu spustio cijenu za više od pet puta.Jedno vrijeme ga je čak držao u kućnom pritvoru. Trinaest slika koje je naslikao naplatio napravivši scenu na kneževskom vjenčanju. Iako mu je Nikola s novcem čak dao i odlikovanje Vlaho je, bojeći se kneževe osvete pobjegao.

U Zagrebu se suočio s poznatim "hrvatskim jalom" tj. patološkom ljubomorom na tuđi uspijeh. Naime, ponesen domoljubnim žarom, uspio je sa nekoliko mladih umjetnika od hrvatske vlade "iskamčiti" pristojnu svotu za izgradnju hrvatskog paviljona koji je na međunarodnoj umjetničkoj izložbi u Budimpešti sjajno prezentirao tadašnje hrvatsko slikarstvo. Čak što više, od svega je napravio uspjelu političku manifestaciju protiv podređenog položaja Hrvatske u Monarhiji.

Veliki slikar na rubu Veliki slikar na rubu ludilaludila

Ludilo ili u najmanju ruku mentalna "isčašenost" neizbježni su pratioci svih umjetnika. Od Van Gogha koji se sebi odrezao uho, do Kovačića ili Matoša koji su život okončali u potpunom mentalnom rastrojstvu. Slična opasnost prijetila je i poznatom hrvatskom slikaru, Vlahi Bukovcu. O tome svjedoče njegove slike "Spomen jedne obitelji" i "Ormar buduće slave", nastale početkom XX. stoljeća u Pragu    Prva predstavlja glave njegove četvoro djece kako vise na bijeloj pozadini, dok ih sa stolića u podnožju promatraju glave slikara i njegove žene Jelice. Na drugoj Bukovac je naslikao kuhinjski ormar na čijim su policama leže nasumice naslagane glave ljudi koje je poznavao

KRAJKRAJ