Voditelj-3

7/23/2019 Voditelj-3

http://slidepdf.com/reader/full/voditelj-3 1/80

NIKICA MIHALJEVI]

VODITELJMINISTRANATA

(3)

Sveta Misa i liturgijsko znakovlje

Katehetska gra|a

Donji Andrijevci2006.

1



Knji`nica "MINISTRANT" br. 19

Priredio:Nikica Mihaljevi} i suradnici

Lektura:Mr. Ivan [e{o

Izbor grafike:Mihael Kelbas

Izdaje:@upa sv. Andrije, apostolaTrg kralja Tomislava 2

35214 Donji Andrijevci(035-471-141)

Odgovara:Nikica Mihaljevi}

Odobrenjem Biskupskog ordinarijata Ðakovo:Br. 1317/2006.

ISBN 953-7436-00-4

Ra~unalni slog:"Hardy" Ðakovo

Tisak:"TISKARA" Budrovci

2

CIP - Katalogizacija u publikaciji

GRADSKA I SVEUÎLI[NA KNJI@NICA OSIJEK

MIHALJEVI], NikicaVoditelj ministranata 3 : sveta Misa i liturgijsko znakovlje

: katehetska gra|a / Nikica Mihaljevi}. - Donji Andrijevci :@upa sv. Andrije, 2006.

Bibliografija.

ISBN 953-7436-00-4

110924078



SADR@AJ:

UVOD · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 4

1. Moj nedjeljni susret · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 6

2. Vrijeme za druènje · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 8

3. Uvodni obredi · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 10

4. Pokajni~ki ~in · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 12

5. Gospodine, smiluj se; Slava · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 14

6. Slu`ba rije~i · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 16

7. Misna ~itanja · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 18

8. Evan|elje i propovijed · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 20

9. Vjerovanje · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 22

10. Molitva vjernih · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 24

11. Priprava darova – prikazanje 1 · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 26

12. Priprava darova – prikazanje 2 · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 28

13. Euharistijska molitva 1 – Predslovlje · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 30

14. Euharistijska molitva 2 – Posveta – Pretvorba · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 32

15. Euharistijska molitva 3 – Posveta – Pretvorba · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 34

16. Molitva Gospodnja · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 36

17. Obred mira · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 38

18. Lomljenje kruha - Jaganj~e Bo`ji · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 40

19. Sveta Pri~est · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 42

20. Blagoslov – Idite u miru! · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 44

DODATAK · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 47

- Primjeri (uz teme) · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 48

- Liturgijsko znakovlje · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 64

- Uvo|enje u slu`bu ministranata · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 72

- Grafi~ki prikazi - materijali za kopiranje · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 75

- Ponuda knji`nice "Ministrant"· · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 78

Korištena l i teratura · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · 80

3



Rije~ izdava~a

U rukama Vam je tre}i nastavak Voditelja ministranata – katehetske gra|e za ministrantskesusrete. Prvi je govorio o ministrantima i njihovoj slu`bi u liturgiji i zajednici. Drugi jeobra|ivao liturgijsku godinu i duhovni ìvot ministranata. Ovaj, ponu|eni, tuma~i svetu Misu iliturgijsko znakovlje.

Budu}i da su ministranti tako ~esto uz oltar i u doticaju sa svetinjama korisno je uvijek izno-va proširivati njihovo znanje o svetoj Misi. Opasnost je da ministriranje prije|e u neki „mehani-zam“ ili puki obred. Tako rastu uz oltar, ali se ne oboga}uju u vjeri. Sutra, kad odrastu, mo`da }ese pridruìti mnoštvu „rubnih krš}ana“ koji nedjeljom ne slave Misu jer im ona tako malo zna~i.

Bila bi prava šteta da njihova tolika pribivanja kod svetih misa ne donesu duhovnu korist.Kako se to ne bi dogodilo treba ih uvijek iznova upu}ivati – u~iti o tom „~udesnom boànskomizvoru“ – svetoj Misi.

Stoga smo i pripravili ovu gra|u koja bi vam u tome mo`da mogla pomo}i. Predvi|eno jedvadeset susreta. Uz svaku temu upu}ujemo na primjere koji bi mogli olakšati razumijevanje;isto tako i objašnjenje liturgijskih simbola. Teme o svetoj Misi prikladne su i za kandidate koji sepripremaju za sakrament sv. krizme, liturgijsku skupinu ili koju drugu zajednicu u ùpi.

Nadamo se da }e ova gra|a voditeljima biti od pomo}i, a posluìteljima kod oltara od koristi.Puni dobre volje predajemo vam ovu gra|u sa èljom da se vama i nama ovaj rad vidi pred Go-spodinom.

Na dan svetog Mihaela arkan|ela, u Donjim Andrijevcima, 2006.

Prire|iva~i

4



UVOD

Drugi vatikanski sabor u svom dokumentu o liturgiji govori kako je Krist poslao apostole ne-samo da naviještaju kako nas je on svojom smr}u i uskrsnu}em spasio i u~inio dionicima nebe-skog kraljevstva, nego da to samo djelo spasenja izvršuju `rtvom i sakramentima. U liturgiji se,dakle, doga|a i izvršuje naše spasenje. To se na poseban na~in ostvaruje upravo po nedjeljnoj eu-haristiji. U njoj se naviješta rije~ spasenja, u njoj se slave i izvršuju otajstva našega spasenja. SveonoštojeKristzanasu~inioišto~ini,uprisutnjujeseiostvarujeseme|unamakojislavimosve-ta misna otajstva.

Zato je za nas nedjeljno euharistijsko slavlje temelj našeg ìvota. Tamo gdje se slavinedjeljna euharistija, tamo je i Crkva, gdje nema euharistije, nema Crkve, nema Kristovih u~eni-ka. Svaka je euharistijska slu`ba neizmjerno vrijedna. Mi ipak isti~emo nedjeljnu euharistiju, jer je nedjelja dan Gospodnji, dan kada je Krist uskrsnuo i time nas izbavio iz vlasti tame i grijeha.

Zato su krš}ani od samih po~etak u velikoj ~asti dràli svoje nedjeljne euharistijske sastanke,tako da je bilo nezamislivo da bi netko od vjernikasvojevoljno izostavljao nedjeljnu euharistiju.

I za nas je euharistija, poglavito nedjeljna euharistija «vrhunac i izvorište» svekolikog našegìvota. Po njoj se u nama ostvaruje Kristovo spasenje, po njoj postajemo i ostajemo sinovi i k}eriBo`jega kraljevstva. Zato je za nas izuzetno va`no bri`ljivo se pripremati za misno slavlje i do-prinositi da i po našoj slu`bi ono bude skladno, lijepo i plodonosno.

Dr. Zvonko Paìn

5



Naš nedjeljni odmor

i zbog GospodinaDa bi naš susret s Gospodinom bio što bliskiji i dub-

lji, nedjeljom ne idemo u školu, nego slavimo sv.Misu, odmaramo i obnavljamo svoje snage za novitjedan. Nedjeljom ne radimo ne samo zbog odmora -uostalom moèmo se odmarati bilo kojeg dana u tjednu -ve} da imamo vremena za Boga, da budemo slobodniza slavljenje svete Mise. Naše poslanje, kao ~ovjeka ikao krš}anina, jest slaviti, ~astiti, hvaliti Boga zbog nje-govih divnih djela prema nama.

Nedjeljni nas odmor osloba|a zauzetosti pretjera-nim radom koji ~ovjeka ~ini tvrdim prema drugima i za-nemaruje svoju dušu. Stoga je potrebno da se bar

jednom tjedno okrenemo prema sebi i prema Bogu,isklju~imo iz svojih planova i uzdignemo nebeskim vri-

jednostima. Nedjelja je dan Kristova uskrsnu}a –"mali Uskrs". Zato treba Bogu zahvaliti i s bra}om i se-strama radosno slaviti.

@urimo k svetom susretuKad u nedjelju ~ujemo glas zvona, ostavljamo sve i

ùrimo prema svetom mjestu susreta; u crkvu. Glas

zvona je "glas" Bo`ji. To Ne-beski Otac zove svoju djecusebi na druènje i na gozbu.

U svetoj Kristovoj "dra-mi" svatko od nas igra velikuulogu i ne smije zakasniti, kaošto je, privu~ena ljubavlju,ùrila Magdalena u uskrsno

jutro. Idimo u crkvu, ne stogašto nam je to zapovje|eno,ve} stoga što je vjerniku po-treba duše za ìvot. Euhari-stija je povlašteni susret s Kristom, svatko od nas jeosobno pozvan, mora dati svoj odgovor, osobno sud-

jelovati s Kristom. Toga nema ako svetu Misu pratimona radiju ili gledamo na televiziji. Svetu Misu na radi-

ju ili televiziji mogu pratiti samo oni koji su bolesni ilisprije~eni: to je ipak nekakva duhovna korist.

Usputni susreti Idu}i prema mjestu susreta, nailazimo na ljude koji

ne mare za Krista i odbijaju sjesti za Njegov stol ne znaju}i kako je dobar Gospodin. I ti si, Gospodine, onog povijesnog ~etvrtka kad si ulazio u Jeruzalem slaviti po-sljednju ve~eru, za nas prvu svetu Misu, susretao i prija-

telje i neprijatelje i za sve si prinio `rtvu svog ìvota. Jedni idu na svetu Misu, drugi na zabavu, izlet, utakmi-cu. @elimo ti, Gospodine, donijeti srce i duh kakav ti

èliš, za sve nas, jer ti na svoju gozbu pozivaš sve sa svihraskri`ja. Idemo na misu radi sebe, da sve preporu~imotvojoj milosrdnoj ljubavi i blagoslovu.

Mjesto svetog susretaNaša crkva mjesto je pravog susreta. To je zajedni-

ca Bo`jeg naroda, Crkva sazidana od ìvog kamenja.

Zajednica treba prostor gdje }e se okupiti, moliti i slavitibogoslu`je. Taj potrebni i ure|eni prostor gdje sekrš}anska zajednica okuplja je naša ùpska (filijalna)crkva. itav svijet je Bo`ji prostor. Ali postoje posebnamjesta gdje se odvija bogoštovni ìvot. Ta mjesta suistinska središta iz kojih zra~i slava Bo`ja koja obuh-va}a sav svijet.

S bra}om i sestramaU crkvi se susre}emo s mnogo bra}e i sestara i

osje}amo se s njima povezani. Svi smo tu doma}i, svi

6

Isusov primjer Jednom je Isus ispri~ao prispodobu o zakopa-

nom blagu. Siromašan seljak orao je tu|u njivu.Oru}i otkrio je blago. Recimo, velik }up pun zlatnihdukata. Što }e seljak tada? Najprije se osvrnuo, je liga tko vidio, a onda brzo zatrpao }up i orao dalje.Sutradan je rasprodao sve što je imao, ku}u, njivicui stoku. Potom je svim onim novcem otišao vlasnikunjive i zamolio ga da mu proda ovu njivu. Vlasnik,ne znaju}i što je ora~ našao, proda mu njivu. Naš seljak radostan ode ku}i. Dao je sve što je imao i

postao najve}i bogataš u svojoj okolici. Na što je Isus mislio kada je ovu pri~u pri~ao?

Mislio je na kraljevstvo Bo`je. On kaè. "Kraljev- stvo je Bo`je kao blago zatrpano na njivi". To jeblago koje mnogi ljudi, ~ak ni mnogi krš}ani, ne

poznaju. A ~im netko shvati što je to kraljevstvo ne-besko, daje sve što ima da se domogne toga blaga.

Takvo blago je i sveta Misa. Zato krš}ani svakenedjelje, poneki i radnim danom, rado dolaze na

Misu.

1. Moj nedjeljni susret



jedna obitelj, nitko nije stranac ni pridošlica. Nema višegospodara ni slugu. Svi smo Bo`ja djeca, svi okupljenioko istog stola i istog kruha. Kristova ljubav pozvala jesve i povezala u jedno Tijelo. "Vi ste tijelo Kristovo, a

pojedinci udovi" (1 Kor 12,27). "Ja sam trs, vi ste mla- dice", veli nam Krist (Iv 15,1). Svi smo se skupili raditebe, Kriste, stoga znamo da si ovdje prisutan kako sikazao: "Gdje su dvojica ili trojica sabrani radi mene,tu sam i ja me|u njima" (Mt 18,20).

Susret sa sve}enikomSusre}emo se sa sve}enikom jer bez njega nema

svete `rtve. Po sakramentu svetog reda on je pozvan iovlašten djelovati u ime Kristovo; predvodi slavlje sve-te Mise. Susret sa sve}enikom je susret s onim koji je

poseban Bo`ji slu`benik, susret s ~ovjekom koji nampomaè da otvorimo dušu za susret s Kristom.Mi smo u dubini duše obiljeèni znakom Krista

Sve}enika. Po preporodu krštenja i pomazanju DuhaSvetoga povezani smo s Kristovim sve}eništvom. Sa

sve}eništvom svoga sve}enikai svih sve}enika zajedni~ki pri-nosimo istu svetu `rtvu. Svisudjeluju u vršenju Kristovesve}eni~ke slu`be u svetojMisi, iako na razli~it na~in. za-mislite koje li ~asti! Mi smosudionici tako visokog plem-stva, mi obi~ni krš}ani, radni-ci, |aci, starci i bolesnici... Svismo mi uzdignuti iz praha u"sveti narod" u "kraljevskosve}enstvo" (1 Pt 2,9) temoèmo prinositi Bogu svetu`rtvu. Zar se ne bismo trebalitome uistinu radovati"?

7

Kako se pripravljamo? obucimo se sve~anije na vrijeme krenimo i u srcu mislimo o Misi neka nam Misa bude središte dana blagujmo zajedno ru~ak u obitelji razgovarajmo više s uku}anima izbjegavajmo sukobe na|imo vremena za tišinu i za sebe budimo dobro raspoloèni i gostoljubivi posjetimo nekoga i razveselimo

Pamtimo1. Što se doga|a na svakoj svetoj Misi?- Bog nam govori kroz ~itanja iz Svetog pisma, mi-

snih molitava i sve}enikove propovijedi. Na svetojMisi Isus pretvara kruh i vino u svoje tijelo i krv.2. Koja su dva glavna dijela svete Mise?- Slu`ba Rije~i i Euharistijska slu`ba.3. êga se sje}amo na svetoj Misi?- da je Bog naš Otac, da je Isus umro za nas, da jeuskrsnuo za novi ìvot, da nam je Isus poslao DuhaSvetoga da bude s nama zauvijek.4. Kako trebamo primati svetu pri~est?- Tiho i s poštovanjem trebamo pristupiti premasve}eniku koji dijeli pri~est. Hostiju, dragoga Isusa,

primit }emo ili na vršak jezika, ili na ruku. Nasve}enikove rije~i "Tijelo Kristovo" odgovaramo sa"Amen". Kad primimo svetu pri~est, vra}amo se nasvoje mjesto u crkvi, te u miru i molitvi zahvaljuje-mo Isusu.5. Kakva su naša srca kad primimo Isusa?- Naša su srca puna ljubavi za Isusa i sve ljude.6. Koje rije~i zadnje sve}enik izgovara u Misi?- Sve}enik nam kazuje: "Idite u miru!"

Za razgovor:- Zašto se nedjeljom odmaramo?- Zašto nedjeljom slavimo Misu?- Kako se pripravljamo?- Koga bih rado pozvao na Misu?- Kako provodim nedjelju u svojoj obitelji?- Prepri~aj ili sastavi - nedjeljnu Misu! ————————————————

U dodatku vidi primjer 1Vidi o zvonima, str. 69.

VODITELJ MINISTRANATA 3

Bilješke:........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



"Spomeni se da svetkuješDan Gospodnji"

Ima obitelji u kojima otacradi u jednoj tvornici, mama udrugoj, a djeca su u školi. Nekisu od njih na poslu ujutro, drugiposlije podne. Prolaze dani, aoni se rijetko vide, a još rje|esjednu da bi porazgovarali.

Kako se ti uku}ani osje-}aju? Jesu li sretni?

A ima opet takve djece kad

do|u iz škole, bace torbu, zgra-be komad kruha i otr~e na utak-micu ili negdje drugdje. I nema ih do mraka. Je li mamazadovoljna?

Što u tim slu~ajevima ne valja? Ljudi nemaju vre-mena jedni za druge. Nemaju vremena za razgovor, zapovjeravanje; ne mogu se uzajamno izjadati, našaliti,nasmijati, utješiti i ohrabriti. Kako bi bilo da mladi},zaru~nik, ne nalazi vremena za djevojku, zaru~nicu, iliona za njega? Za one koje volimo i koji su nam va`nimoramo imati vremena.

Imati vremena za...Ljudi ne mogu biti sretni, ako nemaju s kime

razgovarati, izmijeniti misli i iskustva, jedni drugimanositi radost. Bez toga je ~ovjek sve manje ~ovjek, a sveviše sli~an nekom stroju, automatu, bez srca i duše.

ôvjek mora imati vremena za ~ovjeka, prijatelja.Kako bismo onda mogli biti Bo`ji prijatelji i saveznici,kako bismo mogli ìvjeti njegovim ìvotom vjere, nadei ljubavi – kad ne bismo imali vremena da se posebno snjim porazgovaramo.

Za svako prijateljstvo, za svako drugovanje onihkoji se vole treba odre|eno vrijeme.Prijateljstvo i ljubav su trajni, ne veù samo za

vrijeme sastanka; ali bez takvih sastanaka ipak bi ugasli.Sastanci i razgovori su kao dodavanje ulja i zrakasvjetiljci ljubavi koja gori u srcima prijatelja.

Sveta vremenaI za drugovanje s Bogom treba prona}i i odrediti

neko vrijeme. Zato govorimo o svetim vremenima. Udanu je takvo sveto vrijeme doba jutarnje, podnevne i

ve~ernje molitve. U tjednu je sveto vrijeme svaka nedjelja. Kroz godinu ima još drugih Bogu posve}enihdana. To su zapovijedani blagdani.

Ta sveta vremena, Bogu posve}eni dani, toliko suva`ni da je sam Bog tomu posvetio posebnu zapovijedkoja glasi:

"Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!"

Sveta MisaNekome se ~ini da je to suvišno zapovijedati. Treba

li prijatelju zapovijedati da po|e na sastanak s najdraìmprijateljem ili zaru~niku da po|e zaru~nici? Sigurno ne.Tko je Bo`ji prijatelj, ~esto na Boga misli i sretan je dase s njim na|e u molitvi. Ova Bo`ja zapovijed ipak je

jako potrebna. Ona svakog Bo jeg prijatelja opominjekoliko je to va`no i ~uva ga od lijenosti i hladno}e u mo-litvi. Onome tko uop}e ne moli i ne svetkuje sveta vre-mena, ta zapovijed poru~uje neka se ne zavarava, nekane misli da je pravi Bo`ji prijatelj, kada to zapravo nije.

Nemaju vremenaIma ljudi i mla|ih i starijih, koji kaù da u Boga vje-

ruju, ali da nemaju vremena moliti, i}i u crkvu, svetko-vati nedjelje i blagdane. Što to zna~i… Zna~i, zacijeloda imaju va`nijega posla. Ne zna~i li da smatraju kako

je nešto drugo va`nije od prijateljstva s Bogom?Izgleda da takvi ljudi podcjenjuju Boga i krivo

procjenjuju}i sebe. Kakav bi to bio Bog koji ne bi biovrijedan da mu posvetimo odre|eno vrijeme za molitvu,odre|ene dane kao blagdane?

Ako Bog nije vrijedan da mu posvetimo barem de-setak minuta svakog dana i barem jedan sat svake

8

Posveta slobodnog vremenaUjutro ~im se probudimo, ~im ustanemo, prije

po~etka rada treba moliti. Treba re}i Bogu da smomu zahvalni što nam je darovao još jedan dan, te gamolimo za pomo} kroz cijeli taj dan. Barem jed-nom kroz dan treba s Bogom porazgovoriti. Ondanave~er, prije spavanja, treba pred njim pogledatikako smo taj dan proveli. Vidjeti u ~emu smo uspje-li, a što smo pokvarili. Zahvaliti mu za pomo}, po-kajati se za ono što smo zlo ili loše na~inili, odlu~itisutrašnji dan još bolje proìvjeti.

2. Vrijeme za druènje



nedjelje i blagdana – kako moèmo traìti da mi bude-mo Bogu vrijedni i va`ni?

Zamislite dje~aka koji u ku}i, u sobici na katu, imadragog djeda koji ga je u~io hodati, koji ga je na rukamanosio, s njim se igrao, posvuda ga vodio. Sad je djed obolio i leì u krevetu. Dje~ak kaè da djeda jako voli, anikad ne ide u djedovu sobu da mu kaè: "Kako si dje-de?" Je li istina da taj dje~ak voli svoga djeda?

Nedjeljna MisaSve to treba osobito ~initinedjeljom i blagdanom. U

te svete dane treba, me|utim, i}i zajedno s drugim vjer-nicima u crkvu. Tu ~itamo i slušamo Bo`je rije~i kojeBog svima nama upu}uje. Tu – a to je najva`nije - slavi-mo svetu Misu, sastajemo se s Isusom oko stola, slavi-

mo njegovu ljubav prema nama, njegovu smrt i njegovouskrsnu}e za nas. Tako prestaje ono što je zlo, a iznovase ra|a i raste Bo`ji ìvot u nama, postaje o~itije Bo`jedobro.

Uz to, nedje-ljom je lijepo imativremena za igru izabavu, za izlete,za poha|anje rod-bine i prijatelja.

Crkvena zapo-vijed, na temeljuBo je zapovijedi,izrazito kaè da unedjelju i sve zapo-vijedane blagdanevjernik mora dola-ziti na slavljenje svete Mise. Tko bi to zanemario,zna~ilo bi da zanemaruje Boga, da mu Bog ne zna~imnogo. Drugim rije~ima vjernik nedjeljom i zapovije-danim blagdanom treba do}i na svetu Misu, ina~e teš-ko griješi. Tko, me|utim, èli do}i, a sprije~en je(bolest, udaljenost, nesretni slu~aj, neki izvanredni i

neo~ekivani doga|aj ili što sli~no) – nema grijeha.

Bli`nji i ja!Tako|er treba svaki dan na}i vremena da drugim

ljudima ìvot u~inimo ljepšim. To zna~i: pomagatiosobito roditeljima, baki i djedu, prijateljima koji neštone mogu sami u~initi, s drugima se tako|er igrati, razgo-varati – ~initi sve da i njima i nama, u ku}i i izvan ku}e,ìvot bude ljepši, sretniji.

A što ~initi za sebe? Vidjeli smo da svatko tko raz-govara s Bogom i ljudima, tako nastoji da bude sretan,

ve} i samoga sebe usavršava. Ipak treba na}i vremena zasabranu molitvu. To posebno naglašavamo, jer molitvau sabranosti, u tišini, i iskreno ispitivanje vlastitih po-stupaka gradi i ja~a naš karakter, da sami sebe ne vara-mo, nego rastemo u istini, da postajemo sve više ljudi ivjernici.

9

Kako slaviti? pjevat }emo Isusu pjesmu dobrodošlice traìt }emo oproštenje za svoje grijehe slušat }emo rije~ Bo`ju iz Svetog pisma, jer Bog

govori nama slušat }emo sve}enikovu propovijed prinijet }emo Isusu darove: kruh i vino i donijet

}emo mu samoga sebe kad sve}enik uzme hostiju i kale` sjetit }emo se

Isusovih rije~i na Posljednjoj ve~eri "Uzmite i je-dite, ovo je tijelo moje", "Uzmite i pijte, ovo je krvmoja"

primit }emo Isusa u pri~esti hvalit }emo i slaviti Boga, našega Oca, primit }emo sve}enikov blagoslov i "oti}i u

miru" i na kraju cijeli tjedan širiti ljubav i mir me|u

bli`njima

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................


Za razgovor:

- Kako provodimo slobodno vrijeme u nedjelju?- Kako ~esto razgovaramo u obitelji?- Tko nema vremena za Boga?- Što ~initi za sebe i bli`nje?- Koja su "sveta vremena"?- Kako slaviti svetu Misu?- Kada teško griješimo?

———————— ————————

U dodatku vidi primjer 2Vidi hodanje, str. 65.



UVODNI OBREDI u misnomslavlju sastoje se od ovih dijelova:- ulazna pjesma i pozdrav- pokajni~ki ~in i molitva za oproštenje- Slava- zborna molitva (molitva dana)

Svijest oGospodinovoj nazo~nostiUlaze}i u crkvu, blagoslovljenom vodom ~inimo

znak krià: U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Poklo-nimo se Isusu koji se nalazi u prilikama kruha (po-sve}ene hostije), u presvetom oltarskom Sakramentu, usvetohraništu. Stoje}i uspravno, prigibamo desno kolje-no pokraj lijevog stopala. Samo se do zemlje klanjamopred Presvetim otajstvom. Ispred krià i ispred kipovamoèmo iskazati štovanje naklonom glave. Poklekne-mo samo pred Svetohraništem, i to kad ulazimo u crkvu

i kad izlazimo. Neka naš ulaz bude sve~an i radostan.

"Po~etak" prije po~etkaMisa obi~no zapo~inje zajedni~kim pjevanjem.

Ulazna pjesma otvara slavlje, poti~e jedinstvo okuplje-nih vjernika, uvodi ih u otajstvo liturgijskog vremena iliblagdana te prati hod sve}enika i ministranata do oltara.Ulazna bi pjesma trebala, dakle, stvoriti ozra~je sabra-nosti, pobo`nosti i zajedništva. Umjesto pjevanjem, za-

jednica vjernika okupljena na misno slavlje, moè sepotaknuti na zajedni~ko sudjelovanje u Misi ~itanjemprikladna teksta, šutnjom, sviranjem...

@elimo naglasiti kako vjernici trebaju do~ekatisve}enika u crkvi, a ne da sve}enik ~eka kada }e vjernicido}i. Pogreška je zakašnjavati na svetu Misu. Na ulaz-nu pjesmu vjernici, naàlost, premalo paze. Ta pjesma

ima svoje zna~enje. Ona je isto što je uvertira kod ope-re. Na po~etku opere, prije nego što se podigne zavjesa,muzika svira one motive koji se javljaju u operi; koja jeopera àlosna, ve} tada uvodi slušaoca u àlosno raspo-loènje, ako je opera radosna – u radosno. Tako je kodve}ine ulaznih pjesama. Kod vjernika se eli stvoriti ra-spoloènje za nedjeljno slavlje ili blagdan.

Cjelov oltaruKad sve}enik i posluìtelji kod oltara do|u do olta-

ra, prvo im je pozdraviti oltar. Ako je Presveti sakra-ment u svetištu ili na oltaru, onda sve}enik i ministrantis njime moraju pokleknuti. To je kraljevski pozdrav eu-haristijskom Kristu. Ako svetohraništa nema u svetištu ina oltaru, nego je sa strane, onda se samo duboko naklo-ne oltaru koji predstavlja Krista. To je prvi ~in pozdrava.

Sve}enik se zatim popne i poljubi oltar. To je opetpozdrav oltaru. Dakle, vidimo, oltar je nešto silno sveto

10

Kako zapo~eti?

Razumljivo je da uvodni obredi sami ne mogutrenutno u vjernicima probuditi osje}aj zajedništva. Još prije nego li misno slavlje zapo~ne, mora senešto dogoditi. Kako mnogi ljudi ~esto nervozni,umorni i nepripravni dolaze na slu`bu Bo`ju, po-trebno se najprije smiriti i sabrati.

Za unutarnju sabranost i pripravu, potrebno je po}i na vrijeme u crkvu. Zakašnjeli nemaju vreme-na za pripravu. Stoga bi vjernici trebali biti u crkvinekoliko minuta prije po~etka. Tek tako }e na}i vre-mena da od svakodnevice prije|u na slu`bu Bo`ju.Onda }e mo}i slaviti Misu i potom je prenijeti u sva-

kodnevni ìvot .

Nemoj se kriàti kao kad maca šapicom umivalice! Ako si iz poštovanja skinuo kapu na ulazu u

crkvu, onda i pristojno pozdravi doma}ina. Nije onsusjedov dje~a~i} kome na ulici samo mahneš ru-kom: "]ao, mali!"

Ne mrmljaj na brzinu, bez veze: "U ime Oca, iSina, i Duha Svetoga!" – jer kad te rije~i izgovaraš to je kao molitva kojom prije svakog ~ina zazivaš pomo} sve tri Boànske Osobe, kazuješ im da }eš snjima, u njihovo ime, nešto u~initi! Sada, na prim-

jer, u}i }eš u crkvu i sudjelovati u svetom misnomslavlju!

3. Uvodni obredi



kad ga Crkva trostruko pozdravlja na po~etku sveteMise (tre}i je na~in ka|enje i ophod oko oltara usve~anim misama).

Ne "Dobar dan", nego...Kad je oltar pozdravljen, slijedi pozdrav narodu.

Najprije sve}enik kri aju}i se ka e: "UimeOcaiSinai Duha Svetoga". To je po~etak Mise. Mi smo tako|erkršteni na po~etku svoga ìvota u ime Oca i Sina i DuhaSvetoga. U ìvotu smo se mnogo puta prekriìli. Svesmo sakramente primili u ime Oca i Sina i Duha Sveto-ga. I kad budemo otišli s ovoga svijeta, ako zovnemosve}enika, on }e nas ispratiti odavde u ime Oca i Sina iDuha Svetoga.

Taj znak krià ~ini se na po~etku Mise i zato što je

Misa posadašnjenje one Isusove `rtve koju je sam prika-zao na kriù. Vi odgovorite: "Amen". Recite, "Amen"gromko. Nije dobro da sve}enik misu zapo~ne, a vi to neprihvatite. Slijedi sve}enikov pozdrav narodu.

Pozdrav na više na~inaPrvi pozdrav: " Milost Gospodina našega Isusa

Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo duha Svetoga sa svima vama!" Sve}enik širi ruke i tako vas pozdravlja.Vi prihvatite pozdrav. Odgovorite mu: "I s duhom tvo-

jim!".Moè uzeti i drugi: "Milost vam i mir od Boga iGospodina našeg Isusa Krista!". I na to se odgovara:"I s duhom tvojim!".

Tre}i je pozdrav: "Gospodin s vama". Sli~no jean|eo Gabriel pozdravio Mariju; ,Zdravo, milosti puna,Gospodin s tobom". Tada je to bio uobi~ajen ìdovskipozdrav. Još prije Krista, @idovi su se pozdravljali sa:"Gospodin s vama". To zna~i: Neka Bog bude s vama ilis tobom. A odgovor je: I s duhom tvojim.

Ovakvim prijateljskim pozdravom sve}enik naspodsje}a da nismo na Misi sami: i Bog je s nama! A svo-

jim odgovorom èlimo re}i da je i on, sve}enik s nama,da je "naš" i da smo ovdje svi s Bogom, našim"doma}inom". Svi bra}a i prijatelji!

Poslije pozdrava sve}enik prigodnim rije~ima uve-de narod u razumijevanje misnog slavlja i pozove gana sudjelovanje.

11

Moj stav pod MisomVanjsko drànje treba odgovarati, unutarnjem

raspoloènju duše. Moè se i, obratno, jedna unu-tarnja priprava za susret s Bogom pobuditi odgova-raju}im izvanjskim drànjem. Drànja tijela imajustoga samo tada smisao ako se svjesno izvršavaju.

Kle~anjem molitelj izraàva svoju "poniznost"pred Bogom. Kle~anje je stoga znak poniznogklanjanja. Stajanje je ponosno drànje krš}anina,koji je u krštenju uskrsnuo s Kristom. U stajanju seizraàva strahopoštovanje pred ve}im, ali tako|erradost i spremnost na slušanje. Sjediti zna~i smiritise, opustiti, sabrano slušati, promatrati. Sklapanjeruku izraz je predanja, ovisnosti o Bogu. Skloplje-

ne se ruke, u znak odanosti, polaù u ruke Bo`je.Sudionici se moraju truditi da drànje njihova

tijela izraàva njihovo unutarnje sudjelovanje. Tada}e izmjene kle~anja, stajanja i sjedenja biti znaksvjesnog i aktivnog sudjelovanja.

Za razgovor:- Nabroj uvodne obrede?- Kako se u našoj crkvi pripravljamo za Misu?- Kako ulazimo u crkvu,?- Koji ti je pozdrav najdraì?- Pokaì na~ine drànja tijela u Misi?

———————— ————————

U dodatku vidi primjer 3Vidi poklecanje, str. 65.


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



îtao sam u jednom romanu kako je neki talijanski pjesnik bio pozvan od Pape u posjet – primanje. A evokako se on spremao za taj posjet! Najprije se dobro oku-

pao, onda je otišao brija~u da se obrije i ošiša, zatim jeobukao novu košulju, novo odijelo i nove cipele. Sat pri-

je ugovorenog vremena ve} je ~ekao na vatikanskimvratima.

Sveta Misa je tako posjet – primanje kod Boga. Mismo pozvani u posjet. Zato se na po~etku mise moramoo~istiti za tako velik posjet. To spremanje, ~iš}enje dušeod grijeha na po~etku svete Mise zove se pokajni~ki ~in.

Pokajni~ki ~inPo~etku misnog slavlja pripada i pokajni~ki ~in.

Misal ga naziva "op}om ispovijedi" . Vjernici moraju napo~etku svete Mise biti svjesni svoje krivnje, priznati

je, pokajati se i zamoliti Boga za oproštenje. Naàlost,postoji opasnost da se taj ~in pretvori u neku rutinu.

Mnogo puta pro|e jedan dio slu`be Bo`je a da pri tom jedva što i pomislimo.

Sve}enik nas sada opominje da prije slavljenja

Mise moramo priznati grijehe. U davnini, kad su ljudibili malo grublji pa s grešnicima nisu postupali fino, "urukavicama", prije mise ~ulo se: "Tko nije svet, neka neulazi!" Tada su postojala i posebna mjesta u predvorjucrkve za "javne grešnike", kao i za one koji još nisu bilikršteni. Danas nam nitko ne}e pokazati vrata, a Isusgrešnike nikad nije tjerao od sebe! Ali baš zato svatkomora sam razmisliti o svojim grijesima i ozbiljno sepokajati!

Nakon sve}enikova poziva slijedi trenutak šutnje,za ispitivanje savjesti. To je vrijeme prekratko da bismose sjetili svih svojih nevaljalština, zato pravo ispitivanjesavjesti obavimo još kod ku}e, prije dolaska na Misu, anaravno i prije svake ispovijedi!

"Ispovijedam se Bogu svemogu}emu…" govorit}emo zatim svi i tako zajedni~ki priznati grijehe i poka-

jati se.Sve}enik }e nam onda dati odrješenje pa ako smo se

dobro pokajali bit }e nam laki grijesi oprošteni. A zateè grijehe morat }emo, dakako, na ispovijed!

Kajanje - na više na~ina

Misal pruà razli~ite oblike za vršenje pokajni~kog~ina.

Prvi je oblik Ispovijedam se... Ta op}a ispovijed jebitno oboga}ena. Daje do znanja da ne griješimo samo,ako zlo ~inimo nego, ako i dobro propustimo.

Drugi se oblik sastoji iz dva – naizmjence izgovore-na – retka psalma: Smiluj nam se, Gospodine i Pokaì

nam, Gospodine, milosr|e svoje.Tre}i oblik tvore zazivi: Gospodine koji si poslan

izlije~iti srca slomljena, smiluj se; Kriste, koji si došao pozvati grešnike, smiluj se, Gospodine koji sjediš zde-

sna Ocu da nas zagovaraš, smiluj se...

12

Farizej i carinik"Dva ~ovjeka uzi|oše u Hram moliti: jedan fa-

rizej, drugi carinik. Farizej se uspravan molio u sebiovako - Boè hvala ti što nisam kao ostali ljudi: gra-be ljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj cari-nik. Postim dva puta u tjednu, dajem desetinu odsvega što steknem. A carinik, stoje}i izdaleka, neusudi ni o~iju podignuti k nebu, nego se udaraše uprsa govore}i:Boè, milosrdan budi meni grešniku!Kaèm vam: ovaj si|e opravdan ku}i svojoj, a neonaj. Svaki koji se uzvisi, bit }e ponièn, a koji seponizi bit }e uzvišen!" (Lk 18,10-14)

Smisao pokajni~kog ~ina Ne moèmo dostojno slaviti Euharistiju ako smo

u grijehu. Kajanjem se osloba|amo malih grijeha i smije-

mo pristupiti pri~esti.Molitva jednih za druge jer molimo: ...i vas

bra}o da se molite za me Gospodinu...

4. Pokajni~ki ~in



Oproštenje grijehaSva tri prizna-

vanja grijeha sa-stoje se od višedijelova: Poziv napriznavanje grije-ha, kratka stanka ipriznavanje grije-ha. Op}a ispovijedzavršava molit-vom za oprošten-

je. Ta molitva,izgovorena odsve}enika, nije do-duše sakramental-

no odrješenje.Ipak, Bog stvarnooprašta, ako su ispunjeni potrebni uvjeti.

Kajanje i oproštenje je nešto središnje u krš}an-skom ìvotu.

Op}a ispovijed vodi zajednicu, koja je sabrana naslu`bu Bo`ju, uvijek iznova novom kajanju. Ona ne iz-miruje samo pojedince s Bogom nego vjernike pri-bliàva me|usobno. Pripravlja sudionike na slu`biBo`joj "da se pravo raspoloè za slušanje Bo`je rije~i idostojno slavljenje Euharistije" (OURM 24).

Kako slijediti Krista?Gospodin nas poziva na kajanje i obra}enje. U

rije~ima sve}enika kao da ~ujemo ozbiljni poziv tvogaapostola: "Neka svatko ispita samoga sebe te onda jede

od kruha i pije iz kaleà" (1 Kor 11,28). Stalno se mora-mo ~istiti i obra}ati. Ispovijedamo se i kajemo štomoèmo savršenije i mislimo da sada izme|u nas i Isu-sa nema zapreke. Mnoštvo prašine nanijele su ìvotneoluje na naše duše pa se èlimo mirno izloìti pred tvo-

jom milosrdnom dobrotom. Stoga u svetoj šutnji ponire-

mo u svoju nutrinu i ~inimo provjeru svoga ìvota.Osje}amo i dodir tvoje ljubavi koja nas hrabri. Sje}amose trenutaka kušnje u kojima smo ostali tebi odani i vjer-no te slijedili, ali se i crvenimo zbog trenutaka slabosti ukojima smo te iznevjerili i nismo ostvarili naše krš}an-sko vladanje. Evo sada, pred sudištem neba i zemlje, po-nizno se optuùjemo i kajemo za svoje stranputice igrijehe: "Moj grijeh, moj preveliki grijeh!" Molimosav nebeski zbor i svu bra}u i sestre da nas zagovaraju

pred Ocem.

Za kraj!Još dvije molbe. Prva: Kad je pokajni~ki ~in molim

vas, pokajte se. Nemojte samo ustima govoriti! Zami-slite da ste pred Bogom. Prihvatite one zazive, pa svimsrcem recite onaj zaziv pokajanja i molbe za oproštenje.A druga molba: Nemojte se samo u srcu kajati. I ustimatreba jasno i glasnogovoriti, jer to je javno bogoslu`je.

13

Ja opraštamOprostiti - to zna~i odre}i se svake èlje za

osvetom. Bog od nas traì da drugima uzvra}amo

ljubavlju, poštovanjem i bez srd`be, kao što to i On~ini.

Oprostiti zna~i tako|er i ne suditi drugima. Moramo spoznati što je zlo, ali ne smijemo osu|iva-ti ljude. Tko moè to~no znati što se zbiva u ljud-skom srcu?

Bog nam daje primjer opraštanja , pa ga daje-mo i mi; On nam pokazuje koliko se dobro postiè

praštanjem: oproštenje osloba|a krivca, poti~e gada popravi svoju pogrešku i vra}a mu pouzdanje.Oproštenje je dokaz ljubavi.

Za razgovor:

- Jesmo li svjesni svojih grijeha?- Dobro je prije Mise sjetiti se grijeha

i pripraviti se!- Koje nam grijehe Bog oprašta u pokajni~kom ~inu?

- Ako smo u teškom grijehu i mr`nji, kolikonam vrijedi Misa?

———————— ————————

U dodatku vidi primjer 4Vidi o kriù, str. 69.


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



Nakon pokajni~kog~ina sve}enik tri puta

usklikne (ili pjeva~izapjevaju): "Gospodi-

ne, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se.". Narod od-govara isto tako. Što tozna~i? Ova je molitva uMisi od starine. Smisao

je da se, nakon kajanjaza grijehe i opraštanjagrijeha, krš}ani izravno

obrate Kristu. Svatko je,došavši, donio svoje bri-ge i poteško}e. Sami ne znamo kako dalje. Zato traìmopomo} nekoga tko je blagonaklon, a svemogu} - Bog.Mnogo je briga i poteško}a. Kako dalje? Što sutra? Štitinas, Kriste, ~uvaj i prati.

Gospodine, smiluj se...Moliti i "moliti" nije isto. Postoje svakodnevne mo-

litve, u kojima traìmo Bo`ju blizinu i njegovu utjehu.Ali postoje molitve koje dolaze kao krik iz dubine duše i

kroz nebesa dopiru do Bo`jeg srca: "Gospodine, spasi me!" Kako je mnogo nevolje, napuštenosti, o~aja igor~ine u srcima ljudi. Koliki se vapaji u tegobama sva-koga dana uzdiù prema nebu: "O~e nebeski, pomozi

mi! Spasi me! Ti si jedini koji mi moè pomo}i!"Ti molitveni vapaji u najteèm ~asu su kratki, ali

puni duboke vjere. Jer u krajnjoj nevolji samo namBog ostaje pred o~ima: On je jedini koji još moèpomo}i!

Kriste, smiluj se!Tvoja je ljubav velika kao nebo i ne sumnjamo utvoje velikodušno oproštenje, ali Gospodine, grijeh nastoliko tišti, te mi, sa slijepcem iz Evan|elja duboko dir-nuti vapimo i kli~emo: "Kriste, smiluj se! Daj da oz-dravimo! Daj da progledamo! Smiluj se tromosti imlakosti. Smiluj se našoj bra}i koja trpe. Onima koji sene vole, onima koji tebe ne slušaju, svijetu koji koleba…Kriste, smiluj se, to je ujedno i poklik radosti zbogtvoje pobjede nad grijehom i smr}u, zbog otkupljenja inade koju si nam poklonio.

14

Svom snagomOtac je promatrao svog sin~i}a kako pokušava premjestiti ove}u vazu sa cvije}em. Mališan se tru-dio, naprezao, mrmljao, ali nije ju uspio ni pomak-nuti.

"Jesi li upotrijebio sve svoje snage?" - upita gaotac. "Jesam" - odgovori dje~a~i}. "Nisi" - odvratimu otac, "jer nisi pozvao mene da ti pomognem!"

Moliti zna~i upotrijebiti "sve" svoje snage i pozvati Boga, našeg Oca, da nam pomogne!

Smatraj riješenim!Tko pjeva slavu Bogu, zna, da je Bog ve} dav-

no odgovorio prije nego je ~ovjek u~inio prvi ko-rak. Bog je ~ovjeka prije našao nego ga je ~ovjekpo~eo tra iti. Bog je objavio sebe ljudima još dok subili u grijehu. Radost koju Bog poklanja trajnija jeod svih uìtaka koje ~ovjek sebi pribavlja. "Ti si je-

dini Svevišnji", stoga Te molim da meni i svimakoji sudjeluju na svetoj Misi udijeliš svoju milost,dare Duha i àr svoje ljubavi.

5. Gospodine, smiluj se... Slava



Neka je slava BoguSada oslobo|eni grijeha, usu|ujemo se sa skrom-

nim pastirima pridruìti an|elima i radosno pjevati novumelodiju, pjesmu pohvalnicu, himnu slave Bogu zbognjegovih divnih dijela. Slavimo Boga jer sve što imamoi što jesmo, njegov je dar. Okupljenje dolazi od njega.Stoga, Gospodine, "hvalimo te, blagoslivljamo te,

klanjamo ti se, slavimo te, zahvaljujemo ti radi velike slave tvoje". Pjevajmo slavu Bogu jer je krš}anstvo vje-ra radosti, radosti što Boga moèmo zvati Ocem, što nas

je njegov Sin otkupio, što je svoga Svetoga Duha ulio usvijet i naša srca. Slavljenje je izraz ljubavi koja ne tra isebe, ve} Boga. Krš}anska pjesma sadrì i molbu, ipovike iz nevolje, rije~i ~eznu}a, pozive u pomo}.

Zborna molitva(dnevna molitva)

Ova je molitva vrlo va`na jer se njome na neki na~in

"sabire" i "zaklju~uje" ono što je okupljena zajednica uuvodnim obredima zapo~ela slaviti i ìvjeti. Stoga je po-trebno da cijela zajednica, nakon sve}enikova poziva dase pomolimo, neko vrijeme ostane u šutnji i moli: dasvatko u šutnji moli ono što u tim trenucima, kao pripad-nik Kristove zajednice, osje}a va`nim i potrebnim.

Sve}enik u ime cijele zajednice završava zbornumolitvu kratkom glasnom molitvom. Na kraju se isti~eda svoju molitvu upu}ujemo Ocu preko Isusa Krista,našega Gospodina, koji ivi u neizrecivoj zajednici Lju-bavi s Ocem i Duhom Svetim i po kome nam je sve da-rovano.

Amen!Molba predana u naše ime treba imati i naš prista-

nak. Stoga svi jednodušno, iz dna duše podràvamo ipotpisujemo molbu našeg sve}enika što je predaje unaše ime svojim glasnim: AMEN!

15

Pjesma stara 2000 godinaSvi pjevamo “Slava ...” Ovo je“ vrlo, vrlo stara

i divna himna Bogu u ~ast. Prva dva stiha najstarijasu (recite tko ih je prvi pjevao!), ali i ostale pjevalisu ve} u prvim stolje}ima krš}anstva, kao dio jutar-nje molitve, a od godine 500 i na Misi.

Ova himna je jako radosna, zato se u vrijemepokore - u adventu i korizmi - ne pjeva.

Kad rije~i nisu dovoljne

Ako su osje}aji jaki ne moèmo ih izraziti sa-mim rije~ima.- tada moramo zapjevati! (Zato imatako mnogo ljubavnih i rodoljubnih pjesama!) Iosje}aje prema Bogu iskazujemo pjesmom. Pje-vali su je ve} prvi krš}ani i svi vjernici do današnjegdana.

Zaklju~imo!Prije nego što do|emo Bogu, mi se operemo od

grijeha; to je pokajni~ki ~in, a onda do|emo do

Bo`jih vrata i kucamo na vrata: "Gospodine, smilujse!" Unutra je Bog, unutra je vje~na sre}a, a mi smo

još vani u mraku. "Gospodine, smiluj se!" Onda sevrata otvore i mi stojimo pred Presvetim Trojstvomi pozdravljamo ga. Pozdravljamo najprije Oca "Sla-va Bogu na visini", zatim Sina, onda Duha Svetog.Sad smo spremni da Bogu iznesemo ono, zbog ~egasmo došli, onu svoju dnevnu molbu, a to je u zbor-noj molitvi.

Za razgovor:

- Kad se u Misi recitira, a kad pjeva "Gospodine,smiluj se...”

- Dok je teško i nema se od koga nadati pomo}i,koga zovemo?

- Jesmo li vapili u nevolji,: "Gospodine, pomozi!”?- Ima li tko iskustvo Bo`je pomo}i?- Tko je prvi i kada zapjevao "Slava...”? ———————— ————————

U dodatku vidi primjere 5Vidi drànje ruku, str. 66.


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

................................................................................................................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



U svome tuma~enju svete Mise do|osmo do SvetogPisma. Naime, sve ono što smo do sada tuma~ili: pokaj-ni~ki ~in; Gospodine, smiluj se; Slava Bogu na visini i

zborna molitva sve je tonaša rije~ upravljenaBogu. Govorili smoBogu, a Bog je slušao.Sad }e Bog govoriti u~itanjima Sv. Pisma, ami }emo slušati.

Tišina, Bog govoriU svetoj Misi, prije nego li stupimo za stol kruha,

dolazimo pred stol rije~i! Ta pisano je: "Ne ìvi ~ovjek samo o kruhu, nego o svakoj rije~i koja izlazi iz Bo`jih

usta!" (Mt 4,4).Bog se spušta k ~ovjeku i progovara mu njegovim jezikom. @eli mu najprije preko svojih glasnika i pro-roka prenijeti poruku o sebi, poruku o dobrom Bogukoji je ljubav! Zatim se i sam obra}a ~ovjeku. Krozsvoju rije~ Gospodin zove, pou~ava, kori i poti~e, tješi iveseli, lije~i dušu… Samuel u no}i kada ga je Bog zvaoodgovara: "Govori Gospodine, sluga tvoj sluša!" (1Sam 3,10). Bog nam ne govori kako bi zadovoljio našuznatièlju, nego kako bi nam objavio svoj plan spase-nja! @eli nas uvesti u boànski ìvot. Krist nam je za to

ostavio poruku: "Tko sluša moju rije~ i vjeruje onomu koji me posla, ima ìvot vje~ni!" (Iv, 5,24).

Kako Bog govori?Apostoli i narod, okupljeni oko Isusa, rado su sluša-

li i upijali svaku Kristovu rije~! Za njih su Kristoverije~i bile ìve i djelotvorne! I nitko nije ostao ravnodu-šan na Bo`ji govor! Govorili su mu: "Gospodine koga

da slušamo? Samo ti imaš rije~i ìvota vje~noga!" (Iv6,68).

I danas Bog progovara onim istim rije~ima kao iprije dvije tisu}e godina. Preko biblijskih pisaca Rije~Bo`ja prenesena je kroz naraštaje i do nas! Ljudskerije~i su jako va`ne za naš ìvot. No, one ponekad znaju

iznevjeriti i prevariti, dok je Bo ja rije~ uvijek istinita idjelotvorna. Stoga treba uvijek biti pozoran kada slu-šamo ~itanja pod svetom Misom jer kroz njih nam samBog progovara!

Moj odgovor GospodinuNije sada vrijeme da mi govorimo Bogu, ve} da

Bog govori nama, a mi slušamo. No, ~ovjek ne smijeostati ravnodušan nakon što je poslušao rije~ Bo`ju. Sa-slušati pa zaboraviti nije ispravan put. Potrebno je da uposlušnoj vjeri i odanoj ljubavi prihvatimo Bo`jurije~, po~nemo je osje}ati u sebi, misliti o njoj i naj-va`nije ivjeti je. Budu}i da nas je Gospodin odabrao za

16

U misnim ~itanjima se sprema vjernicima goz-ba Bo`je rije~i.

Kad je obitelj ili grupa prijatelja na okupu u

slavlju - što se doga|a prije blagovanja? Oni razgo-varaju, jedni druge slušaju, pri~aju svoje doìvljaje,hrabre se, raduju pa i pjevaju.

Tako se sada zajednica u slu`bi rije~i sprema zaEuharistijsku gozbu

Istinska rije~ ìvotaRije~ Svetog pisma sadrì snagu i ìvot. Ona èli preobraàvati i hraniti dušu. Bog govori svome naro-

du i dariva duhovnu hranu! Premalo vjerujemo daje Krist u rije~i kojanam se govori i da jeu njoj stvarno pri-sutan. Kao što nam dolazi pod prilikama kruha i vina, tako i u obliku rije~i. Istim strahopoštovanjem ipobo`noš}u kojom pristupamo stolu kruha morali bismo i Krista u rije~i primati i dopustiti mu da u nama djelu-

je.„Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka što ste, primaju}i rije~ Bo`ju, to jest našu propovijed, primili

je ne kao rije~ ljudsku, nego – kao što uistinu jest – rije~ Bo`ju, koja i oèituje svoju snagu u vama vjernicima“(1

Sol 2,13).

6. Slu`ba rije~i



svoje sugovornike, ne smijemo ostati nijemi, zatvore-nih usta niti skrštenih ruku. Prorok Izaija prenosi vol-

ju Bo`ju: "Rije~ koja iz mojih usta izlazi, ne vra}a se meni bez ploda –veliGospodin– nego ~ini ono što sam htio i ostvaruje ono zbog ~ega je poslah!" (Iz 55,11). UJakovljevoj poslanici moèmo iš~itati poruku: "Buditeizvršitelji Rije~i, a ne samo slušatelji!" (Jak 1,2).

A kako odgovaramo?Odgovor na Bo`ju rije~ treba biti ìvot; potpuno

otvaranje i darivanje kroz ljubav Bogu i bli`njemu."Dao sam vam primjer – upozorava nas Krist – da i vi

~inite kako ja u~inih vama!" (Iv 13, 15). Tko je primioBo`ju rije~ – taj treba svjedo~iti tu rije~ u svakodnev-nom ìvotu. Potrebno je kazivati djela Gospodnja da i

drugi upoznaju kako je dobar Gospodin. Svjedo~iti nenegdje daleko, nego u svom ivotnom okruènju: u ško-li i na ulici me|u prijateljima, kod ku}e za stolom predbra}om i sestrama, roditeljima… To }e biti moj ispravniodgovor Gospodinu na Njegovu rije~!

Knjiga Mladi}u iz ugledne i bogate obitelji trebala je biti

dodijeljena doktorska diploma. Bijaše obi~aj da rodi-telji, rodbina i prijatelji novom doktoru poklone nov au-tomobil. Mladi} je zajedno s ocem razgledao auto-

mobile u najve}oj auto centru u gradu i bijaše odabraosavršen auto. Bio je uvjeren da }e ga on ujutro ~ekati pred vratima, te da }e se njime odvesti na promociju. Su-tradan mu je otac radosno prišao…ali s knjigom u ruci.

Darovao mu je Bibliju. Sin bijaše jako razo~aran. Ljuti-to je bacio knjigu i otada nije razgovarao s ocem. Nakonnekoliko mjeseci pronašao je posao u drugom gradu.

Jednog dana stiè vijest da mu je otac umro. U no}inakon sprovoda, pregledavaju}i stvari na o~evu

pisa}em stolu, prona|e Bibliju koju mu ovaj bijaše pok-lonio onoga jutra. Zapekla ga malo savjest te otpuhne

prašinu s korica i otvori knjigu. Me|u listovima prona|e

bankovnu doznaku s datumom svoje promocije na svotu za uplatu odabranog automobila.

17

Prijatelju, potrebna ti je Biblija, potrebna ti jeBo`ja rije~, jer nema drugog mjerila za tvoj ìvot inema drugog puta do vje~nog cilja. Krist je Put , On

je Istina,Onje @ivot i Rije~ kojutiBogèliuputiti.Otvori Bibliju, ~itaj i misli pri tome! U toj rije~i

Bo`joj susrest }eš samog Isusa Krista! Ne radi sesamo o re~enicama, niti samo o mislima, nego o su-sretu s Bogom koji govori tvom srcu.

Biblija - knjiga nad knjigama!Biblija sadrì 46 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga No-vog zavjeta. Dakle, ukupno 73 knjige. Te su knjige posadràju i po knjièvnim vrstama raznovrsne i razno-vremene. Nastale su u velikom rasponu izme|u 1300.godine prije i 100. godine poslije Krista.

Knjige Starog zavjetaIma ih 46, a razvrstane su u tri velike skupine! To su: Povijesne knjige Proro~ke knjige Mudrosne knjige

Knjige Novog zavjetaIma ih 27:- 4 Evan|elja- Djela apostolska ("dnevnik" prvih godina Crkve,koja se nezadrìvo po~ela širiti Sredozemljem i Rim-skim carstvom).- 21 apostolska poslanica, od kojih je 14 Pavlovih. Tosu pisma potpore, prigovora, pouke.- Otkrivenje (Apokalipsa) svetog Ivana zaklju~uje Bi-bliju. Ta knjiga donosi poruku nade: ljudska povijestima smisla, Krist je pobjednik.

Za razgovor:- Što nam Bog u Pismu èli re}i?- Tko su Bo`ji "glasnogovornici"?- Kako moèmo odgovoriti?- Tko ima (tko ~ita) kod ku}e Bibliju ili barem Novi zavjet?

- Kako odgovoriti?

———————— ————————

U dodatku vidi primjere 6Vidi o ambonu, str. 66.


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



Nakon molitve dana po~inje drugi dio svete Mise:SLU@BA RIJEÎ! Naviještamo rije~ Bo`ju SvetogaPisma Starog i Novog Zavjeta. Usvojili smo obi~aj,

koji su @idovi imali još od davnine; okupljaju}i se subo-tom u sinagogama, na ~itanju Bo`je rije~i. Isus jetako|er išao u sinagoge. Sveti Luka iznosi, kako je Isus

jednoga dana u nazaretskoj sinagogi, ìdovskoj bogo-molji, ~itao i tuma~io proroštvo iz knjige proroka Izaije(Lk 4,16).

Za Slu`bu rije~isluì povišeni stalak -ambon - blizu oltara.Na njemu stoje knjige,iz kojih se ~ita. êsto jeurešen cvije}em! Saambona ~ita~i ~itaju isve}enik drì propovi-

jed.Nedjeljna sveta Misa ima tri ~itanja i jedan psa-

lam, koji se, po mogu}nosti pjeva. Prva dva ~itanja su: jedno iz Starog Zavjeta, a drugo iz Novog Zavjeta.(Radnim danom su dva ~itanja i psalam.) Tre}e ~itanjeuvijek je odlomak iz Evan|elja. Tijekom tri liturgijskegodine, koje su ozna~ene kao Godina A, B i C, izmjen-

juju se va`niji odlomci Svetog pisma.

Prvo ~itanjePrvo ~itanje se uzima naj~eš}e iz Starog zavjeta.

Govori nam o bogatoj povijesti druènja Boga s Izrael-skim narodom. Duga je to povijest. Bog je preko proro-ka govorio: u~io, poticao, korio, hvalio, upozoravao...Narod je slušao i na svoj na~in odgovarao. Nekada vjer-no i poslušno, a ponekad se udaljavao od svoga Jahve -Boga. Moèmo re}i da je to Bo`ja objava ~ovjeku -ljudima i njihov odgovor. îtav SZ je priprava za dola-zakIsusa Krista. Tek kroz njegovu Osobu moèmoboljerazumjeti SZ. Isto tako ~itanja iz SZ daju nam prilikuboljegrazumijevanja osobe, nauke i djela Isusa Krista.

PsalamNismo u crkvi samo da slušamo. U crkvi smo kako

bismo molili. Psalam, koji dolazi nakon prvog ~itanja,daje nam prigodu razmišljati o svemu što smo ~uli.

Što je to psalam? To je pjesma Starog Zavjeta. Bi-blija je sa~uvala 150 psalama u knjizi: Psalmi. Crkva jeuvijek molila rije~ima psalma. To zna~i, da Stari Zavjetnije zanemaren. îtamo, molimo, pjevamo, sve u svjetlu

Isusa Krista. Najbolje bi bilo, da svi skupa pjevamopsalme. Ako to nije mogu}e, neka jedan ~itatelj ili pje-va~ to ~ini, a svi ostali se pridruè pripjevom (antifo-

nom), koji daje smisao toj molitvi.êsto se tuìmo da ne znamo moliti. Kako }emo

govoriti Bogu? Naše rije~i su nespretne, nevješte. Bogto dobro znade. Zato su psalmi nadahnuta molitva odBoga. Stoga }emo moliti i psalmima. Psalmi se moguupotrebljavati ne samo u bogoslu`ju, nego i u osobnojmolitvi. U psalmima se nalaze hvale, strepnje, zahval-nosti, razmišljanja o ìvotu, klicanje i prošnje.

Mole}i rije~ima psalama, postat }emo spremniji daizrazimo vlastite molitve. Tako se povezujemo sa cije-lom Crkvom koja na svim stranama svijeta neprestanomoli i slavi Gospodina.

Drugo ~itanjeDrugo ~itanje uvijek je iz Novog zavjeta. Osim

Evan|elja, u Novom zavjetu su i poslanice apostola Pa-vla, Petra, Ivana, Jakova i Jude, Isusova ro|aka. Tu suDjela apostolska i Apokalipsa (Otkrivenje) svetog Iva-na.

Sveti Pavao najpoznatiji jeglasnik Evan|elja. Osnovao jemnoge Crkve, mnoge krš}anske

zajednice u Maloj Aziji (današ-nja Turska) i u Gr~koj. Na svojim putovanjima, prolazio jegradovima, u kojima je utemel-

jio krš}anske zajednice, pisao jepisma-poslanice i slao ih zajed-nicama u kojima više nije mogaobiti, da se ~itaju. Nije bilo telefona… Vjernici su rado~itali Pavlova pisma i o njima razmišljali. Širili su ih podrugim gradovima, po susjednim mjestima, a do|oše ido nas… Njegova poruka, jer je bio nadahnut Duhom,vaì i za nas u 21. stolje}u!

Tišina...Izme|u îtanja i Evan|elja predvi|en je trenutak ti-

šine, koja se moè osmisliti sviranjem orgulja. Tišina išutnja su potrebne da bi Bo`ja rije~ mogla zaìvjeti usrcu slušatelja. U tišini moè vjernik lakše ~uti i odgo-voriti Bogu.

U crkvi smo kao u Bo`joj školi. Bog drì nastavu,pou~ava, savjetuje, upozorava… a mi smo njegoviu~enici. Zato treba svog boànskog u~itelja slušati. Je-

18

7. Misna ~itanja



smo li bili pa`ljivi i spremili njegovu rije~ u svoje srce,razmišljali o njoj? Još va`nije je ìvjeti kako nas onau~i!

AlelujaTijekom cijele liturgijske godine, osim kroz koriz-

mu, za vrijeme svete Mise, pjevamo aleluja kao zahvaluza Bo`ju rije~ u ~itanjima i kao pripremu za Evan|elje.Rije~ "aleluja" doslovno zna~i: "hvalite Gospodina!"Došla je k nama iz katakomba. Nisu je zaboravili ni unajte im vremenima nego su je usprkos svemu,odva`no pjevali.

Posljedni u razredu Ivan Krstitelj Vianney, budu}i sveti ùpnik Arški,

imao je kao sjemeništarac velikih poteško}a u školi.

Nije uspijevao razumjeti ni najjednostavnije pojmove.Upravitelji su ga nekoliko puta slali ku}i, no on je tvrdo-glavo ustrajavao. Imao je ve} 21 godinu, a sjedio je uklupi s deset godina mla|im dje~acima.

Jedan od njih, jedanaestogodišnjak, pomagao mu je u u~enju.

Ivan Vianney bijaše veoma zahvalan svom malomu~itelju, ali poteško}e su i dalje ostale: nije shva}ao,nije pamtio, zbunio bi se i mucao. Dje~ak se na sve to

potuìo školskim kolegama. Ivan Vianney je to ~uo,ustao je iz svoje klupe, kleknuo pred dje~aka i rekao:"Oprosti mi, ja sam tako glup".

Priroda pou~ava Na ìtnom polju gotovo svi su klasovi stajali pognu-

ti prema zemlji. Samo ih se nekoliko uzdizalo na usprav-nim stabljikama ponosito promatraju}i nebo,

prolaznike i svoje drugove."Mi smo najbolji", hvalili su se pred svima. "Mi se

ne prigibamo k zemlji kao robovi, mi doista vladamo prilikama i doga|ajima!" Vjetar, koji poznaje ìvot boljeod svih drugih, podsmjehivao im se: "Stoje uspravni,naravno... Zato što su prazni!"

Samo ponizne i otvorene duše mogu primiti blago Bo`je rije~i.

19

îtanja se uzimaju redovito iz Svetoga pisma

Staroga i Novoga zavjeta. Da bi se zajednica štobolje pripravila na slušanje i primanje Bo`je rije~i,sadràne u biblijskim tekstovima, dobro je da nassve}enik ili ~ita~ kratko uvedu u ono što }e se~itati. Nekoliko uvodnih rije~i pomaè vjernicimabolje razumijevanje Bo`je poruke.

Kako bismo svojim ~itanjem mogli prenijetiporuku i iskustvo vjere koje je sadràno u tekstu,potrebno je da sadràj teksta najprije osobno "ra-zumijemo". Stoga treba posebnu pa`nju posvetitipripremi za ~itanje na misnim slavljima. Za što bol-

je i cjelovitije "prenošenje" poruke, osim na~ina~itanja, vrlo su va ni i drugi na~ini našeg"izraàvanja": mjesto odakle ~itamo, na~in nakoji "postupamo" s knjigom iz koje ~itamo,izraàj lica, šutnja i sabranost, te cjelokupno našeunutarnje i vanjsko "drànje"…

Dio misnog slavljaLiturgijska uredba utvr|uje: "Propovijed je dio

bogoslu`ja i veoma se preporu~uje" (OURM 41).

"U nedjelje i zapovijedane blagdane neka se drìhomilija na svim misama koje se slave uz sudjelo-vanje naroda. U ostale se dane preporu~uje,naro~ito u dane došaš}a, korizme i vazmenog vre-mena, i o drugim blagdanima i prilikama kad narod dolazi u crkvu u ve}em broju" (OURM 42).

Za razgovor:

- Koliko ima ~itanja nedjeljom i radnim danom?- Što je to psalam?- Tko je pisao poslanice i za koga?- êmu šutnja i tišina u bogoslu`ju?- Tko su ~ita~i u našoj crkvi?- Kakva je priprava i drànje naših ~ita~a?- Zapiši ili zapamti jednu pobudnu misao iz ~itanja!

———————— ————————

U dodatku vidi primjer 7Vidi liturgijske knjige, str. 68.

Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................




"Ne ìvi ~ovjek samo o kruhu, nego o svakoj rije~i sto izlazi iz Bo`jih usta." (Mt 4,47)

Evan|elje - knjiga nad knjigamaNema te knjige na svijetu koja je u toliko primjera-

ka tiskana kao Evan|elje! Što je Tolstoj prema evan|eli-stima? Nema te knjige koja se toliko ~asti: pogledajtekako je u crkvi lijepo uvezana i ukrašena knjigaEvan|elja, evan|elistar! Ne sli~i na naše školskeknjige!

Dok prvo i drugo ~itanje mogu ~itati svi (krizmani)vjernici, Evan|elje u crkvi smiju ~itati samo |akoni isve}enici. Slušanje Evan|elja u crkvi je sakramental(blagoslovina) pa se pritom, uz kajanje, opraštaju lakigrijesi! Kod ku}e svatko moè i treba ~itati Evan|elje.Tate i mame ~ak bi ga trebali ~itati svojoj djeci! Ne samo

jedanput, nego mnogo, mnogo puta treba pro~itati

Evan|elje, i to u raznim prilikama - jer nije isto ~itati ucrkvi ili u prirodi, u školi ili na plaì, ujutro ili uve~er,sam ili s društvom! Na Misi se Evan|elje ~ita s "ambo-na". To je osim oltara još jedno "uzvišeno mjesto", stol.Zato i kaèmo da su u crkvi dva stola: "stol rije~i" i"stol kruha, Euharistije"! A što zapravo zna~i rije~"Evan|elje"? Evo: "Radosna vijest"!

Na noge sad! Isus govori!Na redu je Evan|elje, a to je ~itanje nad ~itanjima.

Evan|elje govori o Isusovim djelima i kada se ~ita Isus

je nazo~an me|u nama u svojoj rije~i. Nema više sje-denja; iz poštovanja ustajemo. Sve što Isus govori uEvan|elju ide baš nama, a ne, kao u prethodnim ~itanji-

ma, nekim zajednicama kao na primjer Korin}anima.Ako je Misa sve~ana,

imat }emo cijeli obred poz-dravljanja Evan|elja.Sve}enik }e u pratnji dvojcesvje}onoša i kadioni~aranositi knjigu Evan|elja dogovornice – ambona. Takosu nekada pratili kraljeve idruge va`ne osobe. Narod}e klicati "Aleluja!" To jeìdovska rije~, a zna~i

"Hvalite Gospoda!" Zapra-vo je to veseo, zanosan

usklik, kao kad kaèmo "Hura!", "Sjajno!", "@ivio!"...Zato u korizmi umjesto "Aleluja" govorimo "Slava

tebi, Kriste - Kralju vje~ne slave!"Prije ~itanja sve}enik ~ini kriì} nad knjigom, a

svi mi kriì}e na ~elu (da Isusove rije~i promišljamo),zatim na usnama (da bismo ga naviještali drugima) te nagrudima (da nam srce zagrije). Isus je me|u nama! Slu-šamo ga kao i @idovi prije 2000 godina! Ako se pitamo

jesu li dovoljna tri kriì}a? Mo`da bi nekima trebala još

dva! Na uši - da pa`ljivo slušaju!

Gospodin govoriU Misi ustajemo u po~ast prisutnoga Isusa Krista.

Spremamo se poslušati Kristovu rije~ u Evan|elju.Sve}enik govori prisutnima:Gospodin s vama! Oni

odgovore: I s duhom tvojim! Zatim nastavlja: îtanje sv. Evan|elja... Narod odgovori: Slava tebi, Gospodi- ne! Na završetku ~itanja Evan|elja sve}enik kaè: Rije~ je Gospodnja!, a vjernici odgovore: Slava tebi, Kriste!

Evan|elje nije...Upamtimo, da Evan|elje nije samo knjiga, nego je

Radosna vijest Isusa Krista, Kristove osobe, što je go-vorio, što je ~inio. Krist nudi ljubav svim ljudima, prih-va}aju}i i samu smrt, `rtvuju}i vlastiti ìvot.

Sada nam Isus govori. Zato valja pa`ljivo i pobo`noslušati. Kolike je ljude ta rije~ ohrabrila, prosvijetlila iutješila?! Moè i nas danas. Valja samo slušati i vjerova-ti Isusu.

Apostoli su nam ostavili ~etiri svjedo~anstva o Isu-su Kristu. Zato govorimo da postoje ~etiri Evan|elja,

20

Kako Bog govori?"Da li Boga treba slušati?" - upitala me jed-

nom baka još dok sam bio mali. " Kako }u ga slušati kad ništa ne govori!?" - rekao sam joj, ne znaju}itada da nam Bog uvijek govori, samo ga trebamo~uti.

Govorio nam je preko proroka, dao nam deset zapovijedi, poslao nam i svog sina Isusa da nas u~ikako treba ìvjeti.... a govori nam i svake nedjeljena svetoj Misi. Tamo ga najbolje ~ujem, jer naš sve}enik uvijek lijepo rastuma~i što je Bog èlio re}iu Svetom pismu, u evan|eljima i poslanicama. Dabi dobro ~uli Bo`ju rije~ nije dosta širom otvoriti ušii kimati glavom. Treba širom otvoriti i srce tako danas njegova rije~ promijeni, da postanemo bolji.

Sada bih znao odgovoriti baki: "Boga treba slušati i poslušati!" (Josip)

8. Evan|elje i propovijed



koja napisaše: Matej, Marko, Luka i Ivan. MatejevoEvan|elje ~ita se u godini A, Markovo u godini B, Luki-no u godini C. Svake godine ~ita se Ivanovo Evan|elje uuskrsno vrijeme.

PropovijedKako bismo razumjeli, što je propovijed, treba nam

pro~itati jednu stranicu Evan|elja po sv. Luki. Isus je uNazaretu, u subotu, u sinagogi pro~itao odlomak iz Izai-

je proroka. Završivši ~itanje, zatvorio je svitak knjige.

Svi sjedoše, a Isus govoraše: "Danas se ova rije~ ispu- nila, ostvarila me|u vama".

U propovijedi poput Isusa u Nazaretu, sve}eniknam pokazuje, kako Rije~ Bo`ja nije vrijedila samo za"ono vrijeme" Ona vrijedi i za nas, korisna je i za naševrijeme.

Ali Rije~ Bo`ja ~esto je tvrda i nerazumljiva, te zah-tjevna. Katkad je teška za slušanje, jer smo mi mladi ineupu}eni. Dakle, ne treba se ~uditi, ako nam sesve}enikovo tuma~enje ne svi|a. To tuma~enje nijezato, danamsesvi|a,negodanamstavipredo~ioso-

bu Isusa Krista; što je on propovijedao i u~inio zanas.Za vrijeme propovijedi ~esto mislimo na druge

stvari; gledamo okolo ili pri~amo. Rastresenost je pone-kad nehoti~na. Ako vremenom nastojimo bolje shvatitikrš}anski ìvot, naše ìvotno putovanje bit }e vrijedno ikorisno. Slušaju}i propovijed, pokaìmo se mudrima ibudimo otvoreni slušatelji, prihva}aju}i tuma~enjeEvan|elja! Dobro je nakon propovijedi malo tišine kakobi usvojili poruku!

Propovijed svetog Franje Jednoga dana

sveti Franjo, izašavšiiz samostana, sretnebrata Ginepra. Bijašeto prostodušan i dobar brat pa ga je svetiFranjo jako volio. U susretu mu re~e:"Do|i brate Ginepro, idemo propovijedati".

"O~e moj", odgovori ovaj, "ti znaš da sam neuk.Kako }u ljudima propovijedati?" No, kako sveti Franjobijaše uporan, pristao je. Prošli su gradom mole}i u šut-nji za sve one koji su radili u trgovinama i po vrtovima.Smiješili su se djeci, osobito onoj najsiromašnijoj. Sa

starijima su popri~ali, pomilovali bolesnike, a nekoj èni pomogli ponijeti vedro s vodom. Nakon što su neko-liko puta prošli gradom, sveti Franjo re~e: "Brate Gine-

pro, vrijeme je da se vratimo u samostan". "A propovijed?"

"Pa propovijedali smo..." odgovori svetac smiješe}ise.

Ako u dèpu nosiš miris, ne trebaš to svima govoriti. Miris }e govoriti umjesto tebe. Ti si najbolja propovijed.

21

êtiri fotografije iz razli~itih kutovaKako to da postoje razlike u onome što

evan|elisti pišu? Zar ne govore svi istu povijest Spasitelja!?

Temeljna poruka svih evan|elista je ista:Kristov ìvot, nauka, muka, smrt i uskrsnu}e.Svaki je stavlja u središte svog evan|elja. Ali kadgledamo pojedinosti, zaista zapaàmo: ne pri~ajusvi iste stvari i istim redom, i kad govore o istomdoga|aju, svatko to ~ini na svoj na~in, pokazuju}i

stvari u razli~itom svjetlu. Odakle te razlike? Raz-log je jednostavan: svatko od njih govori drugoj pu-blici. êtiri evan|elja su kao ~etiri Isusovefotografije, snimljene iz razli~itih kutova.

Za razgovor:- Koliko je evan|elja i tko su pisci?

- Jesu li ista, razli~ita, ili...?- Tko ~ita i tuma~i Evan|elje?- Kojim rije~ima po~inje i završava ~itanje

Evan|elja?- Po komu je bilo Evan|elje u nedjelju?- Prepri~aj (sastavi) nedjeljnu propovijed.- Što ti se svi|a, a što ne u propovijedi?

———————— ————————

U dodatku vidi primjer 8Vidi o propovijedi i sjedenju, str. 64.


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



Ispovijest vjereNa po~etku svete Mise, hranili smo se rije~ju

Bo`jom. Za vrijeme propovjedi, sve}enik nam je èliopomo}i, da prihvatimo tu hranu, da se njome okrijepi-mo, jer ona je dar Bo`ji. Crpili smo novu snagu iz Bo`jerije~i. Zato moèmo odva`nije, smjelije ispovijedatisvoju Vjeru, govoriti Vjerovanje.

U uskrsnoj no}i i kod krštenja, ispovijest vjereizraàva se u pitanjima i odgovorima. Sve ispovijestivjere govore o Bogu Ocu, našem Stvoritelju, našemOcu, o njegovu Sinu Kristu, našem bratu Spasitelju, oDuhu Svetom, koji nam daje ljubav Oca i Sina.

Ispovijedamo svoju vjeru, potvr|ujemo je u svedane našeg ìvota, posebno kad svjedo~imo pred dru-gima, da vjerujemo u Isusa Krista.

Znate li koja je ispovijest vjere najjednostavnija inajkra}a? To je znak krià. Tim znakom zazivljemoBoga kao Oca, kao Sina i kao Duha Svetoga, ~ine}i nasebi znak savršene ljubavi Boga.

Ima li dva "Vjerovanja"?U sve nedjelje i velike blagdane poslije propovjedi

govori se ili pjeva vjerovanje. Vi znate da vjerovanjeima dva obrasca. Jedno je Apostolsko i po~inje

rije~ima: "Vjerujem u Boga Oca Svemogu}ega", adrugo je Nicejsko-carigradsko, mi bismo rekli misnovjerovanje: "Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemo-

gu}ega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i ne-vidljivoga". Oba ova obrasca su sli~na i vjerodostojna(pravovjerna). Misno je malo prošireno, sve~anije, aapostolsko je starijeg porijekla. Predaja kaè da su apo-stoli prije nego su se razišli sastavili dvanaest ~lanakanaše vjere koje svaki krš}anin mora znati i vjerovati.Apostolsko vjerovanje ukratko saìma istine vjere. Naj-stariji zapis apostolskog vjerovanja ve} je iz drugogstolje}a, negdje oko 150. godine. A ono drugo, nicej-

sko-carigradsko vjerovanje sastavljeno je na dva op}acrkvena sabora.

Zašto je va`no?Va`no je da izri~aj naše vjere shvatimo i doìvimo

kao nešto što se sasvim "prirodno" ugra|uje u cjelo-kupno odvijanje misnog slavlja. Dobro je da zajedni~kiizgovaramo "Vjeroispovijest" kojom se povezujemosa svim naraštajima koji su nam prethodili u vjeri i sasvim zajednicama koje sa~injavaju sveop}u Crkvu. No,pri tom je osobito va`no da nam izricanje "Vjerovan-

ja" sve više postane znakom (simbolom) našeg osob-nog i zajedni~kog povjerenja prema Bogu i potpunogopredjeljenja za njega. Jer vjerovati u prvom redu zna~i

imati povjerenja, vjerovati ìvoj osobi.U nekim }e prilikama (osobito u misi s djecom) biti

dobro da se umjesto carigradsko-nicejske "Vjeroispo-vijesti" moli "Vjerovanje apostolsko" ili da se vjeraizri~e u obliku "dijaloga" (kao prigodom krštenja iliobnove krsnih obe}anja).

VjerovanjeVjerovanje je naš radosni

"da" , naš slobodni i drago-voljni pristanak uz Boga kojinam se objavio u svojoj rije~i,naše javno priznanje da smoKristovi sljedbenici. Da, Go-spodine, vjerujem kao mali

pastiri i mudraci s Istoka, kaoSamaritanka i stotnik, kao ona

priprosta èna koja re~e "dase samo dotaknem njegovehaljine" (Mt 5,21). Oja~aj vjeru u meni, vjeru u momumu i srcu, u mome ìvotu da bi punim glasom ne samo

pod svodovima crkve, ve} tako|er u razredu i na ulici,svuda svjedo~ii da si samo ti Bog. Samo si ti svemogu}iStvoritelj i Spasitelj.

Vjerujemo da }eš opet do}i iuzetinasksebiidasiti

s nama u ispovjedaonici, u svetohraništu; da si s nama jedno tijelo, samo jedna obitelj, da smo svi ucijepljeni u tvoju muku i u tvoju uskrsnu slavu kao što je mnoštvo zrna dalo hostiju…

Vjera Zemlja je bila suha i ispucala, jer dugo ne bijaše ki-

šilo. Uvelo ùto liš}e jedva se dràlo na granama. U poljima je izgorjela trava. Ljudi su napeto iš~ekivali,usrdno mole}i i pogledavaju}i uàreno nebo.

Mjesecima nije pala ni kap kiše, a posljednji tjednibijahu nesnosno vru}i.

22

Ispovijest vjere je pristanak naroda na Bo`jurije~ koju je ~uo u ~itanjima i homiliji. To je priz-nanje vjere i završna priprava za sudjelovanje u Eu-

haristijskoj slu`bi.

9. Vjerovanje



Mjesni je ùpnik organizirao molitvenu uru ispred crkve. Došlo je mnoštvo ljudi. Svi su bili puni strepnje inade.

Mnogi su u rukama imali kriève, krunice, molitve-nike... @upnikove se o~i, me|utim, nisu odvajale od dje-voj~ice u prvom redu; u krilu je dràla crveni kišobran.

Kad smo na Misi probudimo vjeru da "što god zaiš-temo u Njegovo ime" Bog uslišava.

Profesor i la|ar Jednoga dana jedan od najve}ih sveu~ilišnih profe-

sora, kandidat za Nobelovu nagradu i poznati svjetski znanstvenik, do|e na obalu nekog jezera. Zamoli la|arada ga u svojoj la|ici provoza po jezeru. La|ar rado pri-stade. Kad su dobrano odmakli od obale, profesor

po~ne ispitivati la|ara:- "Poznaješ li ti povijest?" - "Ne." - "êtvrtina tvoga ìvota je izgubljena." - "Poznaješ li astronomiju?" - "Ne." - "Izgubljene su dvije ~etvrtine tvoga ìvota." - "Poznaješ li filozofiju?" - "Ne." - "Pa ti si izgubio tri ~etvrtine ìvota!" Odjednom se podiè silna oluja. La|ica se na sredi-

ni jezera zanjihala kao orahova ljuska. Vi~u}i iz svegaglasa nasuprot zaglušuju}em šumu vjetra, la|ar seobrati profesoru:

- "Znate li plivati?" - "Ne", odgovori profesor.- "Onda ste izgubili cijeli ìvot!" Postaje razni puteni, ponaj~eš}e lijepi i zavodljivi,

koji vode u smrt. Samo jedan put vodi u ìvot. To je Bo`ji put. Nikad ne gubi iz vida, on je najva`niji.

23

Mi vjerujemo Vjerujemo da je sre}a veoma va`na za ~ovjeka Vjerujemo da postoji radost kad se drugome da-

rujemo. Treba s drugim dijeliti što imaš. Vjerujemo da treba biti iskren. Djeca govore uvi-

jek istinu. Vjerujemo u prijateljstvo, jer ono tjera osamlje-

nost. Vjerujemo u nje`nost, jer ako te nitko ne ljubi,

ìvot je prazan. Vjerujemo da je potrebno upoznati druge ljude,

ljubiti ih; ako se katkada posva|amo, treba se iz-miriti.

Vjerujemo u ljubav svojih roditelja i drugih do-brih ljudi.

Vjerujemo u Boga, jer je on Stvoritelj svega svijeta i èli nam dobro.

Vjerujemo u Isusa. Vjerujemo da se ono što onkaè ili ~ini moè ostvariti, ako ~ovje~je srce vje-ruje.

Bog mi vjeruje

Što zna~i da nam Bog vjeruje - upitao je vje-rou~itelj djecu u školi! Javio se mali Marko: To

zna~i da Bog nije kao moja baka. S njom je strašno

i}i na šetnju. Ona me još uvijek ho}e dràti za rukukao kad sam bio sasvim mali. Osobito kad prelazi-mo ulicu na mene vi~e: "Daj mi ruku!" Uop}enema povjerenja u mene, ne vjeruje da sam nara-stao. A Bog postupa, zar ne, kao moj tata. On nas

pušta da se sami snalazimo. Ne opominje nas nasvakom raskri`ju. Ima u nas povjerenja. A ja gaonda pogledam sa strane i vidim kako se ipak za nasboji. Ništa ne govori. Pušta nas, ko bajage, same, asav je napet da sko~i, ako zaprijeti kakva opasnost.

Za razgovor:- Kad se moli vjerovanje?- Koja su "dva vjerovanja"?

- Kako vjeru ispovijedamo kod krštenja?- U koga od ljudi imamo najviše povjerenjai zašto?

- Što zna~i nekomu vjerovati?- Poznaješ li koga da ne vjeruje u Boga?- Kojoj zajednici vjernika mi pripadamo?- Poznaješ li vjernike drugih zajednica?- Nau~i napamet (napiši) Apostolsko vjerovanje.

————————————————

U dodatku vidi primjer 9


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



Sveop}a ili vjerni~ka molitvaBo`joj rije~i koju su ~uli iz Svetog pisma i iz homi-

lije vjernici odgovaraju molitvom vjernika. Bog je pro-govorio ljudima, sad ljudi govore Bogu. Svakamolitva koju sve}enik izgovara u bogoslu`ju, zapravo jemolitva cijele zajednice, a sve}enik je u ime zajednicegovori Bogu. Molitva vjernika posebna je mogu}nost dase i sami vjernici vlastitim glasom, ~ak svojim rije~imauklju~e u bogoslu`je. êsto i tu molitvu izgovara samsve}enik, ali je mnogo bolje da je sve}enik samo

zapo~ne i zaklju~i, a pojedine zazive da izgovarajuvjernici.Naj~eš}e se ~itaju zazivi koji se ve} nalaze tiskani u

crkvenim knjigama. Za posebne zgode ~lanovi zajed-nice pripreme vlastite zazive tako da ih unaprijed napi-šu. Gdje su vjernici dobro pou~eni osobito u manjimzajednicama, sve}enik ih moè pozvati da iznesu vlasti-te prošnje nadahnutim rije~ima. Za takvu molitvuvjernik je pripremljen slušanjem Svetog pisma i homili-

je. Molitva je njegov iskaz i primjena onoga što je upra-vo ~uo.

Od zajedni~kih na osobne prošnjeU zajedni~koj molitvi narod Bo`ji vrši svoju

"sve}eni~ku slu`bu". Dobro je dràti se odre|enog reda:- za potrebe Crkve, za spašavanje i dobro svijeta, zanašu zajednicu, za bolesnike, za ljude s poteško}ama,za pokojne...

Sasvim je u redu kad vjernici mole za zdravlje ili zanekoga kome upravo treba posebna Bo ja pomo}.Va`no je da cijela zajednica pozorno sluša zaziv, kako bimogla zajedni~ki vapiti: Gospodine, usliši nas!, ili: Go-

spodine, smiluj se!, ili drugim rije~ima. Tako svaka pojedina molitva dobiva snagu zajedni~ke molitve.

Za što i koga moliti?U molitvi vjernika treba sudjelovati cijela zajednica jer je to molitva Bo`jeg naroda, koji, predvo|en IsusomKristom, moli za velike nakane Crkve i svijeta. To je za-

jedni~ka molitva svih vjernika kojom oni izraàvaju dasu brige sveop}e Crkve i svijeta tako|er njihove osobnebrige.

Pri sastavljanju molitve vjernika ili njezinu sponta-nom izricanju treba nastojati pojedine "zazive" povezatis konkretnim ìvotom: da budu "odjek" Bo`je rije~ikoju je zajednica slušala i da se u njima polazi oddoga|anja u svijetu, Crkvi i osobnom ìvotu. Uklju~iti umolitvu potrebe onih ìvih i mrtvih ~lanova zajednice.U pripremi za nedjeljnu Misu molitvi vjernika treba po-svetiti osobitu brigu. Dobro je ako je iza svakog zazivakratka stanka. Sveop}u ili vjerni~ku molitvu zaklju~ujesve}enik.

Molitva kroz danâsoslov (brevijar) je slu`bena Crkvena knjiga s

molitvama, psalmima i biblijskim ~itanjima za sve daneu godini i za sve sate u danu. âsoslov je knjiga kojom

24

Dva na~ina molitve

Isus nas je opomenuo da ne budemo poput li-cemjera koji rado mole stoje}i u sinagogama ili nauglovima trgova, kako bi ih svi vidjeli. Preporu~ionam je da po|emo u svoju sobu, zatvorimo vrata itamo molimo. To je osobna molitva, neposredan iz-ravan razgovor s Bogom u tišini.

Ali postoji i drugi na~in molitve – zajedni~ka molitva na Misi i drugim okupljanjima. Kad se dvoje ili troje okupe u moje ime – ja sam me|u njima! -rekao je Isus.

Tko nije doìvio da ve} nakon odgovora nijeviše znao što je molio? Zazivi su, kao sve što se po-navlja, izloèni opasnosti da se gotovo mehani~kimole.

Da bi sveop}u molitvu doista mogli obaviti, tre-bala bi nakon iznošenja svake prošnje biti kratka stanka. Ve} i nekoliko sekundi tišine djeluje u sluša-teljima. Na taj }e na~in zazivi biti prava molitvavjernika.

10. Molitva vjernih



se poglavito sluè sve}enici i redovnici, no Crkva nassve poziva da ga molimo u svako doba dana.

Tako u âsoslovu postoje ove molitve tijekom dana: jutarnja: kad sunce izlazi i sve se budi naša molitva

pohvala kre}e da nebeskom Ocu kaè "Dobar dan!" ida mu zahvali što nas je o~uvao preko no}i mali ~asovi: su molitve svaka tri sata tijekom dana.

Njima posve}ujemo Bogu po~etak svakog rada i sva-ke svoje djelatnosti

slu`ba ~itanja: odlomci iz Svetog pisma i sv. otaca ve~ernja: moli se na zalazu sunca, njome zahvaljuje-

mo Bogu na proteklom danu pove~erje: molimo ga kad zavlada tišina i sva se

svjetla ugase. Tom molitvom za ~itav protekli dan, po-sve}ujemo Bogu svoj umor i nade za sutrašnji dan,mole}i ga da nam oprosti sve propuste i grijehe u~in-

jene tijekom dana.

ŠutnjaNeki ~ovjek je došao monahu na razgovor. Upita

ga: "Što uop}e nau~iš od tog ìvota u neprestanoj šut-nji?"

Monah je upravo grabio vodu iz zdenca, pa re~esvom posjetiocu: "Zaviri u zdenac! Što vidiš?" ôvjekpogleda i odgovori: "Ne vidim ništa". Nakon nekog vre-mena monah, koji je stajao savršeno miran, re~e: "Po-gledaj sada! Što vidiš u zdencu?"

ôvjek posluša i odvrati: "Sad vidim sebe, odrazsvog lika u vodi".

Monah re~e: "Vidiš, kad bacim kantu, voda se uzbi-ba, a sad je sasvim mirna. Tako ti je i sa šutnjom: ~ovjekvidi sebe!"

Prona|i i ti sebi danas neki tihi kutak i dopusti da tepro`mu šutnja i mir.

Kad šutimo i otvaramo srce dajemo priliku da Bognama govori.

25

Molitva Andrija je imao samo jednu veliku èlju: bicikl.

Krasan, ùt bicikl s deset brzina koji je vidio u izlo-gu dok je šetao gradom. Na nj je mislio dan i no}.Sanjao je taj ùti bicikl, vidio ga posvuda - i u bije -loj kavi, i na slici Karla Velikog u ud`beniku za po-vijest. Andrijina mama, me|utim, trebala je platitirazne ra~une, a troškovi su se svakog dana

pove}avali. Naravno da mu nije mogla kupiti takoskup bicikl o kojem je Andrija sanjario. Andrija je

znao za mamine poteško}e, pa je odlu~io bicikl za-traìti izravno od Boga, kao boì~ni dar. Svojimve~ernjim molitvama uvijek bi dodao i ovu: "Molimte nemoj mi zaboraviti pribaviti ùti bicikl za Boì}.

Amen." Mama je svake ve~eri slušala tu molitvu isamo tu`no kimala glavom. Znala je da }e taj Boì}biti tuàn dan za njezina sina. Bicikla ne}e biti i on}e se jako razo~arati.

Došao je Boì}, a Andrijina èlja se nije ispuni-la. Te ve~eri dje~ak je kleknuo pored kreveti}a da iz-moli svoje uobi~ajene molitve. "Andrija", pozvalaga je mama nje`no, Ti si sigurno nezadovoljan, jer

za Boì} nisi dobio bicikl. Nadam se da se ne ljutiš na Boga zato što nije odgovorio na tvoje molit-ve."Andrija pogleda mamu."Oh ne, mama, ne lju-tim se na moje molitve. Rekao je: 'Ne!'"

Za razgovor:- Koja je razlika izme|u osobne i zajedni~ke

molitve?- Neka svatko kaè (napiše) jedan zaziv!- Za koga bi trebali moliti?- Napiši jednu molitvu vjernih!

———————— ————————

U dodatku vidi primjer 10Vidi o molitvi, str. 64.


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



Prvi glavni dio misnog slavlja je Uvod u Misu i

Slu`ba rije~i. To je zapravo razmjena naših i Bo`jihrije~i. U uvodnim obredima mi se obra}amo najprijeBogu, a on sluša; kajemo se, vapimo "Gospodine, smilujse" , kli~emo "Slava Bogu na visini" , molimo zbornumolitvu. A onda Bog govori nama, a mi slušamo. Boggovori u misnim ~itanjima i u propovijedi. U Vjerovan-

ju i Molitvi vjernih mi prihva}amo Bo`ju rije~ i prepo-ru~amo sebe i sav svijet Bo`joj dobroti.

Drugi glavni dio misnog slavlja je Euharistijskaslu`ba ili još @rtvena gozba. Kao što je to bio slu~aj uprvom dijelu Mise, tako je sli~no i u drugom. Euharistij-

ska slu`ba je tako|er jedna me|usobna izmjena. Ali neizmjena rije~i, nego izmjena me|usobnog darivanja. Uprvom dijelu `rtvene gozbe – prikazanju, mi sebe da-rujemo Bogu. U drugom dijelu @rtvene gozbe – Svetepri~esti Bog sebe daruje nama. U sredini izme|u tadva dijela je Kristova `rtva na Kalvariji, `rtva na kri u. Inapokon, kona~ni i ìvotni naš odgovor na cijelu gozbu icjelokupno misno slavlje jest: uzorni krš}anski ìvot,kao dokaz naše zahvalnosti Bogu, kao i najsigurniji putnašeg spasenja.

Priprava darovaPrvom Gospodinovu ~inu, na Posljednjoj ve~eri:

"uze kruh... uze ~ašu vina", odgovara misni obred kojise dugo vremena nazivao "Prikazanje". Sada se prik-

ladnije naziva "Priprava darova".Rije~ "prikazanje" sa~uvana je samo u nazivu"prikazne pjesme". Jedino pravo prikazanje u Misi jestkad Krist sa svojom Crkvom prinosi sama sebe svomeOcu. To }e pak otajstvo poslije izraziti Euharistijskamolitva. Taj obred jednostavno podrazumijeva prinosmisnih darova:

- Oltar je ~ist i darovi su na stolu u blizini.- Donosi se kruh i vino koje sve}enik prihvati i

stavi na oltar.- Sve}enik izmoli molitvu nad prinesenim daro-

vima.

Kruh i vinoPrinos kruha i vina prati prigodna pjesma. Znakovi-ti su i sve~ani ophodi u kojima vjernici nose i druge da-rove koji su nam ìvotno va`ni. Taj prikazni obred uvodiu Euharistijsku slu`bu.

Kruh i vino, "plod zemlje i rada ruku ~ovje~jih" ,predstavljaju sve stvorenje i svakoga ~ovjeka, te uvodeu otajstvo koje }e "sve u~initi novim" .

Molitve nad kruhom i vinom izraàvaju zna~enjetih darova: "Blagoslovljen si, Gospodine, Boè svega

svijeta: od tvoje dare`ljivosti primismo kruh (vino) što

ti ga prinosimo; on, plod zemlje (trsa) i rada ruku ~ovje~jih, postat }e nam kruhom ìvota (pi}e duhov- no)".

Na to vjernici uskliknu:"Blagoslovljen Bog u vijeke!"Dok ulijeva vino i vodu u kale` (nekoliko kapi vode

znak je našeg sjedinjenja s Bogom) sve}enik moli:"Otajstvo ove vode i vina u~inilo nas dionicima boàn-

stva onoga koji se udostojao uzeti dijela u našem ~ov- ještvu". Poslije prinosa kruha i vina tiho govori: "Primi nas, Gospodine, duhom ponizne i srcem skrušene; bila danas naša `rtva pred tvojim licem takva da ti se svidi, Gospodine Boè".

Obredno peru}iruke kaè: "Operi

me, Gospodine, od mog bezakonja i od grijeha me moga o~isti". Sve}enik je

prije mise oprao ruke.Ovo pranje znakovitogovori o duhovnoj~isto}i koja se o~eku-

je od svakog sudioni-ka gozbe. Potompoziva i sve okupljenevjernike da se pridruè prinosu misnih darova: "Molit-ve, bra}o, da moja i vaša `rtva bude ugodna Bogu Ocu

svemogu}emu". Na to vjerni puk odgovara: "PrimioGospodin `rtvu iz tvojih ruku na hvalu i slavu svojegaimena, i na korist nama i ~itavoj svojoj svetoj Crkvi".

26

Bo`ja obiteljTime što nas je okupio oko stola Isus je naz-

na~io da je njegova zajednica Crkva prava obitelj, ane neka škola, vojska ili stranka. Škola se okuplja uu~ionici, vojska u vojarni i na bojištu, stranka namitingu i izborima, a obitelj oko zajedni~kog stola.

11. Priprava darova - prikazanje 1





Ne mogu baš svi na gozbu…U davna vremena ljudi nisu bili tako "fini" kao da-

nas, a mo`da nisu bili ni toliko svjesni da Bog voli sveljude pa i one nekrštene i zlo~este. Zato su obi~avali, u~asu kad je nakon Slu`be rije~i po~injala Euharistijskaslu`ba, prstom pokazati vrata nazo~nima koji još nisu

primili krštenje, kao i onima za koje se znalo da su javnigrešnici. Takvi nisu imali pravo sudjelovati u najsveti-

jem dijelu mise - Euharistijskoj slu`bi!Danas takvog odvajanja više nema - svatko moè

ostati u crkvi kroz cijelu Misu.

Euharistijska slu`ba sastoji se od tri dijela:1. Priprava darova2. Euharistijska molitva3. Pri~est.U tre}em dijelu, blagovanju Isusova tijela, ne mogu

sudjelovati oni koji još nisu kršteni,anionikoji imajuna duši teški grijeh. Ne mora se, naravno, pokazatikrsni list ni dati izjava da nema teškog grijeha, ali Boganitko ne moè prevariti! Tko je u grijehu, a èli na goz-bu, mora i}i preko ispovjedaonice, tko nekršten prekokrstionice!

Pripremimo darove –na gozbu se ne ide praznih ruku!

Kad idete nekome na ro|en-dan, u svatove, na sve~anuve~eru, onda nešto nosite sa so-bom. Kola~e, bocu pi}a ili baremcvije}e...

I na Misu se nose darovi. I tone od ju~er, ve} od prvih godina

krš}anstva!Rimski pisac i filozof Ju-

stin, koji je ìvio oko 100. godineposlije Isusa, opisao je kako sukrš}ani donosili na misu kruh ivino pa nakon posve}enja blago-vali tijelo i krv Isusovu. Ali nesamo to! "Bogati i drugi do-bro~initelji od svoje volje donesusve što èle. Sve skupljeno daje seglavaru zajednice koji pomaèsiro~ad, udovice, osiromašene,

utamni~ene i strance. Jednom rije~ju, on pomaè svimakoji se na|u u nevolji." Neko vrijeme, od IV. do X. stolje}a, donošenje da-

rova i milostinje bilo je ~ak stroga obveza. Ljudi su senatjecali tko }e dati više, pojavila se i taština pa su se ucrkvi ~itala imena darovatelja... To baš nije bilo dobro itaj je obi~aj nestao. Poslije, od X. do XX. stolje}a pola-ko se gubi osje}aj zajedništva na Misi, više se ne noskruhivinonidrugidarovi-samosedajenovaczapotre-be crkve.

Danas opet više mislimo na pomaganje ~lanovimazajednice i Crkvi. Ne nosimo na Misu svašta, jer kako bi

to izgledalo kad bismo poput prvih krš}ana dolazili naMisu s vre}ama punim hrane i odje}e, ali pomo} dajemou Caritas i druga~ije pomaèmo bra}i u nevolji.

Zašto baš kruh i vino?Na sve~anoj Misi darovi se donose u procesiji do ol-

tara: kruh, vino, milostinja i drugo. Za to vrijeme pjevase darovna ili druga pjesma.

Kruh i vino najva`niji su darovi. Mi ih nosimoBogu, a on }e nam ih vratiti kao tijelo i krv svog Sina.

Zašto nam se Isus daje u obliku kruha i vina?Mogao nam je dati svoje tijelo u obliku nekog drugog

jela, na primjer jabuke! A svoju krv mo`da u oblikuvode, najzdravijeg pi}a! Je li se bojao da jabuke svi ne

28

Koji pribor na stol?Koji pribor stavljamo na obiteljski stol a koji

pak pribor nalazimo na oltaru, Isusovu stolu? Uspo-redimo! Kod ku}e ~aša i tanjur, u crkvi kale` i pliti-ca. Na oltaru je i stolnjak, ubrus, vr~evi za vodu ivino... Samo noà i vilice nema!

Kad je Isus ivio za vilice ljudi nisu znali - prstisu im sasvim dobro sluìli kod jela! A kruh koji su jeli nije trebalo rezati noèm jer je bio tanak i lomilisu ga. Zato su u ranom krš}anstvu Misu nazivali"lomljenje kruha".

Je li kale` od zlata? Zar su siromašni apostolipili iz zlatnih ~aša? - Ne, nisu! U davno doba naMisi se pilo iz obi~nih ~aša i tek je oko godine 600.papa Grgur Veliki zapovjedio da kale` bude od ple-menite kovine. Danas su kale i obi~no od plemenitekovine, a samo izvana i iznutra pozla}eni.

12. Priprava darova - prikazanje 2



volimo, ili da ih ne}e biti u svako doba godine? A vinomo`da je odabrao zato jer je znao da njegovi u~enici,

kao i svi ribari, više vole vinonego vodu?

Ne}emo poga|ati, ali jed-no je sigurno: Isus nam seèlio dati u takvu jelu i pi}ukoje "ne pada s neba", po-put jabuka ili kiše, ve} semoramo sami potruditi daga proizvedemo! Do}i dokruha nije lako! Do vina još teè... Treba raditi! Bog ho}e

da radimo, on se veseli kad mu donesemo nešto što smosami napravili. On sura|uje s nama, daje da naše ìto ra-ste i loza rodi!

U molitvi blagoslova nad na oltar donesenim kru-hom i vinom sve}enik posebno naglašava ovaj zajed-ni~ki rad Boga i ljudi, prirode i ~ovjeka, pa kaè da jeto plod zemlje i trsa i "rada ruku ~ovje~jih".

Kako do vina?Ni u Isusovo doba mladi baš nisu voljeli motiku...

Ali vino su voljeli! U vinogradima još uvijek treba moti-ka, jer kopa~ice i traktori ne mogu na svaki brijeg!

Isus je barem deset puta u svojim pri~ama govorio o

radu u vinogradu. Sje}ate li se pri~e o dva sina: jedan jeocu obe}ao da }e raditi u njegovu vinogradu, ali nije oti-šao (To je kao kad mi svašta Bogu obe}amo pa ništa nenapravimo!); drugi je rekao: "Ne}u!" - ali se pokajao iotišao vinograd okopati. (Taj je bio malo lijen, kao svimi, ali se borio protiv te mane pa uradio što treba!)

Hostija ne sli~i kruhu…Nikad vam ne bi palo na pamet da je hostija kruh,

da vam to nisu rekli! Ni Isus na Posljednjoj ve~eri, nikrš}ani u davna vremena nisu na Misi blagovali hostije

ve} obi~an, crni kruh, kakav su svakog dana jeli! Nisuto, doduše, bili hljebovi sli~ni današnjim "štrucama" i"veknama", ve} nešto poput lepinja, što se lakše nosilo,

spremalo i lomilo.Zašto danas hostija umjesto obi~nog kruha? - Zami-slite crkvu u kojoj bi se rezale kriške kruha! Kakve bikošare i skladišta trebali za svaku pri~est, koliko bi tubilo mrvica i svakakvih neprilika... Hostije se lakše~uvaju, dijele, a one su ipak pravi kruh od pšeni~nogbrašna, samo bez kvasca. Beskvasni kruh jeli su Izra-elci na izlasku iz Egipta, jer nisu imali vremena ~ekatikvasanje! Kruh je glavna hrana ljudi u ovom dijelu svi-

jeta. Cijene ga svi i poštuju. “Kruh je lice Bo`je!" - kaèmoja baka i traì da poljubim kruh koji mi slu~ajno pad-ne na pod!

29

Kruh nas drì u ìvotu –a vino u veselju!

Zrno ìta mora umrijeti u zemlji da bi se rodionovi klas. Mora se smrviti u `rvnju da bi se pretvori-lo u hranu koja daje ìvot! I bobice gro`|a moraju

se zgnje~iti da bi dobili vino! To je zanimljivo i zna-kovito! Isus je umro na kriù da bismo mi mogliìvjeti!

Za razgovor:- Što mi moèmo darovati Gospodinu?- Zašto je na oltaru kruh i vino?- Kako izgleda pravi kruh i zrelo vino?- Kako se zove crkveno posu|e koje vidimo na Misi?

————————————————

U dodatku vidi primjer 12Vidi o kruhu i vinu, str. 69.


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



U našem tuma~enju sv. Mise stigli smo do samogsrca misne `rtve, do Gospodnje posljednje ve~ere, doobnavljanja `rtve na kriù. Narod to zove pretvorba, aslu`bene crkvene knjige zovu euharistijska molitva ilimisni kanon. Svaka euharistijska molitva ima svojuvod koji se zove predslovlje.

Da biste razumjeli predslovlje moramo se vratitiduhom natrag na Kristovu posljednju ve~eru. Svetaevan|elja nam kaù da je Isus uzeo u svoje ruke kruh, da

je zahvalio (to je va`no), neki navode da je blagoslovio(= podao Bogu du`nu hvalu), onda je razlomio, podije-lio apostolima i rekao: "Uzmite i jedite ovo je moje tije-lo!"

Euharistijska molitvaEuharistijska molitva zapo~inje trostrukim pozi-

vom sve}enika na iskazivanje hvale i trostrukim od-govorom okupljenog puka:

*Gospodin s vama.- I s duhom tvojim.

*Gore srca- Imamo kod Gospodina.

*Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.- Dostojno je i pravedno.

Taj dijalog sadràva, kako poziv na zajedni~ko sudjelovanje u svetom ~inu, tako i odgovor okupljene zajednice koja je spremna uzdi}i svoja srca i slavitieuharistijsko otajstvo. Tako sve}enik, potaknut sprem-noš}u svih nazo~nih, moè zapo~eti 'navještaj' Bo`jehvale (predslovlje).

S euharistijskom molitvom, zahvalnom i posvet-nom, stièmousrceinavrhunac slavlja. U predslovljuCrkva zahvaljuje Ocu po Kristu u Duhu Svetome za svanjegova djela, za stvaranje, za otkupljenje i posve}enje.Tako se zajednica putuju}e Crkve pridruùje neprekid-noj hvali nebeske Crkve, an|ela i svih svetih, koji Bogutriput svetomu pjevaju.

Na više na~inaPredslovlje se nadovezuje na posljednje rije~i vjer-

noga puka: "Uistinu, dostojno je i pravedno, pravo i spasonosno, svagda i svagdje zahvaljivati tebi, O~e sveti…"

Sadašnji misal godine donosi bogat izbor novihpredslovlja. U njima se poseban naglasak stavlja naiskazivanje hvale. Euharistijske molitve oblikuju iusmjeravaju našu zahvalu.

Predslovlja su, u stvari, bogata zbirka blagoslov-nih molitava, kojima se omogu}uje sabranim vjernici-ma da se sami osjete dionicima povijesti spasenja iudruènima u iskazivanju hvale i molitve Ocu. A upravo

je to vlastitost Crkve, kao Kristova tijela.

Pred vratima svetinjeSada pogledajmo kako se ovo predslovlje uklapa u

tajanstveno djelovanje u svetoj Misi. Došao je naj-sve~aniji ~as. Nalazimo se pred svetinjom nad svetinja-ma misne `rtve. Sad }e Krist si}i s neba; sad }e njegovo`rtveno tijelo biti poloèno na oltar i njegova `rtvenakrv biti u kaleù, sada }e on s nebeskog prijestolja si}ina naš oltar. A Crkva, zahvaljuju}i za taj veliki, sveti~as, poziva svojevjernike: "Gospo-

din s vama", zna~isad }e biti Gospo-din me|u vama!Narod kaè: "I s

duhom tvojim"."Gore srca",zna~i – pustite izsrca sve zemaljskemisli i èlje, podi-gnite srca premanebu i napunite ih

30

13. Euharistijska molitva 1

Predslovlje



nebeskim mislima! – Narod odgovara: Ve} smo ih digli,tj. "Imamo kod Gospodina". "Hvalu dajmo Gospodi-

nu Bogu našemu" . Narod kaè: "Dostojno je i pravedno" - Onda sve}enik raširi ruke i sve~ano pjeva iligovori predslovlje i na koncu poziva an|ele i sve ostalestanovnike neba u pomo} da svi zajedno slavimo Boga.

Predslovlje završava poklikom zajednice: Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot. Puna su nebesa i zem-lja tvoje slave. Hosana u visini.

Tim se himnom i poklikom cijeli zbor pridruùjenavještaju hvale, i uklju~uje se u kozmi~ku (cijeli sve-mir) i sveobuhvatnu hvalu u kojoj sudjeluju an|eli, neboi zemlja. Krš}anski zbor vjernika, kao sve}eni~ki narod,postaje tako 'ìvi glas svega stvorenja' u proglašavanjuslave svoga Gospodina.

Otkud "Svet, svet, svet…"?Tko ima kod ku}e Bibliju, neka otvori proroka Izai-

ju, šesto poglavlje. Tamo }e na}i kako je Bog pozvaoIzaiju u proro~ku slu`bu. Izaija je bio mlad sve}enik,molio se u hramu. Zanio se i imao vi|enje. Nestao je

hramski krov - vidio jeotvoreno nebo i ogrom-no prijestolje i Onogakoji sjedi na prijestolju,pakaè: "Serafi su zasti-rali o~i da ne gledajuGospodnje lice, jer nisuvrijedni da ga gledaju istalno su dovikivali:'Svet, svet, svet, Gospo-

din Bog Sabaot, puna su nebesa i zemlja tvoje slave'."

A onda, što daljepjevamo, odnosno,kli~emo? "Blagoslov-

ljen koji dolazi u imeGospodnje!" Kako je tonastalo? To je redakevan|elja. Kad je Isus

na Cvjetnicu ulazio u Jeruzalem, tada su ga apostoli iu~enici radosno do~ekali rije~ima: "Blagoslovljen koji

dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini!" Što je to"hosana"? Hosana je stara hebrejska rije~ koja zna~i:"Pomozi nam!" - Ali ve} u Starom zavjetu nije imala tajsmisao nego je to jednostavno bio poklik, koji je zna~io:"Slava tebi"; "Hosana u visini" - zna~i dakle: "Slava

tebi u visini!"

"Do|i, Gospodine Isuse!"Svet, tri puta svet Bog nad vojskama. Blagoslovljen

koji dolazi u ime Gospodnje! Pjevajmo, bra}o, sa svimsrcem, blagoslivljamo, slavimo onoga koji je u jednomtrenutku povijesti došao me|u ljude, koji dolazi me|unas. I sve do posljednjeg daha ìvota, o~ekuju}i njegovkona~ni dolazak u slavi vi~emo: "Do|i ,Gospodine Isu-

se!"

31

Svetost za sveMarko je došao s mamom u grad. Prvi put je vi-

dio katedralu. "Mama, gledaj prozore na ovoj crkvi!Baš su zamazani, uop}e ne izgledaju lijepo." Mamanije ništa odgovorila, nego je Marka povela u crkvu.Prozori, koji su izvana izgledali prljavi, odjednomsu zasjali u razli~itim bojama (oslikani prozori - vi-traji). Marko se divio i pa`ljivo razgledao prozore.Posebno mu se svidio prozor iznad glavnog oltara.Bio je pun divnih likova, a jedan od njih je bio izra-zito svijetao, jer je kroz njega sjalo sunce. Marko jepitao: "Tko je to?" Mama odgovori: "To je jedansvetac. Sveti Petar."

To je Marko dobro zapamtio. Nekoliko danakasnije Marko je bio na satu vjeronauka u svomselu. Vjerou~itelj je govorio o svecima. Na po~etku

je postavio pitanje: "Djeco, tko od vas zna što je

svetac?" Svi su šutjeli, samo se Marko javio i rekao:"Ja znam. Svetac je ~ovjek kroz kojeg sjaji sunce!".

Za razgovor:- Kako po~inje predslovlje?- Što odgovaramo na kraju?- Bog je svet - a mi?- Ima li svetih ljudi na zemlji?- Kako su Isusa pozdravljali na Cvjetnicu?- Tko je za Marka svetac?- Tko moè postati svet?

———————— ————————

U dodatku vidi primjer 13Vidi o {utnji, str. 64.


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



One no}i kad bijaše predan...Sve}enik podsje}a, kako je Isus Krist naredio apo-stolima na posljednjoj ve~eri, kako }e slaviti Euharisti-

ju, kako }e prikazivati svetu Misu. îtaju}i dalje, iznosi,kako se zbivalo na posljednjoj ve~eri prije muke Kristo-ve:

"One no}i, kad bijaše predan, On uze kruh, Tebi zahvali, Tebe blagoslovi, razlomi kruh i dade ga u~enicima svojim govore}i:

UZMITE I JEDITE OD OVOGA SVI:

OVO JE MOJE TIJELO, KOJE ]E SE ZA VAS PREDATI.

Isto tako, pošto ve~eraše, uze kale`, Tebi zahvali,Tebe blagoslovi i dade u~enicima svojim govore}i:

UZMITE I PIJTE IZ NJEGA SVI:OVO JE KALE@ MOJE KRVI,

NOVOGA I VJE^NOGA SAVEZA, KOJA ]E SE PROLITI ZA VAS

I ZA SVE LJUDE NA OTPUŠTENJE GRIJEHA.

OVO ÎNITE MENI NA SPOMEN".

Ovo je druga Euharistijska molitva - kanon. Po-stoje još i druge koje se koriste prema prilikama!

Rije~i ustanove Euharistije po Kristu, izre~eneod sve}enika, koji je zare|en tako|er od Krista, sak-ramentalno uprisutnjuju Krista. Po svetoj MisiKrist je stvarno prisutan u svojoj smrti i Uskrsnu}u,me|u nama se uprisutnjuje to otajstvo spasenja.Sve}enik pokazuje posve}eni kruh, hostiju, i kale` spresvetom krvlju prisutnim vjernicima, da vide i da sepoklone Kristu. Euharistija je ~udo. Najve}e ~udo

me|u ~udima. Ali to ~udo je ~udo ljubavi, ~udo prisut-nosti.

Ponavlja se posljednja ve~era!Dok sve}enik izgovara Isusove rije~i zbiva se ~udopretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Isusovu. Sve}enik uovom ~asu zamjenjuje Isusa - ne govori više ni u svojeime, ni u ime vjernika, ve} u Isusovo ime! Zato nema ni-kakvog dodavanja, ispuštanja, mijenjanja Isusovihrije~i. Ve} 2000 godina svi ih sve}enici na svakoj Misi

jednako ponavljaju!

Ovo ~inite meni na spomen!To je Isus rekao apostolima, apostoli su to prenijeli

svojim nasljednicima biskupima i sve}enicima - i takodo današnjeg dana ~in posljednje ve~ere smiju obav-ljati samo sve}enici. Ne bi vrijedila Misa kad bi netko,tko nije sve}enik, sve radio i molio poput sve}enika naMisi!

Kada je rat ili nema sve}enika vjernici mogu samimoliti razne misne molitve - ali to ne}e biti prava Misa,~udo pretvorbe ne}e se dogoditi bez Isusova zamjenika -sve}enika!

Zar podizanje nije va`no? Mnogi misle da Isus silazi u hostiju i kale`, kad ih

sve}enik podigne visoko, u podizanju! Ali nije tako! Do tog ~uda došlo je prije, kod izgovaranja Isusovih rije~i!Više od tisu}u godina na misama nije bilo podizanja.Onda se uvidjelo da valja hostiju i kale` podignuti davjernici vide što se doga|a, jer u to doba sve}enik je

32

Neobi~na rije~ - transsupstancijacijaTeško ju je i izgovoriti; a tek razumjeti! Crkvau~i: svako bi}e i svaka stvar ima svoju "supstanci-

ju", to jest svoju bit, sr` - ono po ~emu se prepoznaje. Uzmimo ~ovjeka u maj~inoj utrobi: kad po~injeìvjeti manji je od milimetra, još nema ruku, srca,glave... ali svoju bit ima - ~ovjek je! Sve drugo:veli~ina, teìna, boja koè - sporedno je. I bez nogu~ovjek je i dalje ~ovjek! Tako u euharistiji sve spo-rednoukruhuivinu(oblik,okusi dr.) ostaje kao prije, a mijenjase samo bit, supstancija: Dolazi

do "trans-supstancijacije", dopromjene, pretvorbe biti!Kruh postaje tijelo, vino krv!


Posveta - pretvorba



le|ima bio okrenut narodu i molio na nepoznatom, la-tinskom jeziku, i ljudi to nisu mogli pratiti. U tom ~asu

još bi i zvonce u crkvi, i zvona na zvoniku zazvonila. Negdje i danas zvone, pa se i ljudi izvan crkve pri-druùju u duhu misnom slavlju! U srednjem vijeku na

zvuk zvona ljudi bi pali na koljena, gdjegod se nalazili. Ili bi pojurili u crkvu da se poklone. - Ministranti su, da-kako, u ivali tresu}i zvonce, a pospanci bi se tada trgnu-li... Danas taj obi~aj nije nuàn, jer vjernici sudjeluju ucijeloj Misi pa sigurno ne}e zaspati!

Kleknuti ili ne?Kod pretvorbe svi kleknemo. To je znak poštovan-

ja i tako valja. Ali nije ru`no ni kada stojimo uspravno,ako nije mogu}e kleknuti.

Bog svakako više gleda našu dušu nego naše tije-lo. Malo koristi ako bismo kle~ali i na kukuruzu, glu-me}i veliku pobo`nost - ako bi nam se duša lijenovaljala i tromo odazivala na Bo`ji zov!

Što moèmo Bogu ponuditi?Isus nam nudi samoga sebe u obliku kruha i vina i

to je najve}i `rtveni prinos koji }emo Bogu ponuditi naMisi. Ima li smisla uz takav vrijedni dar još nešto nuditi?I što? Bog ima sve, on nije kao neki lakomi doma}inikoji zovu goste na gozbu, ali o~ekuju od njih bogate da-rove...

Isus je bio sam kad je umro na kriù i prinio `rtvuBogu za nas ljude. A sada on ho}e da mu se mi pri-druìmo, da na Misi skupa s njim doprinesemo sebe,svoj ìvot, kao dar Bogu. Ne bojte se, kad kaèm "svojìvot" ne mislim time da bismo trebali umrijeti na kri u!Bog ne traì takvu `rtvu od nas! Dovoljno je da ovajsvoj ìvi ìvot ponudimo! Sva svoja dobra djela, sveono što mislimo i radimo, i svoj pla~ i svoj smijeh -sve to iznesimo i pokaìmo Isusu, a on }e to zajedno sa

svojim darom ponuditi Bogu! Ništa

što je dobro u našem ìvotu ne}e seizgubiti. I školske zada}e, i igra~ke,i razgovori s prijateljima… - sve jeto naš ìvot i sve to Boga zanima!Eto, u tome je bit: Bog ho}e da gauklju~imo u svoje društvo, da mu osvemu pri~amo! Jednom rije~ju, damu pokaèmo kako ga volimo. Onvoli nas, a kad nekoga voliš svakusitnicu o njemu èliš znati, sve èliš s njim dijeliti!

Iskoristimo priliku na Misi - sve pokaìmo, sveispri~ajmo Bogu o sebi! Ne trebamo se bojati da }emomu dosaditi svojim problemima, kakvi god oni bili!

33

Vani i unutraDjed se prignuo petogodišnjem unuku i polju-

bio ga za laku no}. Mališan je odmah protrljao lice."Zašto to ~iniš, dušo?", upitala ga je majka. "Kad tenetko poljubi, ne treba se odmah brisati." "Mamice,nisam ja obrisao djedov poljubac nego sam ga još više utisnuo."

Isus postaje kruh – hrana za našu dušu. Utisni-mo otvorene duše Njega u svoje srce.

——————————

Majku je na putovanju zasmetalo što je njezinsin~i} neprestano tr~karao amo-tamo. "Smiri se ve}

jednom!" No dje~a~i} kao da je nije ~uo. Popeo sena sjedalo da vidi kroz prozor. Mama ga srdito uh-vati za ramena i prisili da sjedne pored nje. Mališan

je lukavo pogleda i re~e: "Izvana sjedim, ali iznutrasam opet na nogama!" Ono što imamo "unutra" vri-

jedi mnogo više od onoga Što je "izvana".U dubini u srcu gledamo Isusa kako nam dola-

zi. Ako vjerujemo i prihva}amo unutra – u duši –onda nas Isus poha|a.

Za razgovor:- Kada je slavljena prva Misa?- Tko moè sluìti Misu?- Kakav je stav tijela i duše kod posvete?- Što mi moèmo Bogu ponuditi?- Koliko ima kanona?

————————————————

U dodatku vidi primjer 14Vidi o kriù i svije}i, str. 64. i 70.


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



Do|i, Gospodine, Isuse!Dok nam je sve}enik pokazivao posve}eni kruh i

posve}eno vino u kaleù, ~asak smo se sabrali, da sepoklonimo ivom Isusu pod prilikama kruha i vina. Bog

je me|u nama tako blizu. To zasluùje našu pa`nju ušutnji, u tišini! Uskoro nas sve}enik pozivlje, dapotvrdimo svoju vjeru u prisutnoga Krista. Nakon štosve}enik iza podizanja kaleà poklekne, rekne: "Tajnavjere!" Svi prisutni na to reknu:

"Tvoju smrt, Gospodine, navješ}ujemo, Tvojeuskrsnu}e slavimo, Tvoj slavni dolazak iš~ekujemo!"

Ili:"Kad god blagujemo ovaj kruh i pijemo iz kaleà,

Tvoju smrt, Gospodine, navješ}ujemo, Tvoj slavni do-lazak iš~ekujemo!"

Ili:"Spasi nas, Spasitelju

svijeta, koji si nas svojim krièm i uskrsnu}em oslobodio!"

Isus je jednom umro za

vrijeme Poncija Pilata, kakoznamo iz Vjerovanja. Umro

je jednom za nas, da nas iz-bavi od naših grijeha. Dotle

je išla njegova ljubav premanama! Ali Isus je uskrsnuo iviše ne umire. Sveta Misa

nije oplakivanje umrloga. Danas, Krist ìvi i ìvjet }euvijeke. On je kod svog Oca nebeskoga, ali moè do}i knama. I do}i }e, jer ostvaruje svoja obe}anja. O~ekuju}iNjegov drugi dolazak, nismo siro~ad. @ivimo u nadi, i tanaša nada i pouzdanje bit }e jednog dana ostvarena. Kadpripremamo mjesto za Krista, On dolazi u nas. Podsjeti-mo se, da smo malo prije govorili, odnosno pjevali:"Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje!"

Isus je tu, a mi ga ~ekamo?!"Tvoj slavni dolazak iš~ekujemo!" - kli~emo Isu-

su. A on je tu, na oltaru! Da, ali mi mislimo na njegovdolazak na sudnji dan, kad }e do}i na Zemlju u svompravom obliku i vidljiv! I prije sudnjeg dana vidjet }emoIsusa, zar ne? To }e biti kad umremo i do|emo u raj.

Novi dolazak Isusa, na sudnji dan, bit }e nešto zai-sta "super" - jedan velik i slavan doga|aj! Uskrsnut }etada i naša tijela, bit }emo svi preobra eni, lijepi, pamet-ni... To }e biti po~etak jednog novog svijeta, novogneba! Zavladat }e potpuna sre}a vje~nog kraljevstvaBo`jeg.

Sudnji dan je za nas jedna velika tajna, ali mi "vjerujemo u uskrsnu}e tijela i ìvot vje~ni" - kako kaèmou apostolskom vjerovanju.

Ima li Bog svoje tajne?Nakon pretvaranja kruha i vina u tijelo i krv Isuso-

vu, sve}enik kaè: Tajna vjere! Time nas podsje}a da sedogodilo nešto tajanstveno, nama nerazumljivo. Euha-ristija je "tajna vjere".

Skriva li Bog nešto pred nama? Ne bih rekao! Evo o~emu se radi: neke stvari mi ljudi svojom slabompame}u ne moèmo shvatiti. ûdne su nam, jer nemajuveze s prirodnim zakonima koje poznajemo. Kod euha-ristijskog ~uda ne vidimo promjene na kruhu i vinu.Ostao isti okus, boja, miris... Ho}emo li vjerovati svo-

joj "velikoj pameti" pa re}i da se ništa nije dogodilo - ili

}emo vjerovati Isusu, koji nam nikad nije lagao?

Glasno AMEN na krajueuharistijske molitve

I na kraju, dolazi jedan sve~ani završetak cijele eu-haristijske molitve. Sve}enik uzme u jednu rukupoloènu patenu s Kristovim tijelom, u drugu rukuuzme kale` s Kristovom krvi: "PoKristu i s Kristomi u

Kristu, tebi Bogu Ocu svemogu}emu, u jedinstvu Duha Svetoga svaka ~ast i slava". To je jedno sve~ano:

"Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu", jedna sve~anazahvala Bogu. Prvo: što mi èlimo? - Da se Bogu vratisvaka ~ast i slava, - sje}ate se, zato je Isus došao na zem-lju. Kad se Isus rodio, an|eli su pjevali: "Slava Bogu navisini". Sada, po ovoj `rtvi, po svojoj `rtvi na kriù

34


Posveta - pretvorba



Krist je zaista vratio Bogu slavu koja je bila zatamnjenasvim našim grijesima, psovkama, ru`nim rije~ima,mr`njama i laìma. Po `rtvi Kristovoj mi moèmoBogu vratiti slavu. Ali mi ne moèmo to sami napravi-ti. Mi smo sami krivci pred Bogom i zato mi vra}amoBogu slavu po Kristu, s Kristom i u Kristu.

Slaviti Euharistiju zna~i:- prinijeti na stol kruh ivino - plod zemlje i rada

ruku ~ovje~jih- hraniti se sa stola kru-

hom i vinom - Tijelom i Krvlju Sina ~ovje~jega- postati kruhom za dru-

ge

- postati dionik tijela koje se predaje i krvi koja se prolijeva za sve ljude- u~iti se i stjecati sposob-

nost prepoznati u svakom ~ovjeku brata koga je Krist spasio- upoznati Isusa Krista kao kruh i vino koji se daje da

bismo mi imali ìvot vje~ni- blagovati euharistijsko tijelo da bismo sve više posta-

jali Tijelo - Crkva

- svjedo~iti kona~no i potpuno zajedništvo svega i svijuu Bogu- spoznati i iskusiti istinitost Isusova obe}anja: "Ne

bojte se! Ja sam s vama!"

- uklanjati strah i tjeskobu me|u ljudima.

35

Neshvatljivo ~udo Kako od kruha i vina moè postati tijelo i krv

Kristova?- Ako tvoje tijelo moè kruh i ostalu hranu koju

uzimaš pretvoriti u meso i krv zašto Bog ne bi mo-gao u~initi i to "~udo"?

Kako moè u tako maloj hostiji biti nazo~an cijeli Krist?

- Krajolik koji leì pred tobom tako je velik, atvoje oko tako maleno. A ipak je slika cijeloga kra-

jolika u tvom oku. Zašto onda ne bi bilo mogu}e dau maloj hostiji bude cijeli Krist?

Kako moè isti Krist u isto vrijeme biti nazo~an u svim crkvama?

- Ako uzmeš ogledalo i razbiješ ga u male ko-madi}e, u svakom }eš tom komadi}u vidjeti svoj ci-

jeli lik. Zašto onda Krist ne bi mogao biti u istovrijeme na mnogim mjestima?

Ministrova ~astKad je sv. Toma Mor još bio ministar - predstoj-

nik velikog engleskog kraljevstva; on je svaki danbio na Misi u najbliòj crkvi i tako dobije snagu zasvoje teške poslove i brige. I kad su mu prigovaralikako to ne dolikuje tako velikom dostojanstveniku,svaki dan i}i na Misu, on je rekao: "Za mene je naj-ve}a ~ast da se poklonim najve}emu od najve}ih,

svome Gospodinu Bogu; Isusu Kristu". To }emoupamtiti za cijeli ìvot. I mi }emo tako kazati: "za

mene je najve}a ~ast da svoje poklonstvo darujem najve}em od najve}ih, svome Bogu i Spasitelju, Isusu Kristu".

Za razgovor:

- Što odgovaramo nakon "Tajna vjere"?- Koja je velika tajna u Misi?- Što o~ekujemo od Gospodina?- Što zna~i slaviti Euharistiju - Misu?- Jesi li kad osjetio Isusovu prisutnost u svom

ìvotu?- Sastavi jednu molitvu!

—————— ————————

U dodatku vidi primjer 15Vidi o kle~anju, str. 65.


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



Prvi ~in naše neposredne priprave na pri~est u

svetoj Misi je molitva O~enaš. Zovemo je i Gospodnjamolitva, jer je sam Gospodin Isus Krist svoje u~enike tumolitvu nau~io. To je najvrjednija, najuzvišenija od svihmolitava na svijetu. Pobo`no govorena daje uvijek novuduhovnu utjehu i snagu. Prvo: u~io ju je sam Bog; dru-go: ona u sebi sadrì skra}eno saèto evan|elje Kri-stovo, i tre}e: Bog nam u usta stavlja svoje vlastitemisli, svoje vlastite rije~i.

Zagrljaj kroz prostor i vrijemeKad u Misi molimo ili pjevamo

O~enaš, to je veli~anstveno.Sve}enik širi ruke. Bilo bi dobro kadbismo svi raširili ruke. Jer tu je mje-sto zagrljaju. To je zagrljaj svih kojisu Isusovi i Bo`ji po cijelom svije-tu. Tu se u jedinstvu Bo`je obiteljigrlimo sa svim ìvim i ve} preminu-lim vjernicima. Ako se slavi Misa zapokojnike, sjetimo se da tu i njihgrlimo, da i oni zajedno s nama

mole. Jer oni su tu s nama u Misi. Oni, naime, u Boguìve, a Bog je sada tu s nama, a s njime i svi nebesnici.Rije~i O~enaša su radosna i zahvalna molitvena pje-sma cijele Bo`je obitelji u svim prostorima i svim vre-menima.

O~e naš Kad sam osamljen, a pritom mislim da je Bog uvijek

i posvuda uza me, kad se veselim što sam zdrav, da smijem igrati, skakati i ìvjeti, ja molim: O~e naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje.

Kad vidim da na svijetu nije sve u redu, da ima rato-

va i nepravdi, a znam da usprkos tome mnogi ljudi imajunadu: jednom }e biti bolje, ja molim: Do|i kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja. Kako na nebu tako i na zemlji.

Kad u novinama ~itam i na televiziji vidim kako si-romašni trpe glad i nevolju, i kako ljudi nastoje pomo}iim, kli~em Tebi: Kruh naš svagdanji daj nam danas.

Kad osjetim da niti moji roditelji, niti ja sam, a niti jedan ~ovjek ne ~ini sve pravo, da sam upravo dospio usva|u s mojim najboljim prijateljem, ja molim: I otpusti

nam duge naše, kako i mi otpuštamo du`nicima našim.

Kad doìvim, da mi je drago što sam druge naljutio

i njima u~inio naào, kad i u naše dane ljudi bivaju|avolski mu~eni i ubijani, ja molim: I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

Kad bih htio zahvaliti Bogu za sve, što jesam i štomogu, kada bih htio kazati da se uzdam u njega, jer znanaše brige i jer cijeli svijet drì u svojoj ruci, njemukli~em:

Jer tvoje je kraljevsko i slava i mo} u vjekove.

Što kaè predaja?Stara predaja kaè da je Isus u~io svoje u~enike mo-

litvu O~e naš na dan posvete hrama. To je bilo u prosin-cu mjesecu. Zadnjiprosinac prije njegove

smrti! A mjesto - Maslin-ska gora. Tamo je Isusu~io u~enike O~enašu. Po-slije, u IV. stolje}u, majkacara Konstantina, caricasveta Jelena, sagradila jeondje crkvu na ~ast O~ena-šu. To je raskošno lijepacrkva. Oko crkve ima zidsa svodovima. A na tomzidu postoji 40-ak plo~a, ana svakoj toj plo~i napisana je molitva O~enaša – svakana drugom jeziku. Ima plo~a i na hrvatskom jeziku!Ljudi iz daljine, ~ak iz Amerike, Australije dolaze damogu vidjeti to mjesto gdje je Zemlja prvi put ~ula naj-ljepšu molitvu svijeta: O~enaš! Zato }emo i mi moliti sdubokom sabranoš}u. Ne ùre}i, pobo`no!

Izbavi nas od zlaA sada ima još jedan dodatak. Crkva moli proširenje

toga "izbavi nas od zla". To je molitva: "Izbavi nas Go-spodine od svih zala, daj nam milostivo mir u naše dane,

36

Ve} dvije tisu}e godina ~itava Crkva i ova ov-dje sabrana, i moj ùpnik, i ja rasipni sin, i svi mi

priznajemo se tvojom djecom, objavljujemo da smobra}a i sestre, potvr|ujemo najugodniju du`nost da}emo se, ljube}i tebe, me|usobno ljubiti u jednojljubavi.

16. Molitva Gospodnja - O~e na{



da s pomo}u tvoga milosr|a budemo svagda i slobodniod grijeha i sigurni od sviju nereda..." ûli ste: "... i si-gurni od sviju nereda" . Ta je molitva nastala za vrijemeseobe naroda, kada su u Europu nahrupila plemena rato-bornih Germana i Slavena koji su palili i rušili sve predsobom i uništavali sve što im je smetalo. Tada je bio op}inered u Europi, pa je Crkva molila da Bog nju nekakosa~uva, da je ne uništi ta poplava barbarskih naroda! Zarnema i danas ratova, terorizma, nasilja, nepravde...?Zato moli da budemo sigurni od nereda. - A narod na toodgovara: "Jer tvoje je kraljevstvo i slava i mo} u vje-

kove". "Tvoje je kraljevstvo, - ti si kralj svega, ti moèš sve. U~ini nam ovo što te molimo. Tvoja je slava, - ti sigospodar cijeloga svijeta. Tvoja je mo}, — ti moèš tou~initi" .

Zajedni~ka i osobna molitvaZajedni~kom, a osobito liturgijskom molitvom,

sna`nije izraàvamo svoju pripadnost zajednici, a takva je molitva tako|er ja~a i plodnija, jer tu smo sigurni dadolazimo k Ocu po Isusu u Duhu Svetome. Svakucrkvenu molitvu stoga obi~no i završavamo rije~ima"po Kristu Gospodinu našemu" ili "po Gospodinu na-

šemu Isusu Kristu koji s tobom ìvi i kraljuje u jedinstvu Duha Sveto- ga, Bog po sve vijeke

vjekova".Razumljivo je da

bez osobne molitve nemoè biti dobre zajed-ni~ke liturgijske molit-ve. Osobnom

molitvom vjernik se priprema za sudjelovanje u zajed-ni~koj molitvi, a zajedni~ka molitva odjekuje i produb-ljuje se u njegovim osobnim molitvama.

Ruka

Jedan je poslušan i savjestan dje~ak došao u trgovi-nu po stvari koje ga je majka poslala kupiti. Da bi ga na-gradio, trgovac skine s police veliku kutiju karamela,otvori je i stane ga nutkati. "Uzmi, uzmi, sinko!"

Dje~ak je uzeo jednu karamelu, no trgovac ga je idalje nudio.

"Uzmi samo, koliko god moèš zahvatiti." Dje~ak ga pogleda svojim velikim o~ima. "Pa zagrabi onda ti zamene!" "Zašto ja?" "Zato što imaš ve}u ruku."

Kad molimo, nemojmo vagati prošnje sitnim mjera-ma svoje vjere. Prisjetimo se jednostavno da je Bo`jaruka puno ve}a. On jenaš Otackako nas ne bi darivao?

37

Pobo`ni zvonar Dalmatinac!@upnik obe}ao svom zvonaru da }e mu poklo-

niti magarca ako uspije izmoliti O~enaša, a pritom

ne misliti ništa drugo, nego samo ono što moli.Moli zvonar, moli, sretan što }e tako lako do}i

do magarca... Ali negdje nasred O~enaša zastane ipriupita: "A sedlo, ho}u li dobiti i sedlo?"

"Ne, ništa ne}eš dobiti, jer si po~eo razmišljatio sedlu, umjesto o rije~ima O~enaša!"

Nije ovaj zvonar jedini kome misli lutaju dokmoli O~enaš! Priznajmo, kad prije jela molimoO~enaš kuda nam misli lete? K nebu ili k tanjuru?

Prvi krš}ani toliko su poštovali O~enaš da supripravnicima za krštenje tek u posljednji ~as prije

krštenja dopuštali da ga nau~e. Mislili su da nije do-stojno ako tako svetu molitvu izgovaraju oni kojinisu kršteni. A mi toliko puta površno i rastresenomolimo.

Za razgovor:- Zašto je ta molitva tako va`na i uzvišena?- Kad sve molimo O~enaš?- Koja je va`nija molitva: osobna ili zajedni~ka?- Pokušaj iskazati (sastaviti) jednu molitvu!

————————————————



Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



"Sveto rukovanje"Sve}enik nas

poziva na izmiren- je. Ako mo`da ne-kome još nijedoprlo do svijesti,ako mu još nije ja-sno, sad se morasjetiti i odlu~iti.Tko svjesno nosi u

srcu makar i trunak mr`nje, neljubavi, taj ne smije daljeu Misu, ne smije se pribliìti pri~esti. Ljubav mora

o~istiti svaku mogu}u mr`nju ili prezir bilo premakome. To se val ljubavi s Krià i od Uskrslog prelijevana sve nas, mijenja nas, da se i cijeli svijet promijeni.

Kako je to bilo?"Gospodine, ti si rekao svojim apostolima; mir

vam svoj dajem, mir vam svoj ostavljam". Kad je toIsus rekao? Na svojoj posljednjoj ve~eri. To je bilo oneoproštajne no}i prije nego }e umrijeti. Dakle, te rije~i:"mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem" oporuka suIsusa Krista pred njegovu smrt. Što je on to rekao? "Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem" . – Što tozna~i? Mir, to je sve ono, što nam je Isus svojim ìvotomi svojom smr}u pribavio. To je osobito ona beskrajnaljubav koja je gorjela u njegovom srcu. Ta ljubav išla jedotle da je za nas umro. Ljubav do smrti na kriù onnama predaje kao dragu uspomenu.

Mir uskrsloga Isusa KristaBli i se pri~est. Kako bismo je dostojno primili, tre-

bamo biti u miru jedni s drugima. Kako }emo se sjediniti

s Isusom, ako odbijemo biti u bratskoj povezanosti sasvom bra}om Kristovom? Ili: Kako }emo imati udio usakramentu najsavršenije ljubavi, ako se udaljimo od teljubavi .

Sve}enik moli:"Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao svojim apostolima: mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ne gledaj naše grijehe, nego vjeru svoje Crkve.Smiri je, molimo, i saberi u jedno, kako je tvoja volja.

Koji ìviš i kraljuješ u vijeke vjekova". Prisutni zak-lju~e: "Amen".

Ova molitva ima nešto posebno: izravno je usmje-rena Kristu, dok je cjelokupna euharistijska molitva

usmjerena prema Ocu nebeskom. U toj molitvi slušamo

Isusove rije~i, kad se na uskrsnu ve~er, pojavio me|usvojim u~enicima koji su bili sakupljeni u dvorani po-sljednje ve~ere, a vrata bijahu zaklju~ana. Isus se poja-vio me|u njima i pozdravio ih rije~ima: Mir vama! TajKristov mir jest dar, koji je nadvladao grijeh i smrt.

Kome pruìti mir?Uop}e nije va`no stoji li kraj tebe u crkvi tvoj zna-

nac ili netko tko ti je do tada nepoznat. Bio to prijatelj,prijateljica, ilineznanac, ili baka, ili bolesnik - svejedno,

ti pruàš ruku toj sestri ili bratu, i kroz njega Isusu isvakom ~ovjeku, osobito onima koji nas mo`da ne voleili koje mi nismo dovoljno voljeli. Pruàmo tim stiskomruke svoga susjeda u crkvi tako|er ruku našemu pokoj-niku ili pokojnicima za koje u toj misi posebno molimo.To je samo još jedan izraz onoga zajedništva koje sedogodilo u svetoj `rtvi, darivanjem i Pretvorbom, kojese izrazilo O~enašem, koje se utvr|uje rukovanjem.

Rukovanje s osmjehomSve}enik napokon rekne: "Mir Gospodnji bio vaz-

da s vama!" Prisutni vjernici odgovaraju: "I s duhom tvojim!"

Ljubav Kristova trajno poziva prisutne na pomiren- je. Kako, na koji na~in pokazati, da su okupljeni oko ol-tara u miru me|u sobom? Treba isklju~iti svaku mr`nju!U miru je Krist, on je Kralj mira! Najjednostavnije je dapogledom u o~i i smiješkom prema bli njimapokaèmo da svima èlimo mir.

Zašto mir?

"Pruìte mir jedni drugima". – I ti se rukuješ slijeve i rukuješ se s desne strane sa svojim susjedom. Štozna~i taj znak? Ima vjernika koji ne vole to rukovanje.Mo`da su zatvoreni u sebe. uo sam od jednog sve}eni-ka koji govori protiv tog rukovanja. On kaè: "Nije do-bro to rukovanje jer u mojoj ùpi ima ljudi koji sugodinama zava|eni, krvno zava|eni. I takav ~ovjekdo|e u crkvu, ali ne stane kraj onog svoga zava|enogsusjeda, nego stane kraj prijatelja pa se s njime rukuje, aza onog susjeda on ne}e niti da zna". Na taj prigovor od-govaram da je to rukovanje znak. Rukovanje zna~i dati svima opraštaš, svakog voliš, sa svima ljudima èliš

38

17. Obred mira - Pruìte mir jedni drugima



ìvjeti u miru. I ako ti to ne}eš, onda se nisi ni trebao ru-kovati, a na pri~est i onako ne smiješ i}i. To je jasno.Isus kaè: "Ako do|eš u crkvu da mi prineseš svojdar...". Znate kakav je to dar? – To je molitva. To mi da-rujemo Bogu. To je sveta Misa! – "Pa se sjetiš pred ol-tarom", kaè Isus, "da tvoj brat ima nešto protivtebe, ostavi svoj dar, oti|i najprije pa se pomiri sasvojim bratom, onda do|i i prinesi dar". Tako je go-vorio i u~io Isus.

Nitko me nije traìo Neki je dje~ak došao ku}i zaplakan. Da bi ga utje-

šio, djed ga zagrli, ali dje~ak je i dalje jecao. Djed ga pomilova po kosi nastoje}i ga umiriti. "Jesu li te tukli?"

— upita ga. Dje~ak odmahnu glavom. "Je li ti netko neš-to ukrao?" "Ne", odvrati dje~ak kroz pla~. "Pa što seonda dogodilo?" — upita djed zabrinuto. Dje~ak obrišenosi} i po~ne pripovijedati: "Igrali smo se skriva~a. Jasam se sakrio na dobro mjesto. êkao sam tamo dugovremena... Oni su kona~no završili igru i pošli ku}i, amene nitko nije tra io." Dje~ak je drhtao još uvijek jeca-

ju}i. "Razumiješ li? Nitko me nije traìo." Bog nas traì, dolazi i budimo pripravni. Ima jedan

uvjet. Oprostimo bli`njima sve. Tako malo truda, a tako puno Bo`jeg dara.

39

Daj nam, dajmo...Veliki dar Kristove `rtve je mir. On je u sebi

svojom krvlju sve pomirio. Mir i ljubav treba

proìmati sve krš}ane, a osobito one koji sudjelujuu misnoj gozbi. Gospodine, molimo te daj nam svojmir. Naša je velika nesre}a što smo neslo`ni, što semrzimo, što smo zava|eni. Gospodine, daj da dosr i moga srca dopre tvoj poziv na mir i bratsku slo-gu.

Na nas ne gledaj s one slabe strane, ne gledajnaše ispade, našu sebi~nost, lakomislenosti, grijehe,nego vjeru i svetost svoje Crkve, silnu vjeru, teàrku ljubav svojih mu~enika i svetaca te sve pomi-ri i saberi u jedno, da ìvimo u skladu s tobom, sbra}om i sa samim sobom.

Divnog li prizora, Gospodnji mir, Kristov miride od oltara i širi se od osobe do osobe, sve do naj-manjeg brata, sve do najskromnije sestre da prijepri~esti poruši sve zapreke.

Za razgovor:- Kad nam je Isus darovao mir?- Kome pruìti mir?- Ima li u našoj zajednici onih koji ne

pruàju mir?- Što misliš kad pruàš mir?- Ako sam posva|an - što ~initi?

————————————————



Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



Ve} znamo da u Isusovo doba nisu jeli "vekne","štruce" - ve} je kruh bio velik kao tanjur, a tanak kaoprst. Takav se kruh nije rezao nego lomio. Otac ìdov-ske obitelji lomio bi i dijelio kruh svim sustolnicima. To

je bio znak posebne ljubavi i nje`nosti prema pojedincu.I Isus je tako dijelio kruh apostolima.

Zato sve}enik na oltaru lomi hostiju, a dijelove~esto daje drugim pri~esnicima. Tako se pokazuje jedin-stvo. Pape u Rimu nekada su komadi}e posve}enog kru-ha slali po sve}enicima biskupima u obli`njim crkvama,da bi ih stavili u svoje kaleè. Takav komadi}, koji sezvao "fermentum" (kvasac) bio je znak veze i jedinstva,

pa tko ga ne bi dobio morao se zabrinuti...

Isus – dobar kao janje!Dok sve}enik lomi ho-stiju narod ponavlja zaziv"Jaganj~e Bo`ji..." Janje,dobra i mirna ìvotinja, sim-bol je Isusa. Danas ìvimodruga~ije. Nismo u naru~junosili janje, pa i ne znamokoliko je drago i milo! Nitigrize, niti grebe, niti laje...Cijeli krš}anski svijet rado jeprihvatio usporedbu Isusa i

janjeta. (Samo je Eskimimato ~udno, jer oni nikada nisuvidjeli janje. Za njih je sim-bol dobrote i blagosti "mirol-

jubivi tuljani}"!)

Ivan Krstitelj prepoznajeKad se Isus pojavio me|u ljudima prvi put, bio je

tamo Ivan Krstitelj, koji odmah upre prstom u njega ikaè: "Evo jaganjca Bo`jeg, evo onoga koji oduzima

grijehe svijeta" , - A ljudi su odmah znali: - Krist je Spa-sitelj. On }e umrijeti za spasenje svijeta. On }e bitipri~est. I mi to sad znamo i zato vapimo: "Jaganj~e

Bo`ji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!"Krist je dao svoj ìvot za nas i ta se `rtva obnavlja u sve-toj Misi. Krist je i hrana, jer vazmeno janje treba jesti.Tako mi zazivamo s dva zna~enja obiljeèno novozav-

jetno vazmeno Janje - Krista.

Danas je mogu}e...Prinose}i `rtvu, Isusa i sebe, sjedamo za stol, prih-

va}amo Misu kao gozbu. Primamo O~ev dar u pri~esti.Sjesti s Bogom za stol, s njime jesti i piti, to je bio sansvih starih ljudi iz daleke pretpovijesti. Tek s Isusom

je to postalo mogu}e. Misa je ispunjenje svih najpleme-nitijih te`nji starih vjernika. Oni su blagovali `rtvovano

janje, èle}i iskusiti to što mi sada doista slavimo.Nama je mogu}e zato što nas je Isus o~istio od grije-

ha. Zato što je on postao "Jaganjac koji oduzima grijehesvijeta". Oni davni ljudi èljeli su svoje grijehe preni-

jeti na janje ili na kozle, onda ìvotinju ubiti, uništiti,da tako unište grijehe. To nije bilo mogu}e, jer ivotinjane moè odgovarati umjesto ~ovjeka. Isus, pravi ~ovjek,

moè odgovarati za ljude. On je ponio naše grijehe,uzeo ih na sebe, donio oprost svojom mukom ismr}u. Sad nas poziva na gozbu. Sve}enik to govori

40

Okrutna pri~aNeki je dje~ak po~eo krasti. Saznalo se to i nje-

ga uplaši pomisao na oca koji bijaše pošten, cijenjeni strog ~ovjek.

Te ve~eri u obitelji je bilo veoma napeto. Na-

kon ve~ere otac i sin su ostali sami. Dje~ak je drhtaoo~ekuju}i najgore. Otac cijele ve~eri nije progovo-rio ni rije~i. Iznenada je ustao i prišao ognjištu. Izvatre je izvadio èljezni àra~ kojim se poti~e vatra iprišao stolu. Uplašenom se dje~aku širom otvorišeo~i. Otac je stavio svoju lijevu šaku na stol i, ne re-kavši ni rije~i, probio je uàrenim àra~em. Dje~aknikada više u ìvotu nije ništa ukrao.

Okrutna je to pri~a. Pogledajmo na raspelo –što je Krist sve za nas u~inio? On je umro da bismomi ìvjeli.

18. Lomljenje kruha - Jaganj~e Bo`ji



prije pri~esti: "Evo Jaganjca Bo`jega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!"

Tko je svet, neka pristupi!Tako je u davnini sve}enik govorio prije pri~esti. U

isto~noj Crkvi i danas se kaè:"Sveto svetima!" Danas u Misi sve}enik tiho moli

Isusa da ga izbavi od opa~ina i ne dopusti mu da se odnjega odijeli... Ili moli drugu molitvu, da ga Isus o~uvaod nedostojne pri~esti. Ponavlja još, podiù}i hostiju,zaziv Jaganjcu pa kli~e "Blago onima koji su pozvani

na gozbu Jaganj~evu!" A narod odgovara: "Gospodi- ne, nisam dostojan da uni|eš pod krov moj, nego samo reci rije~ i ozdravit }e duša moja!" Ovo su rije~i rim-skog vojnika, stotnika. On je molio Isusa da ozdravi nje-

gova slugu. Isus je to u~inio. Rije~i ovog stranca,"nevjernika" koji je Isusu vjerovao, danas su dio Mise!Nije ~udo, jer njegova je izreka nešto najljepše štomoèmo kazati kad primamo najsvetijeg gosta, Isusa!"Tijelo Kristovo" - kaè sve}enik i pruà hostiju."Amen" - odgovara pri~esnik i prima Isusa.

Gladni na pri~esti?! Nekad, pitajte svog djeda ili baku, nije se smjelo ni

kapi vode, ni mrvicu hrane uzeti od pono}i onog danakad smo se htjeli pri~estiti.

Onda je papa Pio XII. dopu-stio da se jede 3 sata prije

pri~esti, a nakon koncila do-staje "postiti" samo jedan sat

prije pri~esti, a vodu smijemouvijek piti.

Isus nije ništa naredio o postu prije pri~esti, znamo dasu se apostoli pri~estili usred ili poslije posljednje ve~ereTo zna~i da prije pri~esti ne

jedemo iz poštovanja prema Isusu, i to je crkvena, a ne Bo`ja odredba!

Zašto samo kruh?U jednom se nismo vratili starim obi~ajima: krš}ani

su sve do 13. stolje}a uzimali i kruh i vino. Danas samosve}enik uzima pri~est pod obje prilike. Samo u ne-kim zgodama osim hostije daje se i vino. Mo`da ste vid-

jeli na nekom vjen~anju kako mladenci piju iz kaleà?Pravoslavci i protestanti i danas uzimaju pri~est podobje prilike. Nije to uvijek zgodno, zato je Katoli~ka

crkva odustala od davanja vina svim pri~esnicima. Za-mislite kako bi to bilo danas, kad bi sav svijet u crkvi pioiz iste ~aše?

41

Bila je ratna 1943. u Slavonskom Brodu. Pri~ami jedan lije~nik - bolnica je bila krcata ranjenici-ma i bolesnicima, a on sjedi pored jednog krevetanekog ranjenika, i nemo}an gleda kako ranjenik umire. Lije~nik kaè: "Krvi, krvi bi mi trebalo", - ongovori sam sa sobom na glas, "krvi mi treba da vasspasim, a gdje }u sad dobiti krvi?"

-Pogleda po sali i vidi samu bijedu. U to nai|e jedan mladi vojnik koji je ~uo njegove rije~i i kaè:"Doktore, pa ja bih dao.". Ovaj ga upita:"Koja jegrupa?" - A on kaè: "Nula", "Odli~no, sjedi tu!",veli mu lije~nik. I kada je ranjeni vojnik primio krvuskoro se vidjelo da mu je bolje. Ono smrtno bljedi-lo je nestalo, obrazi se zarumenili, o~i zasjale. Ran-

jenik je po~eo zapaàti oko sebe, i zapita lije~nika:"Doktore, što ste vi to sa mnom uradili? Meni jemnogo bolje!" A lije~nik mu veli: "Evo, ovaj vojnik ti je dao svoju krv". A ranjenik pogleda vojnika pakaè: "Pa kad imamo istu krv valjda smo bra}a.

Do|i da te poljubim!" - I poljubiše se.U svetoj pri~esti se doga|a još nešto ve}e. Ne

samo da istu krv imamo, nego imamo i isto tijelo

Kristovo. Onda smo bliski kao bra}a i sestre. Ili još više: - mi smo udovi istoga Tijela.

Za razgovor:- Zašto "lomljenje kruha”?- Je li Isus dobar kao janje?- Tko je prvi Isusa nazvao jaganjcem?- Tko je pozvan na "gozbu”?- Prepri~aj primjer o ranjenom vojniku!————————-———————— U dodatku vidi primjer 18Vidi o vatri, str. 70.


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



Bez gozbe Misa nije Misa!Skupiti se oko stola, a ne blagovati - to baš nema

smisla! Mi smo se skupili oko stola – oltara pa zarne}emo okusiti ono što nam se nudi? Prvi krš}ani nisumogli ni zamisliti "ve~eru Gospodnju" (tako su zvaliMisu) bez blagovanja.

Ali u kasnijim vremenima krš}ani su se rje|epri~eš}ivali. Išli su na Misu svake nedjelje, a pri~eš}iva-lise- jednom godišnje! Djeca se uop}e nisu pri~eš}iva-la sve dok ne bi postala "tinejdèri". Tek je papa Pio X.,u prvim godinama 20. stolje}a, dopustio da se i djecapri~eš}uju. Danas je novi sakramentalni red: na svakojMisi treba se pri~estiti. Isus, naš doma}in, to nalaè!

Uz isti stol - samo prijateljiNišta toliko ne povezuje ljude nego kad se na|u

za istim stolom. Bilo uz jelo, ili uz ~ašu, ili oboje! Uprošla vremena, pa i u Isusovo doba, stol je još više pri-bliàvao ljude, jer su svi jeli iz iste zdjele, pili iz istogvr~a, lomili isti kruh! No, danas više znamo o higijeni iponašanjuzastolompanambašnebiišlouprilogkadbitako jeli i pili. U ona vremena ljudi nisu bili gadljivi, a obacilima nisu imali pojma, pa im je bilo lijepo tako sku-pa! Isus je to znao i zato je htio da ljudi zajedno blagujunjegovo tijelo, te tako postanu još bolji prijatelji, koji sevole, pomaù, ìve kao jedna obitelj. "Ljubite jedni

druge, kao što sam ja ljubio vas!" - to im je rekao.

Prvi krš}ani su poslušali Isusa, voljeli se, sve me|usobom dijelili. A danas? Kako izgleda ljubav me|unama?

Otišao je i ostao s namaIsus je otišao, nema ga više me|u nama. Ne

moèmo ga vidjeti, kao što su ga vidjeli apostoli, ljudikoji su onda ìvjeli oko njega. Ali, eto, uvijek semoèmo na}i oko stola, uzetikruh i vino, ponoviti nje-gove rije~i, i on je obe}ao da }e biti s nama, biti naš, bitiza nas.

On je naš Kruh, naša jakost. On je naše Vino, našaradost. On nas okuplja na gozbu, on je naše zajedniš-tvo, da budemo obitelj, da budemo njegova, Bo`ja,

bra}a i sestre.To zna~i da nas je naš najstariji i najdraì boànski

brat, Isus iz Nazareta, zaista doveo u "društvo O~evo",da kao odrasli jedemo za stolom.

ZahvalaNakon pri~esti misno slavlje ~esto brzo završava.

Ipak ne bi moralo tako biti. Misal predvi|a izri~ito:

"Kad svrši pri~eš}ivanje, sve}enik, vjernici, ako je zgodno, neko vrijeme tiho u sebi mole. Ako se èli, ~ita-va zajednica moè pjevati koji himan, psalam ili drugu

pjesmu pohvalnicu" .Tada je nadasve zgodno uprili~iti šutnju. Trenutci

šutnje ne smiju nikad nedostajati u slu`bi Bo`joj. "Poje-dinci }e se sabrati u sebi kod pokajni~kog ~ina i nakon

poziva na molitvu; kad završi ~itanje ili homilija, kratko}e razmisliti o onome što su ~uli, a poslije pri~esti zah-valjivati i preporu~ivati Bogu svim srcem".

Nakon tihe osobne zahvale zajednica moè još za-

jedni~ki pjesmom ili kojom himnom zahvaliti. Ta zah-vala se zaklju~uje završnom molitvom. U njoj sesve}enik obra}a još jednom kao na po~etku svete Mise,u ime svih vje~nom Ocu. Sa zahvalom je naj~eš}e pove-zana molitva da se sveta Euharistija ostvari u svakod-nevnom ìvotu i da vodi vje~nom spasenju.

Isus i u mrvici i u kapljici!I u najmanjem komadi}u hostije, ili u kapi vina, na-

lazi se Isus! Zato kod pri~esti treba paziti! Ali fizi~ari,kemi~ari i policajci mogu vam re}i da svaka tvar ima još

42

“Hrana" za poslije Zar svaka majka ne ostavlja hranu i za one

uku}ane koji ne stignu na ru~ak? Poslije kad do|u,oni jedu hranu od istoga ru~ka i tako se ipak ne od-

jeljuju od obitelji. Tako|er se hrana nosi onima kojisu mo`da morali ostati u postelji zbog bolesti, ilikoji su na izletu ili na radu u polju…

Iz prakti~nih razloga - jer se lakše ~uva i preno-si - u svetohraništu obi~no ne ~uvamo krv Kristovupod prilikama vina, nego samo tijelo Kristovo podprilikama kruha.

19. Sveta Pri~est



sitnije dijelove, da za sobomostavlja nevidljivi trag! Nepronalaze li policijski psizlo~ince po mirisu, to jest positnim ~esticama tvari kojesu iza njih ostale? Ne otkri-vaju li pove}ala i mikrosko-pi skrivene tragove?!Sigurno bi se tako mogle ot-kriti ~estice kruha i moleku-le vina na oltaru, narukama... Ali budite bez bri-ge! Crkva u~i: ~im kruh ivino izgube prirodan obliki vidljivost, tada u ostacima više nije nazo~an Isus!Ostaje posvetni milosni dar.

Pri~est kod ku}e?Ne. Pri~estiti se moramo na Misi, tamo zajedno

blagujemo. Ne}ete valjda oti}i nekome na ro|endansku

ve~eru, uzeti komad torte pa oti}i ku}i da to na miru po- jedete sami?! Samo ako je netko bolestan, ili u zatvoru,onda }e mu sve}enik odnijeti hostiju i u njoj prisutnogIsusa.

U doba prvih krš}ana, kada su se mise sluìlesamo nedjeljom, vjernici su ku}i nosili euharistijskikruh i uzimali ga sami preko tjedna. Nosili su i zatvore-nim krš}anima. Mo`da znate za svetog Tarzicija, mla-dog Rimljanina koji je prije dopustio da ga zlo~estivršnjaci kamenuju i ubiju, nego da mu uzmu hostije -Isusa, kojega je nosio zatvorenicima!

Pri~est kao aspirin?Postaje li ~ovjek bolji kad se pri~eš}uje? - pita Ja-

kov!Vrlo dobro pitanje. Postavljaju ga od vremena do

vremena i odrasli krš}ani. Svakako, ne blaguje se tijeloKristovo kao što se uzimaju lijekovi. Kad nas zaboli gla-va, uzmemo aspirin i glavobolja nestane. Pri~est ne dje-luje tako. Ona je susret s Isusom. On nam daje svoj

ìvot, sebe sama, da bismo mogli ìvjeti kao i on.Kada ti tvoj prijatelj Grga pri~a kako je posudio

svoje igra~ke, pomisliš i ti da nešto sli~no u~iniš jer vo-liš Grgu i htio bi mu biti sli~an. S Isusom je nekakosli~no. Kad ga susretnemo u pri~esti, on nam kaè: "Jasam dao svoj ìvot za ljude kako bi oni nau~ili ljubiti

jedni druge. A što ti ~iniš? Ako ti je stalo do njega i ako

voliš druge ljude, posebno svoje prijatelje, i ti }eš poèl- jeti da njima nešto dobro i lijepo u~iniš." Ako ovo dobro shvatimo, tada }e nam pri~est uisti-

nu pomo}i da postanemo bolji i plemenitiji.

43

Svetohranište (tabernakul) sluìlo je u po~etku za dostojno ~uvanje Euharistije za bolesnike i nena- zo~ne na Misi. No s produbljivanjem vjere u Kristo-vu stvarnu prisutnost u Euharistiji, Crkva je postalasvjesna zna~enja tihog klanjanja Gospodinu - pri-sutnom pod euharistijskim prilikama. Euharistija

je, naime, najve}i znak nazo~nosti ìvoga Gospodi-na u zajednici.

Mogli smo uo~iti kako se pored svetohraništanalazi svjetlo koje uvijek svijetli. To svjetlo naziva-

mo vje~no svjetlo. Kada je Isus, prisutan u prilika-ma kruha u svetohraništu, svjetlo je upaljeno. Tonam je znak i poticaj da mu se poklonimo.

Neki je dje~ak zatvorene lijeve šake dolazio uškolu. Kad ga je u~iteljica ispitivala, ustao bi i od-govarao drè}i lijevu šaku zatvorenu. Dok je pisao,lijeva je šaka bila stisnuta. Jednoga dana u~iteljicaga pred svima upita zašto mu je šaka stegnuta.

Dje~ak ponajprije nije htio odgovoriti, no kako jeu~iteljica bila uporna, a i da udovolji znatièljiostalih u~enika u razredu odlu~i otkriti tajnu. "Kad ujutro po|em u školu, mama mi u dlan lijeve rukeutisne jak poljubac. Zatim mi zatvori šaku i smi-

ješe}i se kaè: 'Dijete moje, dobro ~uvaj mamin po-ljubac!' Zato mi je šaka uvijek zatvorena: u njoj je

poljubac moje mame."

Za razgovor:

- Kako je bilo kod prvih krš}ana?- Tko je pozvan na pri~est?- Koja je zapreka za primanje pri~esti?- U ~emu nam pomaè pri~est?- Kome se nosi posve}en kruh?- Gdje se sprema preostala pri~est?- Sastavi jednu zahvalnu molitvu!

————————————————

U dodatku vidi primjer 19Vidi o pjevanju, str. 64.




Molitva za krajPoslije zajedni~ke zahvale neposredno iza pri~esti

moli se popri~esna molitva. Ona je jednako gra|enakao i zborna, kao i darovna molitva. Jezgrovita, kratka,sadràjna. Ali ima nešto interesantno u popri~esnoj mo-litvi! Gotovo svaka popri~esna molitva pretpostavlja dasu se svi koji su slavili euharistiju, Misu i pri~estili. Onato ne kaè izri~ito, ali pretpostavlja. Kaè: "Primili smoGospodine tvoj dar", to je pri~est. Ili, "Okrijepio si nasGospodine, svojim tijelom i krvlju".Ilipak: "Nahranio

si nas, Gospodine, svojim nebeskim darom". Uvijektako. To zna~i da je ta molitva sastavljena u vrijeme kadsu zaista svi pristupali, ve}ina prisutnih išli na sv.pri~est.

Ako i mi danasupotrebljavamo takosastavljenu molitvu,onda je to znak daCrkva i danas èli dašto ve}i broj prisutnihna Misi (ili boljere~eno svi, osim izuze-taka) ide na svetupri~est i da od te svetepri~esti proèti, donoseplodove u svakodnev-nom svom ìvotu.

S popri~esnom molitvom završava ujedno drugiglavni dio misnog slavlja - Euharistijska slu`ba.

Kad je popri~esna molitva gotova onda sve}eniksmije proglasiti neke stvari koje baš bitno ne spadaju naMisu; na primjer ènidbene navještaje, onda ùpskeoglase; smije pozdraviti Gospu, kako je u nekim kraje-vima obi~aj! A kad je to sve gotovo, onda slijedi još završni obred i kraj Mise.

Gospodin s vamaSusret krš}anske zajednice je završen, moramo se

razi}i jer nas ~ekaju dnevni poslovi. Razilazimo senose}i sebi i svijetu Kristovu ljubav i radost.Alimisenismo rastali s Kristom, on nije ostao u crkvi, on je snama i nosimo ga u svakodnevni ìvot o~ekuju}i idu}unedjelju i ponovni susret s Kristom i bra}om. Susret sKristom nije trenuta~an, on jest i mora pripravljativje~nu trajnost. Da to imamo na umu sve}enik nas upo-zorava: Gospodin je s vama, ne zaboravite da je Go-spodin uvijek i svagdje s vama. Ali prije razlaza...!

BlagoslovSve}enik ~ini veliki znak kri a i blagoslivlje

okupljenu zajednicu vjernika. To je O~ev blagoslovdjeci koja idu u svijet napasti i iskušenja. Idu prema svojim obiteljima, obvezama i ìvotnim poteško}ama. Tre-ba im pomo}; Bog daje, a mi u vjeri primamo. To jeblagoslov koji je ujedno molitva i svjetlo djeci naputu, svjetlo koje dolazi iz najuzvišenijeg izvora: odOca i Sina i Duha Svetoga. îtava je Misa blagoslovbez premca, a ovo je blagoslov blagoslova, vidljivi znaksvih Bo jih dobro~instava. U nekim prigodama prije togobrasca blagoslova uzima se sve~aniji obrazac blago-slova (na velikim svetkovinama, u prigodi vjen~anja...)!

Idite u miruIdite u miru, Misi je kraj, ali moja ìvotna "misa"

nije završila, ona se nastavlja u svakodnevnom ìvo-tu; kod ku}e, u školi s prijateljima na ulici... U svimsituacijama i kombinacijama svagdašnjice mi trebamoiàrivati u Misi proìvljeno Kristovo otajstvo sve donjegova povratka. Misa je tek dio ìvota, sredstvo dakrš}anski ìvot o~vrsne za teške borbe svagdašnjice ukojima moramo sa~uvati svoj ìvot s Bogom. Ipak izla-ze}i iz crkve u ìvot, moèmo stvarno i}i u miru jer smo

sigurni da je Krist s nama.

Misa ne prestajeMisa ne prestaje, Kristjeunamaimigakaoìva

pokaznica nosimo kroz ulice, u autobus, u školu, na po-sao, ku}i... svuda kamo god idemo i gdje jesmo. Naša jedu`nost da budemo klanjatelji dok obavljamo svakod-nevne du`nosti, dok u ruci drìm olovku, neku igra~kuili `licu... uvijek i svuda kao Krist vršiti volju Bo`ju.Kad je Krist s nama, trebamo s njim sura|ivati na spaša-vanju duša, zadovoljavati Bogu za grijehe svijeta da nje-

gova Krv ne bude uzalud prolivena.Idi u miru, u svijet, šalje nas Gospodin, nastaviti

svoju krš}ansku i apostolsku misiju, budimo vjesnici ra-dosne poruke i ljubavi. Ne moèmo biti mirni sve dok

još ima toliko ljudi koji nisu osjetili radost biti Bo`je dijete, koji su àlosni, gladni, bolesni, razo~arani u svojimnadama... Naš nedjeljni susret trebamo nastaviti zaobiteljskim stolom, u prijateljskom razgovoru s lju-dima, u djelima milosr|a, u poha|anju i tješenju bo-lesnih, u pomaganju siromašnih...

44

20. Blagoslov - Idite u miru!



Bogu hvalaZa vrijeme cijele Mise zahvaljivali smo Bogu, sla-

vili ga i blagoslivljali. I sada radosni zbog ovog susretakoji nam je u svojoj ljubavi poklonio Gospodin, od svegsrca velimo: Bogu hvala. Bogu hvala, neka bude i našasvagdanja molitva i pjesma sve dok ne do|e Kraljevstvoneba. I u svim poteško}ama i nevoljama hvalit }emoBoga jer se ništa ne zbiva bez njegova znanja i njegovevolje. Ti Gospodine, ho}eš da mi vršimo svoje svakod-

nevne du`nosti. Stoga te molimo, da ti u Misi, koja senastavlja, budeš naša ìva molitva i hvala.Što }emo ovome nadodati? Ako je Bog za nas, tko

}e protiv nas? On koji ~ak nije poštedio vlastitog Sina,ve} ga je predao za nas, zar nam ne}e dati sve ostalo snjime?

Što nakon Mise?Nakon pri~esti i blagoslova po}i }emo ku}ama.

Svakako druga~iji, bolji nego što smo došli. Kao Moj-sije kad je sišao sa Sinaja, gdje je s Bogom drugovao.

Moramo mijenjati svijetu kojemu ìvimo. Moramou svijet pretakati to svjetlo,tu radost, tu istinu i tu lju-bav koju smo s Isusomdoìvjeli. Onda }emo unedjelju, ili još prije, po-novno na Misu, da se po-novno pro~istimo, ogrije-mo, nahranimo, kako bi-smo mogli, Isuse, nositi u

svijet tvoj mir, tvoju radost, tvoju ljubav. I tako iz dana udan, iz tjedna u tjedan, iz mise u misu - napreduje djelospasenja - dok se svijet po Kristu ne ispuni Duhom,dok se ovaj svijet ne preobrazi u vje~no nebesku rado-snu gozbu s Bogom.

45

Tko ne moli?Jednoga sajamskog dana neki je seljak svratio u

dupkom punu gostionicu na objed. Tu su obi~no ob-

jedovali i najugledniji gra|ani. Seljak je sjeo k stoluza kojim su ve} sjedili drugi gosti i naru~io od po-sluìtelja objed. Kad je jelo stiglo, sklopio je ruke ipomolio se. Ljudi koji su sjedili oko njega proma-trali su ga radoznalo i podsmješljivo, a jedan ga jemladi} upitao: "Vi se u svojoj ku}i uvijek molite?Zar se doista svi molite?" - Seljak koji je po~eo mir-no jesti, odgovori: "Ne, i u nas ima onih koji se nemole." - "Ma nemoj", nastavi mladi} cere}i se. "Akoji se to ne mole?" - "Pa", odgovori seljak, "nemole se, primjerice, moje krave, magarac i svinje..."

SemaforBaka je ušla u crkvu drè}i unuka za ruku. Po-

gledom je traìla malo crveno svjetlo, došla je predsvetohranište i klekla da se pomoli. Unu~i} je po-gledavao ~as malo crveno svjetlo ~as baku, a ondaodjednom povikao: "Bako! Ho}emo li, kad budezeleno, i}i dalje?"

Malo svjetlo ne}e nikada biti zeleno. Ono neprestano ponavlja: "Zaustavi se!" To je stijena. Je-

dina prava stijena uz koju ljudska bi}a moguspustiti svoja sidra, jedino pristanište u kojem jeistinski odmor mogu}. "Do|ite k meni svi vi izmore-ni i optere}eni, ja }u vas odmoriti."

Isusova prva propovijed bijaše: "Obratite se jer je k vama došlo kraljevstvo Bo`je." Me|u nama je. Ali koliki to zapaàju?

Za razgovor:- Kako se osje}amo nakon Mise?- Moèmo li nekoga pozvati u crkvu?- Kojim rije~ima sve}enik završava Misu?- Ima li Misa kakve veze sa našim ìvotom?- Opiši jedno misno slavlje! Što ti je najljepše?

————————————————

U dodatku vidi primjer 20Vidi o vodi, str. 70.


Bilješke:

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................

........................................................................................



46



47

Primjeri (uz teme)

Liturgijsko znakovlje

Uvo|enje u ministrantsku slu`bu

Grafi~ki prikazi



Kao ùpnik ~esto sam obilazio ùpljane. Prigodomgodišnjice smrti Tomislava, branitelja u Domovinskomratu, koji je bio jedan od mojih najboljih ministranata,odlu~io sam posjetiti njegove roditelje. Ostali su vjerniBogu unato~ gubitku svog jedinca. Samo u Njemutraìli su utjehu u patnjama.

Da bi oni ìvjeliTomislav je nastradao kod ku}e i to posljednjeg

dana dopusta. Neprijatelj je tih dana bjesomu~no tukaopo našem mjestu. Zrakoplovi su nadlijetali ne samo našeselo, ve} i mnoge dijelove Hrvatske. Bombe su praskalena sve strane, te se nije moglo mirovati ni no}u ni danju.Dok su roditelji i susjedi molili krunicu u podrumu,ku}a je bila pogo|ena. Krhotine, lom i rušenje. Htio ih jesve zaštititi. Svojim je tijelom pridràvao gredu koja seurušila, kako bi roditelji i susjedi mogli otpuzati u susje-dovu ku}u. I kad je posljednji došao u sklonište, najed-nom se ~ulo osipanje, zatim teški udar u našu ku}u.Došla je ekipa. Izvukli su ga ispod ruševina. Ve} je bio

mrtav.

Na godišnjicu Tomislavove smrti, majka je tihozborila: "@rtvovao se za nas. Da je bilo mogu}e prije od-maknuti gredu, on bi sada bio ìv." Otac je nadodao:"Danas je godišnjica smrti našeg sina. To je za nas kaoda se dogodilo ju~er. Stoga }emo izmoliti krunicu. Miìvimo, jer je on umro za nas. Recite, gospodineùpni~e, ne podsje}a li ovo na Isusa Krista?" – upitaome otac. Potvrdio sam: "Da, sigurno!"

Ostao sam još malo s njima u razgovoru, a onda sampošao sluìti ve~ernju svetu Misu. Dok sam izlazio izsakristije, primijetio sam to dvoje divnih samozatajnihstaraca. Za vrijeme cijele svete Mise razmišljao sam onjihovim rije~ima: "@rtvovao se za nas. Umro je za nasda bi mi ìvjeli".

Da bi mi ìvjeli Na oltaru kri`, svije}e i cvije}e. Upravo kao kod tih

starih ljudi! Sveta Misa je uspomena na Najdraèg.Umjesto slike vojnika preda mnom stoji slika krià. Mismo ljudi bili u opasnosti da idemo prema vje~noj pro-

pasti. On je uzeo gredu krià na svoja le|a. Umro je nadvjema gredama, na kriù. Mi dolazimo zahvaljuju}i

Njemu u crkvu, svoj drugi dom gdje crpimo i nalazimo pomo} za ìvot.

Mladi vojnik slika je našeg Spasitelja Krista. Kao tistari ljudi, smijemo i mi moliti sa zajednicom: "Po Isusu

Kristu Tvome Sinu!". Smijemo i mi poslije pretvorbe sasvima kazati "Tvoju smrt Gospodine naviještamo!". Misa je uspomena, ujedno hvala Sinu Bo`jemu, koji

je umro da bismo mi ìvjeli. Razmišljamo o svemu što jeSin Bo`ji za nas u~inio, kako se za nas rtvovao do smrtina kriù. Zahvalimo mu. Sveta Misa je još mnogo više.

Isus nije tu samo u slici, u sje}anju i u uspomeni. On ìvi.On je tu – osobno i zbiljski prisutan – u kruhu i vinu.

Veselo i pro`drljivo jato golubova nastanilo seobi~no u trijemu jedne crkve. Nakon vjen~anja, na veli-ku radost bezazlenih ptica, pukotine na plo~niku napu-nile bi se riòm koja se baca na mladence. Poneko bizrno palo ~ak i preko crkvenoga praga, pa su oduševlje-ni golubovi ulazili u i u crkvu. Oni koji su ostajali ucrkvi za vrijeme nedjeljnih liturgijskih slavlja, privla~ilisu pozornost vjernika i tako im oteàvali pribranost.Ovdje se i ne osvr}emo na ru`ne "tragove" koje ostav-ljaju na kipovima svetaca.

Ogor~eni je ùpnik sazvao izvanrednu sjednicu Pa-storalnog vije}a s jednom jedinom to~kom dnevnogreda: prona}i rješenje problema s golubovima. "Na sva-ki na~in moramo nešto poduzeti da golubovi ne ulaze ucrkvu!", rekao je ùpnik odmah na po~etku.

Prvi se za rije~ javio vije}nik, mo`da potomak kralja Heroda, koji je rekao "Stavimo u riù otrova i riješit}emo se golubova!" Mnogi vije}nici, franjeva~kogduha, èstoko se usprotiviše: "Nipošto!

48

Primjeri*

MISA - USPOMENA

NA NAJDRA@EG

RJE[ENJE

1

* Neki primjeri su uzeti iz "Pri~om kroz Misu"



Premjestimo ih radije u napuštenu seosku ku}u gdje}e se jato dobro osje}ati!" No ni to rješenje nije biloprakti~no. Odba~en je i prijedlog da se golubova riješeuz pomo} ptica grabljivica kao i onaj da se postaveì~anemreènacrkvenavrataiprozore.Nakraju,kadjeve} nastala neugodna šutnja, najstariji vije}nik upita:"Pa dobro, èlite li vi doista da golubovi više ne ulaze ucrkvu?"

"Da!", povikaše vije}nici uglas."@elite da ih nikad više ne vidite u crkvi ?""Da!" odgovorili su ostali nestrpljivo."Rješenje je vrlo jednostavno", odgovori starac."Krstite ih, pri~estite, podijelite im sakrament svete

potvrde i nikad ih više ne}ete vidjeti u crkvi."

U jednom gradi}u bilo je slavlje i blagoslov obnov-ljene tiskare. Naime, direktor proizvodnje izumio novipatent od kojeg se o~ekivao znatan napredak. Vlasnik ti-skare i radnici odlu~ili su dati sve od sebe kako bi tako

obnovljena tiskara što prijekrenula s radom. Po završetkuradova dogovoren je dan otvo-

renja obnovljene tiskare. Sku-pila se cijela elita gradi}a kakobi s vlasnikom tiskare i radni-cima obilje ili taj velikidoga|aj.

Vlasnik je odrào kratak govor. Kad je pokrenuoprekida~, svi su napeto o~ekivali otisnute listove papira.Ništa od toga. ûli su se komentari: „Strojevi besprije-korno rade; lampice svjetlucaju kao da je sve u redu“.Mladi u~itelj je pa`ljivo motrio strojeve te udarivši dla-nom o dlan uzviknuo: „Treba uklju~iti dugme zauvla~enje papira!“ U~inili su to odmah. Gle ~uda, ub-rzo, jedan za drugim su po~eli izlaziti otisnuti listovi pa-pira. Gradona~elnik se ~udio brzini, a ùpnik je kazao:„I najljepši stroj ne vrijedi ništa, ako ga ne znamo uk-lju~iti u rad!“.

Taj divni Bo`ji izumSveta Misa je jedan divni "izum" našega Spasitelja

koji je naredio apostolima: "Ovo ~inite meni na spo-men!" Uvijek, pri ulasku u crkvu, najprije se pomoli za

predano sudjelovanje kod svete Mise, jer nije dovoljno

biti prisutan samo tijelom. To se doga|a kad je vjernik ucrkvi, a ne moli, ne razmišlja, ne pjeva, nema ni jednerije~i za svoga Gospodina i Spasitelja. Njegovo je srce iduša negdje drugdje.

Kod svake sv. Mise dolazi Bog me|u nas. U tišini Bo`jega hrama, otvorivši dušu Bogu, sigurno }e svatkoosjetiti toplinu u srcu i ako iskreno moli, na}i rješenje i

za najve}e probleme. Treba aktivno sudjelovati srcem iustima, dušom i tijelom kod Kristove rtve. To je ono ta-

janstveno dugme koje nas pokre}e! Cijela ta krasota iblago, ne}e nam koristiti ako nam je Misa dosadna, akona Misi brbljamo ili drijemamo, ako nismo pritisnuliono tajanstveno dugme kako bi se otvorili za Misu, pre-dali svoje misli, srce i dušu Bogu, kako bi se snaga svete

Mise mogla odraziti u nama.

Neki ameri~ki misionar ispri~ao nam je doìvljaj izsvog ìvota. U dugom misijskom radu obratio je mnogopogana. Me|u njima bio je i jedan starac od 70 godina.Vrlo pobo`no je primio sakrament krštenja i zapo~eoìvjeti pravim krš}anskim ìvotom. Nedugo zatim teškose razbolio.

Skupiše se oko njega ro|aci i prijatelji da ga maloutješe i razvesele. U razgovoru upita jedan mladi} star-ca:"Djede koliko je tebi godina?" "Dvije godine", odgo-vori starac… Na to svi prasnuše u smijeh, misle}i da sestarac ho}e još jedanput na-šaliti prije smrti. Ali stari senije šalio, nego još jedanputposve ozbiljno re~e: "Jasam star to~no dvije godinei nimalo više!"

"Pa kako to moè biti",upitaše ga svi prisutni

~ude}i se. "Evo kako", od-govori starac, "kršten samprije dvije godine, te samistom tada po~eo ìvjetiboànskim ìvotom i mogure}i sa svetim Pavlom apo-stolom: "Ne ìvim više janego Krist ìvi u meni!"

Taj je starac vrlo dobro upamtio, što mu je misionargovorio o sakramentu krštenja. Krštenjem se ~istimo odsvih grijeha. Osloba|amo isto~nog grijeha. Dobivamonovo odijelo, odijelo milosti, postajemo djeca Bo`ja.

49


TAJANSTVENO"DUGME"

NA[EKR[TENJE

32



Što nam "kriànje" govori?Svaki put kad ulazimo u crkvu, kriàmo se svetom

vodom. Doti~u}i ~elo, prsa i ruke simbolika nam govorida o Bogu razmišljamo, Boga ljubimo, za Boga radimo.

Sveta Misa zapo~inje kriànjem. Svaki novi dan zapo~inje kriànjem. Kriàmo se prije jela, kad zapo~in- jemo putovanje, neki novi posao, kad smo u strahu, kad idemo na po~inak. Kriàmo se i time izraàvamo svojuodlu~nu èlju: ìvjeti ìvotom krštenih u Bo`joj blizini.

Znak krià uvijek nas podsje}a na to što smo i od koga smo. To ne smijemo nikada zaboraviti. Kriàti setrebamo pobo`no i odmjereno jer kriànjem zazivamoOca, Sina i Duha Svetoga. Nije dobro u kriànju samonesvjesno rukom "mlatiti". Bog nas vidi u svakom tre-nutku, a gledaju i ljudi koji jedva ~ekaju da nam mogunešto prigovarati.

Mo}ni i veoma bogati kralj Bengodija svako je jutroprimao darove svojih podanika. Dobio je sve što se mo-glo poèljeti, pa se po~eo dosa|ivati. U mnoštvu daro-

vatelja uvijek bi se našao i jedan šutljivi prosjak, koji bikralju donio jabuku, a onda se tiho povukao. Kralj, koji

je navikao primali druga~ije darove, mrzovoljno bi pri-mio siromahov dar, a tek što bi se ovaj udaljio, po~eo biga ismijavati. U tome su ga slijedili i ostali dvorjani.Prosjak se nije dao smesti. Dolazio je svako jutro da ukraljeve ruke poloì svoj dar. Kralj bi uzeo i s uobi~aje-nom gestom poloìo jabuku u košaru koja je stajala po-red prijestolja.

Tako se košara s vremenom do vrha napunilaskromnim, ali od srca ponu|enim darovima. Jednogadana omiljeni kraljev majmun uze jednu od tih jabuka,zagrize, ali odmah sve ispljune pred kralja. Kralj izne-na|en pogleda, kad gle: u sredim jabuke svijetlio je dra-gocjen biser. Brè bolje otvori on sve jabuke u košari i usvakoj na|e takav biser. Ugodno iznena|en, pozove~udnoga prosjaka i zapo~ne ga ispitivati. "Donio sam tiove darove, gospodaru" — odgovori ~ovjek — "da bihte podsjetio kako ti ìvot, svako jutro daruje prekrasnidar, koji ti zaboravljaš i odbacuješ, jer si okruèn preve-likim bogatstvom. Taj dar je novi dan koji zapo~inje."

Trojica mladih |avola do|oše na zemlju da u prak-ti~nom radu dovrše svoje naukovanje. U razgovoru sa|avolskim poglavicom, iznijeli su planove o tome kakokane zavesti i upropastiti ljude. Prvi re~e: "Ja }u ljudeuvjeravati da nema Boga". Sotona odgovori: "Timene}eš baš mnoge pridobiti za nas. Jer ve}ina ljudi baremsluti da postoji Bog. U svom srcu imaju sklonost vjero-vanju u Boga. Tu im sklonost ne}eš lako iš~upati izsrca." Drugi re~e: "Ja }u ljudima govoriti da nema paklai da se ne moraju bojati kazne zbog svojih grijeha." So-

tona odgovori: "Jedva da }eš nataj na~in koga zavesti. Mudriljudi ve} odavno znaju da pa-kao postoji i da }e svako zlo bitiprimjereno ka`njeno." Tre}ire~e: "Ja }u ljude nagovoriti dasve odga|aju, govorit }u im danema ništa što bi se moralou~initi odmah i sada.""Idi naposao", re~e Sotona, "ti }eš uspjeti. Tisu}e }eš prevariti idovesti u naše ruke."

Bez oklijevanjaSotona zna gdje je ~ovjek najslabiji, gdje moè uda-

riti. Svi se bojimo priznati grijehe. Odga|amo otvorenorazgovarati s Bogom, sve mu priznati i pokajati se. Nesmijemo odga|ati pokajanje ili ispovijed. Ve} sutramoè biti kasno. Ne znamo ni dana ni ~asa kad }e Bogpokucati na naša vrata, kad }e nas pozvati da stupimopred lice pravde. Ne dopustimo da nas zatekne nesprem-ne.@ivimotakokaoda}enasve}no}asBogpohoditi.

@ive}i u miru, pravednosti i ~isto}i mo}i }emo ga

primiti ~ista srca i uzdignute glave. Bog nam daje punoprilika da budemo ~isti, da budemo djeca Bo`ja. Iskori-stimo tu priliku! Ve} danas na po~etku svete Mise pokaj-mo se. Neka to bude iskreno i ponizno. PriznajmoGospodinu svoje grijehe i zamolimo ga da nam oprosti.Svjesni svojih grijeha i pogrešaka, kajemo se zbog njih,molimo Gospodina za oprost, da nam se smiluje da negriješimo više. Bog sigurno ne}e ostati gluh na našumolbu, a mi }emo mo}i dostojno sudjelovati na svetojMisi, o~iš}eni i oslobo|eni od grijeha. Primit }emo sve-tu pri~est. Naše srce i naša duša pjevat }e Gospodinunajljepšu pjesmu zahvale.

50

DODATAK - Primjeri

JABUKA

POKAJANJEZA SPASENJE4



Neki dobar, ali prili~no slab ~ovjek, ispovijedao seredovito kod svoga ùpnika. Njegove su ispovijedi bilenalik pokvarenoj plo~i: uvijek iste slabosti, i uza sve touvijek isti veliki grijeh. "Dosta toga!" - re~e mu jednogadana strogo ùpnik. "Ne smiješ se poigravati s Gospodi-nom. Zapamti dobro, ovo je posljednje odrješenje koje tidajem!" Petnaest dana kasnije ~ovjek ponovno do|e iispovjedi svoj stari grijeh. Ispovjednik doista izgubistrpljenje: "Zar te nisam upozorio. Ne}eš dobiti odrje-šenja, tako da znaš..." Potišten i uvelike posti|en, ~ovjek

se digne i iza|e. Na zidu tik uz ispovjedaonicu visilo jeveliko raspelo. ôvjek ga pogleda. U taj hip oìvje Isu-sova ruka i on, odvojivši je od krià, na~ini znak oproš-tenja: "Ja te odrješujem od tvojih grijeha... Svatko je od nas povezan s Gospodinom dugim konopcem. Kad god

po~inimo grijeh, konopac se prekine. Kad se pokajemo, Bog ponovno sveè konopac, koji postaje sve kra}i.Tako se svakim oproštenjem sve više pribli avamo

Bogu."Kaèm vam, tako }e na nebu biti ve}a radost zbog

jednog obra}ena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obra}enja." (Lk 15,7).

Godine 1912. svjetsko ~udo od tehnike, putni~kibrod Titanik sa 2300 putnika krenuo je iz Engleske uAmeriku. Na brodu su bili engleski plemi}i, ameri~kiindustrijalci, te siromašni radnici koji su ùdili za novimìvotom u Americi. Brod je bio masivan da se jedvaosje}alo kretanje. Mo}ni strojevi u utrobi Titanika, go-

tovo nisu uzrokovali vibraci- je, ~inilo se kao da radebešumno. Zbog njegovihosobina nazvali su ga "Nepo-topivi"!

Poruke, da morem pluta- ju sante leda, operateri nisushvatili ozbiljno. Posljednjuporuku, koju je operater pri-mio, stavio je ispod hrpe pa-

pira i zaboravio na nju. Da je pro~itana na vrijeme, mo-gla je spasiti stotine ljudi. Brod je udario u ledenu gro-madu. Tragedija je bila neizbje`na. Zapo~ela jenajpoznatija drama u pomorskoj povijesti, nastala jezbrka koju smo mogli gledati u filmu "Titanik". Mnogeène nisu htjele ostaviti muève. Gotovo ni jedan ~amacza spašavanje nije bio popunjen do kraja. More je poka-zalo da je ipak ja~e od "nepotopivog". Brod je tonuo.Poslane su "SOS" poruke (kratica zna~i: spasi dušu svo-

ju). Tra ili su pomo}, spas. I dok je brod tonuo, orkestar je svirao "Bliè o Boè moj". Od 2300 putnika uspjelose spasiti samo 705.

"SOS" Gospodinu I mi u potrebi kli~emo i vapimo: Gospodine smiluj

se, Kriste smiluj se. Šaljemo Gospodinu "SOS poruke".Krist nema operatera, što bdije 24 sata da ~uje sve naševapaje; a ipak neprestano sluša. Boli ga svaki naš uz-dah. Teško mu je kad patimo, kad smo u nevoljama, bo-lestima i poteško}ama. Tko }e nam pomo}i? Ljudi bidonekle mogli, ali su previše sebi~ni, vole isklju~ivosebe. Izbavljenje dolazi od Gospodina.

Bog je taj koji nam èli pomo}i. On to moè i ho}e. Imajmo povjerenja u Bo`ju ljubav i mo}, svoj ìvot pre-dajmo u Kristove ruke. Zato uvijek, ne samo u svetoj

Misi, s pravom zovimo Gospodina neka nam pritekne u pomo}. Pošalji nam Gospodine svoj ~amac za spaša-

vanje jer smo bez Tebe slabi i nemo}ni i ne moèmo dalje. Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se…

Jedan glasoviti propovjednik jako je volio djecu.Upotrebljavao je vrlo jednostavan i slikovit govor kakobi djeci pribliìo Boga. Tako nekom prigodom ispri~a

djeci sljede}u pri~u! Imao neki kralj skupocjen zlatan prsten s dragimkamenom, koji mu je bio po-sebno drag! Jednoga danakralju padne prsten u kanal.Pogledao je, vidio je da jekanal sav prljav i blatan, ivrlo se raàlostio. A prstenmu je bio posebno drag. Sto-ga kralj odlu~i poniziti se iuprljati svoje kraljevsko

51


OPRO[TENJE

SPA[AVAJ NASGOSPODINE

PRSTEN U BLATU5



ruho. Nije htio zvati svoje sluge nego je sam èlio pro-na}i prsten. Odloì stoga svoju kraljevsku odje}u i si|eu blatnjavi kanal u potrazi za prstenom. Nije ga lakomogao prona}i. Traìo ga je i traìo… Kona~no ga jenašao i s velikom radoš}u odnio u svoju pala~u!

Tko je taj Kralj?Kralj jest Isus Krist, prsten je slika ljudskog roda, a

dragi kamen – duša ~ovjeka. ôvjek je iz lijepog raja –Bo`je blizine – pao u blato grijeha. Da spasi prsten –~ovjeka, Bog nije traìo nekoga me|u an|elima da po-mogne ~ovjeku da se izvu~e iz ljage grijeha, nego je po-slao svoga Sina. On je postao ~ovjekom, preuzeo nasebe našu bijedu i kroz 33 godine tra io prsten – ljudegrešnike! Pronašao ga je svojim u~enjem i velikom lju-bavlju, te teškom mukom, smr}u i uskrsnu}em doveo ga

natrag Bogu u o~insku ku}u.

Kako je po~elo?Sve je po~elo kad se Isus rodio u Betlehemu. An|eli

su pjevali: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir lju-dima, miljenicima njegovim! Bo`ja slava i ljudska sre}a– to je zapravo jedno te isto! ôvjek je, naime, Bo`jaljubav, njegova radost i njegova proslava. Zato je i stvo-ren na sliku Bo`ju. Kada me|u ljudima vlada mir i lju-bav, onda je ta zajednica sva sli~na Bogu. ôvjek,budu}i da je stvoren od Boga i to na njegovu sliku, pri-

pada Bogu i Njemu izri~e svoje molbe, zahvale ali izri~ehvalu i slavu zbog bezgrani~ne ljubavi koja nam je da-rovana. Pa i kad je ~ovjek upao u blato grijeha – Bog gane napušta.

Naša najja~a molitva, zahvala i slava ispunjava se usvetoj Misi. Tako i mi svake nedjelje i blagdana u svetojMisi slavimo Boga rije~ima: Slava Bogu na visini! To je

jedna od najstarijih molitava. S Kristom, koji je ro|en ubijedi betlehemske štalice radi nas ljudi, rije~i SLAVA

BOGU donose an|eli i prenose ih pastirima. Kasnije,ljudi su je pjevali ili izgovarali jutrom da pozdrave novidan. Slava Bogu jedan je od bitnih dijelova mise, izo-stavlja se samo kad se slave mise u vrijeme Adventa iliDošaš}a, te u Korizmi.

U Molitvi Slava Bogu na visini ništa ne traìmo.Naša je radost što mislimo na Boga i što Ga slavimo.Kad nekoga zaista volimo, ne gubimo vrijeme da mupripovijedamo o svojim nevoljama, nego se radujemošto smo s njim. Stoga i sada recimo:

Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje! Hvalimo Te, blagoslivljamo Te. Klanjamo Ti se.Slavimo Te!

Jednoga dana kralj je sazvao sve ~arobnjake, mu-drace i sve}enike svog kraljevstva. Zaprijetio im je naj-teìm kaznama ako mu ne uspiju pokazati Boga. Jadnicisu o~ajni ~upali kosu od muke ne znaju}i što da ~ine,kad li se pojavi neki pastir koji svima obe}a da }e riješitiproblem. Oni ga ùrno dovedoše pred kralja. Pastiriza|e s kraljem na balkon, pokaza mu sunce i re~e: "Gle-daj gore!" Kralj na~as pogleda i brzo oborivši o~i povi-ka: "Ho}eš li da oslijepim?" "Gospodaru moj", re~epastir, "sunce je tek malo Stvoriteljeve djelo, blijediodraz njegova sjaja... Kako misliš gledati u njega kad tise sam pojavi?"

U~enik je svakodnevno postavljao isto pitanje:"Kako mogu prona}i Boga?" I svakoga je dana primaoisti tajanstveni odgovor: "Moraš ga èljeti". "Ali ja ga

èlim svim srcem, zar ne? Zašto ga onda ne nalazim?" Jednoga dana u rijeci se sa svojim u~enikom kupao

u~itelj. On gurne mladi}evu glavu u vodu i zadrì je pod površinom, dok se ovaj na sve na~ine otimao da se oslo-bodi. Sutradan je u~itelj zapo~eo razgovor: "Zašto si seonako izbezumljeno otimao dok sam ti drào glavu pod vodom?" "Zato što sam o~ajni~ki traìo zraka." "Kad

dobiješ milost da traìš Boga kao što si traìo zrak, na}i}eš ga."

Sveti Antun Pustinjak, ìvio je u 4. stolje}u. Povu-kao se u egipatsku pustinju s nakanom provoditi ìvot utišini, molitvi i radu. Htio je ostati nepoznat svijetu i ìv-

jeti jedino s Bogom i za Boga. Glas o njegovoj svetostiproširio se nadaleko te je dopro i do ušiju cara Konstan-tina. Antun o tome nije ništa znao. Gle, jednog danaosvane u pustinji glasnik, predade mu carevo pismo. Unjemu car Konstantin pozdravlja Antuna i preporu~uje

52

DODATAK - Primjeri

TI[INA,GOSPODIN GOVORI

VIDJETI BOGA

6



sebe i svoje podanike u njegove pobo`ne molitve.Do~uvši za to, pustinjaci se skupe oko Antuna i zamolega da im pokaè i pro~ita carevo pismo. Bili su veomaznatièljni, što piše veliki car, kako izgleda njegov pot-pis, pe~at itd.

Pismo s nebaVe} stolje}ima odjekuju Bo`je rije~i u našim crkva-

ma. Tu se u tišini crkve predajemo Bogu, slušamo Nje-govu rije~. Svojom nas rije~ju Bog zove, pou~ava, kori,tješi i lije~i našu dušu. Gospodin nas èli uvesti u boàn-ski ìvot, saop}iti nam svoje planove spasenja.

îtaju}i Sveto pismo svaki ga krš}anin doìvljavakao pismo s neba. Nisu to rije~i bilo koga. To je Pismo sneba koje je Bog pisao za nas. Koliko nam je potreban

kruh da se hranimo, toliko nam je potrebna Bo`ja rije~ da bi naša duša ìvjela. Kao što piše u svetom Pismu:"Ne ìvi ~ovjek samo o kruhu nego o svakoj rije~i kojaizlazi iz usta Bo`jih."

Slušaj! Bog govori Dok slušamo biblijsku poruku, osje}amo se zna-

tièljnima poput pustinjaka okupljenih oko svetog Antu-na. Slušaju}i Kristovu rije~ naš ìvot dobiva novismisao. Postajemo svjesni sebe, svoga ìvota i Boga kojinam govori. Trebamo se potruditi, i u sebi, u svojoj nu-

trini znati ~uti i prepoznati Bo`ji glas, glas koji nas vodik stolu Bo`je rije~i. îtaju}i poruke Starog zavjetauvi|amo da Gospodin i tada, preko glasnika - proroka isve}enika hrani Bo`ji narod svojom rije~i.

Rije~ je posve blizu, u našim ustima, u našem srcu.Slušamo je da bismo po njoj ìvjeli, jer ona daje svjetlo isnagu ìvota. Bog nas svojom rije~ju u~i ìvotu, vodi nascestom koja je ~as vijugava, ~as ravna. Bog nam omo-gu}uje da odlu~imo ho}emo li slušati Njegovu rije~ ido}i u Kraljevstvo Bo`je ili se oglušiti.

Slušajmo pa`ljivo Bo`ju rije~. U njoj su kazane svetajne našeg ìvota. Spremimo ju duboko u srce. Neka

nam Bo`ja rije~ bude nada i radost ìvota.

Na jugu Engleske ìvjeli su redovnici u jednom ve-likom samostanu. Ispred samostana je bio prekrasancvijetnjak. Nije se znalo što je u njemu ljepše: ljubicekoje u rano prolje}e provire, ili plavi zumbuli što svojim

mirisom ispunjavaju okolicu, ili cvatovi jorgovana, ilicrvene ruè kojima na laticama svako jutro zablistajukapi rose ili bijeli, ùti i crveni tulipani, ili kao nebo pla-ve, krhke perunike, ili malinje`ni sunovrati…

Uz samostan djelovao je i zavod za dje~ake. Re-dovnici su ih pou~avali la-tinski, gr~ki, i drugepredmete. Iako su dje~acimnogo u~ili, imali su vre-mena i za sve ostalo. Okosamostana bio je i prostorza igranje, i bazen za plivanje. U okolici je bilo lijepihcrkava i dvoraca gdje su dje~aci razgledali razna umjet-ni~ka djela velikih slikara i kipara. Dok bi boravili uvrtu, igrali se ili plivali, ili razgledali crkve i dvorce, za-

boravljali bi na muke oko u~enja. Uve~er su bili sviumorni. Dosta je bilo samo ugledati krevet – i o~i bi sesklapale. A no} im je bila veoma kratka.

Neki su zaspaliUstajali bi prije svanu}a. Bu|enje je bilo neobi~no.

Jedan od mladi}a išao je od kreveta do kreveta i budioih. Došavši do kreveta, pozdravio je: "Hvaljen Isus".Probu|eni je dje~ak odgovorio: "Navijek. Amen!". Akone bi odgovorio, taj bi još glasnije ponovio. Kad ni tre}iput nije ~uo odgovor, mladi} bi namo~io spu`vu u hlad-

nu vodu i njome prešao preko lica dje~aka koji se nijeprobudio. Tada bi se kona~no za~ulo: "Navijek.Amen!".

Radosno s pjesmom

Sveta Misa je susret s Bogom. U njoj Isus dolazime|u nas, govori nam i mi mu pjesmom odgovaramo.Kad ne bismo odgovarali, ne bi bilo razgovora i izgle-dalo bi kao da spavamo, kao da nas je netko natjerao dado|emo u crkvu.

U svetoj Misi Bog govori nama, a mi odgovaramona njegovu rije~. Pjesma je najbolji odgovor na Bo`jurije~. Kroz pjesmu – psalam, Bo`ja rije~ najbolje odje-kuje u našoj nutrini. Kroz pjesmu najbolje primamo

Bo`ju rije~. Pjesmom izraàvamo povjerenje, vjeru i predanost drugomu. Pjevaju}i dolazimo pred Bogaonakvi kakvi jesmo, oslanjamo se na Boga i njegovurije~ u svojoj vjeri, nadi i ljubavi.

Zato svaki trenutak proveden u crkvi iskoristimo zarazgovor s Bogom. Pjevajmo i molimo zajedno s drugi-ma kako ne bi morali "mo~iti spu`vu" u hladnu vodu dabismo ostali budni i pripravni na razgovor s Bogom,nego veselo stupimo u razgovor s Njim.

53


BU\ENJEMOKROM SPU@VOM



Dogodilo se to u srednjem vijeku. Kralj je odlu~ioposlati svog sina u daleki grad, da se tamo školuje. Singorko pla~e. Otac mu veli: "Sinko, smiri se, mi }emo teu mislima pratiti. Svakog tjedna }u ti pisati i opisati svešto se kod nas doga|a!" Sin otputuje. Koliko je za njegabilo veselje svako pismo koje je primio od oca. Bez pre-stanka bi ga drào u rukama, pa ~itao i opet ~itao. Ta pi-sma, koja je pisala ruka njegova oca i koja su muotkrivala, što se doga|a u njegovoj obitelji i zemlji.

Apostolska pismaTako je i s nama. Zemlja na kojoj ìvimo za nas je

tu|a zemlja. Naša prava domovina, naša prava nebeskaobitelj je gore. Ali hvala Bogu, Otac nebeski nije nas na-

pustio. On nam pruà u Novom zavjetu zbirku svojih po-ruka, iz kojih nam Crkva stavlja pred o~i za vrijeme

Mise po jedan odlomak. Kao što se kraljev sin radovao~itaju}i o~eva pisma, tako se i mi veselimo i pa`ljivo slu-šam, kad nam se ~ita poslanica. Nakon ~itanja odgova-ramo: "Bogu hvala!"

Vijest oslobo|enjaNeki kralj je

spremio veliku goz-bu u svom dvoru ikod stola biranih jelai rijetkih vina vladalo

je najveselije raspo-loènje. Kralj je mi-slio i na zatvorenikepa je htio i njih u~ini-ti dionicama veselja

toga dana. Pošalje im jednog ~asnika, kojiim donese veselu vi-

jest: "Vi ste slobodni, slobodno se vratite ku}ama, u svoju domovinu i svojim obiteljima!"

Prije dolaska Spasitelja na zemlju ljudi su biliosu|eni na tamu. Do|e On i navijesti radosnu vijest: "Jasam vaš osloboditelj, ja }u srušiti vaše okove i oslobodi-ti vas ropstva grijeha. Nebo vam je otvoreno!" To je ra-dosna vijest, što nam je donosi Evan|elje. Evan|elje je

Isusova rije~. To je rije~ Bo`ja koju slušate svake nedjelje s ambona.

Bilo je to u srednjem vijeku u jednom samostanu. Redovnici su molili, radili i tako slavili Boga. Me|ukandidate je bio primljen jedan mladi} vrlo vrijedan,marljiv, poslušan i poboàn. Sve je svoje du`nosti vrloredovito i marljivo obavljao. Nije mu ništa bilo teško ra-diti; ni u vrtu, ni u kuhinji, ni posluìvati bolesnubra}u… Imao je àrku èlju sluìti Bogu. Jedino je neštobilo neobi~no. Za vrijeme svete Mise mladi} bi molio i

pjevao, na sve na~ine aktivno bi sudjelovao, no za vrije-me propovijedi zadrijemao. Opat ga nije htio odmahupozoriti, iako je samostan bio poznat po strogom redu i

disciplini. No, primijetio je kako se to mladi}u nepresta-no ponavlja. Jednom, drugi, pa tre}i put – mladi} svaki

put utone u san i zaspi.

Uspavani iskušenik Jednoga dana odlu~i opat

pozvati uspavanog mladi}a k sebi. Kada je mladi} došao, re~emu opat: Mladi}u, zadovoljansam tobom i tvojim vladanjem!Vrijedan si, marljiv, poslušan i

poboàn. Voliš sluìti Bogu i lju-

dima, no zašto svaki put zaspiš zavrijeme propovijedi? O o~e, ra-

zumijte me – odgovori mladi} – ja slušam i slušam, aništa ne zapamtim… Pokušavam, no nikako mi ne uspi-

jeva. Kad ništa ne mogu zapamtiti, postane mi teško i zadrijemam. Na to }e mu mudri opat: Hodi u dvorište,tamo kod staje na}i }eš pletenu košaru u kojoj se nosirepa, krumpir i ostalo povr}e… Uzmi je i idi do izvora.

Zagrabi i donesi vode…

O~iš}ena košara

ûdio se mladi}, ta kako }e u pletenoj košari donijeti vode!? Budu}i da je bio vrlo poslušan, ode i u~inikako mu opat zapovijedi. îm bi izvukao košaru i krenuo

prema samostanu, voda bi istekla… Došao je tako praz-ne košare pred opata! Vrati se ponovno i donesi vode! –

zapovijedi opat po drugi put… Nakon nekoliko bezu-spješnih pokušaja, opat zaustavi mladi}a i upita ga:Kakva li je košara prije bila? Joj, bila je prljava, blatnai slama u njoj! – odgovori mladi}. A kakva je sada? Oh,sada je ~ista… Eto vidiš, tako je i s propovijedi! Ako i neuspiješ zapamtiti nešto od propovijedi, va`no je slušati!Koliko se zapamti, zapamti! Ali Bo`ja rije~ te uvijek iz-nova ~isti i osloba|a!

54

DODATAK - Primjeri

KO[ARAS VODOM

NARODEMOJ LJUBLJENI 87



Pribliàvao se završetak školske godine. U~enici suzbrajali ocjene i ra~unali prosjek. Andriju, u~enikaosmog razreda, nešto tišti. Uo~ljivo je to iz svakog nje-govog pogleda i teškog uzdaha. On kao da se ne veselizavršetku školske godine. Mu~e ga veliki problemi.@elio bi se upisati u tehni~ku školu, a matematika mu jevelika ko~nica. To je njegova mora, njegov usud koji gaprati još od prvih školskih dana. U svemu je bio uzorno imarljivo dijete, ali matematika mu nikako ne leì. Sada

je, ve} pred sam kraj školske godine, dobio ~ak dvijeslabe ocjene iz matematike. Nastavniku je ào jer zna ivjeruje da se on trudi. Upravo iz tog razloga ostavio mu

je tjedan dana da se pripremi.

Andrija traì pomo}Ohrabren tim ~inom Andrija kre}e dalje. Nije mu

dovoljno što se svakoga dana moli, odlu~io je oti}i naispovijed kako bi olakšao dušu. U ispovijedi, kroz raz-govor sa sve}enikom, iznosi problem koji ga tišti. Ivele~asni nekako èli pomo}i. S obzirom da poznajestudenta matematike spreman ga je zamoliti za nekoliko

dodatnih sati pouke. Andrija je sretan. U~i. Sav se pre-dao matematici. Njegov mali brod iz bure strahova pola-ko, ali sigurno, plovi prema mirnoj luci.

Andriju je spasilo povje-renje. Uspio se izvu}i neoš-te}en, zahvaljuju}i povjerenjukoje su mu iskazali njegovi ro-ditelji, nastavnik, ùpnik, stu-dent koji nije àlio svogvremena da bi njemu pomo-gao. Sve to Andrija dobro znai zbog toga im je neizmjerno

zahvalan. Zna da bez njih, aposebno bez dragog Boga, ni-kako ne bi uspio. Od samogpo~etka je duboko u duši vje-

rovao da }e mu Bog pomo}i. Svi ti dragi ljudi našli su sena njegovom putu jer su poslani od Boga.

Pristanak uz BogaVjerovanje je naš radosni "da", naš slobodni i dra-

govoljni pristanak uz Boga koji nam se objavio u svojojrije~i. To je naše priznanje da smo Kristovi sljedbenici.

Gospodine ja vjerujem. Vjerujem kao oni mali pastiri imudraci s istoka, kao Samaritanka, kao ona bolesna

èna koja je mislila u sebi „da se samo dotaknem njego-ve haljine“.

Danas dok nam se zamamno nudi mnoštvo ze-maljskih boànstava, molim te Gospodine oja~aj mojuvjeru u mojoj glavi i mom ìvotu. @elim svuda svjedo~itida si samo ti Bog, svemogu}i Stvoritelj, sin nebeskogOca i naš Spasitelj.

Nekom je ~ovjeku, iznenada, u ve~ernje sate došaogost. @elio mu je nešto pripraviti za jelo, ali nevolja jebila u tome što mu je toga dana ostao samo komadi} kru-ha.Prijateljmujerekaonekasenebrinekakobigaumi-rio, me|utim doma}in je odlu~io oti}i susjedu i zamolitiga da mu posudi kruha. Susjed je ve} bio ugasio svjetlo.Njegovi su ve} bili legli u krevet. Kucao je i kucao. Nit-ko se nije javljao. Nakon nekog vremena za~uje pospanglas: "Tko je? Ne dosa|uj! Vrata su zatvorena. Djeca i jave} smo u krevetu. Ne mogu ustati. Do|i sutra. Sutra }uti dati što èliš."

Uporni doma}inôvjek je bio uporan i stao moliti susjeda komadi}

kruha za prijatelja koji je stigao iz daleka i koji je sigur-no gladan. Kad je susjedu kona~no dosadilo kucanjeustao je, otvorio vrata, uzeo iz kuhinje kruh i dao ga su-sjedu. Taj je otišao ku}i veoma sretan što je susjed imaokruha i posudio mu komad. Spremio je ukusnu ve~eru ipogostio gosta. Taj primjer ispri~ao je sam Isus.

Prestaje li molitva?

U svetoj Misi svismo okupljeni na molit-vu. Kako }emo i doklemoliti?! Isus nas je tomehtio pou~iti. On je rekaoda moramo biti poput ~ovjeka u pri~i koji jeotišao k susjedu traìtikruha. Moramo stalnomoliti i nikad ne posu-stati. Trebamo moliti sve dotle dok naša molitva ne budeuslišana. No, ne mora naša molitva svaki put biti usliša-

55


ANDRIJINOPOVJERENJE

NEDOSA\UJ

10

9



na, jer ponekad molimo za nešto što i nije za nas dobro. Zato, ako Bog katkada odgovori "ne" ili "~ekaj" ne smijemo ostati razo~arani. Bog }e nam uvijek na neki na~in pomo}i.

Sveop}a molitvaKrš}anski narod, okupljen na svetoj Misi, uzdiè

Gospodinu i posebne molitve. Ta je molitva, mogli bi-smo re}i, plod same Bo`je rije~i u srcima vjernika. Oniustaju da bi zajedni~ki upravili "sveop}u molitvu za po-trebe cijele Crkve i za spasenje svega svijeta". Ta molit-va uvijek mora imati sveop}e nakane. Takva molitvagdje zbor krš}ana sjedinjuje svoje molitve s Kristovommolitvom ima za cilj cjelovito spasenje svega svijeta.Sveti Pavao upravo na to podsje}a kad govori o molitvi."Molim da se upravljaju prošnje, molitve, zazivi, zah-valjivanja za sve ljude, za krajeve i za sve koji su na

poloàju…. To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasitel- jem našim, koji ho}e da se svi ljudi spase!" To je daklemolitva svih za sve. Papa je rekao jednom zgodom:"Crkvaje dotle dok seè njena molitva!" Mole}i sveop}umolitvu vjernici postaju svjesni da su tijelo Kristovo i dauistinu ~ine Crkvu.

U dubokoj no}i ~uo se glasBo`ji: "Abrahame, Abrahame,ustani, uzmi svog sina i povediga sa sobom na brdo Moriju i tu}eš mi ga prinijeti kao `rtvu!"Abraham se diè i probudi sina.Stavi mu na ramena sveànjdrva, kojim }e na~initi `rtvenik.Zatim uze no` za `rtve i po|oše

obojica prema brdu. Išli sušute}i jedan uz drugog. Naje-danput upita sin: "O~e, imamodrva od kojih }emo na~initi`rtvenik, o tvom boku visi no`za `rtvu. Ali gdje je `rtva, koju}eš prikazati Svemogu}em?"

Pobo`na sjetva i ètvaU staro vrijeme vjernici su sa strahopoštovanjem

gledali kako se na oltaru slave misne tajne. Knezovi su

smatrali ~aš}u pripraviti kruh i vino za presvetu `rtvu. UHirsonovom samostanu, u Wurtembergu, naj~asniji re-dovnik je, odjeven sav u bijelo, išao sijati sjeme pšenicena njivu koja je posebno pripremljena. A kad bi došlaètva, èli bi ju uz pobo`ne pjesme. Pjevaju}i skupljalibi snopove. Uz svete pjesme nosili bi pšenicu u mlin.Redovnici su vjerovali da }e zrnje koje oni pripravljajubiti jednog dana pretvoreno u Kristovo tijelo.

Kad bi kruh i vino govorili?Upitajmo se ponekad i mi: "Gdje je `rtveni prinos

što }emo ga prikazati Ocu nebeskom kod svete Mise?Što }emo mu darovati?". Ono što pjevamo u lijepoj pje-smi "O~e naš dobri": "Kruh taj i vino, Boè ti posveti, posvojoj rije~i!".

Kruh ozna~uje ìvot, rad i zajedništvo. Zrna ìta sesamelju, brašno se umijesi da dobijemo kruh. Kad bikruh na oltaru mogao govoriti, ~uli biste: "Stavi na pa-tenu sve}enikovu sve svoje tjedne poslove, školske

zada}e, strahove, sve povjerene du`nosti… prikaì ihgovore}i: Boè, Tebi na ~ast i slavu!".

Vino u kaleù predstavlja trpljenje, zajedništvo i ra-dost. Kad bi vino moglo govoriti, sigurno bi ispri~alo

plemenitu pri~u jednog trsa. Mlada vinova loza prvo jetrebala pro}i vrijeme rasta, cvatnje, formiranja finihbobica, koje su se bolno pekle na suncu dok su sazrije-vale. Plod se obrao, sprešao i ostavio da zori.

Pa`ljivo s kruhomKruh je Spasitelj izabrao za svetu oltarsku `rtvu.

Imajte poštovanja prema kruhu. Ne bacajte ni najmanjikomadi} na zemlju!

Kruh i vino kod pretvorbe postaju Tijelo i Krv Isuso-va. Kad gledate sve}enika na oltaru kako prikazuje kruhi vino, u duhu stavite i vi svoje ruke s njegovim i pri-kaìte ih skupa nebeskom Ocu.

Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje ot-mjene trgovine promatrao prolaznike. Neka se dje-voj~ica pribli ila trgovini i prislonila nosi} na izlog. Kaonebo plave o~i radosno zasjaše kad ugleda jedan odizloènih predmeta. Ušla je odlu~no i prstom pokazalaogrlicu od modrog tirkiza. "To je za moju sestru. Moèteli mi je zapakirati Kao dar?" Trgovac s nevjericom po-

56

DODATAK - Primjeri

NA[A @RTVA

SKUPOCJENAOGRLICA

11



gleda djevoj~icu i upita: "Koliko novaca imaš?" Ona sepodiè na prste, stavi na stol limenu kutiju, otvori je iisprazni. Bilo je ondje nekoliko manjih nov~anica, šakasitniša, nekoliko školjki i figurica. "Ho}e li biti dovol-

jno? " upita ponosno. "èljela bih starijoj sestri kupitidar.Otkad nemamo mame ona obavlja sve poslove inema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je ro|en-dan. Uvjerena sam da }e je dar veoma obradovati. Njezi-ne su o~i iste boje kao taj dragi kamen."Trgovac jeotišao u malu prostoriju i u zlatno-crveni papir zapaki-rao kutijicu."Uzmi i pa`ljivo ponesi", re~e djevoj~ici.Ona uze paketi} kao pobjedni~ki pehar i ponosno iza|eiz trgovine.

Sat vremena kasnije u trgovinu u|e prekrasna dje-vojka s kosom boje meda i divnim modrim o~ima. Stavina stol kutijicu koju je trgovac bio pa`ljivo zapakirao i

upita: "Ova je ogrlica kupljena u Vašoj trgovini?" "Da,gospo|ice." "Koliko je koštala?" "U mojoj trgovini cije-ne su stvar povjerenja, ti~u se samo mene i mojih kupa-ca." "Moja sestra je imala nešto sitniša, sigurno nijemogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!"

Trgovac zatvori kutiju, sloì omot i vrati je djevojci."Vaša je sestra platila najvišu cijenu: dala je sve što jeimala."

I najmanji dar ako se daje od srca i nesebi~no, silno je velik pred Bogom.

Ve} dugi niz godina u predboì}ne dane obilazio biùpnik stare i nemo}ne ùpljane koji su ìvjeli u sta-ra~kom domu. Tako je bilo i ove godine. Išao je od sobedo sobe. Pokucao bi na vrata, ušao i s njima razgovarao.Došao tako do jednih vrata i kucao. Me|utim, nitko nijeotvarao. Bilo mu je ~udno jer je pola sata prije, ispred tihvrata vidio paket. Pomislio je kako ga je, starac mo`da

otvorio i sad gleda što je u njemu. Najednom iznutraza~uje glas: "Naprijed, moè!"

Siromašni boì}ni darovi

Kad je ušao unutra, vidio je starca kako sjedi krajstola i vadi stvari iz paketa. Na prvi pogled paket je biodoista bogat. Bilo je unutra svega, ali na licu starca nitrunka radosti. Sve}enik nije mogao ne upitati: "Ali, go-spodine, kako moète pokazivati tu`no lice nakon takobogata paketa." On ga tu`no pogleda i re~e: "Ima svegaunutra, ali nema ljubavi! Ispri~ao je tada pri~u o bogatoj

k}erki koja mu je poslala te darove, ali nikakve osobne~estitke, posjeta ni poziva. Probrani pokloni bili suozna~eni cijenama, da stari vidi koliko se za njega po-

trošilo, a na Boì}noj ~estitci škrtim rije~ima bilo je na-pisano "Tvoja k}erka Lucija i zet".

Imao je starac i pravo: "I najljepši i najbogatiji pok-loni malo vrijede i ne mogu nikoga pravo obradovati,ako nisu darovani s ljubavlju", zaklju~io je ùpnik.

Kakvi su misni darovi?

I mi za vrijeme Mise prinosimo Bogu darove. To sukruh, vino i voda. Kruhom Gospodinu prinosimo savsvoj rad i ìvot. On je plod rada naših ruku i naših njiva.

Nakon kruha, Gospodinu prinosimo vino. To je "plod trsa i rada ruku ~ovje~jih". Biblija piše kako vino razve-seljuje srce ~ovjeka. Kako je Misa gozba, sve~anost, su-sret s Isusom, dolikuje da vino bude znak sve~anosti iradosti. Kapljica vode umiješana u vino pripada prika-

zanim darovima jer se ljudska narav tim darovima èlišto tješnje vezati s Kristom.

Svi ti darovi, ako nisu poklonjeni s radoš}u i ljubavi prema Bogu gube svoj poruku. Nedostaje im srca. Našidarovi nisu potrebni Bogu. On ima sve. On, me|utimo~ekuje našu ljubav, koja }e mu u daru biti pokazana.

Zna~enje kapljice vode umiješane u vino najbolje }enam predo~iti Cesari}evi stihovi:

Te~e i te~e, te~e jedan slap:Što u njem zna~i moja mala kap?Gle, jedna duga u vodi se stvara,

I sja i drš}e u hiljadu šara.Taj san u slapu da bi mogao sjati,

I moja kapljica pomaè ga tkati.

57


NEDOSTAJELJUBAV

12



Selo što je leàlo u podno`ju dvorca probudila jevika dvorskog glasnika koji je na trgu ~itao proglas."Naš cijenjeni gospodar poziva sve svoje dobre i vjernepodanike na ro|endansko slavlje. Svakomu }e bitiuru~eno ugodno iznena|enje. Od svakoga se, me|utim,traì mala usluga: sudionici slavlja neka budu tako lju-bazni i donesu malo vode kako bi se napunio praznidvorski spremnik za vodu..." Glasnik je obavijest višeputa ponovio, a onda se okrenuo i u pratnji ~uvara vratiou dvorac. U selu su zaredale najrazli~itije primjedbe.

"Što opet ho}e taj tiranin? Ima dovoljno slugu, neka muoni napune bunar... Ja }u donijeti ~ašu vode i dosta!""Ali ~ekaj! Uvijek je bio dobar i velikodušan! Ja }u

mu donijeti vedro vode!" "Ja }u donijeti... naprstakvode." "Ja }u napuniti... ba~vu!"

Na dan ro|endanskog slavlja, ujutro se mogla vidje-ti ~udna povorka kako uzlazi prema dvorcu. Jedni susvom snagom gurali veliku burad, drugi soptali nose}ivelike kante pune vode. Tre}i su pak, izruguju}i se svo-

jim suseljanima, nosili male staklenke ili ~aše na po-sluàvniku.

Kad je povorka ušla u dvorište, svaki uzvanik je iz-

lio svoj dar u veliki spremnik, svoj sud odloìo u kut iveselo se uputio u sve~anu dvoranu. Tu su ih ~ekala raz-na jela i pi}a, a glazba i ples su se neprestano orili i vili.Uve~er se gospodar dvorca ljubazno zahvalio svim uz-vanicima i povukao u svoje odaje.

"A obe}ano iznena|enje?" negoduju}i su mrmljalineki pomalo razo~arani gosti. Drugi su izraàvali radosti zadovoljstvo: "Naš gospodar darovao nam je najra-skošnije slavlje!"

Svaki je uzvanik priodlasku svratio po svoju

posudu. Tad su dvorcempo~eliodjekivati krici rado-sti i ljutnje. Posude su bilepune zlatnika! "Ah! Da samponio više vode..."

"Dajte i dat }e vam se:mjera dobra, nabijena, na-tresena, preobilna dat }e seu krilo vaše jer mjerom ko-

jom mjerite vama }e se za-uzvrat mjeriti." (Lk 6,38)

U jednoj afri~koj crkvi, za vrijeme skupljanja pri-kaznih darova, zaduèni su vjernike obilazili s velikomkošarom od vrbova pru}a kakva se upotrebljavala zaberbu banana.

U dnu crkve, u posljednjem redu klupa, sjedio jeneki dje~a~i} koji je zabrinutim pogledom motrio kakovelika košara kruì me|u redovima. Uzdisao je svjestanda nema ništa što bi mogao prikazati Gospodinu.

Košara je stigla i preda nj. Tad on, na iznena|enjesvih vjernika, sjedne u košaru govore}i: "Jedino što

imam, darovat }u Gospodinu za prikazanje".

Zaklinjem vas bra}o, milosr|em Bo`jim: prikaìtesvoja tijela za `rtvu ìvu, svetu, Bogu milu, kao svoje du-hovno bogoslu`je. (Rim 12,1)

Marko je došao s mamom u grad. Prvi put je vidiokatedralu. "Mama, gledaj prozore na ovoj crkvi! Baš suzamazani, uop}e ne izgledaju lijepo." Mama nije ništaodgovorila, nego je Marka povela u crkvu. Vitraji - pro-zori, koji su izvana izgledali prljavi, odjednom su zasjaliu razli~itim bojama. Marko se divio i pa`ljivo razgledaoprozore. Posebno mu se svidio prozor iznad glavnog ol-tara. Bio je pun divnih likova, a jedan od njih je bio izra-zito svijetao, jer je kroz njega sjalo sunce. Marko jepitao: "Tko je to?" Mama odgovori: "To je jedan svetac.Sveti Petar."

Tko je svetac?To je Marko dobro zapamtio. Nekoliko dana kasnije

Marko je bio na satu vjeronauka u svom selu. Vje-rou~itelj je govorio o svecima. Na po~etku je postaviopitanje: "Djeco, tko od vas zna tko je svetac!" Svi su šut-

jeli, samo se Marko javio i rekao: "Ja znam. Svetac je~ovjek kroz kojeg sjaji sunce!"

Tri puta svetSvet, tri puta svet Bog nad vojskama. Blagoslovljen

koji dolazi u ime Gospodnje! Pjevajmo, bra}o, sa svim

58

DODATAK - Primjeri

SLAVLJE U DVORCU MOJ DAR

SVETOSTZASVE

13



srcem, blagoslivljamo, slavimo onoga koji je u jednomtrenutku povijesti došao me|u ljude, koji dolazi me|unas. I sve do posljednjeg daha ìvota, o~ekuju}i njegovkona~ni dolazak u slavi zazivajmo: "Do|i, Gospodine

Isuse!" Tako o Bogu govori Biblija. Mi zovemo Boga. Puno

puta ga zazivamo: "Do|i Gospodine." Koliko je to iskre-no! Zovemo Gospodina kad smo u potrebi, kad nemoèmo sami riješiti poteško}e. Ponašamo se kao da je

Bog dugme koje po èlji stisnemo i On nam treba riješitisve probleme. Bog jest svemogu}. Za njega nema nerje-šivoga, ali zapitajmo se da li je naše ponašanje u redu.Svakako da nije. Moramo se ponašati druga~ije.

Kuda kora~am…

Treba kroz molitvu razgovarati s Bogom. Moliti Boga da smekša naše srce, kako bi se mogli moliti i zasvoje neprijatelje. Velik je onaj koji moè oprostiti, kojiu svom srcu ne nosi mr`nju. U takvom srcu ne}e rasti ku-kolj jer mu tu ne}e biti mjesta. Kao što je dje~ak u likusv. Petra vidio svetost neka se naši bli`nji pogledom unaše o~i susretnu s dobrotom, radoš}u i strpljenjem.

Naše o~i govore sve. One su odraz naše duše i ne moguništa sakriti. Budimo iskreni, pravedni, strpljivi.Kli~imo pjesmom: "Kuda kora~am ho}u da bacam sno-

pove zlatne svjetlosti!" To je Bogu drago i milo.

Na ulazu grada Asiza ìvjele su ~asne sestre u sa-mostanu kraj crkvice sv. Damjana. Po sv. Klari prozvanesu Klarisama. Njihov samostan nije uop}e bio zašti}en.Bio je izvan gradskih zidina, me|u maslinicima i vino-gradima. Sestre su provodile siromašan ìvot poput Kri-sta. Sveta Klara (u prijevodu: Jasna) nadìvjela je sv.

Franju mnogo godina, ali je uvijek imala samo jedancilj: ìvjeti kao što je ìvio brat Franjo.Stiè do sestara vijest kako su neprijatelji Saraceni

na vidiku. One se me|utim nisu uplašile. Kad bi uve~erišle na spavanje, na poluotvoren balkon pred spava}omsobom postavljale bi Presveti Oltarski sakrament. To bi~inile sasvim tiho.

Neprijatelji napadaju

Jedne gluhe no}i za~uje se buka. Zveckalo jeoru`je, plamtjele su baklje, ~uli se surovi glasovi. Sara-

ceni su postavljali ljestve uz sa-mostanski zid. Sestre su ipakostale mirne, pale su na koljenai molile. Sv. Klara, poglavarica,izašla je na balkon i vidjela pri-

jete}u opasnost. Saraceni sunamjeravali provaliti u samo-stan. Uzela je u ruke PresvetiSakrament, podigla ga visoko imolila tiho molitvu koju su se-stre ~esto zajedno molile: "Po-gledaj, Boè, naš Zaštitni~e!Pogledaj na neprijatelja i njegovu lukavštinu. Zaštiti nasti, o Gospode, koji si nas svojom krvlju otkupio!"

Dok je sv. Klara molila drè}i u rukama PresvetiSakrament, mjese~eva zraka bljesne o pokaznicu. Jedan

Saracen, koji je ve} bio na vrhu ljestava i samo što nijeušao u samostan, prestraši se i pade na zemlju. Za njim iostali nagnuše u bijeg. Bjeàli su i padali jedan prekodrugog. U divljem bijegu napustiše Asiz. Tako je sv.Klara, podiù}i Presveti Sakrament, spasila samostan igrad od Saracena.

Sve}enik kod svake Mise ponavlja Isusove rije~i s posljednje ve~ere: "Ovo je moje tijelo!" i "Ovo je mojakrv!" Nakon što sve}enik izgovori te rije~i nad kruhom ikaleòm, podiè presveto tijelo i kale` s krvlju Kristo-vom. Vjernici to s vjerom gledaju. Mi se pred njima,pred tijelom i krvi Kristovom, osje}amo sigurnima od

svakog neprijatelja i zla u ìvotu. Tijelo Kristovo kojeblista u svom veli~anstvu postaje nam spas i otkupljen-

je. Upravo to, da se vjernik moè povezati s Kristom,usre}uje svakog krš}anina.

Dobro je ~astiti te svete tajne. Još je bolje primati posve}eni kruh i blagovati. On nas hrani i brani od na-srtaja zloga.

Gladni poslije igre skupljali smo se oko stola, doknamjemajkadijelilakruhisrce.Iutomejebilatajnara-dosti, koju nismo zaboravili. Srce je kao i kruh: hrani iusre}uje, njegov poklon ìvi dugo, ìvi za ~itava ìvota.Jednom sam u obijesti odgurnuo krišku kruha. Pala je napod i majka mi je zapovjedila da je podignem. Opiraosam se: zašto kupiti komadi}e kruha na podu kad kruhaima dovoljno? Ali majka je rekla kako je svaka mrvicava`na.

59


SRCE JE

KAO KRUH

NEOBI^NAÂSNA SESTRA

15

14



Svi mi poslije poèlimo mrvice onoga kruha kojinam je nekada darivala maj~ina dobrota. Poèlimo dav-ni okus, miris i toplinu onakva poklona, koji ~ovjek pri-ma, a da nije ni svjestan svoje sre}e za ~itav ìvot.Poèlimo kruhiz davnog djetinjeg doba i maj~ino srce.

Obe}anje "novog kruha"Jednom je mnoštvo traìlo

Isusa i njegove u~enike. Na|ošeih u Kafarnaumu. Isus im tadare~e: "Zaista, zaista, kaèm vam,ne traìte me jer ste vidjeli zna-kove, nego jer ste jeli one kruho-ve i nasitili se. Nastojte sebipribaviti ne propadljivu hranu,nego hranu koja ima trajnost zaìvot vje~ni!" Zatim je nadodao:"Otac moj vam daje pravi kruh sneba. Jer kruh je Bo`ji onaj kojisilazi s neba i daje ìvot svijetu". "Gospodine – rekošemu na to – daj nam uvijek toga kruha!" Odgovori imIsus: "Ja sam kruh ìvota. Tko dolazi k meni, sigurnone}e ogladnjeti!" (Usp. Iv 6)

Na Posljednjoj ve~eri Krist je predao apostolimasvoje tijelo i krv. Razlomio je kruh i dao ~ašu vina da biga njegovi u~enici i prijatelji mogli primiti kao na gozbi.

A ovo je hrana na gozbi na koju nas je pozvao: njegovkruh, njegovo vino – njegov ìvot! @elja mu je da bude-mo dionici toga ìvota.

Hrana za vje~nost

Od Posljednje ve~ere ostao nam je stol – oltar. Naoltar donosimo svoje darove – kruh i vino. Oni na oltaru

postaju Isusovo tijelo i krv. U prilikama prinesenog kru-ha i vina Isus u svetoj Misi dolazi me|u nas na oltar.

Naše tjelesne o~i gledaju na kruh i vino kao na svagdan- je, obi~ne, stvari koje moèmo danas na}i u svakoj ku}i.Po sve}enikovim rije~ima, ponovljenim rije~ima s Po-sljednje ve~ere, kruh i vino za nas postaju stvarnim Isu-sovim tijelom i krvlju. Ne preostaje nam drugo nego se

pred tom tajnom baciti na koljena, kako je to zapisao sv.Toma Akvinski:

Klanjam ti se smjerno,tajni Boè naš,što pod prilikama tim se sakrivaš.Srce ti se moje sasvim predaje

jer dok promatra te, svijest mu prestaje…

Jedne nedjelje došao je sveti Bernard u crkvu slušatisvetu Misu. Crkva je bila puna vjernika, koji su odušev-ljeno, u jedan glas molili O~e naš . Kraj svakog vjernikavidio je svetac jednog an|ela. Svi su ti an|eli dr ali u ru-kama pero i papir, pa nešto marljivo bilje ili. "Ašto vi topišete?" upita svetac najblièg an|ela. "Biljeìmo molit-ve ovih ljudi", odgovori an|eo, "da ih odnesemo u nebodragom Bogu". Sada Bernard zaviri malo u papire onihan|ela i evo što je vidio. Jedni su pisali zlatnim slovima,drugi srebrnim, tre}i obi~nom tintom, ~etvrti vodom. A

neki nisu pisali ništa, nego su samo dràli pero u ruci.Bernard se tome veoma za~udi i upita opet onog an|ela:"A zašto pišu jedni zlatom, drugi srebrom, tre}i tintomili vodom, a neki ne pišu ništa?"

An|eo odgovara"Evo zašto", odgovori an|eo. "Ako je molitva jed-

nog ~ovjeka puna ìve vjere i ako u njoj ima mnogo po-uzdanja u Boga i njegovu providnost, onda pišemozlatom, jer takva je molitva ~isto zlato pred licemBo`jim. Ali, ako u molitvi nema toliko vjere i ponizno-sti, onda pišemo srebrom. A ako ~ovjek obavlja molitvus vrlo malo pobo`nosti i ako je razvodni rastersenim mi-

slima, onda pišemo tintom ili vodom. A ima molitavakoje ne vrijede ništa pred Bogom, jer u njima nema nitraga kakvoj vjeri i pobo`nosti, kao što je bila molitvaonog farizeja u hramu. Takve molitve uop}e ne pišemo,

jer to nisu molitve nego brbljanje".

Isus u~iPrva molitva koju je Krist molio i koju je nas nau~io

moliti jest "O~e naš". To je kratka molitva kojomizraàvamo sve što je najpotrebnije u ìvotu.

O~e naš - Zazivamo Boga koji je naš Otac i na nebui na zemlji.

60

DODATAK - Primjeri

OÊ NA[16



Sveti se ime tvoje - Neka se posvuda slavi i slušavolja O~eva.

Do|i kraljevstvo tvoje – Neka se posvuda uspostaviKraljevstvo Bo`je.

Kruh svagdanji – O~e molimo te za svagdanji kruh.Posebno molimo za euharistijski kruh. Kruh ljubavi ivje~nog ìvota.

Oprosti nam grijehe - I mi darom praštanja koji sinam ti dao, opraštamo grijehe bli`njima. Molimo opro-sti ti nama naše grijehe.

Ne uvedi nas u napast - Daj da budemo oslobo|eninapasti od materijalnih stvari. Ne daj da im robujemo itako zaboravimo na sve dobro u ìvotu. Daj nam da nidjelima ni mislima ne nanosimo drugima bol. Izbavi nas

Boè od zla. Molimo tu Kristovu molitvu sabrano i skrušeno.

Molimo ju srcem. Srce je to koje èli Boga slaviti. Iz srcaizlaze najljepše èlje i misli usmjerene k Bogu i on ih

prepoznaje i uslišava.

Sveti Ivan Milostinjar, biskup iz Aleksandrije,okruèn mnogim sve}enicima, pošao je jedne nedjelje

iz sakristije u crkvu sluìti svetu Misu. Ali usred Miseprekine molitvu i naredi sve}enicima, da se svi zajednoodmah vrate u sakristiju. Naravno, u crkvi je nastalopravo komešanje, jer su se svi za~udili, što je to bilo nji-hovom biskupu! Kad su došli u sakristiju, naredi biskupzvonaru da ode u grad, pozove toga i toga sve}enika ineka odmah do|e.

Što je u stvari bilo? Dan prije, biskup je po svojojdu`nosti, ukorio tog sve}enika, jer je bio dosta nemaranu svojoj slu`bi. Sve}enik nije primio ukora, nego se oš-tro odupro biskupu, te je me|u njima došlo do prepirke.

I tako su se rastali. Kad je biskup sutradan sluìo svetuMisu, do|oše mu na pamet one rije~i Isusove: "Ako pri-nosiš svoj dar na oltar i sjetiš se ondje da tvoj brat imanešto protiv tebe, ostavi dar pred oltarom, pa idi te senajprije pomiri sa svojim bratom. Onda se vrati i prinesisvoj dar!"

Oprostiti – da ili ne?

Te rije~i Sina Bo`jega nisu biskupu dale mira, jerneki mu je glas bez prestanka šaptao u srcu: "Evo, ti sespremaš, da prineseš Ocu nebeskom najve}i dar, što ga

ima na nebu i na zemlji, a nisi se pomirio sa svojim bra-tom, kako to Spasitelj tra i!" I svetac nije mogaoizdràti, nego se vratio u sakristiju. Kad je došao spome-nuti sve}enik, biskup se pred njim duboko nakloni ire~e: "Dragi brate, evo ja se spremam prikazati dragomBogu `rtvu svete Mise, a nisam se s tobom izmirio, kakoto Isus traì. Stoga, oprosti mi, dragi brate!" Vidjevši to-liku poniznost i ljubav svog biskupa, sve}enik pade prednjim na koljena i zavapi: "O~e, biskupe, ja sam kriv a neVi! Stoga Vas pred svima najponiznije molim, oprostitemi!“ Nato biskup diè svog sve}enika i zagrli ga kaosvoga ro|enog brata.

On je nama oprostio – a mi? Isus je teško patio nepravedno osu|en, nose}i teški

kri` na Kalvariju. Razapet na kri`, znao je da svojom `rtvom pridonosi Bogu za otkupljenje naših grijeha. Isus nam je oprostio naše grijehe. Oprostio nam je i zamuku koju je podnio radi nas. Oprašta nam svakodnev-no svu našu nemarnost, nestašluke. Vjeruje da }e do}idan kad }emo uvidjeti svoje pogreške i popraviti se. Bog

je strpljiv s nama. Ako se je Bog spreman `rtvovati za nas i iznova nam

opraštati, moramo to ~initi i mi. Vje`bajmo u~iti prašta-ti. Dok u crkvi pruàmo ruku i izgovaramo "Mir s to-bom", moramo u svom srcu svima oprostiti. Vanjski znak mog praštanja u duši jest pruànje ruke. Praštaju}i

osloba|amo se zapreke u svom srcu i time nas Bo`ja mi-lost moè pohoditi. Zar ne molimo u O~enašu: "Otpustinam duge naše kako i mi otpuštamo du`nicimanašim!".

Monah Epifan je jednoga dana na Siciliji otkrioBo`ji dar: umio je slikati prekrasne ikone. Htio jena~initi najljepšu sliku, Kristov portret. Ali gdje prona}imodel prikladan da izrazi patnju i radost, smrt iuskrsnu}e, ljudskost i boànstvo?

Epifan nije imao mira: kona~no je krenuo na put.Prošao je Europu zagledaju}i pomno u svako lice. Ništa.Nigdje nije našao lica prema kojemu bi naslikao Krista.Jedne je ve~eri zaspao mole}i psalam: "Lice tvoje, Go-spodine, ja traìm, ne skrivaj lica svoga od mene."

Usnuo je san. An|eo ga je vodio ljudima pokazuju}imu na njihovim licima upravo onu osobinu koja jesli~ila Kristovoj: radost mlade zaru~nice, nevinost dje-

61


PRU@ITE MIRJEDNI DRUGIMA

KRISTOVO LICE

17



teta, snagu seljaka, trpljenje bolesnika, strah osu|enika,dobrotu majke, zgranutost siro~eta, strogost suca, vesel-

je zabavlja~a, milosr|e ispovjednika, izmu~eno lice gu-bavca.

Epifan se vratio u samostan i po~eo raditi. Nakongodinu dana Kristova je ikona bila gotova. Pokazao ju jeopatu i bra}i koji su se zapanjeni bacili na koljena. Kri-stovo je lice bilo prekrasno, ganutljivo, potreslo bi ~ov-

jeka u dubini duše i postavljalo pitanja. Nemoj traìti Krista u jednom ~ovjeku, nego u sva-

kom ~ovjeku traì ponešto od Kristova lika.

@ivot prvih krš}ana bio je izloèn mnogim nevolja-ma. Bili su progonjeni. Jedno takvo progonstvo zadesilo

je 302. godine u Rimu Isusovog sljedbenika i mu~enika,dje~aka Tarzicija. On je poslu ivao kod svete Mise u ka-takombama, podzemnim grobljima gdje su se skrivalikrš}ani. Tada je, Petrov nasljednik, papa Kalist vodioCrkvu Kristovu. Poput dobra pastira, brinuo se za malostado u koje su se zalijetali grabe ljivi vuci, progonitelji,da što više njegovih ov~ica ugrabe i predaju mu~itelji-ma. Rimski zatvori bili su puni osu|enika zbog vjere u

Isusa Krista. Papa Kalist imao je na srcu zatvorenekrš}ane a kako nije mogao k njima, htio im je poslati tijelo Kristovo. Tu spasonosnu duhovnu okrjepu i utjehukoju su toliko èljeli i koja im je davala snage da ustrajuu vjeri, ~ak i da ìvot ponude kao svjedo~anstvo te vjere.Tarzicije je molio papu da mu dopusti da nosi posve}enehostije u rimske zatvore. Uvjeravao je Papu da ne}e nit-ko na njega obra}ati pa`nju kad je još dijete.

Tarzicije na zadatkuPapa je na kraju dopu-

stio da Tarzicije po|enose}i posve}ene hostijedo zatvorenika. Dje~ak,sretan i uplašen istovreme-no, privinuo je dragocjenusvetinju na svoje grudi ipoùrio prema zatvoru. Naputu susreli su ga njegovivršnjaci i po~eli zadirkiva-ti. Oni nisu bili krš}ani.Kad su vidjeli da Tarzicijenešto skriva, postali su još

nasilniji. Otkrivši da nosi krš}anske svetinje, zahvatio ih je bijes te su ga puni mr`nje po~eli tu}i. Mladi Tarzicijebio je nemo}an, ali Presveto tijelo nije puštao iz ruku,stiskao ga je još ja~e ispod sada rasparane i okrvavljenekošulje. Na sre}u naišao je neki vojnik, imenom Kva-drat, krš}anin, saàlio se i dje~aka obranio u zadnji ~as.Onako napola mrtvog odnio ga je natrag u zajednicu.Dje~ak je došao k sebi, i premda u teškim bolovima,molio je da pozovu papu Kalista. Kad ga je ugledao, bla-go se nasmiješio, uru~io mu Presveto tijelo i za nekolikosati predao svoju nevinu i plemenitu dušu Bogu.

Snaga pri~estiKako je divan i potresan primjer plemenitog i

odva`nog dje~aka. Bio je spreman dati i ìvot za vjeru.ûvao je Presveto tijelo dok je sam krvario. Moèmo gausporediti s Kristom koji je umro na kriù za nas, zamene. Kao jaganjac Tarzicije umire radi Presvetog tije-la Isusa Krista.

Kad vidim hrabrost tog dje~aka ne mogu ne zapitatise: "Smijem li ja ostati hladan?". I ja sam pozvanodva`no ~initi nešto za Boga. Što? Sve ono što mi je teš-ko i traì muku i odricanje. Slušati roditelje, nastavnike isve starije osobe. Pomo}i nekome raditi, u~iti i ondakada to ne bih èlio. Pravom vjerniku to je zadatak koji sljubavlju izvršava jer zna da time ~ini ugodu Bogu. Dabi to mogao posti}i potrebno mi je primiti snagu. Ta sna-

ga se nalazi u svetoj Pri~esti.

Darovali roditelji ma-loj Ankici za njen imen-dan veliku lijepu lutku.Tko veseliji od Ankice!

Bebu je mazila dan i no},njihala je na rukama, pje-vala joj uspavanke, ljubila

je… Ali jednog dananema bebe! "A gdje ti jelutka?" upita je majka."Bacila sam je u pe}!" od-govori Ankica srdito. "Upe}!" - za~udi se mati. "Azašto?" "Pa ja sam joj ju~er cijeli dan govorila da je lju-bim i volim, a ona meni nije ni jedanput rekla, da i onamene voli! Zato sam je bacila u vatru…"

62

KAOTARZICIJE

ZA[TO BITIZAHVALAN?

DODATAK - Primjeri

18

19



Nezahvalna lutka Mala Ankica nije razumjela da beba nije ìvo bi}e i

da joj ne moè odgovoriti na njenu ljubav. Silno je elje-la ~uti samo jedno: "Hvala! I ja tebe volim." @eljela je

vidjeti sre}u na bebinom licu, ali što na}i na komadu plastike. Puno se puta i mi kao Anki~ina beba ponašamo prema Isusu. On tr~i za nama, upozorava nas, usmjera-va nas na pravi put, a mi se ponašamo kao onaj komad

plastike. Ne slušamo ga, ne ~ujemo njegov glas. Pona-šamo se kao da smo gluhi. Bog za nama dovikuje da nasljubi. Mi odmahujemo. Traìmo uvijek iznova dokaze teljubavi.

Za neke je dokaz ljubavi Boga prema ~ovjeku ìvot bez rada, skupocjen auto, puno novaca. Ako nema toga,smatraju da je Bo`ja ljubav izostala. Nisu ni svjesni ko-liko te zemaljske stvari malo zna~e. Krist ne zamjera.

@ao mu je što se tako ponašaju, ali on se svaki put iznovanesebi~no daje. Nudi svoju pomo}. Pomaè kad ga zazi-vamo.

U tišini srca Isus nam se daje u svetoj Pri~esti u obliku po-

sve}ena kruha. Kako mu ne zahvaliti! Nije va`no da li }eta zahvala biti izraèna rije~ima, šutnjom ili djelima.

Moèmo ~initi dobra djela kao zahvalu Isusu Kristu. Tomu je najdraà zahvala. Krist zna da smo dobro shvatiliva`nost svete Pri~esti ako ~inimo dobra djela bli njima.

Krist je u našem srcu i tako naše oboga}eno srce èlimo darovati svojoj bra}i po Kristu. Sve to moèmo~initi šute}i. Ne treba Bogu javnih zahvala, ne treba lju-dima hvalospjeva. Tiho, nenametljivo, sabrano pomo-gnimo potrebne. Budimo im oslonac i rame na koje seuvijek mogu osloniti. Ne moramo zvoniti na sva zvona,ako smo nekomu nešto pomogli. Ne traìmo od Boga

pla}u za to. Isto tako, ako traìmo od Boga pomo}, ne-mojmo vikati, gun|ati, uzbu|ivati se. Neka to bude tiho i

ponizno. Bog }e nas ~uti, jer je blizu i bdije nad nama.

Jednu je dušu, nakon dolaska u nebo, an|eo vodionebeskim prostorima. U jednoj velikoj dvorani stajali suprostrani stolovi, a na njima stvari ~udnih oblika, sli~neškoljkama. Duša upita svog pratioca, što je to i zbog~ega su te stvari došle u nebo. An|eo odgovori: "To supobo`ne uši onih ljudi koji su cijelog ìvota rado slušali

nauk o vjeri, ali ga u svom ìvotu nisu nikada ostvarili.Stoga su samo njihove pobo`ne uši došle u nebo, a onisami su propali!"

U slijede}oj dvorani opet su na duga~kim stolovimaleàli neki ~udni predmeti. Duša i sad upita an|ela što jeto, te dobije sli~an odgovor: "To su pobo`ni jezici ljudikoji su za ìvota znali pobo`no govoriti, ali srce i ìvotim nije bio poboàn. Stoga su im samo jezici došli unebo, a oni sami su propali!".

Dvoli~ni vjernici Idemo na svetu

Misu, sudjelujemou njoj. Razgovara-mo s Bogom. Pje-

vamo mu dušom isrcem najljepše pjesme. Naše srce je ispunjeno nadomi zahvalnoš}u. Mo-limo se Bogu danam pomogne u ne-koj našoj potrebi i zahvaljujemo mu na svemu što je zanas u~inio do sada. Potpuno smo predani Bogu. Imaonih koji izvana izgledaju skrušeni, ponizni i pobo`ni.Kad završi sveta Misa skidaju masku skrušenosti i po-kazuju svoje pravo lice. Kao da naprosto èle pobje}i iz

crkve. Guraju se, glasno razgovaraju. Kad se kriàjusvetom vodom na izlazu iz crkve, kao da umjesto rukeimaju lopatu. Ne èle pokazati ni malo poštovanja pre-ma tom svetom mjestu. îm iza|u izvan crkve, ve}

zapo~inje ludovanje i psovanje. Moè li si to dopustiti jedan pravi krš}anin? Ne, nikako!Crkvu treba napustitidostojanstveno. U najve}oj tišini i skrušenosti; još kojitrenutak moliti i slaviti Boga.

Budimo dar drugima

Idite u miru, šalje nas Gospodin. Kaè nam u stvari

idite, ispunite svoju misiju koju sam vam dao. Budite soli svjetlost svijetu. Misu treba nastaviti ìvjeti u ìvotu.

Lako je odslušati Misu, ali je teško ìvjeti vjeru. Bogtraì od nas da ìvimo vjeru. Da svojim ivotom budemo

prepoznatljivi kao krš}ani. Bog nas prihva}a i praštanam, u~inimo mi isto to prema svom bli`njem. Bog sedaruje nama. Budimo mi dar drugima. Darujmo svojesrce slabima i nemo}nima. Darujmo im cijelog sebe.

Neka naši roditelji, bra}a i sestre osjete da smo se nasvetoj Misi susreli s Gospodinom. Neka po našim po-stupcima i djelima osjete da je pohod Gospodinu bio

plodonosan.

63

IDEMODOMA


20



SVETI GOVOR

U bogoslu`ju se govori na mnogo na~ina. Kad bi nanašu Misu došao netko komu je bogoslu`je strano, ne-poznato, bio bi iznena|en. Jedva da bi nešto razumio.Liturgija ima svoj na~in govora koji valja znati prepoz-nati i razumjeti. Ministranti su du`ni, više od druge dje-ce, biti upu}eni u sveti govor. Tijekom bogoslu`ja sezapravo izmjenjuju razli~iti "govori". Sve}enik kojipredvodi Misu razli~ito govori dok radosno pozdravljazajednicu ili ~ita odlomke iz Biblije. Druga~iji je glaskad ~ita molitve posve}ivanja darova ili kad ~ita obavi-

jesti. Tuma~enje ~itanja – propovijed – opet ima svojnovi ritam. Dodajmo tomu još pjevanje misnih molitava

ili dijelova, šutnju… Isto tako vjernici molitvom, pje-smom, usklicima, a tako|er i šutnjom, izraàva svojegovorenje i razgovor s Bogom.

Molitvaîtava slu`ba Bo`ja protkana je molitvama. Neke

sve}enik govori iz misala, druge su misni odgovori, a tusu i naše osobne molitve. Misne molitve, koje sve}enikmoli ili pjeva, op}eg su zna~enja. One su ujedna~ene za~itav jedan kraj ili dràvu, ili pak za cijelu Crkvu. Zajed-nica isto tako odgovara, mole}i ili pjevaju}i. Molitva ne

smije biti samo neko izgovaranje ili pjevanje rije~i. Tre-bamo unositi sebe. Kad razgovaramo, mi ne prenosimosamo neke informacije koji drugi ne znaju. Mi iznosimoi svoje osje}aje. Primjerice, dok se jadamo, hvalimo,povjeravamo ili kad nekome kaèmo da nam je osobitodrag. Ne ~inimo to samo informacije radi. I nama i dru-gima koristi govor kojim se moèmo rasteretiti i oslonitina drugoga. Kao da kroz govor dajemo sebe ili primamodrugoga. "Molitva vjernika" je posebno pripravljena zacrkvenu zajednicu. Uzima se iz knjige, ali isto tako jemogu sastaviti ili spontano izre}i ~lanovi zajednice. Unjoj se sabiru naše potrebe, èlje, problemi, sve što èli-mo Bogu re}i.

PjevanjeJedan je svetac rekao: Tko pjeva, dvostruko moli!

Svako bogoslu`je, a posebno Misa, za nas je vjernike jedno slavlje. Što to rado ~inimo kad smo na nekomslavlju? Sjetimo se svadbenih veselja, utakmica, ro|en-dana... Pjesma je uvijek pratilac sve~arskih susreta i do-brog raspoloènja. Zapravo, svoje raspoloènje nemoèmo uvijek izraziti obi~nim govorom, ponekad bi-smo vrisnuli, kliknuli ili zapjevali. Pjesma pomaè da

izrazimo svoje osje}aje. A u liturgiji na oltaru je ìviBog, Isus Krist, pod prilikama kruha i vina. Kako ondane bi pjesmom klicali kad je Uskrsli s nama! Pohodio

nas je i uvijek iznova poha|a. Stoga je ru`no i neprili~novidjeti ministrante koji jedva da otvaraju usta tijekompjevanja. Oni su fizi~ki najbliì Otajstvu i zato trebajuprednja~iti u zanosnom pjevanju.

Propovijed – nagovor

Propovijed se spominje ve} u najranijem izvješ}u obogoslu`ju krš}ana. Što je to propovijed ili nagovorsve}enika? Ministrantima je to ve} dobro poznato, nekisu ih se "naslušali". No, znaju li što je? Isus je govoriosvojim slušateljima – ljudima onog vremena. Njegove

rije~i nisu samo za ljude jednog kraja ili vremena. Ondonosi "rije~i ìvota" za sve ljude, svih vremena. Takonjegova poruka smjera i današnjim ljudima. Ho}e li jedovoljno razumjeti ako je ~uju pro~itanu? Teško! Zato

je potrebno njegovu poruku i pouku iznova re}i ljudimadanašnjeg vremena govorom koji oni razumiju. Propov-

jednikova je zada}a govoriti rije~ima i slikama koje surazumljive, ali paze}i da se ne udalji od izvorne porukekoju nosi Biblija. U Isusovo vrijeme slušatelji "su visje-li"onjegovojrije~i;onaimjebilaodgovornamnogapi-tanja, hrana i okrepa. To treba biti i danas. Sabrano ipa`ljivo slušati propovjednikove rije~i i spremati u svo-

ju dušu.

Šutnja

Kad nastane tišina i šutnja u bogoslu`ju, mnogi }epomisliti da se sve}enik zbunio; da ne zna što dalje ilitome sli~no. Ne bi trebalo tako razmišljati o šutnji. Ona

je potrebna u Misi mo`da više nego u nekoj drugoj prili-ci. Posebno bih naglasio va`nost kratke šutnje nakonsve}enikova poziva na ~in kajanja za u~injene grijehe ipropuste na po~etku Mise, potom prilikom pretvorbe i

nakon svakog poziva "pomolimo se". Šutnja nije nekoizbjegavanje govora ili pjevanja. To bi trebala biti ispun- jena šutnja. Otvoreno i smireno srce koje se okre}e svo-me Bogu Stvoritelju i Spasitelju. Sjetimo se kako znamošutjeti kad trebamo nešto va`no promisliti i re}i. U tišinirazmišljamo i prije neke va`ne odluke. Ona nampomaè da budemo sami sa sobom, a isto tako s Bogom.Šutnja za vrijeme Mise nije prilika da se ogleda ili, nedaj Boè, brblja, nego stvaranje raspoloènja duše za su-sret s Gospodinom.

64

LITURGIJSKO ZNAKOVLJE



DR@ANJE TIJELA

Stajanje

U uspravnom stajanju osje}amo dostojanstvo, ali ipoštovanje. Osje}amo da nas Bog ljubi, ali i poštovanjeda je on Gospodin i Gospodar. Jedna lijen~ina je odgo-vorila: Stojim kad ne mogu sjediti. Za nas vjernike tonije odgovor, jer mi stojimo pred osobom koju uvaàva-mo: pred nastavnikom, lije~nikom, sve}enikom… ilikada se nalazimo na va`nom mjestu, ustanovi, itd.

Kle~anje

Tko kle~i, priznaje svoju malenkost pred Bogom,ali ne stoga što bi Bog èlio poniziti. Zapravo suprotno.Bog podiè i uzvisuje. Moja malenkost me upu}uje namjesto koje mi pripada me|u stvorenjima. ôvjek jedjelo Bo`jeg stvaranja, a ja sam njegovo dijete.

U osje}aju malenosti pred Bogom leì velika utje-ha. Pred Bogom ne moram biti "izvrstan", niti se takvimpraviti. On od mene ne o~ekuje nešto što nadilazi mene imoje sposobnosti. Mogu se "utješno" dràti svojih pro-sje~nih, obi~nih darova i sposobnosti. Kle~ati pred Bo-gom zna~i tako|er kako smijem biti slab i, priznavaju}isvoju ranjivost, biti spreman primiti svaku utjehu. Bognas ne ostavlja da pred njim vazda kle~imo – on nas pri-diè i uspravlja. Ministranti su bliè oltaru od ostalihvjernika. Kle~anje, posebno kod Pretvorbe, neka budepobo`no i dostojanstveno. Isus je tu - Bog pod prilikamakruha i vina. Neka se iz drànja tijela, kle~anja, da pre-poznati svijest o Bo`joj blizini.

Sjedenje

Ispravno i sabrano sjedenje postala je prava rijet-kost jer smo navikli svoje tijelo što udobnije smjestiti na

stolac ili sjedalicu, osobito ako je mekša i udobnija. Po-nekad nam se moè ~initi da više leìmo nego sjedimo.Me|utim, s medicinskog gledišta, lije~nici nam savjetu-

ju kako to nije pravilno sjedenje jer loše utje~e na kralje`nicu i zdravlje. Znanstvenici su ustanovili dapravilno sjedenje, kralje`nica pod pravim kutom, bitnopove}ava koncentraciju i umne sposobnosti. Sjedenje jezapravo opušteno mirovanje. Ali ne samo to, ve} ima izna~enje uspravnog i pomnog iš~ekivanja. Tko se kodku}e, za usporedbu, najprije nekoliko minuta "ispruì"udobno u naslonja~u, a potom sjedne uspravno na stoli-cu, moè osjetiti promjenu u raspoloènju svoga duha.

U sjedenju postoji aktivna spremnost o~ekivanja i prih-va}anja.

Pravilno, mirno i opušteno sjedenje kao da nas

upu}uje na sabranost. Duša nam je istovremeno budna ismirena te moèmo slušati Bo`ju rije~, homiliju, a pje-vanje nam postaje ugodno. Nemojmo zaboraviti da seposluìtelji oltara nalaze u svetištu. Nisu oni samo predBo`jim o~ima - njih promatraju vjernici. Stoga pravilnodrànje tijela, pa i sjedenje, pridonosi ukupnom vjer-ni~kom doìvljaju liturgije.

Vladanjem, odnosno drànjem tijela, "govorimo"drugima o svojim nutarnjim raspoloènjima: radosti,àlosti, nemiru i strahovima, zabrinutosti, sabranosti,itd.

Hodanje – put prema BoguI naš hod prema crkvi istovremeno izraàva i smi-

sao tog hoda i koliko cijenimo mjesto kamo idemo. Akoredovito kasnimo s polaskom u crkvu te moramo ùritiili tr~ati kako bismo na vrijeme stigli, a pritom se još do-bro oznojimo, to ujedno kazuje kakvi smo ili kakav jenaš stav prema Bogu. Stoga ministrante treba odgajatida na vrijeme krenu u crkvu kako bi se mogli doli~nopripremiti za sudjelovanje u bogoslu`ju. Na àlost,~esto smo svjedoci kako ministranti stiù u sakristiju uzadnji ~as, zadihani i znojni, te se onda na brzinu obla~ei bez ikakve sabranosti prilaze oltaru. Stoga je va`no od-gajati ministrante da ve} na crkvenom pragu, dostojnimgestama na ulazu – klecanjem i kriànjem, odaju poklonBogu i stvaraju ozra~je sabranosti.

U tom smislu va`no je pripaziti i na hod ministrana-ta za vrijeme bogoslu`ja. Hod koji slijedi kroz crkveniprostor, posebno za vrijeme ulazne procesije, nije kaohodanje ulicom. Na ulici moèmo hodati ùrno ili kakove} traè prilike. U crkvi hod treba biti nešto druga~iji.

Crkva je "ku}a Bo`ja" te i hodanje treba biti primjereno- ni brzo ni previše usporeno. Hod treba biti polagan,sve~an i dostojanstven, bez ùrbe, ali i prebacivanja snoge na nogu. Tijelo treba biti uspravno i dostojanstve-no jer kora~amo "pred samim Bogom". Neka vjernici uministrantskom hodu vide strahopoštovanje pravog po-sluìtelja oltara. Tako|er je potrebno ministrante upozo-riti ako za vrijeme Mise malo zakasne u posluìvanju,da ni tada ne treba ùriti. Sve}enik }e strpljivo sa~ekati

jer posluìvanje kod oltara treba biti bez uùrbanosti.

65




Drànje ruku

Naše su ruke dvije divne alatke. Njima se sprema-mo, pišemo, crtamo i obavljamo mnoge poslove. Kadakod Mise sklapamo ruke, prestajemo raditi i stvarati.

Tada se predajemo u Bo`je ruke. Njemu upu}ujemosvoje misli.

U Crkvi nije uvijekbio obi~ajsklapati ruke. Krš}anisu u prvim vremenima molili raširenih ruku, podignutihiznad glave. Tako su molili i starozavjetni vjernici. Uono vrijeme to je bio znak usrdne molitve. Raširene rukeprvih krš}ana bile su znak i Krista na kriù. Danas takomoli sve}enik na oltaru ili ~lanovi neke molitvene gru-pe.

Kasnije su vjernici stavljali ruke na prsa u oblikukrià, što još danas ~ine mnogi Francuzi. Tek u desetom

stolje}u po~eli su vjernici sklapati ruke, onako kako midanas sklapamo. Sastavljeni dlanovi s ispruènim prsti-ma. Kaù da ovaj na~in potje~e od starih Germana. Usrednjem vijeku bio je obi~aj da je sluga, primaju}i odfeudalca zemlju u posjed, stavljao svoje sklopljene rukeu njegove. Tako je obe}ao poslušnost i vjernost, a go-spodar bi mu obe}ao zaštitu i pomo}. To isto ~inesve}eni~ki kandidati kod sve}eni~kog re|enja. Stavljajusvoje ruke u biskupove i obe}avaju mu poštovanje i po-slušnost.

Klanjanje i klecanjeU liturgiji postoje ~etiri razli~ita izraza štovanja:

naklon, jednostavno klecanje, sve~ano klecanje (na obakoljenja pred izloènim Sakramentom) i prostiranje napod (na Veliki petak i u obredu re|enja). Naklon, prigi-banje gornjeg dijela tijela, naj~eš}i je na~in izraza što-vanja za vrijeme liturgije. înimo ga pred krièm ilioltarom kao znak pozdrava. Pokret naklona treba bitisve~an i dostojanstven, a ne usiljen ili brzoplet. Posebnotrebamo u~iti ministrante da ~ine znak naklona kada idus jedne na drugu stranu oltara.

Kod jednostavnog klecanja cijelo tijelo se spušta nadesno koljeno tako da se dotakne pod. Ovaj na~in što-vanja iskazujemo kada ulazimo ili izlazimo iz crkve ikad pristupamo svetohraništu. To je naš pozdrav Gospo-dinu. Sve~ano klecanje (na oba koljena) ~inimo kad jeizloèn Presveti Oltarski Sakrament. I sve~ano klecanjene smijemo ~initi brzo, nego polako i sve~ano. Ovi ~iniizraàvaju, s jedne strane, našu poniznost pred Bogom,ali, s druge strane, Bog me prihva}a onakvog kakav je-sam, u mom dostojanstvu kao ~ovjeka. Bog me èli usvojoj blizini jer sam mu prijatelj – posluìtelj oltara.

Kako je lijepo znati da si èljen i prihva}en od Boga! Otome treba ~eš}e razmišljati.

Kriànje

Krš}ani sebe i druge znamenuju znakom krià, koji je ujedno i molitva za Bo`ji blagoslov i posve}enje.Naj~eš}e ~inimo "veliki" znamen krià, kada desnomrukom doti~emo ~elo, ramena i prsa. înimo ga napo~etku svake molitve i svete Mise te kod ulaska i izla-ska iz crkve, a ozna~ava da blagoslov silazi na cijelog~ovjeka. Drugi na~in kriànja je kada s palcem desneruke ~inimo tri kriì}a: na ~elu, ustima i prsima. Ovajna~in kriànja ozna~ava našu èlju da nam Bog posvetimisli, rije~i i osje}aje. Znak krià ~ini i sve}enik kadadaje završni misni blagoslov. Stoga naši pokreti prili-

kom kriànja tako|er moraju biti sve~ani, polagani i do-stojanstveni. Ru`no je vidjeti kada se pojedinci kriàjukao da mašu oko glave i po prsima. Odgajajmo sebe idruge da naše kriànje postane uistinu molitva za Bo`jiblagoslov i znak po kojem nas drugi mogu prepoznatikao krš}ane.

POSVE]ENE STVARI I PREDMETI

Ve} smo nau~ili da u slu`bi Bo`joj koristimo stvari ipredmete kojima se svakodnevno sluìmo. Tako se na

našim stolovima mogu vidjeti kruh, vino, ~aše, voda,razno posu|e... Sli~no, i na svoj na~in druga~ije, prosti-remo i stol Gospodnji. Uzmimo primjer kruha i vina.Kad bi sve}enik na oltaru rezao kruh na kriške i ulijevaovino iz boce, bilo bi nam odve} neobi~no. Takav na~inne prili~i oltaru. Bilo bi neobi~no, i svakako bi nas zbu-nilo. Iako na oltar donosimo kruh i vino, navikli smo da

je to malo druga~ije. Znamo da je kruh na oltaru naprav-ljen samo od brašna i vode i da je vino ~isto, nepatvore-no. Samo, ~estica kruha toliko je tanka da u njoj jedvaprepoznajemo kruh kojim se hranimo. A vino se sipa umalu posudu-vr~i} (ampulica), koju ne vi|amo na na-

šim stolovima. Razmišljamo o liturgijskim stvarima ipredmetima. Oni su u crkvenoj tradiciji dobili svojeoblike i mjere, a istovremeno su vrlo znakoviti.

Ambon - stol rije~i

Misa je kako smo ve} nau~ili ustrojena od dva dije-la: u središtu prvoga jest Bo`ja rije~ (slu`ba rije~i), dok

je drugi usmjeren na lomljenje kruha (euharistijskoslavlje). Za oba dijela predvi|en je vlastiti "stol".

Stol Bo`je rije~i jest ono mjesto s kojega se naviješ -ta (~itanje i Evan|elje) i tuma~i (propovijed) Sveto pi-

66

DODATAK - Liturgijsko znakovlje



smo. (Samo u izuzetnim slu~ajevima ili zbog sku~enostiprostora moè oltar posluìti kao zajedni~ki stol rije~i ikruha.)

Stolje}ima je na našim prostorima propovjeda oni -

ca bila stol rije~i. Ona je bila povišena spram puka. Po-gled na propovjedaonicu bio je doduše oteàn s mnogihmjesta crkvenoga prostora, no presudna je bila njezinaakusti~na uloga. Danas se propovjedaonica više ne kori-sti, ve} imamo ambon. No, što je to ambon?

Ambon je mjesto na kojemu se nalazi ure|en stalak- prilago|en za ~itanje i navještaj Bo`je rije~i. Nalazi sena nešto povišenom mjestu. S njega ~itamo misna ~itan-

ja i sve}enik drì homiliju. êsto je ukrašen prekri-va~em - u boji dana - što ujedno ozna~ava da je toliturgijsko mjesto.

Ambon, postavljen u mnogim našim crkvama, po

svom je nastanku stariji od propovjedaonice. Ako u ne-kim crkvama postoje dva takva stalka, onda jedan sluì~ita~u (mo`da i pretpjeva~u), a drugi sve}eniku, odno-sno |akonu za navještaj.

Oltar - stol kruha

Stol na kojem se slavi euharistija; na njemu Gospo-din uprisutnjuje svoju `rtvu i daje se vjerni~kom puku zahranu. Zato je taj stol ve} u Heb 13, 10 nazvan oltarom,hrvatski - `rtvenikom. Budu}i da predstavlja Krista, re-

dovito je od kamena, stijene (l Kor 10, 4).U svakoj crkvi mora biti postavljen samo jedan ol-tar. Mora stajati slobodno (ne uza zid) te da kao središ-nja to~ka prostora ve} sam po sebi privla~i pa`njuzajednice. Ako je potreban još jedan oltar, postavit }e seu kapelu, odijeljenu od crkvenog prostora. U novimcrkvama nisu dopušteni pokrajnji oltari, koji bi bili tekradi ukrasa. Glavni oltar redovito je "nepomi~an" (alta-re fixum), povezan s podom, za razliku od "pomi~nog"oltara (altare mobile), koji se moè premještati. Za mi-sno slavlje izvan bogoslu`nog prostora za oltar dostajeprikladan stol.

Kale` i plitica

Od starine je propisano da se sveto posu|e izra|ujeod skupocjene kovine. Nekada se doga|alo da su seùpe natjecale ~ije }e posu|e biti ljepše i skupocjenije.Danas se to ~ini druga~ije. U ùpnim i filijalnim crkva-ma nalazimo razli~ito posu|e. Uglavnom su to kaleì iplitice presvu~eni vrlo tankim slojem pozlate ili srebra.Neke se katedralne crkve mogu pohvaliti posu|em koje

je uglavnom od zlata ili srebra. Za bogoslu`je to nijeva`no. Isus je na posljednjoj ve~eri uzeo ~ašu – kale`.

Nije birao neku posebnu ~ašu i njegov blagoslov jeposvetio posudu. To je najva`nije. Bogoslu`je ne po-sve}uje neki plemeniti i skupocjeni materijal nego pred-met koji se upotrebljava. Zato i crkveno posu|e ne morabiti nu`no od nekih skupocjenih materijala. Upotreba }emu dati "posve}uju}u" vrijednost. Tako sve ~eš}emoèmo vidjeti na našim oltarima crkveno posu|eizra|eno od porculana, keramike ili stakla. Za nas je naj-va`nije da je to posu|e, od ~ega god da je izra|eno, sve-to. Onda nema mjesta za neozbiljno i neodgovornorukovanje njime.

Pokaznica – monstrancaPokaznica ili monstranca je liturgijski predmet u

kojem se nešto "izlaè", pruà vjernicima na štovanje. U

srednjem vijeku to su bile relikvije mu~enika i svetaca.Danas se u monstranci naj~eš}e izlaè Presveti OltarskiSakrament - posve}eni euharistijski kruh. To se ~ini kodeuharistijskih procesija, blagoslova ili klanjanja. Pokaz-nica se tako|er izra|uje od plemenitih kovina i poz-la}uje; naj~eš}e je to i vrijedni ru~ni rad, koji svojimizgledom, i pa`njom koja mu se ukazuje pri rukovanju,~asti Isusovu prisutnost u posve}enom kruhu. Radi se obogato ukrašenoj, u obliku sunca napravljenoj posudi,koja u sredini ima prozor~i}, koji se moè otvoriti. Unu-tra je dr a~ u obliku polumjeseca, u koji se stavlja velikahostija.

Oko oltara se okupljaju vjernici da bi proslavili eu-haristiju. Kri` ukazuje na prisutnost Kristove `rtve. Onse uvijek nalazi ili na zidu, da ga sva zajednica moè do-bro vidjeti ili pored oltara kao procesionalni kri` .

Tabernakul sluì za ~uvanje presvete Euharistije.On se nalazi ili na zidu iza glavnog oltara ili negdje sastrane. Pokraj tabernakula u oltarskom prostoru se nala-zi “vje~no svjetlo” , svjetiljka koja uvijek gori u znakstalne Kristove sakramentalne prisutnosti. U tabernaku-

lu se nalazi posu|e u kojem se ~uvaju hostije od posljed-nje Mise. U jednoj maloj posudici, kustodiji ~uva sevelika hostija za izlaganje u monstranci (pokaznici).

U piksi se ~uvaju hostije koje se nose bolesnicima.To je jedna vrsta kutijice s poklop~i}em, u koju se moèstaviti više hostija.

Cvije}e spada u oltarski nakit. Ono se daje osobamakoje volimo ili kojima smo zahvalni. Upravo te osje}ajeimamo prema Isusu na oltaru. Osim njega, tu su i svi-

je}e. One mogu, kao i kri , stajati na oltaru ili pored nje-

67




ga. Ozna~avaju Krista uskrsloga i znak su sve~anogslavlja. Moraju biti upaljene najmanje dvije svije}e.Svije}e koje ne gore treba ukloniti ili tako|er zapaliti.Tako npr. imamo takozvane “apostolske svije}njake”,po šest njih na svakoj strani crkvene la|e, kojiozna~avaju mjesto koje je biskup kod posvete crkve po-mazao uljem.

Oltar se prekriva oltarskim prekriva~em. To je jed-na vrsta stolnjaka, koji se na Veliki ~etvrtak skida u znakàlosti.

Uz kale`, posudu za hostije i vr~i}e za vino i vodu,upotrebljavaju se i neki platneni rup~i}i koje i ti moraš poznavati kako bi ih mogao pravilno dodati. Korporal

tjelesnik jest više puta presavijeno platno koje se raza-

stre na oltar kod prinosa darova. Radi se o bijelom plat-nu na kojem se, zbog na~ina presavijanja, vidi devetkvadratnih polja. Na njemu se, nakon prinosa darova,nalaze posude s hostijama i kale`. Pala sluì kao poklo-pac za kale`. Lavabo-rup~i} kojim sve}enik briše rukenakon pranja, ~esto se miješa s kale`njakom (purifika-torijem) koji stoji pored kaleà te sluì za brisanje i~iš}enje kaleà.

Od pribora što ga ministrant u pojedinim situacija-ma mora nositi i pridràti, sigurno poznaš škorpionicu

sa škropilom (aspergilom) i kadionicu s la|icom , u kojoj se nalaze zrnca tamjana.

Kadionicu nose ministranti na upotrebu sve}eniku.Njoj pripada la|ica iz koje se uzimaju zrnca tamjana istavljaju na uàreni ugljen u kadionicu.

O tome se govori ve} u psalmima: “Nek mi se uzdi-gne molitva kao kad pred lice tvoje.” Druk~ije zna~enjetamjana moèmo otkriti u Matejevu evan|elju 2,11:Mudraci su donijeli Isusu zlato, tamjan i dragocjenu po-

mast smirnu. Time su mu iskazali štovanje kao kralju,Bogu i velikom sve}eniku. Tamjan je znakbogo~aš}enja. Kada se tamjan upotrebljava u liturgiji,onda to ima sljede}e zna~enje:

Pri sve~anom ophodu upotreba tamjana zna~i: ula-zimo u ku}u Gospodnju koja je ku}a molitve. Nek senaša molitva poput kada uzdigne Bogu i neka mu budemila. Kada se obilazi oko oltara kade}i ga, to zna~i: ovajoltar je postavljen na slu`bu Velikog sve}enika. Neka sesvidi Bogu ono što se ovdje prinosi.

Tamjan se upotrebljava i za vrijeme sprovoda, da bise okadilo mrtvo tijelo. Time se eli pokazati da je i um-rlo “prebivalište” djece Bo je dostojno ~asti. Jer, kao štokaè sv. Pavao: “Tijelo vaše hram je Duha Svetoga.”

Sigurno ti je poznato zna~enje oltarskog zvonca,odnosno gonga, kao i crkvenih zvona. Svojim zvukomèle ozna~iti da po~inje nešto što je dostojno posebnognavještaja. Zbog toga i u našem vremenu, kada svi ima-mo satove, zvona i dalje trebaju pozivati na slu`buBo`ju. Susret, na ~iji po~etak ona upozoravaju, i daljeostaje nešto posebno.

Liturgijske knjige

Liturgijske knjige, iz kojih se naviješta rije~ Bo`ja,

trebaju pobu|ivati svijest da je tu prisutan Bog koji sadagovori svom narodu. One moraju biti prikladno urešenei lijepe, jer su simboli i znakovi ve}ih vrednota. Zato }esve}enik i poslu itelji oltara uvijek paziti na urednost li-turgijskih knjiga. Njima se moramo sluìti s du`nimpoštovanjem i brigom. Rije~ Bo`ja preko liturgijskihknjiga dobiva svoj konkretni vidljivi ìvot u zajednicivjernika. Bo`ji glas, dakako, ne moèmo ~uti, kao niglas Isusa Krista. Bog upu}uje svoju rije~ preko glasni-ka. Liturgijski ~ita~ je izabrani posrednik i prenositeljBo`je rije~i i njegove poruke. Ponekad je i ministrant(stariji) u slu`bi ~ita~a; ako i nije, dobro je da se zna sna-

laziti u liturgijskim knjigama.

Lekcionari su zasebne knjige koje sadrè liturgij-ska (misna) ~itanja. Sastavljeni su od zbirki odlomakaiz Svetog pisma, koji se ~itaju u misnom bogoslu`ju.Izabrani biblijski tekstovi prilago|eni su prigodama ivremenu liturgijske godine: svagdanja, nedjeljna, blag-danska, sveta~ka, adventska, korizmena i uskrsna. Prijemisnoga slavlja lekcionar, u kojem su vrpcom ozna~ena~itanja, stavi se na ambon i ostaje zatvoren dok ga ~ita~neposredno prije naviještanja Bo`je rije~i ne otvori.

Prikladno je da se ~itanja u liturgiji navješ}uju iz jedneknjige, osim evan|elja, koje se u nedjeljnim i sve~ani- jim slavljima naviješta iz evan|elistara. Nije prikladno sambona ~itati biblijska ~itanja koriste}i materijale za li-turgijsku pripravu, npr. listi} ili sli~no.

Rimski misal je knjiga koja ima svoje posebnozna~enje i mjesto u slavljenju Mise. Njome se sluìsamo sve}enik i ona se nalazi pred njim na oltaru ili naposebnom stalku. Rimski misal sadrì sve molitve kojese izgovaraju u Misi. Crvenom bojom su tiskana slovakoja sluè kao objašnjenja, napomene ili uputstva, a

68




crnom bojom dijelovi koji se ~itaju ili mole. Pjevani dijelovi imaju uz tekst i gregorijanske note. Ako sve}enikzaduì ministranta da nosi misal, neka to ~ini s punopa`nje i poštovanja. Posluìtelji oltara, koji su pou~eni iozbiljni, mogu sve}eniku okretati stanice misala.

Zvona

Ve}ina crkava na svojim tornjevima ima zvona;neke nove crkve imaju zvu~nike koji imitiraju zvona idobro se ~uju. Zvona podsje}aju i pozivaju na slu`buBo`ju. Preko dana redovito tri puta zvone i podsje}ajuna lijepi "An|eoski pozdrav" nebeskoj Majci. U slu~aje-vima ukopa oglašavaju da se jedan ~lan ùpe preselio unebesku domovinu, a tijekom su procesije ili nekihsve~anih ophoda njihovi veseli tonovi poja~avaju

sve~anost trenutka. U nekim }e ùpama kod krštenjaoglasiti da je ùpna zajednica oboga}ena za novog~lana.

Kruh i vino

Kruh je "plod zemlje i rada ruku ~ovje~jih". Takosve}enik govori kod prikazanja. Povijest kruha je duga ibogata. Još prije ~etiri tisu}e godina ljudi su znaliobra|ivati zemlju i mijesiti kruh. Cijenili su tu vrsnuhranu i zahvaljivali nepoznatim bogovima koji su ih po-darili; nisu poznavali pravoga Boga. Izabrani narod

upoznao je posebno Bo`ju dobrotu kad ih je u pustinjihranio ~udesnom manom-kruhom. Kruh je kod @idovadoìvljavan kao pravi Bo`ji dar. Cijenili su taj dar i kodblagovanja uvijek su se molili i zahvaljivali. Isus nas jeu O~enašu nau~io da svakodnevno molimo za "kruh naš svagdašnji". Kona~no, na posljednjoj ve~eri – prvojMisi, uzima kruh i pretvara ga u hranu za našu dušu.

Povijest kruha je i povijest ~ovjekova rada. Kolikosamo treba truda od sijanja, ètve do pe~enja kruha. Ukruh je ugra|en ~ovjekov rad i znoj. Sve to pod prilika-

ma beskvasnog kruha stavljamo na oltar da Gospodinblagoslovi. On je znak i našeg zajedništva u Gospodinu.Iz mnoštva zrnja koja se melju u brašno, pe~e se jedankruh. Kruh nas sve povezuje u jedno. Podsje}a nas nazahvalnost prema Bogu. Nije li danas jedna tre}ina~ovje~anstva gladna, eljna vidjeti kruh na stolu? A kodnasganemanjka.Kaddonosimokruh–hostijenaoltar-dobro je da se toga sjetimo i da Bogu zahvalimo. Kruhnam se ~ini nekako prirodan na oltaru; ali zašto je Isusuzeo vino? Nije li trebao uzeti vodu koju svakodnevnopijemo?

Vino je opojno pi}e. Ponekad se ljudi napiju i ~ineštošta nevaljalo. Zašto onda vino u bogoslu`ju? To susimboli rada i radosti. Da bi imali kruha i hrane, roditeljitrebaju raditi. Netko obavlja nekakav posao i tako u tru-du i radu zara|uje "kruh svakidašnji". Sve ono što radi iblaguje - ozna~uje kruh. Što je s vinom? I do vina se do-lazi napornim radom u vinogradu. Kad ljudi ne rade, aèle se razveseliti, uzimaju vino. Ono ih opušta, odmarai razveseljuje. Vino, dakle, ozna~uje da je ~ovjeku pri-ro|eno i druènje, radost i pjesma. A kada ga donosimona oltar, onda u tome vidimo prinesen i naš rad, a istotako radost i bratsko druènje. Biblija u 104. psalmu go-vori kako se Bog slavi kruhom "koji krijepi srce ~ovje-ku" i vinom što "razvedruje srce ~ovjeku". Tako je vinosimbol ~ovjekova odmora; slobodnog vremena, kadatreba razvijati zajedništvo i prijateljstvo s drugim ljudi-ma. To i takvo vino Isus je uzeo na posljednjoj ve~eri i te

simbole uvijek imamo na oltaru u sv. Misi. Ovi simboli -dok su još u sakristiji neposve}eni - zahtijevaju od po-sluìtelja oltara da se spram njih bri`no ophode. Nemapotrebe da olako i nepotrebno kušaju hostije ili vino.Treba imati na umu da su to darovi koji su pripravljeniza stol Gospodnji.

Kri`Za nas krš}ane kri` je znak raspoznavanja. On ukra-

šava zidove naših domova, sobe bolnica, u~ionica i dru-gih mjesta gdje se krš}ani okupljaju ili ìve. Kriì}

mnogi nose kao privjesak oko vrata ili ruke. Kri` je uvijek na vrhu naših crkava i na ulazima u sela i gradovegdje vidimo kriève krajputaše.

Nije to uvijek bilo tako. U Isusovo vrijeme kri` jebio znak koji je ulijevao strah u ljudska srca. Rimljanisu, kao okupatori @idova, pobunjenike i druge osu|eni-ke osu|ivali na razapinjanje na kri`. Bila je to strašna iokrutna smrt. Tako je kri` postao znak straha i sramote. Ibaš taj znak Isus uzima i po njemu nam donosi spasenje.Kri` je u središtu naše vjere. Jer po muci i smrti na kriùotkupljeni smo od grijeha i krivice. Otada je to znak pro-

tuslovlja. Jednima strašan znak upozorenja; drugima –krš}anima – znak spasenja.

Prirodno je da kri` bude i u središtu našeg bogo-slu`ja. Na svakom oltaru, gdje se slavi sv. Misa, uvijekse nalazi kri`. U nekim crkvama je odmah pored oltara.Uvijek sve}enika i vjernike podsje}a na središnju istinuspasenja koja se na otajstven na~in obnavlja na oltaru.

Posebno štovanje kri u iskazujemo i na Veliki petakkada ljubimo simbol našeg spasenja. Kad god je nekasve~ana procesija, kri` ide uvijek ispred svih. Mladenci

69




}e na kriù Isusovu dati svoju prisegu kod vjen~anja. Unekim dràvama suci i svjedoci priseù na kri`. I u još mnogim prigodama kri je ~asni i štovani znak vjernika.

Nije dobro da se kri` pretvara samo u ukras. On jesti uvijek mora biti podsjetnik kako nas je Gospodin, pokriù, spasio i darovao ìvot vje~ni.

Svije}a@ivimo u vrijeme raznovrsnih àrulja, svjetiljki i

blješte}ih svjetlosnih reklama. Elektri~na struja i vješti-na ~ovjeka dovela je do raznoraznih svjetlila. Za svi-

je}u, koja je stolje}ima sluìla kao izvor svjetla, kao daviše nema mjesta. Ipak, ona je u našim crkvama uvijekprisutna.

Svije}a ima va`nu ulogu u bogoslu`ju Crkve. Vrhu-nac je kada u uskrsnoj no}i sve}enik unosi veliku svi-

je}u, na kojoj okupljeni pale svoje svije}e. Ona jesimbol uskrslog Gospodina. Tri puta }e uskliknuti«Svjetlo Kristovo!» I kad palimo svoju svije}u na nje-nom plamenu podsje}amo se da vjeru primamo kao darod Uskrslog. I da bi vjera svjetlila u nama, uvijek namvalja biti blizu Gospodina. Pozvani smo da svojom vje-rom i ìvotom «svijetlimo» drugima; to je du`nost naskrš}ana, a posebno posluìtelja oltara.

Svije}u }e sve}enik upaliti kod krštenja i predati ro-diteljima. Opet znak vjere koju su oni du`ni prenijeti nasvoje dijete. Neki }e i na prvoj pri~esti sve~ano primitisvije}u s istom porukom.

Kad god se slavi Misa, na oltaru su upaljene svije}e.Njihov plamen nas podsje}a na Gospodina koji jeuskrsnuo i ìv je me|u nama i na oltaru, pod prilikamakruha i vina.

Svije}a nas moè još nešto pou~iti. Svjetlost svije}enastaje zbog izgaranja. Vosak se topi i nestaje te tako

daje plamen. Gospodin je ìvio, ljubio nas i dao ìvot zanas. I mi smo tako|er pozvani ìvjeti u njegovoj svjetlo-sti, ljube}i i `rtvuju}i se za bra}u.

VodaVodu u našoj crkvi nalazimo u posudama kod ulaza,

u škropionici i u vr~i}u za sv. Misu. Koje je zna~enjevode? Poznato nam je da je voda u velikom postotkuugra|ena u naše tijelo i da bez hrane moèmo danima, abez vode tek nekoliko dana. Nas zanima zna~enje vodeu liturgiji.

Na putu prema slobodi i obe}anoj zemlji izabraninarod prolazi kroz vodu Crvenog mora. Bio je to prolazkoji ih je oslobodio od pogibli i propasti. Egip}ani su ihkanili ponovno vratiti u ropstvo.

U uskrsnoj no}i, kad se vrši krsna slu`ba, ponovnodoìvljavamo zna~enje vode koja "prepora|a i dajeìvot vje~ni". Kriànje sv. vodom kod ulaska u crkvuima nas podsjetiti na krštenje kad smo oslobo|eni od zlai nanovo ro|eni za Boga. Isto je kad sve}enik škropi za-

jednicu vjernika u nekoj posebnoj prigodi.

Kod blagoslova obitelji tako|er ima podsjetiti nakrštenje i odagnati sile tame ukoliko èle nauditi duša-ma krštenika.

Voda ima svojstvo da pere i ~isti. Sve}enik }e sim-boli~no oprati ruke. Nije to od prijeke potrebe, ve} da senaglasi kako èli ~ist prinositi misnu `rtvu.

Kod krštenja se uzima svjeà voda i posve}uje.Krstom se dijete osloba|a isto~nog grijeha i prima novidarovani ìvot – postaje dijete Bo`je.

Vatra

Vatru nalazimo u bogoslu`ju kao svije}u ili uljanicuza vje~no svjetlo, èravicu za kadionicu i oganj kod

Obreda uskrsnu}a.

Vatra ljudima trostruko sluì: ona svijetli, grije i~isti. Kad se zapali u tami daje svjetlost i odgoni tamu.Istovremeno stvara toplinu koja je dragocjena u hladnimdanima. Svojstvo vatre je da izgaraju}i ~isti kovine ilišto drugo. Da bi u našim domovima i crkvama bilosvjetla i topline, negdje je nešto izgaralo: nafta, plin iliugljen. Svijetu oko nas potrebno je tako|er svjetlosti itopline. Ona dolazi preko Bo`je `rtve i dobrote i prolazikroz nas. Svi su pozvani da budu svjedoci, a posebno

oni koji su blizu i posluùju oltar.

Sve}eni~ka liturgijska odje}a

Za vrijeme Mise sve}enik nosi sljede}u odje}u: Alba je bijela haljina koja seè do gle`njeva. Ona

potpuno obavija sve}enika te podsje}a na kršteni~kuhaljinu. Ujedno, alba je dio liturgijskoga ruha koji je za-

jedni~ki svim liturgijskim slu`benicima.Štola je uski komad posebno sašivenog platna koji

se stavlja preko ramena i znak je sve}eni~ke ili |akon-ske slu`be. Ðakon stavlja štolu na malo druga~iji na~in

70




nego sve}enik - preko jednog ramena i vezuje je naboku.

Amikt je pravokutno platno s vrpcama pomo}u kojih ga sve}enik ovija oko vrata.

Cingulum je pojas koji sluì za vezanje albe. U ne-kim albama danas je ve} ušiven ovaj pojas. Misnica je dio liturgijskog ruha koji se, kao i štola,

izra|uje u razli~itim liturgijskim bojama, ovisno o blag-danima i liturgijskom vremenu. Starije misnice znajuimati neke posebne rukotvorine ili pozlate. Bile one bo-gato ukrašene ili od obi~nijeg materijala, njihova nam-

jena i va`nost ostaje ista. Ona je najnaglašeniji inajprepoznatljiviji dio ruha. Me|utim, sve}enici moguponekad, ako nema dovoljno misnica, sudjelovati uMisi – kad koncelebriraju - samo u albi i štoli.

Osim Mise, sve}enik predvodi i druga liturgijska

slavlja: vjen~anja, ukope, procesije, blagoslove. U timprigodama nosi se i nešto druga~ije liturgijsko ruho.

Roketa je bijele boje, obi~no ukrašena vezom ili~ipkom, s ve}im otvorom oko vrata. Svojom bjelinomtako|er podsje}a na kršteni~ku haljinu.

Plašt ili pluvijal nosi se kod sve~anih blagoslova iliu procesiji. Latinska rije~ pluvijal - kišna kabanica –tako naglašava kako se bogoslu`je i pobo`nosti, prili-kom kojih se koristi plašt kao liturgijska odje}a, ~estodoga|aju na otvorenom.

Velum ili ople}ak je komad poduèg, obi~no ukra-šenog ili izvezenog platna koji upotrebljava sve}enikkod blagoslova s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Reverenda ili talar ( habit kod redovnika) jesve}eni~ka "haljina" crne ili neke druge boje (ovisno oredovni~kom redu) koju sve}enici ili redovnici nosepreko gra|anske odje}e te na nju obla~e liturgijsko ruho.Reverenda je prepoznatljiva po nizu dugmadi, a redov-ni~ki habit prema pojasu s tri "~vori}a", koja ozna~avajutri redovni~ka zavjeta (siromaštvo, poslušnost i~isto}u).

Ministrantska liturgijska odje}a

Obi~no su ministrantska odijela na~injena od dvadijela: rokete i tzv. ministrantske suknje koja je ili u bojiliturgijske godine ili crna, a sli~i na prepolovljenu reve-rendu (duga, obi~no crna ili sme|a, sve}eni~ka odje}a).Ministrantska roketa je istog kroja kao i sve}eni~ka

samo je nešto jednostavnija. Ministrantska suknja moèbiti razli~ite duìne i ima na sebi ušiven pojas kojim sesteè. Prakti~no je da se podizanjem i spuštanjem prila-go|uje veli~ini ministranta. Današnja, novija, i sve pri-sutnija, ministrantska odijela su puno jednostavnija.Obi~no su poput sve}eni~ke albe – ministrantska alba –a veù se pojasevima koji mogu biti u razli~itim liturgij-skim bojama. Dodatak klasi~nim i novijim odijelimamogu biti ovratnici (kragne) u liturgijskim bojama.

Va`no je ukazati da su za vrijeme bogoslu`ja o~i

vjernika uprte prema oltaru i svetištu te treba dobro pa-ziti na urednost i ~isto}u liturgijskoga ruha –sve}eni~kog i ministrantskog.

71




Dobro je ve} nakon prve pri~esti ponuditi djeci dase uklju~e u ministrantsku grupu. U nekim se ùpama

još jedno vrijeme prvopri~esnike drì na okupu kao za-sebnu skupinu, da bi ih se tek kao odraslije uklju~ilo udruge grupe. U svakom slu~aju, ako postoji prevelikbroj djece koja bi se htjela uklju~iti u ministrantsku gru-pu, prednost treba dati starijima. Oni }e ve} mo}i svojuslu`bu ozbiljnije shva}ati i s njima se onda moè sustav-nije raditi.

Vrijeme priprave

Evo kako sam ja postao ministrant. Bilo je to prije

mnogo godina. Bio sam na misi jednog ~etvrtka. Nijebilo ni jednog ministranta. @upnik me upitao da li bihmu htio pomo}i kod bogoslu ja. Rado sam prihvatio, alime bilo pomalo i strah. Ja sam, doduše, ve} vidio štorade ministranti, ali mnogo toga još nisam znao. Za prviput je bilo dosta dobro. Kasnije sam dolazio redovito iu~io od drugih. Postao sam pravi ministrant. Nadam seda ti ne}eš morati tako na brzinu postati ministrantom,nego da }eš imati dovoljno vremena za u~enje i pripre-mu.

Nije dovoljno ono što se radi u nekim ùpama, da senovog ministranta “prikrpi” nekom starijem koji }e mu

pokretom ruke ili glave pokazivati što i kada treba ~initi.Ministriranje je va`na slu`ba. Tu se radi o slu`bi

Bo`joj za koju se treba temeljito priprave za mini-strantsku slu`bu. Kroz to se vrijeme kandidati za mini-strante ozbiljno pripremaju, da bi se na kraju samiodlu~ili ho}e li prihvatiti ovo sluènje u zajednici ili ne.

Ministranta treba postupno uvoditi u slu`bu. Zato bibilo pametno da ga se najprije upoznaje s prostorom ukojem }e se kretati (crkva, oltarski prostor, sakristija).Trebat }e ga polagano dovesti do toga da se sigurno ipravilno kre}e u ovom za njega još novom i neobi~nom

prostoru. Za to je potrebno pojedina~no i zajedni~kovje`banje u osnovnim liturgijskim pokretima.Mladi kandidati }e se tako postepeno upoznavati sa

svim onim što je potrebno za njihovu slu`bu. Oni to mo-raju razumjeti i usvojiti. Postupno, uz ~esto ponavljanje,širit }e se krug njihovih du`nosti. To }e im ve} biti poti-caj da se srcem i dušom unose u svoj posao.

Zato nije razborito da se “novajlija” ~im prije pripu-sti euharistijskoj slu`bi i upiše u “raspored ministriran-

ja”. âk niti onda ako ih nema dovoljno za ministriranje,kao npr. za vrijeme ljetnih praznika. Treba poštivati isa~uvati vrijeme kušnje.

S obzirom na sadràj ovog “vremena priprave” po-stoji mnogo razli~itih prijedloga. U svakoj bi ùpi sku-

pina odraslih ministranata moga zajedno sa ùpnikomili kapelanom izraditi za svoje prilike prikladan plan.

PRVI NAÎN

Dobro je da se sve~anost uvo|enja novih ministra-nata u slu`bu slavi nedjeljom ili blagdanom kada jeokupljen ve}i broj ~lanova ùpne zajednice. Mini-strantski pripravnici ulaze sve~ano u crkvu u pratnjistarijih ministranata. Na podesnom mjestu uz oltar na-

laze se odijela za nove ministrante. Dok oni prolaze krozcrkvu, pjeva se prikladna pjesma, npr. "O Boè, zar si pozvao mene?" Kada se ministranti smjeste u prezbiteriji nakon sve}enikova pozdrava, sve}enik poimence pro-

ziva nove ministrantske kandidate. Svaki od njih odazi-va se sa: "Evo me!"

SVE]ENIK: Danas }ete obu}i ministrantskaodijela i postati slu`benici oltara ove crkve. Jeste lidovoljno shvatili svoju du`nost i jeste li spremni pre-uzeti ovu slu`bu?

MINISTRANTI: (zajedno, ali odgovara svaki zasebe)

Jesam!

SVE]ENIK: Ho}ete li svojim ponašanjem,pobo`noš}u i revnoš}u biti i drugima na poticaj da ses poštovanjem odnose prema domu Gospodnjem?

MINISTRANTI: Ho}u!

SVE]ENIK: Gospodin blagoslovio vaše iskrenonastojanje i dao vam milost da ostanete vjerni svojojodluci, te da budete na ~ast i ponos ovoj vjerni~kojzajednici.

MINISTRANTI: Amen!

Blagoslov ministrantske odje}eSVE]ENIK: Pomolimo se: Gospodine Isuse

Kriste, blagoslovi ova ministrantska odijela i onekoji }e ih nositi, da se zaodjenu tobom, koji s Ocem iDuhom Svetim, ìviš i kraljuješ u vijeke vjekova.

SVI: Amen.Sve}enik poškropi odijela blagoslovljenom vodom,

a potom stoji ispred oltara. Ministrantski kandidati pri-

72

Uvo|enje u ministrantsku slu`bu



stupaju pojedina~no ili po dvojica da iz njegovih ruku prime odijelo. Dok predaje odijela sve}enik govori:

SVE]ENIK: Ovim odijelom zaodjenuo te Bog unovog ~ovjeka, na sliku Kristovu.

MINISTRANT: Amen! Za vrijeme predaje odijela neka ùpna zajednica pjeva prikladnu pjesmu ili psalam 84, odnosno 89. Kad se svi obuku, stanu pred oltar, a sve}enik nad njima molisljede}u molitvu:

SVE]ENIK: Pomolimo se: Gospodine IsuseKriste, pogledaj na ovu djecu naše ùpne zajednicekoja danas stoje pred tobom sve~ano obu~ena uodje}u tvoje slu`be. Molimo te, daj im snage da osta-nu vjerni ovoj slu`bi, koju su sada s oduševljenjemprihvatili.

SVI: Amen!Slijedi slu`ba rije~i. Ministriraju još uvijek stari mi-

nistranti. Za vrijeme propovijedi sve}enik }e uputitivjerni~koj zajednici nekoliko rije~i o mjestu i ulozi mini-stranata u liturgiji Crkve. Nakon homilije slijedi preda-vanje znakova liturgijskih predmeta novimministrantima.

SVE]ENIK: Za vrijeme priprave vi ste se pri-premili za ministrantsku slu`bu i pokazali se dostoj-nima pridruìti se ministrantima naše crkve i ùpnezajednice. Kao vanjski znak svoje slu`be oltaru, pri-mit }ete iz ruku sve}enika predmete kojima }ete se

sluìti. Neka vam Bog pomogne da svoju mini-strantsku slu`bu dobro i savjesno obavljate.

Stariji ministranti dodaju sve}eniku liturgijske predmete, a on ih pruà novim ministrantima uz overije~i:

Biblija ili LekcionarSVE]ENIK: Uzmi knjigu Rije~i Bo`je, ~itaj je i

po njoj ìvi! U svojoj ministrantskoj slu`bi nosi je ipostupaj s njome kao s dragocjenim blagom!

Ampulice (vr~i}i)i posuda za hostije

SVE]ENIK: Odsada }eš donositi darove kruha ivina za svetu `rtvu. Oni }e postati Kristovim tijelomi krvlju, nama za hranu. S poštovanjem i pobo`noš}unosi ove posude s darovima, jer si tako blizu velikomotajstvu svete vjere.

MINISTRANT: Amen!

Svije}njak sa svije}omSVE]ENIK: Odsada }eš biti i svje}onoša. U

slu`bi oltara izgaraj revnoš}u poput ove svije}e takoda svojim dobrim primjerom moèš svijetliti svimljudima.

MINISTRANT: Amen!

KadionicaSVE]ENIK: Primi kadionicu i nosi je na slavu

Bo`ju. Kao što se iz nje di e ugodni kâd, tako neka seiz tvoje duše diè ugodan miris na slavu Krista Go-spodina!

MINISTRANT: Amen!

La|ica s tamjanomSVE]ENIK: Primi ovu la|icu. U svojoj slu`bi

nosi je uvijek s onim poštovanjem s kojim su svetimudraci s Istoka nosili tamjan malome kralju, IsusuKristu, našem Gospodinu!

MINISTRANT: Amen!

ZvonceSVE]ENIK: Primi oltarsko zvonce. Njime }eš

zvoniti na slavu Bo`ju i pozivati na pa`nju i nutarnjesudjelovanje u slu`bi Bo`joj. Neka ti njegovi zvucibudu poticaj na osluškivanje Bo`jih nadahnu}a.

MINISTRANT: Amen!

Završna molitvaSVE]ENIK: Pomolimo se: Gospodine Isuse

Kriste, ova su djeca predstavljena cijeloj krš}anskojzajednici da budu od pomo}i sve}eniku za vrijemebogoslu`ja. Molimo te, podaj im milost da tako sluè

u liturgiji kako ti to od njih o~ekuješ. Koji ìviš ikraljuješ s Ocem i Duhom Svetim, Bog po sve vijekevjekova.

SVI: Amen!

Ako je "obred" uklopljen u Misu, misa se nastavlja.ukoliko se odvija u obliku slu`be rije~i, onda slijedi vjer-ni~ka molitva, a zatim se zapjeva koja prikladna pjesma.Po završetku "obreda" slijedi ~estitanje novim mini-strantima, kada im se daju i prikladni, simboli~ni daro-vi.

73




DRUGI NAÎN

Dobro je da ministranti pro|u vrijeme priprave(kušnje). @upnoj zajednici mogu se predstaviti kandidati

za posluìtelje oltara u nedjelju iza prve pri~esti, bilo dasu kandidati iz tre}eg ili kojeg drugog razreda. Zaduìtive} postoje}e ministrante da svaki priprema po jedno-ga, posebno preko ljeta. Ministranti kandidati trebajuizabrati svoj dan u tjednu te zajedno sa svojim mento-rom vje`bati radnim danima. Sve~ano uvo|enje u mini-stransku slu`bu moè biti u nedjelju iza Katehetskenedjelje, koja bi mogla biti u prvu nedjelju nakon

po~etka školske godine.

Kada se okupi zajednica, ministranti ulaze s krièm

na ~elu procesije, obu~eni u ministranska odjela, a za-tim idu kandidati u obi~nom odijelu, te sve}enik. Mini-stranska odijela stoje na stolicamaza nove ministrante.

Nakon homilije ili slu`be rije~i, najstariji mini-strant zamoli sve}enika za prijem novih ministranatarije~ima:

NAJSTARIJI MINISTRANT: Vele~asni ùpni-~e! Pred vama i pred ovom zajednicom nalaze se naj-mla|i ~lanovi naše ùpne zajednice, koji ištu da

budu primljeni u zbor ministranata-posluìtelja ol-tara, a to su: (nabraja njihova imena i prezimena) Mo-limo da ih primanjem u zbor ministranatapridruìte zajednici posluìtelja oltara.

SVE]ENIK: Ho}ete li svojim ponašanjem,pobo`noš}u i revnim sluènjem, biti drugima prim-

jer, te sluìti oltaru Gospodnjem?

SVI: HO]USVE]ENIK: Pomolimo se:Gospodine Isuse Kriste, blagoslovi ova mini-

stranska odijela, i one koji }e ih nositi, da se zaodje-

nu s Tobom, koji s Ocem i Duhom Svetim, ìviš ikraljuješ u vijeke vjekova.SVI: Amen.

Sve}enik poškropi odjela, podjeljuje ih svakom mi-nistrantu u ruke te svakom kaè:

SVE]ENIK: Ovim odijelom zaodjenuo te Go-spodin u novog ~ovjeka na sliku Kristovu.

MINISTRANT: Amen.

Slijedi obla~enje ministranskih haljina. Za to vrije-me moè se pjevati pjesma ili izre}i psalam. Nakonobla~enja slijedi završna molitva.

ZAVRŠNA MOLITVA

SVE]ENIK: Pomolimo se.Gospodine Isuse Kriste, ova su djeca predstav-

ljena cijeloj krš}anskoj zajednici da budu od pomo}isve}eniku za vrijeme bogoslu`ja. Molimo te, podajim milost da tako sluè u liturgiji kako ti to od njiho~ekuješ. Koji ìviš i kraljuješ s Ocem i Duhom Sve-tim, Bog po sve vijeke vjekova.

SVI: Amen.

Sveta Misa se nastavlja redovito.

74

DODATAK - Uvo|enje u ministrantsku slu`bu



75



76





78



79



Popis korištene literature:

ABELN R. - KNER A., Slobodan dan ili blagdan? Nedjelja kao pitanje ljudske savijesti, UPT, Ðakovo, 2003.DEVETAK V., Moj nedjeljni susret, @upa Duha Svetog, Sl. Brod, 1981.FERRERO B., Pri~e iz pustinje, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 2002.FERRERO B., Zrikav~ev pjev, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 2005.

FERRERO B., Samo vjetar zna, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 2004.GOURMONT R., Što je sveta Misa?, UPT, Ðakovo, 2000.HOFFSÜMMER W., Znakovne propovijedi za djecu, priredili za hrvatsko izdanje: D. Bosnar i J. Vnu~ec, @upni

ured Sloboština, Zagreb, 1986.KASPAR P. P., Govor znakova. Elementi katoli~kih bogoslu’ja, Sesvete, 1996.KRATKE PRIÊ 1. - ZA BOGOSLU@JE I KATEHEZU, priredili u suradnji s W. Hoffsûmmerom: D. Bosnar i J.

Vnu~ec, @upni ured Sesvete, Sesvete, 1996.KRATKE PRIÊ 2. - ZA BOGOSLU@JE I KATEHEZU, priredili u suradnji s W. Hoffsûmmerom: D. Bosnar i J.

Vnu~ec, @upni ured Sesvete, Sesvete, 1998.MABI] F., Govorio im je u prispodobama. Zbirka primjera i misli za propovijedi, Sveta Baština, Duvno, 1990.Mali koncil – MAK, mjese~ni prilog GLAS-a KONCILA, Zagreb, godišta 1978.-1982.; 1999.-2000.

MARKI] B., Licem prema suncu, Crkva na kamenu, Mostar, 1987.MIHALJEVI] N., Voditelj ministranata 1, D. Andrijevci, 2004.MIHALJEVI] N., Pri~om kroz Misu, D. Andrijevci, 2006.PAVLIÎ] @. R., Ispovijed. Odakle? Zašto? Kako?, Zagreb, 1995.PAVLIÎ] @. R., Sveta Pri~est - Kruh ‘ivota, Ðakovo, 1996.PICHLER A., Upoznajmo što ~inimo. Homilije o Misi., Sarajevo – Banja Luka, 1983.POTO^NIK J., Sluìte v veselju, Katehetsko gradivo za ministrantska sre~anja, Katehetski center knjiìce Ljublja-

na, Ljubljana, 1995.RUGER L., U dobru zemlju, priredili: Salezijanci – Krièvci, Zagreb, 1964.SCHNITZLER T., Pripovijedana misa, preveo i izdao: fra Jozo @upi}, Split, 1994.

Documents

Voditelj-3