Zdravstveni aspekti bazena za kupanje

uvod

1. Uvod

Upotreba bazena, rekreacija i relaksacija čine veliku dobrobit za zdravlje

stanovništva. Svako vodeće turističko središte nastoji pratiti trendove u svjetskom turizmu te

svojim gostima, kao i domaćem stanovništvu pružiti i određene rekreativne mogućnosti u čiju

se svrhu koriste i bazeni. Osim rekreativnog aspekta bazeni se koriste i za lječilišne i

rehabilitacijske svrhe. Svaki javni bazen za plivanje, koji se koristi u hotelima, wellnes

centrima smatra se objektom u javnoj upotrebi. Osim rekreativnog aspekta, bazeni se koriste i

za lječilišne i rehabilitacijske svrhe. S obzirom na veliku fluktuaciju ljudi raznih dobnih

skupina, bolesti, higijenskih standarda te navika pojedinaca vrlo je važno osigurati sanitarno-

tehničke i higijenske uvjete na javnim mjestima, pa tako i na bazenu i popratnim prostorijama

radi zaštite zdravlja pučanstva, što je propisano Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih

bolesti.

2. Povijest javnih kupališta

Na obalama rijeke Inda, u današnjem Pakistanu, pojavila se i cvala jedna od najstarijih

svjetskih civilizacija između 2700. i 1750. pr. Kr. Njezina središta su bili gradovi Mohendžo

Daro, Harappa i Lothal, sa po 40.000 stanovnika. Goleme javne građevine, građene od opeka i

od blata pokazuju da je ova civilizacija bila veoma napredna. Kupalište je bilo jedna od

najvećih i najvažnijih građevina u Mohendžo Daru. Malena kupališta bila su smještena u

građevinama nedaleko od glavnog kupališta, središnja kupališta su se koristila za vjerske

namjene, primjerice obredno pranje prije svetkovine.

Olimpija je najpoznatija kao mjesto na kojem su se održavale Olimpijske igre staroga

doba. U helenističko doba, oko 300.god. pr. Kr. podignuta su prva kupališta čija je svrha bila

održavanje olimpijskih igara.

U Rimu su kupališta bila iznimno popularna, jer osim što su nudila užitak kupanja,

bila su mjesta za izlazak i prilika za druženje. Rimljani su bili su prvi narod koji je gradio

terme i javna kupališta, te koji je njegovao kulturu kupanja što se kasnije proširilo na čitavu

Evropu. Terme (latinski, preko grčkog “thermos”: topao) su javna kupališta u starom Rimu.

Velike terme su bili kompleksi u čijem se arhitektnskom sklopu nalazili bazeni, vježbaonica,

knjižnica, egzedre, šetališta, trijemovi i dr. Kupališni prostor je obuhvaćao svlačionice

(apodyteria), prostorije s ugrijanim zrakom (tepidaria), kupališta (loutra), tople kupelji

(caldaria), hladne kupelji (frigidaria), parne kupelji (laconica), bazene za plivanje (piscinae)

i dr., sve to bogato ukrašeno kipovima i ukrasima. Terme su grijane podnim sustavom

hipokaustike (hypokausterion), tj. glinenim cijevima ispod podova i cijevima prizidanima u

zidove kojima je strujao topao zrak iz središnjeg ložišta. Prve terme u Rimu su nastale u 3. st.

pr. Kr., ali su bile jednostavne i zvale su se balnea. Prvi termalni monumentalni kompleks

izgradio je konzul Agripa (19. pr. Kr.), a imale su pored velikog kupališta i okolni perivoj.

Glavne terme u Pompejima još nisu bile dovršene 79. godine kada su se našle u djelu De

Architectura, genijalnog vojnog arhitekta Vitruvija. U Rimu su u 4. stoljeću postojale 354

terme, a najpoznatije i najveće, bile su Karakaline, Trajanove i Dioklecijanove terme.

Karakaline terme (211.-217.), sa svojom veličinom od 130,000 m² ili 325 ha, one su bile

najveća rimska građevina svih vremena. Voda u bazenima se neprestano mijenjala pomoću

protoka kroz akvaduktalni sustav.

U Hrvatskoj su sačuvani ostaci u Solinu i Hadrijanovoj vili na Brijunima. U

Varaždinskim Toplicama, u kupališnom parku otkriven je kompleks rimske javne arhitekture

iz 1. – 4.st., površine 6000 četvornih metara. Ovaj sklop sastojao se od: kupališnog dijela koji

čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom, foruma s trijemovima smještenog oko glavnog

termalnog izvora. Na forumu je otkriven stari rimski bazen, koji se nekada nalazio, a i danas

se nalazi na prirodnom izvoru termalne vode dimenzija 8x13.5 metara i dubine je 2.6 metara.

Njime je bilo ograđeno prirodno izvorište termalne vode, građen je od velikih kamenih

blokova, a voda se odvodila u kupalište sustavom kanala.

Slika 1: Rimsko kupalište u gradu Bath u Engleskoj

Slika 2: Ostaci rimskih termi u Varaždinskim toplicama

Nakon početka modernih Olimpijskih igara 1896.godine u Ateni koje su uključivale i

utrke u plivanju, počela se širiti popularnost bazena za plivanje. Zanimanje za natjecanja u

plivanju posebno je poraslo nakon prvog svjetskog rata, a nakon drugog svjetskog rata

privatni bazeni postaju statusni simbol u Sjedinjenjim Američkim Državama. Više od pedeset

godina kasnije privatni i rezidencijalni bazeni postaju lako dostupni i cijenom prihvatljivi za

većinu zemalja.

Slika 3: Moderni Olimpijski bazen

3. Suvremeni bazeni za kupanje

Bazen je objekt s umjetno zatvorenom vodenom masom, koji se koristi za plivanje iz

sporta, razonode ili relaksacije. Postoji više standardnih veličina: najveći je olimpijski bazen,

dužine 50 m i širine 25 m. Dimenzije bazena mogu biti veće ili manje od toga, pravilnih ili

nepravilnih oblika, na otvorenom, u zatvorenom prostoru, u pokretnim objektima, najčešće

putničkim brodovima i luksuznim jahtama, i od raznih materijala: metala, plastike,

stakloplastike ili betona.

Prema namjeni, bazeni također se dijele na javne (na usluzi građanima) i privatne (koje koristi

samo vlasnik i njegovi gosti). Bazene je moguće naći u brojnim zdrastvenim ustanovama,

klubovima, hotelima, centrima ljepote. Također, bazeni sa grijanom vodom ili podvodnim

vodenim mlazom koriste se za masažu ili terapije. Bazeni se koriste i za vježbe ronilaca te

spasilačkih službi.

3. 1. Javni bazeni

Bazeni za javnu uporabu mogu biti za sportsku upotrebu, mogu biti dio većeg

rekreacijskog objekta, vodenog parka , wellness centra ili pri hotelima za turističko-

rekreacijsku uporabu. Bazeni takvog tipa mogu biti također  vanjski, unutranji, bazeni za

djecu, terapijski bazeni,  hidromasažni. Mogu biti punjeni slatkom vodom ali i morskom ili

termalnom. U ovoj grupi bazena su i olimpijski bazeni kao i oni za razna sportska natjecanja

koji moraju biti definirani točnim dimenzijama prema međunarodnim sportskim standardima.

Slika 4: Javni bazeni

Veliki bazeni,  najčešće oni za natjecanja ili u sklopu škola i sveučilišta imaju i daske

za skakanje na tri visine, ali tada bazen, naravno, mora biti dovoljno dubok da ne bi došlo do

ozljede skakača. Javni bazeni sportskog tipa obično su pravokutnog oblika, dužine 25m ili

50m, ali mogu biti u bilo kojoj veličini i obliku.

Javni bazeni mogu posjetiteljima pružiti razne zabavne sadržaje. U njima se može

surfati, uživati u fontanama, vodopadima, različitim dubinama, mostovima, umjetnim

stijenama, piratskim brodovima, raznim vodenim igrama i sl. Najčešće imaju svlačionice i

kupaonice, u  kojima klijenti mogu odložiti svoje stvari i prije i poslije korištenja bazena se

istuširati. Na većini javnih bazena, tuširanje prije korištenja je obavezno.

Jako je bitno da je osoblje koje radi na ovim bazenima dobro educirano i da redovito

vrši održavanje bazenske vode i strojarnice da ne bi došlo do neželjenih posljedica za zdravlje

korisnika. Ovi bazeni također zahtijevaju spasioca i službu za medicinsku i hitnu pomoć kako

bi u slučaju nezgode mogli pravovremeno reagirati. Za što sigurnije i ugodnije korištenje

javnog bazena, korisnici moraju poštivati pravila za korištenje i pravila ponašanja na bazenu.

3. 2. Privatni bazeni

Privatni bazeni se u prosjeku kreću od 4x 6 m do  do 6 x12m veličine budući se smatra

da su te dimenzije dovoljne za obiteljsko korištenje ali i za kvalitetni trening sportskih

članova obitelji. Pored toga, bazeni iznad 12 m2 zahtjevaju već i profesionalniju tehniku

tretmana bazenske vode sa kojom se ulazi i u područje značajnijih ulaganja i financiranja.

Prema važećem Zakonu o gradnji, bazeni do 24m2 ne trebaju imati građevinsku dozvolu što

znači da oni veći moraju imati svu potrebnu pripadajuću dokumentaciju za ishođenje

dozvole. Bazeni za privatnu upotrebu mogu biti betonski ili montažni; dok su betonski bazeni

najčešće ugradbeni, montažni mogu biti ugradbeni i nadgradbeni. Neki od ovih modela mogu

se čak tokom zime i razmontirati pa ponovo na početku proljetno-ljetne sezone montirati i 

pustiti u rad.

Slika 5: Privatni bazen

Privatni bazeni  najprije su se počeli graditi i montirati na mjestima koja se nalaze na

višim nadmorskim visinama i u područjima gdje je tokom godine jako vruće. Danas su bazeni

vrlo popularni te se grade svugdje gdje investitori požele, a imaju sve potrebne uvjete za to.

Oni se mogu instalirati ispred kuća ali i unutar kuća; mogu biti pokriveni različitim kupolama

ili sjenicama . Ukoliko se u vanjski bazen ugradi i grijanje tada  se može koristiti tokom cijele

godine. U europskim gradovima ljudi najčešće iskorištavaju prostore garaža i u njima grade

male bazene za vlastitu upotrebu.

U nekim zemljama postoje regulative i zakoni o sigurnosti djece na bazenima, koji

nalažu da bazen mora biti ograđen ogradom ili u posebnom dvorištu tako da tuđa djeca, mlađa

od 6 godina ne mogu bez nadzora ući u bazen. U svakom slučaju se preporuča da bazen bude

postavljen na vidljivo mjesto, mjesto koje se može vidjeti iz kuće, tako da se djeca zaštite  od

bilo kakve opasnosti. Na tržištu postoje mnogobrojni alarmi, video nadzori, specijalne ograde

ali i ostali oblici zaštite.

3. 3. Rezidencijalni bazen

Rezidencijalni bazen je bazen namijenjen isključivo nekomercijalnom korištenju.

Ovakve bazene najčešće nalazimo ispred zgrade ili većeg broja zgrada, gdje njeni stanari

dijele jedan ili više bazena. Ovi objekti ne zahtjevaju osoblje za nadgledanje i spašavanje.

Bazeni iz ovoga tipa mogu također biti postavljeni ispred apratmana te služe i za privatnu i za

ograničenu turističku uporabu. Ovakve bazene najčešće koriste obitelji i njihovi gosti te mogu

biti različitih dimenzija koje se određuju uglavnom prema broju budućih korisnika, prema

želji i planiranom investicijskom okviru investitora. Ovim se bazenima može ugraditi, osim

nužne tehničke opreme za tretman i obradu vode i razna druga oprema za skakanje, igranje i

razonodu. Pri tome projektant bazenske tehnike mora sve te činjenice imati u vidu radi

pravilnog dimenzioniranja. Turistički bazeni za razliku od rezidencijalnih služe najčešće samo

za komercijalnu upotrebu u turizmu. Nalaze se unutar ili ispred hotela, hotelskog resora,

unutar kampova, ispred apartmanskog naselja i slično. U ovisnosti o tome koliko je veliki broj

njegovih korisnika, takav bazen može se smatrati od polujavnog do vrlo zahtjevnog javnog.

Ovaj broj očekivanih korisnika je vrlo važan jer upravo on uvjetuje i nivo odnosno

zahtjevnost bazenske tehnike za tretman i obradu vode.

Slika 6: Primjer rezidencijalnog bazena

Pravila za održavanje kvalitete vode u privatnim i rezidencijalnim bazenima jednaka

su pravilima za javne bazene.Voda mora uvijek biti pitka da bi se korisnici mogli bez

opasnosti kupati u bazenu. Stoga je jako važno da vlasnici bazena budu upoznati sa pravilnim

održavanjem vode u bazenu, odnosno ukoliko nemaju mogućnosti da se osobno o tome brinu,

nužno bi bilo da u tu svrhu angažiraju nekog stručnjaka.