Priručnik za uzgoj

Zeleni feferon

Carl Kuehne d.o.o.

2

Sadržaj

Uvod ........................................................................................................................................... 3

Općenito ................................................................................................................................. 3

Karakteristike zelenog feferona.............................................................................................. 4

Nutritivna vrijednost .............................................................................................................. 5

Uvjeti za proizvodnju ................................................................................................................. 6

Tlo .......................................................................................................................................... 6

Priprema tla ............................................................................................................................ 6

Temperature ........................................................................................................................... 6

Svjetlost .................................................................................................................................. 7

Vlaga ...................................................................................................................................... 7

Tehnološka proizvodnja ............................................................................................................. 8

Plodored ................................................................................................................................. 8

Obrada zemljišta ..................................................................................................................... 9

Sadnja i formiranje dvoreda ................................................................................................. 10

Proizvodnja u rasadniku ....................................................................................................... 13

Kaljenje rasada ................................................................................................................. 16

Mjere njege ............................................................................................................................... 19

Navodnjavanje i vlažnost ..................................................................................................... 19

Najčešće bolesti i štetnici paprike u uzgoju na otvorenom ...................................................... 21

Gnjojenje .................................................................................................................................. 28

Berba paprike ........................................................................................................................... 30

Specifikacija ploda ................................................................... Error! Bookmark not defined.

3

Uvod

Feferoni pripadaju porodici paprika, ali su manji od paprika i znatno ljući. Nutritivni sastav

sličan je sastavu paprika, a razlikuju se u sadržaju nositelja ljutog okusa - kapsaicinu. Feferoni

se koriste širom svijeta kao dodatak jelima. Uglavnom su crvene ili zelene boje, a obje vrste

imaju jednake zdravstvene prednosti. Zbog različitih okusa - blagog, blago-ljutog i ljutog -

spadaju u grupu povrća koja uvijek ima svoje potrošače.

Općenito

Kapsaicin je bezbojna tvar bez mirisa koja se ne otapa u vodi. Vezanjem molekula kapsaicina

za receptore u koži dolazi do izazivanja živčanog signala koji se u mozgu interpretira kao

žarenje i osjećaj pečenja. Kada konzumiramo ljutu hranu, djeluje isti mehanizam čime

objašnjavamo da ljuto nije okus nego osjećaj povišene temperature u ustima. Vjeruje se da

takav učinak također izaziva lučenje endorfina (prirodni hormon sreće) koji ublažava bol.

Štoviše, konzumacija velike količine jako ljute hrane može izazvati lučenje izuzetno visoke

količine endorfina što čak dovodi do euforije. Kapsaicin je testiran na ljudskim stanicama

karcinoma pluća i gušterače te je time otkriveno da potiče umiranje stanica raka. 1991. godine

dokazano je kako smanjuje bol mišića, zglobova i živaca ukoliko je nanesen u obliku raznih

tinktura. Boreći se protiv probavnih bakterija povećava lučenje probavne tekućine u želucu

čime poboljšava probavu, stabilizira apetit, smanjuje glad i sprječava formiranje masnih

stanica. Također, stimulira kardiovaskularni sustav te smanjuje razinu kolesterola i krvnog

tlaka. Međutim, iako su ljute papričice jako ljekovite, pretjeran unos može uzrokovati ili

pogoršati gastritis.

Najpoznatije paprike u našim krajevima su: babura, roga-paprika, »paradajiz paprika« i

feferoni.

4

Karakteristike zelenog feferona

Scoville: od 2.500 do 10.000 SHU. „Ljutina“ papričica se mjeri Scoville skalom. Iskazuje se

Scoville jedinicama (SHU, Scoville heat units), a označava količinu alkaloida kapsaicina

sadržanog u ljutoj papričici.

Plodovi imaju debelu stjenku i konusnog su oblika te zaobljeni na kraju. Nezreli su tamno

zelene boje, a kada dozriju pocrvene. Kada plodovi počinju dozrijevati mogu početi pucati

odnosno dobivati mnogo sitnih crtica po sebi što ne utječe na okus nego samo na izgled ali se

smatra da je to indikacija da su plodovi spremni za berbu. Ljutina plodova varira od 2500 do

10.000 SHU i time spadaju u skupinu blago ljutih chili papričica. Zeleni feferoni rastu kao

gusti i široku grm te narastu do maksimalno 80 cm ali obično su manje. Listovi su dugoljastog

oblika 5-7cm dugi i 3-4cm široki. Biljka daje mnogo plodova tokom cijele sezone. Plodovi su

početkom sezone nešto krupniji i sporije dozrijevaju, a kasnije u sezoni su manji i puno brže

pocrvene. Broj SU jedinica dodjeljuje se na osnovu podatka koliko puta je treba razblažiti da

se ne osjeti ljutina. Čili paprike sadrže i do 1% kapsaicina i srodnih jedinjenja (kapsaicinoida),

što je oko 150.000 SU jedinica. Čist kapsaicin ima ljutinu 16.000.000 SU jedinica.

5

Zeleni feferoni se uglavnom ubiru zelene i spremaju kao zimnica (kiseljenje) zbog debele

stjenke i odličnog okusa. Moguće ih je peći na roštilju ili puniti sirom te onda peći. Svježi se

mogu koristiti u salatama, sendvičima i raznim salsama.

Nutritivna vrijednost

Vrlo dobar su izvor Vitamina B, B6, kalija, magnezija i željeza. Aktivne tvari iz ploda djeluju

stimulirajuće na želudac i crijeva tj. poboljšavaju probavu. Djeluju korisno na srce i krvne žile

smanjivanjem kolesterola u krvi i razrjeđivanjem krvi.

Bogat je vitaminom A, kalijem, magnezijem i željezom, te je moćan antioksidans koji potiče

imuni sustav i djeluje na ubrzanje metabolizma(spaljivanje kalorija).

Nutritivne vrijednosti za 100 g ploda:

Kalorije 40 cal

Ugljikohidrati 8.8 g

Masti 0.4 g

Proteini 1.9 g

Voda 88 g

Vitamin A 543 g

Vitamin B6 0.51 mg

Vitamin C 144 mg

Željezo 1 mg

Magnezij 23 mg

Kalij 322 mg

6

Uvjeti za proizvodnju

Svaka biljka ima određene uvjete koji trebaju biti zadovoljeni kako bi mogla da se uspije i da

ostvari svoj potencijal, pa tako i feferoni. Ovo su uvjeti koji su potrebni za uspješnu

proizvodnju feferona.

Tlo

Najbolja tla za uzgoj zelenih feferona su ilovače, dobro isušen tla s puno organske tvari, sa

pH vrijednošću od 6-6,8, a salinitet 1,5 ds/m. Ne preporučuje se saditi na površinama na

kojima je prije uzgajan krumpir, paradajz i krastavac. Proizvodnja paprike dati će dobre

rezultate samo ako se sadi na strukturnim zemljištima koja imaju dobar zračni, toplotni i

vodni režim. Najbolje raste kada se osigura optimalna vlažnost od 75% poljskog vodnog

kapaciteta, tj. kada je 25% pora u zemljištu ispunjeno zrakom, a ostatak vodom. Za ranu

proizvodnju izbjegavati teška, hladna zemljišta. Paprika gajena na zemljištu koje je bogato

glinom ima intenzivnije obojene plodove (značajno za preradu)

Priprema tla

Ukoliko na površini namijenjenoj za uzgoj paprike nije bila neka ozima ili rana proljetna

predkultura u jesen treba izorati tlo na 30 cm. U proljeće se zatvara brazda tanjuranjem dok

se frezanjem tlo usitnjava do praškaste ili sitno zrnaste struktura na dubini od 10 - 15 cm.

Treba voditi računa da od frezanja do postavljanja sadnih humaka (baula) ne dođe do

padalina, jer se tako usitnjenoj zemlji kvari struktura i tekstura, tj. dolazi do sabijanja tla pa je

onemogućena izrada sadnih humaka tj. gredica.

Temperature

Puno sunca i tople temperature su također važni za rast zelenog feferona. Temperatura je

veoma važna, a ako nije dovoljno toplo, sjemenke neće nicati i presađivanje neće uspjeti.

Najbolje je čekati i najmanje dva tjedna nakon sadnje rajčice treba ih saditi u vrtu. U

suprotnom, zeleni feferon neće proizvoditi obilje plodova kada je temperatura preko 32˚C.

7

Za uspješnost klijanja potrebne su temperature optimum 25˚C i 30˚C (min je 11 ˚C). Za

uspješan uzgoj i urod potrebno je da noćne temperature ne padaju ispod 10 stupnjeva celzija.

Najpovoljnija temperatura za rast je od 20˚ do 25˚C. Noćna temperatura treba biti 16-20 ˚C.

Nedovoljna temperatura utiče na opadanje pupoljaka,cvjetova i zametaka. Temperature ispod

0˚C prouzrokuju uginuće biljaka. Kolebanja dnevnih i noćnih temperatura negativno utiče na

rast i razviće paprike. Visoke temperature i niska relativna vlažnost zraka dovodi do opadanja

cvjetova.

Svjetlost

Zahtjeva dosta svijetlosti, ali manje u odnosu na rajčicu. U našim klimatskim uslovima

svijetlost je limitirajući faktor za gajenje paprike samo tokom zimskih mjeseci. Tokom ljeta

pri jakoj sunčevoj insolaciji plodovi mogu dobiti ožegotine. Ova pojava se sprječava

zasjenjivanjem ili gušćom sadnjom (samozasjenjivanje).

Vlaga

Ima velike potrebe za zemljišnom vlagom. Sorte krupnijih plodova imaju i veće zahtjeve

prema vlazi. Niska vlažnost zraka praćena visokim temperaturama izaziva opadanje cvjetova i

zametaka (optimum je od 60 do 70%)

8

Tehnološka proizvodnja

Plodored

Primjenom odgovarajuće agrotehnike dolazi do izražaja i vrijednost plodoreda. Međutim,

primjenom loše agrotehnike plodored gubi svoju vrijednost. Plodored je smjena (promjena)

usjeva na istoj površini. Danas ne može da se govori o klasičnom plodoredu, nego o

plodosmjeni. Kod određivanja plodosmjene moraju se uzeti u obzir biološke i agrotehničke

potrebe paprika. Znajući da paprika za normalan rast i razvoj zahtjeva puno vode, treba

izbjegavati predusjeve koji iscrpljuju vodu iz zemljišta. Važno je da se posle skidanja

predusjeva ima dovoljno vremena za izvođenje svih agrotehničkih mjera potrebnih za paprika.

Gajenje paprike u monokulturi se ne preporučuje jer se već nakon druge godine značajno

smanjuje prinos, pri čemu se zemljište naglo zarazi uzročnicima bolesti i štetočinama. Ne

treba je na istom zemljištu gajiti četiri-pet godina.

Paprika u plodoredu dolazi na prvo mjesto, jer dobro reagira na đubrenje stajnjakom, s

obzirom na to da ima dugu vegetaciju i da se gaji u uslovima navodnjavanja. Dobri predusjevi

za paprika su jednogodišnje i višegodišnje leguminoze, strana žita, trave, novoosvojeni tereni

i razorane ledine. Loši predusjevi za paprika su vrste iz iste familije (paradajz, plavi patlidžan,

9

krumpir i duhan) kao i one iz familije Cucurbitacea, a prije svih krastavac, zbog virusnog

oboljenja. Paprika također neće uspeti na zemljištima gdje su na prethodnom usjevu korištena

atrazinska sredstva i Pivot. Ona je svakako izvanredan predusjev za većinu ratarskih i

povrtlarskih vrsta – prof. dr Đuro Gvozdenović iz Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo Novi

Sad “Poljoprivredni list

Obrada zemljišta

Kada je u pitanju proizvodnja paprike, najbolje je da se iste vrši na novim zemljištima, na

kojima dugo godina nisu gajene biljke iz njene porodice; ona sama, paradajz, krumpir, plavi

patlidžan, krastavac. Najbolje uspijeva u ratarskom plodoredu, posle žitarica (strnina), u

uslovima navodnjavanja. Redoslijed radova je slijedeći: ljuštenje strništa, đubrenje organskim

i mineralnim đubrivima (npr. 50-60 t/ha goveđeg stajnjaka), fosforom i kalijem (50-60 kg

čistih hranjiva po hektaru), jesenje oranje na 25-35 cm dubine, preoravanje na 20-25 cm u

proljeće, pred sjetveno đubrenje sa oko 500 kg/ha NPK 15: 15 :15, pred sjetvena priprema i

rasađivanje u 6 mjesecu, kada rasad ima starost od 45 – 50 dana. Ne postoji idealan recept za

sve uslove. Ovo je samo okvir koji može da se mijenja u zavisnosti od prirodne plodnosti

zemljišta. Prije sadnje može se koristiti herbicid treflan (1,5-2 lit/ha, s inkorporacijom

nekoliko dana prije sadnje). Da bi se osiguralo ravnomjerno i dobro nicanje, priprema

zemljišta mora da bude idealna, kao i za sjetvu u leji. Sada je cijela njiva leja i treba da bude

idealno ravna sa idealno usitnjenim površinskim slojem. Da bi se to postiglo, mašine za pred

sjetvenu pripremu treba da se kreću dijagonalno na pravac osnovne obrade. Prohodi traktora

po parceli treba da se svedu na što manju mjeru, kako bi se sačuvala rastresitost i struktura

oraničnog sloja. prof. dr Đuro Gvozdenović iz Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo Novi Sad

“Poljoprivredni list” Najveći izazov je pripremiti zemljište na kvalitetan način i na adekvatnu

dubinu kako bi na proleće ono bilo rastresito i pogodno za rasađivanje. Treba obratiti pažnju

na to da paprika ne voli teška sabijena zemljišta bez dovoljno vazduha. Na težim zemljištima

preporučljivo je u jesen podići bankove tako da na proleće ne bude neophodno vršenje duboke

obrade. Nakon toga sve što ostaje je postavljanje malč folije u proleće i početak rasađivanja

će biti manje zavisan od vremenskih prilika. Pre rasađivanja rasad se može preventivno

tretirati. Previcur Energy 15 ml/10 l vode, potapanjem kompletnog rasada u rastvor ili

prskanjem.

10

Primjer loše pripremljenog zemljišta

Sadnja i formiranje dvoreda

Rasađivanje paprike na otvorenom može da počne po prestanku opasnosti od mraza.

Neophodno je pratiti temperaturu- ako je srednja dnevna niža od 15 stepeni sa tendencijom

pada, sadnja se odlaže, dok temperatura ne počne da raste. Paprika presađena po hladnom

vremenu, u hladno zemljište sporo se ukorjenjuje, žuti, veoma dugo ne obrazuje nove listove,

kasnije plodonosi i smanjuje produkciju. Papriku je dobro saditi dublje nego što je bila u leji,

a isto tako i onu iz kontejnera sa grudvom supstrata. Iako ona ne stvara mnogo adventivnog

korijenja, takva sadnja će omogućiti da ostane uspravna do kraja berbe. Saditi se može na

ravnoj površini i na gredice zavisno od raspoložive mehanizacije i navodnjavanja. Način

sadnje i broj biljaka po jedinici površine zavisi od sorte.

11

70 cm – između redova

Naša preporuka za razmak je:

a. Između redova – 70 cm

b. Između dvoreda – 40 cm

c. U redu – 30 cm

30 cm u redu

40 cm između dvoreda

12

Orijentacijski sadnja iz rane proizvodnje počinje posljednjih dana aprila i početkom maja(što

zavisi od vremenskih prilika), iz srednje rane od 10-25.svibnja i iz kasne od 25. svibnja do 10.

lipanj. Sadnju prati zalijevanje, a u slučaju da je zemljište veoma suho treba ga najprije zaliti.

Sadnju je najbolje obaviti posle kiše i po oblačnom vremenu, u jutarnjim ili večernjim satima.

O vremenu sadnje ćete biti naknadno obaviješteni.

Neposredno nakon sadnje (5-6 dana) vrši se popunjavanje praznih mjesta. Posle toga se

paprika međuredno kultivira ako nije na foliji. Međuredna kultivacija je veoma važna jer

paprika ima veoma osjetljiv plitak koren sa velikim zahtjevom za dobrom prozračnošću

zemljišta. Veoma je važno da se biljkama osigurati fosfor u pristupačnom obliku zbog

ukorjenjivanja. Navodnjavanje je mjera bez koje je nemoguća uspješna proizvodnja paprike.

Optimalna vlažnost zemljišta treba da je oko 70-80% PVK ,a najveći prinos se postiže pri

navodnjavanju vodom temperature od 20-22 stepena .Dipl. inž. Mira Miljković Izvor:

www.psss.rs

Suvremena proizvodnja paprike nezamisliva je bez malčiranja, odnosno, prekrivanja tla PE-

filmovima (folijama) ili organskim materijalima (slama, sijeno, usitnjena kukuruzovina…).

Najčešće se primjenjuje crna folija, ali je moguće primijeniti i poluprozirne ili fotoselektivne,

te prozirne (transparentne) folije. Primjenom ovih folija povećava se temperatura tla, što

izravno utječe na brži rast biljaka, ranije dozrijevanje plodova, povećanje prinosa, ali i

kvalitetu plodova. Malčiranjem tla smanjuje se evaporacija (isparavanje vode iz tla), sprječava

erozija tla, ali i smanjuje ispiranje hranjiva iz rizosfere (zone korijena). Za malčiranje tla

koriste se folije debljine od 15 do 50 μm (mikrometara), ovisno o duljini trajanja pokrivanja

13

tla. Uobičajeno je da folije za malčiranje traju jednu vegetacijsku sezonu. U kombinaciji s

malčiranjem najčešće se primjenjuje navodnjavanje kapanjem. Nedostaci malčiranja tla

folijama su uklanjanje s proizvodnih površina nakon završetka sezone i odgovarajuće

zbrinjavanje te veći početni troškovi. Malč, posebno crni do završetka sezone se ne raspadnu i

ne bi se smjeli unositi u tlo. Povećanje troškova se očituje u nabavi specijalizirane

mehanizacije za pripremu tla (frezu gredičar) i postavljanje folije (polagačicu). Povećani

troškovi proizvodnje se kompenziraju povećanim prihodom, koji je rezultat ranije berbe, bolje

kvalitete i višeg prinosa. Postavljanje folija za malčiranje U kućnim vrtovima folije se

postavljaju ručno, za što je potrebno dvoje ljudi. Prvo se uz rub gredice izvuku jarčići u koje

će se zatrpati rubovi folije. Folija se razvuče po dužini gredice i zatrpa jedna čeona stranica,

nakon čega, svatko s jedne strane počinju zatrpavati rubove u prethodno izvučene jarčiće.

Zatrpavanje se treba obavljati paralelno s obje strane kako bi se ostvarila dobra bočna

napetost folije. U komercijalnoj proizvodnji postavljanje se obavlja mehanizirano,

polagačicom. Prije postavljanja folije tlo treba biti dobro pripremljeno i usitnjeno kako bi se

ostvario što bolji kontakt između folije i tla, što doprinosi boljem zagrijavanju tla. Polaganje

folije se obavlja 7 do 10 dana prije planirane sadnje. U slučaju da se istovremeno s

postavljanjem folije obavlja i sadnja,

frezom gredičarom je prethodno potrebno

pripremiti uzdignute gredice visine 10 do

15 cm i širine 80 do 100 cm s blagim padom

prema rubovima, što će nakon postavljanja

folije omogućiti otjecanje viška oborina. Pri

postavljanju malča tlo treba biti optimalno

vlažno, s temperaturom iznad 10 °C.

Zajedno s folijom postavljaju se i

cijevi za navodnjavanje kapanjem.

Polagačica folije treba biti podešena tako da

kotači za pritiskanje drže foliju napetu preko

gredice, a diskovi za zatrpavanje zagrću

foliju do polovine visine uzdignute gredice.

Proizvodnja u rasadniku

14

Postoji više načina gajenja rasada, gustom sjetvom u sandučiće i pikiranjem u toploj leji,

sjetvom u toploj leji bez pikiranja, sjetvom u hladnoj leji u tunelima odakle se rasad čupa i

rasađuje u drugoj polovini maja i sjetvom u kontejnere za dobivanje rasada sa busenom koji

se lako prima i daje najbolje rezultate. Kontejneri su neophodni u ranoj proizvodnji za gajenje

paprike u zaštićenom prostoru. Ovo je naročito važno kada se paprika gaji na foliji, jer,

ukoliko je rasad tanak i čupan, polegne po foliji na zemlji i prži se na suncu kao jaje na

tiganju. U tom slučaju treba da se oko rasada naspe šaka sitne zemlje, da biljka legne na nju, a

ona je mnogo hladnija od folije na suncu

.

Za hektar paprike iz rasada potrebno je oko 1 kg sjemena i minimum 100 m2 leja u kojima će

biti oko 900 dobrih biljaka po m2. U gramu sjemena ima od 100-140 sjemenki. Sije se na

dubinu od 1- 1,5 cm i zaljeva vodom sa rastvorom fungicida kao što su cineb ili previkur.

Bolesti polijeganja rasada se sprečavaju preventivnom zaštitom, jer sve može da bude kasno

ukoliko se pojavi masovno propadanje uslijed gljivičnih infekcija najčešće izazvanih s

Rhizochtonia solani, Fusarium sp, Sclerotinia sp, Pythium debaryanum i drugim. Osnovno

pravilo u zaštiti bilja glasi: bolesti se sprečavaju, a ne liječe. Sve agrotehničke mjere moraju

da se sprovedu na vrijeme, kako bi se postigao uspjeh u proizvodnji. Oboljela sadnica se

odbacuje prije sadnje, jer će takva biljka biti cijele godine kržljava i dati će nizak prinos i

slabu kvalitetu. Postoji jedno pravilo koje kaže da što je papričica ljuća to joj treba više

vremena za klijanje.

Za zemlju za naklijavanje je najbolje koristiti neke od komercijalno dostupnih supstrata u

vrtnim centrima. Takva zemlja je sterilizirana, što znači da nema sjemenja korova niti kakvih

15

bolesti koje bi mogle naštetiti papričicama. Namočene sjemenke prekrijte s tek nekoliko

milimetara zemlje, nikako ne više od 5 mm jer sjemenka možda neće imati dovoljno energije

da se probije kroz deblji sloj zemlje.

Uzgoj ljutih papričica iz sjemena nešto je zahtjevniji proces nego uzgoj nekih drugih kultura

kao što su rajčice, salata ili obične paprike i to iz nekoliko razloga:

- Klijavost sjemena se kreće između 90-95% u idealnim uvjetima.

- Klijanje sjemena traje između 5 i 30 dana, ovisno o vrsti papričice, ali čak ni sjeme

iste vrste ne klija istovremeno

- Za uspješnost klijanja potrebne su temperature optimum 25 i 30 stupnjeva celzija (min

je 11 ˚C). Za uspješan uzgoj i urod potrebno je da noćne temperature ne padaju ispod

10 stupnjeva celzija.

Razvijena sadnica ima 12-15 cm, 6-7 listova. Noćna temperatura treba biti 16-20 ˚C. Visoke

temperature i niska relativna vlažnost zrak dovodi do opadanja cvjetova.

S obzirom da je paprika biljka duge vegetacije, ona tokom svog rasta i razvića prolazi kroz

nekoliko faza:

16

- klijanje i nicanje. Ukoliko se proizvodnja vrši iz rasada, onda se vještački može

proizvesti odgovarajuća temperatura. Čak i pri idealnoj temperaturi, ova faza traje

dugo, tj. od 6–8 dana. Klica je jako nježna i ubrzo se pojavljuje na površini;

- faza rasada do prvog cvijeta. Ova faza također, traje dugo. Prvobitno se formiraju

kotiledoni, koji sporo rastu. Temperatura je veoma bitan faktor u ovoj fazi porasta, jer

ujednačava porast biljke. Do pojave prvog pravog lista je potrebno od 10–15 dana.

Nakon toga, kod paprike izrastaju po dva lista koji su raspoređeni jedan na spram

drugog. Faza rasada se računa sve do momenta pojave prvog cveta, kada počinje

grananje. Ovaj period traje još oko 25–30 dana;

- faza intenzivnog porasta. Tek nakon rasađivanja, paprika počinje intenzivno da raste.

U tom periodu se formira veliki deo lisne mase, cvetova i plodova. Ovaj period traje od

30–50 dana nakon rasađivanja;

- faza intenzivnog plodonošenja. U ovom periodu zaustavlja se vegetativni porast

biljaka i počinje plodonošenje. Ovaj period traje sve do kraja vegetacije paprike. Za

papriku je karakteristično da se berbe moraju konstantno obavljati, kako bi se novi

plodovi mogli formirati.

Kaljenje rasada

17

Prije iznošenja na polje rasad paprike treba da se „kali“, tj. otkrije i bar tjedan dana izloži

prirodnim uslovima kao što su direktna sunčeva svijetlost, hladne noći, kiša, vjetar i sve ono

što biljke očekuje tokom života na stalnom mjestu, na otvorenom polju. U protivnom, stablo

mladih biljaka može da „izgori“ na suncu, obično sa južne strane, mrtvo tkivo odrveni i ne

raste, uslijed čega se stablo krivi a često i trune na oštećenom dijelu koji je napadnut od

saprofita. Takve biljke ne mogu da daju visok prinos.

Najbolje je obavljati rasađivanje po oblačnom vremenu, posle kiše. Ako je rasad odnjegovan

u kontejnerima, dakle ima busen, može se bez bojazni saditi i po toplom i sunčanom vremenu.

U svakom slučaju biljke treba još u leji poprskati bakarnim sredstvom i sistemičnim

insekticidom, preventivno. Lakše je zaštititi jedan ar rasada nego hektar rasađenih biljaka.

Dan prije čupanja treba da se izvede obilno zalijevanje, kako bi se biljke čupale sa što većim

busenom. U slučaju sadnje u zaštićenom prostoru, kaljenje nije potrebno.

Ako se sadnja obavlja ručno, bolje je iskopati jamiće, zaliti ih i onda saditi, u blato, nego

sadiljkom, kada žile dobivaju neprirodan položaj. Posle sadnje obavezno je zalijevanje, kako

bi se uspostavio bolji kontakt korena sa zemljištem. Sa mladim biljkama treba da se postupa

nježno, kako bi se izbjegla oštećenja na

stablu, lišću i korenu. Klasična

sadnja se obavlja na 50 x 25 cm, po

jedna biljka. Dubina sadnje-do

kotiledona (onih prvih listića na

stablu).

prof. dr Đuro Gvozdenović iz Instituta

za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad

“Poljoprivredni list”

Provjetravanjem održavati temperaturu

u optimalnim granicama

- Od sjetve pa do pojave prvih pravih

18

listova zalijevanje je češće (sa manje vode), a poslije tog perioda zalijevanje se vrši rjeđe, a

obilnije

- Ukoliko se leje u toku noći pokrivaju asurama potrebno ih je prije izlaska sunca skinuti

- Prihranjivanje (proizvodnja u leji) se obavlja sa 10 litara vode/m2 leje u kojoj je rastvoreno

20-30 g NPK 15: 15 :15 ukoliko je rasad slab i svijetlozelen. Posle prihranjivanja leju dobro

zaliti da se ne zadrže ostaci đubriva na lišću

-Prihranjivanje preko lista (folijarno) se može obavljati tečnim đubrivima na svakih 10-14

dana

- Gotovi supstrati pri kontejnerskoj i saksijskoj proizvodnji treba da sadrže hranjiva do kraja

rasadničarskog perioda

- Zaštitu od bolesti i štetočina vršiti preventivno. Posebnu pažnju obratiti na zaštitu od miševa,

koji rado jedu posijano sjeme paprike, postavljanjem mamaca

- Korovi se uništavaju herbicidima, plijevljenjem ili spaljivanjem

19

Mjere njege

Navodnjavanje i vlažnost

Sa pojavom prvih plodova paprike usporava se rast korena. Navodnjavanja moraju biti

izvedena pravovremeno potrebnom količinom vode. Vlažnost zemljišta se može odrediti

iskustveno, ili preko uređaja i obračunskih formula. U fazi ukorjenjivanja, cvjetanja i

zametanja treba održavati vodni režim zemljišta na 75-80% poljskog vodnog kapaciteta, a u

fazi plodonošenja 85%. Paprika je najosjetljivija na nedostatak zemljišne vlage posle

presađivanja i naravno u fazi cvjetanja i razvoja plodova. Ukoliko u prvoj fazi rasad pati zbog

nedostatka vode produžiti će se vegetacija i reducirat se prinos usjeva. Nedostatak zemljišne

vlage u fazi cvjetanja i rasta plodova dovodi direktno do opadanja cvjetova (reduciranje broja

plodova) i do masovnije pojave vršne truleži plodova. Plodovi su sitniji i lošijeg kvaliteta.

- Na lakšim zemljištima paprika se navodnjava češće, većim količinama vode, dok na

težim rjeđe, manjim količinama vode. Na lakšem zemljištu jače je i ispiranje hranjiva,

pa i đubrenje mora biti intenzivnije. –

- Na srednje teškim zemljištima paprika se navodnjava na 7-10 dana s količinom vode

od 20 do 25 litara/m2.

Kad je potpuno razvijena biljka paprike tokom ljetnog dana potroši više od pola litre vode

Postoji više načina navodnjavanja:

1. Sistemom kap-po-kap sa prihranom (najdjelotvorniji)

2. Brazdama i potapanjem (tradicionalno i jednostavno)

3. Umjetnom kišom (ako drugi način ne postoji)

Navodnjavanjem sistemom kap-po-kap osigurava se optimalan odnos vode i zraka u

zemljištu, dobro ukorjenjivanje. Preko ovog sistema se mogu primijeniti vodotopiva

mineralna đubriva u svrhu prihranjivanja usjeva (fertigacija). Voda za navodnjavanje treba da

je kvalitetna. Vodovodna voda zbog sadržaja klora nije preporučljiva za navodnjavanja.

Navodnjavanja hladnom bunarskom vodom vršiti tokom noći i u ranim jutarnjim satima

(najmanji temperaturni šokovi) Najveća greška prilikom uzgoja je previše zalijevanja koje

olakšava razvoj gljivičnih bolesti, ali i smanjuje ljutinu plodova.

Cvjetovi na papričicama mogu otpadati zbog jednog ili više nepovoljnih uvjeta kojima je

izložena:

20

• Previše vlage u zemlji – papričice treba zalijevati manje nego ostale biljke.

• Premala vlažnost zraka – za oplođivanje cvijeta vlažnost zraka mora biti iznad 30%.

• Previsoke temperature – pelud nije funkcionalna na temperaturi višoj od 35 stupnjeva

celzija.

• Prilagodba biljke na stanište – promjena staništa može uzrokovati zastoj rasta i

otpadanje cvjetova.

Postavljanje cijevi za navodnjavanje kap po kap vrši se prilikom izrade gredica, a prije

polaganja PVC folije i to automatski. Baulator na sebi ima nosače za kolutove cijevi za

navodnjavanje. Cijevi za navodnjavanje se spajaju na glavni vod (okiten) pomoću

spojnica sa ventilom, s jedne strane gredice. Na drugom kraju radi se čvor kako bi

spriječili istjecanje vode.

21

Najčešće bolesti i štetnici paprike u uzgoju na otvorenom

Sjemenom paprike prenosi se dvadesetak različitih mikroorganizama (gljivica, bakterija,

virusa), pa su sjetva zdravstveno ispravnog (dezinficiranog) sjemena u sterilizirani supstrat, uz

prskanje i/ili zalijevanje presadnica dopuštenim fungicidima osnovne preventivne mjere za

proizvodnju kvalitetnih i zdravih biljčica pred sadnju u polje ili otvorene gredice.

Pepelnica

Od gljivičnih bolesti paprike najčešća je pepelnica, čiji je uzročnik gljiva Leveillula taurica.

Na naličju listova razvija se rijetka prljavo bjeličasta prevlaka, listovi počinju žutjeti, uvijati

se, venuti i otpadati.

Slabija cvatnja, prinos nikakav

Prvo otpadaju najstariji listovi, otpadanje se širi prema gore dok ne ostanu samo vršni listovi.

Zbog gubitka lisne mase, sve je slabija cvatnja, a prinos nikakav. Do zaraze dolazi ljeti kada

temperatura naraste iznad 32 °C i vrlo niske relativne vlage zraka (40-45%). Preporučuje se

preventivno prskanje nasada kada temperatura naraste iznad 32 °C za što se koriste fungicidi

na bazi sumpora Score 0,05 ml/10 l vode.

22

Gangrena korjenova vrata

Najopasnije su bolesti koje napadaju žilni ili sprovodni sustav biljaka paprike (npr.

Phytophthora, Fusarium, Vertlcillium), te jednom već zaražene biljke u pravilu

iznenada propadaju.

Osim pepelnice, tijekom vegetacije papriku napada još nekoliko važnih gljivičnih bolesti

poput gangrene korjenova vrata s uzročnikom Phythophthora capsici. Do zaraze može doći

još u rasadu, na presađenim biljkama i kasnije u vegetaciji. Na presađenim biljkama vrat

korijena posmeđi nakon čega se pojavi nekroza i vlažna trulež kore, a zaražene biljke polegnu

kao pokošene, uvenu i uginu. Ovo je slika zaraze koja se širi zaraženim tlom.

Štete se javljaju nakon zalijevanja, zaražen bude vrlo velik broj biljaka i štete su tada

najveće.

Tijekom vegetacije do zaraze dolazi na vratu korijena, u pazušcima grana ili listova, na

listovima i na plodovima. Kod zaraze vrata korijena venu dijelovi ili čitave biljke. Na mjestu

infekcije u pazušcima razvijaju se tamnocrvene mrlje, a biljni organi iznad zaraženog mjesta

venu i ugibaju. Na listovima se javljaju nekrotične pjege, prekrivene bijelim micelijem.

Plodovi koji leže na tlu mogu se direktno zaraziti, međutim do zaraze može doći i kroz

peteljku. Na mjestima gdje se zaraza pojavila za vlažnog vremena oblikuje se vodenasta pjega

s bjeličastom prevlakom, koja se proširi po cijelom plodu. Za suhog vremena zaraženi plodovi

se smežuraju, a pokožica poprimi izgled i boju pergamenta.

23

Zaštita

Suzbijanje se sastoji od sprečavanja zaraze, jer se kasnijim tretiranjem postiže samo

djelomičan uspjeh.

Preventivne mjere obuhvaćaju sjetvu sjemena tretiranog sa sistemičnim fungicidom na bazi

TMTDa trgovačkog naziva Chromotiram 480 ST, dezinfekciji klijališta i sadnji rasada na

ocjedite terene. Nakon pikiranja klijalište treba zaliti jednim od fungicida na bazi

propamokarba. Koriste se 0,25% koncentracije Previcura 607 SL, Proplanta ili Previcura

Energy u količini od 2 do 4 dcl

pripravka/biljku.

U nekim su državama za zalijevanje registrirani fungicidi na bazi benalaksila (Galben) i

metalaksila (Ridomil). Zalijevanje se ponavlja nakon rasađivanja, a nakon toga treba ga

redovito ponavljati svakih 1520 dana. Previcur Energy je vrlo sličan fungicid, osim

propamokarba sadrži i fosetil, još jedan sistemični fungicid, koji Previcuru pojačava

djelovanje. Koristi se i za folijarno tretiranje paprike s karencom od 3 dana na slatkoj i 21 dan

na ljutoj paprici. Na površinama gdje se pojavila gangrena u zaštićenom prostoru najbolje je

izvršiti sterilizaciju tla, a u polju uvesti višegodišnji plodored.

Venuće

U drugoj polovici srpnja ili početkom kolovoza, u doba najvećih vrućina, vrlo često dolazi do

naglog venuća razvijenih biljaka paprike. Riječ je o gljivičnoj bolesti poznatoj pod imenom

venuće čiji je uzročnik Verticillium dahliae. Gljiva se razvija u provodnim snopovima biljke u

području vrata korijena.

Do venuća biljaka paprike dolazi preko noći, redovito nakon obilnog zalijevanja. Zaraze se

javljaju na paprici uzgajanoj na vanjskoj površini. Ona se pojavi naglo - manji ili veći broj

zdravih i čvrstih biljaka već sljedeće jutro uvene. Na tim se biljkama poslije listovi posuše, a

na njima ostaju visjeti plodovi koji pocrvene.

Poprečnim prerezom takve biljke na vratu korijena lijepo je vidljiv smeđe crni prsten

neposredno ispod kore stabljike, znak začepljenja provodnih snopova. Vrlo često uvene samo

jedna strana biljke, koja se tada slabije razvija i daje kržljave plodove bez tržišne vrijednosti.

24

Kao i kod mnogih drugih gljiva, uzročnika bolesti, visoka vlaga tla, uz visoku temperaturu

zraka i tla, jako pogoduje razvoju ovog parazita. Od ove bolesti direktne zaštite fungicidima

nema. Sastoji se u ispravnom i dovoljno širokom plodoredu u kojem mogu biti

zastupljene kupusnjače, pšenica, šećerna repa ili kukuruz te i donekle u sjetvi otpornih

sorata.

Bakterijska krastavost plodova

Najopasniju bakteriozu paprike, bakterijsku krastavost plodova uzrokuje Xanthomonas

campestris pv. vesicatoria, i najčešće se javlja potkraj srpnja nakon kiše. Za razvoj bakterije

potrebna je visoka relativna vlaga zrak u rasponu temperatura od 24 do 30 °C. Simptomi se

javljaju na licu listova kao male tamnozelene vlažne pjege, nepravilna oblika, koje s

vremenom rastu i postaju uglate obrubljene žućkastim rubom. Međusobno se spajaju

zahvaćajući sve veću površinu lista. Infekcija se širi od donjih listova prema gore. Jače

zaraženi donji listovi žute i otpadaju.

Na plodovima nastaju nekrotične pjege smeđe boje oko kojih tkivo ploda puca. Dolazi do

deformacije ploda, a na mjestu pukotina stvaraju se plutasti ožiljci. Sjeme na mjestu zaraze

ploda pocrne.

Pjegavost lišća i plodova

Promjenom klime u kojima ljeta postaju sve toplija s vrlo nepovoljnim rasporedom oborina (u

svega nekoliko dana bilježimo gotovo mjesečne prosječne količine oborina, a naknadno

slijedi vrlo vruće i sparno vremensko razdoblje) proizvođači paprike na otvorenom se sve

češće susreću s različitim vrstama pjegavosti lišća i plodova. Stoga je prema izboru

dopuštenih fungicida iz Tablice 2. potrebno obaviti folijarno preventivno tretiranje usjeva

paprike prije i/ili nakon završetka cvatnje.

25

Izbor ocjeditih terena za uzgoj paprike je također važna preventivna mjera. Samo

preventivnom primjenom fungicida (prije zaraze i pojave znakova bolesti) postiže se uspješna

zaštita. Nakon rasađivanja potrebno je zalijevanje malih biljaka 0,25 % otopinom pripravaka

koji sadrže propamokarb (npr. Previcur Energy SL, Proplant SL). Taj postupak valja ponoviti

u intervalima 15 do 20 dana, uz poštivanje karence za papriku 35 dana! Proizvođači u

certificiranoj ekološkoj proizvodnji mogu preventivno koristiti mikro-biološke pripravke na

osnovi korisne gljivice Trichoderma spp. (npr. Tiffi, Trifender, TF Binap, Trianum).

Primjenjuju se zalijevanjem presađenih biljaka ili sustavima “kap po kap”.

Zalijevanje presadnica paprike nakon sadnje u pripremljene gredice navedenim

pripravcima preporučujemo i u manjim vrtovima uz okućnice, osobito ako vlasnici

kupuju i sade hibride paprike tipa “babura”.

Ovisno o količini i rasporedu oborina uz pripadajuće temperature zraka u usjevima paprike na

otvorenim poljima mogu se pojaviti i druge bolesti uzročnici različitih pjegavosti lišća (

Alternaria, Cercospora), ali su puno štetnije bolesti plodova paprike: siva plijesan (Botrytis

cinerea) i smeđa pjegavost (Collerotrichum spp.).

26

Zaštita od štetnika

Od štetnih organizama životinjskog podrijetla, redovito se na mladim presadnicama paprike

javljaju lisne uši ( Aphidae), a naknadno plodove početkom dozrijevanja mogu oštetiti

različite vrste gusjenica (npr. kukuruzni moljac ili sovice). Pojavu lisnih uši na najmlađim

(vršnim) dijelovima paprike valja kontrolirati već kod proizvodnje presadnica, a osobito

nakon presađivanja na otvorene gredice ili u polje. Izravne štete od lisnih uši se očituju na

vršnom lišću iz kojih štetnici sišu biljne sokove, pri čemu napadnute biljke gube zelenu boju i

često se deformiraju. Posredna štetnost lisnih uši nastaje zbog prenošenja različitih virusnih

bolesti paprike (npr. virus mozaika krastavca, Y virus krumpira i dr.). Zbog česte monokulture

kukuruza, te sve sparnijih i toplijih ljetnih mjeseci, u kontinentalnim dijelovima naše zemlje

sve su češće dojave proizvođača paprike na otvorenom o gnjiloći plodova koju uzrokuju

ličinke druge generacije kukuruznog moljca (Ostrinia nubilalis). Štetnik prezimi u

“kukuruzincu” (nezaorani biljni ostaci na kukuruznim poljima) ili drugim biljkama

domaćinima, a leptiri prezimljujuće populacije pojavljuju se tijekom svibnja i lipnja. Prva

generacija se obično razvija na zelenim kukuruznim poljima. Naknadno, u povoljnim

uvjetima vrućeg i sparnog razdoblja ovaj štetnik razvija tijekom kolovoza “ljetno” pokoljenje,

koje osim kukuruza napada i brojne druge kulture (posebice papriku). U iznadprosječno

vrućim ljetima pojavljuju se i gusjenice žute kukuruzne sovice (Helicoverpa armigera) sa

istim posljedicama na usjev paprike

kao i ličinke kukuruznog moljca.

Populacija leptira kukuruznom moljca

može se pratiti feromonima, te prema

potrebi u vrijeme pred početak zriobe i

berbe plodova paprike provesti zaštita

sa dopuštenim insekticidima vrlo

kratke karence (vidi Tablicu 3.). U

Republici Hrvatskoj za primjenu

potapanjem kontejnerskog rasada prije

sadnje u polje ili zaštićene prostore ima pripravak na osnovi tiametoksama (Actara 25 WG) u

količini 15-20 grama/100 litara vode, uz utrošak 500-1.500 lit./ha. Maksimalna količina

pripravka Actara 25 WG je pritom 300-450 g/ha zalijevanjem korijena, te se osim u paprici

koristi za slijedeće povrtne vrste: krastavac, rajčica, patlidžan, lubenica, dinja i tikvice.

Dopuštena je primjena u polju i zaštićenim prostorima. Pritom se preventivno suzbija početna

27

populacija lisnih uši, cvjetnog štitastog moljca, kalifornijskog i duhanovog tripsa. Pored

opisanih, u zaštićenom se prostoru javljaju još brojne posebne kategorije štetnih organizama u

uzgoju paprike.

http://www.gospodarski.hr/Publication/2016/9/prilog-broja-paprika-od-sjetve-do-berbe/8463#.WD_rC2d8ibUdoc. dr. sc.

Božidar Benko

28

Gnjojenje

Zbog duge vegetacije, slabijeg korjenova sistema, intenzivnog navodnjavanja, paprika ima

velike potrebe za hranjivima. Najveće potrebe za hranjivima su u periodu cvjetanja,

formiranja plodova i zrenja. Tokom vegetacije prihranjivanjem nadoknađujemo ona hranjiva

koja biljka tokom rasta i razvića koristi

Osnovna gnojidba tla : paprika troši dosta kiseonika, kalijuma i fosfora pa je potrebno jače

đubrenje zemlje i prije sadnje. Osnovno je đubrenje u jesen i zimu sa stajskim gnojivom kojeg

je potrebno dodati u količinama od 40-50 tona po hektaru. Prihrana podrazumijeva i dopunsko

đubrenje sa 15: 15 :15 u količini od 120-200 kg /ha. Da bi prinos bio veći potrebno je

dodavati i dopunska gnojiva Kristalone, za 50 tona papričica potrebno je 250 – 300 kg dušika,

zatim 100-150 kg fosfora, 200-300 kg kalija i 110 -160 kg kalcija, koji je veoma važan kako

plodovi ne bi dobili tamne pjege, koje smanjuju prinos. Mogu se prihranjivati i folijarno ali to

poskupljuje proizvodnju. U vrijeme kada papričica cvjeta i daje plodove dobro ju je

povremenu prihraniti preko lista s nekim tekućim gnojivom koje sadrži kalcij jer papričice

zahtijevaju mnogo kalcija kod formiranja plodova. U slučaju da kalcija nedostaje plodovi će

trunuti i neće biti dobri. Osim prihrane preko lista moguća je i prehrana vodotopivim

gnojivima. Nikako nemojte pretjerivati s prehranom jer to može dovesti do uništenja biljke.

Pri folijarnoj prihrani potreban je oprez kako se ne bi spalili list i cvijet.

Najjednostavniji način đubrenja:

-Osnovnim đubrenjem unosimo stajnjak, a 1/2 dušika i 2/3 fosfornih i kalij đubriva do

rasađivanja. Ostatak dušika dodajemo u dva prihranjivanja, a fosfora i kalij u jednom

- I prihranjivanje je 3-4 tjedna nakon rasađivanja (samo dušik)

- II prihranjivanje u fazi intenzivnog cvjetanja i zametanja plodova (ostatak dušika i 1/3 PK)

- Sa zaštitom od bolesti i štetočina vršimo i folijarnu prihranu makro i mikro elementima.

29

Potrebe za hranjivima (30 t/ha)

Dušik N 172 kg

Fosfor P2O5 153 kg

Kalij K2O 318 kg

Kalcij CaO 58 kg

Magnezij MgO 36 kg

30

Berba paprike

Plodovi paprike mogu se brati u tehnološkoj ili fiziološkoj zrelosti, ovisno o zahtjevima tržišta

i namjeni. Berba za potrošnju u svježem stanju (kultivari paprike zvonolikog ploda) se

najčešće obavlja u tehnološkoj zrelosti, dok se u fiziološkoj zrelosti beru kultivari čiji se

plodovi prerađuju (kultivari tipa kapije). Za preradu kiseljenjem (“paradajz” paprike i

feferoni) mogu se koristiti plodovi u oba stupnja zrelosti, dok se kultivari začinske paprike

beru isključivo u fiziološkoj zrelosti.

Tehnološka i fiziološka zrelost

Tehnološki zreli plodovi dosegli su svoju punu veličinu, karakteristične su boje za kultivar

(od mliječnožute do tamnozelene) i pogodni su za konzumiranje u svježem stanju. Perikarp

tehnološki zrelih plodova je sjajan i čvrst, tolerantan na manje ozljede pritiskom. Vrlo je

važno dobro ocijeniti stupanj zrelosti, jer prerano ubrani plod vrlo brzo gubi vodu i smežura

se. Fiziološka zrelost ploda predstavlja fazu razvoja kad je sjeme u potpuno razvijenom plodu

zrelo, a perikarp je ovisno o kultivaru, promijenio boju u različite nijanse crvene (najčešće),

žutu, narančastu ili ljubičastu. Fiziološki zreli plodovi su također pogodni za konzumiranje u

svježem stanju, ali se najčešće prerađuju ili suše.

31

Vrijeme i način berbe

Od sadnje do početka berbe tehnološki zrelih plodova najčešće je potrebno između 60 i 80

dana, što znači da berba paprike iz uzgoja na otvorenome u kontinentalnom dijelu Hrvatske

počinje u drugoj dekadi srpnja, a u primorskom početkom srpnja i može potrajati do ranih

jesenskih mrazeva. Budući da paprika sazrijeva postupno, zreli se plodovi beru u više navrata

svakih 7-10 dana. Beru se razvijeni plodovi, te deformirani, bolesni i oštećeni plodovi, jer se

redovitom i temeljitom berbom pospješuje plodonošenje.

Beru se samo one paprike koje su duže od 4 cm (mogu biti duge i do 10 cm) i kojoj je debljina

, odnosno prečnik, od 2 do 3,2 cm.

Berba se obavlja za

suhog i sunčanog

vremena, jer su vlažni

plodovi pobrani nakon

kiše ili jače rose skloni

truljenju tijekom

čuvanja. Obavlja se

tijekom hladnijeg dijela

dana.

Berba treba biti pažljiva, jer su grane paprike veoma krhke i lako se lome. Plodovi se beru

ručno otkidanjem, a potrebno je skinuti krunu sa plodova. Plodovi se pakiraju u mrežaste

vreće ili plastične sanduke pazeći da ne dođe do oštećenja pokožice ploda, što može

uzrokovati truljenje ubranih plodova. Specifikacija ploda se nalazi u tablici ispod.

32

Prinosi i čuvanje poslije berbe

Prinosi paprike uzgajane na otvorenome ovise o proizvodnim uvjetima, primijenjenoj

tehnologiji, te uzgajanom kultivaru. Na našim oglednim poljima ostvarili smo prinos od 1,5

kg po biljci. Urod ovisi od posvećenosti poljoprivrednika od samog početka proizvodnje.

Nakon berbe plodovi se moraju čuvati na hladnijem i tamnijem mjestu kako ne bi došlo do

oštećenja samog ploda.

33

PLAN ZAŠTITE PAPRIKE

vrijeme primjene /fenofaza nazov patogena / štetočine naziv preparata aktivna tvar

bolest polijeganja rasada Clonotri trichoderma

zaštita rasada bakterioza, plamenjača Neoram bakarni hidroksid

biljne uši Potegon acetamiprid

prvo zalivanje nakon

rasađivanja (kroz sistem kap po kap) zemljišne štetočine i patogeni deltadog deltametrin

Clonotri + Vinasse Team F trichoderme + organsko gnojivo

nakon rasađivanja zemljišni patogeni Clonotri trichoderma

plamenjača, crna pjegavost lacerta azoxistrobin

biljne uši, tripsi potegon acetamiprid

Biostimulator Lysoa Ammin lizoalmin

1-2 nedjelje nakon rasađivanja bakterioza, plamenjača, crna pjegavost 1 kg neorama 37,5 WG bakar-oksihlorid 375 g/kg

biljne uši potegon acetamiprid 200g/kg

grinje

tripsi

rast biljaka bekterioze, plamenjača, crna pjegavost lacerta + ELIX Cu

asoxystrobin + Bakar sulfat 4 % + fosfor + biostimulator

mineri, sovice

biljne uši, bijela leptirasta uš ancora 5 EC Lambda - cihalotrin (insekticid)

zametanje plodova bakterioze Neoram ili Elix Cu bakar-oksihlorid 375 g/kg

plamenjača, crna pjegavost Lacerta asoxystrobin

siva trulež Difcore Difenoconazole

biljne uši Tunchii indoxacarb

tokom zriobe ploda siva trulež Difcore Difenoconazole

grinje Tunchii - Potegon (za usi) Indoxacarb

Bakterioza Neoram Bakar Oxikklorid 37,5 %

34