FEILDEN1. Nabroji tri glavne vrste materijala anorganski potjeu od neivih tvari (kamen, vezivna buka, keramika, terakota, opeka, zavrna buka, tuko, staklo, metali) organski potjeu od ivih tvari i uvijek sadravaju ugljik u razliitim oblicima (drvo, kost, slonovaa, ivotinjska koa, papir, arhivski materijal, tekstil) povrine koje ukljuuju freske i mozaike 2. Osnovni uzroci oteenja i unitenja spomenika sunce svjetlo s UV zrakama i toplina klimatski uzroci temperaturne promjene godinjih doba, dnevne temperaturne promjene, taloenje kie i snijega, led i mraz, podzemne vode i vlaga u tlu bioloki i botaniki uzroci prirodne katastrofe ovjek nemar za preventivno konzerviranja, ratovi, promjene s ciljem, zagaivanje okoline, oduzimanje vode iz tla, vandalizam i pale, kraa 3. Osnovni uzroci unitenja Dugotrajni vezani uz djelovanje vremena i prirode; trenutni, ovjek nemar, ratovi, vandalizam, pale, kraa, zagaivanje. Vanjski: sunce klimatski temperaturne promjene (dnevne i godinje), taloenje kie i snijega, led i mraz, podzemna voda, vlaga u tlu bioloki i botaniki ivotinje, ptice, kukci, drvee, biljke, gljive, plijesni, liajevi prirodne katastrofe tektonske, potresi, plimni valovi, poplave, lavine, vulkanske erupcije, jaki vjetrovi, vatra Unutarnji: vlaga zagaeni zrak nemar 4. Zato je voda najopasnija za kulturno nasljee? Voda je najopasnija za kulturno naslijee iz dva razloga: svakom materijalu je najbolje u okviru specifinog i ogranienog stupnja relativne vlage (50-60% vlage, temperatura 20C), naroito onim mikroskopskim materijalima; te najee i kemijske reakcije koje oteuju kulturno nasljee ovise o postotku vlage. 5. Potencijalno tetni oblici djelovanja vode To su: kia (erozija), smrzavica, kondenziranje (kemijske reakcije), kapilarnost (dizanje vode kroz kapilare materijala, vaenje soli koja se kristalizira na povrini materijala), kloridacija (to je kristalizacija natrijevog klorida NaCl, oksidacija materijala), kriptoklima (uzrokuje rast mikroorganizama, 25-30C i 70% vlage), presuivanje (visoka temperatura i niska vlaga). Utjecaj oborinskih voda na zid i tlo (oborinske vode su kia, snijeg, tua i magla): Kia prirodni uzrok erozije koja je s vremenom vrlo razorna. Ako krov prokinjava, kia moe ui i u strukture i doi u neposredan dodir s kulturnim nasljeem. Kia ulazi u porozne materijale zidnih konstrukcija direktnim udarom po povrini ili indirektno padajui negdje drugdje na zgradu i dolazei nekim drugim putem.

1

Pojava kapilarnosti voda takoer penetrira unutar poroznih materijala zidnih konstrukcija, a ovisi o veliini pora, o brzini isparavanja, te o starosti strukture. Ponekad zidna konstrukcija upija kinicu koja se slijeva pokraj obnove zida zbog pogrenog odvoenja. Voda iz zraka kondenzacija. Smrzavica vlaga se pretvara u led koji je veeg volumena mehaniki udari na strukturu materijala i lomljenje. Aerosol tekue ili vrste estice rasprene u plinovima. 6. Vrste namjernog tetnog djelovanja Uzrok je ovjek zbog ekonomskog ili gospodarskog probitka, promjena funkcije, iz ideolokih razloga (vjera, rat), pomanjkanje odravanja, zbog migracija i promjena ukusa (izvan stila), vandalizam. 7. Nenamjerna propadanja i oteenja To su ratovi, zaputenost, slaba izvedba i tehnike rada, pogrene intervencije, nesposobnost, masovna kultura i turizam. 8. tetnost turizma Turistika izgradnja, usmjerena u bilo kojem pravcu, izaziva promjenu prostornih odnosa i, esto nesvjesno, degradaciju onih prostornih vrijednosti koje su pretpostavka turistikog prosperiteta pojedinog podruja. Svako mjesto ima svoj maksimalni kapacitet prijema. 9. Koji plin djeluje tetno na vapnenac? tetno djeluju sumporni spojevi koji su nusprodukti industrije zagauju zrak, razaraju vapnenac, mramore i pripremnu buku za freske jer sadravaju kalcijev karbonat koji se lako razlae uz prisustvo i najslabijih kiselina korozija. Djelujui ispod povrine materijala, sumporna kiselina razlae i mijenja odreenu koliinu kalcijeva karbonata u kalcijev sulfat, materijal topiv u vodi koji progresivno poveava svoj volumen tijekom procesa propadanja. Sloj kalcijevog sulfata poinje se drobiti i trgati u obliku ljuski, listia. 10. tetno djelovanje soli na zidno slikarstvo Proces kloridacije moe se pojaviti ako je spomenik smjeten kraj mora ili oceana natrijev klorid (sol) taloi se otopljen u vodi na izloenim materijalima vlanim vjetrovima. Sol je izuzetno higroskopna, otapa se, te nanovo kristalizira u odnosu ovisno prema relativnoj vlazi okoline. Kada sol ue u higroskopni materijal uzrokuje oteenja slina onima od kapilarnosti. Uz to je sol dosta jak kemijski reagens koji utjee na metale i druge vrste materijala. 11. Na koje spomenike tetno djeluju autoceste? Porast prometa uzrokovao je pojavu tetnih vibracija koje oslabljuju temelje mnogih spomenika i odvajanje zidnih slika uslijed trenje zidova (npr. Vila Farnesina u Rimu). 12. Kako promet u mirovanju utjee na spomenike kulture? Utjee djelovanjem sumpornih spojeva sumporna kiselina razlae kalcijev karbonat u kalcijev sulfat, materijal topiv u vodi koji poveava volumen u procesu propadanja. SO2 i CO2 H2SO4 (sulfatna) i H2CO3 (ugljina) 13. Kulturne vrijednosti nasljea po Fieldenu dokumentarna vrijednost

2

povijesna vrijednost arheoloka i starosna vrijednost estetska vrijednost arhitektonska vrijednost vrijednost u slici grada ekoloke vrijednosti i vrijednosti u krajoliku 14. Upotrebne vrijednosti kulturne batine po Fieldenu namjenska (tradicionalna) gospodarska (ekonomska) drutvena (socijalna) politika 15. Emocionalne vrijednosti batine uenje, radoznalost identificiranje identitet kontinuitet Vrijednosti kulturnog nasljea kulturne, upotrebne, emocionalne 16. Etiki standardi za vrijeme konzervatorskog postupka a) Jasno se mora dokumentirati stanje predmeta, sve metode i materijali koji se upotrebljavaju u postupku konzerviranja. b) Sve povijesne dokaze treba zabiljeiti. c) Smiju se obavljati samo najpotrebnije intervencije. d) Svaka intervencija mora se voditi nepokolebljivim respektom prema estetskoj, povijesnoj i fizikoj cjelovitosti kulturnog dobra. 17. Kakve trebaju biti intervencije po Fieldenu? a) povratne (reverzibilne), ako je to tehniki mogue ili bar ne smiju tetno djelovati na buduu intervenciju ako ona postane potrebnom b) omoguavati kasniji pristup svakom dokaznom materijalu koji je ugraen u predmet c) dopustiti da se sauva maksimalna koliina postojeeg materijala d) biti usklaeni u boji, tonu, teksturi i mjerilu e) trebaju ih izvoditi samo kolovani konzervatori restauratori 18. Metode zatite i logian redoslijed po Fieldenu Pripremni postupci sastavljanje inventara, dokumentiranje, administrativne i profesionalne slube Intervencije (7 stupnjeva) spreavanje propadanja, zatita, uvrivanje (konsolidacija), restauriranje, reproduciranje, rekonstruiranje, novo ocjenjivanje 19. to je cilj zatite? Ona se izravno odnosi na kulturno nasljee, a cilj joj je da ga zadri u istom stanju. Mora se zaustaviti oteivanje, razaranje izazvano vlagom, kemijskim initeljima i svom vrstom nametnika i mikroorganizama u cilju da se zatiti predmet ili struktura. 20. to je konsolidiranje (ili direktno konzerviranje)? Direktno konzerviranje privremene mjere. Konsolidiranje je fiziko dodavanje ili primjena veznih ili potpornih materijala u stvarno

3

tkivo kulturnog dobra u cilju da se osigura njegova neprekinuta trajnost ili strukturalna cjelovitost. (npr. injektiranje ljepila da se osiguraju zidne slike koje su se odvojile od zida) 21. to je restauriranje? Cilj restauriranja je obnoviti izvorni pojam ili itljivost izvornog objekta. Restauriranje i reintegracija detalja i osobina pojavljuje se esto i temelji se na potivanju izvornog materijala, arheolokih podataka, izvornog nacrta i autentinih dokumenata. Nadomjeteni dijelovi moraju se skladno uklopiti u cjelinu, ali se moraju paljivim promatranjem razlikovati od originala. 22. to je reproduciranje? Ono obuhvaa kopiranje postojee umjetnine, esto da bi se zamijenili prvenstveno dekorativni dijelovi koji nedostaju ili su propali i tako odrala njena estetska skladnost. Ako se nenadoknadivo oteti vrijedno kulturno dobro ili ga ugroava njegova okolina, ono se moe premjestiti u odgovarajuu okolinu. Tada se esto zamjenjuje reprodukcijom da bi se sauvalo jedinstvo mjesta ili zgrade. 23. to je rekonstruiranje? Rekonstruiranje povijesnih zgrada i povijesnih gradskih sredita primjenom novog materijala moe se pokazati nunim nakon katastrofa poput poara, potresa ili ratnih razaranja, no te rekonstrukcije ne mogu imati patinu vremena. Rekonstruiranje se mora temeljiti na preciznoj dokumentaciji i vrstim podacima (kao i restauriranje). Posebni tipovi rekonstruiranja su anastiloza (ponovno podizanje kamenja koje je palo da se stvori izvorna struktura), te premjetanje itave zgrade na novo mjesto (npr. hram u Abu Simbelu). 24. to je novo ocjenjivanje? Najbolji nain zatite zgrada je da ih drimo u upotrebi, a promjene su tada uzrokovane potrebom modernizacije i adaptacije. Nova namjena zgrada esto je jedini put da povijesne i estetske vrijednosti mogu postati gospodarski prikladne za ivot. 25. Loe strane upotrebe Portland cementa Nije podoban za upotrebu u vezivnim ili zavrnim bukama na povijesnim graevinama. a) upotreba mu je nepovratna jer uklanjanje oteuje povijesne strukture b) prevrst je u odnosu na stare, originalne materijale, nekompatibilan c) prevrst je, pa mu nedostaje elastinosti i plastinosti i tako uzrokuje mehanike stresove na susjedne organske materijale d) nepropustan je i slabo porozan, pa zadrava paru i vodu, i spreava isparavanje die vlagu u vis i kao buka kondenzira vlagu u unutranjosti, zamrzavanje e) skruivanjem se stie i ostavlja pukotine kroz koje ulazi vlaga koja kasnije teko izlazi van (nepropustan) f) skruivanjem stvara topive soli koje oteuju druge materijale g) ima veliku termiku vodljivost i stvara hladne mostove ako je upotrijebljen za injektiranje radi uvrivanja zidova h) boja mu je hladna, siva i prilino tamna, tekstura glatka i "elina", to je estetski nespojivo s tradicionalnim materijalima 26. Koje su prirodne slabosti drveta kao materijala? Drvo spada u organske materijale, dakle potjee od ivih tvari i sadri ugljik. Napadaju ga destruktivni kukci i druge ivotinje (npr. larve, termiti i neki ohari). Podlonije je unitenju zbog klimatskih i mikroklimatskih uvjeta od veine drugih materijala, osim anorganskog

4

podrijetla. Relativna vlaga i temperatura (25-30C i 70% vlage) stvaraju optimalne uvjete za rast mikroorganizama (bakterije, plijesan, gljivice, alge, biljke, liajevi i mahovine koje se hrane organskim materijalima). 27. Kapilarnost To je dizanje vode u poroznim materijalima kao to su opeke, kamen, buka, kao i u drvetu i drvenim materijalima. Kapilarnost je kritian problem jer zemna voda sadri topive soli koje die i do 5 metara, a normalno 2 ili 3 metra. Voda isparava kroz materijal, a soli se kristaliziraju u porama i na povrini; ukruuju se i poveavaju volumen uzrokujui velike mehanike udarce unutar materijala. Ovo uzrokuje progresivna unutarnja pucanja koja mogu dovesti do konanog raspadanja materijala. 28. Kapilarnost drveta i kako je sprijeiti Kapilarnost je dizanje vode u poroznim materijalima, a kako je drvo materijal koji ima kapilare (prirodni sokovi potrebni za ivot stabla) sklono je ovoj pojavi. Stoga se ono mora zatititi jer u protivnom brzo propada. Kapilarnost se samo djelomino sprjeava jer ako bi se potpuno sprijeila, drvo bi se zbog promjene temperature raspucalo i raspalo, takoer u relativno kratkom roku. 29. Tri vrste tekstilnih predmeta s obzirom na prirodu materijala S obzirom na prirodu materijala ivotinjskog ili biljnog podrijetla (vuna, svila, lan). 30. Koji kukci razaraju tkanine? Moljci, ohari, larve veina ih jede tekstil, termiti 31. Loe strane papira kao materijala Kako papir spada u materijale organskog podrijetla podloniji je propadanju zbog vanjskih inioca (klima i mikroklima, bioloki i botaniki uzroci propadanja). Zbog svoje strukture izuzetno je osjetljiv na vlagu iz zraka i vodu koja ga moe i trenutno otetiti, pa ak i unititi. Takoer loe podnosi svjetlo koje moe unititi ono to je na papiru. aa i praina uzrokuju zamrljavanje i iste se teko ili nikako. Pri rukovanju ili pakiranju se izuzetno lako oteti, pogotovo ako je star. Teko ga je zatititi. Vatra ga trenutano i u potpunosti unitava. 32. Koje su dvije najee vrste podloga u tafelaj slikarstvu? Podloge su drvo i platno koje se pokriva tutkalom "gesso" preparacije. 33. Publikacije ICCROM-a ICCROM - Meunarodni centar za prouavanje zatite i restauriranje kulturnih dobara. Osnovao ga je UNESCO 1959. kao samostalnu znanstvenu meuvladinu organizaciju, u Rimu. Publikacije: zbirka Radovi i publikacije, i Tehnike biljeke

5

MAROEVI1. Kriteriji za intervenciju u povijesnost spomenika valorizacija spomenika potivanje integriteta spomenika stanje sauvanosti pojedinog povijesnog sloja i spomenika u cjelini funkcija spomenika autentina, dopunjena, bitno izmijenjena, muzejska 2. to je prezentacija spomenika kulture? To je nain na kojoj strunoj i ostaloj javnosti vizualno prikazujemo kako smo rijeili dileme to ih pred nas stavlja oblikovna i povijesna slojevitost strukture i epiderme predmeta i njegova valorizacija (i revalorizacija) u odnosu na nae poimanje stvari. 3. Faze prezentiranja a) valorizacija najbitnija; objektivnost je nezaobilazna; ocjena mora uzeti u obzir sve mogue vrijednosti (povijesne, kulturno-povijesne, umjetnike) b) selektivnost barata valoriziranim injenicama, utvruje interakcije meu podacima svakog sloja unutar njega samoga, slojeva meusobno i pojedinih posebno vrijednih detalja u odnosu prema objektu u cjelini Meufaza njome se uglavnom provodi negativna selekcija metodom eliminiranja onih elemenata koji su u smislu prezentacije nevani c) koncepcija ili htijenje unosi u proces element kreativnosti, uvjetovana je raznim komponentama 4 temeljne komponente znanstvena, estetska, funkcionalna, ljudska 4. Znanstvena komponenta vrsto je objektivna. Tei afirmiranju prepoznatljive i vrsto definirane povijesne cjelovitosti koja e potencirati vrijednost zgrade u smislu prezentiranja raznolikih naenih, a ponekad i pretpostavljenih vrijednosti graevnih elemenata. Afirmira detaljno istraivanje i upoznavanje zgrade, ali od autora zahtijeva i jasnu koncepciju koja nee izazvati nedoumice. Zadatak bi joj mogao biti sprijeiti prezentiranje svega onoga to moe dovesti do pogrenog zakljuka. 5. Estetska komponenta Nije tako vrsto objektivna, podlona je subjektivnom osjeaju. Temeljna zadaa je usklaivanje znanstveno utvrenog htijenja prezentacije s odnosom spomenika prema okolici. Treba unijeti na, tj. najsuvremeniji, estetski odnos prema zadanom problemu, ali on ne moe ni mimoii estetske kvalitete vremena koje je oblikovalo sloj. 6. Funkcionalna komponenta To je konzervatorska komponenta u uem smislu rijei. Djeluje kao korektiv htijenja, a diktira je materijal od kojeg je graevina sagraena. Ona unosi element prakse, tj. realnih mogunosti prezentiranja. Temeljni joj je motiv sigurnost i to dui opstanak spomenika. Mora biti prisutna u svakom trenutku. 7. Ljudska komponenta Specifina je uloga ljudskog faktora: mogunost drutva; specijalizirani ljudski kapaciteti; prikladnost ideje da prenese poruku nekom drutvu 8. etiri teoretski mogua opa usmjerenja prezentacije

6

a) prezentiranje posljednjeg ivog sloja (npr. Schmidtova regotizacija Sv. Marka u Zagrebu) b) prezentiranje posljednje cjelovite faze u ivotu zgrade temeljni princip je itkost ideje, trai se kvaliteta cjelovitosti, opi dojam cjelovitosti c) prezentiranje najvrjednijeg sauvanog sloja d) prezentiranje slojevitosti kao temeljne vrijednosti zgrade 9. Metode prezentacije a) metoda potivanja izvornika b) arheoloka metoda c) metoda rekonstrukcije d) metoda interpolacije 10. to je rekonstruiranje kao interpretacija (kod drvene plastike)? (Rekonstruiranje je zamjena izgubljenog, unitenog ili nestalog materijala novim). To je zatita predmeta s izraenim spomenikim svojstvima u cilju zaokruivanja i definiranja njegova spomenikog integriteta i produivanja njegove oblikovne cjelovitosti. 11. Klasifikacija interpretacije a) struna interpretacija b) utilitarna interpretacija c) tehnoloka interpretacija 12. Struna interpretacija Usmjerena je prema revaloriziranju spomenikih vrijednosti predmeta, esto prerasta u znanstvenu interpretaciju. 13. Utilitarna interpretacija dvije motivacije Motivirana je fizikom sigurnou i vrstoom predmeta koji tretiramo. esto je potaknuta namjenom i buduim smjetajem predmeta. Primarna joj je materijalna cjelovitost predmeta i njegova fizika homogenost, bez obzira na to to moda nisu rijeene sve oblikovne i ostale dileme. 14. Tehnoloka interpretacija (kod drvene plastike) To je svojevrstan izazov materijala materijalu. Ne zanemaruje oblik, vrstou i sadraj predmeta, ali je njezina interpretativna problematika usmjerena na novi materijal u susjedstvu ili proimanju sa starim, na njihovo pojedinano ponaanje u starim ili novoostvarenim uvjetima, na njihov utjecaj na spomenika svojstva predmeta koji tretiramo. 15. Obojeno i slikano proelje razlike Slikana proelja su ona na kojima se crteom i bojom oblikuju pojedini arhitektonski ili dekorativni elementi stvarajui iluziju arhitektonske ralanjenosti preteno glatkih proelja. Kod njih se slikarski interpretira izgled arhitektonskih detalja i definira cjelovitost proelja. Vana su kategorija u sustavu koloristike obrade proelja. Na obojenim proeljima boja igra slinu ulogu, samo to se bojom naglaavaju pojedini arhitektonski ili dekorativni elementi koji su plastino istaknuti i definirani u istom ili drugaijem materijalu nego to je buka proelja. Kod njih se ne pojavljuje iluzionistika komponenta. 16. Dva temeljna smjera odravanja spomenika kulture

7

a) prema unapreivanju funkcije pojedinog spomenika kulture b) prema odravanju spomenika u funkciji 17. Razine odravanja spomenika kulture a) razina odravanja fizike egzistencije najelementarnija razina, ulazi u sve spomenike strukture. Ne ide dalje od temeljne brige za spomenik, spreavanja onoga to moe uzrokovati destrukciju spomenika. b) razina odravanja namjene spomenika svaka namjena ugroava spomenik. Odravanje namjene mora biti toliko racionalno da ne ugroava spomeniku vrijednost. Tu je struna briga za nain odravanja jako potrebna. c) razina odravanja spomenike prezentacije to je odnos misaonog procesa spoznaje o spomeniku i fizike materijalnosti spomenika, vano je odravati tu relaciju u optimalnom obliku. Ova razina je najsloenija i zahtijeva najstruniji rad. 18. Pretpostavke za proces odravanja spomenika a) osiguranje novanih sredstava b) funkcioniranje strune slube c) praenje stanja spomenika d) organizirana sredstva operativa 19. Kakvo mora biti odravanje? Odravanje mora biti kontinuirano i trajno, fleksibilno, struno i kvalitetno, dokumentirano. 20. Osnovne metode odravanja spomenika kulture a) direktna ona kojom interveniramo neposredno u spomenik, odnosi se na odravanje samog spomenika b) indirektna sve to se dogaa oko spomenika, moe zadirati u njegovu vrijednost, ukljuuje organizacijsku brigu za odravanje c) kombinirana istodobno se odrava i spomenik i njegova neposredna okolina, najea metoda 21. Tri vrste adaptacije po Fisteru Fister je svrstao spomenike u tri razine: a) pojedinani spomenik kulture b) cjelina kao spomenik kulture c) podruje kao vrijednost u prostoru Analogno tome i kvaliteta pojma adaptacije je drugaija kada je rije o jednoj od te tri razine. 22. to je revitalizacija? To je proces unoenja ili vraanja ivota u zamrle ili degradirane objekte, cjeline ili podruja, bez obzira na to jesu li vrijedni ili nisu. Proces revitalizacije spomenika kulture ograniena je vrijednou spomenika presudnom za odreivanje sadraja i naina na koji e se spomeniku vratiti ivot. 23. to je adaptacija? Adaptacija je prilagoavanje spomenika kulture novom ivotu. U pojedinanom spomeniku kulture adaptacija moe krenuti u pravcu revalorizacije to dovodi do promjene izgleda spomenika. Adaptacija cjeline uvodi iri sloj primjene pojma adaptacije takva cjelina mora nastaviti funkcionirati kao sastavni dio krajolika i svojim se dananjim funkcijama prilagoditi tom gradu i okolici. Kod zatiene okolice ili podruja pojam adaptacije moe se teorijski

8

primijeniti kao pojam zatite. Ako su povijesne graevine pojedinani spomenici kulture, revalorizacija znai da smo u adaptaciju uli nakon to smo istraivanjem utvrdili kako spomenik u sebi nosi vee vrijednosti od onih koje vidimo na prvi pogled. To se dogaa kod zaputenih zgrada kojima adaptacija pomae da se osposobe za novi ivot, a ujedno da njihove spomenike vrijednosti to vie govore. 24. Kriteriji kojih se treba pridravati da bi adaptacija bila uspjena a) potivanje spomenikih vrijednosti od estetskih do povijesnih i tehnikih b) princip potivanja tehnikih pravila i propisa naeg dananjeg vremena to je imperativni zahtjev suvremenog pristupa adaptaciji graevina c) princip potivanja duha mjesta i vremena daje okvire za interpolacije i jae adaptacije unutar cjeline na zgradama niih spomenikih vrijednosti d) princip kreativnog pristupa problema kod autora adaptacije morao biti definiran kreativnou koja sugerira s vrijednostima prolosti e) potivanje autentinosti spomenika izbjegavati falsifikat i isticati vanu ulogu autora u ocjeni granice izmeu prilagoavanja i falsifikata f) princip razluivanja novih od starih dijelova 25. Opasnosti kod adaptacije a) opasnost ako adaptacijom neopravdano mijenjamo spomeniku vrijednost objekta, bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu b) stvaranje nesklada izmeu unutranjosti i vanjtine spomenika c) opasnost ako stvorimo privid autentinosti d) neusklaenost novih zahvata s autentinim vrijednostima e) opasnost ako je nova namjena neadekvatna spomenikom prostoru f) ljudski faktor 26. Muzejsko tretiranje spomenika Vee se na nain prezentiranja kada bez obzira na namjenu i ostale vrijednosti spomenika elimo uiniti vidljivom njegovu povijesnost, to znai njegovo trajanje u vremenu i prostoru, i time njegovu slojevitost valorizirati kao najveu vrijednost. 27. Uvjeti za muzejsko upotrebljavanje Vrijednost i pogodnost spomenika za to, dobra prilagoenost namjena i vanjski faktori za to (smjetaj, psiholoki faktor, tradicija). 28. to je muzejski upotrebljavan spomenik kulture? To je takav spomenik kojemu je primarna namjena da posredno ili neposredno posjetiocu organizirano pokazuje svoje spomenike vrijednosti. Ureen je tako da se moe gledati i razgledati, da je kao muzejska izloba opskrbljen nekim edukativno-informativnim pomagalima koja posjetioca upuuju na ono to treba vidjeti. 29. to je interpolacija? Interpolacija je unoenje nove graevine u povijesno tkivo; franc. interpoler = umetnuti, naknadno dodati, umetak. To je intervencija u ve definiranom prostoru (popunjavanje praznina). Interpolacija je ujednaavanje prostornih odnosa unutar ve postojeeg tkiva, ubacivanje novih prostornih volumena ili elemenata da bi se povezali razdvojeni dijelovi i postigla cjelovitost dojma, da bi se eventualno neutralizirale posljedice djelovanja vanjskih initelja (poar, potres, rat i sl.). To je unoenje novoga u staro, odnosno revitalizacija. Interpolacija je takoer intervencija na jednom objektu, ako je prekinut kontinuitet prostorne

9

cjelovitosti. Princip funkcionalnosti je vaan initelj selekcije. Primjeri interpolacije: dobar V. Kovai (Kaptol); lo Sabornica. 30. Zakonitosti interpolacije a) valoriziranje postojeeg postoje dva tipa valoriziranja prostornog stanja: 1. objektivna valorizacija ona koju je nae vrijeme izreklo ili naznailo kao svoj odnos prema naslijeenom prostornom oblikovanju nekog ambijenta ili cjeline 2. subjektivna valorizacija ona valorizira valorizirano i utvruje autorov osobni afinitet prema odreenom ambijentu b) identificiranje s prostorom pokuaj autora da pronikne u bit prostornih odnosa u ambijentu c) vlastitost izraavanja nain izraavanja ili jezik oblika mora biti primjeren naem vremenu 31. Metode interpolacije a) metoda faksimila u oponaanju postojeeg ambijenta granii sa faksimilskom rekonstrukcijom, znai ponavljanje one arhitekture koja je na odreenom mjestu stajala i pridonosila cjelovitosti ambijenta b) metoda prilagoavanja pokuaj to manjeg isticanja novoga u starom, negira ideju faksimila c) metoda naglaavanja radi uspostavljanja ravnopravnijeg odnosa arhitekt smatra da je potrebno naglasiti neki element vlastite arhitekture d) metoda kontrasta njome se treba nadjaati izraz postojee sredine. Najdelikatnija metoda, jer su promaaj, a time i puna devalorizacija ambijenta i afirmacija potpuno suvremene kreativne ideje nevjerojatno blizu. Nije se esto primjenjivala, ali nije niti dala rezultata za koje bi se moglo rei da su uspjeni. Kontrast je tenja za suprotnim, a to znai da se u vodoravne gabarite ulazi vertikalom, da se u linije zatvorenih zidnih masa unese puna transparentnost, tj. da se ne podreuje ve postojeem. Treba je provesti do kraja ili se njome ne baviti. 32. Koje opasnosti prijete u inu interpolacije nove zgrade u povijesni ambijent? Novu arhitekturu ne treba sprijeiti da se ugrauje u stare strukture ako e ona novi sadraj bolje rijeiti. Ona ne bi smjela unitavati i obezvrijediti staro. Stoga je uloga arhitekata, stvaralaca i konzervatora da reguliraju utjecaj pozitivnih i eventualno negativnih znaajki arhitekture u dva osnovna smjera: da se sauvaju i unaprijede vrijednosti prolosti, te da se istaknu prednosti nove arhitekture u rjeavanju posebnih sadraja potrebnih starim ambijentima. Nove sadraje treba unositi organizirano i domiljato, planski, tako da nova arhitektura bude nosilac novog ivota potrebnog starim ambijentima. 33. Opasnosti kod interpolacije a) Pogrena procjena okolnosti koje uvjetuju nain novog zahvata. b) Tenja prema pseudostilskim historikim stilskim oblicima koji bi trebali biti blii odreenom ambijentu. c) Najea opasnost je prenaglaavanje, a izraava se uglavnom u volumenima i strukturama. d) Problem neposrednog dodira novog i starog. U tom kontaktu novog i starog velika je opasnost nerazumijevanja. 34. Dokumentacija u muzeju Unutar muzejske djelatnosti nastaju dvije kategorije dokumentacije. Jednom se dokumentira

10

muzejski fundus, tj. predmeti koji se u muzeju sabiru i prouavaju, a drugom se dokumentira djelatnost muzeja, tj. rad koji se temelji na fundusu prikupljenom u muzeju. 1. a) Struno-znanstvena dokumentacija temelji se na opisu, vrednovanju, istraivanju i komparativnom prouavanju materijala koji se nalazi u muzeju. b) Konzervatorska dokumentacija u muzeju odnosi se na prouavanje stanja pojedinog predmeta, na utvrivanje njegovog oteenja i potreba, na konzervatorski zahvat, nain uvanja i na sve ono to je vezano uz sigurnost predmeta. 2. Muzeoloka dokumentacija odnosi se na izlobe muzeja, publikacije, komunikacije, muzejsku administraciju, inventare i biblioteke, na ekspoziciju, scenarije izlobi, na dizajn i kataloge, prospekte i sve ono ime muzej praktiki djeluje da muzejski predmeti budu to poznatiji u irokoj i strunoj javnosti. 35. Cilj dokumentacije Osnovni cilj dokumentacije je biljeenje svih relevantnih podataka o spomeniku. Ona omoguuje upoznavanje i studiranje spomenika kulture i oblika njihove zatite bez neposrednih dodira s predmetom i bez obzira na njegovo stanje. Omoguuje da se zabiljei svaki trag ovjekove intervencije na spomeniku te da se spomenik obnovi ili rekonstruira. 36. Faze dokumentacije Tri vremenske kategorije: priprema, tijek radova, rezultat. 1. registracija spomenika koji nastaje 2. istraivanje spomenika 3. koja priprema i dokumentira zavrne radove 37. Principi dokumentiranja 1. Potivanje spomenikih vrijednosti i njihova integriteta treba zatomiti potrebu dokumentiranja podataka i struktura ako bismo time naruili ili bitno povrijedili integritet spomenika kulture. 2. Svrhovitost o svrsi dokumentiranja radova mora se voditi rauna u svakom trenutku procesa. Izbjegavamo opasnost da dokumentiranje postane samo sebi svrhom, a isto tako i pretjeranu selektivnost. 3. Preciznost i egzaktnost preciznost je dogovoreno kretanje unutar norme ili svoenje subjektivnog odstupanja podataka na najmanju moguu mjeru. Egzaktnost ovisi o sustavu i vrsti dokumentiranja i o materijalu koji se upotrebljava za dokumentiranje. 4. Pravodobnost princip kojim potujemo i registriramo kronologiju dogaanja na spomeniku. Neke podatke nije mogue dobiti "post festum" nego prije i u toku postupka. 5. Sveobuhvatnost spomeniku treba pristupati sa svih aspekata, a ne zadovoljiti se dokumentiranjem samo jedne vrste podataka koji nam govore to sve treba dokumentirati na spomeniku. 6. Postupnost amortizira nagle skokove i teoretski ih sprjeava. Svaki logian slijed zahvata treba slijediti istoznana dokumentacija. 7. Selektivnost princip korekcije, pokuava sprijeiti rast dokumentacije preko optimalne mjere i brana je tzv. dokumentiranju radi dokumentiranja, to je eliminiranje suvinosti. 8. Kontinuiranost princip sekundarne korekcije, daje vremensku sigurnost da je rad dobro prognoziran i izveden.

11

38. Dokumentacija prema funkciji i izraaju 1. primarna prikuplja se u neposrednom dodiru sa spomenikom (na papiru crtei-skice, precizni fotogrametrijski snimak, fotografija (medij film); uzorci materijala graevni materijal, metal, kalupi ili odljevi plastikih detalja, pigmenti boje; zvune biljeke). Tu ulazi i grupa podataka koja bi se uvjetno mogla nazvati sreenim podskupinama dokumentacije primarnog znaaja to je dokumentacija koja se vee uz sadrajne i vremenske skupine, te projektna dokumentacija i zbirke. 2. sekundarna prijenos primarne dokumentacije u druge medije (mikrofilm, magnetna vrpca, disketa, CD) 3. tercijarna pregledi, kartoteke, indeksi, katalozi, popisi 39. Kategorije podataka koji nastaju u procesu zatitnog rada na spomeniku 1. razvitak spomenika 2. oblik i materijal spomenika 3. stanje spomenika i uvjeti u kojima ivi 40. Uzroci propadanja sela Prvi i osnovni uzrok je nedostatak svijesti o vrijednosti seoske prostorne batine. Dolazi do negativnih trendova radikalnih promjena koje su uvjetovane raslojavanjem sela, promjenom socijalne strukture stanovnitva, promjenom naina proizvodnje, naglim porastom standarda koji prati promjena ukusa, porastom potranje za prostorom. Dogaa se i arhitektonska transformacija sela novogradnja, sve tipski projekti. Nema interpolacije. Arhitekti Pilar, Holjac i Ivekovi sakupljaju seoske oblike sauvane na kuama u ornamentu i konstrukciji.

12

MARASOVI, AKTIVNI PRISTUP GRADIELJSKOM NASLJEU1. etiri osnovne faze aktivnog pristupa graditeljskom nasljeu a) popisno-registracijska obrada (struno-administrativni karakter preventivne zatite) popis, valorizacija, preventivna zatita, kategorizacija graditeljskog nasljea, reimi preventivne zatite, proglaenje zatite, registracija graditeljskog nasljea) b) analitiko i plansko-projektna obrada c) izvedba radova na graditeljskom nasljeu d) stalno odravanje i inspekcija 2. Tri karakteristike aktivne zatite Aktivna zatita aktivan pristup svih subjekata, a ne samo slube zatite; aktivira graditeljsko nasljee u suvremenom ivotu. Karakteristike: a) aktivna uloga svih nosilaca zatite u rjeavanju veoma sloenih problema graditeljske batine b) aktivno angaira zatitnu slubu i sve druge subjekte zatite da bi se kulturna batina ukljuila u tijekove suvremenog ivota i tom ponudila odreena rjeenja za koegzistenciju kulturnih vrednota prolosti u suvremenom tkivu grada, naselja ili irih prostora c) u svoju aktivnost ukljuuje i aktiviranje urbanistike slube da ne zaobilazi povijesna podruja, te mjesne vlasti 3. Reimi preventivne zatite Tri su stupnja zatite prirodne i graditeljske batine: a) zatita prvog stupnja samo odravanje, na podruju najviih vrijednosti koja moraju ostati neizmijenjena b) zatita drugog stupnja ouvanje izvornog stanja i djelomino preureenje c) zatita treeg stupnja izmjena izvornog stanja, ali ouvanje karaktera ambijenta 4. Sistem topografskih kartona P. Fistera Topografski kartoni imaju viestruku namjenu; radi lakeg arhiviranja zasnivaju se na Din Formatu (21x29.7 cm) na kojima se odreenim redoslijedom unose svi relevantni podaci. 5. Razlika znanstvene i drutvene valorizacije Znanstvena valorizacija ocjena apsolutne vrijednosti nekog objekta ili podruja (stunjaci) Drutvena valorizacija ocjena relativne vrijednosti u odreenom vremenu i na odreenom prostoru, podlona je stalnim promjenama (koje izvrava drutvena zajednica) vezanim za vrijeme i prostor 6. to je inspekcija? Inspekcija je nadzor nad povijesnim graevinama u redovitim vremenskim razmacima uz sastavljanje izvjetaja o svim aspektima nekog kulturnog dobra. 7. Faze inspekcije po Feildenu a) poetni izvjetaj (svi podaci o degradaciji) b) plan odravanja (svi urgentni zahvati) c) povijesno istraivanje i analize (popraeno dokumentacijom) d) prouavanje prvobitnog stanja e) dodatne studije i analize konstrukcije f) konana procjena i prijedlozi 13

8. Plansko-analitika projektna obrada Sadri dva osnovna dokumentacijska postupka: a) tehniki arhitektonske i fotografske snimke, sastoji se od snimaka svih etaa, s krovovima, svih presjeka, svih fasada s detaljima b) analitiki zasniva se na istraivanju dananjeg stanja objekta s aspekta tehnikih, povijesnih, drutveno-ekonomskih znanosti Istrauje se prvotno stanje. Prouava se uzrok degradacije + znanstvena valorizacija i drutvena verifikacija. 9. Prostorno-urbanistiki planovi 1) makroregionalni 2) regionalni 3) opinski 4) generalno urbanistiki (kod nas od 1949.) 10. to je anastiloza? Rije dolazi iz grkog ana = ponovo + stylos = stup; vraanje stupova na prvobitno mjesto. To je metoda rekompozicije kojom se porueni izvorni dijelovi postavljaju na svoje mjesto i u svoju prvobitnu funkciju, pa se tako povijesnom dobru, barem djelomino ili u cjelini, vraa prvobitni oblik. Rekompozicija moe biti samostalna metoda, ali se javlja u postupku s drugim metodama restauracije i revitalizacije. 11. to je restauracija? To je postupak obnove graditeljskog nasljea, kojom se povijesnim graevinama, odnosno cjelinama, dodaju dijelovi koji su postojali u izvornom izgledu ili u jednoj od razvojnih faza, a danas nedostaju. 12. Naela restauracije 1) u restauraciji povijesnih graevina mogua je vea ili manja obnova odnosno ugradnja novih elemenata, ali je ipak nuno nove dijelove svoditi na najmanju moguu mjeru 2) restauracija ne moe imati za cilj samo vraanje prvobitnog izgleda povijesnoj graevini ili cjelini, nego ouvanje autentinih vrijednosti jednog, vie ili svih povijesnih slojeva 3) mora se zasnivati na poznatim elementima 4) novi dijelovi moraju biti obiljeeni 5) potrebno je izbjegavati obnovu dekorativnih dijelova 13. to je dislokacija? To je premjetanje povijesnih graevina i cjelina u sluaju kad ni jednom drugom metodom nije mogue ouvati kulturno dobro na izvornom mjestu. Primjer: u Egiptu je zbog izgradnje Asuanske brane za veliko Naserovo jezero na Gornjem Nilu premjeten hram Ramzesa II u Abu Simbelu. 14. Prvi muzej na otvorenom 1891. Skansen u vedskoj (etnopark, kolekcije izvorne ruralne arhitekture), etnolog Hazelius. Ima odgojno-obrazovnu ulogu.

14

DODATNA PITANJA1. Etiki principi istraivanja i zatite kulturne batine Ti principi nalau svakom istraivau i konzervatoru da precizno zabiljei i dokumentira sve ono to otkrije ili nae na pojedinom objektu, da zabiljei sve uoene veze, kretanje utjecaja, da ne zanemari ni jedan detalj koji bi mogao pridonijeti novim spoznajama, bez obzira na to koliko se podudara s dotadanjom slikom o spomeniku i o podruju, s politikom ili nekom drugom pretpostavkom. a) moralna obaveza sabiranja i uvanja podataka o spomenicima kulture b) istinitost podataka c) borba protiv privatizacije podataka o spomeniku kulture, dokument je javno dobro d) uvanje dokumenata e) etika u metodologiji strunost 2. Vlastitost izraavanja (zakonitosti kod interpolacije) Nain izraavanja ili jezik oblika mora biti primjeren naem vremenu. 3. Vrijednost batine u krajoliku Posebne vrste graditeljskog nasljea su pojedine skupine graevina ili irih prostora koje podjednako pripadaju prirodnoj i graditeljskoj batini. To su: a) povijesni i memorijalni parkovi kao vei prostori koji sadre ili su obiljeeni kulturnopovijesnim graevinama i spomenicima b) prirodno-graditeljske cjeline znaajne po prirodnim osobinama i povijesnoumjetnikim ambijentima, arhitektonskim i drugim vrijednostima c) prostori vrtne arhitekture, koji osim hortikulture imaju i kulturno-povijesnu, arhitektonsku-umjetniku, i druge vrijednosti. 4. Klasicizam po Marasoviu Klasicizam se u zatiti spomenika i ambijenata odrazio preteno negativno. Ovo razdoblje donosi prvu konzervatorsku doktrinu zasnovanu na zatiti i obnovi antikih spomenika. Vei znanstveni pristup istraivanjima i snimanju objekata te podruja koja obrauju, a restauratorskim radovima nastoje materijalom i tehnikom obiljeiti obnavljane dijelove. Negativna osobina uklanjanje graevina ili dijelova nastalih poslije klasinog razdoblja, tzv. purifikacija. 5. Ciljevi zatite Zatita je izrazita multidisciplinarna aktivnost, ona okuplja strunjake koji se prvenstveno bave graditeljstvom i umjetnou (urbaniste, arhitekte, graevinare, povjesniare umjetnosti, ali i druge pravnike, sociologe) koji zajedno sudjeluju u sloenim postupcima zatite i suvremenog koritenja zatite. Konzervacija i restauracija imaju za cilj sauvati spomenike ne samo kao umjetnika djela, nego i kao historijska svjedoanstva. Cilj je utvrditi spomenika svojstva predmeta, graevina i cjelina. Svrha zatite: a) ouvanje integriteta ili cjelovitosti odreenog spomenika ili ambijenta, bez obzira na injenicu da mu se namjena moe promijeniti b) stvaranje uvjeta za odravanje i opstanak objekta c) sprjeavanje svih onih radnji koje bi mogle otetiti i promijeniti spomenik d) uvjet za zadovoljenje potreba zajednice 6. Arheoloka-starosna vrijednost (Feilden) Vrijednost starosti ako odraava svoje dugo vremensko postojanje.

15

7. Reproduciranje rekonstruiranje Reproduciranje je varijanta rekonstruiranja. Rekonstruiranje je uspostava neeg to je tu postojalo. To je postupak kojim se povijesna graevina obnavlja nakon to je bila poruena potpuno ili u jednom svom dijelu. Rekonstruiranje se mora temeljiti na vrstim podacima, a ne na pretpostavkama. To je zamjena izgubljenog, unitenog ili nestalog materijala ili oblika novim, u obliku koji je identian ili priblian starom, a prema sauvanim tragovima starog oblika i materijala, analogijama sa slinim predmetima ili kombinacijom navedenog. Rekonstruiranje je metoda faksimilske rekonstrukcije; nova izgradnja usklaena s povijesnim ambijentom. 8. Tri razine adaptacije a) "uloga spomenika" koja nekad nadoknauje prvobitnu funkciju (npr. arhitektonski objekti) b) vraanje prvobitne funkcije (npr. crkva Sv. Marije u Splitu vraanje crkvene namjene) c) spomenik se adaptira na drugu namjenu (npr. muzealizacija palaa) Adaptacija najefikasniji aktivni pristup; promjena funkcije zgrade (revitalizacija) 9. Metoda prilagoavanja (Maroevi) Pokuaj to manjeg naglaavanja nove arhitekture u danom prostoru. Iako se izraava jezikom svoga vremena, nova arhitektura pokuava uiniti strukturu svoga oblikovanja to neutralnijom, vizualno i strukturalno to povezaniju s ambijentom. esto se primjenjuje, iako ne daje uvijek uspjene rezultate. 10. Pristup zatite "ex lege" "ex lege", lat. po sili zakona ili kojeg drugog propisa 11. Razlika povijesnog i povijesno-umjetnikog prouavanja Od stvaralakog ina, kroz svoj ivot, povijesna graevina nosi umjetniku i ljudsku poruku koja e se otkriti prouavanjem njezine povijesti. Povijesno prouavanje treba ukljuivati naruitelja graevinskog projekta zajedno s njegovim ciljevima koji su doveli do podizanja zgrada i procjenu uspjenosti ostvarenja. Prouavanja se takoer trebaju baviti politikim, drutvenim i gospodarskim aspektima razdoblja u kojem je graevina izgraena i treba dati kronoloki slijed dogaaja u ivotu graevina. Povijesno umjetnike "poruke" graevine trebalo bi odrediti zajedno s njezinim kulturnim, emotivnim i upotrebnim vrijednostima, tako da ni jedna od predloenih intervencija ne sakrije njihove poruke ili reducira kulturne vrijednosti. Razvitak graevine mora se takoer prouiti jer su svi podaci bitni. 12. Nova namjena Pojavljuje se kao opasnost ako je nova namjena neadekvatna spomenikom prostoru (ako je provedena bez potivanja kulturne vrijednosti moe se smatrati namjernim razaranjem kulturne batine), no njezino odreivanje prethodi inu adaptacije i djeluje posredno. 13. Podjela kulturne batine a) nematerijalna titi se dokumentiranjem i razvijanjem tradicije b) materijalna pokretna (svi artefakti koje moemo maknuti) i nepokretna (vezana uz prostor i krajolik)

16

14. Podjela pokretne kulturne batine Ostvarenja likovne i primijenjene umjetnosti: kiparstva, slikarstva i umjetnikog obrta. 1) sredstva za rad 2) sredstva za rat i lov 3) sredstva za prijevoz 4) oprema za stanovanje 5) sredstva za ivot (odjea, igrake) 6) sredstva duhovnog ivota 15. Podjela nepokretne batine 1) podruja etno zona, arheoloka zona, memorijalna podruja, podruje zatiene prirode, geoloko-paleontoloka zona 2) cjeline gradske, seoske, naseobinske, utvrenja, graevni kompleksi 3) pojedinani objekti zgrade stambene namjene, crkveno-religijske namjene, javne, gospodarske namjene, vojne, rekreativne namjene, objekti prometne funkcije (mostovi, ceste) 4) dekoracije objekata zidne dekoracije zgrada, kameni reljefi ugraeni u zidove, oblikovanje u buci, reljefi, skulpture 16. Znaajke povijesnog grada Povijesni gradovi ili naselja, odnosno dijelovi tih gradova ili naselja, spadaju u graditeljsko nasljee ako izraavaju cjelinu urbanog ivota koja je znaajna po svojim urbanistikoarhitektonskim, kulturno-povijesnim, umjetnikim, etnolokim i drugim osobinama. Ovdje spadaju stari gradovi koji su u cjelini od povijesnog znaenja i vrijednosti, odnosno povijesne jezgre veih gradova, ili pak njihove etvrti ili predgraa, odnosno podgraa. Tu jo spadaju i mrtvi stari gradovi, odnosno njihove ruevine. 17. Multidisciplinarnost i interdisciplinarnost Multidisciplinarnost kvaliteta koja osigurava da se vie razliitih i dijelom komplementarnih disciplina ljudskog znanja i interesa ukljuuje u razmatranje problema kako da se objekti i ansambli kulturne batine zatite od propadanja. Interdisciplinarnost to nije zbroj razliitih pristupa problemu i zatim stvaranje separativne sinteze, nego pristup koji u sebi ukljuuje vie razliitih pristupa. To je integralni pristup strunjaka razliitih interesa i profila u jednom problemu, da bi se iz toga rodio i cjeloviti rezultat. 18. Nova izgradnja s povijesnim reminiscencijama To nije zatitna metoda u uem smislu; odnosi se na novu izgradnju izvan povijesnih cjelina, ali koja prisustvom povijesnih reminiscencija pridonosi ouvanju tradicionalnog karaktera irih povijesnih prostora. 19. Principi aktivne zatite 1) zasniva se na strunom i znanstvenom postupku multidisciplinarnost 2) izbor najefikasnije metode ouvanja i revitalizacije 3) jednako valoriziranje svih slojeva 4) dozvoljen je suvremeni doprinos naega vremena povijesnom nasljeu Metode aktivnog pristupa graditeljskom nasljeu: 1) konzervacija, odravanje, konsolidacija

17

2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9)

adaptacija i revitalizacija rekompozicija (anastiloza) restauracija rekonstrukcija interpolacije i dopune u povijesnu cjelinu dislokacija replika i muzeji na otvorenom nove izgradnje spomenikih reminiscencija

ICCROM Meunarodni centar za prouavanje zatite i restauriranje kulturnog nasljea, osnovan 1959. International Centre for the Study of the Preservation and Restauration of Cultural Property COM Meunarodni muzejski savjet. International Council of Museums COMOS Meunarodni savjet za spomenike kulture i mjesta. International Council of Monuments and Sites IUA Meunarodna unija arhitekata IILA Meunarodni institut pejzanih arhitekata IIC Meunarodni institut za konzerviranje povijesnih i umjetnikih djela

18