Zavrsni Rad - Fatima Hodzic

8/18/2019 Zavrsni Rad - Fatima Hodzic

1/25

Srednja strukovna škola Fojnica u Kiseljaku ško.godina.

Medicinska škola - Farmaceutski tehničar 2014/2015

Hadžić Fatima 1

Kiseljak, Maj 2015. godine

Spolno prenosive bolesti (SPB)

1.

Uvod

Iako su spolno prenosive bolesti i infekcije globalni javnozdravstveni problem, aktualno

stanje raširenosti SPB-a u Bosni i Hercegovini je razmjerno povoljno. Ono se moţe procijeniti prema podacima Epidemiološke sluţbe bosanskohercegovačkog zavoda za javno zdravstvokoja prikuplja izvještaje o oboljenjima od zaraznih bolesti u cijeloj zemlji. Klasične spolno

prenosive bolesti potisnute su i rijetke. HIV-infekcija i AIDS drţe se pod kontrolom i naniskoj su razini učestalosti.

Spolno prenosive bolesti su zarazne bolesti, koje se prenose izravnim spolnim kontaktom

sa zaraţene na zdravu osobu. Obuhvaćaju pedesetak bolesti i sindroma, uzroku ju ihmikroorganizmi, bakterije i virusi, a prenose se uglavnom razmjenom tjelesnih tekućina(sjemenom, vaginalnom tekućinom i krvlju).

Neke od spolnih bolesti prenose se i poljupcem poput herpesa, humanog papiloma virusa

(HPV), a ni pravilno korištenje kondoma tijekom vaginalnog ili analnog odnosa ne smanjujeopasnost od tih bolesti. TakoĎer i kod oralnog seksa postoji mogućnost od prijenosa spolnihinfekcija.

Javnozdravstveni značaj spolnoprenosivih bolesti je mogućnost njihovog nekontroliranog

širenja budući da neke od spolnoprenosivih bolesti ne uzrokuju nikakve simptome. Primjerice primarna infekcija gonorejom i klamidijom kod ţena obično je asimptomatska zbog čega se

ne liječi. Posljedica kasnog dijagnosticiranja i neliječenja spolne bolesti je pojavakomplikacija, progresija bolesti do zdjelične upalne bolesti, posljedična neplodnost i rizik zanastanak izvanmaternične trudnoće.

Neke spolno prenosive bolesti poput infekcije humanim papiloma virusom (HPV) mogu

izravno utjecati na razvoja raka vrata maternice. Ne liječena infekcija u trudnoći moţerezultirati pobačajem, preranim poroĎajem i prijenosom infekcije na dijete. Nadalje,

javnozdravstveni značaj spolno prenosivih bolesti prozilazi i iz podataka o učestalosti ove bolesti koja većinom zahvaća mlade ljude, osobito mlade ţene u dobi od 15-25 godina zbog

ranog započinjanja spolnog odnosa, čestih promjena spolnih partnera i nezrelosti sluznicemokraćnospolnog sustava.

Glavni čimbenici rizika za razvoj spolno prenosivih bolesti su rano stupanje u spolneodnose, promiskuitetno ponašanje, ne zaštićeni spolni odnosi, analni spolni odnos, zlouporabadroge i alkohola, loši socijalni uvijeti i loša zdravstvena zaštita.


2/25



Hadžić Fatima 2


2. Vrste spolno prenosviih bolesti i uroci i stih

Vrste spolno prenosivih bolesti su:

- Bakterijske spolno prenosive bolesti

- Virusne spolno prenosive bolesti

- Paraziti

- Gljivice

- Protozoe

2.1. Bakteri jske spolno prenosive bolesti

Klamidija (Chlamydia trachomatis)

Klamidija je jedna od najčešćih spolno prenosivih infekcija, uzrokovana bakterijomChlamydia tr achomatis. Iako su simptomi ove spolne bolesti obično blagi, ona moţe dovestido ozbiljnih komplikacija koje uzrokuju nepovratne štete, uključujući i neplodnost. Procjenjuje se kako je jedna od deset ţena u dobi do 25 godina zaraţena klamidijom, a gotovo70% njih nije svjesno zaraze.

Slika 1. Bakterija klamidije

Klamidija se prenosi putem tjelesnih izlučevina tijekom vaginalnog, analnog ilioralnog seksa, kao i od strane inficirane majke na dijete tijekom vaginalnog poroda (svako

treće novoroĎenče razvije inkluzijski konjunktivitis, a svako šesto klamidijsku upalu pluća).TakoĎer, kontaminacija prstiju s genitalnim iscjetkom moţe dovesti do infekcije oka, kadanastupa klamidijski konjunktivitis.

Rizična skupina su djevojke u dobi do 25 godina, dok je kod starijih osoba postotakoboljelih upola manji. Učestalost se dovodi u vezu i sa čestim promjenama spolnih partnera,

višestrukim drugim infekcijama spolnih organa te nezaštićenim spolnim odnosom.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Bakterijske_spolno_prenosive_bolestihttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Virusne_spolno_prenosive_bolestihttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Parazitihttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Gljivicehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Protozoehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Bakterijske_spolno_prenosive_bolestihttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Klamidija&action=edit&redlink=1http://www.krenizdravo.com/zdravlje/neplodnost-uzroci-dijagnoza-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/neplodnost-uzroci-dijagnoza-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/neplodnost-uzroci-dijagnoza-i-lijecenjehttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Klamidija&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Bakterijske_spolno_prenosive_bolestihttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Protozoehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Gljivicehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Parazitihttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Virusne_spolno_prenosive_bolestihttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Bakterijske_spolno_prenosive_bolesti


3/25



Hadžić Fatima 3


Klamidija uobičajeno ima blage i neprimjetne simptome, koji rijetko upućuju na postojanje infekcije. Kod osoba koje imaju izraţene simptome, oni se obično javljaju 1-3tjedna nakon infekcije.

Simptomi koji se mogu javiti kod žena zaraţenih klamidijom su: - bolovi tijekom spolnog odnosa- ţarenje ili peckanje prilikom mokrenja - potreba za češćim mokrenjem - neuobičajen vaginalni iscjedak

- blag svrbeţ i peckanje stidnice, posebice u području predvorja rodnice - prigušeni bolovi u donjem dijelu trbuha

- blago nemenstrualno krvarenje

- mučnina

- groznica

Simptomi klamidije koji se mogu javiti kod muškaraca su:- ţarenje ili peckanje prilikom mokrenja - potreba za češćim mokrenjem

- iscjedak iz penisa

- svrbeţ i crvenilo - bol i otekline u testisima

Slika 2. Simptomi klamidije

Kod liječenja genitalne infekcije klamidije primjenjuje se terapija antibioticima. Najčešćese koriste tetraciklini (Doxycyclin), ciprofloxacin (Ciprobay, Ciprinol), klaritromicin

(Fromilid) tijekom 10 – 14 dana i azitromycin (Sumamed) u jednokratnoj dozi od 1 g (singleshot). U tom razdoblju te sedam dana nakon završetka terapije osobe bi se trebale suzdrţavatiod spolnih odnosa.

Liječenju se trebaju podvrgnuti oba partnera, s obzirom da kod ţena čiji par tneri nisuliječeni na odgovarajući način postoji visoki rizik za reinfekciju što povećava mogućnostozbiljnih komplikacija. TakoĎer, oba partnera bi se trebala podvrgnuti ponovnom testiranju trimjeseca nakon liječenja početne infekcije.

http://www.krenizdravo.com/zdravlje/spolne-bolesti-zdravlje/vaginalni-iscjedak-kada-je-normalan-a-kada-posjetiti-lijecnikahttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/spolne-bolesti-zdravlje/vaginalni-iscjedak-kada-je-normalan-a-kada-posjetiti-lijecnikahttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/simptomi-zdravlje/mucnina-i-povracanjehttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/simptomi-zdravlje/mucnina-i-povracanjehttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/simptomi-zdravlje/mucnina-i-povracanjehttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/spolne-bolesti-zdravlje/vaginalni-iscjedak-kada-je-normalan-a-kada-posjetiti-lijecnika


4/25



Hadžić Fatima 4


- Gardnerell a vaginal is

Gardnerella vaginalis je mali, gram pozitivni, nepokretni bakcil. Sastavni je dio f iziološke

flore maternice i debelog crijeva, a prilikom njenog prekomjernog razmnoţavanja (stres, promjena spolnog partnera, gubitak fiziološke flore) nastaje bakterijska vaginoza.

Slika 3. Bakterija Gardnerella vaginalis

Kao vodeći uzročnik navedenog sindroma, najvjerojatnije produkcijom sukcinataomogućava rast i razmnoţavanje drugih anaerobnih bakterija (Bacteroides spp, Peptococcusspp, Peptostreptococcus spp, Fusobacterium nucleatum, Mobiluncus spp, Veillonela parvula)

Simptomi koji se mogu javiti kod žena zaraţenih Gardnerella vaginalis su:- pojačani vodenasti mliječno – sivkasti iscjedak po dnu i stijenkama rodnice

- prisutnost tzv. “clue cells”, stanica poput klupka u mokrom ili nativnom preparatu - pH rodnice iznad 4,5

- vaginalni iscjedak neugodnog mirisa po ribi koji se pojačava nakon dodatka 10%

kalijeve luţine (“whiff” ili “sniff” test)

Bakterijska vaginoza liječi se kao anaerobna upala. Zato je najbolje liječenjemetronidazolom kroz 7 dana, koje daje bolje rezultate od jednodnevnog liječenja (75 – 95%izlječenja). Drugi lijek izbora je klindamicin ili ampicilin.

Većina stručnjaka smatra da obavezno treba liječiti i spolnog partnera, inače ćeasimptomatska vaginoza u 50 do 70% pacijentica u roku od 1 do 2 godine prijeći usimptomatsku, što nosi odreĎene komplikacije. Ako se ne liječi partner, recidivi su češći.

Recidivi u roku od jednog do dva mjeseca su dosta česti, čak u 5 do 15% slučajeva. Nakon

liječenja za mjesec dana provodi se test izlječenja.

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Gardnerella_vaginalis&action=edit&redlink=1http://www.krenizdravo.com/zdravlje/mentalno_zdravlje/kako-se-osloboditi-stresahttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/mentalno_zdravlje/kako-se-osloboditi-stresahttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/mentalno_zdravlje/kako-se-osloboditi-stresahttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Gardnerella_vaginalis&action=edit&redlink=1


5/25



Hadžić Fatima 5


- Gonoreja (Neisseria gonorrhoeae)

Ponekad se gonoreja pogrešno dijagnostikuje kao hlamidija, zbog sličnih simptoma.Uzrokuje je bakterija gonokoka, tj. Neisseria gonorrhoeae koja ţivi u polnim organima,

uključujući i uretru i reproduktivni trakt i kod muškarca i kod ţene.

Slika 4. Bakterija gonoreje

Gonoreja ima jako velik procenat novih infekcija. U Americi statistike beleţe skoromillion novih infekcija ovom bolešću svake godine. Najviše su pogoĎeni mlaĎi odrasli itinejdţeri, zbog povećanog promiskuiteta, tj. čestog menjanja sek sualnih partnera.

Kao i većina polnih bolesti i polnih infekcija, prenosi se putem seksualnog kontakta, tj. polnog odnosa. U obzir dolazi kontakt sa penisom, vaginom, anusom (analnim otvorom), pa

čak i ustima i grlom. Vrlo lako se prenosi od jedne osobe drugoj, što je razlog zašto triper imatako visok procenat novozaraţenih. Naţalost, nove varijacije bakterije koja izaziva triper

postaju teţe za lečenje, budući da se adaptiraju i postaju imune na antibiotike.

Simptomi koji se mogu javiti kod muškaraca zaraţenih gonorejom su:-

Osećaj pečenja prilikom mokrenja - Ţućkasti sekret, iscedak, tečnost iz penisa - Bolni ili otečeni testisi

- Bol u grlu

Simptomi koji se mogu javiti kod žena zaraţenih gonorejom su:- Osećaj pečenja prilikom uriniranja, mokrenja- Ţućkasti sekret ili iscedak iz vagine- Krvarenje vagine

- Bolna velika nuţda U području anusa, gonoreja kod muškaraca ima iste simptome kao i kod ţena:- Svrab i osećaj pečenja - Ţućkasti sekret - Krvarenje

http://hr.wikipedia.org/wiki/Gonorejahttp://polnebolesti.com/hlamidijahttp://polnebolesti.com/hlamidijahttp://polnebolesti.com/hlamidijahttp://polnebolesti.com/hlamidijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Gonoreja


6/25



Hadžić Fatima 6


Slika 5. Simptomi goroneje

Lečenje gonoreje je uglavnom prilično jednostavno. Nakon testiranja, vaš doktor ćevam prepisati antibiotik koji će nakon izvesnog vremena učiniti da se organizam očisti odinfekcije. Gonoreja je ranijih godina lakše lečena nego sada, s obzirom da je bakterija počela

da se prilagoĎava i postala otpornija na dejstvo odreĎenih antibiotika. Pre nego počnete dauzimate lekove, paţljivo pročitajte uputstvo i ispratite ga do kraja i u potpunosti precizno. Imajte u vidu da kada jednom preleţite triper , to ne znači da ste ga jednom zauvek preleţali.Triper moţete lako dobiti ponovo ako doĎete u kontakt sa zaraţenom osobom, a drugi putlečenje tripera je teţe nego prvi put.

- Sifilis (Tr eponema pall idum)

Sifilis (lues) je kronična zarazna bolest uzrokovana spirohetom Treponema pallidum podporodice pallidum. Spada u klasične spolno prenosive bolesti. Zahvaća različita tkiva i

organe – koţu, krvoţilni, koštani i središnji ţivčani sustav.

Spiroheta Treponema pallidum spada u rod Treponema, porodicu Spirochaetaceae, red

Spirochaetales. Za razliku od ostalih spiroheta, koji su primarno krvni paraziti, T. pallidum je

tkivni parazit.

Dugačka je izmeĎu 6 i 15 µm. Ima zašiljene krajeve i 6 do 14 spiralnih zavoja. S obziromda su pretanke da bi se mogle razlučiti običnim svjetlosnim mikroskopom, svrstavaju se ugram-neodreĎene bakterije. Gibaju se rotacijskim pokretima karakterističnim za virulentnetreponeme, što im olakšava penetraciju u tkiva. U tekućem mediju gube mogućnost gibanja

Slika 6. Bakterija sifilisa

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sifilishttp://hr.wikipedia.org/wiki/Sifilis


7/25



Hadžić Fatima 7


Treponema pallidum ulazi u organizam kroz sitna oštećenja sluznice ili koţe. Sifilis senajčešće prenosi direktnim nezaštićenim spolnim kontaktom s osobom u ranom stadiju

bolesti. Rizik prijenosa postoji u primarnom, sekundarnom i ranom latentnom stadiju, dok ga

u kasnom stadiju gotova nema.

Vjerojatnost infekcije nakon seksualnog kontakta s osobom u ranom stadiju se krećeizmeĎu 10 i 60%. U sekundarnom sifilisu taj je postotak manji, dok se u kasnom stadiju

prijenos uglavnom odnosi na transplacentarni – sa zaraţene majke na plod. Treba naglasiti da je većina djece sa kongenitalnim sifilisom zaraţena in utero, a vrlo rijetko prolaskom kroz poroĎajni kanal.

Sifilis dijelimo na:

Primarni stadij

Nakon inkubacije od 9 do 90 dana, na mjestu ulaska treponeme nastaje:- tamnocrvena makula (mrlja) koja postupno prelazi u papul u čijem središtu nastaje

ulkus kojeg nazivamo ulcus durum – tvrdi čankir. Dno je glatko i sjajno, rubovi malouzdignuti.

- u 80% bolesnika prisutno je i jednostrano regionalno povećanje limfnih čvorova

Sekundarni stadij

Započinje 9-10 tjedana nakon infekcije, odnosno 6-7 tjedana nakon primarne lezije.Posljedica je hematogenog i limfogenog širenja T. Pallidum. Simptomi su raznoliki i često u

početku ostaju neprepoznati. Najčešće se zahvaćeni koţa i sluznice (80%), ali mogu biti

zahvaćeni i unutarnji organi. - nespecifični simptomi – javljaju se prije promjena na koţi i uključuju: vrućicu, slabost,

grlobolju, rinoreju (curenje nosa), glavobolju, bolove u mišićima, povećane limfnečvorove

- specifični simptomi

o sifilidi (uzdignuća i udubljenja na koţi i sluznicama bogata treponemama) o osip ( ponajprije dlanova i tabana)

o condyloma lata (uzdignute lezije s erodiranom povr šinom kroz koju se cijeditekućina bogata treponemama

o alopecija (gubitak kose)

o promjene na noktima

o

sifilitička angina – upala krajnika i ţdrijela o difuzna limfadenopatija (povećanje limfnih čvorova) – poliskleradenitiso zahvaćanje unutarnjih organa – meningitis, hepatitis, gastritis, splenomegalija

( povećana slezena), fibroza pluća, periferna neuropatija

Latentni stadij

Nema nikakvih manifetsacija na koţi niti bilo kojih drugih kliničkih simptoma, ali sutreponeme još uvijek aktivne te se umnaţaju. Razlikujemo rani i kasni latentni stadij:

- rani latentni stadij – bolesnik je infektivan i moţe spolnim kontaktom prenijeti bolest

-

kasni latentni stadij – bolest se moţe prenijeti samo transplacentarno sa zaraţenemajke na plod

http://www.krenizdravo.com/zdravlje/simptomi-zdravlje/curenje-nosa-uzroci-simptomi-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/simptomi-zdravlje/curenje-nosa-uzroci-simptomi-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/bolesti-zdravlje/urtikarija-kronicni-osip-uzroci-simptomi-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/tag/celavosthttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/upala-krajnika-uzroci-simptomi-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/prehrana/gastritis-prehrana-i-simptomihttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/bolesti-zdravlje/povecana-slezena-uzroci-simptomi-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/bolesti-zdravlje/povecana-slezena-uzroci-simptomi-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/bolesti-zdravlje/povecana-slezena-uzroci-simptomi-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/prehrana/gastritis-prehrana-i-simptomihttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/upala-krajnika-uzroci-simptomi-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/tag/celavosthttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/bolesti-zdravlje/urtikarija-kronicni-osip-uzroci-simptomi-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/simptomi-zdravlje/curenje-nosa-uzroci-simptomi-i-lijecenje


8/25



Hadžić Fatima 8


Tercij arni stadij

Manifestacije se mogu javiti nakon 10, 20 ili više godina, ali i znatno ranije. Danas je ovajstadij vrlo rijedak, a javlja se u manjeg broja neliječenih ili neadekvatno liječenih bolesnika.

-

promjene na koži i sluznicama – tuberozni i nodularni sifilidi, gume- kardiovaskularni sifilis – aortitis koji zahvaća ascendentnu aortu - neurosifilis – povišenje intrakranijalnog tlaka, ishemija CNS-a, gubitak funkcije

kranijalnih ţivaca, tabes dorsalis (demijelinizacija straţnjih kolumni leĎne moţdinekoja dovodi do gubitka koordinacije, parestezija, gubitka dubokih refleksa)

Kongeni talni sif il is

Nastaje kao posljedica prenošenja T. pallidum sa zaraţene majke na plod, najčešće nakon prvog trimestra trudnoće.

- rani kongenitalni sifilis – dijagnosticira se tijekom prve dvije godine ţivota, a očituje

se niskom poroĎajnom teţinom, hepatosplenomegalijom, anemijom, ţuticom,trombocitopenijom, blijedom i naboranom koţom, rinitisom.

-

kasni kongenitalni sifilis – dijagnosticira se nakon druge godine ţivota. Malformacijeili stigma koji se javljaju – Hutchinsonovi zubi, mentalna retardacija, atrofija očnogţivca, izbočenje čeone kosti, sedlast nos, izbočena donja čeljust, sabljasta tibija,Cluttonovi zglobovi

Radi prevencije kongenitalnog sifilisa danas se savjetuje testiranje na sifilis u prvom

trimestru trudnoće te kod poroda.

Dijagnoza sifilisa:

- direktne metode – patohistološka pretraga, detekcija ţivih T. pallidummikroskopiranjem u tamnom polju, PCR

- indirektne metode – serološke pretrage koje mogu biti:

- specifične (treponemske) – antigen je blijeda treponema

o TPHA test: standardizirani test za utvrĎivanje protutijela na blijedu treponemuu serumu bolesnika.

o FTA – ABS test: metodom indirektne imunofluorescencije dokazuje se prisustvo treponemskih protutijela u serumu.

-

nespecifične (netreponemske) – antigen je kardiolipino VDRL test: flokulacijski test, najčešće upotrebljavani nespecifičan test u

kojem se antigen sastoji od kardiolipina, kolesterola i lecitina.

o RPR test – brzi orijentacijski test kojim se dokazuju protulipidna protutijela.

http://www.krenizdravo.com/zdravlje/bolesti-zdravlje/ishemija-uzroci-simptomi-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/tag/trudnocahttp://www.krenizdravo.com/tag/trudnocahttp://www.krenizdravo.com/tag/trudnocahttp://www.krenizdravo.com/tag/trudnocahttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/bolesti-zdravlje/ishemija-uzroci-simptomi-i-lijecenje


9/25



Hadžić Fatima 9


Slika 7. Neki od simptoma sifilisa

Iako postoje različite sheme provoĎenja terapije sifilisa, svima je zajednička terapija izbor penicilin. On ima sposobnost prodiranja u sve tjelesne tekućine te mogućnost prijelaza placentarne i likvorske barijere. Za sada nema podataka o rezistenciji T. pallidum na penicilin.

Kod pojave sifilisa u trudnoći vrlo je vaţno provesti terapiju, jer u slučaju neliječenog sifilisadolazi do infekcije ploda u 70 do 100% slučajeva.

- Granuloma venereum (Granuloma inguinale il i Calymmatobacteri um

granulomatis)

(granuloma inguinale, donovaniasis, donovanosis, granuloma pudendi chronicum) je

hronična granulozomatna, ulcerozna, destruktivna bolest koja zahvata genitalije i okolnukoţu. Izazivač je Donovania granulomatis (s. Calymmatobacte-rium granulomatis)Incidencija, epidemiologija. Seksualni kontakt izgleda da predstavlja glavni način transmisije,

mada oboljenje moţe nastati i autoinokulacijom usled traume.

Slika 8. Bakterija Granuloma venereum

Muškarci obol jevaju češće od ţena, bolest je češća kod ljudi crne rase, javlja se obično utropskim i suptropskim krajevima kod osoba koje ţive u lošim higijenskim uslovima. Najvećaincidencija oboljenja je izmeĎu 20. i 40. godine ţivota mada mogu obol jeti i sasvim maladjeca. Bolest je umereno zarazna i to verovatno samo primarna lezija.

Klinička dijagnoza se potvrĎuje nalazom Donovanijevih tijela u lezijama. Razmaz tkivatreba uzeti skalpelom ili ezom sa malih lezija na periferiji, osušiti i bojiti po Giemsa ili

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Granuloma_venereum&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Granuloma_venereum&action=edit&redlink=1


10/25



Hadžić Fatima 10


Wrightu. Donovanijeva tijela su u velikim mononuklearnim lezijama, obojena su svijetlo

crveno (Giemsa) ili tamno crveno (Wright). Diferencijalna dijagnoza. U razmatranje treba

uzeti kod pojave ranih lezij, condylomata accuminata, lezije na glansu mogu podsećati naerythoplasia Queyrat, psorijazu, duboke mikoze, vegetantne piodermije, ulcus molle, TBC

cutis, karcinom.

Liječenje ove bolesti i nije tako komplikovano. Obavlja se uglavnom odreĎenimlijekovima koji se konzumiraju u odreĎene termine. Neki od njih su: tetraciklin,hloramfenikol, gentamicin, azitromicin, doksiciklin, ceftriakso.

- Lymphogranuloma venereum LGV (Lymphogranuloma ingvinale) (Chlamydia

trachomatis serotipovi L1, L2 i L3)

Lymphogranuloma venereum je bolest koju uzrokuju serotipovi (L1-L2-L3) Chlamydie

trachomatis, a očituje se prolaznim promjenama na koţi nakon kojih nastaje gnojnilimfadenitis i ilimfangitis. Isto tako, moţe doći do začepljenja limfnih ţila, stvaranja fistula i

proktitisa.

Prvi klinički znak bolesti je primarna lezija koja se prezentira kao papula koja prelazi u papulovezikulu, nakon čeka nastaje plitka ulceracija. Primarna lezija se nalazi na vanjskimgenitalima, a kod ţena u vagini ili cerviksu. Otprilike mjesec dana nakon javljanja primarnelezije nastupa slika regionalnog limfadenitisa što je glavni simptom bolesti. Kod muškaraca sunajčešće zahvaćeni ingvinalni čvorovi i to češće samo na jednoj strani. Proces se smirujenakon 2-3 mjeseca. Kasne komplikacije se javljaju godinama nakon primarnog procesa, a

javljaju se u obliku ulceracija, striktura i fistula. Fistuliranje moţe stvoriti komunikacije

izmeĎu uretre i vagine, vagine i rektum. Kasne promjene su češće kod ţena.

Slika 9. Bakterija Lymphogranuloma venereum

Dijagnostika se temelji na anamnezi, kliničkoj slici, a konačno se dokazujelaboratorijskim metodama; mikroskopiranje preparata bojanog po Giemsi, dokaz porasta titra

protutijela.

Liječi se 21 dan tetraciklinom ili eritromicinom.

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Lymphogranuloma_ingvinale&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Lymphogranuloma_ingvinale&action=edit&redlink=1


11/25



Hadžić Fatima 11


- Meki čankir il i čankroid (Haemophil us ducreyi)

Meki čankir je klasična spolno prenosiva bolest uzrokovana bakterijom Haemophilusducrey. Javlja se karakteristično u tropskom području (Afrika, Azija, Centralna i Juţna

Amerika).

Bolest je 20 puta češća u muškaraca nego u ţena. Čankroid je posebno vaţan u kontekstuHIV- bolesti (AIDS-a), s obzirom na visoku učestalost obe bolesti na području Afrike. Haemophilus ducrey je gram negativna bakterija, štapićastog izgleda. U kulturi stanica ima izgled višerednih lanaca.

Slika 10. Bakterija Haemophilus ducreyi

Inkubacija (vrijeme od infekcije do pojave simptoma) iznosi najčešće 3 do 5 dana. Namjestu inokulacije se javlja mala makula (mrlja) na kojoj se već sljedećeg dana formira

pustula (gnojni mjehurić) koja rupturira poslije par sati, te dolazi do stvaranja ulkusa malihdimenzija čije je dno pokriveno gnojem. Bolna je na dodir, a okolina je često eritematozna iedematozna (crvena i natečena). Prenošenjem rukama (autoinokulacijom) mogu nastati noviulkusi oko primarnog. Česti su tzv. kissing ulkusi, koji se nalaze jedan nasuprot drugom. U

preko 50% pacijenata se unutar 7 dana javlja regionalna limfadenopatija (povećanje limfnihčvorova) .

Predilekcijska mjesta za pojavu ulceracija su:

- Kod muškaraca o unutrašnji list prepucija o glans penisa

o vanjsko ušće uretre o sulcus coronarius

o frenulum

- Kod žena o velike usne

o ulaz u vaginu

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Meki_%C4%8Dankir&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Meki_%C4%8Dankir&action=edit&redlink=1http://www.krenizdravo.com/zdravlje/spolne-bolesti-zdravlje/hiv-i-aids-put-prijenosa-uzroci-simptomi-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/spolne-bolesti-zdravlje/hiv-i-aids-put-prijenosa-uzroci-simptomi-i-lijecenjehttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Meki_%C4%8Dankir&action=edit&redlink=1


12/25



Hadžić Fatima 12


Kod pacijenata koji istovremeno boluju od skabijesa ili genitalnog herpesa moţe se javiti istovremeno 50-60 ulceracija.

Komplikacije čankroida:

-

ulcus mixtum – u slučaju istodobne infekcije uzročnikom sifilisa nastaje ulceracijakoja uz obiljeţje mekog ulkusa poprima i induraciju koja je temeljno svojstvosifilitičnog ulkusa.

-

ulcus molle gangrenosum/phagedenicum – nastaje u slučaju sekundarne bakterijskeinfekcije. Kliničkom slikom dominiraju teška krvarenja i destrukcija genitalija.

- balanitis – upala glavića penisa - fimoza – suţenje koţice penisa

Dijagnoza čankroida se postavlja na temelju anamneze (boravak u tropima) i kliničke slike, a potvrĎuje dokazom uzročnika u materijalu s dna ulkusa:

- razmaz sekreta i bojenje metilenskim modrilom ili po Gramu

-

kultiviranje- Ito-Reenstierna test – intradermalni test antigenom uzročnika - PCR

Slika 11. Jedan od vidljivih simptoma čankroida

Liječenje čankroida po načinu odreĎivanju terapije treba imati na umu da jeosjetljivost Haemophilus ducrey prema antibioticima različita u različitim geografskim

područjima. Najefikasnijim lijekom smatra se ceftriakson koji se daje u jednoj dozi,

muskularno.

Alternativni lijekovi su azitromicin per os, trimetoprim/sulfametoksazol per os,

eritromicin per os, u toku 7 dana. Za oboljele se savjetuje hospitalizacija, zato što mirovanjesprječava pojavu limfadenopatije. Seksualne partnere treba liječiti istovremeno jednom odspomenutih terapijskih mogućnosti.


13/25



Hadžić Fatima 13


- Mikoplazme (Ureaplasma urealyticum i M ycoplasma hominis)

Mikoplazma je grupa bakterija koja uključuje više od 70 različitih vrsta. Najpoznatije su

Mycoplasma hominis, Mycoplasma genitalium, Mycoplasma pneumoniae i Ureaplasmaurealyticum. Prisutni su u preko 80% asimptomatskih ţena u vratu maternice i rodnici.Uvjetno su patogeni organizmi i sastavni su dio fiziološke flore donjeg genitalnog trakta uţena. U odreĎenim uvjetima uzrokuju infekciju, koja se moţe prenijeti spolnim putem.

Slika 12. Bakterija mikroplazme

Mikoplazme su mikroorganizmi koji su na prijelazu izmeĎu bakterija i virusa, te se jošnazivaju molikuti. Pripadaju porodici Mycoplasmataceae. Nemaju stanični zid kao drugetipične bakterije, pa spadaju u gram neodreĎene mikroorganizme. Odlikuju se velikom

antigenskom različitošću uz mnoštvo serotipova, te je uspostavljanje trajnog imuniteta gotovonemoguće. Upravo zbog toga su ponavljajuće infekcije mikoplazmama vrlo česte. Djele se na:

- Mycoplasma Hominis često se nalazi u vagini i moţe uzrokovati infekcije ţenskog imuškog genitalnog trakta, infekcije novoroĎenčadi i ekstragenitalne infekcije uimunodeficijentnih osoba.

- Mycoplasma Genitalium je, uz Chlamidiu trachomatis, glavni uzročnik nespecifičnoguretritisa (uretritisu koji nije uzrokovan bakterijom Neisseria gonorrhoeae) u

muškaraca. Kod ţena se najčešće nalazi u sklopu bakterijske vaginoze.

Smatra se da je u manje od 10% djevojčica i dječaka, koji nisu stupili u spolne odnose,

izolirana mikoplazma. Najvaţniji put prijenosa je spolni put – prilikom nezaštićenog spolnogodnosa, no osoba se moţe inficirati i putem ručnika, posteljine, u kozmetičkim salonima isolariju.

Najčešće su infekcije mikoplazmama asimptomatske. MeĎutim, s vremenom moţe doćido pojave simptoma koji mogu biti nalik simptomima ostalih spolno prenosivih bolesti,

(uključujući i klamidiju i gonoreju), te se s njima mogu lako zamijeniti. -

Simptomi mikoplazme kod žena:

o vaginalni svrbeţ o peckanje prilikom mokrenja (disurija)

o bol za vrijeme spolnog odnosa (dispareunija)

o

Mikoplazma infekcija se takoĎer povezuje sa bakterijskom vaginozom.

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mikoplazme&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mikoplazme&action=edit&redlink=1


14/25



Hadžić Fatima 14


- Simptomi mikoplazme kod muškaraca:

o sekreti iz uretre (penisa)

o peckanje pri mokrenju (disurija)

o bol i otoci zglobova (artritis)

Mikoplazma je najčešći uzrok neklamidijskog negonokoknog uretritisa kodmuškaraca.

U dijagnostici mikoplazmatskih infekcija najčešće se koriste slijedeće tri metode: - kultura stanica

-

PCR

- bojenje DNK

Preporuča se kombinacija ovih metoda kako bi se utvrdilo da li je uzorak čist ili sadrţimikoplazmu, s obzirom da se odreĎene vrste mikoplazme ne mogu uzgajati u epruveti (npr.

Mycoplasma genitalium), a mogu biti detektirane uz pomoć bojenja DNK i PCR metode.

Lijekovi izbora za mikoplazmatsku infekciju su tetraciklini i makrolidi. Preporuča seliječiti oba partnera istovremeno. Za vrijeme terapije se preporuča apstinencija da ne bi došlodo reinfekcije. Za spolno aktivnu osobu ne postoji apsolutno siguran način kako da izbjegneovu vrstu spolno prenosive bolesti. Sve što narušava pH vagine i bakterijsku ravnoteţu vaginemoţe dovesti do infekcije


15/25



Hadžić Fatima 15


2.2. Vi rusne spolno prenosive bolesti

- Hepatitis (HAV, HBV, HCV, HDV, HEV)

Hepatitis B spada u spolno prenosive bolesti kod kojih nema promjena na spolnim

organima, a prenose se spolnim putem kao hepatitis C i AIDS. Virusni hepatitis B je akutna i

kronična bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B (HBV). Kronični hepatitis B moţeuzrokovati cirozu jetre i hepatocelularni karcinom. Proširen je svuda, a češći je u slabijerazvijenijim zemljama. U populaciji je od 2-5 % kroničnih vironoša koji su glavni izvor virusai bolesti. Infekcija se prenosi bliskim kontaktom s nositeljem virusa, naročito parenteralnim

putem (krvlju i krvnim pripravcima, transplantacijom organa, tetoviranjem...), spolnim putem,

ali i tzv. vertikalnim putem odnosno s majke na novoroĎenče.

Slika 13. Virus Hepatitisa

Ovoj infekciji naročito su izloţene sve osobe koje dolaze u dodir s krvlju drugih ljudi – najčešće su to zdravstveni djelatnici, kod kojih se hepatitis B smatra njihovim profesionalnim oboljenjem. Nakon infekcije u većine ljudi se ne razvija akutna bolest, ali ukrvi ostaju pokazatelji tzv. markeri infekcije. Karakterističan je nalaz HBs-Ag antigena još uvrijeme inkubacije, uobičajeno 1 - 6 tjedana prije izbijanja kliničkih ili laboratorijskihznakova bolesti, dok u vrijeme oporavka nestaje iz krvi

Inkubacija virusnog hepatitisa B je dugotrajna i traje oko 40-180 dana. Početak bolesti je postupan, s umorom i gubitkom apetita. Ponekad su prisutni i drugi opći simptomi(temperatura, mialgije). Kronični hepatitis se očituje povremenim ili stalnim umorom,

ponekad muklim bolovima ispod desnog rebrenom luka, a rijetko se pojavljuje ţutica.

Dijagnoza se postavlja na temelju amnestičkih podataka o pacijentu (mogući kontakt krvlju,mogućnost prijenosa spolnim putem...), serološkim testovima praćenja antigena i antitijela(markera), te utvrĎivanjem količine virusa real time PCR metodom i genotipizacije virusa. Nataj način moţe se predvidjeti tijek i oblik kronične infekcije.

Liječenje hepatitisa B se provodi visokim dozama alfa-interferona kroz 4-6 mjeseci. Samo

liječenje je uspješno kod 50 % pacijenata.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Virusne_spolno_prenosive_bolestihttp://hr.wikipedia.org/wiki/Hepatitishttp://hr.wikipedia.org/wiki/Hepatitishttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti#Virusne_spolno_prenosive_bolesti


16/25



Hadžić Fatima 16


U zaštiti od virusnom hepatitisa B vaţno se prisjetiti da se virus prenosi parenteralno i tonaročito krvlju i spolnim kontaktom. Zato se u zaštiti mora voditi računa o izbjegavanjumogućnosti inokulacije korištenjem jednokratnih rukavica, maski, igala, katetera, šprica...TakoĎer, osobe s visokim rizikom inficiranja HBV virusom mogu se vrlo učinkovito zaštititi

cjepivom protiv hepatitisa B. Kod nas je obavezno cijepljenje svih zdravstvenih djelatnika, bolesnika na dijalizi, hemofiličara, ukućana i spolnih partnera nositelja virusa.

- Kopnica ili AIDS, SIDA (HI V)

AIDS (Acquired immunodeficiency syndrom) i HIV (Human Immunodeficiency

Virus) su kratice koje dolaze iz engleskog jezika, dok je SIDA kratica koja dolazi iz

francuskog jezika. HIV virus je uzročnik sindroma stečene imunodeficijencije. Osobe sa HIVinfekcijom često nazivamo i HIV pozitivnim, jer su krvne pretrage kod njih pokazale

prisutnost HIV virusa tipa I ili tipa II. Prisutnost HIV virusa ne mora značiti i razvoj AIDS-a,

jer postoje slučajevi koji nemaju nikakvih simptoma ili imaju samo uvećanje limfnih čvorova. Karak teristika virusa je napad na imunološki sustav, osobito na limfocite, koji su odgovorniza obranu od infekcija i tumora.

Slika 14. Virus Side

AIDS je zarazna i neizlječiva bolest koja se ne moţe spriječiti cjepivom, niti izliječitiuklanjanjem virusa. Moţe se samo usporiti proces oštećenja imunološkog sustava. - Bolest se prenosi putem krvi, spolnim putem ili sa majke na dijete.

- Prenošenje bolesti putem krvi je moguće na više načina. Jedan od načina je, prilikomtransfuzije krvi pacijent moţe primiti zaraţenu krv, što je u današnje vrijeme vrlo rijedakslučaj, jer se sva krv prije transfuzije testira na HIV. Najveća mogućnost je zaraza meĎuintravenoznim ovisnicima, jer vrlo često koriste zajedničke igle. - Virus se moţe prenijeti spolnim putem i to ti jekom homoseksualnog ili heteroseksualnogodnosa (analnog i vaginalnog). Zaraza spolnim putem se najčešće dešava kod osoba koje

često mijenjaju seksualne partnere i imaju seksulane odnose s ovisnicima. Dokazano je kakose upotrebom kondoma za 10 puta umanjuje mogućnost zaraze pri spolnom odnosu.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Kopnicahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Kopnica


17/25



Hadžić Fatima 17


Sva djeca roĎena od zaraţenih majki imaju protutijela protiv HIV-a. To ne znači kako se svadjeca raĎaju zaraţena. Do infekcije novoroĎenčeta dolazi u oko 30% slučajeva. Uzimanjemlijeka Zidovudin, tjekom trudnoće, moţe se znatno smanjiti mogućnost zraze novoroĎenčeta. - Zabiljeţeni su i rijetki slučajevi ţena koje su se zarazile nakon poroĎaja, pa putem dojenja

zarazile i svoje dijete.- Virus HIV-a se ne prenosi putem znoja, pljuvačke, suza ili urina. TakoĎer, zaraziti se nemoţe upotrebom zajedničkih ručnika, posteljine ili toaleta sa zaraţenom osobom.

Liječenje pacijenata se moţe podijeliti na: liječenje HIV infekcije protuvirusnimlijekovima i liječenje oportunističkih infekcija i neoplazija. Cilj liječenja pr otuvirusnimlijekovima sastoji se od inhibiranja virusnog umnoţavanja i sprječavanja infekcije zdravihstanica. Liječenje HIV infekcije i AIDS-a nije jednostavno. Dnevni reţim uzimanja lijekovamoţe biti kompliciran i zahtjevati puno vremena, ali vaţno je napomenuti kako se ovi lijekovimoraju uzimati točno onako kako je to propisao liječnik. U rijetkim slučajevima lijekovi nedjeluju. To se dešava kao posljedica razvoja otpornosti HIV-1, koji moţe mutirati u oblike na

koje lijekovi ne djeluju.

Ne postoji cjepivo protiv HIV-a i jedini način za prevenciju bolesti je izbjegavanjerizičnih oblika ponašanja. Prilikom svakog seksualnog odnosa obavezno koristiti kondom inaravno, ne koristiti intravenske droge, a osobito ne rabiti igle drugih ovisnika.

- Humani papil oma virus (HPV)

Učestalost infekcije humanim papiloma virusom značajno je porasla u posljednjih 30godina te se danas smatra najčešćom virusnom spolno prenosivom bolešću. Najčešće se

pojavljuje u mlaĎih spolno aktivnih ţena i muškaraca do 25. godine ţivota i samim time predstavlja značajan javnozdravstveni problem, koji ukoliko se ne liječi moţe dovesti do pojave genitalnih bradavica, raka vrata maternice, rodnice i muškog genitalnogtrakta.Uzročnik je Humani papilomavirus, DNK virus iz porodice Papillomaviridae, rodPapillomavirus. Postoji preko 200 tipova HPV-a koji se mogu podijeliti na koţne i sluzničnetipove.

Slika 15. Vitus HPV-a

http://hr.wikipedia.org/wiki/Humani_papiloma_virushttp://hr.wikipedia.org/wiki/Humani_papiloma_virus


18/25



Hadžić Fatima 18


HPV se prenosi spolnim putem, i to ne samo penetracijom, već i kontaktom „koţu nakoţu“ u području spolovila. Svaka spolno aktivna oso ba ima rizik od dobivanja HPVinfekcije, a najčešće se radi o mlaĎima od 25 godina. Povećani rizik imaju osobe koje su ranostupile u spolne odnose, često mijenjaju partnere ili imaju spolni odnos sa rizičnim partnerom

bez zaštite (kondom), te osobe sa niskim socioekonomskim statusom. Iako je navedeni spolni put prijenosa najčešći, ova infekcija dokazana je i u novoroĎenčadi, djece i djevica pa sedanas smatra da se moţe prenijeti i drugim putevima.

Infekcija moţe biti : - klinička ( postoji vidljiva lezija )- subklinička ( dokazuje se premazom 3-5% – tne octene kiseline i kolposkopskim

pregledom )

-

latentna ( asimptomatska, dokazuje se HPV tipizacijom )

Najčešći oblici su spolne bradavice ili kondilomi – izrasline na koţi ili na

sluznicama, koji mogu biti šiljasti ( condylomata acuminata ), ravni ( condylomata plana ), papularni (condylomata papulosa ) te u obliku keratotičkih genitalnih bradavica. Izrazitoveliki kondilomi nazivaju se gigantskim kondilomima. Navedene promjene su dobroćudne.

Od zloćudnih oblika bolesti koji su posljedica infekcije visokorizičnim genotipovima trebaspomenuti:

- CIN ( cervikalna intraepitelna neoplazija )

-

VAIN ( vaginalna intraepitelna neoplazija )

- VIN ( vulvarna intraepitelna neoplazija )

-

karcinom vrata maternice

Dijagnoza HPV-a uključuje klinički ( ginekološki ili urološki ) pregled, citološki ihistološki pregled te metode molekularne biologije. Kliničkim pregledom ustanovljuju sevidljive HPV lezije vanjskog spolovila. Subklinički oblici očituju se tek nakon premazivanja3-5% – tnom octenom kiselinom i kolposkopskim pregledom. Danas se za dijagnostiku zarazeHPV-om isključivo upotrebljavaju metode molekularne dijagnostike (Southern-blot, metodadot- blot, in situ hibridizacija, tekućinska hibridizacija na kojoj se temelji Digene HybridCapture test).

Dostupne metode liječenja HPV- infekcija odnose se na liječenje promjena koje je izazvaoHPV – bradavice i promjene vrata maternice, dok se sam virus ne moţe uništiti. Genitalne

bradavice, koje se u ţena najčešće nalaze u području stidnice, rodnice, vrata maternice imeĎice, a u muškaraca u području prepucija, otvora mokraćne cijevi i samog tijela penisa,najčešće se liječe elektrokauterizacijom, laserom, krioterapijom i kirurškim putem. Lokalna

primjena lijekova uglavnom je bezuspješna. Liječenje intraepitelnih promjena vratamaternice, koje su uglavnom asimptomatske i otkrivaju se PAPA testom i kolposkopijom,

zasniva se na kirurškim metodama – LLETZ i konizacija ( kirurška ekscizija zone u kojoj je promjena nastala ).

Primarna i sekundarna prevencija:

- U primarnu prevenciju spada cijepljenje djevojaka izmeĎu 9 i 26 godina, koje još nisu

stupile u spolni odnos, odnosno nisu zaraţene HPV-om. Postoje dvije vrste cjepiva :dvovalentno ( cjepivo protiv HPV 16 i 18 ) i četverovalentno ( cjepivo protiv HPV 6,


19/25



Hadžić Fatima 19


11, 16 i 18 ). Dvovalentno cjepivo predstavlja zaštitu od dva najčešća visokorizičnatipa koja imaju glavnu ulogu u nastanku raka vrata maternice, dok četverovalentnocjepivo osim njih suzbija i infekciju niskorizičnim tipovima 6 i 11, koji su glavniuzročnici spolnih bradavica. Treba napomenuti da navedena cjepiva ne štite od ostalih

genotipova HPV-a, stoga i kod cijepljenih osoba treba provoditi sekundarnu prevenciju u smislu screeninga za rano otkrivanje raka vrata maternice.

- Sekundarna prevencija uključuje PAPA test – citološki pregled VCE obriska ( vagina,cerviks, endocerviks ) koji predstavlja relativno jeftinu, jednostavnu i lako dostupnu

metodu kojom se promjene u smislu CIN lezija mogu uhvatiti u ranoj fazi, liječiti i nata j način spriječiti progresija u karcinom vrata maternice.

- Genitalni herpes (tip HSV 1 i tip HSV 2)

Genitalni herpes je vjerojatno najčešća spolno prenosiva bolest današnjice. Visoko jezarazan, tako da kontakt s oboljelom osobom dovodi do prijenosa bolesti u čak 75%slučajeva. Uzročnici su herpes simplex virus 1 (HSV 1) i herpes simplex virus 2 (HSV2).HSV 2 češće dovodi do upale, u 50 do 70% slučajeva, ali i do recidiva. Za razliku od HSV 2,HSV1 češće dovodi do pojave labijalnog herpesa (herpes na usnici). MeĎutim, valja naglasitida je genitalni herpes uzrokovan HSV 1 stalno u porastu, kao posljedica promijenjenih navika

u spolnom ponašanju, ponajprije prakticiranja oralnog odnosa.

Slika 16. Virus Genitalnog herpesa

Herpes simplex virusi tipa 1 i 2 su DNA virusi koji pripadaju porodici Herpesviridae.

Inficiraju samo ljude, stoga se često označavaju HHV 1 i 2 ( human herpes virus 1 and 2 ).Oba virusa su vrlo zarazna i mogu se prenijeti kontaktom sa zaraţenom osobom.

Genitalni herpes prenosi se spolnim odnosom u širem smislu (kontakt koţa na koţu,vaginalni i oralni odnos), a vrlo rijetko preko toaleta ili korištenjem zajedničkih predmeta. U

rizične skupine spada mlaĎa seksualno aktivna populacija, pogotovo pojedinci koji češćemijenjaju partnere i prakticiraju nezaštićene spolne odnose. Smatra se da je genitalni herpes

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Herpes&action=edit&redlink=1http://www.krenizdravo.com/zdravlje/tipovi-herpesahttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/herpes-simplex-tipovi-simptomi-i-lijecenjehttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Herpes&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Herpes&action=edit&redlink=1http://www.krenizdravo.com/zdravlje/herpes-simplex-tipovi-simptomi-i-lijecenjehttp://www.krenizdravo.com/zdravlje/tipovi-herpesahttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Herpes&action=edit&redlink=1


20/25



Hadžić Fatima 20


najrašireniji meĎu adolescentima, te da jedan od pet adolescenata pati od ove spolno prenosive bolesti.

Primoinfekcija je pojam koji označava prvi kontakt sa virusom, u ovom slučaju HSV-

om, prilikom čega virus ulazi u krv i pohranjuje se u straţnje ganglije sakralnog dijela leĎnemoţdine u latentnom (asimptomatskom) obliku. Prvotna infekcija očituje se i lokalnim isistemnim simptomima.

Slika 17. Simptomi Genitalnog herpesa

Period inkubacije, odnosno razdoblje od trenutka infekcije do pojave prvih simptoma

bolesti, traje 4 do 6 dana, rijetko dulje od 14 dana. Razlikuju se tri stadija bolesti, od kojih su

prva dva zarazna.

-

Prvi stadij – na području genitalija, stidnice u ţena odnosno penisa u muškaraca, javljaju se parestezije (osjećaj ţarenja, trnjenja, bockanja) te osjećaj napetosti koţespolnog organa. Moţe potrajati i do 12 dana te biti praćen osjećajem umora i općeslabosti.

- Drugi stadij – počinje pojavom sitnih višestrukih vezikula (mjehurići ispunjenitekućinom), koji nakon nekoliko dana pucaju i ostavljaju vrlo bolne ulceracije(ranice). Takve promjene se u ţena osim na stidnici, mogu naći i na vagini i vratumaternice. Javljaju se i povišena temperatura, povećani ingvinalni limfni čvorovi te

bol u području genitalija. Nakon 2 do 4 tjedna ulceracije cijele bez oţiljka. - Treći stadij – naziva se i latentnim stadijem. Virus je smješten u ganglijima leĎne

moţdine, osoba nema nikakvih simptoma. Ovaj stadij nije zarazan.

Dijagnoza se postavljana temelju:- Anamneze

- ginekološkog/urološkog pregleda - kulture virusa/ imunofluorescentnog testa

Kod simptomatskih osoba se na temelju promjena u području genitalija vrlo lako moţe postaviti dijagnoza. Prilikom pregleda se uzima bris ranice za staničnu kulturu iliimunofluorescentni test. Kultura virusa ima prednost nad serološkim metodama, budući davećina populacije ima pozitivna antitijela na HSV, što stavlja serologiju u dr ugi plan.

Genitalni herpes liječi se antiviroticima. Najčešće se koristi aciklovir lokalno tijekom 5 do

10 dana, dok se u teţim slučajevima daju aciklovir ili valaciklovir per os ili u infuziji.Cjepivo za prevenciju infekcije je još u istraţivanju.

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Herpes&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Herpes&action=edit&redlink=1


21/25



Hadžić Fatima 21


3. Prevencija i zaštita od spolno prenosviih bolesti

Spolno prenosive bolesti, pa tako i klamidijske infekcije, prenose se spolnim kontaktom tj.

pod rizikom su samo osobe koje su stupile u spolne odnose. Način spolnog ponašanja osobeodreĎuje i njezin rizik za zarazu.

Sekundarna prevencija - periodičko testiranje (screening) na klamidijsku infekciju Javnozdravstvene preporuke skrininga na klamidiju u asimptomatskih mladih ţena

Svaka osoba moţe zaštititi svoje zdravlje izbjegavanjem rizičnog spolnog ponašanja i primjenom zaštite, prezervativa, pri spolnim odnosima.

Rano stupanje u spolne odnose i veći broj spolnih partnera tijekom ţivota, povećavaju

rizik od spolno prenosivih bolesti i njihovih posljedica. Mijenjanje spolnih partnera takoĎer povećava rizik, jer imati spolni odnos s nekom osobom, znači imati ga sa svima s kojima je taosoba prije imala spolni odnos.

A pstinencija (suzdrţavanje od spolnih odnosa) ili trajna, uzajamno vjerna veza dvajuzdravih partnera, su jedine pouzdane mjere prevencije spolno prenosivih bolesti. U ostalim

slučajevima, svaka osoba moţe zaštititi svoje zdravlje izbjegavanjem rizičnog spolnog ponašanja i primjenom zaštite, prezervativa, pri spolnim odnosima.

Primarna prevencija temeljena na edukaciji i promjeni ponašanja ključna je za prevenciju isuzbijanje spolno prenosivih bolesti, pa tako i klamidijskih infekcija. Promjena ponašanja kao

što je povećanje uporabe prezervativa, odgaĎanje početka spolnog ţivota, te smanjenje brojaspolnih partnera, kao odgovor na kampanje u prevenciji HIV/AIDS-a i spolno prenosivih bolesti, opisane su u pojedinim zemljama Europe i SAD-a i povezane su sa smanjenjem

klamidijske bolesti i komplikacija.

Smanjenje rizika od spolno prenosivih bolesti:

- procijeniti rizičnost spolnog partnera razgovorom o njegovom prethodnom spolnom ponašanju

- uvijek koristiti lateks- prezervativ od samog početka do kraja bilo kojeg spolnogodnosa (vaginalnog, oralnog ili analnog)

-

upotrebljavati lubrikantna sredstva (sredstva za podmazivanje) temeljena na vodi, a nena uljima jer mogu oštetiti prezervativ

- spermicidna sredstva uz prezervativ treba odabrati prema uputi proizvoĎača i primijeniti ih u rodnicu

- potrebno je spriječiti bilo kakvo oštećenje koţe i sluznice genitalnog područja,sluznice usta ili anusa koja mogu dovesti do krvarenja, jer takva oštećenja olakšavajuulaz drugih uzročnika spolno prenosivih bolesti, osobito HIV-a

Mjere zaštite od klamidijske infekcije su iste kao i mjere zaštite od spolno prenosivih bolesti. U slučaju preboljele infekcije potrebno je spriječiti ponovnu infekciju, koja povećavarizik neplodnosti. Za osobe koje imaju spolne odnose preporučuje se uporaba lateks

prezervativa od samog početka do kraja spolnog odnosa.


22/25



Hadžić Fatima 22


Prezervativ je jedino sredstvo kontracepcije koje nas štiti od spolno prenosivih uzročnikakada se pravilno i redovito upotrebljava. Redovita i pravilna upotreba prezervativa definitivno

i nedvosmisleno sprečava klamidijsku genitalnu infekciju. Najbolji način zaštite od spolno prenosivih bolesti je uporaba prezervativa od lateksa pri spolnim odnosima. Prezervativ je

jedino sredstvo kontracepcije koje nas štiti od spolno prenosivih uzročnika kada se pravilno iredovito upotrebljava. Redovita i pravilna upotreba prezervativa definitivno i nedvosmislenosprečava k lamidijsku genitalnu infekciju.

Kod otvaranja i stavljanja prezervativa treba paziti da se ne ošteti noktima ili nakitom.Prezervativ se ne smije dulje vrijeme drţati u dţepu jer se moţe mehanički i termički oštetiti.Višak zraka zadrţanog u prezervativu moţe izazvati njegovo pucanje, te zrak treba prijestavljanja istisnuti iz vrška prezervativa. Prezervativ se stavlja na penis u erekciji i prije bilokakvog genitalnog dodira. Uvijek treba uporijebiti novi prezervativ prije bilo kojeg spolnog

odnosa. Ukoliko se tijekom odnosa upotrebljavaju sredstva za vlaţenje (lubrifikantnasredstva), smiju se rabiti samo ona na bazi vode, jer u suprotnom mogu oštetiti prezervativ i

dovesti do pucanja. Prezervativ se skida dok još uvijek postoji erekcija kako bi se spriječilorazlijevanje ejakulata.

Testiranje (i liječenje) ima za cilj sprečavanje posljedica klamidijske infekcije u trudnoći,te prevenciju maternalnih postpartalnih komplikacija kao i infekciju novoroĎenčeta. Svakatrudnica s pozitivnim testom mora biti retestirana 3 tjedna nakon liječenja, zbog mogućenetolerancije na lijek ili neprovoĎenja kompletnog liječenja. Centar za kontrolu bolesti jestrategiju za prevenciju genitalne klamidijske infekcije i zdjelične upalne bolesti usmjerio i

prema mladim ţenama. Ova strategija potiče mlade ţene da same zatraţe testiranje naklamidiju prateći svoje vlastito spolno ponašanje, rizik za spolno prenosive bolesti i pojavugenitalnih simptoma. Ţene se ohrabruju da:

- traţe medicinsku provjeru nakon nezaštićenog spolnog odnosa s nekim za koga sumnjaju da ima spolno prenosivu bolest

- traţe testiranje na spolno prenosive bolesti ako su imale spolne odnose izvan uzajamnovjerne monogamne veze, čak i ako nema simptoma- traţe zdravstvenu skrb odmah ako se pojave genitalni simptomi

U više zemalja svijeta već se provode uspješni javnozdravstveni programi prevencijespolno prenosivih bolesti, uz preporuku da screening na klamidiju bude dio rutinske

zdravstvene skrbi za mlade ţene. U posljednjem desetljeću, u zemljama koje provode programe prevencije i rane detekcije klamidijskih infekcija i njihovih posljedica provedbom

screeninga i pravovremenog liječenja asimptomatskih inficiranih osoba (Švedska, Engleska,SAD itd.) došlo je do smanjenja prevalencije klamidijskih infekcija, kao i njihovih posljedica.Pokazalo se da takvi programi skrininga na klamidiju i liječenja inficiranih ţena, mogu

prevenirati primarnu klamidijsku infekciju, reinfekcije i ozbiljne, trajne i skupe posljedice po

zdravlje ţena.

Novi dijagnostički testovi (NAAT) i jednokratna oralna anitibiotska terapija koji surazvijeni posljednjih godina omogućavaju screening, dijagnozu i liječenje znatno lakšim i

jeftinijim. To su učinkoviti alati za borbu protiv ove tihe, ali ozbiljne epidemije.


23/25



Hadžić Fatima 23


4. Literatura

U dž benici:

- Medicinska bakteriologija, virologija i parazitologija, udžbenik, 3. R.

Zdenko Volner

- Novosti o urogenitalnim i spolno prenosivim bolestima -Autor:prof.

dr. sc. Višnja Škerk, spec. infektolo

-

Spolno prenosive bolesti i liječenje - Prof. prim. dr. sc.Deni Karelović,dr. med.

- Specijalist ginekologije i opstetricije i uže specijalizacije ginekološkeonkologije

-

Kožne i spolne bolest - Ljubojević Suzana, dr.med., doc.dr.sc.

Internet:

- http://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti

- http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/15011/Spolno-prenosive-

bolesti.html

- http://www.vasezdravlje.com

- http://www.beta.hr/vise/infekcije-bakterije-virusi/klamidija-55

http://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolestihttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolestihttp://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/15011/Spolno-prenosive-bolesti.htmlhttp://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/15011/Spolno-prenosive-bolesti.htmlhttp://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/15011/Spolno-prenosive-bolesti.htmlhttp://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/15011/Spolno-prenosive-bolesti.htmlhttp://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/15011/Spolno-prenosive-bolesti.htmlhttp://www.vasezdravlje.com/http://www.vasezdravlje.com/http://www.beta.hr/vise/infekcije-bakterije-virusi/klamidija-55http://www.beta.hr/vise/infekcije-bakterije-virusi/klamidija-55http://www.beta.hr/vise/infekcije-bakterije-virusi/klamidija-55http://www.vasezdravlje.com/http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/15011/Spolno-prenosive-bolesti.htmlhttp://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/15011/Spolno-prenosive-bolesti.htmlhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Spolno_prenosive_bolesti


24/25


25/25



Documents

Zavrsni Rad - Fatima Hodzic