Katicic 2010 zeleni lug

RADOSLAV KATIČIĆ

Zeleni lug

Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

Ibis grafika Matica hrvatska

Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga rtJo-<3'>

Zagreb l Mošćenička Draga 2010.

' ,t '

Predgovor

Uvod

Trudan hod

l. Hoditi - roditi

2. Pisan - zelen

3. Dalek put

Sadržaj

4. Juraj glavu siječe ............ ........................ ..... .

S. Jarilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

6. Nacrt rekonstrukata

Zeleni lug

l. Mlada nevjesta po gradu se šeće ......................... .

2. Lug - luka ................................... ............ .

3. Braća i djeveri ............................................ .

4. Sveta svadba u lugu ........ ....... .............. ......... .

S. Susret na vodi

6. Pregled rekonstrukata

v

l

7

9

4S

Sl

7S

89

104

113

114

l SS

169

190

203

206

Zlatna jabuka .. . . ... . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209

l. Igrala je zlatna jabuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209

2. Puno gospode

3. Otvarati gradu vrata

4. Devet braće sve zlatara

S. Nešto je u vrtu zazvonilo

6. Most okićen biserjem

232

242

262

271

28S

Hrt i sokol · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · . . . . . . · · · · · · · · · . . . . . . . . . . . . . . .

l. V odi hrta i sokola

2. Kuna kapa

293

293

303

3. Jurjevi hrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322

4. Nacrt rekonstrukata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328

S. Sutra ćete dalek put putovat ............................ .

6. Tuđe i svoje .............................................. .

Jurjev konj

l. Konja za djevojku

2. Konj mladoženja

3. Ljubi! ju je i ostavil ju je kakonoti livadu zelenu

Zaglavak

Sažetci poglavlja

Zusammenfassungen

Literatura

S igle

330

355

371

371

382

387

431

437

442

449

462

Kazalo imena i pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 469

Bilješka o autoru 489

Predgovor

Ne bez ganuća stupam s ovim rukopisom pred čitatelje. Bilo mi je, eto, dano da zaokružim i ovaj drugi dio sinte

tičkoga prikaza rezultata svojih dugogodišnjih istraživač

kih radova. Ispunili su desetljeća. Kako sam najavio u predgovoru

>>Božanskomu boju«, ovdje se, pošto je sustavno izloženo što je bilo

moguće saznati o svetim slavenskim pjesmama koje pjevaju o veli

kim bogovima, sučeljenim Perunu i V eles u, sustavno izlaže ono što

je bilo moguće saznati o obrednom pjevu koji se kao u grozdovima

nakupio oko Perunove djece, boga Jarila i božice Morane, mlado

ženje i nevjeste svete svadbe, koja svakoga proljeća nanovo pokreće

rodnost godine.

Još 1 984. počeo sam svoja istraživanja na tragu praslavenskih obrednih pjesama sačuvanih u usmenoj književnosti, takozvanoj

folklornoj , upravo s knjigom Višnje Huzjak o Zelenome Jurju

(1 957) u ruci jer su me na nju upozorili Ivanov i Toporov ( 1 974) ,

kojih mi je sintetička knjiga tada otvorila vidik na mogućnosti što

ih pruža rekonstrukcija praslavenskih svetih tekstova u indoeuropskoj perspektivi, u persperktivi koju su upravo oni otvorili. »V eda

Slavena«, kako je to 1 874. izrazio Stjepan Verković, odjednom mi

je prestala biti fantazmagorija i postala vrlo opipljiva realnost. Onda

sam i sam počeo ustrajno istraživati jer su već prvi rezultati obećava

li uspjeh, a Ivanov i T o po rov baš tomu području nisu obraćali punu

pozornost. Bilo je tu mnogo toga da se nađe i uradi.

Rezultate toga istraživanja objavljivao sam u Bečkom slavistič

kom godišnjaku (Wiener Slavistisches Jahrbuch) od 1 987. pa do

Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

200 l. na njemačkom jeziku gotovo u svakom godištu i to onim redoslijedom kojim sam što otkrivao bez obzira na logiku samoga

predmeta. Drukčije tada još nije bilo moguće. Druge sam rezultate

koji se tiču božice velike majke u hijeratskom pjesništvu poganskih Slavena i Balta već sintetizirao i objavio u knjizi »Gazdarica na

vratima« (Die Hauswirtin am Tor, 2003.) , također na njemačkom

jeziku. Bilo bi doista lijepo da uzmognem podastrijeti svojim čitate

ljima još i hrvatsku verziju te knjige, koja je u nas ostala vrlo slabo

poznata i osim u najužem stručnom krugu potpuno neprimijećena.

T ada bi prikaz rekonstrukcije pretkršćanskih obrednih pjesama sta

rih Slavena, a po tome i još nepokrštenih Hrvata, koliko je meni

znan, bio doista zaokružen i pristupačan našoj kulturnoj javnosti. No hoće li se to moći ostvariti nije, dakako, samo u mojim rukama.

Stvari su tekle tako da u sintetičkom prikazu što ga donosi ova

knjiga u većoj mjeri nego u »Božanskom boju« donosim rezultate

vlastitih istraživanja, a nešto manje izvješćujem o rezultatima do

kojih su došli drugi. Kako s tim stoji, razabrat će se iz bilježaka,

u kojima se uvijek pozivam na svoje starije publikacije. Kao i u

»Božanskome boju«, tako se i ovdje u bilješkama jasno razabire oda

kle mi što.

Neka dakle ovom rukopisu bude sretan put u ruke čitatelja, a

oni neka vide što im on može dati i neka sude o njem. Meni pak

preostaje da izreknem svoju zahvalnost svima kojima ju dugujem

za ostvarenje svoje autorske zamisli. Tu je i opet gospodin Veseljko Velčić i Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga, oda

kle je potekla prva inicijativa za ovaj nakladnički pothvat. Zatim i

opet Tomo Vinšćak koji je i sada najpripravnije preuzeo dužnost

da bude glavni urednik knjige i sa živim zanimanjem zauzeto pratio njezino nastajanje. Tu je Krešo Krnic, nakladnik, i njegova Ibis

grafika, koji su preuzeli sve tehničke i organizacijske poslove oko

nje, suvereno ih obavili, a on je kao izvršni urednik oblikovao ovu

knjigu kao predmet, i opet majstorski. Veliku zahvalnost dugujem

Matici hrvatskoj koja je prihvatila da bude sunakladnik ove knjige,

Predgovor

što mi je zbog svega što ta naša institucija znači i pridonosi osobita

čast i radost. Neka ovom knjigom budem matičar. Njima dugujem

najveću zahvalnost, pa im ju ovdje od srca i izričem.

No tu je i Vitomir Belaj , koji, kada se o mojem predmetu radi,

zajedno s Tomom Vinšćakom predstavlja Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,

a s te mi je strane dolazilo veliko ohrabrenje i snažni prijateljski po

ticaj . Napokon bih htio izreći zahvalnost i mnogim drugima kojima

ju također dugujem jer su na razne načine pomagali pri nastajanju

ove knjige. Tu su i opet moji suradnici, kolege i prijatelji Mislav

Ježić u Zagrebu i Georg Holzer u Beču, koji su pomno pratili moj

rad na području kojim se bavi ova knjiga i u brojnim razgovori

ma bitno pomogli da raščišćujem pojmove oko toga. Posebno sam

zahvalan svojoj suradnici Milki Jauk Pinhak koja se također od sa

moga početka živo zanimala za moj rad na tom području i kroz

godine uložila mnogo truda u organizaciju mojih predavanja o tim

temama na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ta su pak

predavanja mnogo pomogla da se polože temelji pisanju ovih knjiga. Zahvaljujem napokon i opet svojim slušačima na sveučilištima

u Beču i Zagrebu, koji su svojim zanimanjem, upitima i primjedba

ma snažno poduprli taj istraživački pothvat, zahvaljujem osobama

koje su prijateljski pratile moj rad, svojim me zauzetim zanimanjem

bodrile da ne posustanem i stalno podsjećale kako rezultate treba

učiniti pristupačnima i na hrvatskom jeziku, zahvaljujem, napokon,

ništa manje nego svima spomenutim, i svojoj supruzi loanni koja je

svojom brigom, svojim razumijevanjem i svojom strpljivošću omo

gućivala da se autorski posao, zahtjevan i mukotrpan, ipak privodi

kraju. Svima njima izričem svoju iskrenu zahvalnost jer se bez njih

ova knjiga ne bi čitatelj ima našla u rukama.

Početkom lipnja 2009.

Radoslav Katičić

Uvod

Ovdje se iznose rezultati istraživanja i studija koji su bili

potaknuti uočenim podudarnostima između turopoljskih jurjaških pjesama i tekstova usmene književnosti

drugih naroda slavenskoga jezika. Pokazalo se, sasvim neočekivano,

da se njihovom poredbom čvrsto stupa na praslavensko tlo. Polazeći

tako za tragom tekstova slavenskoga pretkršćanskog obreda godiš

nje rodnosti, treba opet reći sve ono što je već izneseno u uvodu

knjige »Božanski boj«1 jer su metodske pretpostavke i tu posve iste.

Bez toga ostaje ono što se ovdje izlaže nepotpuno. Nema, međutim,

smisla tu ponavljati što je već objavljeno. Stoga će svatko tko se

doista ozbiljno zanima za predmet posegnuti za onim sveskom. Uz

Uvod koji objašnjava metodu važno je tu i prvo poglavlje one knjige

jer se u njem prikazuje i donekle ilustrira povijest takvih istraživa

nja. Ipak, valja i ovdje naglasiti da je predmet ovih istraživanja re

konstrukcija praslavenskoga sakralnog pjesništva, koliko je ona

moguća, a ne rekonstrukcija slavenskih mitova, kako se to obično

zamišlja. Istina, u obrednim se tekstovima kazuju mitska zbivanja i

izražavaju mitski odnosi, pa je rekonstrukcija oko koje se ovdje na

stoji važna za poznavanje slavenske mitologije i vjerskih predočaba,

uvodi nas neposredno u praslavensku vjersku doživljajnost, ali je to

tako upravo zato što se identificiraju ulomci autentičnih tekstova i

slažu u cjelinu, koliko nam oni to dopuštaju, pa nam tako slaven

sko poganstvo progovara svojim izvornim riječima i slušamo njegov

l Katičić, 2008a, 1-10.


autentičan glas. Dobiva se tako da nam sami stari Slaveni tu govore

o svojoj mitskoj slici svijeta.

Predmet ove knjige blisko je, dakako, povezan s narodnim godiš

njim običajima svih naroda slavenskoga jezika, pa tako i hrvatskoga,

i od istraživanja tih običaja kako ga provode etnologija i kulturna

antropologija dobivaju se važni podatci, neophodni pri rasuđivanju

o rekonstrukciji tekstova i pri njezinu obrazlaganju. Za slabije upu

ćene ili površnije promatrače sve se to slijeva u jednu nerazmrsivu

cjelinu. T o važnije je stoga ovdje istaknuti da temeljno gledište ove

knjige nije niti etnološko niti antropološko, predmet joj nisu niti

vjerovanja, niti običaji, nego tekstovi i njihova povijest. A upravo to

je filologija u pravom i danas često zanemarenom smislu. Temeljno je metodska oruđe ovoga istraživanja etimologija,

utvrđivanje srodnosti po postanju i prvotnoga značenja riječi. Nije

čak pretjerano reći da mu je rezultat u prvom redu prinos slavenskoj

etimologiji. Dakako, ne proučavanju nepovezanih slavenskih riječi

kakvo nam se obično predstavlja u etimološkim rječnicima, nego riječi spletenih u relevantne tekstove i kontekste, mitske i obred

ne, i stoga kulturno relevantnih i estetski izražajnih do mjere kakva

se inače u kulturnoj svijesti ne povezuje s etimologijom. Te riječi, tumačene etimološki, tu nose i prenose vrijednosti. Otkrivaju nam

nepoznate slojeve kulturne baštine koja nam je pripala zajedno s

našim slavenskim jezikom. Takvo istraživanje nije samo suho starinoznanstvo i bavljenje onim što je bilo, pa prošlo, nego otkriva i

predstavlja žive vrijednosti koje su naše, a mi toga i nismo svjesni.

Može se stoga reći i da je to nov i još neuobičajen pristup etimologiji koji u prvi plan postavlja njezinu relevantnost za kulturu, i to

ne samo jezičnu. Tu se onom koji ne žali truda da doista razumije otvaraju neslućeni vidici.

Koliko god se nastojalo da se predmet ove knjige iznese cjelovito, u njegovoj je naravi da je bitno fragmentaran. Sve Što se ovdje iznosi

zasnovano je na ulomcima pretkršćanskih obrednih tekstova koji su pronađeni i prepoznati u usmenim književnostima slavenskih

Uvod

jezika, svakoj od njih u njezinoj tradicij i. Obradba tih ulomaka,

njihovo slaganje i uvrštavanje u njima nadređene sadržajne cjeline

nigdje ne može potpuno poništiti fragmentarnu narav toga materi

jala. Ona pruža otpor predmeta sintetičkomu razmišljanju i tako u

ovim razlaganjima ostaje prisutna trajna napetost između obojega.

Tek kad se to ima na umu, može se ovo razlaganje i doista primjere

no razumjeti. Naravno, na takvoj podlozi ne dobiva se ona zaokružena cjelovitost na koju smo navikli od etnoloških i antropoloških

tumačenja narodnih običaja i vjerovanja. Njihovim istraživačima

materijal, naime, upravo zadaje cjelovitost, a ovima ga njihov uskra

ćuje. Gdjegod je u ovom razlaganju stavljena točka, doista pažljivi

čitatelj većinom bi htio dalje. No tu se prate tragovi, a oni se mogu

slijediti samo onoliko koliko se pokazuju. Pripovijest se u pravilu ne može ispripovijedati baš do kraja. Prekida se tamo gdje se dalje ne

bi kretalo po čvrstoj podlozi. Tragovi se mogu slijediti samo dotle

dokle doista vode. A oni ne će uvijek dovesti dotle dokle bi se zapra

vo htjelo. Uzevši pak sve u svemu, cjelovitost i dovršenost prikaza

koja se postiže u ovoj knjizi veća je nego bi se očekivalo znajući od

čega taj prikaz polazi. To već samo po sebi pokazuje da je trag koji se slijedi autentičan.

Rekonstrukcija takve vrste zasnovana je na podudarnostima. Te

su podudarnosti takve i toliko tijesne da se ne može razumno pret

postavljati kako su nastale slučajno. Opravdano je stoga uzimati da

svjedoče o zajedničkom podrijetlu usmenih tekstovnih predaja koje

se uspoređuju. Sve je tu tako na kraju krajeva pitanje vjerojatno

sti. T o pak znači da konačne i nepobitne sigurnosti u tome nema.

Kako god vjerojatni pojedini zaključci bili, svaki od njih može biti

i pogrješan. Sve je to etimologija, a i najbolja etimologija može,

kako pokazuje istraživačko iskustvo, biti pogrješna. S time dakle

valja računati. Među zaključcima koji se iznose u ovoj knjizi, uza

sve nastojanje da ih ne bude, ima sigurno i pogrješnih. No važno je

da ta vjerojatnost bude koliko je samo moguće manja. Kad konver

gira prema nuli, svrha je u potpunosti postignuta. Toga pak u ovoj

Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

knjizi, kako se s razlogom može ustvrditi, nema malo. Obredne

pjesme poganskih Slavena ostavile su jasnije tragove u usmenoj književnosti današnjih slavenskih naroda nego bi to itko očekivao.

Mitologija godišnje rodnosti, a ona, kakva je bila kod starih

Slavena, predmet je ove knjige, ima mnogo paralela u najrazličitijih naroda svijeta. Počevši od egipatskih predaja o bogovima lzidi i Ozirisu, pa do predaja zemljoradničkih naroda dalekoga Istoka i srednje Amerike tu je sva sila toga što se upravo nudi za vrlo

zanimljive i poticajne tipološke poredbe. No u ovoj knjizi sve je to ostavljeno po strani, onako kako je objašnjeno već u Uvodu u »Božanski boj«, ne zato što od toga ne bi bilo dobiti i poticaja spoznaji za kojom teži ova knjiga, nego zato što će dobit biti još veća ako se prvo raščiste odnosi među genetski srodnim predajama, a to su u našem slučaju slavenske, pa s njima osobito blisko srodne

baltičke i napokon one svih ostalih indoeuropskih jezika, koliko se ovamo mogu uključiti svojim materijalom. Tek pošto se pozorno i sabrano raščiste genetski odnosi, dat će istraživanje tipoloških srodnosti doista ono što se od njihova uključivanja u razmatranje može

očekivati. Bez toga razlikovanja i postupnosti u postupku nastaje

zbrka, a ona nije korisna nikojoj spoznaji. Koliko god je širem krugu zainteresiranih čitatelja često teško prihvatljivo takvo ograničenje istraživačkoga vidokruga, ono je, kako je jasno svakomu tko umije znanstveno misliti, u najboljem interesu pouzdanoga snalaženju u predmetu ovoga istraživanja. T o je istraživanje dosljedno usmjereno

na tekstove i ostaje u okvirima njihove genetske srodnosti, srodnosti po podrijetlu, i upravo time što je tako ograničeno prinosi najviše

što se može postići cjelovitoj spoznaji predmeta, koja, dakako, obuhvaća mnogo više od samo toga. No time što se nestrpljivo negoduje nad ograničenjem i odbija ga ne zahvaća se predmet potpunije i cjelovitije.

Mit godišnje rodnosti prikazuje, preneseno na razinu vjerskih predočaba, ciklički tijek zbivanja u svijetu, kakav se opet i opet po

navlja u godišnjim krugovima. T o je izraz životnoga iskustva ljudi

Uvod

?Oliodjelaca kojima se žetve nižu jedna za drugom, mnoge su se YcĆ nanizale, a oni se nadaju i očekuju da će se i dalje nizati bez predviđenog obvezatnoga kraja. Tako će sve novim naraštajima biti osigurano preživljavanje i hrana. U takvu doživljavanju zbivanje u

S>ijeru nije linearno, ne kreće se prema zacrtanom cilju, ne predstavlja napredak, nego se opet i opet vraća na početak i onda kreće onako kako se već i prije kretalo. U tome kretanju prijelomne su

točke već unaprijed određene. Uvijek su iste, a tijek vremena svodi se na krug godine. Obredne pjesme prate to kretanje, a obred mu po shvaćanju ljudi pomaže da se ostvaruje kako je predviđeno. Za ljude je životno važno da se tu ništa ne poremeti jer uza svu usta

ljenost kruženja godine konačne sigurnosti nema, stalno je prisutna strepnja ne će li šiktanje i bujanje zelenila, ne će li žetva možda ipak iznevjeriti. Moć obreda i njegovih svetih tekstova pokreće se i priziYa u pomoć da to spriječi. T o je smisao tekstova kojima se bavi ova knjiga i koji se u njoj rekonstruiraju, dakako samo onoliko koliko je �o moguće. S tim na pameti treba ju i čitati.

Trudan hod

Kao što je oluja s oblacima i grmljavinom, munjama i gromovima, ognjem i vodom, svojom tajnovitom strahotom i proizvoljnom nepredvidljivosti snažno zaokupila pozor

nost ljudi i dala motive mirotvornoj stvaralačkoj moći, te postala nosivom gredom mitske slike svijeta i jednom od bitnih sastavnica Oluj a i godišnj a njegova skrovitog ustrojstva, isto ju je tako bujnom darežljivosti i rodnost poželjnom omamom zaokupio i potaknuo godišnji ciklus svojim naglim pokretanjem rodnosti, biljne i životinjske, i njezinim pot-punim zamiranjem kad se godina spusti sa svojega vrha i približi dnu, ciklus dakle koji donosi urod i time čovjeku omogućuje život, a onda ga, suočenog sa sumrakom godine, prepušta tjeskobnom očekivanju svojega povratka i zebnji hoće li mu urod dotle doteći.

Kada se ima pred očima koliko su dugo, pretvarajući se od lovaca i skupljača u poljodjelce i pastire, ljudi svake godine tjeskobno

čekali hoće li im polja i stoka opet roditi, od čega je zavisilo golo preživljavanje, lako je razumjeti da se oko toga zbivanja ovio mit i Godišnji obred da je na njem utemeljen obred. Vjerovalo se da takav obred podu- i njegova predaj a pire to zbivanje, da pomaže rodnosti godine i time ljudima održava žiYot. Taj se obred, dakako, sastojao od čina i riječi. Imao je svoje

propisane radnje i svoje propisane tekstove. Tragove pak toga kakav je taj obred bio u poganskih Slavena umjesno je tražiti u predajnim običajima i usmenoj književnosti slavenskih naroda, koji su svi, i kraj neizbježnoga izmjenjivanja i nepovratnoga gubljenja, kako elemenata tih čina s njihovim tekstovima, tako i samih njihovih struktura, ipak skupa s jezikom čuvali i neprekinutu nit te predaje.

Ulomci obrednih tekstova

u usmenoj književnosti

Zeleni lug -- Tragovim a svetih pjesam a n aše pretkršćanske starine

Ovdje će se poći tragom praslavenskih tekstova u kojima se obredno kazuju mitovi vezani za godišnji ciklus rodnosti. Ti nam se tekstovi, dakako, nigdje nisu očuvali, ali su njihovi ulomci koji su se osobito snažno i dojmljivo usjekli u pamćenje, veći ili manji, a uvijek razdrobljeni i ponešto izmijenjeni, poslužili kao materijal pri gradnji tekstova usmene književnosti na slavenskim jezicima, poslužili su kao pjesnički ukras u tekstovima folklornih književnih rodova kakvi su došli do nas i ostali nam zapisani kad su se za njih u 19 . i 20. stoljeću stali zanimati ozbiljni i neumorni istraživači i

skupljači. Da bi se otkrili i utvrdili takvi ulomci, valja tražiti tekstovne

sklopove kojih je izričaj uočljivo arhaičan, rječnik praslavenski, i razaznaju se kao strano tijelo, koji se čak i sadržajno tek slabo suvislo uklapaju u kazivanje folklornoga teksta kakav je došao do

Prepozn av anje nas. Tada se može pretpostaviti da su se takvi izražajni sklopovi

ulom ak a starih našli u tim tekstovima usmene književnosti samo zato jer se, kad

obrednih su nastajali, još pamtilo da se tako pjeva ili kazuje, pa je ljudi-

tekstova ma bilo drago opet to slušati i ponavljati, makar sada i u drugom kontekstu. Samo iznimno očuvali su se tekstovi koji nastavljaju staru obrednu predaju u njezinoj prvotnoj funkciji, koliko god izmijenjeni i prilagođeni novim prilikama i potrebama. T o je kao kad arheolozi nađu ostatke antičke arhitekture na mjestu gdje su bili postavljeni već u starini, pa kažu da su nađeni in situ - »na svojem (prvotnom) položaju«. U tim je slučajevima istraživački

pristup bitno olakšan. Ali pretpostavka se o praslavenskom podrijedu takve tekstovne predaje doista potvrđuje tek ako se glasovno podudarni uzorci istoga izričajnog sklopa nađu u više slavenskih predaja usmene književnosti.

T eško je tako iz čista mira zamisliti da su u usmenoj književno

Doista se jesu sti slavenskih naroda, kako je došla do nas, očuvani ulomci pogan

očuvali ulomci skih obredenih tekstova, sakralnoga pjesništva iz pradavnine, i to

obrednoga toliko da se odade može steći bar nekakav uvid u njezine izražajne

pjeva sklopove i u mitske sadržaje koji se kazuju u njoj. Ali iskustvo je

Trudan hod

?okazalo da je, protivno svakomu razboritom očekivanju, to ipak moguće, pa da se tu i tamo doseže čak vremenska dubina indoeuropskoga sakralnog pjesništva, kojega je slavensko jedna predajna grana.1

l. Hoditi - roditi

Da bi se krenulo tragom tekstova praslavenskoga obreda rodnosti, ]urjevski ophodi zanimljivo polazište nude upravo hrvatski godišnji običaji. Na sjeve-rozapadu Hrvatske i u neposredno susjednim krajevima Slovenije2 ubilježen je običaj jurjevskih ophoda. Na dan svetoga Jurja (23.

rraYnja) skupina mladeži, mladića i djevojaka, okićena svježim ze-

lenilom i noseći barjak obilazi selom od doma do doma. Jedno od njih osobito je opremljeno prolistalim granama. To je zeleni Juraj. Sudionici ophoda zovu se jurjaši i jurjašice.3 Uz jurjevski ophod ?ienju se pjesme. One predstavljaju vrlo čvrsto integriran pramen :.rsmene predaje. Ako se dakle pokaže da ta tekstovna predaja potje-.:c još iz pretkršćanskih vremena, to je primjer očuvanja poganskih obrednih tekstova u funkciji.

e jednoj takvoj ophodnoj pjesmi javlja se stih: jura hodi

Kud jura hodi, tud pole rodi Miklaušić 105 -poije rodi

T u pada u oči unutrašnji srok. Isti se unutrašnji srok javlja u 5tihu još jedne jurjaške pjesme: -�- Kud vam Đuro odi, tud vam po ije rodi. H 17

Ti stihovi u pjesmama u kojima su došli do nas nemaju čvršćega konteksta. U još jednoj pjesmi u kojoj se javlja varijanta toga istog

stiha kontekst je obilan i vrlo kompaktan:

Lp. Katičić 2005a; 2005b; 2006a; 2006b; 2008a, gdje se izdašno upućuje na te:ndjnu stariju literaturu.

' P�ofesor Vitomir Belaj upozorio me je na to da su to upravo oni dijelovi Slf,JHI�J�Sl .-oji ma se može utvrditi »hrvatski supstrat<<.

- \.."sp. Huzjak 1957.

juraj hodi. Ipak dolazi

kao jahač

Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

[3] Pisan Vuzem prošao, zelen Juraj došao, iza one gore, u to ravno polje. Darujte ga, darujte,] uru zelenoga ! Kuda jura odi, tuda polje rodi. Nije jura svaki dan, već u ljetu jedan dan. H 7

Isti taj kontekst, iako ni približno tako kompaktan i suvisao, razabire se i za stih od kojega je počelo ovo razmatranje [I] . U onoj se pjesmi naime pjeva:

[4] ]apo, mamo, hojte gledet zelenoga Jurja! Nije juro saki den, nek vu letu jeden den. Pisan Vuzem prošel, zelen Juro došel. Nije Juro saki den, nek vu letu jeden den. Ze zelene gore vu to ra (v }no pole. Nije juro saki den, nek vu letu jeden den. Na zelenom konjeku na pisanom vo leku. Nije juro saki den, nek vu letu jeden den. Kud jura hodi, tud pole rodi. Kud jura jaše zelen kitum maše. Miklaušić 105

Kad se tu skupe svi elementi, vidi se da je to jako razveden i mnogo rahliji isti onaj kontekst koji je i u [3] , samo što je tamo znatno kompaktniji i tekstovno čvršće integriran. To pak da Juraj hodeći dolazi kao jahač, koliko god je u sebi protuslovno, u usmenoj je predaji čvrsto integrirano:

[4a] Prošelje, prošel pisani Vuzem, došel je, došel zeleni juraj, na zelenom konjiću, na pisanom voliću. Š br. 4987

Trudan hod

Sad se već razabire dosta toga. Onaj koji hodi tu je označen kao ::eien juraj ili, opušteno, samo jura. On hoda i dolazi, a prije njega

hoda, dolazi i prolazi Vuzem, Uskrs, i on opisan bojom, ali kao pisan, što će reći 'obojen', 'šaren', a pri toj predodžbi prevladava (:rYeno. Za Uskrs se oboje jaja, pisanice, i ona su obojena, šarena, a

posebno se među njima ističu crvena. Glagol hoditi javlja se tu u tri lika: hodi, prošel je i došel je. Nije to dakle samo hodanje, nego je i dolažnje i prolaženje. To je očito hod na dugu stazu. Tu hode jedan za drugim Uskrs i Juraj. Dolaze i prolaze. Uskrs je svetak, pa je i Prolazi crveni Juraj, ili opuštenije Jura, Đuro, također svetak, dakle dan sv. Jurja, Uskrs, dolazi Jurjevo. Jurjevo obično i dolazi poslije Uskrsa. Očito se dakle radi zeleni]uraj o kalendaru. Dolaženje i prolaženje svetkovina izriče se tu kao da neke osobe hode, dohode i prohode. Uočiti valja da tekst ophodne picsme ne govori o svetom Jurju, nego naprosto o Jurju, pa i Juri, Đuri. Tu kršćanska crkvenost nimalo nije istaknuta, pa se i Uskrs, �oii se iz nje baš nikako ne može izdvojiti, povezuje samo s pisa-.:;icama, a one su običaj koji po sebi nije niti crkven niti kršćanski,

·.·'.:rojatno kod Slavena stariji i od kršćanstva i od crkve. Ako se tu ::..:dvojbeno i radi o kršćanskim crkvenim svetkovinama, osjeća se cio je u tekstu ophodnih pjesama to prigušena. Nisu to crkvene ?icsme, pa niti pučke.

5Yetkovine dakle hode jedna za drugom, dohode i prohode, ali Svetkovine 0 .=em se tu zbilja radi, to kazuje posljednji stih navedenoga odlom- dohode "'-l J:. On zaokružuje sadržajnu cjelinu: Nije jura svaki dan, već i prohode :. Jjeru jedan dan. U pjesmi u kojoj se to ponavlja kao pripjev [4]

:c su riječi osobito istaknute. Pokazuju se kao dominantno važne. T u se razabire da je jura dan, i to jedan dan, upravo Jurjevdan, i � se njegovo hodanje odnosi upravo na taj dan. T ada jura hodi. Svake se godine :\ uYodi se i vremenski okvir. To je leto 'godina'. Jurjev hod vraća vra ća odredeni s.c S'>·ake godine na određen dan. T o je ono što se izriče grčkom dan �icći E\'llXVlO<; 'godina', u čem je stegnut izraz EVL aurr<fl 'na isti . .im iduće godine)', upravo onda kad se navršila godina dana.4 U

-" -__-sp. Katičić 1992, 67-69.

Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

ophodničkoj pjesmi rečeno je dakle jasno, ako i samo implicitno, da se tu radi o onom što mi danas zovemo godišnjim ciklusom.

Jurjeva zelen kita povezuje njega, kojega pjesma zove i zeleni

juraj, još očitije sa svježim zelenilom što je o njegovu danu počelo

Zaleni/o tjerati. A o tome Što on hodi može se, kako se ovdje vidi, govoriti i tako da se kaže kako jaše. T o valja utvrditi i pamtiti, kako god se iz onoga što je do sada skupljeno nikako ne može razumjeti jer je hoditi jedno, a jahati nešto sasvim drugo. No kada Juraj jaše, onda mu je konj također zelen: na zelenom konjeku [4). Zelen konj, konj zelenko, to je konj bijelac s blijedim sivim pjegama. N o jura jaši i na

Pisan - zelen pisanom vo leku [ 4], na šarenom volu, kakva zovu šaronja. I opet se u tekstu javlja pisan i zelen, tek sada u obrnutu slijedu.

Jurjevo hodanje pokreće rodnost polja: Kud jura hodi, tud poije rodi [1], [2] i [3]. Takav iskaz je u tim ophodnim pjesmama to

Urod i žetva znatniji što rodnost polja, urod i žetva, ne prevladavaju u njima kao motiv. U njima se ističe bujanje zelenila, pupanje listova, tjeranje mladica, nicanje trave, dakle buđenje vegetacije kakvo je pod kraj mjeseca travnja živa prisutnost. Urod i žetva još su daleko.

Važan je motiv u tim pjesmama, dakako, i Jurjevo hodanje, njegov

Hoditi- roditi dolazak. Dolazak koji pobuđuje nicanje, pupanje i listanje. Važna im je stoga bila i unutrašnja rima hoditi - roditi jer se, takva dojmljiva, odnosi na Jurjevo hodanje. Nju su stoga unijeli u neke malobrojne ophodničke pjesme jer su jurjaši svojim hodanjem obredno oponašali Jurjevo hodanje i time ga podupirali. S tom unutrašnjom rimom i s njezinim neposrednim kontekstom ušlo je ono: jura hodi, poije rodi, a time i polje i njegova rodnost u te ophodničke pjesme, pa je tako to došlo i do nas. Već time se unutrašnja rima i njezin kontekst pokazuju

Nicanje kao ostatak starijega sakralnog pjesništva. U njem je mitsko kazivanje

i pupanje obuhvaćalo i urod polja i žetvu, što je sve konačno proizlazila iz proljetnoga nicanja, tjeranja i pupanja kojim se svake godine pokretala

vegetacija. T o i jest pravi smisao onoga: neg u letu jedan dan. Mit i

Vegetacijski na njem zasnovan obred nije se odnosio samo na buđenje vegetacije,

ciklus nego na čitav njezin godišnji ciklus, životno presudan za čovjeka.

Trudan hod

Jurjevo hodanje u tim je ophodničkim pjesmama motiv i druk

čijih tekstovnih sklopova. Tako su zabilježene riječi kojima jurjaši, potpuno se identificirajući sa zelenim J ur jem, mole ukućane kojima su došli na dvor da ih obdare:

[5] Tu nadelajte zelena jurja - kirales! Zelena ju rja, daleka puta - kirales ! I daleka puta, trudnoga hoda - kirales ! H 4

Kazuje se dakle da zeleni Juraj hodajući prevaljuje dalek put i da

Dalek put

je to trudan hod. Tu je glagol hoditi tvorbenom preoblikom zastup- Trudan hod ljen deverbativnom imenicom hodo. Gipkost tvorbenih preoblika izrazit je rekvizit poetike praslavenskoga hijeratskog pjesništva.

Da su ti izrazi čvrst sastojak obrednih formula u tekstovima proljetnih ophoda pokazuje i druga potvrda iz jurjaške pjesme:

[ 6] P ak nadelite nas devojčice - kiro les ! Nas devojčice i zelena ju rja - kiroles ! Zelena jurja z daleka puta - kiroles ! Z daleka puta, našega truda - kiro les ! Trudnoga hoda - kiroles ! Nodilo 688

Pripjev kirales l kiroles svjedoči o utjecaju kršćanske liturgije. T o je iskvaren zaziv kyrie eleison. A u pjesmi se kazuje da Juraj dolazeći mora prevaliti dalek put, i da to za njega predstavlja trudan hod, što je jurjev hod praslavenski tekstovni sklop (vidi dolje str. 60-61) . Ali, kako je već poklanja urod istaknuto: kuda jura hodi, tuda poije rodi [I], [2] i [3]. Trudan Jurjev hod na dalekom putu donosi polju rodnost, poklanja ljudima urod.

T rag iste teks tovne predaje, iako u drukčijem kontekstu, prepoznaje se i u istarskoj pjesmi iz Zarečja. Ona nije ophodna. Tamo u dijalogu govori dragi dragoj:

[7] Ah predraga ljuba moja ! Daleki su puti moji; ti hoditi ne biš mogla. - Le tati ću s tičicami ak su puti po go rami, p la vat i ću s ribicami ak po moru su ti puti. IK 2, 160, br. 161

Daleki puti

Skrovito ustrojstvo

svijeta

Praslavenske riječi

Georgios juraj


O pripadnosti tih stihova istoj usmenoj tekstovnoj predaji svjedoče riječi dalek put, ovdje u množini, u kontekstu s hoditi. A što je to razgovor drage i dragog ne udaljuje se previše od jurjaških pjesama, jer se iz njih razabire da Juraj kad hodi dolazi na svadbu.5 U praslavenskom izvorniku bilo je obredno kazivanje mita mnogo bogatije i razrađenije nego je u oskudnim ulomcima koji su se od toga očuvali i koje je do sada pošlo za rukom prepoznati.

Sve preko unutrašnje rime hodi - rodi izdvojen je tako iz mase jurjaških ophodnih tekstova odlomak, cjelovit u sebi i izrazom i sadržajem, koji kazuje jedno mitsko zbivanje i time otkriva, jednim dijelom, skrovito ustrojstvo svijeta. Taj dio skrovitoga ustrojstva svijeta čovjeku je životno važan, a njegovo poznavanje omogućuje da se primjerenim obredom ljudima umnaža dobrobit. Već sama suvislost mitskoga sadržaja u tome tekstovnom sklopu upućuje na njegovu starinu i izvornost. K tomu dolazi i to da su riječi koje nose mitski sadržaj toga odlomka, a to su hoditi, roditi, polje, pisan, zelen, konj, vol, nije, svaki, dan, ljeto, jedan, dalek, put, trudan, hod - da su sve te riječi redom praslavenske, tek glasovnom mijenom preoblikovane u hrvatske. T o dakako potvrđuje pretpostavku da bi se tu moglo raditi o praslavenskoj starini. Štoviše, te riječi pripadaju i indoeuropskom sloju praslavenskoga rječnika i time nas vode u još dublju davninu. J edino ime glavne osobe toga kazivanja, juraj, ili opuštenije jura, Đuro, nije ime praslavenskoga podrijetla. T o je ime kršćansko svetačko, preuzeto iz grčkoga Georgios (frwQyLoc;), koje su Slaveni rano, već u prvom dodiru s kršćanstvom, posvojili

u glasovnom likujurbjb. Odade hrvatski juraj. Ako je hrvatski tekstavni sklop što je ovdje izdvojen praslavenski, na što ima razloga pomišljati, onda je ime glavnoga junaka tu mlađa kršćanska zamjena za starije praslavensko ime, pogansko. T o je pogansko ime u tekstovnom sklopu kakav je došao do nas dobilo svoju interpretatio christiana. Poganstvo toga pjevanja time je prikriveno. Ipak, već je uočeno da se Juraj u ulomcima pjesama što su ovdje navedeni

5 Usp. Katičić 1987b, 30-32; 2003b, 83. Vidi i dolje 1 19-208.

Trudan hod

nigdje ne naziva svetim. Čini se kao da je kršćanstvo toga pjeva nekako suzdržano.

No sve su to samo bolje ili slabije utemeljene, više ili manje

vjerojatne pretpostavke. Kako god za njih ima dobrih razloga, što je ovdje i pokazano, na doista se čvrsto tlo stupa tek onda kad se Drugi uzmogne pokazati da je ta tekstovna predaja glasovno podudarna u slavenski jezici

podudarnim tekstovnim sklopovima prisutna i u usmenoj književ-nosti drugih slavenskih jezika. Tada se sigurno staje na praslavensko tlo.

Unutrašnja rima po kojoj je izdvojen taj tekstovni sklop susreće se ne samo u hrvatskim, nego i u bjeloruskim ophodnim pjesmama, i to uskršnjim, također proljetnim.6 Bjeloruski pak ophodnici pjevaju:

:sJ Cs>IThi lO pali rro rroA.HM xaA3HY Aa )!(HTO paA3H)'. BHAeHCKHH secTHIIK 18 91, 93

->>Sveti je Juraj po poljima hodio i žito je rodio.«

Tu je unutrašnja rima ona ista hoditi - roditi (xaA3rry- paA3H)'),

Bjeloruska predaja

a tu je i pol'e (no IIOiVIM) , tek je konstrukcija rečenice nešto druk- juraj hodi, čija. Osoba koja hodi i tu je Jurbjb, tek se tu izričito kaže da je to žito rodi kršćanski svetac. On tu hodi po poljima i time čini da žito rodi.

�erna dvojbe da je to isti obredni tekst kao u hrvatskim jurjaškim pjesmama, samo neznatno preoblikovan. On je, kako se time poka-zuje, doista praslavenski.

Potvrđuje to i druga bjeloruska ophodnička pjesma. Tu taj tekstavni sklop poprima dijaloški oblik:

[A e, CB.i!ThiH 10p3li, rrpbi3a6asHyc>I? - Do M.il)l(aX xaAIIy, rraiiiHIO paAIIy, >I paJO rriiiĆ>HKY CB>ITOMY B.HAIIqKy, CB.HTĆ>MY B>IAHqKy Ha 6eAhi rriipa)I(Kll. p 8, 167

- >>Gdje si se, sveti Jurju, zadržao? - Po međama sam hodio, činio da njiva rodi jaru pšenicu svetomu Vazmu, svetomu Vazmu za bijele piroške.«

6 To su takozvane voločobničke pjesme. Usp. o njima Katičić, 2008a, 85.

juraj hodi, čini da njiva rodi


I tu je ista unutrašnja rima. Sveti Juraj hodi po međama, tj. po graničnim brazdama,? dakle po poljima, onako kako se po njima ide da ne bude štete, i čini da budu rodna pšenicom od koje se melje bijelo brašno. Kazuje se isto mitsko zbivanje istom tekstovnom strukturom, ali je ona tu nešto razrađenija i obogaćena dojmljivim detaljima.

Isto takve bjeloruske ophodničke pjesme zapisane su i latinicom, poljskom grafijom. Jezik im je ipak bjeloruski, kako god se na prvi pogled može učiniti da je poljski. Tu se javljaju već poznate tekstovne strukture:

juraj hodio, [lO] fjsiefviatjje po1fbierdli sie,

žito rodio adzin Jurij nie ubi rd lJ sie,

Sveti Juraj hodi, žito rodi

ja pd polu chadzilJ, ijta radzilJ F 5, 675, br. 1589

- ))Svi su se sveti okupili, jedino Juraj nije bio na okupu, nego je po polju hodio, žito rodio.«

Isti tekstovni sklop, samo s gramatičkim obilježjem sadašnjosti,

a ne prošlosti kao u ostalim do sada navedenim bjeloruskim potvrdama, javlja se i u ovoj ophodničkoj pjesmi:

[ll] Swiatj Juraj pa mieidch chOdzić, Chrystos waskros, syn Boiy! Pa mieidch chOdzić, da ijta rOdzić. F 5, 695, br. 1623

- ))Sveti Juraj po međama hodi, - Krist je uskrsnuo, sin Božji! - po međama hodi i žito rodi.«

A u jednoj daljnjoj istoj takvoj uskršnjoj ophodničkoj pjesmi vraća se opet gramatičko obilježje prošlosti:

Sveti juraj hodio, [ 12] Swiatj Jurja, dzie tj bywdlf?

žito rodio Pa mieidm chadzilf, da ijta radzilJ. F S, 699, br. 1635

- ))Sveti Jurju, gdje si ti bio? Po međama sam hodio i žito rodio.«

7 CPHf 6 (1957), 278 s,v, MelKa: HerrporraxaHHaR pKaR rroAoca MelKAY rroARMH ->>Nepreorana uska traka među poljima« i primjer: Tio H H Be rrpoxolKy R JJKOIO M elKon - >>Po njivi prolazim uskom međom«. I u nas se takva neuzorana traka zove međa.

Trudan hod

Navedene potvrde pokazuju da je u pjesmama hrvatskog jurjev-

skog i bjeloruskog uskršnjeg ophoda dobro potvrđen praslavenski juraj hodi, poije

tekstovni sklop jurb}b hoditb, (pol'e) (žito) roditb. žito rodi

U bjeloruskim pjesmama, međutim, taj koji hoda po polju može nositi i druga imena. Tako se u njima susreće i ovo:

[13] CB.HTa.H MnKOAa no Me)!(aX XOAHTb, IIO Me)!(aX XOAHTb, )!(HTO pOAHTb.

- >>Sveti Mikola po međama hodi, po međama hodi, žito rodi.<<

A Bjelorusi pjevaju i ovako:

E4,3

[14] fAe l1AhA.H XOA.H, TaM xAe6-)!(HTO poA.H.

- »Gdje Ilija hodi, tamo kruh-žito rodi.<<

p l, 447, 5

Po poljima može dakle hoditi i sveti Ilija, pa ona od toga rode žitom. U konstrukciji obrednoga teksta što se prelama u varijanta

ma usmene predaje Mikula i Ilija javljaju se u potpuno istoj funkciji kao Juraj, koliko god se pokazuje da je njegova pojava na tom mjestu temeljna: najčešća, a u hrvatskoj predaji, koliko je ta ovdje obuhvaćena, jedina. Može se dakle reći da su u bjeloruskoj predaji Mikola i Ilija zamjenske osobe za Jurja.8 To su imena kršćanskih svetaca koji se u slavenskom narodnom vjerovanju pojavljuju kao

karakteristična zamjena za božanska bića stare pretkršćanske vjere. T ako su u ovom obrednom tekstovnom sklopu Juraj, Mikula i Ilija

kršćanske zamjene za božanski lik slavenskoga poganstva, njegove interpretationes christianae. No prava i glavna kršćanska zamjena je

tu sveti Juraj. Sve je to trag onoga stanja duhova u slavenskom puku kad je, pokršten, sudjelovao u životu crkve, a još uvijek čuvao predaju svoje stare vjere i njezinih obreda. Crkveni ljudi ruskoga srednjovjekovlja nazvali su to stanje dvojevjerjem (ABOesepHe). Ono je u slavenskih naroda trajalo stoljećima, a jasno prepoznatljivi tragovi

očuvali su mu se sve do danas. Upravo zato se i mogu rekonstruirati

8 Za takve zamjenske osobe uveli su Ivanov i Toporov prema alofon i alomorf naziv alopersonaž.

Sveti Mikola hodi, žito rodi

Gdje Ilija hodi, kruh-žito rodi

Mikola i Ilija zamjenske osobe za jurja

Gdje kraljevna hodi

tamo pšenica rodi

Ženska zamjenska

osoba za jurja

Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

ulomci praslavenskih poganskih obrednih tekstova. Osim kršćanskih svetaca javljaju se i druge zamjenske osobe. T ako se u pjesmi poljskoga duhovskog ophoda, također proljetnoga, koji se kreće po međama, pjeva ovako:9

[ 15] Gdzie krolewna chodzi, tam pszeniczka rodzi. Gdzie krolewna nie chodzi, tam pszeniczka nie rodzi. Gloger 22 9

- >>Gdje kraljevna hodi, tamo pšenica rodi. Gdje kraljevna ne hodi, tamo pšenica ne rodi.«

Tu je zamjenska osoba žensko i ne spominje se po imenu, nego po statusu. Među djevojkama koje sudjeluju u duhovskom ophodu jedna je glavna i zove se kraljevnom. Tu se razabire koliko je duboko usmena tekstovna predaja narodnih običaja prožeta izvornim obrednim tekstovnim sklopom, praslavenskim i poganskim, kojemu je nosiva greda karakteristična unutrašnja rima hoditb- roditb, ili, s gramatičkim obilježjem prošlosti, hodilo -rodilo. O tome pak kako je to sa ženskom zamjenskom osobom za svetoga Jurja, a zapravo za poganski božanski lik, očito muški, koji je tu prvobitno stajao ne može se ništa reći bez obuhvatnijega pomnog istraživanja. Osobito je tu važno odrediti vremensku razinu na kojoj se u tom sklopu pojavila ženska zamjenska osoba. Tek kad se to utvrdi, može se potražiti odgovor na pitanje kako je do toga došlo i što to znači.

U poljskoj usmenoj književnosti ima vrlo zanimljiv, iako neizravan, trag toga tekstovnog sklopa slavenske poganske obredne pjesme. Tako se pri svadbenom ophodu pjeva:10

[ 16] jedzie z swojq druiynq panicz urodziwy, jaše gospodičić panicz z dalekiej strony; pod nim kon chodziwy. Pruski 185

- >>Jaše sa svojom družinom naočit gospodičić, gospodičić iz daleke zemlje; pod njim konj koji dobro hoda.«

9 Usp. Krzysztoforska-Doschek, 1994, 147. 10 Usp. Krzysztoforska-Doschek, 1994, 14.

Trudan hod

U tom odlomku tekstovni sklop nosi rima urodziwy - chodziwy. Ona nije nego lagana i sasvim prozirna rvorbena preoblika one temeljne hoditb - roditb, tek u obrnutom slijedu. S navedenim odlomcima glasovno je podudarno još i to da je gospodičić iz daleke zemlje, prevalio je dakle dalek put (dalekb pr;tb), a hodi jašući na konju. U poljskom se tako zrcali ono hrvatsko: . . . zelen juro došel . . . na

zelenom konje ku. Kud jura hodi, tud pole rodi [ 4]. Kada se ti odnosi razmotre potanje, razabire se da poljski tekst ne podsjeća samo mutno i neodređeno na hrvatske [1], [2], [3], [5], [6], [7], a osobito na

[4], nego su podudarnosti tu precizne i duboke. Time se potpuno isključuje svako tumačenje preuzimanjem motiva i posuđivanjem tekstovnoga oblikovanja. T e podudarnosti nisu nastale međusobnim utjecajem raznih predaja. Tu se sasvim očito isti praslavenski tekstovni predložak prelama u različitim pramenovima usmene predaje. A jasno se pokazuje i to da je taj predložak vrlo star. Od prvot

nog značenja kakvo se susreće u rimi hoditb - roditb morala je proći sva značenjska mijena po kojoj je u poljskom uroda od 'urod' dobilo značenje 'ljepota', 'pravilne crte lica'. Tek tada je taj dvostih poljske svadbene pjesme bez kidanja veze sa svojim predloškom mogao biti oblikovan onako kako nam je zapisan. Da se to dogodi, trebalo je dugo vremena. T ako se tu stječe puna sigurnost da se doista stalo na praslavensko tlo. 11

Na temelju hrvatskog, bjeloruskog i poljskoga materijala, dakle južnoslavenskoga, istočnoslavenskog i zapadnoslavenskoga, što skupa lijepo predstavlja svu slavensku usmenu predaju, dao se tako rekonstruirati ulomak praslavenske obredne pjesme, najvjerojatni

je ophodne. U proljetnom ophodu o svetkovini boga koji svojim hodom donosi rodnost godine slavenski su pogani pjevali svetu obrednu pjesmu koje se nosiva tekstovna struktura prepoznaje kao: Kr;da ljurbjb} hoditb, tr;da pol'e roditb [I], [2], [3], [4], [15] i [16].

ll Usp. Katičić 198 7b, 23-24;1989, 57-58; Krzysztoforska-Doschek 1994, 147-148; Belaj 1998, 1 75-1 77.

Tvorbena preo b lika temeljnog sroka

Precizne i duboke podudarnosti

Značenjska mijena svjedoči o starosti tekstovne predaje

Ulomak praslavenske ophodne pjesme

Kršćansko svetačko mjesto praslavenskoga

božjeg imena

Praslavenske riječi odlomka

obrednoga teksta sve su

indoeuropske


Potvrđena je i inačica [!urb}b J po po lemo hoditb, žito roditb [8], [9],

[10], [Il], [12], [13] i [14].

Na takav se stih obredne pjesme nadovezuju druga dva: Zeleno []urb j b }jbz daleka p {J ti l }b z daleka p {J ti, trudna j ego hoda [5], [ 6], [7]

i [16]. U tim skicama rekonstrukata stavljeno je]urb}b u uglate zagrade jer to sigurno nije praslavenski, nego je to grčko svetačko ime Georgios, glasovno prilagođeno slavenskomu tek poslije pokrštenja, ali se ono tu ipak navodi jer se što se tiče glasovnih podudarnosti ponaša kao da jest praslavensko. T oliko je praslavenski još bio živa jezična zbilja kad su se prvo preuzimala kršćanska svetačka imena. Drugo je pitanje, dakako, koje je autentično praslavensko ime prvotno stajalo na tom mjestu.

Nikakav trag indoeuropskog obrednoga kazivanja o tome mitskom zbivanju nije do sada prepoznat. No važno je utvrditi da riječi koje se javljaju u tim rekonstruktima nisu samo praslavenske, nego pripadaju indoeuropskom sloju praslavenskoga leksika. Tako uz hodo stoji grčki 6b6c; 'put', a ovamo idu i staroindijski d-sad'prići', ut-sad- 'otići'. Odatle je izveden glagol hoditi s osnovom hodi- kao u grčkom ObLoc; 'putni', obh:llc; 'putnik'. Uz praslavensko pofe stoji latinski palam 'na očigled', 'javno', izvorno 'na široku', 'na otvorenu'. Uz praslavenski roditi stoji latvijski radit 'stvoriti',

'roditi'. Taj je glagol izveden od rodo, a uz to stoji latvijski rads 'rođak', litavski rasme 'urod', hetitski barduš 'praunuk', armenski ordi 'sin', njemački Art 'vrsta'. Uz praslavenski žito stoji staropruski geits 'kruh' i keltski: kimrički bwyd, starokornički buit i staroirski biad, sve 'hrana'. Uz praslavenski zeleno stoji litavski žalias i latvijski zafš, oboje 'zelen', staroindijski harib 'žućkastosmeđ' i hira7Jyam 'zlato'. Uz praslavenski daleko stoji litavski tali 'daleko', talus 'dalek', grčki boALx6c; 'dug'. Uz praslavensko p{Jtb stoje staropruski pintis 'put', staro indijski pdnthds 'put', grčki n6vroc; 'more (kao plovni put)', latinski pons (genitiv pontis) 'most'. Praslavensko trudbno pridjev je izveden od trudo, prema čemu stoji litavski triusas 'težak rad', latvijski trauds 'krhak', staronordijski jraut 'teškoća', 'iskušenje', gotski

Trudan hod

us-jriutan 'otežavati', latinski trudere 'gurati', 'pritiskivati', irski tro t 'oteklina', 'kavga'.

Nosivo ustrojstvo tekstovnoga sklopa izdvojenog iz slavenskih ophodnih pjesama izraženo je dakle riječima koje ne potječu samo od praslavenskih, nego su te praslavenske riječi bez ostatka umrežene u indoeuropski leksik. Time, dakako, nije dokazano da taj tekstavni sklop potječe iz indoeuropske sakralne poezije, kako se s više ili manje pouzdanja moglo ustvrditi za neke druge takve sklopove, 12

ali se jest pokazalo da je to i u ovom slučaju lako moguće, ako nam i nije ostavilo prepoznatljive tragove. Bolje bi tu možda bilo reći: do sada prepoznate tragove.

Rodan hod po polju nije, međutim, samo hod jedne osobe. U slavenskim proljetnim ophodnim pjesmama javlja se i više njih što hode jedna iza druge i tada su im uloge podijeljene. T ako bjeloruski ophodnici, voločobnici, o Uskrsu pjevaju gazdi do kojega su dvora došli:

:rl Tla TBaeii HHBH caM Eor XOAH, caM Eor XOAH, IIHTh ac66 BOAH: TleprnaH ac66a - CBHThiH I0p3ii, ApyraH ac66a - CBHThiH MHKOAa, TpeThHH ac66a - TpoiiQa CBHTaH, qaTBepTaH aco6a - CBHTbiH flHTpo, IIHTaH aco6a - CBHTbiH J1AhAH.

A CBHThiH I0p3:ii Chi pacHQaiO, Chi pacHQaiO )!(hiTa 3apa)l(aH. A CBHThiH MHKOAa e wayK6Baii TpaBoii, rnayKOBaH TpaBOIO CKOT HaiJacaH. TpoiiQa cBHTaH )!(hiTa BhichmaH. A CBHThiH TlHTp6 3 Ap66HbiM Aa)I(A)I(OM. A CBHThi l1AhAH 3 3aAaTbiM cHpiioM, 3 3aAaThiM CHpiiOM )!(biTa 3a)l(bJHaH. p 8 , 1 67

L! Usp. l1saHoB- Torropos 1974, 98-103, osobito 101 ; Katičić 1987, 41 ; 1992, 67-73, osobito 70-71 ; 2005b, 80-82; 2008a, 8 1-84,141-142, 2 1 1-214.

Riječi umrežene u indoeuropski leksik

Više osoba hodi po polju

Svetci hode po njivi


- >>Po tvojoj njivi sam Bog hodi, sam Bog hodi, pet osoba vodi: prva je osoba - sveti Juraj , druga je osoba - sveti Mikola, treća je osoba - Sveta Trojica, četvrta osoba - sveti Petar, peta je osoba - sveti Ilija . . . A sveti Juraj s rosicom, s rosicom žito zarada. A sveti Mikola sa svilenom travom, svilenom travom stoku napasa. Sveta Trojica žito isipa. A sveti Petar s drobnim daždom. A sveti Ilija sa zlatnim srpom, sa zlatnim srpom počinje žeti žito.<<

Sam Bog Po polju, po njivi tu hodi sam Bog. Oni koji tu pjesmu pjevaju i

hodi po njivi oni koji ju slušaju razumiju to, dakako, kršćanski. Može dakle biti da se tu samo pribjegava najvišoj instanciji nadnaravnih sila. Ali može biti i to da je tu ostao trag toga da je onaj sveti Juraj koji hodi po polju bio bog poganskih Slavena. Dakako, bog koji je nosio drugo ime, a ne]urbjb (23. travnja) A taj dok hodi po polju vodi sa sobom

Svetci hode pet osoba. Svi oni nose imena kršćanskih svetaca. A spominju se

kalendarskim redom kojim u kalendaru slijede jedan za drugim njihovi dani. Tako

redom se taj hod pokazuje kao tijek vremena. I svaki od njih prinosi nešto tomu da žito rodi. Prvi je Juraj. On dolazi s rosom. jurjevska rosa ima u narodnom vjerovanju osobito značenje. Njome se stvara ona plo

donosna vlaga u kojoj tjeraju mladice, lišće i trava, u kojoj se nakon zimskoga mrtvila pokreće vegetacija i koja je prva pretpostavka da žito zarodi, tj. da počinje roditi. To je početak ljetine.

U prekodravskom Gotalovu vjeruju u natprirodnu moć ]urjevske rose. 13 T ako kazuju: Oj, lado do! Đurdevska rosa, troj ačko vedro. Oj, lado do! Ako je dakle za Jurjevo obilna rosa, bit će za Trojake, za Duhove, vedro nebo. To je pučka meteorologija. No rosa na Jurjevo djeluje i na zdravlje ljudi i blaga. Tako u Gotalovu kazuju: Na Đurdevo rano deca bi bosa hodala po rosni travi kaj bi celo leto bila zdrava. A isto tako: Na Đurdevo rano blago bi pelali po durdevski rosi kaj ne bi krave bile betežne.

Za Jurjem dolazi sveti Nikola, ljetni (20. lipnja), i donosi travu, meku i obilnu, kojom se krmi stoka. Za njim dolaze Sveta Trojica,

13 Kazivala mi je to u kolovozu 2009. Katica Šestak, starica iz Gotalova, po vlastitom poznavanju predaje u kojoj je odrasla. Od srca joj ovdje zahvaljujem.

Trudan hod

='uhovi. Taj svetak izbacuje žito, tj. čini da proklija. Za njim dolazi "· eti Petar (29. lipnja) i sitnom kišom čini da žito bujno poraste. A =:.J. njim sveti Ilija (20. srpnja) donese žitu punu zrelost i žetvu. Tek :ime je dospjela ljetina i polje rodilo. A na temeljni srok hoditb - Hoditi -,-oditb tu je nadograđen drugi: hoditb - voditb. voditi

Idu tako svetci njivom, jedan za drugim, onim redom kojim dolaze njihovi dani u godini, od Jurjeva dana do Hinja, od prvoga tjeranja i listanja do pune zrelosti žita. T ako polje rodi. T o hodi godina hodom, nižu se njezini dani. 1 4 Jedna za drugom dolaze svet-kovine koje obilježuju bitne postaje na tom putu. I tako opet i opet, Godina se vrti godina se vrti za godinom uvijek u istom krugu. Ta mitska preza godinom dodžba pokazuje se i kao indoeuropska. T o lijepo pokazuje vrlo ar-haičan izraz u Homerovoj Odiseji (1, 16) : a;\;\ ' 6n: b� i:wc; T]A8c

I:EQLn;\OflEVWV tvw:V'rWV - »Ali kada je pak došla godina kako se okrenu ljeta od dana do istoga dana«. O tome što upravo znači grčko EVLetun)c; vidi dolje str. 191-192.

Isto se u drugim varijantama te ophodničke pjesme kazuje s drugim potankostima, ali s posve istim ustrojstvom zbivanja, što takvoj

nrijanti daje isti smisao. Tako u ovoj ruskoj uskrsnoj ophodnoj piesmi, voločobničkoj, iz okolice Pskova:

l S CTo>IAa pbiH>I TOHKa, BbJeoKa, XpnCToe BoeKpee Ha Beeb eBeT! TOHKa, BhJCOKa, IIInpoM IIInpoKa. Y TOH pbiHll ABa eTOAHKa, ABa eTOAHKa Ay6oBbJe, Ay6oBbJe, TeeOBbJe. Ha ThiX eTOAHKax Bee eKaTepTn, Bee eKaTepTH , Bee 6paHbie, Bee 6paHhie, HaiiibiBaHbie. Ha T hi X eToAax Bee eB>ITKH, Bee eB>ITKll, Bee rrpa3AHllqKH. nepBoe eB>ITO - BeAHK XpneTOB AeHh, BeAHK XpneToB AeHh e KpaeHbiM >IllqKoM;

. . S roga je Viwmir Belaj vrlo točno nazvao svoju knjigu Hod kroz godinu. To je pun pogodak. Usp. Belaj 1998 i 2007.

Svetci sjede za stolom ispod drveta

Sv. Ilija i žetva


Apyroe CBRTO - IOpHif-EropHif: B qHCTOM IIOAH CTaTOK CIIacaeT, eTa ToK crracaeT, AOMoif roHReT; TpeTbe CBRTO - CBRTbiH MHKOAa, CBRTbiH MHKOAa OKOAO ABopa, OKOAO A BO pa KarryHH BapHI . .\h, KarryHH BapHI . .(b, KOHHKH fARA3HQh; qeTBepToe CBRTO - CBRTO Bo3HeceHbe, CBRTO Bo3HeceHHe e CHHHM QBeToM; IIRTOe CBRTO - CBRThiH flRQep, CBRTbiH flRQep C 6eAbiM CbipOM; IIIeCTOe CBRTO - J1AbR rrpopoK. J1AbR rrpopoK IlO Me)l(aM XOA3Hl.\h, ITO Me)l(aM XOA3Hl.\h, po)l(b 3a)I(HHaHQb, po)l(b 3a)I(HHaHQb, Rpb HaAHBaHQb. �ceH, KpaceH MaK B oropoAe, RCHeH, KpacHeH Ha IIOAe CHOIIbi -Bee ap)l(aHhre, Bee RpoBhre. lliHpOK, BhiCOK Ha He6e MeCRI.\, III H pe H Bbiiiie Ha IIOAe KOlibi -Bee ap)l(aHhre, Bee RpoBhre. tJaCTbi H rycTbi Ha He6e 3Be3Ahi, qaiiiqeif, ryiiiqeif Ha rroAe 6a6KH -Bee I1BaHhr, Bee MHxeHqH. 3a 3THM )!(e, X03RHHYIIIKa, )I(HBH 3AOpOBO, )I(JiBH 6oraTo! Aaif Te6e CKOAhKO B rroAe Ay6KoB -CTOAbKO Te6e CbiHKOB, CKOAbKO B IIOAe RAyiiieK -CTOAbKO Te6e AoqyiiieK. - XpHcToc BocKpec Ha Beeb cBeT! -

lli 341, N9 l l92 = Tl 327-328, N9 472

- »Stajala je rinja15 tanka, visoka, - Krist je uskrsnuo svemu svijetu! - tanka, visoka, širom široka. Kod te su rinje dva stola, dva stola dubova, dubova, tesana. Na tim stolovima sve su

15 To nije prijevod nego je ruska riječ naprosto preuzeta i glasovno prilagođena. Iz konteksta je posve jasno da se tu radi o nekom drvetu, ali i priređivači rječnika ruskih narodnih govora ne znaju koje je. Sve što nam kažu jest: (3Haq. ?]. Usp. CHPf 35,

Trudan hod

stoljnjaci, sve stoljnjaci, sve sa šarama, sve sa šarama, izvezeni. Za tim su stolovima sve svetkovine, sve svetkovine, svi praznici. Prvi je svetak - Velik Kristov dan, Velik Kristov dan (Uskrs) s crvenim jajcem; drugi je svetak - Jurij-Jegorij: na ravnom polju spašava stoku, spašava stoku, goni ju doma; treći je svetak -sveti Mikola, sveti Mikola okolo dvora, okolo dvora vari odojke, vari odojke, gleda konjiće; četvrti je svetak - sveto Uzašašće, sveto Uzašašće sa sivom bojom; peti je svetak - sveti Petar, sveti Petar s bijelim sirom; šesti je svetak - prorok Ilija. Prorok Ilija hodi po međama, hodi po međama, žanje raž, nalijeva silu rasta. Jasan je krasan mak u povrtnjaku, jasniji su krasniji na polju snopovi - sve raženi, sve jari. Širok je visok na nebu mjesec, širi su viši na polju stogovi - sve raženi, sve jari. Česte su i guste na nebu zvijezde, češći su i gušći na polju svežnjevi - sve Ivani, sve Mihejiči. Za ovim pak, gazda, živi zdravo, živi bogato! Daj tebi Bog koliko je u polju dubića, toliko tebi sinaka, koliko je u polju jelica, toliko tebi kćerkica. - Krist je uskrsnuo svemu svijetu! -«

Ovomu tekstu treba podroban i znalački komentar koji mu objašnjava sve pojedinosti iz bogatsrva ruskih poljodjelskih vjerovanja i običaja. Ovaj pisac to u ovom okviru ne može dati. No u kontekstu koji je zacrtan pjesmom navedenom prije [ 1 7] posve je jasno što se ovdje kazuje. I tu su svetkovine osobe, tek što ne hode Svetci sjede po njivi nego sjede za stolom, jedna do druge, onim redom kojim dolaze po kalendaru. I tu se one nižu od Uskrsa do žerve i njezina bogatsrva. No Juraj se tu pojavljuje kao zaštitnik stoke. On ju spa- juraj š.ava, brani ju od opasnosti koje joj prijete pri paši na polju, i goni ju zaštitnik stoke doma, u predvečerje, kad je najviše ugrožena od divljih zvijeri, vuka i medvjeda. 16 U tom nizanju javljaju se i boje: crvena (Uskrs), siva Boje

r Czašašće), bijela (sveti Petar). To je kao crvena (pisana) i zelena u hrvatskim jurjaškim pjesmama. Jedino za Iliju se kaže da na svoj dan Bogatsvo žetve

hodi, ali pri tome nema paralelizma članaka, nema drugog sintaktič-ki koordiniranog glagola. Raskošno se opisuje bogatsrvo žerve. U to

2001, 313 s.v. pbiH.ll . To doista oslobađa obveze da se prevede ta riječ. Usp. još Belaj 1998, 1 24.

: o L' sp. Katičić, 2008, 143-146. Vidi još i dolje [25].

Nebeska svjetlila

Zlatni stol pod zlatnim

jabukovim drvetom

Zeleni lug .- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

se uključuju i nebeska svjetlila: mjesec i zvijezde. To ne iznenađuje jer je prorok Ilija interpretatio christiana Peruna, slavenskoga boga gromovnika, a taj je povezan s nebeskim svjetlilima, čak se on i njegovi u svom dvoru na gori izjednačuju s njima. 17

Stolovi pod drvetom za kojima se okupljaju svetci susreću se kao motiv i u južnoslavenskoj usmenoj književnosti. Tako u slovenskoj:

[ISa] V našem po iju zlatna jablan. Daj Bog, daj Marija dobro leto. Daj nam ga Bog Pod jablankom zlata miza, okol' mize zlati sto/i. Na njih se du Bog, Marija, Bog, Marija sveti Petar. š 5189

- >>U našem je polju zlatno jabukovo drvo. Daj Bog, daj Marija dobru godinu. Daj nam ju Bog! Pod jabukovim drvetom je zlatan stol, oko stola zlatne stolice. Na njima sjede Bog, Marija, - Bog, Marija, sveti Petar.<>U našem polju je zlatno jabukovo drvo, pod jabukovim drvetom je zlatan stol, oko stola zlatne stolice, na njima sjedi Bog, Marija!«

Hod svetaka po polju može biti iskazan i sasvim škrto, tek zacrtan bez ikakvih objašnjenja. T ako u jednoj drugoj ruskoj ophodničkoj pjesmi:

Praznik [19] nepBblll npa3AHHK - XpHCTOB AeHb, za praznikom BTopo:ll npa3AHHK - EropoB AeHb,

17 Usp. Katičić, 2008a, 98-103. Vidi još i dolje [25].

Trudan hod

a Tpenil\: rrpa3AHHK - l1AMI rrpopoK. OH Me)!(H e)!(HHaA, eTonf eTaBHA. f1 46S.

- »Prvi je praznik - Kristov dan (Uskrs), drugi je praznik Jegorijev (Jurjev) dan, a treći je praznik prorok Ilija. On je žeo međe, sadjeo stogove.«

Tu je sve svedeno samo na glavne crte. O čem je u toj obrednoj pjesmi zapravo riječ razumije se tek ako se poznaje kontekst te usmene predaje.

Tek nešto izdašnije je kazivanje u varijanti iz još jedne ruske ophodničke pjesme:

)O] TiepBhiH rrpa3AHHK - eBJ!TOH BeAHK AeHh, Apyroil: rrpa3AHHK - IOpHU:-Eropb.ii, TpeTHH rrpa3AHHK - eBJ!Toil: HHKOAa: eBJ!TOH BeAHK AeHh e KpaeHhiM J!HQOM, IOpHil:-EropHU: e weAKOBOH TpaBoil:, eB.iiTOI'i. HHKOAa e 3aeeBoqKoM. f1 469

- >>Prvi je svetak - sveti Velik dan (Uskrs), drugi je svetak -JurijJegorij, treći je svetak - sveti Nikola: sveti Velik dan s crvenim jajcem, Jurij-Jegorij sa svilenom travom, sveti Nikola sa sjetvom.«

T u nabrajanje ne ide sve do proroka Ilije, ali se po kontekstu .::i jele usmene predaje zna da se niz svetaka proteže sve do njega, a za njim dolazi žetva. Ona je napokon jedina svrha usjeva. 18 Važno ie. međutim, uočiti da se ni u kojoj od tih varijanata ne ispušta 5Yeti Juraj. A on je rosicom i svilenom travom koju donosi vezan za Yegetaciju, a time što na ravnom polju spašava stoku vezan je i za animalnu rodnost. Važan je dakle i poljodjelcima i stočarima, J.olazeći nosi dobrobit i jednima i drugima. A praslavenski su po:ioprivrednici bili oboje. To je smisao njegova hoda, a time i smisao ?roljemih ophoda, onih starih poganskih, kojih je trag u godišnjim .:-bičajima slavenskih naroda ostao razgovijetan do danas.

�1otiv niza svetih osoba što jedna za drugom hode poljem, i Fredstavljajući dolazak i prolazak svetaka predstavljaju time sam

: ' l" sp. Katičić 1987b, 24; 2003b, 21-25.

Isto, tek nešto izdašnije

Sveti juraj važan poljodjelcima i stočarima

Pisani Vazam - zeleni juraj

Uskrs s pisanicom -

juraj s travom

Petar usred leta


rodonosni hod godine, u hrvatskim se proljetnim ophodnim pjesmama, koliko je ovom autoru za sada poznato, ne susreće onako jasno i prepoznatljivo kao u istočnoslavenskim. Ne stoji u prvom planu. No ipak mu se razaznaju više ili manje izravni tragovi. Tako jurjaši u jednoj svojoj pjesmi pjevaju:

[20a] Prošalje, prošal pisani Vazam, došal je, došal zeleni juraj. S njim radosti, radosti.

Sveti Petar oružnik, usred leta zaštitnik. H S

I tu, kao i u mnogim drugim jurjevskim ophodnim pjesmama, prvi dolazi Uskrs, pisan, sa šarenim pisanicama, dakle »S crvenim jajcem«, kako pri uskršnjim ophodima pjevaju istočni Slaveni, a za

njim dolazi zeleni Juraj, »sa svilenom travom«, kako pjevaju također istočni Slaveni (usp. [3] , [4] i [4a] ). A za njima, već usred leta, dolazi

sveti Petar. Tu se razabire da uza svu vrlo uočljivu različitost istočni i južni Slaveni pjevaju o istom. U predaji južnih taj je motiv tek manje izrazito prikazan.

Da se tu doista radi o svetcima koji hode u nizu, jedan za drugim, pokazuje jedna hrvatska jurjevska pjesma ipak vrlo izrazito:

Svetci hode [20b] Sveti juro kolo vodi, u nizu za jnem sveti Marko hodi. Miklaušić 106

Dan svetoga Marka (25 . travnja) slijedi, naime, gotovo neposred

no iza dana svetoga Jurja. 19 Tako oni hode jedan za drugim upravo onako kako se to opisuje u istočnoslavenskim ophodnim pjesmama.

I u hrvatskim ophodnim pjesmama taj niz svetaka što hode po polju seže sve do žetve i skupljanja uroda. Tako pjevaju jurjaši:

Od Vazma [21] Pisan Vazam prošalje, do Male maše zelen juraj došal je

19 Dok se stoljećima u Zagrebačkoj biskupiji sv. Juraj slavio 24. travnja, slijedio je dan sv. Marka baš neposredno iza dana sv. Jurja. Usp. Belaj 1998, 172 i 2007, 217-218 .

Trudan hod

Velika maša, svakom grmu paša. Mala maša, sve u kupe snaša. H 15

Tako dolaze još Velika Gospa (15 . kolovoza) i Mala Gospa ( 8. rujna), obje tu vezane s vegetacijom, a posljednja sasvim izričito sa skupljanjem uroda. Riječ kup dobro je potvrđena upravo

u poljoprivrednom kontekstu. T ako imamo: Ovi tri veli kupi žita l Fran Mikuličić, Narodne pripovijetke i pjesme iz hrvatskoga pri

morja, Kraljevica 1876, 77) i osobito: kup, hrpa žita na guvnu (M. Đurović). 20 T ako hod svetaka jednoga za drugim po polju vodi od izbijanja prvog zelenila do vršidbe i spremanja uroda, do ploda i obi

lja. Tomu se pak nalazi podudarnost u bjeloruskoj ophodnoj pjesmi u kojoj se pri kazivanju o hodu svetaka po polju pjeva: 6oAhimi flpa'IHCTa CHOllKH llOAaeiJ,b / MeHbiiia flpa'IHCTa CHOllKH CKAaAaHIJ,b - »velika Prečista podaje snopiće, mala Prečista slaže snopiće« (IllE

l , 154, N9 148) .

Svetkovine što se tako nižu kršćanske su, osobe što hode po polju

i donose mu rodnost nose imena kršćanskih svetaca. No pri tome se

razabiru dvije različite kršćanske tradicije: ona istočne i ona zapadne

Mala maša u kupe snaša

crkve. Prvoj niz svetkovina seže do Ilin ja dana, a u drugoj do svetko- Tradicija vine Gospina rođenja. Pri tome se javljaju nazivi svetkovina Velike i istočne �1ale maše, sasvim karakteristični upravo za tradiciju zapadne crkve. i zapadne Zanimljivo je da je zapadna tradicija doprla i do dijela Bjelorusa, crkve što kraj poznatih povijesnih okolnosti, utjecaja katoličkog litavsko-poljskog kraljevstva, i ne iznenađuje. Po toj se dvojakoj kršćanskoj interpretaciji razabire da je taj motiv nadnaravnih osoba što hode po polju i time mu donose rodnost pretkršćanski, dakle poganski, jer mu je interpretatio christiana, koja je jedina došla do nas, dvojaka, istočna i zapadna kršćanska, pa se sam motiv pokazuje kao slaven-

ski zajednički, stariji od pokrštenja. Svetkovine što dolaze i prolaze jedna za drugom bile su tu izvorno druge, poganske, i osobe što hode poljem, pa ono od toga rodi, nosile su druga imena, bila su to poganska božanstva. U ophodnim pjesmama kazivalo se pogansko

20 Usp. ARj 5, Zagreb 1898-1903, 789, s. v. kup.

Zeleni lug ._ T rago vima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

mitsko zbivanje. A poslije pokrštenja, kad su se sveti ophodi zadržali još samo ponegdje kao godišnji narodni običaji, preimenovane su poganske svetkovine i poganski bogovi u kršćanske svetkovine i

kršćanske svetce, pa su se stare svete pjesme s takvim i još s drugim preoblikama i dalje pjevale, makar još i samo u ulomcima svojih prvotnih cjelina. T ako su ti ulomci, zakodirani u podudarnosti među tekstovima usmene književnosti svih naroda slavenskoga jezika, ostali očuvani, pa je danas još moguće otkriti im tragove, kako se i tu upravo pokazaloY

Među bjeloruskim ophodnim pjesmama zapisano je i više takvih

u kojima kazivanje o hodu svetaka po njivi obuhvaća cijelu godinu. Obično je to od Božića do Božića (P 8, 1 74) ili od dana Četrdeset mučenika u Sebastiji (9 . ožujka) do dana Četrdeset mučenika iduće

Hod svetaka godine (lilE l , 140, N9 1 37) . U još jednoj bjeloruskoj ophodnoj obuhvaća pjesmi niz svetaka počinje od dana Četrdeset mučenika i seže do

cijelu godinu iduće zime (illE l, 1 59-1 60, N9 1 50) . Od Božića počinju i drugi nizovi svetaka o kojima se u bjeloruskim ophodnim pjesmama pjeva kako hode po njivi, ali oni sežu samo do žetve i skupljanja uroda (lilE l , 1 38-1 39,N9 1 36; illE l , 1 53-1 54,N9 148) .

Početak godine

poganskih Slavena

Koliko se takvo kazivanje o hodu svetih osoba po njivi koje na-braja svetke cijeloga kruga godine ili njegova velikog dijela može smatrati usmenom tekstovnom predajom kojoj početci sežu do praslavenske vremenske razine, to uvelike zavisi od toga kada je poganskim Slavenima počinjala godina. O tome nema izravnoga svjedočanstva, pa zato niti pouzdana znanja. No ima ozbiljnih razloga za pretpostavku da je to bilo početkom ožujka kada se priroda budi iz zimske obamrlosti. Poslije pokrštenja praslavenska se Nova godina poistovjetila s Uskrsom. Neki bi Slaveni po takvu mišljenju

čak bili zadržali stari naziv za novogodišnju svetkovinu i po njoj kršćanski blagdan Uskrs prozvali Velik dan ili upravo Velika noć, što

bi bilo izvorno slavensko ime za novogodišnju svetkovinu i njezine

21 Usp. Katičić 1987b, 24-25; Belaj 1998, 1 22-128, 173-179 i 2007, 167-173, 218-224.

Trudan hod

obrede. 22 Nizovi svetaka što počinju o Božiću ne bi po tome mogli biti izravan nastavak poganske tekstovne predaje svetoga kazivanja. Niz koji obuhvaća kružni hod godine od dana Četrdeset sebastij

skih mučenika do istoga toga dana iduće godine bolje je usklađen s pretpostavljenim slavenskim poganskim novogodišnjim blagda

nom na početku ožujka. Ali je izbor svetaka u tim dugim nizovima

hodača tako raznolik i proizvoljan da se u njima ne može razložito gledati stara i čvrsto integrirana tekstovna predaja niti se ti nizovi

mogu smatrati očuvanim ulomcima poganskog obrednoga pjesnišrva. Mnogo je vjerojatnije da su to samo oni kraći i znatno jednolikiji nizovi hodača po polju što sežu od prvoga proljetnog tjeranja zelenila do žetve i skupljanja uroda kakvi su se gore navodili od riječi do riječi. Baš u tome se podudaraju, kako se pokazalo, istočnoslavenska: bjeloruska i zapadnoruska, s južnoslavenskom: hrvatskom predajom. U njima su poganske svetkovine zamijenjene kršćanskim svetcima.

Izvorna poganska imena treba tek rekonstruirati. T o je težak zadatak pri kojem se ne može razumno očekivati pun uspjeh. Dugi i proiz,·oljno raznoliki nizovi kršćanskih svetaka prikazanih kao hodača po

njivi što obuhvaćaju cijeli krug godišta ili velik njegov dio kakvi se javljaju u bjeloruskim ophodnim pjesmama bit će da su nastali u

novije doba razradbom i dopunjanjem stare predaje pod utjecajem crkvenog kalendara.

Proizvoljna raznolikost ne pokazuje se samo u izboru manje važnih među mnogim svetcima u tim dugim nizovima, nego i u tome kako se opisuje djelatnost i važnost svakoga pojedinog od njih. Ali uz one svetke koji su po prastaroj predaji bitni za godišnji ciklus

rodnosti i u tim je mlađim tekstovnim varijantama do nas došla stara predaja svetih pjesama poganskoga obreda rodnosti. Tu je

obredno kazivanje mita prilično čvrsto integrirano. T ako se pjeva:

>?.J CBHTOH 5IropbH - Eo3KliH KAJO 'I H liK, yJHY KAJO'! li, aTaMKHYY 3HMAJO,

U teška i zapletena pitanja slavenskoga pretkršćanskoga kalendara dobro promišljeno i vrlo dokumentirano uvodi Belaj 1998, 1 19-134 i 2007, 163-180.

u

cjelogodišnjim nizovima izbor je svetaca proizvoijan

Cjelogodišnji nizovi svetaca nastali su u mlade doba

Uz kijučne se svetke čuva stara tekstovna predaja

juraj i kijuč

Ilija rosi travu


aTaMKHYY 3HMAIO, rrycbQHY p acy. CsHT3H l1AhH, aTKYAh HAeiU? O a Ay raM xaAHy, rp ay pachcHy, rra rraAHM XaAHY - )!(biTa paAHy. p 8, 174

- >>Sveti Jegorije, Božji ključar, uzeo je ključe, otvorio je zemlju, otvorio je zemlju, pustio rosu. - Sveti Ilija, otkuda ideš? - Po livadama sam hodio, travu rosio, po poljima hodio - žito rodio.«

T u se potvrđuje ono: a CBRThiH I0p3H: Chi pacm.�aro [ 1 7] kao čvrst sastojak te usmene tekstovne predaje. Javlja se i temeljni srok hodil'b

Hoditi - rositi - rodih, a na nj je nadograđeno još i hodil'b - rosil'b. Otkriva se tako još nešto od bogatstva sakralnoga pjesničkog izraza nekrštenih Slavena.

Uskrs -juraj - Nikola ijetni

- Trojica -Petar - Ilija

U drugoj se jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi pjeva:

[23] CBHTOH BHAHqKo 3 KpacHhiM HeqKoM. CsHTOH IOpoH 3 QerrAoii pocoii, 3 QeiiAOH pocoi\., 3 3HAeHOH TpaBOH, 3 3HAeHOH TpaBOH, 3 30AOThiM KAJOqoM, 3 30AOThiM KAJOqOM 3HMAIO OAMhiKaHQh, 3HMAIO OAMhrKaHQh, pocy rrycKaHQh. O, Aaii )!(a Eo)!(a pochr QeiiAhre, pochr QeiiAhre, rOAhi Ao6phre. CsHThi MHKOAa rro )!(HTY XOA3HQh, IlO )!(HTY XOA3HQh, eH )!(HTO rAHA3HQh, Apo6HhiM AO)!(A)!(HKOM rrpoMaqHBaHQh, QHXHM BeTpbiKOM rrpocyiUHBaHQh; CsHTaH TpoiiQa )!(HTO payHyHQh,

CBHTOH 0HTpO Aa IIOCIIeBaHQh, CBHTaH J1AAH Aa 3a)!(HHaHQh. illE l, 153-154, N2 148

- >>Sveti Uskrs s crvenim jajcem. Sveti Juraj s toplom rosom, s toplom rosom, sa zelenom travom, sa zelenom travom, sa zlatnim ključem, sa zlatnim ključem zemlju otvara, zemlju otvara, rosu pušta. O, daj Bože rosa toplih, rosa toplih, godina dobrih. Sveti Mikola po žitu hodi, po žitu hodi, on žito gleda, drobnim daždem ga namače, tihim vjetrom suši; Sveta Trojica žito ravna, . . . sveti Petar čini da dozrijeva, sveti Ilija ga počinje žeti.«

Trudan hod

I tu Juraj ključem, i to zlatnim, otvara zemlju i pušta rosu, pa se od nje zeleni mlada trava. Tako je Juraj zelen kao i u hrvatskom proljetnom običaju. Time se potvrđuje da bjeloruske ophodne pjesme

potječu od iste usmene tekstovne predaje, praslavenske. A u stihovima o svetom Mikoli na temeljni se srok hoditb - roditb nadograđuje još hoditb -gl{ditb.

U još jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi s dugim nizom svetaka što hode u cijelom krugu godišta pjeva se o Uskrsu i danu

svetoga Jurja:

[24] . . . CBRTOR BRAllqKo 3 KpacHbiM JieqKOM. Oepum A3eHb liiiporii MaiOQb, a cepeAHII A3eHb lioryARIOQb, a liOCAeAHll A3eHb BbmpayAR10Qb.23 CBRTbi IOpbR EmioKII liOcoA, EmiOKll liOCOA AO E ora liOIIIoy, a )'3RY eH KAIOqlf 30AOTbie, OAOMKHYY 3RMAIO CbipyceHbKyro, liYCL\llY pocy QRliAIOCeHbKYIO Ha EeAyro Pycb ll Ha yBecb e BeT.

CBR T bi MIIKOAa liO Me)l(ax XOA3llQb, liO Me)l(aX XOA3llQb, )!(HTO poA3llQb, ypoCII)'CR, yMoqbiYCR, liOA 30AOTbl liORC liOAOTKHyycR.

CBJ!Tbl J1AAR - CAayHaR )!(HeR, ... IllE l , 140 , N9 137

23 Tu se vidi da Bjelorusi slave Uskrs tri dana i u skladu s tim razlikuju prvi, srednji i posljednji dan Uskrsa. Odatle proizlazi da se stih ophodne pjesme Na Wielik dzihi, da na pierszy dzihi (F 5, 675, br. 1589) - >>Na Uskrs, baš na prvi dan<< odnosi na prvi dan Uskrsa, a ne izriče da je Uskrs prvi dan u godini, kako je to razumio Belaj 1998, 1 25 i 1 27 te 2007, 170 i 172: >>U netom navedenoj bjeloruskoj pjesmi još nešto pada u oči. Uskrs, Wielik dzihi, izrijekom je određen kao prvi dan, pierszy dzihi. Ako je Veliki dan doista prvi u nizu, ako njime započinje popis blagdana, onda on zapravo stoji na početku tijeka vremena kroz godinu: onda je to prvi dan u godini, novogodišnji dan.<< Navedeni stih znači naprosto: >>Na Uskrs, baš na njegov prvi dan<< i ne pruža nikakav argument za to da su pokršteni Slaveni svoju pogansku Novu godinu izjednačili s kršćanskim Uskrsom. Za to se valja pozivati na druge argumente i indicije. Primijetiti valja i to da u toj pjesmi (to je naša [10]) i nema >>popisa blagdana<<, nego se samo kaže da su se >>svi sveti okupili<<.

------- 33 �

juraj otvara zemiju Zeleni juraj

Uskrs -juraj - Nikola ijetni - Ilija

Bijela Rusija

Ilija žetelica!


- >>Sveti Uskrs s crvenim jajcem. Prvoga dana imaju piroge, a srednjega dana pođu se šetati, a posljednjega dana ispravljaju. Sveti Juraj, Božji poslanik, Božji poslanik, pošao je do Boga, i uzeo je on ključe zlatne, orvorio zemlju vlažnu, pustio rosu toplu na Bijelu Rusiju i na sav svijet . . . . sveti Mikola po međama hodi, po međama hodi, žito rodi, orosio se, smočio se, pod zlatan se pojas zadjenuo . . . . sveti Ilija je slavna žetelica, . . . <<

T u se nižu već poznate svetkovine i svaka donosi ono što joj je, kako se i u drugim pjesmama pjeva, pripisano. Ključ kojim Juraj otvara zemlju da pusti rosu zlatan je. Opet je potvrđen temeljni srok koji nosi taj tekstovni sklop: hoditi - roditi. Folklorna je osobitost da se Ilija (I1AMI) opisuje kao žetelica (!), očito jer mu ime završava

na -a. Nositelji te usmene tekstovne predaje malo su što znali o starozavjetnom proroku, a žetelica ()l(He.H) kao žensko standardna je

predodžba vezana uz žetvu. T o se ponavlja u još jednoj bjeloruskoj Ilija kao žensko op hodnoj pjesmi: cB.HThiJ1: I1AMI Ao6pa.H )KHH.H - »sveti Ilija je dobra

žetelica« (Illo l, 1 59, N9 1 50).

Sveti juraj hodi po livadi, konje pase

Ilija i njegova žena,

slavna žetelica

U dugom nizu svetaka što kalendarski obuhvaćaju svu godinu

pjeva se u drugoj jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi o Uskrsu, Jurju, ljetnom Nikoli i Iliji ovo:

[25] CB.HTO BRAHqKo 3 KpacHhiM .HeqKOM, CTapbiM If MaAbiM .HeqKif Kaqa'-\h, .HeqKif Kaqa'-\h, CB.HT'-\ay npoBo)l(a'-\h. A r3To CB.HT'-\0 OA3HH pa3oqhrK y rOAOqhrK. CB.HThi IOpnphr no Ayry XOA3lf'-\h, no Ayry XOA3lf'-\h, KOHH nace'-\h. Ka6 6hrAH Ao6pbr Aa no6pbrKHBaAH. CB.HThi MHKOAa no Me)l(ax XOA3lf'-\h, no Me)l(ax XOA3H'-\h, )!(HTO poA3H'-\h.

a CB.HThi J1AA.H 3a)l(lfHae'-\h, 30AOThiM c.HpnoM, npaBOH pyqKOH, a J1AAeBa )KOH Ka CAayHa.H )I(HeHKa: f A3e pa3 p33He'-\h, TaM CH On KAaA3e'-\h, fA3e ropyiiiaqKif, TaM KonyiiiaqKII, fA3e AO)I(OqaK, TaM CHOnoqaK.

Trudan hod

\.facT bi rycThi Ha He6e 3Be3Ahi, qan�eil ryc�eil y cAayHoro My)J{a, Zvjezde y cAayHoro My)J{a Aa y IIOAYI cHOIIhi, i mjesec y cAayHoro My)J{a, IIaHa fleTpbiqKa. illupoK, Bb!COK Ha He6e MeC.H�, ump3il, Bbiiii3H y cAayHoro My)J{a c�eru. illE l, 139, N9 136

- >>Sveti Uskrs s crvenim jajcem, starim i mladim jajca kotrljati, jajca kotrljati, svetak provoditi. A taj je svetak jedan put u godini. Sveti Juraj po livadi hodi, konje pase. Da bi bili dobri i ritali se. Sveti Mikola po međama hodi, po međama, žito rodi . . . . a sveti Ilija počinje žeti, zlatnim srpom, desnom rukom, a Ilijina je ženica slavna žetelica: Gdje jednom rezne, tamo položi snop, gdje su gorice, tamo su stožići, gdje je livadica, tamo je snopić. Česte su, guste na nebu zvijezde, češći su, gušći u slavnoga muža, u slavnoga muža u polju snopovi, u slavnoga muža, gospodina Petrička. Širok je, visok na nebu mjesec, širi su, viši u slavnoga muža stogovi.<<

Tu je godišnji ciklus istaknut na isti način kao i u hrvatskim

pjesmama jurjevskoga ophoda. Bjelorusko: a nTo CBRTIJ,O OA3IIH

pa3oqhiK y rOAO%IK potpuno odgovara onomu hrvatskom: Nije jura svaki dan, već u ijetu jedan dan [3] i [4] . Sveti se Juraj pak tu poka

zuje u drugom svjetlu. On i tu hodi, ali po livadi (istočnoslavenski

Ayr) . Juraj se tako pokazuje kao promicatelj i zaštitnik konjogojstva.

On donosi rodnost i konjima, ne samo poljima. To se vrlo jezgrovi

to izriče u dijalogu jedne bjeloruske voločobničke pjesme: KaHR HR

MaiO, IOpnR HR 3HaiO! - 51 KaHR MaiO II IOpnR 3HaiO! - >>Konja nemam,

Jurja ne znam! - Ja konja imam i Jurja znam! (P 8, 1 67) Toliko je

Juraj usko povezan s konjima. To se tiče najviše jesenskoga Jurjeva

dana (27. studenoga) , koji ne slave svi, nego samo oni koji ima

ju konje. O tome govore Bjelorusi: a rroBoceHi IOpnR Ha3biBaiOIJ,h

KYOHhCKiM i Rro He ye e ChBRTKYIOIJ,h, a TYOAhKi ThiR , y Karo e KO Hi ( Cep

215 N9 2126) - »a jesenjega Jurja nazivaju konjskim i njega ne svet

kuju svi, nego samo oni u koga je konja<< . O dva pak Jurjeva dana u

godini kažu u zapadnoj Rusij i: IOpbii, IOpbii, o6a ABa AYPHII: OAHO

xoAOAHO, Apyroe roAOAHO (Eec 23, N9 36) - >>Jurji, Jurj i, obadva ste

jedan put u godini

juraj donosi rodnost konjima

Konja imam, Jurja znam

Konjski juraj

Dva su Jurja, obadva gadna

Zeleni lug -... Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

gadni: jedno je hladno, drugo gladno«. Do kraja studenoga tamo

gdje se to pjeva već čestito zahladi, a do kraja travnja rijetko doteknu zalihe hrane.

I u ovoj se ophodničkoj pjesmi javlja temeljni srok hoditi - roditi, ali tu uz dolazak ljetnoga svetog Nikole, dok se Jurjev dolazak izriče

Hoditi -pasti preinakom hoditi - pasti, koja i nije srok, nego samo paralelizam

članaka. Bogato se opisuje nastup svetoga Ilije i blagoslov žetve koju donosi. Uvodi se tu i njegova žena, koja se opisuje kao osobito vrsna

žetelica. Uključuju se i nebeska svjetlila: mjesec i zvijezde. Po tome

je to varijanta ruske ophodničke pjesme što je navedena dolje [ 1 8] .

Godišnje se U bjeloruskim pjesmama uskršnjega ophoda susreću se i vari

svetkovine jante mitskog motiva u kojima se godišnje svetkovine okupljaju na

okupijaju poziv višega autoriteta. Tako okupljene predstavljaju cijelu godinu.

na poziv Tek one koje su za njezinu rodnost najvažnije ne odzivaju se tomu

višega autoriteta pozivu. Ispituje se stoga gdje su i čime su zabavljene. Odgovor na

ta pitanja kazuje kako svaka od njih pripravlja urod i time ljudima

sprema blagodat i bogatstvo.

Svetci sjede na prijestoiju

juraj, Nikola i Ilija odsutni su

po poslu

U jednoj se takvoj ophodničkoj pjesmi pjeva:

[26] Xo3JHOIIIKa, Ham 6a�IOIIIKa, KOf Aa AH CllHIII, TaK CllH 3AOpoB, KOf Aa AH He CllHill, OTKpoii: BOKHO, OTKpoii: BOKHO, fA>IA3H B ryMHO. B TBOeM ryMHe 3eAeHbiH caA, y TOM CaAy 'IepKBa CTOH�b, y To ii: qepKse npecTOAhi cTo>I�h, Ha Tex npecTOAax CB>IThllf ceA3>I�h, CB>IThm ceA3>I�h, cyAhi cyA3>I�h, cyAhi cyA3>I'h�h, p>�Ah: p>�A3>I�h. 5J:ropHii: CB>IT y llOAe llOIIIoy -KOpHH ODKHBAJl.�b, )!(biBO T 3anaca�b. MHKOAa CB>IT y noAe noiiio}', y noAe nowoy - ropox ce>J.�h, J1AbA>I CBJl.T y llOAe llOIIIOY -Hp)!(bi 3a)!(HHa�h, npasoii: pyKoii:, npasoii: pyKoii:, 30AOThiM cepnoM.

Trudan hod

Ha BCTpeQy l1AbAH caM l1cyc XpHcToc: l1AbMI CB>ITbiH, fA3e 6biY rro6blsay? CaM l1cyc XpHcToc, >I pmKh 3a)I(HHaiO. l1AhMI CB>ITbiH, TH y)I(HHHCTa? CaM l1cyc XpHcToc, y)I(HHHCTa. [ A3e II>ICbQb pe)l(y, TaM CH Oil B>I)I(y, fA3e CHOII B>I)I(y, TaM 6a6Ky CTayAIO, fA3e 6a6Ky CTayAIO, TaM CTOfll KAaAy. '-faCTbl 3Be3Abl Ha He6yrnKe, qacQeil eTo rH Ha HHBYIDKe. IllE l, 147-148, N9 142

- »Gazda, naš tatice, ako spavaš, spavaj zdrav, ako li ne spavaš, otvori okno, otvori okno, gledaj na gumno. Na tvojem gumnu je zelen vrt, u tom vrtu crkva stoji, u toj crkvi prijestoli stoje, na tim prijestolima svetci sjede, svetci sjede, sud sude, red rede. Juraj sveti u polje je pošao - korijene oživljavati, početi pasti stoku. Mikola sveti u polje je pošao, u polje je pošao - grašak sijati, Ilija sveti u polje je pošao - počinjati raž žeti, desnom rukom, desnom rukom, zlatnim srpom. Ususret Iliji sam Isus Krist: - 'Ilija sveti, gdje si bio, boravio?' - 'Sam Isuse Kriste, počinjem raž žeti. ' - 'Ilija sveti, je li ti požnjeveno' - 'Sam Isuse Kriste, požnjeveno je. Gdje rukovet režem, tamo snop vežem, gdje snop vežem, tamo svežanj stavljam, gdje svežanj stavljam, tamo sadijevam stogove. Česte su zvijezde na nebu, češći su stogovi na njivi.'<<.

Isus ispituje Iliju

Zvijezde i stogovi

Juraj dakle pokreće vegetaciju, ljetni Nikola sije sočivo, a Ilija Tri svetea žanje raž. Zato se nisu okupili s drugima na gumnu. Oni donose donose rodnost rodnost polja i blagodat žetve. I tu Ilija žanje desnom rukom i zlat- poiju nim srpom (npaBoii pyKoii, 30AOThiM cepnoM) kao što žanje zlatnim

srpom (3 3aAaTbiM c.Hpn6M) u ophodnoj pjesmi [ 1 7] i zlatnim srpom

i desnom rukom (3oAOThiM c.HpnoM, npaBoH pyqKoii) u ophodnoj

pjesmi [25]. T u se pokazuje dosta čvrst pramen bjeloruske usmene

predaje. Ilija se predstavlja kao vrstan žetelac. To se izriče sasvim Ilija je vrstan podudarno s izričajem kojim se, također u opohodnoj pjesmi [25], žetelac opisuje vrsnoća njegove žene kao žetelice (rA3e pa3 p33He[(h, TaM

CHOn KAaA3e[(b - »gdje jednom rezne, tamo položi snop«) . Nebeska

svjetlila, zvijezde, gusto razasute, izjednačuju se s obiljem žetve koje


Guste zvijezde će moć obreda pribaviti gazdi. Podudaran izraz već se sretao u drui obilje žetve gim bjeloruskim ophodnim pjesmama: [ 18] i [25] . Te ophodne pje

sme predstavljaju doista umreženu tekstovnu predaju.

Njoj pripada još jedna varijanta u kojoj su izdvojena ista tri svet

ea: Juraj, ljetni Nikola i Ilija:

[27] Bee eBHTOqKll, Bee npa3AHllqKl1 eo6paAHeH, Ista tri svetea eaMH eo6oH: npHAllqllAlleH,

Prečista mati pita o Jurju

Prečista mati pita o Nikoli

Prečista mati pita o Iliji

AO Tp ex eBHTl\OB He IIpl1Allql1AlleH. ITepBbiH eBHTl\bi - eBHTbi IOpbH, ApyrbiH eBHTl\bi - eBHTbi MllKOAa, Tpel\l\llH eBHTl\bl - eBHTbiH l1AAH. I1pHql1CTa Mal\b AAH Eora eHA3lll\b, eHA3lll\b ll rn;aTbi A3ep)!(lll\b, y I1eTpa ll ITaBAa yenpaiiiHBallQb: »CKa)!(H ITeTpe, eKa)!(H ITaBAe, eKa)!(llQe II\bipy npaBAy: r A3e lOp bH npe6bJBal1Qb?« »f1aeeQb KOpOB y qlleTOM IIOAll.« I1pHql1CTa Mal\ b AAH E ora eHA3lll\b, eHA3lll\b ll rn;aTbi A3ep)!(lll\b, y ITeTpa ll ITaBAa AonpaiiiHBallQb: »CKa)!(ll ITeTpe, eKa)!(H ITaBAe, eKa)!(llQe II\bipy npaBAy: r A3e MH KO Aa npe6bJBal1Qb?« »MllKOAa y QlleTOM IIOAll KOHll naeeQb.« ITpHqlleTa Mal\b AAH Eora eHA3lll\b, eHA3lll\b ll rn;aTbl A3ep)!(lll\b, y IT eT pa ll ITaBAa AonpaiiiHBallQb: »CKa)!(ll ITeTpe, eKa)!(ll ITaBAe, eKa)!(llQe II\bipy npaBAy: r A3e l1AAH npe6bJBal1Qb?« CBHTbiH l1AAH y qlleToM noAH Hpb AOeeBalll\b, Hpb AOeeBaH, )!(liTO 3apo)!(al1Qb, Hpb 3apo)!(aH, )!(HTO 3a)!(l1Hal1Qb, MOAOAbiX )!(HeeK IIOfOHHlll\b: f A3e pa3 pe3Hel\b, TaM )!(MeH lO KAaA3eQb, fA3e )!(MeHIO KAaA3el\b, TaM eHOII BH)!(el\b,

Trudan hod

fA3e CHOII BJDKel.(b, TaM Korry CTaBll[\b. l.facThi, rycTbi 3Be3Abi Ha He6e, qacu;eil:, rycu;eil: KOIIbi Ha rroAe; rrpnro)l(, BbiCOK Meoru; Ha He6e, rrpnrO)I(aH, BbiCIIIaH CTOf Ha ryMHe. Y ARKCeR y ryMHe HaKAaA3HCTO, y ARKceR Ha oceu;u HacaA3llCTO, y Kpyry HaBeCHCTO, y A3R)I(ll IIOAXOA3IICTO. IllE l, 156-157, N9 149

- »Svi su se svetci, svi praznici sabrali, sami sobom su se prebroj ali, do tri svetka nisu nabrojali. Prvi je svetak - sveti Juraj, drugi je svetak - sveti Mikola, treći je svetak - sveti Ilija. Prečista mati do Boga sjedi, sjedi i račune vodi, u Petra i Pavla zapitkuje: 'Kaži, Petre, kaži, Pavle, pravu istinu: Gdje Juraj prebiva?' - 'Pase krave u otvorenom polju.'. Prečista mati do Boga sjedi, sjedi i račune vodi, u Petra i Pavla propitkuje: 'Kaži, Petre, kaži, Pavle, pravu istinu: Gdje Mikola prebiva?' - 'Mikola u otvorenom polju konje pase' . Prečista mati do Boga sjedi, sjedi i račune vodi, u Petra i Pavla dopitkuje: 'Kaži, Petre, kaži, Pavle, pravu istinu: Gdje Ilija prebiva?' Sveti Ilija u ravnom polju dosijava rastu snagu, rastu snagu dosijavajući rađa žito, jar rađajući, počinje žito žeti, mlade žetelice naganja: Gdje jednom rezne, tamo rukovet položi, gdje rukovet položi, tamo snop veže, gdje snop veže, tamo stog sadjene. Česte su, guste zvijezde na nebu, češće, gušće kope na polju; lijep je, visok mjesec na nebu, ljepši, viši stog na gumnu. U Alekseja je na gumnu naslagano, u Alekseja je na osijeku nasađena, uokolo je navješano, u naćvama je prikladno.«

I opet se Juraj brine za stoku. To je preneseno i na ljetnoga

Guste zvijezde, visok mjesec i stogovi

�ikolu, pa tu upravo on pase konje. A Ilija predstavlja raskošnu Gumno

blagodat i obilje žetve. On je i tu vrstan žetelac. Brojne i gusto ras-

poređene zvijezde poistovjećuju se sa stogovima na polju, ugledan

\;soki mjesec sa stogom na gumnu. U ovom je tekstu jako istaknuto

gumno, što mu je zajedničko s prethodnim [26]. Ulomci

Razabiru se tu i neki elementi čvrsto integrirane istočnoslavenske praslavenskih

usmene tekstovne predaje. Po svojem rječniku, sintaksi i frazeolo- obrednih

giji oni su potpuno praslavenski. Tako se javljaju: qacThi H rycThi Ha tekstova

Zvijezde i snopovi

Mjesec i stog

Zazivanjem nebeskih svjetlila

doziva se rodnost godine


He6e 3Be3Ahi, qarrP-Ieli:, rywqeli: Ha rroAe 6a6KM - »Česte i guste su na nebu zvijezde, češći i gušći na polju svežnjevi [ 1 8]. Isto tako: 'IaCThi,

rycThi 3Be3Ahi Ha He6e, qac�ei1, ryc�eli: KOIIhi Ha rroAe - »Česte su, guste zvijezde na nebu, češći, gušći stogovi na polju« [27]. Pa onda: qacThi, rycThi Ha He6e 3Be3Ahi, qac�eli: ryc�eli: y noAM CHOIIhi - »Česte su, guste na nebu zvijezde, češći, gušći u polju snopovi« [25]. K tomu još: 'IaCThi 3Be3Ahi Ha He6ywKe, qac�eli: cTorM Ha HMBYWKe -»Česte su zvijezde na nebu, češći stogovi na njivi« [26]. Pođe li se tu

do praslavenske glasovne razine, dobiva se:

Črsty, gpsty sptb na nebese gvezdy, čršt'i, gpšt'i sptb na pol'i snopi. ili: čršt'i, gpšt'i sptb na pol' i stozi. ili: čršt'i, gpšt'i sptb na pol' i kopy.

Isto tako: illMpoK, BhiCOK Ha He6e MecR�, rnMpe M Bhirne Ha rroAe KOIIhi - Bee ap)l(aHhie, Bee RpoBhie - »Širok je, visok na nebu mjesec,

širi i viši na polju stogovi - sve raženi, sve jari [18]. Pa onda: illMpoK BhiCOK Ha He6e MeCR�, lliMp3H Bhllli3H y CAayHoro My)l(a C�erM - »Ši

rok je, visok na nebu mjesec, širi su, viši slavnoga muža stogovi«

[26]. Ovamo ide još: rrpMrO)I(, BhiCOK MecR� Ha He6e, rrpMrO)I(aH, BhiCrnali: CTor Ha ryMHe - »lijep je, visok mjesec na nebu, ljepši, viši

stog na gumnu« [27]. Pođe li se i tu do praslavenske glasovne razine,

dobiva se:

ŠirOJCb,VJSOICa jestb na nebese mfsFb, šir' i, vyši jestb na pol ' i stoga. ili: šir' i, vyši jestb na gumne stoga. ili: š ir' i i vyši sptb na pol' i kopy.

Tu se zazivanjem nebeskih svjetlila obredno doziva rodnost ljetine. U tome dolazi do izražaja utjecaj što ga po vjerovanju nekrštenih Slavena moć nebeskoga boga, gromovnika Peruna ima na ljetinu. Njega predstavlja sveti Ilija, on i njegovi poistovjećuju se s nebeskim

svjetlilima. Dakako, tu ne valja smetnuti s uma da su ti rekonstrukti

zasnovani samo na istočnoslavenskom materijalu, pa nema prave

sigurnosti da se njima doista doseže praslavenska vremenska razina.

Trudan hod

Ipak je to s obzirom na čisto praslavenski leksik i sintaksu, na očito

mitski sadržaj i poganski obredni karakter toga teksta vrlo vjerojat

no.

Mitska pak predodžba o protjecanju vremena kao hodu dana

jednoga za drugim, hodu u godišnjem krugu, predvođenih likom

koji označuje njegov početak, vrlo je arhaična. Izričito se kazuje u

rgvedskim himnima. T amo se pjeva, o novogodišnjoj zori: Ušd jyotir yachaty agre ahndm . . . rtasya pan th dm an v eti sddhu (RV 5, 80,

2-4) - »Zora svjetlo diže na čelu dana . . . putem reda ide pravo«. A o zorama pojedinih dana: rtasya budhna Ušasdm iša7Jyan l vrša mahi rodasi d vivefa (RV 3, 6 1 , 7) - »S dna reda pokrećući zore, bik je

prožeo velika dva svijeta«. Bik je bog Savitar, »pokretaČ«, kojega se

božanska sila osobito očituje u suncu. »Velika dva svijeta« nebo su i

zemlja, dakle ono za što bismo mi rekli »cijeli svijet« . Bog pokretač

na čelu svih zora tvori tijek godine, obilježuje njezin krug. Taj krug

je »cijeli svijet« jer se sav život odvija u krugu godine i u njegovu

ponavljanju. Bitnu tu ulogu igra »red« (rta), red koji je podjednako

istina i pravda jer im je objema bitan uvjet. Nizanje dana u godi

šnjem krugu izraz je toga reda. A time što je potvrđena i u �gvedi, predodžba o godini kao o danima što hode jedan za drugim poka

zuje se u slavenskoj mitskoj predaj i kao indoeuropska baština. 24 Kako se dakle radi o indoeuropskoj mitskoj baštini, ne iznenađuje

što se podudarni motiv može naći i u baltičko j predaji, koja je osobito

blisko srodna slavenskoj . 25 T u je taj motiv vezan za ivanjske običaje. I to nije neobično jer su i u slavenskoj predaji ivanjski običaji motivski

usko povezani s jurjevskima. U dainama, kratkim latvijskim ženskim

pjesmama, i to u onima što se pjevaju na ivanjsko navečerje, kazuje

se kako glavni junak, tu se on zove Ivan, dolazi jašući cijelu godinu i

mie u predvečerje svojega dana. Tako Latvijke pjevaju:

-�-a] Visugadujdnisjdja, at) dj }d1Ja vakari1Ju,

:: . l' sp. Ježić 1987, 186-195, osobito 188-189. O tome i Belaj 1998, 1 27-128, 340-3-tl i 2007, 171-172, 406-408.

'' l" sp. Katičić 1994, 27-35.

Zora na čelu dand ide putem reda

Vedska predaja pokazuje da je predodžba već indoeuropska

Baltička predaja

Ivan je jašio svu godinu


atjdj fd1Ja vakari1JU appuškotu kumeli1JU. B 32968 var.

- >>Svu je godinu Ivan jašio, sada je dojašio na ivanjsko navečerje, dojašio je na ivanjsko navečerje, na okićenu konjiću<<.

Tu je izrečen isti mitski sadržaj kao u slavenskome: Nije jura svaki dan, već u ijetu jedan dan [3] i [4] . I Juraj dolazi jedan put na

godinu, na svoj dan, pa se i za njega može reći da je svu godinu na putu.

T aj Ivanov dolazak je svečan i zvučan:

Zatutnjala je [27b J Visu gadu jdnits jaja, zemija nu atjdja šovakar.

Ribej' zeme atjdjot, skanej 'pieši nolecot. B 32970

- >>Svu godinu je Ivo jašio, sada je dojašio večeras. Zatutnjila je zemlja kako je dojašio, zazvonile su ostruge kako je skočio s konja.<<

Na svojem dalekom, cjelogodišnjem putu Ivan jaši, kao što Slaveni pjevaju da Juraj i jaši, a ne samo da hodi. No latvijski se

Ivan na tom putu može i voziti:

Ivan se i vozi [27c] Visu gadujdnis brauca, nu atbrauca šovakar, nu atbrauca šovakar škindedams, švdkstedams B 32970, 4

- >>Svu godinu se Ivan vozio, sada se je dovezao večeras, sada se je dovezao večeras odzvanjajući i odjekujući.<<

A kada stigne sve odjekuje i od ivanjskih pjesama u kojima ga hvale i slave:

Ivana hvale [27d] Visu gadu jdnits ndca, u pjesmama nu atndca šovakar,

nu atndca šovakar, kad ]d niti daudsinaja B 32971

- >>Svu godinu je Ivo dolazio, sada je došao večeras, sada je došao večeras, kad Ivu često spominju s pohvalom.<<

Trudan hod

A vrijeme u koje stiže na kraju svojega cjelogodišnjega puta vri

jeme je kad klijaju i rastu trave i svako zelenilo:

[27e] Janits jaja visu gadu, atjaj ]dr,zu vakard, atjdj ]dr,zu vakard, pašd za/u laicir,za B 32932

- »Ivo je jašio svu godinu, dojašio je na ivanjsko navečerje, dojašio je na ivanjsko navečerje, u samo vrijeme kad tjeraju trave.«

Klija i raste sve zelenilo

O Ivanovu dolasku pupa i tjera zelenilo. A i o Jurju se pjeva: Površne

Donesal je, donesal lakat dugu mladicu, donesal je donesal pedanj dugu razlike

travicu [36] i još [37] . Tako nam se mit o latvijskom, baltičkom Ivanu i njegovu dolasku pokazuje sasvim usporednim slavenskom

mitu o dolasku Jurjevu. Nameće se zaključak da je to baltoslavenski

mit koji u svakoj od te dvije predaje pokazuje tek površne razlike i

razlike koje su nastale sekundarno.

Kad u ivanjsko navečerje dojaše Ivan s cjelogodišnjeg puta, treba

mu otvoriti vrata i pustiti ga na dvor:

�27f] Atjaj]anis]ar,zu nakti appuškotu kumeli!{u. Tee, masilfa, arcel vartus, lai j aj ]anis seti!{a B 32912

- >>Dojašio je Ivan u ivanjsko navečerje na okićenu konjiću. Poteci, sestrice, otkračunaj vrata, neka Ivan ujaše u dvor.<<

Odatle se razabire da on zapravo dolazi dvoru na vrata. I doista,

pjeva se:

[27g] Dievir,zš stav aiz vartiem apseglotu kumelir,zu. Tee, mdsir,z, atver vdrtus, laid Dievir,zu setir,zd B 32912, l

- >>Stoji božić za vratima s osedlanim konj ićem. Poteci, sestrice, otvori vrata, pusti božića u dvor.<<

Ivanu se otvaraju vrata

Pred vratima dvora božić


U tom prijevodu ono božić treba shvatiti u temeljnom, etimološkom značenju. Blagdan Kristova rođenja zove se u latvijskom

drukčije (Ziemsvetki) . Zato se u prijevodu i piše malim slovom.

Zapisivač te pjesme pošao je od kršćanskoga nazivlja pa je to napi

sao velikim slovom. U latvijskome dievs znači 'bog', bez obzira na

to je li to Bog Abrahamove objave ili nije, a dievir,zš je deminutiv

od toga, dakle 'božić', 'mladi bog'. Iz ove i prethodne daine, ako se

uzmu skupa, saznaje se da je Ivan bog, upravo mladi bog. Slavenska

predaja takva što ne odaje lako. U njoj su tragovi poganstva dublje

skriveni nego u baltičkoj .

Da je tu doista riječ o dolasku boga koji je dojahao navečer po

kazuju i ove dvije daine:

Dojašio je bog [27h] Atjdj Dievis vakard. -navečer Kur likš' Dieva kumelil;zu?

Liksim rožu darzi1Jd, Siesim kežu pavadd B 3291 1

- >>Dojašio je Bog navečer. - Gdje ću ostaviti Božjeg konjića? Ostavit ćemo ga u ružičnjaku, vezat ćemo ga o lančanu uzdu.<<

i još

[27i] Dievs atjdja vakard. -Kur liks Dieva kumeli1Ju? Siesim vara vadeles, laizsim rožu ddrzi1Jd 32911 , l

- »Bog je dojašio navečer. - Gdje će ostaviti Božjega konjića? Vezat ćemo ga o bakrenu uzdu, ostavit ćemo ga u ružičnjaku.«

Doista latvijski, baltički Ivan nije drugi nego hrvatski, slavenski

Juraj , a on je - bog.

Trudan hod

2. Pisan - zelen

Jurjevski ophodnici u sjeverozapadnoj Hrvatskoj , kad rano ujutro dođu na dvor, bude ukućane pjesmom:

[28] Ustaj, baka, ispod šarenjaka, daruj Đuru zelenjaka. H 21

Zabilježena je i tek nešto malo drukčija varijanta istoga:

[29] Dižite se, baka, ispod šaren jaka, pa udijeli Đuru zelenjaka. H 21

Pokrivalo je tu šareno, a to znači isto što i prastaro, još indoeu

ropsko pisano. T o se etimološki veže uz litavsko paišas 'mrlja', grčko

nmKli\o<; 'šaren', staroindijsko pefab 'lik', 'boja', starovisokonje

mačko fth 'šaren' . Tu je očito u usmenoj predaji obrednoga teksta

mlađa riječ šaren zamijenila stariju i prvotniju pisan. Tako je i tu,

Pokrivalo

šareno, juraj zelen

iako neizravno, potvrđen slijed: pisan - zelen. A pisan kao oznaka Pisan - zelen

boje od slavenske je starine vezan za uskršnje običaje. Za taj se blag-

dan bojaju jaja. Pri tome prevladava crvena boja. Takvo obojeno

uskršnje jaje zove se hrvatski pisanica, a ukrajinski rmcaHKa. Ruski je

to KpaCHoe JIHIJ,O 'svečano ukrašeno jaje', što podrazumijeva crvenu Pisanica

boju. Šareno se suprotstavlja zelenomu u još jednoj jurjaškoj ophod

ničkoj pjesmi, i tu u paralelizmu članaka:

[30] srede luga zelenoga, srede eve ča šarenoga . . . Miklaušić 100

tek im je redoslijed tu obrnut, zeleno dolazi prije šarenoga.

Slijed: pisan - zelen u tijeku godine obilno je potvrđen u hrvat

skim jurjevskim ophodnim pjesmama. Vezan je za prolazak Uskrsa i dolazak Jurjeva dana.26 A ruska je ophodna pjesma očuvala i u istoč-

26 Vidi gore [3] , [4], [4a] i još: Prošel je, p roš el pisani Vuzem, l došel je došel juraj zeleni (H 4); Prošal je, prošal pisani Vazam, l došal je došal zeleni juraj (H 5); Pisan Vuzem prošao, zelen juraj došao, l iza one gore, u to ravno polje (H 7); Pisan Vuzem prošao, l zelen juraj došao (H 15); Pisan Vazam p roša! je, l zelen juraj došal je (H 15); Prošal je, prošal pisani Vazam, l došal je došal sveti Juraj

jeno hlačo zeleno,

jeno rudečo

Smjena boja je jurjev hod

Eno hlačo zeleno,

eno rumeno


noslavenskoj predaji trag tomu da se uz svetke kako se nižu u tijeku

godine vežu boje (usp. [ 18]). Novo svjetlo baca na smjenu crvenoga

i zelenoga slovenska pjesma iz Koruške. Tamo pjevaju na Jurjevo:

[31] Sveti Šentjuri po terka na duri; ma jeno hlač o zeleno, jeno rudečo. Š br. 4997

- »Sveti Šent-Jurij kuca na vrata; jednu hlačnicu ima zelenu, jednu crvenu.<<

Tu se jasno pokazuje da smjena crvenoga i zelenoga ima veze s Jurjevim hodom, s njegovim nogama. Kad koraca u hlačama u

kakve ga je odjenula tradicija koju nam čuvaju koruški Slovenci,

pri svakom se koračaju smjenjuju te dvije boje. Juraj hoda: zeleno, crveno, zeleno . . . Ta smjena sam je njegov hod. Odatle je prenesena

na svetke koji svojim prolaženjem i dolaženjem čine hod godine.

U koruških Slovenaca taj je pramen usmene tekstovne preda

je čvrsto ukorijenjen. To pokazuje varijanta te pjesme zapisana na

istom zemljištu:

[32] Sveti jurij potrka na duri. Eno hlačo hlačnico ima zeleno, eno rumeno. Š br. 4998

- >>Sveti Jurij kuca na vrata. Jednu hlaču, hlačnicu ima zelenu, jednu rumenu.<<

Danas u slovenskom rumeni znači 'žut', ali tu je u koruškoj

usmenoj poeziji očuvano staro značenje. I u tome tekstu Juraj hodi koracajući: zeleno - crveno.

(H 16) ; Pisan Uzam prošal je, zelen Đuro došal je (H 16); Prešal je, prešal pisani Vazam, l ovo je došel zeleni juraj (H 17 = Š br. 4991); Prošal je, prošal pisani Vazem, l došal je, došal zeleni juri (Š br. 4993); Pisan Vazam prošal je, l

zima mesta nima. l Zelen juraj došal je, l š njim je dosti radosti (H 33); Prošal je, prošal l pisani Vazam, l došal je, došal l zeleni juraj (H 33); Prešel je, prešel pisani Vuzem, l došel je, došel jura zeleni (Miklaušić 99).

Trudan hod

Sve je to nedvojbeno tako, sasvim je jasno odredivo, ali ostaje

nerazumljivo. Baš svojom čvrstom određenosti zadaje zagonetku.

A odgonetka se može naći u tekstu svadbenoga obreda kakav se

kao narodni običaj očuvao na sjeveru Rusije. T o je i inače zatočno

područje koje u svojem folkloru čuva mnogo duboke starine. Tamo

nevjesta pjeva o tome kako ona vidi mladoženju što dolazi k njoj da ju povede svojoj kući:

[33] J1AeT-TO BeAh qy)K-qy)KeHIIH ITO MOCTOL\bKY KaAIIHOBy. -KaAIIH MOCT Bhirii6aiiTL\e, KaAIIHbi-Te AOMaiOT[\e.

J13-IIOA rrpaBOH-OT HO)KeHbKii BOAa-rpe3b Bbi)KIIMaHTL\e, II3-TIOA AeBOH-OT HO)KeHbKii OrOHh C IiCKpaM BhiAeThiBaeT PC 342b, N9 S

- >>Ide pak to tuđi tuđinac po mostiću kalinovu. - Kalinov se most sagiba, kaline se lome . . . . Ispod desne noge voda se i mulj ižima, ispod lijeve noge oganj s iskrama izlijeće.«

Mladoženja, gledan kao mitsko biće, dolazi nevjesti preko mosta.

Taj most se pod njim njiše i lomi. Ta predaja je dobro potvrđena u

usmenoj književnosti slavenskih narodaY A Juraj dolazi i hodi kao

mladoženja. Dolazi nevjesti.28 O tome da je na njegovu putu most

očuvao se u hrvatskim jurjaškim pjesmama tek izblijedjeli trag:

�34] Đuro ide ispod mosta da dobije svega dosta. H 2 1

A to što se tu pjeva ne da prelazi preko mosta nego da ide po

koritu rijeke ispod njega kao da govori o tome da je most slomljen

i urušen, da su »kaline slomljene«, pa je most stoga Jurju neupotre

blj iv. 29 Sjevernoruska svadbena pjesma vrlo jasno pokazuje da se ljudska

svadba shvaća kao izvedba božanskoga mitskog zbivanja. Od njega

P Usp. Katičić 1989, 73-77. 28 Usp. Katičić 1987b, 30-32. 29 Usp. Katičić 1987b, 38-39.

Pod desnom nogom blato, pod lijevom oganj

Mladoženja dolazi nevjesti preko lomnoga mosta


dobiva svoju svetost. Svaki mladoženja dolazi nevjesti kao što bog

koji polju donosi rodnost hodi dolazeći na svoju svadbu. A tu svaki koračaj donosi smjenu. Kad zakorači jednom nogom, zagazi njome

u vodu i blato, u zemljište na kojem uspijeva vodeno bilje: mahovi-Ljudska svadba na, alge i trava. Sve je to zelenilo. A pod drugom izbija oganj i frcaju

ponavija iskre. To je žar i crvenilo. Nastaje tako smjena: crveno - zeleno. Sada božansku one neobične Jurjeve hlače u slovenskoj predaji iz Koruške dobivaju

konkretnije i ozbiljnije značenje. Mladoženja pak kako ga u sje

vernoj Rusiji obredno vidi nevjesta dolazi kao što dolazeći na pro

ljeće hodi bog koji poljima, životinjama i ljudima donosi rodnost. U ljudskoj svadbi ponavlja se božanska, kakva se i sama ponavlja

jednom u svakom krugu godišta. Ljudska svadba tako dobiva udjela

u božanskoj i od njezine joj je moći čvrstoća i blagoslov. Smjenjujući pri svakom koračaju zeleno i crveno, a sada znamo

da se to smjenjuje voda i mulj s ognjem i iskrama, Juraj hodeći sje

dinjuje suprotno: mokru vlagu i suhi žar. A to suprotno vrlo je znat

no u skrovitom ustrojstvu svijeta. Voda i mulj , mokra zemlja, to je

močvarno zemljište, blato (praslavenski bolto) kojim je obilježeno

nisko zemljište kakvo se sa svojom karakterističnom vegetacijom praslavenski zove moho 'mah(ovina) ' . A oganj i iskre pri koračaju to

je povišeno suho zemljište kakvo se sa svojom karakterističnom ve

getacijom praslavenski zove boro. U južnoslavenskom je to posljed

nje kao bor postalo naziv za drvo koje raste na takvu zemljištu. Na juraj hodom slavenskom sjeveru, istočnom i zapadnom, dobilo je značenja koja

posreduje su ostala bliža izvornomu. Zemljište kakvo se praslavenski označuizmedu Peruna je nazivom boro pripada bogu gromovniku Perunu. Zemljište pak

i Velesa kakvo se praslavenski označuje nazivom moho pripada bogu blaga

i bogatstva Velesu.3° Koracajući dakle, upravo hodeći, onaj kojega

su pokršteni Slaveni nazvali Jurjem povezuje ta dva velika i suprot

stavljena boga, svojom osobom povezuje zemljište njihovih suprotstavljenih sfera, i to tako što se svakim koračajem poistovjećuje

naizmjence sad s jednim, pa s drugim od njih dvojice. U Jurjevu

30 Usp. I1saHoB - Torropos 1974, 13-14; Katičić, 2008a, 59-60, 151-153.

Trudan hod

hodu povezana su tako dvojica suprotstavljenih, a da se njihova su

protstavljenost time ne dokida. Pri svakom koraku se zna komu

onaj koji hodi pripada i koga predstavlja. Osobit je taj slavenski

bog pak po tome što svojim hodom polju donosi rodnost. On ima udjela u moći Velesovoj , donosi blagodat, a ima ga i u Perunovoj,

razbija zaprjeke što priječe pristup V elesovu blagu.3' Taj mitski hod

ima udjela i u sferi Perun ove božanske moći i u sferi V elesove. On

povezuje što je suprotstavljeno i po tome je posrednički. Tek posredstvom između te dvije božanske sfere nailazi ljudima u krugu

godine prava blagodat.

A i most koji se njiše i lomi pod mladoženjom na putu k nevjesti očito je motiv praslavenskoga mitskog kazivanja. Pokazuje se to u

ruskoj narodnoj pjesmi, koju je skupljač svrstao među ljubavne:

[34a] 00AJ06HAa 5.! MOAOAqllKa Chi KYAP5.!BOH fOAOBOH. MuAai1 KYAP>.!B�hi pacqerna, no npoyAoqKaM Mh! npoi1AeM.

Oo npoyAKaM, nupayAKaM AyHaH peqKa npoTeKAa. KaK no :noi1: Ay HaH peqKe KaAllH MOCTllK 3aMOillilleH. KaAHH MOCTHK o6AOMHAC5.!, MOM Ml1Al1HbK5.!H cnOTOHYA P 192, N9 7377

- >>Zavoljela sam mladića s kudravom glavom. Mili je raščešljao kudrave uvojke, proći ćemo po poprečnim uličicama. Po poprečnim uličicama, po sporednim uličicama potekla je rječica Dunaj . A tamo na toj rječici Dunaj kalinov je mostić zamošćen. Kalinov se mostić slomio, moj je mileni potonuo.«

A i u ruskoj verziji bajke o Mačku u čizmama u koju su iz usme

ne književnosti preuzeti tekstovni elementi izvornoga mitskog kazi

vanja32 susreće se taj motiv. U toj verziji lisica igra ulogu mačka. Na

putu k nevjesti, kćeri cara Ognja, Kuzma, kako se zove mladoženja, prelazi preko mosta koji se pod njim slama i on pada u vodu:

31 Usp. Katičić, 2008a, 149-162, 182-183, 187-191 , 3 13-326. 32 Usp. Katičić, 2008a, 224-232.

Rijeka Dunaj teče po uličici

Most se slomio

Most je po tp iljen,

mladoženja se ruši u vodu


[34b] floexaA Ky3eHhKa K QapiO, a AHcnqKa 3a6e)!(aAa snepeA If

nOAPRAHAa pa6oTHlfKOB nOAlllfAlfTh MOCTHK. Ky3eHhKa TOAbKO qro BbeXaA Ha MOCTlfK - MOCTlfK BMeCTe C HlfM If

PYIIIlfACR B BOAY· A 399, N9 164

- >>Krenuo je Kuzma caru, a lisica je potrčala naprijed i unajmila radnike da potpile most. Čim je Kuzma stigao na most - a most se skupa s njim srušio u vodu.«

I te dvije potvrde jasno pokazuju da je most koji se lomi pod

mladoženjom kad preko njega ide k nevjesti autentičan motiv slavenskoga mita.

Postoji još jedna neizravna potvrda toga mitskog motiva, i to s

hrvatskoga ozemlja. U Omišlju na Krku ima u starom dijelu grada

poprečna ulica koja se po staroj predaji zove Dunaj. Kad padne jaka

kiša, kroz nju otječe voda. Slavenski naseljenici očito su to interpre-

Ulica Dunaj tirali kao mitsku situaciju koje nam se izvorni obredni opis očuvao

u Omišlju u [34a] . A Omišalj na Krku time se pokazuje kao pravi castellum Sclavorum u smislu mletačkoga ljetopisca Ivana Đakona kakve on spominje da su pored castella Romanorum godine 997./998. posto

jali na otoku Osoru (Cresu i Lošinju) , razlikujući time jasno jedne

od drugih.33 Slavenski su kašteli to bili ne samo po jeziku s kojim

se živjelo u njima, nego i po temeljnim mitskim predodžbama stare

slavenske vjere, predodžbama koje su ravnale životom u njima.

33 Iohannis Chronicon Venetum, ed, Pertz, Monumenta Germaniae historica 7, 32 piše o duždu Petru II. Orseolu: Deinde vastum velificando aequor Absarensem ad urbern delati sunt. Ubi non modo cives, verum omnes de finitimis tam Romanorum quam Sclavorum castellis convenientes, tanti ospitis adventum se praevenisse gaudebant- ,,zatim su se, jedreći po otvorenom moru, prevezli do grada Osora. Tamo su se ne samo građani, nego svi iz susjednih kaštela, kako romanskih, tako slavenskih, radovali što su dočekom pretekli dolazak takvoga gosta.<<

Trudan hod

3. Dalek put

O Jurju pjevaju da svojim trudnim hodom prevaljuje dalek put: Tu nade lajte zelena Jurja, l zelena Jurja, daleka puta, l i daleka puta, trudnoga hoda [5]. Izraz dalek put nije tek prigodan sklop riječi. Ruska

pučka frazeologija pokazuje da je duboko ukorijenjen u slavenskoj

jezičnoj izražajnosti. Praslavensko daleko PfJtb čvrsto je uvriježeno u

idiomatici ruskoga narodnog jezika. T ako su potvrđeni izrazi:

AaAbHJIH rrpb (CPHf 33, 1 999, 1 57 s.v. rryTb) - »dalek put«. Bbi co AaAbHeli co rryn1 Aa co AOpo)J(eHbKH, ycTyAHAH Bb! Aoporoli Banm Daleki put

HO)J(eHbKH (CPHf 33, 1 999, 1 57 s.v. rryTb) - »Vi s dalekoga puta, s ceste, ohladili ste putovanjem svoje noge<<.

Bo AaAbHIO rrpbiO - AOpo)J(eHbKY (CPHf 33, 1 999, 1 57 s.v. rryTb) - >>Na dalek put - cestU<<.

Praslavensko daleko i riječi izvedene od toga imaju u ruskom

pučkom govoru posebnu ekspresivnost. T o se razabire iz ovakvih

zabilježenih potvrda:

OH AiAeqe oTDe3)J(aeT Ha qy)J(y CTopoHKY (CP Hf 7, 1 972, 268, s.v. AiAeqe) - »On daleko odlazi u tuđu zemlju«.

ExaTh MOAOA�y AaAeK l BO OrroqKy ropoAOK (CPHf 7, 1 972, 268, s.v. AaAeK) - »Putovati je junaku daleko, u gradić Opočkw<.

0TAaA MeHH 6aTIOIIIKa 3aMy)J( AiAeqe, l AUeqe, AiAeqe- 3a BoAry peKy (CPHf 7, 1 972, 268 s.v. AiAeqe) - »Udao me tatica daleko, daleko, Daleko daleko - za Volgu rijeku«.

Ua pb crrpaiiiHBaeT: AaAeqo AH rroiiiAH, AaAeqo rryTh Aep)J(HTe? (CP Hf 7, 1 972, 268 s.v. AaAeqe) - »Car pita: Jeste li daleko pošli, hodate li putem daleko?«

EcTb rroBbiexaTb MHe-Ka AaAeKo, AiAeqe - AaAeqe BO qJicTo rroAe (CP Hf 7, 1 972, 268 s.v. AaAeqe)- » Jest meni otputovati daleko, daleko, daleko u ravno polje«.

fNIAHT o Ha BO AiAeqe, BO qJicTo rroAe (CP Hf 7, 7, 1 972, 268, s. v. AiAeqe) - »Gleda ona u daljinu, u ravno polje«.

KoAOAe3 CTOHT B CTemiX B AaAJIX (CPHf 7, 1 972, 270, s.v. AaAb) -»Kladenac stoji u stepama, u daljinama«. Daijina

HayqH-Ka, KpecTHaJI MaTyiiiKa, l Aa e qy)J(HM qy)J(eHHHOM, e AaAbHllM AaAbHeHHHOM l KO Eo)J(beii �epKBll exam (CPHf 7, 1 972, 270 s.v.


AaAhHemm) - »Nauči me, krsna mamice, i s tuđim tuđinom, s dalekim daljincem Božjoj crkvi voziti se.<<

T o pri svadbi pjeva nevjesta koja mladoženju mitski vidi kao tuđinca koji je došao iz daleka, upravo kao Juraj na polje kojemu

donosi rodnost.34 Nameće se pretpostavka da ta posebna ekspresiv

nost potječe od mitskoga sadržaja što su ga riječi dalb, daleko i druge izvedene od njih nosile u poganskoj sakralnoj poeziji.

Hrvatski i slovenski Jurjaši kazuju u svojim pjesmama nešto i o

tome kakav je taj put, odakle kreće, kuda prolazi i kamo vodi. T ako

pjevaju:

[35] Prošal je, prošal pisani Vazam, Iza luga, došal je došal sveti juraj,

iza mora, iza luga zelenoga

po debelim grudama

Pred vratima

More je krvavo

Po dalekom putu

iza mora crvenoga, po širokom putu, po debelom grudju. H 16

Put je doista dalek. Vodi od predjela s druge strane mora, a to more je crveno, preko luga, a lug je zelen. I tu se dakle smjenjuju crveno i zeleno. Put je doduše širok, ali je hod po njem ipak trudan

jer je zemlja na njem stvrdnuta u debele grude. A kamo taj put vodi, to se ovdje ne kaže, to se zna jer očito vodi onamo kamo je Juraj

upravo došao, a to će reći onamo gdje se sada dok pjevaju nalaze

jurjaši. Pred vratima dvora. Opis dalekoga puta u toj je pjesmi tek naznačen u glavnim crta

ma. U drugima je razrađeniji . Tako u ovoj :

[36] Prešal je, prešal pisani Vazam, ovo je došel zeleni Juraj, izza loga zelenoga, izza morja krvavoga, donesal je, donesal lakat dugu mladicu, donesal je, donesal pedanj dugu travicu, po dalekom putu, po debelom gruču: do kolena blatci, do ramena vodica, po ravnom po iju, na vranom konju.

34 Vidi gore str. 46 - 47.

H 17 = Š br. 4991

Trudan hod

I tu Juraj dolazi od iza zelenog luga, od iza crvenog mora. No

ovdje se kazuje i zašto je more crveno: ono je krvavo! Stablima je

donio tjeranje mladica, a livadi rast trave. Njegov dolazak, dakle,

pokreće vegetaciju. Za put kojim dolazi ovdje je izrijekom rečeno

da je dalek. A po njem je hoditi teško jer se zemlja skrutnula u de

belo grumenje. I gaca se po blatu, kroz vodu. Kazuje se da je blato

do koljena i voda do ramena. To dočarava lik čovjeka koji mučno

koraca na tom putu. Iznenadi stoga kad se na kraju sazna da Juraj

dolazi jašeći po polju na konju vrancu. T o je isto ono neusklađeno

proturječje između Jurjeva hoda i jahanja o kojem je već bilo govo

ra uz [4] i [4a] . Juraj prema usmenoj tekstovnoj predaji dolazi i na

konju bijelcu: Đuro ti se šeće l po zelenom dvoru l na bijelom konju. l

Đuro ide s puta, gazdarica ijuta (H 2 1 ) . Konj zelenoga Jurja često se

opisuje kao konj zelenko [38a] . Tako još: Došo vam je sveti Đurad na zelenom konju (H 23); Zelen juraj došao l na zelenom konju (H 1 5) ;

Evo Đurda na zelenom konju (H 23); Došel je, došel zeleni juraj l na zelenom konju (Š br. 4996); Došel je, došel zeleni juraj l na zelenom konjiću (Š br. 4987) ; pa i [4] .

Razrađen opis Jurjeva dugog puta sadržan je i u jednoj sloven

skoj varijanti te ophodničke pjesme:

[37] Prošal je, prošal pisani Vazem, došal je, došal zeleni Juri. Donesal je, donesal peden dolgo mladica, lak et dolgo travica: iza loga zelenoga, iza morja krvavoga, po grdemu putu, po debelom grudju. Voda mi je do ramenca, blato mi je do kolenca, opanci so vutli, blato ide nutri. Š br. 4993

I tu J ura j dolazeći donosi stablima mladicu, livadi travu. I tu do

lazi od iza zelenoga luga, od iza krvavoga mora. Put je ovdje opisan

juraj gaca po blatu, a ipak je jahač

Boja jurjeva konja

Po grdom putu

Razdrti opanci


kao ružan, loš, i opet zbog debelih gruda. Onomu koji hoda njime

i opet je voda do ramena i blato do koljena. Sve je dakle gotovo isto Blato prodire kao u prethodno navedenom tekstu, tek je tu riječ i o prošupljenim

u opanke opancima i o tome kako u njih prodire blato.

Po suhom putu

Po prašnom putu

Pokazuje se da je usmena predaja teksta koji opisuje dugi put vrlo čvrsto integrirana. T o se razabire i na nešto manje potpunoj

varijanti toga istog opisa:

[38] Došel je, došel jura zeleni, tam z luga zelenoga, tam z morja črlenoga. Darujte ga, darujte, juru zelenoga. Na vranomu kojnu, po suvomu putu, po debelom grudju. Miklaušić 99

Sve je tu već poznato. Iznenađuje tek što je put suh. Nema tu ni

vode ni blata. T ako se u tekstovnoj predaji javlja izrazito proturječ

je. Ali može se naći i potvrda za to da taj put nije samo suh nego je

i prašan, pa je hod po njem sad od toga trudan:

[38a] Dobro jutro ujna, vid zelenog Đurđa kako ti se šeće po bijelu dvoru. Po bijelu dvoru, na zelenu konju, po prašini putu, po zelenom lugu. H 21

Tu su nesklapno izjednačeni hod po dvoru, hod po putu i hod

po lugu. Put, kako se pjeva u podudarnim varijantama, doista vodi

preko luga, ali Juraj hodi po putu od iza luga. Samo dio daleka

puta vodi po zelenom lugu, kako se razabire iz [35 ] , [36] , [37] i [38] .

Usmena predaja koja opisuje put usklađuje se, međutim, u potvrdi

koja se navodi kao sljedeća [39] . Tu su očuvani prvotni jasni odnosi u tekstu.

Trudan hod

T a daljnja varijanta ponešto odudara od onih što su se upravo

navodile. U njoj je očito poremećen slijed sastavnica:

[39] Prošal je, prošal pisani Vazam, došal je, došal zeleni juraj, iz crne gore u ravno polje, po zelenom lugu i po prosto m putu. Donesal je, donesal pedanj dugu travicu, lakat dugu mladicu.

Ni nam lazno stati pred vašimi poštenimi vrati. Daleki su puti, cipeli su vutli. Šilo nam je u Metliki, dreta nam je u Ljubljani. Blato nam je do kolena, voda nam je do ramena. Dajte mu dajte, ne štentajte! H 33

Kad se, međutim, sve prikupi i posloži, vidi se da je to sasvim isti

put. No ovdje se kazuje još i to kamo taj put vodi. On vodi pred

vrata (vorta) . Ne kaže se koja su to vrata, no jurjašima i svima koji

ih slušaju to je jasno. To su vrata dvora pred koji su ophodnici došli.

Njihov se hod identificira s Jurjevim. Ali se kaže kakva su ta vrata:

poštena. Time se, naravno, iskazuje poštovanje gospodaru, gospodinji, celoj hiži i družini (H 1 8) . I kao takva obična uljudnost to ipak

izriče da su ta vrata osobita. Inače je put prost. T o je jako blago reče

no jer je i tu pri hodanju blato do koljena i voda do ramena. Ističe se

daljina. Putovi se izričito opisuju kao daleki, a daljina se naznačuje

i time što se spominju Medika i Ljubljana kao mjesta kamo treba

ići da bi se donio pribor potreban da se poprave prošupljene cipele:

Po prostom putu

Poštena vrata

Šilo u Metliki d reta u Ljubljani

Dalek p ut vodi pred vrata

Daleki puti i prošupljeni

opanci


šilo i dretva (obućarski konac) .35 A hod po putu i hod po lugu, kako god se spominju skupa, tu se ne poistovjećuju.

Isti motivi: vrata pred koja je doveo dalek put i pred kojima

je teško stajati, šupljikava obuća i daljina dočarana spomenom Medike i Ljubljane, susreću se i u drugim jurjaškim pjesmama, i to

uz vrlo izrazite teks tovne podudarnosti. T akva je varijanta te tekstovne predaje i ova, koja se javlja u nastavku pjesme što je ovdje

već navođena [36] :

[ 40] Dal' k i su mi puti, opanci su u tl i. Nimam drite ni smole kaj bi krpa! opanke, šilo mi je v Metliki, dre ta je v Ljubljani. Oj kaj, stara majko, bu li kaj? Teško mi je stati pred vašimi vrati. H 17 = Š 4991

Darivanje Ophodnici tu traže dar i požuruju darivanje. Pjevaju stoga kako

im je teško stajati pred vratima poslije daleka puta u šupljikavim opancima. Podrazumijeva se da stoje u vodi i blatu kako se pjeva u

[36] i [37] . Na još jednu varijantu toga obrednoga pjevanja nailazi se tako

đer u pjesmi iz koje se ovdje već navodilo [20a] :

[41] Dajte nam, dajte, ništa ne štentajte.

Poštena vrata Ni nam lazno stati

Rano ustajanje zbog daljine

puta

pred vašimi poštenimi vrati. Daleki su puti, cipeli su vutli, šilo nam je u Metliki, dreta nam je u Ljubljani. treba bi se rano stat ki bi tio se sabrat, zeleno mu Jurju čižme zaflikat. H S

35 To je očito recentno zemljopisno konkretiziranje daljine. Takvo se javlja i u ruskoj svadbenoj pjesmi, u kontekstu iste praslavenske mitske predaje, gdje svatovi što idu po nevjestu, a oni idu kako je išao Juraj, pjevaju: (Mbi) roHHAH H3 MocKBbi AO

CH611p11 - >>gonili smo (konje) iz Moskve do Sibira« I to je konkretno zemljopisno dočaravanje velike mitske daljine, ali su tu njezini stvarni razmjeri sasvim drukčiji. Usp. Katičić, 2006b, 270 i 2008a, 280-281 .

i i

Trudan hod

Rano ustajanje potrebno da se skupi obućarski pribor tu dodat

no ističe prostornu daljinu. Vrata su tu opet »poštena«, što će reći

osobita, kako je već objašnjeno uz [39] . Od opanaka su u usmenoj predaji postale cipele, pa i čizme.

Daljnja jedna varijanta te tekstovne predaje pojavljuje se također

u ophodničkoj pjesmi iz koje se ovdje već navodilo [2 1 ] :

[42] Dajte, dajte, ne štentajte, ni nam lazno stati pred vašimi poštenimi vrati. Vaši pasi hudi. naši panci vutli. Šilo nam je u Metliki, a dreta u Ljubljani. Ko bi htio sve sabrati, moro bi se rano stati i cipele potflikati. H 15

Nestrpljenje ophodnika pred vratima tu se objašnjava i time što su oko njih i ljuti gazdini psi. Opanci tu u istoj pjesmi postaju cipe

le. Očito se radi naprosto o obući. Ponavlja se motiv ranoga ustaja

nja kao dojmljiv izraz daljine u kojoj je smješteno zbivanje. Ovamo ide još jedna varijanta, također u pjesmi iz koje se je već

navodilo (u bilješci 20) :

: -±3] Haj, haj, stara majko, bu li skoro kaj? Treba bi se rano stati tko bi htio sve pobrati, svetom Jurju čižme nabiksati.

Haj, haj, stara majko, bu li skoro kaj? Šilo mi je u Metliki, D reta mi je u Ljubljani, dok to saberem, cipele saderem. H 15

Tu nam je sve već poznato, tek je u usmenoj predaji od krpanja

opanaka postalo laštenje čizama, a od prošupljenih opanaka razdrte

cipele.

Poštena vrata

Rano ustajanje zbog daljine puta

Laštenje čizama

Razdrte cipele

Baltička predaja

Zeleni lug ......, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

U sklopu te usmene predaje navest će se tu i dječji stihovi koje su

u obitelji pjevali piscu ovih redaka kao malom djetetu:

[44] - Tanca), tanca), crni kos! - Kak bum tancal kad sam bos? Nemam dretve ni smole da si krpam posto/e.

I tu je riječ o krpanju poderane obuće, a kao pribor potreban za

to spominju se dretva i smola kao gore u [40] .

Ta pak dječja pjesmica, kako god nama danas djeluje neugled

no, nedvojbeno uspostavlja blisku vezu slavenskoga mitskog motiva o oštećenoj obući s baltičkom usmenom predajom. T o nam

jasno pokazuju latvijske ženske pjesme (daine) . Jedna takva daina

glasi:

Tancaj, bratac! [44a] Danco, brdlit, sper sa vas kdjas! Vai tev zdbaki dadžu lapu šuti?

Čizme šivene dretvom

Zo/ddu zdbaki drdtdmi šuti. B 24045

- »Pleši, bratac, nabijaj svojim nogama! Zar su tvoje čizme šivene od stričkova lišća? Od kože za potplate šivene su dretvama.«

A druga se daina pjeva ovako:

Tancaj, Ivo! [44b] Danco,jdniti, netaupi zdbakus! Vai tavi zdbaki no pi�a šuti? B 24045 , 1

Dretva i smola

- >>Pleši, Ivo, ne štedi čizme! Zar su ti čizme sašivene od smole?<<

Imamo tu, kao i u hrvatskim dječjim stihovima, dretvu i smolu u

vezi s oštećenom obućom. Očito nije baltičkoj i slavenskoj predaji

zajednički samo taj motiv, nego i to kako se pri obrednom mit

skom kazivanju pjevalo o njem. Zanimljivo je, iako nema veze s

dubljom davninom, da se u hrvatskom i u latvijskom javljaju u tom

Trudan hod

kontekstu iste njemačke posuđenice za 'plesati' i za 'žica' odnosno 'obućarski konac'.36

Osobita pak vrata do kojih vodi dalek put ne opisuju se samo kao

poštena, što je zapravo samo uljudnost prema domaćinu, nego i kao

nova, pa čak i svjetla. T ako se pjeva:

[ 45] Ne dajte nam dugo stati pred svojimi novi vrati jer je blato do koijena, a vodica do ramena. H 5

Tek malo izmijenjeno i nešto pokvareno pjeva se i ovako:

[ 46] Ne dajte nam dugo stati pred vašimi novimi vrati, do kolena v vodi stati, do ramena vodu gaziti. H 15

Ne će biti presmiono ako se tu v vodi stati popravi u v blatu stati. Još jedna varijanta toga odlomka glasi:

: -±7] Ne dajte nam dugo stati pred svojimi svetli vrati. Daleki su naši puti, opanci su naši vutli. H 15

Tu je osobitost tih vrata jako istaknuta. Isti taj tekstovni sklop

potvrđen je s neznatnim varijacijama izraza i u drugim varijantamaY Sve se to doimlje zaigrano i sasvim neobvezatno, a zapravo je,

iako jako preoblikovana, prastara tekstovna predaja obrednoga

pjevanja. U osobitim je vratima lako prepoznati raskošno izrađena Hata Perunova dvora na gori o kojima pjevaju u bjeloruskim i ru

skim uskršnjim ophodima, voločobničkim. I ti se ophodi upućuju

\Tatima.38 Vrlo je izrazit primjer takva obrednoga kazivanja mita

ovaj :

36 Usp. Katičić 1993a, 49-50. _=�- Tako je potvrđeno: Ni nam lazno stati l pred vašimi poštenimi vrati (H 5, 15); Ne dajte

nam dugo stati l pred svojimi novi vrati (H 19); Nima kadi stati pred vašimi vrati (Š br. 4992).

38 Usp. Katičić, 2008a, 85-94.

Nova vrata

Svij"etla vrata

Bakrena vrata

Gornjolužička pjesma


[48] A HIIIAH-6peAH BOAoqo6HHqKH, a i'IIIIAH-6peAH Aa IIhiTaAHOI, K qifeMKY ABopy rrpurpe6aAHOI: »lfeif )!(e ABOp Ha rope CTOHT? l1BaHOB ABop Ha rope CTOHT, KpyroM ABOpa )l(eAe3HhiH T biH, )l(eAe3HhiH ThiH, MeAHHhi BOpoTa, IIOABOPOTHHQhi - IIOA30AOTHHQhi, 3all.lerroqKif Bee cepe6p.s�Hhie.« IT 324, NQ 468

- >>A išla su, vukla se, vucarala, a išla su, vukla se i trudila se iznaći čijem su se dvoru mučno približili: 'Čiji pak dvor stoji na gori? Ivanov dvor stoji na gori, a oko dvora je željezni plot, željezni plot, bakrena vrata, podvratnice39 su pozlaćene, zapori srebrni.'<<

Time se doseže praslavenska vremenska dubina, a priprostomu pjevanju jurjaša nazire se sveti mitski sadržaj .40

T ekstovni sklop kojim ophodnici pred vratima dvora, očekujući darivanje, izriču svoju nestrpljivost, kako god se doimao banalno i

improvizirano, praslavenska je predaja. T o pokazuje tekst gornjolužičke ophodne pjesme:

[49] A njedajće nam tu dolho stać, waše warn b loto teptaći, naše nam črije torhaći. Utopis 178

- >>A ne dajte nam tu dugo stati, vaše vam blato toptati, naše nam crevlje trgati. <<

To sasvim sigurno nije moglo proizaći iz posuđivanja niti iz utje

caja međusobnih dodira, nego je tekstovna predaja koja potječe od

istoga praslavenskog predloška.4' A motiv poderane obuće potvr

đen je i u tekstovima ruskih ophodnih pjesama što se pjevaju na

Jurjevdan:

39 Podvratnica, riječ napravljena za ovu priliku prema ruskom nOABoporHlll.la, znači dasku kojom se zatvara otvor što ostaje ispod vrata kada se zatvore.

40 O slavenskim i baltoslavenskim mitskim vratima usp. Katičić 2003b, 71-95. Usp. i Katičić 2008a, 85-96

41 Usp. Gavazzi 1978, 22; Katičić 1987, 29 i 1993, 50.

[50] Xo3RJOIIIKa, A06piiCR! Aali HaM RHqKo EropHIO Ha cBeqKy, Aali HaM Apyroe 3a HaiiiH TPYAbi, 3a eropbeBCKHe. M bi EropbR OKAHKaAH, Mb! EropbR OKAHKaAH, TpoH AaiiTH H30ApaAH,

Trudan hod

IlO 6op03AKaM pacKHAaAH! I1 315,N2 456

- »Gazda, budi dobar! Daj nam jaje Jurju za svijeću, daj nam drugo za naš trud, za jurjevski. Mi smo Jurja dozivali, mi smo Jurja dozivali, troje smo opanke poderali, po brazdama raskidali!<<

Ophodnici hodaju po polju, kao Juraj , po oranicama, po međa

ma. Njihov hod, kao i Jurjev, donosi polju rodnost. A da je to hod,

da su XOAHAH, to izričito kazuje druga ruska jurjevska pjesma:

[5 1] Mbi paHeiiieHbKO BCTaBaAH, 6eAbi AHLia YMbiBaAH, Kpyr IIOAR XOAHAH, KpeCTbl CTaHOBllAH, EropbR OKAHKaAH. I1 313, N2 454

- »Rano smo ustajali, bijela lica umivali, okolo polja hodili, križeve postavljali, Jurja dozivali . <<

To su dakle eropbeBcKHe TPYAhi - jurjevski trud. I to je trudbn'b hodo.

Ti ruski tekstovi sadrže istočnoslavensku potvrdu tekstovno

ga sklopa o Jurjevu trudnu hodu. Uzmemo li skupa Mhi Kpyr rroAR XOAHAH [50] i 3a Harrm TPYAhi, 3a eropbeBCKHe [49], dobivamo prasla

venski tekstovni predložak jurbjevo trudbno hodo po pol'u (vidi do

lje str. 1 03-1 06) . Time je i opet dosegnuta praslavenska vremenska

razina. Gaženje po blatu pri trudnome hodu po daleku putu javlja se

kao stalan motiv i u pjesmama zapadnoruskih uskršnjih ophoda,

]urjevski trud

Troje raskidan ih opanaka

Rano ustajanje Hod oko poija

Dozivanje Jurja

Trudan hod


voločobničkih.42 U njima o tome pjevaju ophodnici kad se obraćaju

gazdi dvora kojemu su došli pred vrata i traže da budu obdareni:

Blato tući [52] He xoiiih AapHTh - XOAH Thi e HaM, XOAH Th! C HaM, BOAO'Ie6HH'IKaM, ITO TeMHOH HO'IH rp.SI311 TOAO'IH, co6aK Ape3HYTh, AIOAeif CMeiiiHTh! He XOIIIh XOAHTh - Aa pH T hi Hac !

lll 341-342, N9l l93 = Il 322, NQ 466

- >>Ako ne ćeš darovati - hodi ti s nama, hodi ti s nama, vucaralima, po tamnoj noći blato tući, pse dražiti, ljude nasmijavati! Ako ne ćeš hoditi - daruj nas ti.«

T u je vrlo dojmljivo rečeno kako ruski ophodnici vide svoj hod. Kao mučno gaženje po blatu u tamnoj noći, praćeno lavežom pasa

i ismijavanjem ljudi. Tu su očito u pjesmu ušli realistični detalj i s

obilaska po selu: od dvora do dvora, od vrata do vrata. A i njihov hod, kako pokazuje tekst pjesama što ih pjevaju, donosi poljima

rodnost i ljudima blagodat.43 Nema dvojbe da ruski ophodnici pjevaju o istom mitskom hodu po dalekom putu, hodu tako trudnom

da će ih gazda radije obdariti nego da im se pridruži. Koliko je taj

put dalek vidi se i po tome što njime hodaju i po noći. Ne mogu ga

proći u jednom danu. Isti se tekstovni sklop, tek u nešto sažetijoj varijanti, susreće u

drugoj takvoj ophodničkoj pjesmi:

Blato toptati [53] He xo'Ieiiih AapHTh - rroilAeM e HaMH: HO'IH KopoTaTh, rp.sr3H TOIITaTh. Il 324, N9 467

- >>Ako ne ćeš darivati - hajde s nama: noći kratiti, blata toptati.<<

Tu se kao glagol javlja praslavensko toptati kao što se u [49] taj isti glagol, samo u drugom prijevojnom stupnju, javlja u gornja

lužičkoj ophodnoj pjesmi u liku teptati. I tu se, dakle, nailazi na

42 O voločobnicima vidi gore bilješku 6. 43 Usp. Katičić 2003b, 2 1-30.

Trudan hod

rječnik praslavenskoga sakralnog pjesništva. I tu ophodnici hodaju noću jer je put tako dalek.

U drugoj se jednoj ruskoj uskršnjoj pjesmi susreće isti tekstovni

sklop u još jednoj varijanti:

[S4] He XO!llh AapHTh - XOAH Thi e HaM KHH BOAOqHTh, rpJI3H TOAOqHTh, eo6aK Ape3HYTh, AIDA elf eMe!llHTh. n 326, NQ 470

- >>Ako ne ćeš darovati - hodi ti s nama, klin povlačiti, blato tueati, pse dražiti, ljude nasmijavati . <<

Tu se opisuje poseban obred povlačenja željeznoga klina za so

bom kroz blato i prašinu. On nam nije poznat iz slavenske tradicij

ske kulture, nego od stepskih nomada. Ne može se ne pomisliti da

je to posljedica njihova komaktnog utjecaja na istočne Slavene. A možda već i na Praslavene, pa se je očuvala samo kod istočnih.

I još jedna varijanta toga tekstovnog sklopa glasi ovako:

[SS] A He xoqe!llh AapHTh - XOAH e HaM H XOAHTh, rpJI3l1 MeeHTh.

- >>A ako ne ćeš darovati - hodi s nama hoditi, blato mijesiti .«

Tu je osobito naglašeno hoditi, riječ temeljna za taj sveti pjev. A ono što se pri tom hodu radi s blatom izriče glagol mesiti, također

praslavenski. Ti su glagoli ovi: telt'i [52] , te/čiti [54] , toptati !teptati [53] , [ 49] , mesiti [55] . N erna razloga ne pretpostaviti da nije samo

teptati l toptati iz pjesničkoga jezika praslavenske obredene poezije,

nego da su odatle preuzeti i svi drugi, iako do nas, bar koliko se sada

zna, nisu došli u pjesmama koje se u drugim slavenskim tradicijama prepoznaju kao ulomci obrednoga kazivanja mita o trudnome hodu

na daleku putu. Pada u oči da ruski ophodnici, kad pozivaju gazdu da im da

ono Što očekuju od njega, rabe glagol AapHTh, a hrvatski darovati. Hrvatski pjevaju: darujte ga, darujte, juru zelenoga [3] i [38] . T ako

je i u drugim jurjaškim pjesmama. Oba su ta glagola praslavenske

Klin vući, blato tući

Blato mijesiti

Darivanje

Starina obrednog a darivanja


izvedenice od imenice daro, koja pripada arhajskom sloju indoeu

ropskoga rječnika. Usp. grčki bWQOV i armenski tur, oboje 'dar', naprama starocrkvenoslavenskomu danb 'podavanje', litavskomu

duonis, latinskomu donum i staroindijskomu ddnam, sve 'dar'. Tu

se razaznaje stara indoeuropska heterokliza, smjena osnova na -r i na -n: dor- l don-. U najstarijoj indoeuropskoj deklinaciji te su

osnove bile raspoređene po raznim padežima iste paradigme. T o se

stanje prepoznaje još samo po tragovima koje je ostavilo, osobito u

hetitskom, staroindijskom i grčkom. Denominalni glagol, izveden

od takve heteroklitičke imenice, kojim ophodnici traže od doma

ćina da ih obdari, svojom nas etimologijom tako vodi u najdublju

indoeuropsku starinu.

Odatle se, međutim, još ne zna ništa o tome koliko je ta riječ

stara u obrednom tekstu kojega su nam se ulomci očuvali u op

hodnim pjesmama južnih i istočnih slavenskih godišnjih običaja.

Spomen darivanja u njem odnosi se na suvremen i vrlo aktualan

sadržaj jer je neposredni i prizemni smisao ophoda za ophodnike,

kako za hrvatske i slovenske, tako i za ruske i bjeloruske, upravo to

da od domaćina dobiju neke skromne darove i među se ih podijele. Govor o darivanju stoga je na vremenskoj razini zapisivanja tih

folklornih tekstova sasvim pragmatičan i mogao bi pripadati i samo

njoj . To darivanje osim toga, bar koliko se do sada razabire, nije

bitna sastavnica mitskoga zbivanja koje se u obredu kazuje i time

aktualizira. Lako je dakle pomisliti da je spomen darivanja u toj

usmenoj tekstovnoj predaji recentan. Može se stoga s dosta razloga

pomišljati da je tu tek sama riječ dari(va)ti praslavenska i stara, a njezina pojava u toj tekstovnoj predaji da je više ili manje recentna.

No tu valja imati na umu da ako darivanje i nije sastavnica mit

skoga zbivanja koje obredu daje njegov vjerski smisao, ono ipak može biti i vjerojatno jest arhaična sastavnica obredne radnje, pa i

one pretkršćanske na praslavenskoj vremenskoj razini. Pri hodu po polju onoga koga su tek pokršteni Slaveni nazvali Jurjem u prvobit

noj mitskoj predodžbi vjerojatno doista nema nikakva darivanja, ali

Trudan hod

ga je isto tako vjerojatno bilo već kod pretkršćanskih ophodnika koji

su obredno izvodili taj hod i time ga, kako su vjerovali, podupirali i osnaživali. Kao obredna radnja darivanje ophodnika može stoga biti

vrlo staro, pripadati izvornom praslavenskom sloju te predaje, pa i

pozivanje na nj praslavenskim glagolom dari(va)ti onda ne dolazi

samo odatle Što je taj glagol u slavenskim jezicima živ sve do naših

dana, nego lako može pripadati, pa vjerojatno i pripada njezinu

izvornomu sloju. Dakako, to je pitanje na kakvo se može dati tek

dobro utemeljen, ali ne i siguran odgovor. Ostaje neka neizvjesnost.

Koliko god je hod po blatu i mokrini kao mitski motiv dobro

potvrđen i u istočnoslavenskoj usmenoj tekstovnoj predaji ulomaka

praslavenskog obrednog pjeva, o hodu po suhom i prašnom putu do sada u njoj nije pronađeno ništa. I u hrvatskoj je i slovenskoj

predaji opis toga puta kao suhog potvrđen mnogo oskudnije nego

je potvrđen njegov opis kao mokrog. Potvrđen je ipak nedvojbeno.

T aj se put u jurjaškim pjesmama opet i opet opisuje kako vodi kroz blato i vodu [36] , [39] , [40] , [4 1 ] , [47] , dakle kao mokar. Ali opisuje

se i kao suh [38] i kao p rašan [38a] . T a je proturječnost u opisu puta

kojim hodi onaj što donosi rodnost poljima vrlo znatna. Mokro i suho obilježuju sfere dvaju velikih i suprotstavljenih bogova: V elesa

i Peruna. Ovako suprotstavljena jedno drugomu u varijantama isto

ga obrednog kazivanja o važnome mitskom događanju teško mogu

biti tek slučajna i beznačajna. U toj predaji, koliko god se na prvi

pogled može učiniti poremećenom, prisutna su zapravo područja

moći obaju tih bogova. Time ona svjedoči o dubokoj starini i o

temeljnim slavenskim pretkršćanskim vjerskim sadržajima.

A odgovor na pitanje koji su to sadržaji ne treba dugo tražiti. Daje

ga gore već navedena pjesma sjevernoruskog narodnoga svadbenog

obreda u kojoj se sasvim izričito i potanko opisuje taj mitski hod [33] .

Tamo se o onome koji hodi kazuje: 113-IIOA rrpaBo:H-oT HO)KeHhKH

l BOAa-rpe3h Bhl)KHMaHTI�e, l 113-IIOA AeBOH-OT HO)KeHhKH l OfOHh C

ncKpaM BhiAeThmaeT - »Ispod desne noge voda se i mulj ižima, l ispod lijeve noge l oganj s iskrama izlijeće.« Taj koji hodi jednom nogom

Mokro i suho - Veles i Perun

jednom nogom koraca po vodenom, drugom po ognjenom

Zeleni lug .._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

gazi po vodi i blatu, dakle po mokrom putu, a drugom po ognje

nom putu, dakle po suhom.44 Hodajući tako, svojim hodom pripada

i Perunu i V elesu. U okviru ustrojstva slavenske mitske slike svijeta

to je posve jasno. Ali poslije, kad se pod premoćnim utjecajem kr

šćanstva izgubila suvisla cjelovitost takve slike svijeta, ta predodžba o hodu po putu mokrom i vodenom za jednu i suhom i ognjenom za

drugu nogu postala je tako čudovišna i besmislena da se u ulomcima

starih obrednih pjesama što su se čuvali u usmenoj književnosti počela

gubiti i samo se sasvim rijetko očuvala, kao ovo u svadbenoj pjesmi s

ruskoga sjevera, kojega predaja i u drugome čuva mnogo starine. U jurjaškim pjesmama ostala je tu prvotna starina samo još prikrivena

u razrokim varijantama o mokrom ili opet o suhom putu kojim Juraj dolazi do vrata.45 O širem pak kontekstu u kojem sve to postaje ra

zumljivije nego što sada može biti još će se govoriti u nastavku ovih izlaganja.

Obredno kazivanje o dalekom putu prepoznaje se i u istočnoslavenskoj predaji. Tako se u sjevernoj Rusij i oko Vologde pjevalo na

Jurjevo, kada se prvi put stoka gonila na pašu:

Došla je vrba [56] flpHIIIAa Bep6a iza mora lf3-3a MOp.H,

rrpHHecAa Bep6a 3AOpOBh.H. fl 317, N2 459

- >>Došla je vrba od iza mora, donijela je vrba zdravlja.<<

Na Jurjevo se u Rusiji stoka prvi put u godini tjera na pašu prutovima od mlado pro listala vrbova granja. T aj se vrbov prut u ovom

tekstu obredno identificira s Jurjem i kaže da je i on, baš kao Juraj,

došao od iza mora. A da J ura j po dalekom putu trudnim hodom do

lazi od tamo, to vrlo razgovijetno kazuje južnoslavenska predaja jurjevskih pjesama, hrvatskih i slovenskih [35 ] , [36] , [37] i [38] . Nema

dakle dvojbe da je taj mitski motiv već praslavenski i da se u hi jerat

skom pjesništvu to kazivalo riječima: prišbdlr, ijurbjb} }bz za mor'a.

44 Vidi gore str. 46-48. 45 Vidi gore str. 51-54.

Trudan hod

A u hrvatskoj pjesmi što se pjevala u ophodu na Jurjev dan su

sreće se kitica uvelike podudarna s ruskom što je upravo navedena:

[57] Došo vam je sveti Đurad na zelenom konju, donio vam sreću, zdravlje i Božji blagoslov pri blagu i gospodarstvu. H 23

Tek se tu Juraj spominje po imenu, a ne svježe prolistala vrbova

grana što se s njim obredno poistovjećuje. Tu se i sodorvbje pokazuje

kao riječ praslavenskoga obrednog kazivanja o dolasku onoga koji polju donosi rodnost.

Ruske jurjevske ophodne pjesme bacaju na daleko p(Jtb sasvim

neočekivano novo svjetlo iz suprotnoga kuta. T ako ruski op hodnici

oko Kostrome, sjeveroistočno od Moskve, pjevaju na J urjevdan:

[58] EaTJOIIIKa Eropnil, MaKapnil rrperroA06Hhril! Crracn Haiiiy CKOTHHKy, BCIO )l(llBOTHHKY -B IIOAe ll 3a IIOAeM, B Aecy 3a ropaMH, 3a IIInpoKHMH AOAaMn! BoAKy, MeABeAJO -rreHh Aa KOAOAa, Aa 6eAa� 6epe3a, ApeBec�HHhiH KaMeiiieK! HaiiiHM-To TeAeHhKaM - TpaBKa MypaBKa, 3eAeHeHhKHH AY)I(OK! Il 314, N!! 455

- >>Tatice Jegorije, Makarije prečasni! Spasi našu stoku, svu životinju - u polju i za poljem, u šumi za gorama, za širokim dolovima! Vuku, medvjedu panj i klada, i bijela breza, šljunčasti kamičak! A našim telićima - sočna trava, zelena livada!<<

Zdravlje

juraj spašava stoku

Vuk i medvjed

Teladi trava

Tu se osjeća utjecaj ruskih »duhovnih stihova«, osobite vrste puč- Duhovni kih pjesama pod jakim utjecajem crkvene književnosti. Odatle se tu stihovi uz svetoga Georgija zaziva i sveti Makarije i oslovljuje hijeratskim

epitetom nptnoAo6bHhiH. No ako se sve to zanemari, ostaje zaziv

Predodžba o mitskom

zbivanju u ruskoj je i hrvatskoj

predaji tu ista

Vuku i medvjedu

put do iza mora

Stoci trava


svetom Georgiju, Jurju - koji je na taj dan došao - da zaštiti stoku

na polju, u šumi i u prostranstvu dolova, kamo ju prvi put u godini

tjeraju na pašu. Štititi ju treba od zvijeri:: vuka i medvjeda. Njima se

dodjeljuju panj i klada, bijela brezova kora, šljunak na obali vode.

A zaziva se Juraj i da stoci donese sočnu travu na zelenoj livadi. Kad

J ura j dohodi, poraste mlada i sočna trava. T o pak da sveti J ura j na

svoj dan štiti stoku na paši i donosi joj sočnu travu dobro je potvr

đeno u pjesmama što su se u Bjelorusiji i zapadnoj Rusiji pjevale pri

uskršnjim ophodima (usp. gore [ 1 8] , [20] , [23] , [25] , [26] i [27]) . To

je ono: donesal je, donesal lakat dugu mladicu, l donesal je, donesal pedanj dugu travicu [36] i k tomu [37] i [39] . Predodžba o mitskom

zbivanju u obje je predaje ista.

Druga jedna varijanta te ruske pjesme jurjevskih ophodnika, ta

kođer iz kostromskoga kraja, nešto je iscrpnija:

[59] Eropllii 6aThKO xpa6pbiH, MaKapllii npenoAo6HbiH! Cnaell Hawy eKOTllHKy, BeJO )l(llBOTllHKy - B IIOAe ll 3a IIOAeM, B Aeee ll 3a AeeOM, 3a AeeOM - AeeaMll, 3a KPYThiMll ropaMll! BoAKY e MeABeAeM - II eH h Aa KOAOAa, no-3a-Mope Aopora! 3aiil\y e Allell[\eH - ropbKa.H OellHa no eaMOJO BeprnllHy! B6poHy e BopoHoii KaMeiiieK ApeeBRHbJH! MarywKe eKOTllHKe, Beeif )l(llBOTllHKe - rpaBKa-MypaBKa 3eAeHeHbKllH AY)I(OK! TI 315, N9 456

- »Jegorije, oče hrabri, Makarije prečasni! Spasi našu stoku, svu životinju - u polju i za poljem, u šumi i za šumom, za šumom

Trudan hod

- za šumama, za strmenitim gorama! Vuku s medvjedom panj i klada, put do iza mora! Zecu s lisicom - gorka jasika po samome vrhu! Gavranu s vranom kamičak šljunčasti! Majčici stoci, svoj životinji, sočna trava, zelena livada.«

Vuku i medvjedu i tu se dodjeljuju panj i klada, ali se šalju i na juraj protjeruje put do za more. To je, dakako, dalek put, onaj isti kojim je Juraj vuka i medvjeda došao od iza mora. Na taj isti put sada se upućuju zvijeri: vuk i onamo medvjed, ali u suprotnom smjeru. Juraj ih protjeruje onamo odakle odakle je došao je došao.

Neke stvari sad postaju jasnije. Kad bog gromovnik Perun bije

boj sa stočjim bogom V elesom, neumoljiv je i nepopustlj iv. Kamo

god njegov protivnik kaže da će se skloniti, on mu odgovara da će

ga po što po to i tamo ubiti. Tek kad mu protivnik veli: Hy, AhlK .H

cxyBaiOc.H y BOAY noT Kopq, noT KOAOAy! - »No, eto, ja ću se skloniti u

vodu, pod panj , pod kladu!«, on mu odgovara: Hy, TaM TBoe MeCTo,

TaM ca6e 6yA3b! - »No, tamo je tvoje mjesto, tamo sebi budi« (P 4, 1 55- 1 56, AonoAHeHHe N9 3).46 Panj i klada jesu mjesto vuku i medvjedu. Juraj , kao i Perun, šalje protivnike na njihovo mjesto i

time uspostavlja poremećeni red. A iza mora, odakle je Juraj došao i

kamo šalje vuka i medvjeda, tamo je V eles. Izričitu predaju o tome

očuvali su nam Česi: Nekam k Velesu za more, nekam Velesu pryč na Velesu za more more - »Nekamo Velesu za more, nekamo Velesu odavle na more.«

Njima je doista tamo i mjesto jer dlakavi medvjed i jest sam V eles,

ljuta zvijer, Perunov protivnikY Zecu i lisici namjenjuje se jasika. Ona je gorka. Smisao je toga

da se divlj im životinjama zagorči meso domaće stoke. Zabilježen je Zecu i lisici i bjeloruski tekst oblikovan kao dijalog koji su na Jurjev dan govorili jasika pastiri pri večernjem obrednom obilasku stoke. U njem se javljaju

replike: 3am�, 3am�, u;11 ropKa OCHHKa? - fopKa! - H11xa:H )Ka Halila CKOIJ;hiHKa TaK 6yA3HIJ;h ropKa BOYKY (IllE 1 , 1 , 1 69). - »Zeče, zeče, je

li gorka jasika? - Gorka je! - Neka onda naša stoka tako bude gorka

vuku«. Kako god nije razumljivo kakvu tu ulogu igra baš zec, toliko

46 Usp. Katičić, 2008a, 191-194. 47 Usp. Katičić, 2008a, 138-162.

Ljuta zvijer

Ljuti medvjed


je dobro razumljivo da stoka treba biti gorka vuku. Odatle i spomen

jasike u [59] . Tekst ophodne pjesme nedvojbeno je sadržajno podu

daran s tekstom ophodnoga dijaloga. T o pak da su vuk i medvjed upravo taj Perun ov protivnik, kazu

je jedna daljnja varijanta te ruske jurjevske pjesme, i ona zapisana u predjelu Kostrome:

[60] EropHil Th! Ham xpa6phiH, MaKapHil rrperroA06HbiH! Th! crracH Harny CKOTHHY B IIOAe H 3a IIOAeM, B Aecy H 3a AeCOM, IIOA CBeTAhiM Meom;eM, IIOA KpaCHhiM COAHhiiiiKOM, OT BOAKa XHII.IHOfO, OT MeABeAH AIOTOfO, OT 3BepH AyKaBOfO! n 3I6, N2 457

- >>]egorije, ti naš hrabri, Makarije prečasni! Ti spasi našu stoku u polju i za poljem, u šumi i za šumom, pod svjetlim mjesecom, pod jarkim suncem, od vuka divljega, od medvjeda ljutoga, od zvijeri zle!«

Vuk i medvjed su dakle 3Bepb 'zvijer', a uzme li se u obzir či

tav kontekst: OT BOAKa XHIQHOfO, OT MeABeAJI /l10m020, OT 38ep.5t AyKaBoro, oni su upravo ijuto }b zverb. A to je Perunov protivnik.48

Juraj se tu ponaša kao Perun. Ako nije sam Perun, a ono je svakako perunovit.

To se vrlo razgovijetno pokazuje i u drugoj jednoj varijanti te ruske jurjevske pjesme, kako je zapisana od ophodnika također u

predjelu oko Kostrome:

[61] EropHil Th! Ham xpa6phiH, MaKapHil rrperroAo6HhiH! CrracH Harny CKOTHHKy, BCIO )!(HBOTHHKY -B IIOAe H 3a IIOAeM,

48 Usp. Katičić, 2008, 138.

B Aece H 3a AeCOM! BoAKy, MeABeAJO, CTapoMy 3sep10, AHCH'-\e H 3aH'-\Y -rreHb Aa KOAOAa, Ha paMeHbe Aopora!

Trudan hod

TI 313, N9 454

- >>}egorije, ti naš hrabri, Makarije prečasni! Spasi našu stoku, svu životinju - u polju i za poljem, u šumi i za šumom! Vuku, medvjedu, staroj zvijeri, lisici i zecu - panj i klada, put po gustoj šumi uz rub polja.<<

I tu se spominje zvijer, protivnik Perunov, kojega Juraj, kako se

zaziva, treba da potjera na dalek put, na onaj isti kojim je došao i

donio zelenilo drveću, grmlju i livadama. T o opisuju hrvatske jur

jaške pjesme: Sva se gora zeleni, l brdo i dolina (H 5) . Isto tako: Sve se poije zeleni, l brdo i doline (H 1 5) i još: Sva se zemija zeleni, l brda i doline (H 1 6) , te isto tako: Sva se zemija zeleni, l brdo i ravnice (H

33) . Obuhvaćeno je tu sve zemljište: gora, poije, brdo, doline, ravnice upravo sva zemija. To je okoliš u kojem se na Jurjev dan prvi put u

godini stoka goni na pašu šibama od tek prolistalih vrbovih grana. Sve je zeleno.

Juraj je obrana od nepoželjnih: vuka, medvjeda, dakle zvijeri, pa

lisice, zeca, gavrana i vrane. U pjesmama ruskoga jurjevskog ophoda to je, kako se upravo pokazalo, izrečeno u vrlo suvislom tekstu

obredne pjesme, koji je došao do nas u dosta čvrsto integriranom

pramenu usmene predaje. U hrvatskim i slovenskim jurjaškim pje

smama takve suvisle predaje nema. To veću pozornost pobuđuje

što se u razmrvljenim ulomcima Juraj u osobi ophodnika nudi kao

zaštitnik od nekih među spomenutima. T ako se javlja: Dajte juri

slanine l da vam tjera vuka s planine (H 7) ili u drugoj pjesmi: Dajte nam kuk da nas ne bu vuk (H 1 7) . Potjerat će dakle vuka. Taj Jurjev

protivnik izvorno je praslavenski vhlh. Isto se tako, podudarno s

pjesmama ruskoga jurjevskog ophoda, u hrvatskima i slovenskima

pjeva: Dajte juri jajec da ga ne bu zajec (H 4) . Tu su i varijante:

Dajte juri jaja da vas ne bu zaja (H 7) ili: Dajte mu jajec da ga ne

Stara zvijer

Sva se zemija zeleni

juraj zaštitnik od vuka i zeca u hrvatskoj i slovenskoj predaji

juraj zaštitnik od vrane u slovenskoj

predaji

Krvavo more

Zeleni lug- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

bo zajec (Š br. 4992) . Taj je Jurjev protivnik izvorno praslavenski zaj{Cb. Takva je podudarnost u ruskoj i južnoslavenskoj predaji

obrednoga teksta to znatnija što nije lako razumjeti za koga to zec

može predstavljati ugrozu, pa se zec u tom tekstu mogao naći samo zato što se po predaji tako pjeva.

Zanimljiva je u tom sklopu slovenska jurjevska pjesma u kojoj

se susreću stihovi: Dajte mu špeha da ga ne bo kreha, dajte mu jaje da ga ne bo zajc (Š br. 4994) . Tu se kao i u ruskoj ophodničkoj pje

smi koja se pjeva o Jurjevu danu uz zeca spominje vrana [59] . Tek riječ za nju ne nastavlja kao u ruskom Bop6Ha praslavensku. To je

njemačka riječ Krahe 'vrana', jedna od brojnih takvih posuđenica u

slovenskim narodnim govorima. U usmenoj predaji tog obrednoga

teksta ona je u neko mlađe doba zamijenila slovensku riječ prasla

vernskoga podrijetla vrdna, koja nastavlja praslavensko vorna jedna

ko onako kako ju nastavlja rusko Bop6Ha. U navedenim slovenskim stihovima riječ kreha ne može se, dakako, smatrati potvrdom pra

slavenske riječi vorna 'vrana' , ali nedvojbeno jest potvrda njezine

prvobitne prisutnosti pri nabrajanju protivnika koje Juraj došavši

s daleka puta tjera do iza mora, dakle onamo odakle taj njegov put

počinje. Potvrđeno je time, neizravno, ali pouzdano, njezino mjesto

u praslavenskom obrednom tekstu, upravo obrednoj pjesmi, koja kazuje o dolasku onoga kojeg su pokršteni Slaveni nazvali Jurjem.

Na kraju ovoga poglavlja valja se još pozabaviti pramenom juž

noslavenske usmene tekstovne predaje koji možda kazuje zašto je

more od iza kojega Juraj polazi na svoj dalek put crveno [35] i [38] ili čak krvavo [36] i [37] . U Slanom na Dubrovačkom primorju zapisa

na je 1 963. od kazivačice rodom iz obližnje Trnove pjesma koja se

doima vrlo arhaičnom:

[ 62 J Osu se nebo zvijezdama i ravno polje ovcama. Zvijezdama nema Danice, ovcama nema čobana do jedno dijete Vidoje, i ono ludo zaspalo.

Budi ga jela sestrica: »Ustani, braco Vidoje, ovce ti za lug zado še, jednu ti zakla vučica, potekla krvca do mora.« Ćula se žalost do Boga.

Trudan hod

Ljl 70-71, br. 60

Ako se to poveže s tekstovnom predajom o Jurjevu daleku putu, objašnjava se zašto je more od iza kojega Juraj polazi krvavo, pa stoga

i crveno. Nejasno ostaje samo kako ta predaja, ako se doista odnosi

na isto na što i ona o daleku putu, ulazi u motivski sklop toga mit

skog kazivanja.

Jedna varijanta te pjesme zapisana od crnogorskog kazivača, ta

kođer u novije doba i objavljena 1 964. , odlikuje se upravo surovom

arhaičnošću:

[63] KHneHo He6o 3BHje3AaMa, IIIHpoKo rroA>e OB'-\aMa. OB'-\aMa HeMa qo6aHa AO jeAHO MoMqe PaAojqe, H OHO MAaAO 3aCIIaAO. EyAH ra ceCTpajeAeHa 6HjeAHM 3y6oM IIOA rpAO. floTe K Aa KPB'-\a AO Mopa, qyAa ce )l(aAocT AO He6a Aa ceja 6paTa 3aKAaAa 6HjeAHM 3y6oM IIOA rpAO. HQHfl 21

Tu se jasnije razabire koji je mitski sadržaj toga tekstovnog ulom

ka i bolje se razumije zašto se »Čula žalost do neba«. Osjeti se živo

kako je varijanta s dubrovačkoga primorja pitomo ublažena. Motiv sestre koja kolje usnulog brata pripada motivu o najbližem ženskom

rodu, majci i sestri koje režu i kidaju svojeg sina i brata dok spa

va.49 I dalje, međutim, ostaje nejasno kako se taj pramenčić usmene

tekstovne predaje uklapa u motivsku cjelinu o krvavom moru na

Jurjevu daleku putu, ako je toj cjelini doista pripadao.

49 Usp. Bošković-Stulli, 1971; Katičić 2003b, 60-69.

Sestra brata zaklala


Obredno kazivanje mita kakvo se ovdje ocrtalo dobiva dodatnu Sventovit potvrdu sa sasvim neočekivane strane. Danski ljetopisac s početka

13 . stoljeća Sas Gramatik opisao je svetište Sventovita, boga baltičkih Slavena na Arkoni, sjevernom rtu otoka Rujane, kakvo je

Sventovitov bilo u njegovo vrijeme. O Sventovitovu konju, kojega su držali u konj hramu, zapisao je ovo: Preterea peculiarem albi coloris equum titulo

possidebat, cuius iube aut caude pilos convellere neforium ducebatur. Hune soli sacerdoti pascendi insedendique ius erat, ne divini animalis usus, quo frequentior, hoc vilior haberetur. In hoc equo opinione Rugie Svantovitus (id simulacro vocabulum erat) adversum sacrorum suorum hostes bella gerere credebatur. Cuius rei precipuum argumentum exstabat, quod is, nocturno tempore stabulo insistens, adeo plerunque

mane sudore ac luto respersus videbatur, tamquam ab exercitatione veniendo magnorum itinerum spacia percurrisset (Saxo Grammaticus

1 4, p. 567, ed. Holder) - »Osim toga posjedovao je u znak počasti osobitoga konja bijele boje, kojemu se istrgati dlake iz grive ili repa

smatralo zlodjelom. Jedino je svećenik imao pravo pasti ga i zajašiti kako se ophođenje s božanskom životinjom, što je češće, ne bi činilo

da je to manje vrijedno. Na tom je konju po mišljenju Rujane,

kako se vjerovalo, Sventovit (to je bilo ime kumiru) vodio ratove

protiv neprijatelja svojih svetinja. Kao obrazloženje za to navodilo se prije svega to što je on, ostajući preko noći u štali, ujutro se ve

ćinom činio toliko uprskan znojem i blatom kao da je vrativši se s

napornih pothvata pretrčao udaljenost dalekih putova.« Tu je konj, blato i dalek put, sve dakako prevedeno na latinski. Očito je Sas

Latinski zapis Gramatik uspio saznati nešto o onome što su poganski Slaveni na slavenskoga Rujani pjevali pri obredima u svetištu i oko njega. To su i stoljećima svetogpjeva kasnije neki od njih, ako i samo u ulomcima, zadržali u ophodnim

pjesmama svojih godišnj ih običaja.

Trudan hod

4. Juraj glavu siječe

Kad Juraj dođe, na svoj dan u godini, dočeka ga potišten muk.

Tek kada svlada protivnika, zmiju kojoj ljudi plaćaju strašan i kr- jurja vav danak, dobiva njegov dolazak svoje pravo značenje. O tome u na dolasku Daljnjoj Lomnici u Turopolju jurjaši pjevaju ovako: dočeka žalost

� 64] Crna gora zeleni se, svaka majka žalosti se za jedinu čerku svoju koju mora dat pozoju. Kad se pozoj van pokaže, sveti Juraj k njemu jaše, iz korica mač izvleče, pa pozoju glavu s eče.

Mačem siječe

H 18

Riječ pozoj susreće se u slovenskim govorima u značenju 'ne- Pozoj man', a u hrvatskim kajkavskima, u Žumberku, pa u tragovima i

sve do u Slavoniju, u značenju 'zmaj ' . U svojim ju rječnicima imaju Habdelić ( 1 670) : Pozoy. draco, nis, m. , pa Belostenec ( 1 740) : Draco, onis. Pozoy. (Dalmatice) drokun, zmay. i Pozoy. (Dalmatice) drakun. Draco, onis. , a i Jambrešić ( 1 742) : Draco, i5nis, m. Pozoj, zmaj. Ta

je riječ izvedenica prefiksom: po-zoj, a drugi joj je dio imenica u

prijevojnom o-stupnju izvedena od glagola zinuti, zijati, zijevati kao što je od liti, lijati, lijevati izvedena imenica loj. Praslavenske Zijev riječi zojb (ruski 3o:H) 'krika (iz razvaljenih usta) ' i pozojb od indoeu

ropskog su korijena. Pokazuje to njihova glasovna podudarnost s

grčkim xa(vw, latinskim hiare, starogornjonjemačkim geinon i no

vogornjonjemačkim gahnen, sve 'zijevati' ,50 a pokazuje to i starinski

tvorbeni obrazac kojim su posve integrirane u izvorni indoeuropski

rječnik. Nema stoga razložite sumnje u to da je pozojb praslavenska riječ, ako se je i očuvala samo u nekim zapadnim južnoslavenskim Razvaijeno govorima. Ona znači 'zijev' i odnosi se na razvaljeno ždrijelo zmaja, ždrijelo zmaja nemani koja proždire djevojke Što mu se moraju davati.

50 Usp. Skok 1973, 19, s.v. pozoj.

Ljuta zmija

Sabljom siječe

jedno janje i djevojka


O istome pjevaju jurjaši u Svetoj Nedelji kod Samobora ovako:

[ 65] Srede mora je pečina, u pečini ljuta zmija. Kada zmija glavu kaže, sveti juraj sablum maše, a kad zmija zap li vaše, on joj glavu odsekaše.

Crna gora zeleni se, svaka majka žalosti se za jedinu kćerku svoju koju mora dat pozoju. Svaki dan mu mora biti jedno janje i djevojka. H 18-19

Kazivanje u ovom odlomku obredne pjesme nije baš suvislo. Lako može biti da je slijed dviju kitica izvrnut, da je druga izvorno

Pozoj je zmija stajala prije prve. Tu se jasno kaže što je zapravo pozojb. To je zmija,

praslavenski zmbja, velika zmija razjapljena ždrijela. Jurjevo oružje tu nije mač, praslavenski mbČb, nego sablja, što nije riječ naslijeđena

Sablja iz praslavenskoga. Ona je ušla u sve slavenske jezike tek za mongol

skih provala u 13 . stoljeću, a po podrijetlu je najvjerojatnije uraloal

tajskaY U neko je mlađe doba u toj tekstovnoj predaji posuđenica Mač sablja zamijenila prvobitno praslavensko mbČb.

No Jurjeva borba sa zmajem pripovijeda se u hrvatskoj usmenoj

predaji i nešto malo drukčijim riječima. T ako u jednoj turopoljskoj jurjaškoj pjesmi:

[66] Crna gora zeleni se, saka majka žalosti se za jedinu čerku svoju teru mora dat pozoju. Sveti jura jake krvi, sveti juro ko jna jaše, onako l sebe sa blum maše.

Da se pozoj van pokaže,

51 Usp. Skok 1973, 18 1-182, s .v. sablja.

sveti jura k nemu jaše, jura pred se kop le meče i pozoja strašno s eče.

Trudan hod

Miklaušić 100

Druga jedna turopoljska varijanta zapisana u Daljnjoj Lomnici

gotovo je ista, tek su stihovi u njoj nešto premetnuti:

[67] Crna gora zeleni se, saka majka žalosti se za jedinu č erk u svoju teru mora dat pozoju. Odličen je Juro krvi, med junaki bil je prvi.

Da se pozoj van pokaže, sveti jura koj na jaše, okol' sebe sablum maše! Jura pred se kople meče i pozoja strašno s eče. Miklaušić 101

U te dvije varijante, sasvim bliske jedna drugoj , ono jura pred se kople meče i pozoja strašno seče ne može se prihvatiti kao čista i

nepomućena tekstovna predaja. Prvo zato jer se kopljem ne može sjeći, barem ne u pravom i prvotnom značenju, nego samo u vrlo

proširenom i razlabavljenom 'ran j avati', kako se ta riječ u toj pjesmi

i razumijeva. Osim toga se prije toga u istoj pjesmi pjeva da Juraj

jura pozoja strašno siječe

o(na)kol sebe sablum maše. Dakle mu je oružje sablja kojom se može Sabija sjeći kao i mačem. Koplje se pak doista meće, što će reći 'baca' . ne kopije Može se stoga pretpostaviti da se u neko doba u usmenoj preda-

ji nametnula rima meče - seče, pa je tu onda i sablja zamijenjena kopljem. Značenje onoga seče tada je od izvornoga i konkretnoga

'sječe' razlabavljeno u mnogo općenitije 'ranjava'. Koplje je moglo

ući u tekstovnu predaju i pod utjecajem kršćanske svetačke legende,

i osobito ikonografije, gdje se sv. Juraj opisuje odnosno prikazuje kako kopljem ubija zmaja.52

52 Usp. Leksikon 1979, 309, s .v. juraj.

Sve djevojke otkupio

Sve muzike zasvira/e


Tek kad je Juraj ubio zmaja, prekida se potišten muk. Jurja dočekuje svirka i pjesma, zapleše se, počinje slavlje koje je ostalo obilježje

Jurjeva dana. O tome se u ophodničkoj pjesmi koja se ovdje navo

dila prva [64] dalje kaže ovo:

[68] Kad pozoja umorio, sve djevojke otkupio, sve muzike zasvira/e, sve djevojke zaplesale. H 18

Tek sada je Juraj svojim dolaskom ljudima donio dobrobit.

Već samo razmatranje hrvatske usmene predaje o tome kako

Juraj zmaju siječe glavu omogućuje zaključak da mu je oružje pri

tome prvotno bio mač. T o potvrđuju bjeloruski zagovori protiv

zmijina ujeda. U jednom takvom zagovoru vrač se prijeti zmijama:

Mač [69] . . . 6yA3.H exa'-\h CB.l!ThiH IOphiH II MIIKOAa, 6yA3.ll Bac co6IIpa'-\h II Meqqy fOAOBbl OTCeKa'-\b.

juraj mačem siječe

P S, 1 1 2, N9 297

- >> • • • jašit će sveti Juraj i Mikola, skupljat će vas i mačem glave odsijecati.«

U drugom takvom zagovoru vrač govori zmijama:

[70] . . . 6yA3.ll exa'-\h CB.l!ThiH lO phi H - 51rophiH Ha CIIB.l!HhKIIM KOHIIKy, e qapBoHoif rrporaoeil:, 6yA3.H Bac co6IIpa'-\h, yciiM Meqqy fOAOBbl ChiMa'-\b.

P S, 1 12, Nl! 296

- >> • • • jašit će sveti Juraj - Jegorije na sivom konju, s crvenim pokrovom, skupljat će vas, svima mačem glave skidati. <<

Tu je glagol ce% ili ceKaQh, kojega je značenje sasvim konkretno 'sjeći' , zamijenjen drugim općenitijega i manje određenog značenja

'skidati' . No glave se ne mogu skidati, osobito ne mačem, drukčije

nego da se sijeku. Stoga je taj zagovor nedvojbeno potvrda iste tek

stovne predaje.

Kad se te bjeloruske usporede s hrvatskim potvrdama, pokazuje se bjelodano da obredni tekst o borbi Jurja sa zmajem kao tekstovna

Trudan hod

predaja potječe iz praslavenskoga hijeratskog pjesništva. T o potvrđuje i bugarska pjesma koja se pjeva o Đurđevdanu:

[71] ToprHaA MH e cBeTH feopm -CBeTH feoprH, 6mKHe Ae, C aA5!Ha KOH5!! -Aa o6H)I(Aa 3eAeH nm op.

Ha IT 'b T cpell\a cypa AaM5!, TpOOfAaBa, meCTOKpHAa, IT 'b T MY ITpeqlf, XOA He AaBa, 3aTBOpHAa meeT ITAaHHHH, 3aKAIOqifAa meeT H3BOpH, Ta He AaBa KaiTKa BOA a. l13BaAH ce L\BeTeH feoprH, H3BaAH ce ocTpa ca6A5!, Ta 3aMaxHa H oTceqe, Ta oTceqe AO TPH rAaBH, Ta 6AHKHaAH, Ta ITOTeKAH, TO ITOTeKAH AO TPH peKH: IT'bpBa peKa )!('bATO )!(HTO, Apyra peKa poimo BHHO, T peTa peKa MeA H MaCAO. fhpBa peKa ITO opaqH, Apyra peKa ITO KOITaqH, T peTa peKa ITO ITqeAapH, ITO ITqeAapH, ITO oBqapH. l1BaHOB - ToiTopoB 1974, 201-202

- »Krenuo je sveti Georgije - sveti Georgije, Bože moj, s grimiznim konjem! - da obiđe zelenu granicu . . . . Na putu sreće suru lamju, troglavu, šestokrilu, put mu priječi, ne da mu hoditi, zatvorila je šest planina, zaključala je šest izvora, te ne daje ni kapljicu vode. Izvadi sveti Georgije, izvadi oštru sablju, te zamahne i odsiječe, te odsiječe do tri glave, te su šiknule, te su potekle, to su potekle do tri rijeke: prva rijeka žutog žita, druga rijeka rujnog vina, treća rijeka meda i masla. Prva rijeka za orače, druga rijeka za kopače, treća rijeka za pčelare, za pčelare, za ovčare. «

Jurjev protivnik tu nije ni zmija, ni zmaj, ni pozoj, nego je la

mja. T o je naziv za opasnu i grdnu neman, upravo za ono što nama

Troglava lam ja

juraj siječe tri glave

Tri rijeke


obično znači zmaj, a riječ je posuđena od novogrčkoga Actf.Ha, što

znači upravo to.53 I tu Juraj zmaju siječe glavu, tek ne jednu, nego

tri, koliko ih on u toj verziji ima. Uz to se u tom tekstu javljaju i

praslavensko pptb i praslavensko hodo (rThT MY npeqH, xoA He AaBa) , pa se dobro uklapa u sklop koji se raspoznaje u naprijed navede-

Umreženost nim hrvatskim potvrdama, premda im na prvi pogled nije nimalo tekstovne sličan. To pak što je Jurjev konj opisan kao grimizan podudara se s

predaje bjeloruskim zagovorom gdje mu je konj zelenko sa crvenim pokro

vom [69]. A 3eAeH CHHop 'zelena međa' koju junak obilazi stvara na početku pjesme ozračje zelenila i pokazuje da je bugarski Georgije

također zeleni juraj, pa i hoditb po med'amo . Očituje se u tome kako

su među sobom čvrsto umreženi svi pramenovi predaje toga prasla

venskog sakralnog teksta. T o je dobra podloga za rekonstrukciju. U toj bugarskoj jurjevskoj pjesmi zmaj kojemu Juraj siječe glavu

pojavljuje se kao zla sila koja priječi svaki dotok vode i tako izaziva

potpunu sušu. Kad mu Juraj odsiječe glave, šikne voda, poteknu Zakijučana rijeke i prokulja dobrobit za sve ljude: one koji oru polja, one koji

vrela kopaju vinograde, one koji uzgajaju pčele i one koji pasu ovce. T o

je motiv o zaključanim vrelima, do sada najbolje potvrđen iz ma

kedonske usmene predaje. Biće koje zaključava vrela tamo je BeAa

caMOBHAa, dakle žensko, onako kako je i zmbja, pa i AaMR, a ime ju

povezuje s bogom Velesom, upravo kao njegov ženski par, baš kao

što su par zmbjb i zmbja . 54 Po svojoj mitskoj ulozi taj lik je potpuno Zaprjek analogan vedskomu vrtrab 'zaprjek',55 što je kao ime nadnaravnoga

bića opis mitske funkcije lika koji je sam po sebi ahib 'zmija', što

je riječ indoeuropskoga podrijetla, glasovno potpuno podudarna s

praslavenskim t;Žb 'zmija'. U staro iranskom jeziku avestičke predaje Aždaja ta se mitska zmija naziva ažiš. U avestičkoj se obrednoj poeziji javlja

i zloduh po imenu Ažiš Dahdko,56 koji se zamišljao kao troglava

53 Usp. Katičić, 2008a, 233-234. 54 Usp. Katičić 2003b, 97-109. 55 Usp. Ježić 1987, 69-77; Katičić, 2008, 313-326. 56 Od toga (novo)perzijski eždehd 'zmaj', u nas preko turskoga posuđena kao aždaha,

aždaja.

Trudan hod

zmija. Tu se u bugarskoj jurjevskoj pjesmi razaznaje, slab doduše,

ali ipak pouzdan trag indoeuropske obredne pjesme u kojoj se ka

zuje mit o oslobađanju voda. Juraj se i tu pokazuje kao perunovit.

Na temelju južnoslavenske: hrvatske i bugarske, te istočnosla

venske: bjeloruske, usmene predaje razabire se nosiva greda koja

predstavlja praslavensko ishodište te tekstovne predaje. Prema:

[ 65] . . . sveti juraj sablum maše, a kad zmija zap li vaše, on joj glavu odsekaše, [69] CBRTbiH IOpbiH . . . 6yA3R Bac (tj. 3Mel'i) co611pau;h 11 Meqqy roAOBhi

OTCeKaL\b, [70] CBRThiH IOpbiH . . . 6yA3R Bac (tj. 3Men) co611pau;h, yceM Meqqy roAOBbi

Cb!Mal\b, [71 ] . . . r eo p rH, 113BaAH ce OCTpa ca6AR, . . . Ta OTCeqe AO TPH rAaBH (tj . Ha

A aMR)

[ 64] . . . sveti Juraj k njemu jaše, iz korica mač izvleče, pa pozoju glavu s eče, [66] . . . juraj pred se kople meče i pozoja strašno seče i [67]

razabire se jezgreni praslavenski obredni iskaz o borbi Jurja sa zmij

skim protivnikom, i to u dvije varijante:

a. ljubrbjb J zmhji mbČemb golvp sičetb. b. ljubrbjb J pozoju mbčemb golvr slčetb.

Ostaje pitanje kakav je u tom obrednom pjevanju bio prvobitni

odnos između pozojb i zmbja. Potvrde nam o tome ne kažu ništa.

Oboje su pjesnički zazivi nadnaravnoga bića opisom nekoga njego

va svojstva, čime se, pokazujući da mu se pozna prava narav, obred

nim tekstom stječe vlast nad njim. Tako se protivnik kojega pobje

đuju i Perun i Juraj zaziva kao zmb}b i zmbja 'zemljani/zemljana', 'onaj/ona koji/koja puže po zemlji', zatim kao Čbrt'b 'onaj koji vuče

brazdu', 'onaj koji ruje',57 dakle i opet vezan za zemlju, te pozojb 'zijev' , 'razjapljena ždrijelo', koje guta »janje i djevojku«. Oboje su

opisi bića kojemu je temeljni naziv, kako se može s dobrim razlo

gom zaključiti, bio praslavenski pŽb 'zmija', riječ koja potječe još iz

57 Usp. Katičić 2006b, 260-263 i 2008a, 265-269.

juraj glavu siječe

Pozoj, zmija, črt, už

Svetačka legenda

i praslavenski obredni tekst

Zvijer medvjed


indoeuropskoga hijeratskog pjesništva.58 Kazati mjesto nje zmbjb, zmbja, ili Čbrt'b, ili pozojb prvotno je bilo isto kao kad se u kršćan

skom govoru mjesto davol kaže nečastivi ili zli.

Jurjaško pripovijedanje o tome kako je sveti vojnik ubio zmaja i oslobodio djevojke jako se doima kao da je srednjovjekovna bajka

nastala u ozračju viteške kulture pod utjecajem svetačke legende.59

Nije sasvim lako prepoznati u njoj preoblikovano obredno kaziva

nje praslavenskoga mita. Tek spomen zmije na kamenu kod mora [64] i [65 ] , a i sama riječ zmija kao oznaka protivnika koji se pobjeđuje i značenje što ga ona ima u praslavenskom nazivlju za skrovito i

sveto ustrojstvo svijeta, pa i starinska riječ pozoj, upućuju na to da se tu radi upravo o tome. Takav zaključak snažno podupiru glasovno

podudarni tekstovni sklopovi potvrđeni u bugarskoj i bjeloruskoj

usmenoj predaji .

No svaka sjena dvojbe raspršuje se kad se uzme u obzir i ruska

predaja. Kada naime, ophodnici na ruskom sjeveru dođu do dvora i objavljuju Jegorijev dolazak, zazivaju ga da potjera divlje životinje do iza mora, odakle je sam došao. I to je protivnik, ali se on tu ne

zove ni zmbja kao u [65 ] , [69] i [70] , ni pozojb kao u [64] , [65 ] , [66] i [67] , nego zverb [60] , [6 1 ] i medvidb [58] , [59] , [60] , [61 ] . A to da

se protivnik, upravo protivnik gromovnika Peruna, pojavljuje i kao

zmaj ili zmija i kao zvijer, upravo kao dlakavi medvjed, to je čvrsto

dokazano i dobro poznato. Objašnjava se time što je taj protivnik

zmaj, a zmaj se, kako se saznalo od bjeloruskog kazivača, zamišljao kao zmija s medvjedom glavom.60

Kada se uoči kako je rusko zazivanje Jegorija da potjera divlje

životinje i Jurjevo ubijanje zmaja, odnosno zmije ili zmija, zapravo

58 Usp. Katičić, 2008a, 75. 59 Sasvim u tom smislu piscu su ovih redaka kao djetetu pjevali: Sveti juraj vitez bil, l

on je kaću drgeznil. l Da ju nije drgeznil, l bila bi ga vpičila. T u je J ura j zmiju proburazio, dakle kopljem, kao vitez u goričkoj ikonografiji zapadne crkve. Nije mačem sjekao i odsijecao glavu. U tim dječjim stihovima nema traga obredne pjesme iz vremena slavenskoga poganstva. Prepričavaju vrlo jezgrovito kršćansku svetačku legendu u atmosferi viteške književnosti.

60 Usp. YcrreHCKHli, 1982, 88-89; Katičić, 2008a, 141-142.

Trudan hod

predaja o istom mitskom zbivanju i da je protivnik tu jednom zmija,

a jednom zvijer, onda je posve jasno da to može potjecati samo iz

konteksta najstarijega praslavenskog mitskog kazivanja, iz praslaven

ske obredne poezije, jer ni u koje mlađe doba ta zamjenjivost zmije

i zvijeri nije mogla ući u tu tekstovnu predaju. Borba s protivnikom

i pobjeda nad njim već je od početka bitna epizoda mita o dolasku

onoga koji poljima donosi rodnost. On je u tome sasvim kao Perun.

Ako je Jurjev protivnik jednako kao i Perunov i zmija i zvi

jer, nije li onda Juraj jedna od interpretationes christianae samoga Peruna? Mnogi su bili skloni takvu mišljenju, a neki i danas jesu,

to više što je kult svetoga Jurja ponegdje doista zamijenio pretkršćanski Perunov, tako na primjer na Perunskom ponad Žminjače

na lijevoj obali rijeke Žrnovnice.61 No junak mita što se kazuje u

obrednim tekstovima kojima smo ovdje ušli u trag jasno se razlikuje od Peruna. I on se bori s protivnikom, i to s istim kao i Perun, i on

ga pobjeđuje, on je nedvojbeno perunovit, ali on protivniku mačem

siječe glavu, a Perun ga ubija trijeskom: kamenim vrškom strijele,

koplja ili, još jednostavnije, kamenim topuzom. Perun bije, a on

siječe. Perun, kojega u pokrštenih Slavena najčešće predstavlja sveti

Ilija ili sveti Mihovil, nije dakle isti kao onaj kojega u njih najčešće predstavlja sveti Juraj . A razlika je i u vremenu u kojem se slave.

Sveti Juraj na početku razlistanoga proljeća, a Ilija na tjemenu ljeta,

kad je na poljima dozrjela žetva. Sveti Mihovil čak znatno kasnije,

kad su jesenske plodine već pohrane ili čekaju na berbu. Ne će biti da kalendarski raspored tih svetaka nema nikakve veze s time kako

su svetkovine pretkršćanskih bogova koje su ti svetci zamijenili

bile smještene u krugu godine. Onaj kojega pokršteni Slaveni zovu

Jurjem i oko njega i dalje pletu, pritajene, svoje stare predaje nije isti

kao Perun. Potrebno je stoga uznastojati, ako je to moguće, saznati kako se taj lik zvao u nepokrštenih Slavena. On je, nema dvojbe, i

sam perunovit: pobjeđuje i zmiju i zvijer. Bit će stoga važno utvrditi

kako se ta dva nadnaravna lika odnose jedan prema drugom.

61 Usp. Katičić, 2008a, 288-289.

je li juraj Perunova interpretatio christiana?

Perun bije trijeskom, juraj siječe mačem

juraj nije Perun alije perunovit

Zelena zob

Zmija na kamenu

Bijel mladac mačem

skida glavu


Ovamo, međutim, ide još jedan pramen usmene predaje kojim se valja pobliže pozabaviti. U bjeloruskoj uskršnjoj ophodnoj pjesmi,

zapisanoj latinicom i poljskom grafijom, dolaze i ovi stihovi:

[72] Szurym, burym a�sj siijuć, da winoi, win o zielanO! Czym raniijszy, tym bujniijszy, czym painiijszy, zieleniijszy, Sierad a�sa kamien leijć, na kamieni imieja siedzić, imieja siedzić, dzieci kormić. Tudiju iszo� biel-malojczyk, chacie� imiiju mieczam ciać, mieczam ciać i hOla� zniać. F S, 685, br. 1599

- >>Šurim-burim zob siju, a vino, vino zeleno! Što je ranija, to je bujnija, što je kasnija, to je zelenija. Usred zobi kamen leži, na kamenu zmija sjedi, zmija sjedi, djecu hrani. Tuda je išao bijel mladac, htio je zmiju mačem rezati, mačem rezati i glave skidati .«

Dalje se pripovijeda kako zmija moli bijela mladca da poštedi

nju i njezinu djecu i obećaje da će mu oni biti na pomoć pri nje

govoj svadbi. Ne kaže se je li ju poštedio. On je, kako se razabire, Svadba neoženjen, ali mu svadba predstoji. Tu je najprvo riječ o zelenilu,

o »zelenom vinu« koje se često spominje u istočnoslavenskoj folklornoj poeziji i govori nam o zelenilu, kako god taj izraz u ruskom

narodnom govoru znači naprosto 'rakija' . A zob što je proklijala i porasla posijana na polju doista je i doslovno zelena. Tu se javlja

Zeleni juraj praslavensko zeleno i time smo već u ozračju zelenoga jurja. U zele

noj zobi leži kamen, a na kamenu je zmija. To je ono: Srede mora je pečina, u pečini ljuta zmija [65] .Tek mora nema, nego se na njegovu

mjestu našlo polje zasijano zobi. A to da zmija, Perunov protivnik, leži na kamenu poznato je već iz drugoga sakralnog konteksta.62

Bijeli mladi Ovdje se, međutim, ne spominje Juraj . Junak je tu bijel mladac,

praslavenski bi to bilo belo moldbcb ili belo moldo }b 'bijel mladi'. Tu

62 Usp. Katičić, 2005b, 73-75; 2008a, 73-74.

Trudan hod

se pokazuje još jedna razlika između junaka toga mitskog kaziva

nja i Peruna. Perun je bradat muškarčina u naponu zrele muževne

dobi,63 a ovo bijel mladac, zelen kako je zelena i zob kroz koju jaše.

I tu se jasno razabire da to nije isti mitski lik.

Bijel bi mladac mačem zmiji i njezinoj djeci rezao glave. To je

ono kad sveti Juraj sabranim zmijama mačem odsijeca glave (Me'I'IY roAoBhr oTceKa�h) [68] . No ovdje se pjeva: imieju mieczam ciać i hotal} zniać. U istom je dakle tekstovnom sklopu mjesto glagola

seti upotrijebljen glagol tfti 'rezati' , 'kidati' . Glagol tfti, tbn[J rabi

se u svim sjevernim slavenskim jezicima, istočnim i zapadnim, ali Bijeli mladac od južnih samo u slovenskom: titi, tnem 'sjeći', 'gristi' . On pripada reže indoeuropskom sloju slavenskoga rječnika. To je ista baltoslavenska

riječ kao litavski tinti, tinu 'klepati (kosu) ', a etimološki je srodan

s grčkim 'rEflVW 'rezati' i irskim tamnaim 'unakazivati' . Ta je sla-venska riječ po prijevoju u svojoj fleksiji k tomu tako arhaična da se

s velikom vjerojatnosti može uključiti u prvotni praslavenski kon-tekst toga mitskog kazivanja.

U drugoj bjeloruskoj ophodničkoj pjesmi potvrđena je varijanta

istoga toga obrednoga mitskog kazivanja:

[73] Rlmni awios -pozny awios, hej IMam! Najpazniijszy zeleniijszy, A 1f tom alfsil: kamini leijć, na kamieni imieja siedzić. Titdym ijl:chalf biel malojczyk na koniku waranihikom, na siedl:lku zalacil:rikom, chacil:1f ciaci, hOlalf zniaci. F 5, 682, br. 1593

- >>Rana zob, kasna zob, hej lolam! Najkasnija je najzelenija. A u toj zobi kamen leži, na kamenu zmija sjedi. Tuda je jašio bijel mladac na konju vranom, na sedlu zlatnom, htio je rezati, glave skinuti.<<

63 Usp. EorAaHOBH'I, 1895, 76; I1BaHOB - TonopoB 1974, 86-87; Katičić, 1998, 289-290.

Zelena zob

Zmija na kamenu

Bijel mladac

Bijel mladac jaši

Mladac na vranom

konju

Sa zmijom su djeca

Svadba

Mač

Zeleni lug -..- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

I tu se najprije stvara ozračje zelenila. A onda se kazuje samo zbivanje. I opet je tu zmija na kamenu usred zelene zobi. Junak je i tu

bijel mladac, samo sada ne hoda nego jaši. Tu se vidi kako je ta dvostrukost, koja se uočava i u hrvatskoj predaji (vidi gore str. 1 0) , čvrst

sastojak tekstovne predaje Što joj je ishodište praslavensko. Mladac

jaši na vranom konju, kako se u nekim primjerima pjeva i u hrvat

skim jurjaškim pjesmama; Ovo je došel zeleni juraj / . . . po ravnom

poiju na vranom konju (H 1 7) . Usp. još [36] i [38] . Tu se ne kaže da su sa zmijom i njezina djeca, ali po množini holalj zniaci - »glave skinuti« razabire se da se u toj usmenoj predaji i ona podrazumijevaju. I tu dalje zmija moli za poštedu i nudi bijelu mladcu veliku uslu

gu. Pri tome se ne spominje svadba, ali po ulogama koje namjenjuje

sebi i svojima razabire se da se radi upravo o tome. Ni mač se tu ne

spominje, ali ga poraba glagola t�ti 'rezati' podrazumijeva. U još jednoj bjeloruskoj pjesmi susreće se varijanta dvaju upravo

navedenih odlomaka:

[74] Y qlfCTOM IIOAH Aa BJIAHK OBeC, Zelena zob a 3JIAeHbiH caA BHIIIHesbJ!

Aa BJIAHK o sec Ha poe,

Zmija a y TOM oyce 6eAbi KaMeHb,

na kamenu Ha Tb!M KaMHH 3MHJI AJI)I(lfTb, 3MHJI AJI)I(lfTb CHrryqaJI.

Lijep gospodičić A TY )i(b 6hi HIIIoy CAlfqHbi rraHifq, CAifqHbi rraHifq Ky3eMoqKa. XoTey TYIO 3MJIIO 3a6HTb. E 72, N2 1 1 3

- >>U ravnom polju velik j e usjev zobi, a zeleni višnjik! I velik je usjev zobi izrastao, a u toj je zobi bijel kamen, na tom kamenu zmija leži, zmija leži siktava. A tuda je išao lijep gospodičić, lijep gospodičić Kuzma. Htio je tu zmiju ubiti.«

I tu se stvara ozračje zelenila, i to polje zobi. Usred te zobi je i

opet kamen. Tek tu je taj kamen bijel, a bijel mladac se pretvorio u

lijepa gospodičića. On tu hoće zmiju biti, ne t�ti. U ovom pramen u bjeloruske predaje poraba toga glagola nije prvotna. Kako je do te

zamjene došlo pokazuje pjesma koja se tu navodila kao prva [7 1 ] .

Trudan hod

U nastavku, moleći bijela mladca da ju poštedi, zmija tamo govori:

nie bij minie, nie tni minie (F 5, 685, br. 1 599) - »ne bij me, ne reži Biti i rezati me«. Takav paralelizam različitih glagola radi obuhvatnosti zakli-

njanja: »nemoj me niti biti, niti rezati«, lako se mogao shvatiti kao

kontaktna sinonimija radi pojačanja izraza, pa onda shvatiti i kao

zamjenjivost. Tako je u tom pramenu usmene predaje glagol biti 'udarati' mogao zamijeniti glagol t{ti 'rezati' , koji je prema svjedo-

čanstvu drugih varijanata ( [72] i [73]) jedini na mjestu.

T o pak da se protivnik kao z mi ja reže na kamenu čvrst je sastoj ak te

usmene tekstovne predaje. U sasvim drugom folklornom kontekstu Zmiju sijeku potvrđuju to bjeloruski zagovori protiv zmijina ujeda. U jednom od na kamenu njih govori vrač: A IVI6e, 3M.lUO, noAO)I(YQh Ha AaTpn-KaMHH, 6yAyQh

ce'Ib 3.liAe3HhiM KHJTOM (P 5, 1 84, N9 1 0 1 ) - » A tebe će, zmiju,

položiti na latir-kamen, sjeći će te željeznim knutom«. U drugome

vrač prijeti zmiji, upravo užu (By)I(-By)l(aBHQa) : Coli.IAeQb focrrOA3h Eor CB.liTOro MnxaHAa apxaHAa, AhiK eH B03MeQh BOHCTPYIO Meq, BaM

roAOBhi rro'TceKaeQh H no'Tpy6aeQb, .liPhl.li )I(HtaAbi rroBbiMaeQh. He

HaHA3eQ.li Bbl MeCTa Hil y IIOAH, Hil y AOMH, Hil Ha CHH.liM MOpH, Hil noA 6eAhiM KaMHeM (P S, 1 1 8, N9 33 1 ) - »Poslat će Gospodin Bog s

neba svetoga arhanđela Mihaila, eto on će uzeti oštri mač, vama će Bijeli kamen glave poodsijecati i poodrubljivati, jarosne žalce povaditi. Ne ćete

naći mjesta ni u polju, ni u kući, ni na sinjem moru, ni pod bijelim kamenom«. Bijeli kamen ne može zaštiti zmiju i njezino leglo od

božanskoga mača. Tu kršćanska zamjena za bijelog mladca nije sveti

Juraj , nego je arkanđeo Mihovil, vojskovođa vojske nebeske. On je

najčešće kršćanska zamjena za gromovnika Peruna, ali tu stoji za

bijeloga mladca. O tome kako onaj koji svojim hodom polju donosi rodnost ubi

ja zmiju time što joj odsijeca glavu ocrtalo se tako još jedno prasla

vensko obredno kazivanje:

belo mo ld o }b serde ovbsa na kamene mbčemb zmbji golvp Bijel mladac

tbnetb. 64 glavu reže

64 O tom ogranku usmene predaje obrednoga pjeva usp. Katičić 1990, 61-67.

Baltička predaja

Mati bijesova

Trobridi mač


A odnosi se to na isto mitsko zbivanje koje se u svetom pjevu

kazivalo i riječima:

{jubrbj} mbčemb zmbji golvr; sečetb.

Samo još treba saznati koje je ime taj božanski lik izvorno nosio.

U baltičkoj predaji javlja se isti mitski motiv u raznim varijanta

ma. U svima je uočljiva bliska podudarnost sa slavenskima.65 Ovdje će se ilustracije radi navesti primjer iz jedne daine:

[74a] Es stdveju mali1Jd, es stdveju malil,ld ar aso zobentil,lu ]odu mdtes gaididams. Es sacirtu ]odu mati devil,liemi gabaliem. B 34043,19

- >>Stajao sam na obali, stajao sam na obali s oštrim mačem čekajući mater Bijesova. Sasjekao sam mater Bijesova na devet komada.«

I u tom pramenu baltičke usmene predaje protivnik je žensko,

i tu ima djecu koja su i sama zlodusi. I tu ga junak siječe mačem. A u drugoj varijanti junak protivniku mačem siječe glavu:

[74b] Man iedeva Dieva dels trim kantem zobenilJu. Es paciršu Velnam gal vu devil,liem gabaliem. B 34043,4

- >>Meni je Božji sin dao trobridi mač. Posjeći ću Đavolu glavu na devet komada.<<

Ključna je riječ tu potpuno podudarna sa slavenskom. Ona je

baltoslavenska i dade se svesti na zajednički glasovni pralik galvd. Od toga praslavenski go/va, a to je južnoslavenski glava, istočnosla

Glava venski roAoBa. Đavol se latvijski zove Velns, što je etimološki srodno s imenom boga V elesa, zmaja. T u se jasno razabire da je upravo on

taj protivnik.

65 Usp. Katičić 1998.

Trudan hod

S. J arilo

Ocrtali su se obrisi mitskoga zbivanja kazivanog izvornim riječima

i njihovim izvornim sklopovima kako su u usmenoj književnosti juraj hoda doprle do nas iz svetoga pjesništva poganskih Slavena. Pjevalo se po putu tako o trudnom hodu po dalekom putu, za jednu nogu vodenom i

mokrom, za drugu ognjenom i suhom. Taj put vodi od tamo negdje

iza mora preko brda i dolina po šumi i šumama kroz lug i polje do

pred vrata gazdina dvora. Taj hod donosi polju godišnju rodnost.

Onaj koji hoda tim dalekim putem, poganski bog rodnosti, u sla-venskoj se usmenoj predaji zove]urb)b. To je ime kršćanskog svetea,

rimskoga vojnika mučenika, a izvorni mu je grčki oblik Georgios Kršćanski (fEWQYLoc;). Glasovna je prilagodba praslavenska, a iz nje su postali mučenik glasovni likovi u pojedinim slavenskim jezicima. Očito je to svetač-

ko ime ubrzo poslije pokrštenja zamijenilo pogansko koje je izvorno

nosila glavna osoba toga mita o trudnome hodu po daleku putu,

po lugu i polju. Poganski se bog izjednačio s kršćanskim svetcem, a Poganski bog svetkovina božjega dolaska s daleka puta izjednačila se s danom toga

svetea u crkvenom kalendaru. Očito je oboje padalo u isto doba

godine, pa je i to pomoglo izjednačavanju boga sa svetcem. Treba

dakle, ako je to moguće, utvrditi koje je to slavensko pogansko ime

upravo bilo. Zanimljiv je tu jedan bjeloruski proljetni običaj , opisan još u

prvoj polovici 19 . stoljeća. 66 Mlađi istraživači nisu više nailazili na nj . Prema opisu koji je došao do nas to je ovako: Na dan 27. trav-

nja slavio se u Bjelorusa ]arilo. On se zamišlja kao sjajan mladić ]arilo koji zrači svježinom i snagom. Dolazi na bijelom konju. Odjeven je u bijelu halj inu, na glavi mu je vijenac od poljskoga cvijeća. U

desnoj ruci drži ljudsku glavu, a u lijevoj raženo klasje. Obred se

izvodio tako što bi djevojku obukli i opremili kao Jarila, posjeli ju

na bijeloga konja i privezali ga za stožer zaboden u polje. Oko njega

su djevojke, također okićene vijencima od poljskog cvijeća, vodile

66 Usp. ApeBMIHCKliH 1846, 20-21 .

Roditi -p/oditi


kolo, ponekad i po zasijanoj njivi, pjevajući pri tome pjesme koje su

započinjale ovim riječima:

[75] BaAa'lbiBOI 5IphiAO na yceMy cBeTy, IIOAIO )!(hiTO paA3lfB, AIOA3RM A3eiJ;lf IIAaA3lfB. A rAJe )J( OH HaroiO, TaM )J(lfTO KaiiOIO, a rAJe joH Hil 3bipHe, TaM KOAac 3aiJ;bBlfiJ;e. I1BaHOB - TorropoB 1974, 181

- >>Potucao se J arilo po svem svijetu, polju je žito rodio, ljudima djecu plodio. A gdje pak on nogom, tamo žito stogom, a kamo on tek gurne, tamo se klas rascvate.<<

Na taj dojmljiv opis proljetnoga bjeloruskog običaja, očito vezana za rodnost polja, ruska je etnologija gledala s velikim oprezom, pa čak i nepovjerenjem. Potjecao je iz vremena i sredine u kojima se

Sumnja narodoznanstvo još nije bilo čvrsto konstituiralo kao kritička znau autentičnost nost, a proučavatelji bjeloruskoga folklora na terenu nisu nalazili

vijesti potvrde toj vijesti. Bilo je dakle doista razloga da se sumnja u nju.

Mogla je to biti romantična mistifikacija. No kako je napredovalo

istraživanje, nalazilo se sve više elemenata koji usprkos svemu go

vore za njezinu autentičnost.67 Ovdje će se navesti samo najbitnije. Jarila se >>potuca« kao i >>potucala« voločobnici. On, dakle, kao

i oni hodi, onako kako se pjeva o Jurju. A da je to doista tako,

Obilježja vidi se po riječima rroAIO ){(hiTO paA3HB. Zakodirano je tu ono: kpda

autentičnosti jurbjb hoditb tpda pol'e žito roditb. Odade se razabire da ta pjesma

o Jarilu pripada istoj usmenoj predaji kao svi tekstovi o Jurjevu

trudnu hodu koji su se ovdje navodili. Osobito pak mnogo kazuje

nastavak: AIOA3.HM A3e�H IIAaA3HB. O tome u tim tekstovima još nije

]arilo plodi bilo govora. U njima nije bilo govora o ljudskoj rodnosti, koja se

djecu u cjelini te pretkršćanske slavenske vjerske predodžbe neizostavlji

vo podrazumijeva. Po tome je ta sveta pjesma arhaičnija od svih

67 To su vrlo podrobno prikazali l1saHoB - Tonopos 1974, 180-187.

Trudan hod

podudarnih ulomaka koji su se do sada ovdje razmatrali. A u njoj se uz temeljni srok hoditi - roditi javlja i njegova varijacija hoditi -pioditi, Što nedvojbeno također potječe iz pjesničkoga jezika praslaven

skih obrednih tekstova. O tome jasno svjedoči pjesma zabilježena u novije doba u koprivničkoj Podravini:

[76] P otoči nam, gazda, jabuku vu to naše polje široko da bi nam polje rodilo, zlatom pšenicom plodilo. Ž 44, br. 63

Tu su, jednako kao i u stihovima o Jarilu, prisutni i pofe, i roditi, i p/oditi. Scena koja se opisuje u podravskoj pjesmi nedvojbeno

je mitska. To pokazuju jurjaški ophodni stihovi koji pripovijedaju scenu svete svadbe:

[77] Mara imala zlatu jabuku - kir ales! Puno gospode za jabuku drže - kir ales! Komu jabuka, temu djevojka - kir ales! juri jabuka, Juri djevojka - kir ales! jura ju tače u ra(v )no polje - kir ales! U ra(v )no polje, u crne gore - kir ales! H 14

Tako je božanska nevjesta odabrala mladoženju. Jabuka koja se tače u polje zlatna je, a gazda iz podravske pjesme obredni je zastup

nik toga božanskog mladoženje. 68 A što se postiže kad se zlatna ja

buka tače u polje, o tome se nešto saznaje upravo iz podravske pje

sme jer ophodna o tome šuti. T o pak što J arilo nastupa s ljudskom glavom u desnoj ruci,

Polje rodi, pšenicom plodi

Zlatna se jabuka tače u polje

potpuno je u skladu s tekstovnom predajom kako on protivniku Glava mačem siječe glavu (vidi gore str. 74-88). Raž u lijevoj ruci i vije- u]arilovoj nac poljskog cvijeća na glavi simbolički ga povezuju s vegetacijom rucz koju donosi. A posebno značenje ima bijela boja njegove haljine i

njegova konja. I to ga iskazuje kao onoga kojeg su pokršteni Slaveni poslije počeli zvati i onda potpuno preimenovali u]urbjb .

68 Takvih potvrda ima još: N 688; Š Nr. 5042. O svem tome usp. Katičić 1987b, 30-32, 35-36; 1989, 58-70, 77-82.

Zeleni lug ._, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

Bijela odjeća Pri izvođenju bjeloruskog običaja djevojka koja nastupa kao

Zaštita stoke od vukova

Jarila obvezatno je obučena u bijelo. To osobito značenje bijele

boje pokazuje tekst bjeloruskoga propisa za obred kojim se u sklopu

jurjevskih običaja stoka štiti od vukova:

(78] Ha 51ropMr, 23. anpeA>r, 6Rpern xAe6a-coAII y 6eAyro TpRnoqKy II HRcern Ha KypraHoqeK, no TPII pa3hi y TPII 6oKII TIOKAOHIICbCR He 'niipaJOqiiCb pyKaMII 3aKAaBlllii IIX Ha3aA II TIOMOAIIChCR: »A3eMeHhQeBIIq-KAeMeHbl(eBIIq, Hal(R BaM XAe6-COAII, TiaCII MOIIX KOHIII1« .

P S, 153, 53

- >>NaJegorijevo, 23. travnja, uzmeš kruha i soli u bijelu krpicu i nosiš na humak, po tri puta na tri strane pokloni se i opirući se rukama zabacivši ih nazad pomoli se: - Demenceviču -Klemenceviču, eto vam kruha i soli, pasi moje konje.«

A dolazakJarilov na bijelom konju i u bijeloj haljini potpuno je u skladu s tekstom bjeloruskoga zagovora kojim se štiti stoka od vuka:

BbHI)I{)KaA K HaM f OCllOAh Dor Ha 6eAOM KOH e H y 6eAOM nAaTbTIO (P

Bijel konj 5 , 47, N9 1 6 1 ) - »izjahao je k nama Gospod Bog na bijelom konju

i u bijeloj haljini«. T o je naprosto interpretatio christiana poganske mitske predodž

be o Jarilu. A možda je tu čak očuvan i trag pretkršćanskoga sakralnog govora u kojem je J arilo bio bog. A i onaj koji na zobenom polju zmijama siječe glave kao sveti Juraj zmaju, također u bjeloruskoj

predaji, naziva se biel malojczyk - >>bijel mladac« [72] i [73 ] . Bijel konj i bijela haljina jak su indicij da u Jarilu valja gledati izvorni

pretkršćanski nadnaravni lik izjednačen poslije pokrštenja sa svetim Jurjem.

To da J arilo dolazi na bijelom konju zajedničko mu je s folklornom predodžbom o svetom Jurju. O tome svjedoče bjeloruski za

govori: npHeA3e�b CB51ThLH IOpHt'I H 51ropat'I Ha 6eAOM KOHH (P 5 ,

1 8 1 , NQ 92) - >>dojašit će sveti Juraj i Jegorije na bijelom konju«; BOT

Bhie3)KaA CB51T3H 51ropH:H Ha cBaeM 6eAhiM KOHHKH (Ao6p. C6op. l ,

1 8 1 , N9 29 1 ) - >>eto, izjašio je sveti Jegorije na svojem bijelom konjiću«; CB51ThiH IOpH:H - 51ropH:H xpa6phiH Ha 6eAoM KOHH (P 5 , 141 ,

Trudan hod

N9 1 5) - »sveti Juraj - Jegorije hrabri na bijelom konju«. Hrvatska

jurjaška ophodnička pjesma tekstovno je potpuno podudarna s time: Đuro ti se šeće l po zelenom dvoru l na bijelom konju (H 2 1 ).

Konj na kojem jaše sveti Juraj u bjeloruskim se zagovorima

opisuje i kao siv: CB51ThiH EropwH: e3A3HB Ha csoeM cwseHbKOM H Siv konj 6eAeHbKOM KOHH (P 5, 47, N9 1 74) - »sveti Jegorije jezdio je na svo-

jem sivkastom i bjelkastom konju«; 6yA351 exaQb IOpbiH - 5IropbiH

Ha CHB51HhKHM KOHHKY (P 5 , 1 12, N9 296) - »jahat će Juraj - Jegorije

na sivkastom konjiću«; IOpwH: caM ie3bA3iQh Ha cisyoM KO Hi ( Cep 1 00, N9 1 06 1 ) - »Juraj sam jezdi na sivom konju«.

Siv konj je bijelac sa svijetlim sivim pjegama. Takav se konj u

Hrvata, a i drugih južnih Slavena, opisuje kao zelen, pa se za nj kaže

da je konj zelenko. U jurjaškim ophodnim pjesmama to se kazuje i Zelen konj o sivkastom Jurjevu konju: Zelen juraj došao l na zelenom konju (H

1 5) ; došao Vam zelen Đurad na zelenom konju (H 23) ; Evo Đurda na zelenom konju (H 23) ; Došel je, došel zeleni juraj l na zelenom konju (Š br. 4996) ; Došel je, došel zeleni juraj l na zelenom konjiću (Š br.

4987) . Ovamo ide i [4] . Zelen konj potpuno pristaje zelenomu jurju. T ako je i tu podudarnost između istočne i južne slavenske predaje

čvrsta. Uz Jurja se veže i zlatna boja. Karakterističan je i tu jedan bjelo- Zlatna boja

ruski zagovor: 5IropwH:, 6epw esmo 30AOTYIO Tpy6y, 6pbiTail csaH:ro

ceparo KOH51, KAaAlf CBOe 30AOTOa c51AAO (P 5 , 46, N9 1 69) - »Jegorije,

uzmi svoju zlatnu trublju, zauzdavaj svojega sivog konja, stavi svoje zlatno sedlo« . Ovamo ide i [73] . No zlatna boja toliko je vezana za

Jurja da mu i konj može biti zlatan : EA351 CB51Thi IOpbi - 5Iropbi Ha

He65lcH, Ha 30AOTOM KOHH (IllE 2, 542 , N9 50) - »Jaše sveti Juraj

- Jegorije na nebesima, na zlatnom konju.« U sustavu boja slaven- Zlatan konj ske mitske slike svijeta zlatno stoji u opreci prema crnom jednako

kao i bijelo. Može se reći da je zlatno osobito obilježena varijanta

bijeloga.69

69 Usp. I1BaHOB - TonopoB 1965, 138-140.

Dozivanje proljeća

Proljeće na zlatnom

konju u zelenoj halji

Proljeće vozi na rafu

jasne dane


Slika se zaokružuje kad se u razmatranje uključi i bjeloruska

pjesma iz običaja dozivanja i dočekivanja proljeća (secmmKa) . To je istočnoslavenski godišnji običaj koji prethodi Jurjevu danu.

Održavao se u ožujku, a o klimatskim je prilikama zavisilo na koji datum. Pjesma o kojoj je riječ glasi ovako:

[79] A3RKyil: Ta6e, EmKe, WTO 3HMY CKOHqaAH, WTO BeCHbl AO)!(AaAH! IloMa)!(lf HaM Eo)!(e, y Ao6pbiH qac HaqaQH BRCHY BbiKAHKaQH! flpHA3lf, npHA3lf, BeCHa, npHA3lf, npHA3lf, BeCHa, K HaM Y TaHOqlfK, npHHeCH HaM 360)!()!(a, npHHeClf HaM KpaCOK Ka6 HaM 3BlfQb BRHOqlfK! EA3HQb BecHa, eA3HQb Ha 3aAaTOM KOHH, B 3RAeHOM CaRHlf, Ha coce ceAaiOqlf npaBoil: pyKoil: ceroqlf, Cbipy 3RMAIO apyqlf, CMb!KOM CKapOAaiOqlf . BR3eQb, BR3eQb BecHa, BR3eQb, BR3eQb KpacHa RCHb!e A3RHOqKlf, qacTbie AO)!(A)!(oqKH, 3HAeHb!e TpaBbl, KpaCHbie QBRTOqKlf HaM Ha BRHOqKlf. IlfB N!! 26; EorAaHOBHq 1895, 102-103

- »Hvala tebi, Bože, Što smo sa zimom svršili, što smo proljeće dočekali! Pomozi nam, Bože, da u dobar čas počnemo dozivati proljeće! Dođi, dođi, proljeće, dođi, dođi, proljeće, k nama u kolo, donesi nam zrnate pšenice, donesi nam boja da bi nam splelo vjenčac! Vozi se proljeće, vozi na zlatnom konju, u zelenoj halji, na ralu sjedeći, desnom rukom sijući, vlažnu

Trudan hod

zemlju orući, granatim balvanom drljajući. Vozi, vozi proljeće, vozi, vozi prekrasno, jasne dane, zelene trave, prekrasne cvjetiće nama za vjenčiće.«

Proljeće (seCHa) pojavljuje se tu kao ženska osoba. T o je zadano

samom praslavenskom riječi vesna, koja je ženskoga roda. U južno- Vesna slavenskim se jezicima ta riječ izgubila.7° Osim što je žensko, ona proijeće dolazi dolazi jednako kao i J arilo, a to će reći jednako kao Juraj . Dolazi kao ]arilo na zlatnom konju i odjevena je u zelenu halju, donosi bogato ša-

renilo poljskoga cvijeća i rodnost poljima. To je jasan dokaz da je

predodžba o Jarilu, kako je zabilježena u prvoj polovici 1 9. stoljeća,

autentična slavenska pretkršćanska vjerska predodžba. Nema stoga

opravdanoga razloga sumnjati u autentičnost običaja kakav je tada

opisan/1 kako god se i danas neki ruski etnolozi ne mogu primiriti

kod toga.72

J arilo se kao nadnaravna osoba, tek s nešto drukčij im glasovnim ]arilo u Rusa likom imena (5lpHAa) , javlja i u ruskim godišnjim običajima. Tek

to nije vezano uz dolazak proljeća, nego uz njegov ispraćaj na pra-

gu ljeta. Tu se vidi kako se Jarilu u »hodu godine« s protjecanjem

vegetacijskog ciklusa mijenja pojava i uloga. I ta povezanost s njim

upućuje na to da je Jarilo bio bog upravo toga ciklusa. Blijedi trag

toga običaja razaznaje se i u južnih Slavena. U Rusa su se očuvali tragovi velike svetkovine kojoj je primjeren ]arilov dan

naziv J aril ov dan. Kad su istraživači pod kraj 1 9 . i u prvoj polovici

20. stoljeća zapisivali što su mogli saznati o tome, taj običaj se je već gubio. Podataka je malo i skupljeni su po sjećanju starijih ljudi.

O samom izvođenju i smislu običaja jedva da su išta znali reći. Na

tragove se nailazilo uglavnom u srednjoj i istočnoj Rusiji. Očuvao se

naziv toga običaja 5lpHAHH AeHh - »Jarilov dan« i 5lpHAHHa nAeiiih -

»Jarilova plješina«. Sadržaj običaja bila je obredna šetnja (ryA>IHHe) ]arilova uz pjesmu i ples. Izvođenje toga zvalo se 5lpHAHHY nAeiiih norpe6aTh piješina - »pokapati Jarilovu plješinu«. Ponegdje se Jarilo doista i pokapao,

70 Usp. Skok 1973, 579, s.v. vesna.

71 Usp. l1saHOB - Tonopos 1974, 186. 72 Usp. npr. CoKOAOBa 1979, 1 80-182.

Pokapati ]arilo vu p lješinu

]arilo odobrava ljubav

]arilo i Ivan Kupalo

]arilovi kumiri

]arilo mlad i star


u liku lutke od krpa, od slame ili od keramike. Glavno mu je obi

lježje vrlo izražen falus. Negdje ga je do groba nosio starac obučen u dronjke u malom lijesu, a pratile su ga pijane babe s opscenim

tužaljkama. O tome tko je J arilo i što predstavlja malo je tko znao

što reći. Tek na rijeci Oki, gdje se obredna Jarilova šetnja održavala na humku uz obalu koji se zvao 5lpHAHHa nAelllh, mladi, koji su na

stavljali slavlje pošto su im roditelji s mrakom otišli kući, odgovorili

su na pitanje tko je bio J arilo: OH AI060Bh oqeHh OAo6pRA - »On je ljubav jako odobravao«. Jarilov se dan slavio pod kraj lipnja pred

petrovski post. U folkloru ga je teško razlikovati od Ivana Kupala i

od ivanjskoga svetkovanja. Tu se jasno razabiru tragovi orgijastič

noga kulta. Običaj i vezani uz Jarila podudarni su s običajima u vezi

s likom koji se zove Ivan Kupalo i održavaju se o Ivanju. Jedni se teško mogu čisto razlučiti od drugih, to teže što im je arealni raspored komplementaran.73

O Jarilovu kultu ima i vijesti iz starijega vremena. Tako se čuvala

predaja da je u davnini kod Haliča u Ukrajini na poklonstvenoj gori stajao Jarilov kumir kojemu je jednom u godini dolazilo mnoš

tvo svijeta na trodnevno slavlje. A pisac Života Tihana Zadonskoga

( 1 763.) zaključuje na temelju starijih vijesti koje je skupio da je postojao Jarilov kumir i da su se oko njega održavale svetkovine s

razuzdanim pjesmama i plesom u vrijeme kada u zemlji još nije bilo kršćanske pobožnostU4 U Suzdaljskom pak ljetopisu spominje se

kumir koji se zvao 5lpyH. A kao opća imenica RPYH u ruskom na

rodnom jeziku znači 'uspaljena životinja u doba parenja', 'uspaljen

tetrijeb', 'uspaljen čovjek' .75

Ocrtava se tako istočnoslavenski kult boga J arila, koji mlad dolazi na bijelom konju u bijeloj haljini, oko njega plešu djevojke, a

pokapaju ga stara i plješiva, do groba ga prate ucviljene pijane babe.

73 Usp. HBaHOB - TonopoB 1965, 1 22-124; CoKoAoBa 1979, 250-252. Vrlo je zanimljiv opis takva običaja kod grada Šuje u Vladimirskoj Guberniji (III str. 367).

74 Usp. HBaHOB - TonopoB 1965, 12 1 . 75 Usp. HBaHOB - TonopoB 1974, 18 1 . O tome kako Rusi u jurjevskom ophodu nose i

postavljaju križ na polju usp. gore str. 61 .

Trudan hod

Radi se pri tome o dvije svetkovine, jednoj u travnju i drugoj u

lipnju, koje su onda, kako se čini, poslije pokrštenja, izjednačene s

Jurjevom i s Ivanjem.

Isti Jarilov kult ostavio je traga i u narodnim običajima južnih

Slavena. Banatski Srbi u selu Zagajica južno od Vršca i sjeveroza- ]arilo padno od Bele Crkve slave na dan 25. svibnja po julijanskom ka- u banatskoj lendaru (7. lipnja po gregorijanskom) seoski praznik, kakav se u Zagajici Srbiji i Banatu zove 3aBeTHHa. Temeljno značenje riječi zavjetina

općenito je 'zavjetna gozba' . Ali ima i posebno značenje. Što je u Srbiji zavjetina, zabilježio je Vuk Karadžić: »Y Cp6HjH csaKo ceAo Zavjetina HMa ITO jeAaH AaH KOjH CAaBH H CBeTKyje (H TO o6HqHo 6I1Ba A>eTH :

OA sacKpCeHHja AO fleTposa ITOCTa) : CKyiTe ce CBH CeA>aiW ()!{eHCKO H MYlllKO) Ha KaKBO 6pAo, HAH Ha Apyro AHjeiTo MjeCTo y ceAy: Ty H3BeAy

csoje ITpHjaTeA>e KojH HM Aol)y H3 Apymjex ceAa, H A03osy ITOITOBe

H KaAyl)epe Te qaTe MOAHTBy, CBjelllTajy MaCAa H CBeTe BOAHIW, ITa Ce

OHAa AHrHy CBH C KpCTOBHMa H C HKOHaMa ITO ITOA>Y (ITo )!{HTHMa H

ITo AHBaAaMa) a rAjelllTO H OA Kyne AO Kyne; ITO TOM AODY oiTeT Ha OHO MjeCTO, ITa OHAje pyqajy H qHTaB ce AaH qaCTe, Hrpajy H ITjesajy.

TaKoso ce seceA>e ITO EpaHHqesy 30Be JaBemw-ta.«76

U banatskoj Zagajici seoska se svetkovina odvijala u tim istim

okvirima. U crkvi se služila liturgija i uz nju se vršili posebni obredi

predviđeni za taj dan: procesija, posvećivanje vode i blagoslov sto

ke. U procesiji su stijegovi crkvenih zastava i motke koje su nosile

»nebo« bile okićene vijencima od zelenoga žitnog klasja. Žene su s

obiju strana na ophod bacale žito i molile: »Da Bog da da rodi žito!«.

Već za liturgije i procesije u cijelom se selu počelo slaviti. Skupljali

su se gosti. Prvo se slavilo uz cigansku svirku po dvorištima, a onda,

poslije objeda, na trgu pred crkvom i u zatvorenim prostorijama. Selom su kružili fijakeri i vozili raspjevana društvo. Slavlje je pred

večer dosezalo svoj vrhunac, nastavljalo se cijele noći. Nije prestajala

ni sutradan, kad su fijakeri imali najviše posla. Tek je oko podneva

jenjavala slavlje i gosti su se počeli polako razilaziti. Ni po čem se

76 Kapai,Illh 1818 , s.v. 3aBjenma.

Zavjeti na u Zagajici

Zavjeti na ]arilo

faro vit

Zlatni štit

]arovit je Mars

ta svetkovina ne razlikuje od 3aBeTHHa u drugim srpskim selima po

Banatu i Bačkoj , nego samo po tome kako se zove. Ne, doduše, u

samoj Zagajici, nego u susjednim selima, ta se zagajička svetkovina zove ]apu.!lo. Sami Zagajičani ne rabe i ne vole to ime. Jednako se

tako odvija i jednako zove 3aBeTHHa u obližnjem selu Dupljaja po

kraj Bele Crkve. Nekada su se, međutim, i godišnje svetkovine u drugim srpskim selima u Banatu zvale]apu.!lo .77 Osim istoga imena

i sam sadržaj svetkovine raspoznatljiva pokazuje da je to ista kultna

baština koja nam je poznata od ruskoga svetkovanja Jarilova dana.

Južnoslavenska srpska predaja sasvim je tu podudarna s istočnosla

venskom ruskom.

Nema dvojbe da je u narodnim običajima vezanim uz ime]arylo očuvana praslavenska poganska obredna predaja. No u vijestima o

ruskim poganskim bogovima nema ni jednoga u kojem bi se mogao prepoznati ]arilo istočnoslavenskog folklora. Ima, međutim, jedan

takav među bogovima baltičkih Slavena koje u 12 . stoljeću spomi

nju njemački pisci. Oni, dakako, pišu latinski. Kod njih se tako čita

o bogu ]arovitu: . . . clipeus aureus parieti affixus Gerovito, qui deus militiae eorum fuit, consecratus, quem contingere apud eos illicitum erat (Ebbo 3, 8) - » . . . zlatan štit pričvršćen o zid (hrama) posvećen

Jarovitu, koji je bio njihov bog rata, a kod njih nije bilo dopušteno

da se taj štit dodirne«. I još o tom Jarovitovu zlatnom štitu: . . . clipeus pendens in pariete, mire magnitudinis, operoso artificio, auri lammis

obtectus quem contingere nulli mortalium liceret, nescio quid in hoc sacrosanctum ac paganae religionis auspicium, in tantum ut nunquam nisi belli solummodo tempore a loco suo moveri deberet. Nam, ut postea comperimus, deo suo Gerovito, qui lingua latina Mars dicitur, erat consecratus, et in omni proe lio victores ses e hoc praevio conjidebant (Herbord 3, 6) - » . . . štit koji je visio na zidu (hrama) , začudne

veličine, izrađen majstorski s mnogo truda, pokriven zlatnim plo

čama, koji nitko od smrtnika nije smio dotaknuti, i ne znam što je

to u njem bilo tako posvećeno i obilježje poganske vjere, tako da se

77 Usp. <1>HAHrrOBHn 1954c, 42-47.

Trudan hod

nikada nego samo u vrijeme rata nije smio pomicati sa svojega mje

sta. Naime, kako smo poslije saznali, bio je posvećen njihovu bogu Jarovitu, koji se na latinskom jeziku zove Mars, i uzdali su se da će u svakoj bitci biti pobjednici ako se on nosi pred njima«.

Taj štit se dakle u mirno doba nije smio pomaknuti s posveće

nog mjesta, a bio je simbol Jarovitove ratničke funkcije isto kao i

stijegovi sa zastavama koji su se za njegove svetkovine zabadali oko

gradova Wolgast i Havelberg, u kojima su mu bila svetišta (Ebbo

3, 8 i Herbord 3, 6). Jarovit se slavio sredinom travnja o proljetnoj

svetkovini rodnosti polja (Ebbo 3,8) . Vjerovalo se da su u njegovoj

vlasti zelen i plodovi zemlje. On ih daruje ljudima ili im ih uskra

ćuje (Herbord 3,6) .78 I italski Mars bio je ne samo bog rata, nego i proljetne, oživjele vegetacije.l9 Po tome je ta učena identifikacija

slavenskog J arovita s rimskim Marsom vrlo dobro utemeljena. Njemački pisci toga slavenskog boga zovu latinski Gerovitus ili

Herovith. To ime očito pripada istom tvorbenom sustavu kao i ime

najznatnijega boga baltičkih Slavena: Zwantewit(h) ili Svantavit ili Svantovitus ili Szuentevit. On je po svojim obilježjima blizak Perunu

i može se smatrati hipostazom njegova božanstva, upravo hipostaziranom epiklezom, osamostaljenim zazivom, njegovom zamjenom

među bogovima baltičkih Slavena. 80 Oba ta imena završavaju jed

nako. Nameće se vrlo razgovijetna praslavenska interpretacija tih

latinskih zapisa u njemačkih crkvenih pisaca: Svftovit'b i ]arovitll . Bile to složenice ili pridjevske izvedenice,81 ako se odbaci završetak

koji je u oba imena jednak, ostaju dvije osnove, jedna u oprjeci pre

ma drugoj : svfto- ijaro-. To nije slučajno niti je bez značenja. Iste se

osnove, naime, nalaze u oprjeci kao prvi dio složenih muških imena

u najboljoj tradiciji indoeuropskog junačkog epa. Tako Svftoslavll stoji naprama ]aroslavll, Svftoplllh naprama ]aroplllh, Svftomirll

78 O Jarovitu, bogu baltičkih Slavena, usp. Niederle 1924, 149-150; l1saHOB -Tonopos 1965, 38-39.

79 Usp. Zogović - Bogeski 1990. 80 Usp. l1saHOB - Tonopos 1974, 184. 81 Za prvo usp. Skok 1973, 599 s .v. -vit 2 prema Rozwadowskom, a za drugo Trubačov

3CC5I 8 (1981) 177 s .v. jarovito.

]arovit i radost polja

faro vit i Sventovit

Svet i jar

Svet je baltoslavenski i indoeuropski

jar otvara ijeto, obiiježuje početak godine

]ar, jara, jaro označuje

proijeće


naprama ]aromirz,. Takva su još imena ]arobojb i ]arognevz,.82 Ima dakle dobra razloga da se latinsko Gerovitus i Herovith interpretira upravo kao]arovitz, , praslavensko ime boga ratne pobjede i proljetne

zeleni te rodnosti polja. Te osnove: sv�to- i jaro- označuju različite božanske sile i njihovo usporedno djelovanje. Tu smo čvrsto usi

dreni u praslavenskom sakralnom leksiku. A ime ]arylo predstavlja

oblik od mila svečanoga]arovito. Praslavenski pridjev svrtb prvotno izriče numinoznost, obdarenost

božanskom silom. Riječ je indoeuropska, i to baltoslavenska, kako pokazuje litavski švefltas i pruski swenta- 'svet', a izvan toga kruga javlja se još u iranskom sakralnom rječniku, kako se razabire iz avestičkoga

sp:mti5 'prožet dobrom božanskom silom', 'svet'. To je sakralni rječnik jednoga sasvim određenog indoeuropskog areala: baltičko-slavensko

iranskoga. O izvornom značenju praslavenskoga svrtb teško je išta

pobliže znati jer je taj pridjev odmah s pokrštavanjem Slavena preuzet u kršćansko vjersko nazivlje i dobio značenje 'svet', tj . potpuno se semantički priljubio grčkomu &yLoc;, LC:Q6c; i latinskomu sanctus, sacer. Dokle god se dobro ne istraže blijedi tragovi izvorne porabe te

praslavenske riječi, ona nam je potpuno i isključivo kršćanska.83

Praslavenskim pridjevom jaro izriče se da je što obilježeno mladom životnom silom, žestokom silom rasta. Ona pri tome nije shvaćena apstraktno, kako je ovdje zacrtana, nego arhajski konkretno. T a se sila očituje u određeno godišnje doba, u proljeće. Ona je proljetna sila.

Njome se otvara ljeto, obilježuje godina kao svojim početkom. I tako

se to odvija oduvijek i zauvijek u beskonačnom kružnom ponavlja

nju. Poimeničen, taj pridjev u sva tri svoja roda: jaro, jara i jaro znači 'proljeće', 'toplina', 'žestina', 'mlada godina', 'ljeto' , 'godina'. Tako je u hrvatskom i srpskom potvrđena imenica jar (m.) i u poljskom jar, te ukrajinski dijalektalno nap, sve 'proljeće' . No hrvatski i srpski jar

(m.) znači i 'gnjev', 'žestina' . Isto to znači i staroruski >Ipn. Ruski pak dijalektalno >Ip znači 'oganj ', 'žar', 'pepeo' . Tu se razgovijetno ocrtava

82 Usp. I1saHoB - Torropos 1974, 185. 83 Usp. o tome vrlo opširno i temeljito Torropos 1988.

Trudan hod

prvotno značenje poimeničenog praslavenskoga jaro. Isto je značenje

poimeni čenoga ženskog roda toga pridjeva jara. T ako je ruski crkve

noslavenski Rpa 'proljeće', hrvatski i srpski jara 'velika žega', 'suma

glica', 'zadah' , bugarski Rpa 'sjaj', 'sumaglica'. Poimeničen srednji rod

jaro potvrđen je u češkom, slovačkom i starijem poljskom u značenju

'proljeće' . Isto je značenje praslavenske imenice koja je izvedena odat

le kao i-osnova jarb. Tako je poljski jarz i ukrajinski Rp b 'proljeće', ali

i 'žito zasijano toga proljeća', ruski Rpb i slovenski jar (f.) znače samo 'žito zasijano toga proljeća', a hrvatski i srpski jar (f.) znači upravo

'ječam zasijan toga proljeća' . Temeljno značenje praslavenskoga jaro pokazuju i njegove izvedenice. T ako jarica. Bugarski je RPHI."\a 'mlada

kokoš koja još nije nesla jaja', a hrvatski i srpski je jarica 'mlada koza

koja još nije bila skozna', ali znači i 'kokoš koja se izlegla te godine', a

hrvatski jd1ica i slovenski jdrica znači 'pšenica zasijana toga proljeća'. Slovenska riječ znači još i 'mlada ovca' i 'mlada kokoš'.

Praslavensko jaro može se dakle odnositi podjednako i na živo

tinjsku i na biljnu mladu snagu rasta. Muško te iste tvorenice jarbcb izvorno znači isto što i jarica. Tek je hrvatsko i srpsko jarac promijenilo svoje prvobitno značenje i postalo naprosto muško od koza. Prvotno značenje očuvala se u bugarskom Rpeu: 'jarić', 'kozlić koji

se izlegao te godine' . Slovensko pak jarec znači 'j an j ac koj i se izlegao

toga proljeća', 'neuškopljeni ovan', ali i 'ječam zasijan toga proljeća',

'lan zasijan toga proljeća', a slovački jarec i staro i rijetko hrvatsko

jarac znače 'ječam zasijan toga proljeća' . I poljsko dijalektalno jarzec, jarec znači 'ječam zasijan toga proljeća', rusko dijalektalno Rpeu:

'mladi dabar od jedne godine', a ukrajinski je dijalektalno Rpeu;h

općenito 'ječam' . Sasvim isto o temeljnom značenju te praslavenske

osnove kazuje izvedenica jar� koja se odnosi na mladunče. Bugarski

Rpe, makedonski jape, hrvatski i srpski jare sve znači 'kozle', ali

slovenski jare znači 'janjac', isto to znači i rusko crkvenoslavensko Rp//\, a češko jefdtko znači 'ovca od godine i pol'. Temeljno je dakle

značenje prasalavenske osnove jar- upravo mlada životna sila, biljna

ili životinjska, od toga proljeća. Životinjske i biljne vrste pokazuju

jar je obilježen mladom i žestokom silom rasta

jar se odnosi na životinjsku i na biljnu mladu snagu rasta

Mlada životna sila


se kao za to temeljno značenje sporedne. No praslavenski pridjev Žestina, pohota jar'b može se rabiti i tako da se proljeće i godina obilježena njime

potisnu u stranu. On tada znači naprosto 'žestok', 'čio', 'pohotan',

'razbuktao', 'uspaljen', 'vruć', 'gorak'. I u takvoj je porabi taj pridjev sveslavenski. Raširena je i p rid j evska izvedenica jar'bk'b }b 'jarki'.

Uz osnovu jar- stoji i praslavenska osnova jur-. Ona je glasovno i značenjski u uskoj vezi s njom. Osobito je tu karakteristično

bjelorusko IOp 'požuda', 'pohota' , 'žudnja'. Za to ima vrlo il ustra-juriti tivna potvrda iz govornoga jezika: Y I.VI6e aA3iH IOp Ha yMe, yce 3

A3ijqaTHMH 6 3airphmay (I-1BaHoB - Torropos, 1 974, 1 83) - »Tebi je

jedino pohota na pameti, sve bi se s djevojkama poigravao«. Ruski IOp znači 'bijes', 'pohota', 'žudnja', u arhangelskim govorima IOp6

znači 'vrijeme kad tuljani dobivaju mlade', a u razgovornom je jezi

ku IOpHAa 'nemiran čovjek'. U poljskom su potvrde jurzyć sif 'ljutiti se', jurny 'pohotan', jurnofć 'bijes', 'pohota', a u južnoslavenskom

juriti 'hitro goniti' na istoku, 'žurno se kretati' na zapadu.

Praslavenska osnova jar- pripada indoeuropskom leksičkom sloju. To je indoeuropska osnova bez tematskog vokala yor-, od čega

jar je avestičkiydrđ (n.) 'godina', i s tematskim vokalom, muška i ženska, indoeuropski yoro- l yora-, od čega grčki WQOc; 'godina' i WQCX 'godišnje doba',

'povoljno godišnje doba', 'proljeće', 'ljeto'. Naprama toj osnovi

u prijevojnoj duljini o-stupnja stoji osnova yero- l yerd- u duljini temeljnoga prijevojnog e-stupnja, od čega pragermanski jera 'go

dina': gotski jer, staro nordijski dr, staro engleski gear, engleski year,

starofrizijski ger, starosaski jar, ger, starogornjonjemački jar, novo

gornjonjemački jahr. Staroenglesko gear ne znači samo 'godina', nego i 'proljeće'. Tu se čuva trag istoga semantičkog razvoja kao u

slavenskom i u grčkom. Ovamo se stavlja i litavski jeras, latvijskijfrs 'janjac', tj . 'životinja toga proljeća', 'životinja ove godine' . Imamo

tako pri j evoj dulj ina yer- l yor-. Ta se pak osnova izvodi od indoeu

ropskoga korijena H1ei- s proširkom -r i prazninom u prvom, a duljinom u drugom slogu: HJ!er- l HJ6r-. Korijen H1ei- (slavenski

i-ti, latinski i-re) znači 'ići' . Temeljno je značenje indoeuropskoga

/ --- l 02 .�·�

Trudan hod

H yer- l H yor- dakle najvjerojatnije 'hod'. Mitska predodžba o Hod godine trudnome hodu slavenskoga boga Jarovita, ili opuštenije Jarila, bila

bi, dakle baština najdublje indoeuropske davnine.

I po svojem glasovnom liku i po značenju ne daju se praslaven

ske osnove jar- i jur- doista uvjerljivo etimološki odvojiti jedna od

druge. No nije lako za cijelu tu tvorbena vrlo razgranatu leksičku Etimološki porodicu točno i uvjerljivo odrediti indoeuropsko ishodište. T o, odnos osnova uostalom, kada se radi o razgranatom sakralnom rječniku, nije jar- i jurniti neobično niti neočekivano. U kontekstu sakralnoga pjesništva

rano je došlo do interferencije riječi poteklih od indoeuropskoga

yeur- l your- (od yeu- 'miješati', 'mućkati' s proširkom -r), upravo

od njihove prijevojne dulj ine ye(u)r- l yo(u)r- s riječima poteklim

od indoeuropskoga H yer- l H yor- 'hod'. T o onda znači da bi vrlo

rano bilo došlo do značenjske interferencije između temeljnoga 'ići'

s jedne i temeljnoga 'poticati na gibanje' s druge strane. Jedinstveno

indoeuropsko ishodište dobiva se samo ako se pođe od H1ei- 'ići' s

dva determinativa -w i -r, praznine u prvom i trećem slogu i dulji-ne o-stupnja u drugom: Hyo(u)r- 'ići' , 'pokretati', što je očito vrlo nategnuto zbog dva uzastopna proširka jednoga korijena. Pitanje

indoeuropske etimologije imena praslavenskih bogova ]arovitb i

]ary lo l jarila ostaje stoga još otvoreno. 84

No kakav god konačan odgovor dobilo to pitanje, kada ga jed

nom dobije, već je i sada pouzdano utvrđeno što osnova jar- u

tim božanskim imenima znači. T o je mlada životna sila, sila rasta i rasploda, kako poslije zimskog mrtvila nailazi u proljeće i time Sila uzrujana obilježuje novi krug godišta - sila uzrujana i žudna, sjajna i vruća, i žudna upravo »jarka«, sila borbena i pobjednički nadmoćna. Ta osnova

znači proljetno bujanje, godišnje. Od toga je neodvojiva osnova

84 O potvrdama osnove jar- u slavenskim jezicima usp. I1saHOB - Tonopos 1974, 181-183. Za pokušaje razdvajanja tih potvrda na razne etimologije usp. Skok 1971 , 755-756, s.v. jiir, 756-757, s.v jara 2 i 787, s.v. juriti i Trubačov 3CC5l 8 (1981) 171-181, osobito ss.vv. jaro l jara l jara, jarb, jarr, jarica, jarbcb, jara (jb), jariti (sr) i 198-199, s.v. juriti (sr). To etimološko razdvajanje slabo je uvjerljivo zbog nerazmrsive glasovne povezanosti cijele te leksičke skupine. S vrlo ranim interferencijama računa Gluhak 1993, 288-289, ss.vv. jar, jar ž, jarac i 304-307, ss.vv. juraj, juriti.


jur- koja izražava pohotu, bijes i nemirnu žurbu te iste mlade proljetne sile. Lako je dakle razumjeti da su tek pokršteni Slaveni, ko

j ima se njihov bog nije dao iščupati iz duše, a njegovi im obredi

postajali narodni običaji, prilagođujući se novoj vjeri i zahtjevima

njezine crkve, toga boga nazvali ]urb}b i poistovjetili ga sa svetim vojnikom mučenikom toga imena. Nije ono bilo daleko od imena njihova Jarila.


U odlomcima slavenske usmene književnosti što su ovdje izabrani, skupljeni i razmotreni razabire se dosta oštra slika svetoga obrednog

pjeva slavenskih pogana o nadnaravnoj osobi koja dolazeći jednom u godini, na proljeće, svojim hodom donosi poljima, stoci i ljudima

rodnost. Pokazalo se ne samo koji su bili mitski sadržaji tih svetih pjesama, nego u dobroj mjeri i to kojim su se riječima, pa i kojim njihovim sklopovima ti sadržaji obredno kazivali. Mogle su se osje

titi i šire implikacije toga kazivanja, a i to što ono znači za ljudski život i za skupnu doživljaj nost nepokrštenih Slavena. Radi se, napo

kon, o kruhu, mlijeku i mesu kojim će preživjeti godinu i o medu

kojim će, kad provre u medovinu, razveseljavati srce. Radi se o po

tomstvu koje znači potporu u životnoj borbi i oslonac u starosti. A

to će reći da se radi o najtemeljnijem doživljaju sigurnosti i zbrinu-Zebnja hoće li tosti, o čežnji za pouzdanjem u tjeskobnom strahu od oskudice. Tu

njiva roditi se u najdubljim slojevima osjeća još i zebnja s kojom su se najdavniji

zemljoradnici pitali hoće li i do godine njiva roditi. Nema dvojbe da je to bitan slavenski pretkršćanski vjerski sadržaj . Vrijedno je stoga

potruditi se i pokušati, koliko je to moguće, rekonstruirati po koji ulomak izvornoga teksta te svete pjesme poganskih Slavena, kako

god se potpuna oštrina i pouzdanost slike pri tome ne može postići. Tu će se sada sva pozornost usredotočiti upravo na to.

Rekonstrukcija U pjesmama što se pjevaju pri proljetnim ophodima Hrvata, Slovenaca, Bjelorusa i zapadnih Rusa te Poljaka, južnoslavenskim

Trudan hod

dakle, istočnoslavenskim i zapadnoslavenskim, susreću se iskazi ko

jima se jasno nazire praslavensko ishodište.

Na temelju ulomaka:

a. Kud jura hodi, tud pole rodi [ l ] ; b. Kud vam Đuro odi, tud vam polje rodi [2] ; e. Kuda jura odi, tuda polje rodi [3] ; d. Kud jura hodi, tud pole rodi [ 4] ; e. Gdzie krolewna chodzi, l tam pszeniczka rodzi. l Dzie krolewna nie chod

zi, l tam pszeniczka nie rodzi - >>Gdje kraljevna hodi, l tamo pšenica rodi. l Gdje kraljevna ne hodi, l tamo pšenica ne rodi« [ 1 5] :

f. panicz urodziwy . . . pod nim kori chodziwy- >>naočit gospodičić . . . pod njim konj koji dobro hoda. « [ 1 6]

može se rekonstruirati temeljni mitski iskaz u praslavenskim ob-

rednim pjesmama:

l a. Krda ]ary lo hoditb, trda pol'e roditb. Vidi o tome pobliže gore, poglavlje l .

Na temelju ulomaka:

a. CB.HThr IOpa:H ITO ITOMIM xaA3IIY Aa )!(!ITO paA3IIY - >>Sveti je Juraj po poljima hodio i žito je rodio<< [8] ;

b. fAe, CB.HThrif 10p3:il:, ITphr3a6aBII)'c.H? - ITo M.H)Kax xaAIIy, ITaumro paAIIy, .Hparo ITIIIOHKY - >>Gdje si se, sveti Jurju, zadržao? - Po međama sam hodio, činio da njiva rodi jaru pšenicu« [9] ;

e. ljsie fviatjje potfbierdli sie, adzin ]ur) i nie ubirdtj sie, j d pa polu chadzi1f, :iyta radzilj - >>Svi su se sveti okupili, jedino Juraj nije bio na okupu, nego je po polju hodio, žito rodio« [ l O] ;

d . Swiatj juraj pa mie:iach chodzić, da :ijta r6dzić- >>Sveti J ura j po međama hodi i žito rodi« [ l l ] ;

e . Swiatj Jurja, dzie tj bywdtj? l Pa mie:idm chadzitj, da :ijta radzilj ->>Sveti Jurju, gdje si ti bio? l Po međama sam hodio i žito rodio« [ 12] ;

f. CB.HTa.H MIIKOAa ITO Me)Kax XOAIITh, ITO Me)Kax XOAIITh, )!(!ITO poAIITh ->>Sveti Mikola po međama hodi, po međama hodi, žito rodi« [ 13 ] ;

g . fAe l1AhMI XOA.H, TaM xAe6-)KIITO poA.H - >>Gdje Ilija hodi, kruh-žito rodi« [ 14]

potvrđena je i inačica toga obrednog kazivanja o mitskom zbivanju

koja se dade rekonstruirati ovako nekako:

Kud]arilo hodi, tuda polje rodi

]arilo po poijima

hodi, žito rodi

Zelen ]arilo s daleka puta,

trudnoga hoda po poiju


l b.]arylo po pol'emo l med amo hoditb, žito roditb. Vidi o tome pobliže gore, poglavlje l .

Na temelju ulomaka:

a. Zelena Jurja, daleka puta, trudnoga hoda [5] ; b. zelena jurja z daleka puta, našega truda, trudnoga hoda [6] ; e. Daleki su puti moji; ti hoditi ne biš mogla [7] ; d. ]edzie z swojq druiynq panicz urodziwy, panicz z dalekiej strony; pod

nim kon chodziwy - »Jaše sa svojom družinom naočit gospodičić, gospodičić iz daleke zemlje; pod njim konj koji dobro hoda« [ 1 6] ;

e . Daleki su puti [39] i [4 1 ] ; f. Dafki su mi puti [40] ; g. Aaif HaM Apyroe 3a Hanm rpyAhi, 3a eropbeBCKHe - >>daj nam drugo za

naš trud, za jurjevski<< [50] ; h. Mb! Kpyr IlON! XOAHAH - »Mi smo oko polja hodili« [50]

može se rekonstruirati praslavensko mitsko kazivanje:

2. Zeleno }ary lo jbz daleka pPti, trudbna j ego hoda po pol'u. Vidi o tome pobliže gore, poglavlje l .

Na temelju ulomaka:

a. l1AeT-TO BeAb qy)!(-qy)!(eHHH TIO MOCTOQbKY KaAHHOBy. - KaAHH MOCT BhirH6aHTQe, KaAHHbi-Te AOMaiOTQe . . . . J13-IIOA rrpaBOH-OT HO)!(eHbKH BOAa-rpe3b Bbl)!(HMaHTQe, H3-IIOA AeBOH-OT HO)!(eHhKH OfOHb C HCKpaM BhrAeThiBaer - >>Ide pak to tuđ tuđinac po mostiću kalinovu. - Kalinov se most sagiba, kaline se lome . . . . Ispod desne noge voda se i mulj ižima, ispod lijeve noge oganj s iskrama izlijeće« [33];

b. Sveti Šent-}uri po terka na duri; ma jeno hlačo zeleno, jeno rudečo - >>Sveti Šent-Jurij kuca na vrata; jednu hlačnicu ima zelenu, jednu crvenU<< [ l ] ;

e . Sveti jurij po trka na duri. Eno hlačo hlačnico ima zeleno, eno rumeno. - >>Sveti Jurij kuca na vrata. Jednu hlaču, hlačnicu ima zelenu, jednu rumenU<< [32] ;

d. Đuro ide ispod mosta da dobije svega dosta [34] ; e. do kolena blatci, do ramena vodica [36] ; f. Voda mi je do ramenca, blato mi je do ko lenca, opanci so vutli, blato ide

nutri [37] ; g. došal je, došal zeleni juraj . . . po prostom putu . . . blato nam je do kolena,

voda nam je do ramena [39] ; h. jer je blato do koijena, a vodica do ramena [45] ;

Trudan hod

1. do kolena v vodi (corr. blatu) stati, do ramena vodu gaziti [ 46] ; j . Došel je, došel jura zeleni po suvomu putu [38] ; k. vid zelenog Đurda kako ti se šeće . . . po prašini putu [38a]

na temelju već uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati

praslavensko mitsko kazivanje:

3. Hoditb }ary/o, t'ud'b t'ud'ino, po mostu, most'b gybajetb Sf, lomajetb Sf . . . )bz po do desny j{ !je nogy voda, gr{Zb Žbmetb Sf, do kolena bolto, do ormene voda, )bz pod o levy ){/je nogy ognb so jbskrami letitb, pr;tb jestb suho, porŠbn'b.

Vidi o tome pobliže gore poglavlje 2.

Na temelju ulomaka:

a. Došal je došal sveti jura;� iza luga zelenoga, iza mora crvenoga [35] ; b. Ovo je došel zeleni juraj . . . izza loga zelenoga, izza morja krvavoga, po

ravnom poiju, na vranom konju [36] ; e. Došal je, došal zeleni juri . . . iza loga zelenoga, iza morja krvavoga [37] ; d. Došel je, došel jura zeleni, tam z luga zelenoga, tam z morja čr/enoga

[38] ; e. DpmnAa sep6a H3-3a Mop>�, rrpnHecAa sep6a 3Aoposh>I - >>Došla je vrba

od iza mora, donijela je vrba zdravlja<< [56] ; f. Došo vam je sveti Đurad na zelenom konju, donio vam sreću, zdravije i

Božji blagoslov pri blagu i gospodarstvu [57] ; h. Eropnif 6aTbKO xpa6phiH, . . . BoAKY e MeABeAeM . . . rro-3d-Mope Aopora! -

>>Jegorije, oče hrabri, . . . Vuku s medvjedom . . . put do iza mora!<< [59]

i na temelju uspostavljenoga konteksta može se ovako nekako re

konstruirati praslavensko obredno kazivanje mita:

4. Došbdlo l prišbdlo jestb}arylo )bz za lpga zelena jego,jbz za mor'a Čbrvena j ego l krova va j ego, doneslo l prineslo jestb sodorvbja.

Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 3 .

Na temelju ulomaka:

a. A njedajće nam tu dolho stać, waše wam b/oto teptaći, naše nam črije torhaći - >>A ne dajte nam tu dugo stati, vaše vam blato toptati, naše nam crevlje trgati<< [49] ;

b. He xoqernh AapHTh - rroifAeM e HaMn: Hoqn Kop oTa Th, rp>�3ll TorrTaTh -

>>Ako ne ćeš darivati - hajde s nama: noći kratiti blata toptati<< [53] ;

Hodi }arilo. Pod desnom nogom voda, pod lijevom oganj

Došao je ]arilo od iza luga zelenoga, od iza mora crvenoga i donio je zdravije

Ne dajte jarilu dugo stati pred

vratima

]arilo jaše na bijelom

konju


e. Mhi Eroph.H OKAI1KaAI1, Tpo11 AanTI1 1130ApaAI1, no 6opo3AKaM pacK11AaAI1! - >>mi smo Jurja dozivali, troje smo opanke poderali, po brazdama raskidali!« [50];

d. Ne dajte nam dugo stati pred vašimi novimi vrati [45] ; e . Ne dajte nam dugo stati pred svojimi novi vrati [ 46] ; f. Ne dajte nam dugo stati pred svojimi svetli vrati . . . opanci su naši vutli

[47] ; g. opanci so vutli, blato ide nutri [37] ; h. Treba bi se rano stati tko bi htio sve pobrati, svetom Jurju čižme nabiksa

ti . . . . dok to saberem, cipele saderem [43]

i na temelju već uspostavljenog konteksta može se ovako nekako rekonstruirati praslavensko obredno mitsko kazivanje:

5. Ne dajte ]ary lu d olgo stati per do svojimi svetly vorty, bolto t epta ti l toptati, červb)f tz,rgati.]arylo jestb červb)f po borzdamz, )bZdbralz,,jemu červbji sptb p tl i.

Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 3.

Na temelju ulomaka:

a. np11eA3eQh CB.l!ThiH IOp11if 11 51rop11if Ha 6eAoM KOHI1 - >>dojašit će sveti Juraj i Jegorije na bijelom konju« (vidi gore str. 92) ;

b. Bhie3)!(aA CB.HT3H 51rop11if Ha cBaeM 6eAhiM KOHI1KI1 - >>izjašio je sveti Jegorije na svojem bijelom konjiću« (vidi gore str. 92) ;

e. IOp11if - 51rop11if xpa6phiH Ha 6eAoM KOHI1 - >>sveti Juraj - J ego rije hrabri na bijelom konjU<< (vidi gore str. 92) ;

d. Đuro ti se šeće po zelenom dvoru na bijelom konju (vidi gore str. 93)

na temelju već uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati

praslavensko mitsko kazivanje:

6a.]arylo jadetb na belejemb koni. Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 5 .

Na temelju ulomaka:

a. CB.l!ThiH Erop11if e3A311B Ha CBOeM CI1BeHhKOM 11 6eAeHhKOM KOHI1- >>sveti Jegorije jezdio je na svojem sivkastom i bjelkastom konju« (vidi gore str. 93) ;

b. 6yA3.ll exaQh IOphiH - 51rophiH Ha CI1B.l!HhKI1M KOH11KY - >>jahat će Juraj - Jegorije na sivkastom konjićU<< (vidi gore str. 93) ;

Trudan hod

e. IOpiili caM ie3hA3iQh Ha ciByoM KOHi - >>Juraj sam jaše na sivom konjw< (vidi gore str. 93) ;

d. 51ropiill, 6epii CBOIO 30AOTYIO Tpy6y, 6pb!Tall CBallfO ceparo KOH>!, KAaAII cBoe 30AoToa C>IAAO - >>Jegorije, uzmi svoju zlatnu trublju, zauzdavaj svojega sivog konja, stavi svoje zlatno sedlo« (vidi gore str. 93) ;

e. Zelen juraj došao na zelenom konju (vidi gore str. 93); f. došao Vam zelen Đurad na zelenom konju (vidi gore str. 93) ; g. Evo Đurda na zelenom konju (vidi gore str. 93) ; h. Došel je, došel zeleni juraj na zelenom konju (vidi gore str. 93); i. Došel je, došel zeleni juraj na zelenom konjiću (vidi gore str. 93)

i na temelju uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati praslavensko mitsko kazivanje:

6b.jarylo jadetb na sivejemb l zelenejemb koni. Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 5.

Na temelju ulomaka:

a. EA3>I CB>IThi IOpbi - 51ropbi Ha He6>Icii, Ha 30AOTOM KOHII (vidi gore str. 93) - >>Jaše sveti Juraj - Jegorije na nebesima, na zlatnom konjw< (vidi gore str. 93);

b. BeCHa eA3llQh Ha 3aAaTOM KOHII, B 3>IAeHOM Ca>IHll - >>Jaše proljeće na zlatnom konju, u zelenoj halji« [79]

i na temelju uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati prasla

vensko mitsko kazivanje:

6c. ]ary lo jadetb na zolte jemb ko ni. Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 5 .

Na temelju ulomaka:

a. Kad se pozoj van pokaže, sveti juraj k njemu jaše, iz korica mač izvleče, pa pozoju glavu seče [64] ;

b. Kada zmija glavu kaže, sveti Juraj sablum maše, a kad zmija zaplivaše, on joj glavu odsekaše [ 65] ;

e. sveti juro kojna jaše, onako! sebe sablum maše. Da se pozoj van pokaže, sveti jura k nemu jaše, jura pred se kop le meče i pozoja strašno seče [66];

d. Da se pozoj van pokaže, sveti jura koj na jaše, okol' sebe sa blum maše! jura pred se k ople meče i po zoja strašno seče [ 67] ;

.� � 1 09 .� �

]arilo jaše na sivom konju

]arilo jaše na zlatnom konju

]arilo zmiji mačem glavu

siječe

Bijel mladi zmiji glavu

reže


e. 6yA3.H exa'-lh CB.HThiH IOpbiH II MIIKOAa, 6yA3.H Bac co6IIpa'-lh II Meqqy roAOBhi oTceKa'-lh - >>jašit će sveti Juraj i Mikola, skupljat će vas i mačem glave odsijecati<< [69] ;

f. 6yA3.H exa'-lh CB.HThiH IOpbiH - .5IrophiH Ha CIIB.HHhKIIM KOHIIKy, e

qapBOHOH rrpoTaoeii, 6yA3.H BaC co6IIpa'-\h, yciiM Meqqy fOAOBhi ChiMa'-lh - >> . . . jašit će sveti Juraj - Jegorije na sivom konju, s crvenim pokrovom, skupljat će vas, svima mačem glave skidati<< [70] ;

g. TnpmaA MII e cBeTII feoprii ... Ha rrnT cpel'-la cypa AaM.H, TpoorAaBa, rnecToKpiiAa, IInT MY rrpeqii, XOA He AaBa ... l13BaAII ce '-IBeTeH feoprii, II3BaAII ce ocTpa ca6A.H, Ta 3aMaxHa II OTceqe, Ta oTceqe AO TPII rAaBII - >>Krenuo je sveti Georgije . . . Na putu sreće suru lamju, troglavu, šestokrilu, put mu priječi, ne da mu hodati . . . Izvadi sveti Georgije, izvadi oštru sablju, te zamahne i odsiječe, te odsiječe do tri glave<< [71 ]

i na temelju već uspostavljenoga konteksta može se ovako nekako rekonstruirati praslavensko obredno mitsko kazivanje:

7 a.jarylo pozoju l zmbji mbČemb golvp slčetb. Vidi o tome podrobnije gore, poglavlje 4.

Na temelju ulomaka:

a. Sierad a1fSd kamidt leijG na kamieni zmieja siedzić. Tudiju iszo1;.1 bielmalojczyk, chacie1f zmiiju mieczam ciać i hola1f zniać - >>Usred zobi kamen leži, na kamenu zmija sjedi. Tuda je išao bijel mladac, htio je zmiju mačem rezati, mačem rezati i glave skidati<< [72] ;

b. A 1f tom a1;.1sie kamieft leijć, na kamieni imieja siedzić. Titdym ijecha1;.1 biel malojczyk na ko niku waranienkom, na siedelku zalacienkom, chacie1f ciaci, hola1f zniaci - >> A u toj zobi kamen leži, na kamenu zmija sjedi. Tuda je jašio bijel mladac na konju vranom, na sedlu zlatnom, htio je rezati, glave skinuti<< [73] ;

C. Y TOM oyce 6eAbl KaMeHh, Ha ThiM KaMHII 3MII.H A.H)I(IITh, 3MII.H A.H)I(IITh ciirryqa.H. A TY )!(h 6bi IIrnoy cAIIqHhi naHIIq, cAIIqHhi rraHIIq K y3eMoqKa. XOTey TYIO 3M.HIO 3a6IITh - >>U toj je zobi bijel kamen, na tom kamenu zmija leži, zmija leži siktava. A tuda bi išao lijep gospodičić, lijep gospodičić Kuzma. Htio je tu zmiju ubiti<< [74]

i na temelju već uspostavljenoga konteksta može se ovako nekako

rekonstruirati praslavensko obredno mitsko kazivanje:

7b. bifr, moldz, }b s erde ovbsa na kamene zmbji golvp tbnetb. 85

85 O tom ogranku usmene predaje obrednoga pijeva usp. Katičić 1990, 61-67.

Trudan hod

Vidi o tome podrobnije gore, poglavlje 4.

Na temelju ulomaka:

a. qacTbi, rycTbi Ha He6e 3Be3Abi, qac[\eit rycL\eH y liO Ali eHO libi - »Česte su, guste na nebu zvijezde, češći, gušći u polju snopovi<< [25] ; Zvijezde i

b. qacTbi, rycTbi 3Be3Abi Ha He6e, qac[\eil, rycL\eH KOlibi Ha IIOAe - >>Česte su, snopovi guste zvijezde IIa nebu, češći, gušći stogovi na polju« [27] ;

e. qacTbi 3Be3Abi Ha He6yiiiKe, qac[\eH CTOfli Ha HHBYIIIKe - >>Česte su zvijezde na nebu, češći stogovi na njivi« [26] ;

d. qacTbi ll rycTbr Ha He6e 3Be3Abi, qalllqeif, rylllqeif Ha IIOAe 6a6Kll - >>Česte i guste su na nebu zvijezde, češći i gušći na polju svežnjevi [ 1 8]

mogu se rekonstruirati ulomci praslavenskog obreda godišnje

rodnosti:

8. Čfsty, gpsty sptb na nebese gvezdy, ČfŠt'i, gpšt'i sptb na pol'i snopi l stozi l kopy.

Vidi o tome podrobnije gore, poglavlje l , str. 40.

Na temelju ulomaka:

a. illi1pOK Bb!COK Ha He6e MeO![\, IIII1p3if Bbllll3H y CAa)'HOfO My)l(a C[\efli ->>Širok je, visok na nebu mjesec, širi su, viši u slavnoga muža stogovi« Mjesec i stog [26] ;

b. Dpi1rO)I(, BbiCOK MeCRL\ Ha He6e, 1Ipi1ro)l(aH, BbiCIIIaif CTor Ha ryMHe ->>lijep je, visok mjesec na nebu, ljepši, viši stog na gumnu« [27] ;

C. illi1pOK, Bb!COK Ha He6e MeCRL\, IIII1pe ll Bblllle Ha IIOAe KOlibi - BCe ap)l(aHbre, Bee RpOBbre - >>Širok je, visok na IIebu mjesec, širi i viši na polju stogovi - sve raženi, sve jari [ 1 8]

mogu se rekonstruirati ulomci praslavenskog obreda godišnje rodnosti:

8a. ŠirOico,VJOKo jestb na nebese mlsfCb, šir'i, vyši sptb u mpža stezi. 8b ŠiroKo,vysoKo jestb na nebese mČSfCb, šir'i, vyši jestb na na gumne stogo. 8c. ŠiroKo,vysoKo jestb na nebese mlsfCb, šir'i i vyši sptb na pol'i kopy. Vidi o tome podrobnije gore, poglavlje l , str. 40.

Boljeg pregleda radi poredat će se ovdje rekonstrukti kako se dolazilo do njih:

l a. Kpda ]ary lo hoditb, tpda pol'e roditb. l b .j ary lo po pol'emo l med 'amo hoditb, žito roditb. 2. Zeleno ]ary lo jbz daleka pPti, trud b na j ego hoda po pol'u.

Pregled

Pregled


3. Hoditb ]ary lo, t'ud'b t'ud'ino, po mostu, mosto gybajetb Sf, lomajetb Sf . . . )bz pod o desny }fiJl nogy voda, grfZb Žbmetb Sf, do kolena bolto, do ormene voda, )bz podo levy }fiJl nogy ognb so jbskrami letitb, pPtb jestb suho, poršbno.

4. Došbdlo l prišbdlo jestb]arylo )bz za lpga zelena jego,jbz za mor'a Čbrvena j ego l krova va jego, doneslo l prineslo jestb sodorvbja.

5 . Ne dajte ]ary lu d olgo stati per do svojimi svetly vorty, bolto t epta ti l toptati, červb}f torgati. ]ary lo jestb červb}f po borzdamo )bzo db ralo, jemu červbji S(Jtb ptfi.

6a.]arylo jadetb na belejemb koni. 6b.jarylo jadetb na sive jem b l zelene jemb koni. 6c.]arylo jadetb na zoltejemb koni. 7 a. ]ary lo pozoju l zmbji mbčemb gol vp sččetb. 7b. belo mo ld o }b s erde ovbsa zelena j ego na kamene zmbji golvp tbnetb. Sa. Čfsty, gpsty sptb na nebese gvezdy, Čfšt'i, gpšt'i sptb na pol'i snopi l stozi l

kopy. 9a. ŠiroKo, vysoKo jestb na nebese mČSfCb, šir'i, vyši sptb u mpža stezi. 9b ŠiroKo, vysoKo jestb na nebese mesfCb, šir'i, vyši jestb na na gumne stogo. 9c. ŠiroKo, vysoKo jestb na nebese meSfCb, šir'i i vyši sptb na pol'i kopy.

* * *

Sveti pjev Ocrtao se tako u autentičnim, ako i ne u sasvim oštrim i do u poproijetnoga jedinosti razvedenim obrisima sveti pjev kojim su poganski Slaveni

obreda u proljetnom obredu plodnosti dočekivali i dozivali mladoga boga plodnosti i tako mu pomagali da pokrene novi ciklus vegetacije i priploda, da

podari žetvu.

Mladi bog dolazi iz daleka, a da bi se znalo odakle mu njegova

plodotvorna sila, potrebno je razmotriti mit o svetoj svadbi. No to

je drugi predmet kojemu, da bi se saznalo što se u slavenskim tek

stovima koji kazuju nešto o tome može saznati, valja posvetiti punu pozornost. T o je stoga predmet posebnoga poglavlja.

Zeleni lug

Kada je zima već nedvojbeno prošla i proljeće se učvrstilo tako da ga više nikako ne treba dozivati, 1 tada ono samo

počinje bujati. Šikne zelenilo, potjeraju mladice, prolista

šuma, nikne i poraste trava. U mitskoj predodžbi pretkršćanske sla-venske vjere to se prikazuje kao dolazak Jarila, mladog boga, koji }arilm· dowz.1k trudnim hodom po dalekom putu dolazi od iza mora, preko brda

i dolina do sjajnih vrata gospodskoga dvora na gori. To je dvor

Perun ov, velikoga boga gromovnika. Svojim dolaskom J arilo do-nosi rodnost poljima i stoci. Šiktanjem zelenila započinje godišnja rodnost, ono je preduvjet i žetvi i paši. 2

No ulomci poganske slavenske sakralne poezije koji su došli do nas u usmenom pjesništvu slavenskih naroda kazuju nešto i o tome kako to J arilo svojim hodom donosi rodnost. Jarila su pokršteni Obredi o slavlju Slaveni zamijenili svetim Jurjem. Ime mu je slično, a i njegov dan, }arilova dolaska 23. travnja, poklapao se, Što se godišnjega doba tiče, bar u grubo

s danom na koji su kao pogani slavili Jarilov dolazak. Uz Jurjev su dan onda kao narodne običaje obdržavali, barem djelomično, stare obrede i u njihovu okviru pjevali i izvorne obredne tekstove. Od svega se toga nešto održalo i do novoga doba, kad su marljivi

i oduševljeni istraživači stali opisivati tradicijske radnje i zapisivati tekstove. Tako su ulomci slavenskih poganskih rituala i tekstova sa-kralne poezije koja ih je pratila došli do nas. U tim se tekstovima ka-zivao mit na kojem je obred zasnovan. Njihovom rekonstrukcijom

Vidi gore, str. 93-94. 2 Vidi gore, str. 32-35.

]urjevski op hodi

Zelenilo

juraj hodi po zelenom

lugu

Zeleni lug-- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

saznaje se nešto o tom mitu koji nam se tako javlja kao glas iz dubine potonula vremena.

l. Mlada nevjesta po gradu se šeće

Takvi ostatci poganske obrednosti jesu ophodi o Jujrjevu danu kakvi se na slavenskom jugu održavaju u sjeverozapadnih Hrvata i njima neposredno susjednih Slovenaca, te na slavenskom istoku u sjevernih Rusa. Tim su Jurjevskima srodni i drugi proljetni ophodi

kao što su uskršnji u Bjelorusa i zapadnih Rusa, a i duhovski ophodi u Poljaka na slavenskom zapadu. U hrvatskim jurjevskim ophod

nim pjesmama jako se ističe zelenilo u koje se odjenuo sav okoliš. Tako ophodnici pjevaju: Sva se gora zeleni, l brdo i dolina (H 5) ili Sve se polje zeleni, l brdo i doline (H 15) ili Sva se zemlja zeleni, l

brda i doline (H 16) ili Sva se zemlja zeleni, l brdo i ravnice (H 33). Motiv svijeta što se na Jarilov dan zazelenio čvrsto je ugrađen u tu obrednu poeziju.

U tom kontekstu mladoga zelenila pjevaju hrvatski jurjaši, sudionici u jurjevskom ophodu, o Jurjevu dolasku i ovo:

[l] Dobro jutro ujna, vid zelenog Đurda kako ti se šeće po bijelu dvoru. Po bijelu dvoru, na zelenu konju po prašini putu, po zelenom lugu. H 21

Tu je mitsko kazivanje o Jurjevu dolasku očito u usmenoj predaji malo poremećeno. Ako se Đurađ šeće, a to je očito ovdje varijacija za

hodi, - ako se dakle šeće po bijelu dvoru, ne šeće se niti po prašini putu, niti po zelenom lugu. Ono Što se tu prvotno kazivalo mora biti da Đurađ hodi po prašnome putu, pa onda po zelenom lugu, te je tako došao do

Zeleni lug

bijeloga dvora, upravo do njegovih sjajnih vrata.3 Identificirajući se s

njim, ophodnici zovu domaćicu tražeći da ih daruje. To pak da J arilo zvan Juraj dolazeći hodi po zelenom lugu dobro

je potvrđeno u usmenoj predaji hrvatskih jurjevskih ophodničkih jarila je put

pjesama. Tako se pjeva: došal je došal sveti juraj, l iza luga zelenoga vodio i po

(H 16) ; ovo je došel zeleni juraj, l izza loga zelenoga (H 17 = Š br. zelenom lugu 4991); došal je, došal zeleni juri l . . . iza loga zelenoga (Š br. 4993);

Došel je, došel jura zeleni l tam z luga zelenoga (Miklaušić 99) ; došal je, došal l zeleni juraj l po zelenom lugu (H 33).4 Malo je dakle razlo-ga sumnjati da je u prvotnom obrednom kazivanju mita Jurja put vodio i po zelenom lugu. T o više što je taj izričaj potpuno praslaven-

ski: po zelenu jemu lpgu. Isti se taj praslavenski izričaj prepoznaje i u jednoj ruskoj pjesmi,

koja nas se inače doima kao obična ljubavna:

[2] MoAOAOH-oH xoAocToil B 3eAeHbJX Ayrax ryARA, MHOfO TpaBOqKH npHMRA, IIpHM.HA, IIpHMRA, IIpHTOIITaA, nyTh AOPO)!(eHhKY HCKaA. l1cKaA, llCKaA, He HaweA, CaM 3aiiAaKaA Aa IlO Ill eA KO AJ06e3HOH BO rOCTll. Ill 1 151

- >>On, mlad neoženjen, šetao se po zelenim livadama, mnogo je trave prignječio, prignječio, prignječio, pritoptao, tražio je put, cestu. Tražio je, tražio, nije našao, sam je zaplakao i pošao svojoj dragoj u goste.«

Mlad neoženjen šeće po zelenom lugu

U riječima B 3eAeHhiX qrax, što ruski znači 'u zelenim livadama' Lug lako se prepoznaje praslavenski izraz zelen'b lpg71. U riječima rryTh AOpo)l(eHhKY HCKaA isto se tako prepoznaje praslavensko pptb, riječ Put koja kao jedna od ključnih pripada praslavenskom obrednom tek-stu u kojem se kazuje mit o Jarilovu dolasku.5 A u riječima MHoro

3 Vidi gore, str. 54-56. 4 Vidi gore, str. 51-55. 5 Vidi gore, str. 50-56.


Topr.zri rpaBO'IKH ... npHTOIITaA prepoznaje se toptati l teptati što je također

rijeć kojom se u praslavenskoj predaji obrednoga kazivanja toga mita opisuje Jarilov mukotrpan, trudan hod.6 Rusko ryMITh 'šetati se', što nije praslavenski, tu je očito zamjenski glagol za praslaven

sko Šftati (sf) 'gibati se' , od kojega je hrvatsko šetati (se) , a ruski je to rnaTaThOI 'ljuljati se' , 'klimati se', 'lunjati' , 'besposličari ti'. Tu je te

žište značenja pomaknuta od 'lunjati', prvotno bez deprecijativnog prizvuka, prema 'ljuljati se' , pa je time taj glagol ispao iz konteksta

Šetati se ove tekstovne predaje i na njegovo je mjesto došlo ryMITh. Dobro je dakle utemeljena pretpostavka da je u toj ruskoj pjesmi došla do nas

ista ona usmena predaja slavenskoga poganskog svetoga pjesništva u kojem se obredno kazuje mit o godišnjem dolasku boga Jarila,

Zelenilo dolasku od kojega poslije zimske pustoši posvuda šikne mlada zelen kako je naprijed utvrđeno u ulomcima pjesama hrvatskoga jurjevskog ophoda? Tek što je tu, u ruskoj usmenoj predaji, to obredno kazivanje preoblikovano u dražesnu ljubavnu pjesmu.

Nastavak ujurjaškoj

pjesmi

T akva pretpostavka dobiva snažnu potporu odatle što se pripovijest koja se u toj ruskoj pjesmi pripovijeda, pa naglo prekida, ipak nastavlja, ali u hrvatskoj jurjevskoj ophodničkoj pjesmi iz Stupnika

na samome zapadnom rubu Turopolja:

[3] Kukuvačica zakukuvala - kirales! Zelenom lugu na suhom drugu - kirales! Aj, to ni bila kukuvačica - kirales! To je bila mlada nevestica - kirales! Nevestica po gradu se šeće - kirales! Po gradu šeće, deverke budi - kir ales! Devet deverkov koje braj enko v - kir ales! »Stante se gore, devet deverkov - kirales! Devet deverkov koje brajenkov- kir ales! Juraj je došel, zelen naš juraj - kir ales! Eto vam mene zelenom lugu - kirales! Zelenom lugu na suhom drugu - kirales!« H 20 = Š br. 4987

6 Vidi gore, str. 60-63. 7 Usp. gore str. 70-7 1 .

Zeleni lug

Tu je mnogo toga rečeno. Treba stoga prvo usredotočiti pozornost na ono što pokazuje da je to nastavak istoga kazivanja kojega

je početak došao do nas u ruskoj ljubavnoj pjesmi. Mlad neoženjen šetao je B 3eAeHbiX Ayrax i onda pošao svojoj dragoj u goste. A u Dragoj u goste hrvatskoj ophodničkoj pjesmi mlada nevestica kliče: juraj je došel, zelen naš ]uraj!T aj koji je došao »U goste«, dakle taj mladi neoženje-ni, upravo je Juraj , a to će reći J arilo. A mlada nam nevjesta doista pokazuje da je došao AI06e3HOH, svojoj dragoj , jer nastavlja u ushitu: Eto vam mene zelenom lugu.

Tekstovna poveznica dragoga i drage, ali i dviju pjesama, ruske Zeleni lug i hrvatske, tu je praslavenski izričaj zeleno }b lr;g7>. Mlada nevesti-ca, kako kazuje hrvatska ophodnička pjesma, nije u zelenom lugu. Ona je u gradu. I tamo se šeće, isto onako kako je mlad neženjen Grad (MOAOAOH xoAocToi1) šetao (ryMIA) po zelenom lugu. Ona je tek, razabravši da je on došao, pripravna sići u zeleni lug. Pripjev kira/es pokazuje utjecaj crkvene liturgije. To je iskvaren zaziv Kyrie eleison, Kirales

liturgijsko grčko »Gospodine, smiluj se«.

U hrvatskoj ophodničkoj pjesmi ponavlja se: zelenom lugu na su-hom drugu. U zelenilu dakle stoji suha motka. Zelenomu i svježem Suhi drug suprotstavlja se tako suho. To su iste one dvije suprotnosti koje su spojene u Jarilovu hodu.8 Time se uvode sfere dvaju velikih suče-ljenih bogova: Peruna i Velesa. Riječ drug 'motka' praslavenska je

i sveslavenska. Prvotni joj je glasovni lik drr;g7>. Tako je unutrašnja rima lug - drug već praslavesnka: lr;g7> - drr;g7>. A potvrđena formula glasila bi svedena na svoj ishodišni praslavenski glasovni lik: zelene jemb lr;ze na suse jemb drr;zi. Naznačena je tu slika svjetskoga drveta

pod kojim je voda i zelena trava. Grane su tomu drvetu zelene, a vrh mu je suh.9

Praslavensko drr;g7> 'motka' ima potpunu glasovnu podudarnost Drugje

u staronordijskom drangr 'kamen koji strši iz zemlje' i u drugom indoeuropsk,z

prijevojnom stupnju drengr 'deblo', 'štap', u kojem je prijevojnom rijeć

8 Vidi gore, str. 45-48 i 65. 9 Usp. Katičić, 2005b, 48-73 i 2008a, 62-65, 70-7 1 .


stupnju i praslavensko drfgati 'udarati'. Tu je i litavska imenica ženskoga roda drdnga 'motka' , 'kolac', 'dug štap' i uz nju u istom

takvom prijevojnom odnosu glagol drengti 'gurati' . 1 0 Riječ je dakle nedvojbeno indoeuropska. Sve to vodi u vrlo duboku starinu. Ali za praslavenski izričaj suho drpgo nije još pošlo za rukom naći potvrdu

i u kojoj drugoj slavenskoj usmenoj predaji osim u hrvatskoj . Ipak

nema mjesta sumnji da to nije baština praslavenskoga sakralnog Suhi drugje pjesništva. Toliko je arhaičan kontekst u kojem se sklop na suhom

praslavenska drugu javlja u ophodničkoj pjesmi hrvatskih jurjaša, tolika je i stabaština rina samih tih riječi.

Mitsko kazivanje počinje time da je zakukala kukavica:

Kukuvačica zakukuvala. Oko Jurjeva dana prvi se put u godini iz šume čuje kako kukavica kuka. I to je znak da se pokreće ciklus rodnosti. A u folkloru slavenskih naroda kukanje kukavice povezano je

Kukavica sa svadbom. T o se lijepo razabire iz jedne sjeverno ruske svadbene pjesme. Tamo nevjesta na dan kad će ju odvesti iz očeva doma pjeva

ovako:

Tužbalica mladenke

[4] Bbi 3AOpOBTe, cyAapb-KOpMuAeQ-6aTIOIIIKO u poAHMaJ! MaTyiiiKa: YcAbiiiiaAH KYKYIIIKY liO KyKoBaHHIO, 6eAyiO Ae6eAyiiiKY liO KAHKaHbiO, a MeHJ!-TO MOAOAeiiieHbKY liO 3bJqHy fOAocy. KyKoBaAa-ropeBaAa ropbKa cupoTa oT BeqepHeil 30piOIIIKH AO ppeHHeil-

l1226

- >>Budite zdravi, gospodaru, hranitelju, tatice i rođena mamice: začuli ste kukavicu po kukanju, bijelu labudicu po kliktanju, a mene mladicu po zvučnom glasu. Kukala je, tugovala gorka sirotica od večernje zore do jutarnje - jer je žalila sebe mladu.<<

Na ruskom sjeveru u svadbenim običajima tužbalica mlade zauzima važno mjesto. Čast obitelji nalaže da kći kad je odvode svatovi pokazuje neutješnu tugu zbog toga što napušta roditeljski dom. U

10 Usp. 3CC51 5 (1976), 1 1 2 s.v. drrgati, 1 29-130, s .v. drrgo.

Zeleni lug

toj se pjesmi istančano izriče da je kukavica koju na dan svadbe roditelji čuju kako kuka, labudica koju čuju kako klikće, zapravo sama mlada koja tuži jer ih ostavlja. A u hrvatskoj jurjaškoj pjesmi to se izrijekom kaže: Aj, to ni bila kukuvačica, l to je bila mlada nevestica. Kukavica se identificira s nevjestom, s mladom, koja svojim kukanjem najavljuje svadbu. Jurjevdan se tako pokazuje kao dan svadbe.

Mitsko kazivanje počinje zagonetkom kakva se u vedskoj predaji

naziva brahmodyam. Iskazuje se sasvim jednostavno: Kukuvačica zakukuvala. I doista, o Jurjevu glasa se kukavica iz šume. Po tome je

to konstatacija obične predmetne zbilje. Tek opis mjesta gdje je kukavica zakukala: zelenom lugu na suhom drugu, kazuje nešto osobito,

počinje otkrivati skrovitu mitsku zbilju. To da kukavica kuka na suhoj motki u zelenilu, to nije očita predmetna zbilja nego skrovita mitska. Tko nju obredno izriče pjesničkim riječima oblikovanim na pravi način, taj stječe vlast nad zbivanjem u svijetu. 1 1 U ovom

slučaju pomaže pokretati rodnost godine.

No ono o kukavici bila je tek obredna zagonetka. Odmah za

njom slijedi i odgonetka: Aj, to ni bila kukuvačica, to je bila mlada nevestica. O tome se dakle radi, o svadbi! Iz teksta obredne pjesme slijedi da je nevjesta na suhoj motki u zelenilu: zelenom lugu na suhom drugu. Pjesma raskriva mitsku zbilju i dalje kazuje što nevjesta radi: nevestica po gradu se šeće. To nam zvuči vrlo razumljivo, ali i nije tako jednostavno kako se u prvi mah čini. Iz prethodnih riječi slijedi da je taj grad po kojem se nevjesta šeće na suhoj motki u zelenilu. Odatle se naime glasa kao kukavica. A i ne radi se o šetnji kako mi to od prve razumijemo jer nevjesta obilazi po poslu: po gradu šeće, deverke budi, devet deverkov koje brajenkov. Ona budi svoje djevere, a njih je devet. U kojem su pak odnosu djeveri s braćom

što se spominju na kraju, to se iz ovih riječi ne razabire. Rečeno je sasvim neodređeno. Pjevani tekst tu ostaje nerazumljiv.

Mitsko zbivanje što se opisuje u toj ophodničkoj pjesmi odiše dubokom starinom. To što ostaje u ponečem nerazumljivo, svjedoči

ll Usp. o rome podrobno Katičić, 2008a, 8-9 i 3 19-321 .

Kukavica je nevjesta

Jurjevo je svadbentlizn

Obredn,z zagonetk.z

Slijedi odgonetka

Nevjesta se šeće po gradu

Nevjesta budi djevere

Djevera je devet

Ta tekstovna predaja doista je

praslavenska

Mlada nevjesta

po gradu hodi

Grad je ograda


o č..-rstini te usmene predaje. T o se pjeva jer se tako pjevalo, pjeva se postojano, ako se i ne razumije . Da se tu doista radi o praslavenskoj predaji čvrsto oblikovana teksta pokazuje ova ukrajinska pjesma:

[5] IlaH KoKoAeHCKHH no ropoAy XOAHT, qeAJIAOHbKY 6yAHT: »BCTaBaH, 'I eA.HAOHbKO, ropOA ropOAHTH, TepH.HHKOM TepHHTH. r 2, 180-181 ,2 4

- >>Gospodin Kokolenski hodi po ograđenom povrtnjaku, hodi po ograđenom povrtnjaku, budi čeljad: 'Ustaj , čeljadi, povrtnjak ograđivati, trnovo m granom platiti . '«

Osoba o kojoj se pjeva tu je muško, neki nama potpuno nepoznati gosopodin. To je kao kad se nama kao djeci pjevalo kad smo odraslomu zajašili koljeno, a on ga ritmički dizao i spuštao: Gospodin Čikulin vranca konja jaši. Gled ga gled, ter pogled, kak ga lepo jaši. Ali kazivanje o tom gospodinu Kokolenskom u ukrajinskoj je pjesmi oblikovano sasvim jednako kao ono o mladoj nevjesti u hrvatskoj ophodničkoj . Tek glagol tu nije praslavensko Šftati Sf, nego je hoditi, temeljni glagol svetoga obrednoga teksta kojega smo ulomcima ušli u trag. Kao što moldo ]arylo po pofu hoditb tako u prvotnom liku obrednoga teksta i molda nevesta po gordu hoditb . Tu je vrlo uočljiv paralelizam njegove kompozicije. Opet smo čvrsto

stali na do praslavenskoga svetog pjeva. Kao prvo, tu se postavlja pitanje što upravo znači praslavensko

po gordu. Očito ne znači ono što razumijemo kad jurjaši pjevaju:

Nevestica po gradu se šeće i što oni sami razumiju dok to pjevaju. Praslavensko gordo i od njega izveden glagol gorditi nedvojbeno su indoeuropskoga podrijetla, iako njihovo izvođenje zadaje zapletene

glasovne probleme u koje ovdje nema smisla ulaziti. Njihovo temeljno značenje razaznaje se kao 'plot', 'ograda (drvena) ' i 'platiti', 'ograđivati' . Tako i starocrkvenoslavensko grado ne prevodi samo grčko n6;\L<; 'grad', kako i očekujemo, nego i n:i:xo.; 'zid', što nas u

Zeleni lug

prvi mah iznenađuje. Praslavensko gordo dobilo je onda i značenje 'ograđeno mjesto', 'zabran', npr. u štali ili na gumnu, pa odatle 'obrađena čestica' , 'vrt', pri čemu se podrazumijeva da je ograđen. Starocrkvenoslavensko grado prevodi tako i grčko Kf]noc; 'vrt' , dakako ograđen. Ograđeno mjesto, međutim, može biti i tvrđava. Tako je praslavensko gordo dobilo i to značenje. U mlađe doba ta je riječ, sada ne više u svojem praslavenskom glasovnom liku, počela značiti 'znatnije naselje opasano zidom', 'grad'. Poslije je 'zid',

'ograda', prestalo biti semantičkim obilježjem toga značenja. U zapadnoslavenskim jezicima, pa u ukrajinskom i u slovenskom u tom su se značenju uobičajile riječi što potječu od praslavenskoga mesto. u istočnoslavenskom ta dva semantički jasno razdvojena zna

čenja dobila su sekundarno i naglasnu razlikovnost. T ako r6poA u ruskim govorima i u starom ukrajinskom, danas još samo rijetko, znači 'grad', rop6A u ruskom i u ukrajinskom znači 'čestica zemlje obrađena kao povrtnjak' . 1 2 Zato je ono no ropoAy XOAIIT u [5] tako i prevedeno. Tu valja uzeti u obzir i to da gradina u starijim hrvatskim rječnicima dobiva značenje 'ograda', 'plot', a rpaAIIHa u bugarskom, makedonskom i u istočnim srpskim govorima osim toga

znači i 'vrt', pa upravo 'povrtnjak na seoskom dvoru' . 13

U svjetlu svega ovdje navedenoga već se nazire koje je izvorno

značenje onoga nevestica po gradu se šeće. Potpunu sigurnost tu omogućuje hrvatska ljubavna pjesma zapisana u selu Plešivica kraj

Severina na Kupi:

[ 6] Mal mi je vertec ograjen, pun mi je rožic nasa jen. Po njem se šeće Marica, nju so se rože klan jale.

1 2 Usp. CYM 2 (1971), ss.vv. ropoA i rop6A. Tu se donosi i vrlo ilustrativna potvrda: 3a caAOM pa3Airoi H ropoA: KapTOITA!I, Karrycn, rroMiAopn, MopKsa, liH6yA!I Ta HHllle - >>Iza vrta protegao se i povrtnjak: krumpir, kupus, rajčice, mrkva, luk i drugo.<<

13 Značenje <ograda' navodi u Karadžićevu Srpskom rječniku kao prvo, zatim 'vrt' i augmentativ od 'grad': rpaAHHa f. l) der Zaun, sepes. [vide orpaM], - 2) der Garten, hortus. cf. [vide] spT. - 3) augm. v. [l] rpaA.

Obradena i ogradena zemija, vrt

Grad

Gradina

Nevjesta šeće po vrtu

Dragi je daleko

Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

- »Kaj mi se, rože, klanjate? Xim,Im Vas komu tergati; otdf i mati prestari, b1:1t,lf i sestra premladi, moj mi je dragi daleko, preko dve gore visoke, preko dva polja široka, preko dve vode dumboke.« HNP 7, 18, br. 37

Malen je vrtac, vrtić, ograden. Po tome je grad, ropoA ( < gord'b). Njime se šeće Marica. To nam ime ne pobuđuje osobitu pozornost jer je vrlo uobičajeno za seosku djevojku, u tom smislu stoga i oče

kivano u ovakvoj pjesmi. Još će se pokazati da ni to nije tako jednostavno kakvim se na prvi pogled pokazuje. Sada je, međutim, posve jasno što izvorno znači ono po gradu se šeće. Šeće se po vrtu. Tek što taj vrt u ljubavnoj pjesmi [6] nije povrtnjak, kako je obično u istočnoslavenskoj jezičnoj izražajnosti, nego je ružičnjak. Tako je jurjaš-

Grad je ko po gradu se šeće ujedno potvrda, koliko ovaj pisac zna jedina, da je ograden vrt i u hrvatskom jeziku grad nekada značilo i ' (ograđen) vrt'. 14 Mari čin

dragi je daleko. Da dođe k njoj mora prijeći dalek put. Čini se kao da je ta ljubavna pjesma dalek, razvodnjen i potpuno preosmišljen

odvjetak usmene predaje onoga svetog obrednoga pjeva kojega se mnogo izravniji trag nalazi u jurjaškim pjesmama.

Iz predaje jurjevskih ophodnih pjesama vrlo se jasno razabire da Juraj s daleka puta trudnim hodom stiže dvoru na vrata. A ropoA je u istočnoslavenskoj tradicijskoj kulturi povrtnjak, ograđen malen vrt unutar dvora. O tome svjedoči i ruska izreka: 3axOAHAH Ha ABop B HOBhiH ropoA (CPHf 7, 1 972, 55) - »Zalazili su na dvor u novu ogradu«. To kao da je ono: mal mi je vertec ograjen.

Druge Ono izvorno: molda nevesta po gordu hoditb, mitsko i obredno, slavenske susreće se uz znatne preoblike i sa zamjenskim riječima u usmenoj

predaje lirici drugih slavenskih naroda. Tako u ruskoj :

14 Zanimljiva je pojedinost, iako bez značenja za ovaj predmet, da je vrt rana južnoslavenska posuđenica iz latinskoga. To je hortus 'vrt', a ta se latinska riječ izvodi od indoeuropskoga ghordhos, od kojega je i praslavenska gordo. Tako su vrt i grad ista indoeuropska riječ, tek u prvom primjeru posredovana latinskim jezikom.

Zeleni lug

[7] flo CaAHKy, CaAnKy, TIO 3eAeHOMY BllHOrpaAHKy, TaM XOAHAa, noryAnBaAa, MOAOAa )!(eH a, 6oJ!pbiHJI AKcHHbJI AHApeeBHa. Kn p l, 64, N9 82

- »Po vrtu, po vrtu, po zelenom vinogradu, tamo je hodila, šetkala se, mlada žena, boljarka Aksinja Andrej evna.<<

Mjesto riječi potekle od praslavenskoga gordb javlja se tu zamjenska riječ potekla od praslavenskoga sadb 'nasad','vrt' . Očuvan

je izvorni glagol potekao od praslavenskoga hoditi, a uza nj se kao kontaktni sinonim javlja zamjenska riječ potekla od praslavenskoga

gul'ati, koja je tek u istočnoslavenskom dobila značenje 'šetati se' . 1 5

[8]

[9]

Isti se motiv javlja i u poljskoj pjesmi:

A w niedziela rano, gdy sldneczko wschodzi, a to moja kochaneczka po sadeczku chodzi. Przybos 275

- >>A u nedjelju rano, kad sunce ishodi, a to moja voljena po vrtiću hodi«.

Takav hod djevojke po vrtu javlja se i u drugoj poljskoj pjesmi:

Po sadenku chodzila do topoli mdwila.

- »Po vrtu je hodila, topoli govorila.<<

Kolberg 28, 5: 278.301

Razrađeno do razigranosti javlja se to u još jednoj poljskoj pjesmi:

[10] W naszym siole dworeczek, w tym dworeczku sadeczek, tam chodzila sliczna Krakowianka. Kolberg 28, 5: 278.336

- »U našem je selu dvorić, u tom dvoriću vrtić, tamo je hodila lijepa Krakovljanka.<<

O hodu djevojke po vrtu pjeva još jedna poljska pjesma:

15 Usp. 3CCJI7 (1980), 17 1-173, s.v. gul'ati .

. �·� 1 23 .�·�

Gospoda se šetala po vrtu

Draga hodi po vrtu

Po vrtu hodila topoli govorila

Po vrtu je hodila lijepa Krakoz•ljanka

Pol'rtu noge rosi!d

Hoditi - rositi

Hanulaje hodila po vrtu

Nevjesta po gradu hodi

Hoditi buditi


ll Po s,1denku chodzila, b:.de no::: k i rosila. Kolberg 26, 3: 268.374

- ··Po vrtiću je hodila, bijele noške rosila.«

T u se javlja srok hoditi - rositi. A bijele noge u rosi, bose, uvode

nov mitski motiv vezan uz božansku svadbu o kojem će ovdje tek poslije biti govora. 1 6

A o djevojci koja hodi po vrtu pjeva i jedna ukrajinska pjesma zapisana poljskom grafijom:

[12] Molodaja Hanula po sadonku chodyla, kalynu lamala Kolberg 33, l: 203.64

- »Mlada Hanula po vrtiću je hodila, kalinu lomila.«

Sve su to preoblikovane i raznim situacijskim kontekstima prilagođene varijante onoga izvornoga i obrednog: mo/da nevesta po gordu hoditb, kojim se kazivalo zbivanje doista mitsko. 17

U tekstovnom sklopu kakav je ovdje potvrđen iz hrvatske i ukraj inske usmene predaje [3 i 5] javlja se paralelizam članaka koji tvori slijed usporedno konstruiranih glagolsklih predikata hoditi - buditi. Već samo to je dosta da se pomišlja na praslavensko ishodište te tekstovne predaje. To se čvrsto potvrđuje time što je taj slijed prisutan

i u nizu tekstovnih sklopova ruskoga usmenog pjesništva. Tek tu se ne hodi po vrtu, nego po kući. Tako se u Tulskoj gubernij i pjeva:

[13] PoAHMhiH MOH 6aTIOIIIKa rro ceH.siM XOAHTh,

Tatica hodi Aa HeBeCTyiiieK-AacTyiiieK rro6y)lmBaHTh:

po sobama, nevjeste budi

- BcTaHhT.si, HeBeCTYIIIKH, 6eAhm AacTyiiiKH! lll850

- »Moj rođeni tatica po predsobljima hodi, i nevjestice-lastavice budi: - Ustanite, nevjestice, bijele lastavice!«

Osoba koja hodi i budi nije u tim pjesmama samo roditelj , nego može biti i roditeljka. Tako, također u Tulskoj guberniji:

16 Usp. Katičić, 1990, 77-79; 1992, 7 1-73; 1993, 52-56. Vidi dolje str. 193-202. 17 Za [8] - [12] usp. Krzysztoforska - Doschek, 1994, 148.

Zeleni lug

[14] MaTyiiiKa no ceHJOIIIKaM noxa)!(HBaeTh, HeBecTyiiieK-AacyiiieK npo6y)!(HBaeTh: HeBeCTYIIIKH-AacTyiiiKH, BCTaBail:Te cKopeli! lll851

- >>Mamica po predsobljima hodi, nevjestice-lastavice budi: Nevjestice-lastavice, ustajte brže!<<

Gotovo je sasvim istovjetna još jedna varijanta, i ona iz Tulske gubernije:

[15] A MaTyiiiKa XOAHTh no HOBhiM ceH>IM, HeBecTyiiieK-AacTyiiieK no6y)!(HBaeTh: - HeBeCTYIIIKH AacTyiiiKH, B3CTaHhTe cKopeli! lll852

- >>A mamica hodi po novim predsoblj ima, nevjestice-lastavice budi: - Nevjestice-lastavice, ustajte brže!«

Uz to stoji i varijanta iz Nižegorodske gubernije s gramatičkim obilježjem prošlosti:

[ 16] Oo ropHH�aM MaTyiii Ka noxa)!(HBaAa, CBOHB AH HeBeCTyiiieK no6y)!(HBaAa: BcTaHhTe Bh! HeBeCTYIIIKH, roAy6yiiiKH Mon! lll849

- >>Po sobama je mamica hodila, svoje je nevjestice budila: -Ustanite, vi nevjestice, golubice moje!«

Tu je još jedna varijanta iz Vologdske gubernije s neznatnom motivskom preoblikom:

[17] Ha TY nopy MaTyiiiKa ceHeqKH MeAa, HeBecTyiiieK-AacTyiiieK no6y)!(HBaAa: - BcTaBail:Te-Ka HeBeCTYIIIKH,

AanyiiiKH MOH! Ill 847

- »U to je vrijeme mamica predsoblja mela, nevjestice-lastavice budila: - Ustajte nevjeste, drage moje!«

Sve je to ugrađeno u obiteljske pjesme, kako ih svrstavaju skupljači i istraživači ruske usmene književnosti, u kojima se opisuje

kako je kći koja je udata u dalj inu nakon više godina prvi put došla u posjet očinskoj kući, doletjela u liku neke ptice. Nevjeste se bude i trebaju ustati kako bi sa svojim muževima vidjele kakva je to upravo

Mamica hodi po sobama, nevjeste budi

Mamica je po sobama hodila, svoje nevjeste budila

Mamica je predsobije mela, nevjeste budila


K/i do!y<'ce prica. koja je zapravo kći te kuće udata u daljinu. I tu se dakle radi ku6 o sndbi, tek o bivšoj. U pjesme o kćerinu posjetu rodnoj kući ugra

đen je izražajni sklop koji se susreće u tradicionalnom obrednom kazivanju o mitskom ljubavnom susretu i svadbi.

T u valja uočiti da je u tim potvrdama promijenjen naraštaj . Ne hodi po vrtu mlada nevjesta, nego roditelj ili roditeljka. I ne samo da i oni hode kao što hodi mlada nevjesta, nego i oni nekoga bude

Mijena i pozivaju da ustane. U sasvim su dakle istoj ulozi u kojoj i mlada naraštaja nevesta u [3]. Tu se razabire kako se istovrsno mitsko zbivanje odvija

na razini dviju generacija. Sa znanjem kojim raspolažemo ne može se to protumačiti niti razumjeti. Ali tekstovne podudarnosti nedvojbeno svjedoče da je tako.

Svekar po vrtu hodi, konoplju

sije

Hodu po vrtu i izražajnom sklopu po gordu hoditi vraća nas druga jedna ruska pjesma, obredna, koja se pjevala pri »pogrebu Maslenice« , godišnjem običaju, pretproljetnom i pokladnom, gdje

se Maslenica kao lutka zakapala u snijeg ili u njivu i time uremeljivala rodnost još sasvim obamrle godine. 1 8 U tom obredu koji tek navješćuje novi vegetacijski ciklus pjevalo se u Smolenskoj guberniji:

[18] He Moil-To cBeKop liO rop6Ay XOAU:Tb. Po3aH, po3aH! flo rop6Ay XOAU:Tb. KOHOIIeAbKY Cell Th. lllll77

- ,,y o, eto, moj svekar po vrtu hodi. Rozan, rozan! Po vrtu hodi, konopljicu sije.«

Nema dakle nikakve dvojbe da se tu radi o vegetaciji, a ne o

fortifikaciji ili čak o urbanizmu. Nije to nikako ono što razumijemo kada se pjeva po gradu se šeće. A konoplja koju svekar sije nije tek ka

kva god stabljika. Ona može biti i drvo svijeta sa zlatom na suhom vrhu. Tako se pjeva u Lukovdolu. 19

18 CoKoAosa, 1979, 1 1-93. 19 Usp. Katičić, 2005b, 47-62 i 2008a, 38-58.

[19] Izrasla je tanka mala, tanka mala konopljica. - Kade si mi otančala? - Tamo dole pod os oj om kade raste zlatna resa. Resu ćemo potrgati, dat ćemo ju kovačiću, iz nje ćemo grad o tp irat.

Zeleni lug

č 53

Konoplja kao drvo svijeta

I u tom se tekstu susreću konoplja i grad. To je činjenica zajam- K01zop(;.z čena tekstom bez obzira na to što se pri današnjem stanju našega znanja ne može reći kako se ta veza između konoplje i grada u [ 1 9]

odnosi prema onoj u [1 8]. To više što ono iz nje ćemo grad otpirat pokazuje da se tu ne radi o ograđenom vrtu, nego o utvrđenom gra- Grad du s teškim zaključanim vratima koja se otvaraju zlatnim ključem.

Tu se u tekstovnoj predaji očituje promjena značenja do koje se i bez toga zna da je došlo. A i ograda može imati čvrsta vrata koja se

zatvaraju na ključ. U još jednoj ruskoj pjesmi, božićnoj iz Vjatske gubernije, javlja

se motiv šetnje po vrtu s izrazima izvedenim od praslavenskoga glagola gorditi.

[20] �aph, '-\aph, '-lapeB ChiH no 3aropoAy ryA.HeT. OH '-lapeBHY TO Hill, eT. l...JTO He Ta-AH 1..\apeBHa, 'ITO He Ta-AH MOAOAa.H, B HoBOM ropoAe ryA.HeT.

- 0TBOp.i!HTeCh Bopon! Thi B'he3)!(all, Ayllla, B ropoA, KO '-\apeBHe TO B fOCTH, IIOKAOHHCh Th! 6o.HpaM, a '-\apeBHe IIOHIDKe! llll062

- »Car, car, carev sin šeće se po ograđenom vrtu. On to traži carevnu. Eto, upravo ta carevna, eto, upravo ta mlada, u N ovgorodu se šeće. . .. - Otvarajte se vrata! Ti ulazi, dušo, u

.�·� 1 27 .�·�

Zagrad

Novigrad

Značenje se mijenja u usmenoj

predaji

Bogat pramen usmene predaje

Kuna kapa Britka sablja


ogradu, carevni u goste, pokloni se ti boljarima, a carevni dublje.«

T u se šeće par. On, mlad, traži nju, mladu. Priprema se susret. On se šeće po ograđenom vrtu, a ona po Novgorodu, koji se u starim ruskim tekstovima zove HoBbiH ropoA. A jedno i drugo, i ono ITO 3aropoAy XOAHT, i ono ITO HoBy ropoAy ryMieT, nastavlja izvorno

i obredno po gordu hoditb . Ono je doista čvrsto ugrađeno u usmenu predaju. U tu je pjesmu mogao ući Novgorod tek kada se zaboravilo pravo značenje kazivanja što je u njoj predano, a Novgorod je ljudima u Vjatskoj guberniji očito bio grad u osobitom smislu, najugledniji u njihovu obzorju. Značenje se zaboravilo, ali je sklop

riječi ostao i ustrajno se predavao od naraštaja naraštaju i pri tome se preosmislio. T o baca zanimljivo svjedo na narav usmene predaje, na njezinu čvrstinu u promjenjljivosti. Na tom njezinu svojstvu

zasnovano je i ovo istraživanje. Bez njega ono ne bi bilo moguće. Obredno kazivanje o tome kako je molda nevesta dočekala do

lazak mladoga neoženjenog, kakvo se susreće u [3] , došlo je do nas u više ophodnih pjesama hrvatskih jurjaša. Tek sve te očuvane va

rijante, ako se obuhvate kao cjelina, daju punu sliku toga pramena usmene predaje. No da bi se to postiglo valja im pristupati jednoj po jednoj .

Takvo obredno kazivanje mitskoga zbivanja osobito je cjelovito u jednoj drugoj jurjaškoj pjesmi iz Daljnje Lomnice u Turopolju:

[21] I ovo se klanja zeleni juraj - kir ales! Zeleni juraj, zeleno drevce - kir ales! Zeleno drevce, zelene halje - kir ales! Zelene halje i jukune kape - kirales! jukune kape i jubričke sablje - kirales! Tu nadelajte zelena jurja - kirales! Zelena Jurja, daleka puta - kir ales! I daleka puta, trudnoga hoda - kirales! I kukuvačica zakukuvala - kir ales! Ujutro rano zelenom lugu - kir ales! Zelenom lugu na suvom drugu - kirales!

,--..._. 1 28 _.-,

Zeleni lug

I stavite se vi mlade snašice - kirales! Sve su djevojke zamuž otišle - kirales! Samo ostala Mara djevojka - kirales! Mara djevojka po gradu šeće- kirales! Po gradu šeće, deverke budi - kirales! Devet dev erka, kaki braj ene k - kirales! Mara ima zlatnu jabuku - kirales! Komu jabuka, komu djevojka - kirales! juri jabuka, juri djevojka - kirales! Hajd zbogom, zbogom, vi dobri ijudi - kir ales! Mi vam falimo, Bog vam naplati - kirales! H 4

I tu se ophodnici pjevajući sasvim identificiraju sa zelenim

Jurjem. Kad oni dođu dvoru na vrata, došao je on. Predstavljaju ga prolistale, zelene vrbove grane koje nosi jedna djevojka u ophodu, a opisuju ga kao zeleno drvce. Ophod se tom pjesmom sasvim izričito predstavlja kao prošnja darova: Tu nade/ajte zelena Jurja i Hajd zbogom, zbogom, vi dobri ijudi, mi vam falimo, Bog vam naplati. U pjesmi se opisuje kako je Juraj obučen i opremljen. Time će se trebati poslije posebno pozabaviti.20 Nerazumljive riječi jukune kape i jubričke sabije očito su u usmenoj predaji iskvarene od i u kune kape odnosno i u britke sabije. Takvi iskvareni dijelovi znak su da je ta usmena predaja doista stara i vrlo čvrsta. O Jurjevu daleku putu i trudnome hodu rečeno je već i objavljeno sve što se pri sadašnjem stanju našega znanja o tome može reći. 2 1

Juraj je, dakle, došao do vratiju dvora. I tada je, u rano jutro, zakukala kukavica u zelenom lugu na suhoj motki. Sve kako je već poznato iz [3] . Sad treba da ustanu snahe: I stavite se vi mlade snašice. T o tu stoji nekako nesklapno, ne pripada cjelovitu kazivanju. Kao da je tu usmena predaja poremećena. Ali postoji zanimljiva podudarnost s ruskim pozivom nevjestama da se probude i ustanu kako se susreće u [ 1 3- 1 7] . To dakle, kako god tu bilo slabo uklopljeno u zapisani tekst ophodničke pjesme, nedvojbeno

20 Vidi dolje str. 151-152. 2 1 Usp. gore, str. 9-74.

Mara djevojka

Zlatna jabuk,z

Ophodnici -'<'

identijicir,�iu

s jurjem

Pro šnja darova

Jurjeva oprema

Ustaju snahe

Zeleni lug -.- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

potječe iz najstarijega, praslavenskog sloja toga pramena usmene predaje .

Drugo je pitanje kako su u toj predaji stare riječi kojima počinje dalje, vrlo suvislo, kazivanje: Sve su djevojke zamuž otišle, samo ostala Mara djevojka. Za to do sada nije nađena potvrda u kojoj drugoj grani slavenske predaje. Tek izraz zamuž otiti nedvojbeno je vrlo

Zamuž atiti arhaičan i praslavenski, kako svjedoči podudarno rusko i istočnoslavensko 3aMy)l( BbiHTH, također 'udati se'. T o nedvojbeno praslavensko za m{JŽb iti olakšava da se i te riječi pribroje najstarijem, praslavenskom sloju toga obrednoga pjeva kojim se kazivao mit go-

Nevjesta dišnje rodnosti. Od svih je samo Mara djevojka ostala neudata i ona Mara je mlada nevestica koju zatječe Jurjev dolazak kako po gradu šeće. Po

vrtu dakako, po ograđenom, upravo onako kako po njem u [6] šeće

Marica. T o ime i tu u prvi mah ne pobuđuje nikakvu pozornost, tako je obično. No ipak, par koji se susreće, a prema [20] i traži

juraj i Mara po ograđenom vrtu, ima sada imena: Juraj i Mara. U poganskom obrednom tekstu stajala su druga. T amo je on, kako se pokazalo da se s velikim pouzdanjem može tvrditi, bio Jarovit ili, opuštenije, Jarilo.22 A kako se ona izvorno zvala, to treba tek utvrditi. Ime pod kojim se tu pojavljuje, Mara, ne pobuđuje nikakvu osobitu pozornost. Vrlo je uobičajeno kao ime djevojke sa sela i sasvim se nenapadno uklapa u folklorna ozračje turopoljske ophodne pjesme.

Djevojka Mara po gradu šeće i deverke budi. Ono bitno je dakle posve isto kao i u [3] . A o djeverima se i opet kaže da ih je devet i da su kao braća; devet deverka, kaki brajenek. To je jasnije i razumljivije nego ono: Devet deverkov koje brajenkov u [3] . Ali ni tako nije doista

jasno Što to ima značiti. Sasvim je tu novo to što Mara šećući se i budeći djevere ima zlatnu jabuku. Kako se tu nalazimo na praslavenskoj razini usmene predaje obrednog teksta, može se odmah reći

Komu jabuka, zolto je jabloko. A i funkcija te zlatne jabuke jasno je opisana: jemu tomu djevojka že jabloko, tomu devojbka. Nije dakle onako kako se pokazivalo u

[3] . Nije Juraj jedini snu bok Marin. Ali se ona odlučuje za njega,

22 Usp. gore, str. 97-99.

Zeleni lug

on je njezin izabranik, i ona to pokazuje tako što mu daje zlatnu jabuku koju drži u ruci. Time se kazuje bitno mitsko zbivanje, pa se i to s velikim pouzdanjem može pribrojiti praslavenskomu sloju usmene predaje obrednoga teksta jer je sav jezični izraz tu izvadiv

iz prasalavenskoga pouzdano utvrđenim glasovnim i gramatičkim promjenama. T ekst mitskoga kazivanja ovim je svime bitno nado

punjen prema onom što se bilo pokazalo u [3] .23

Još potpunije kazivanje mitskoga zbivanja dobiva se kad se uključi u razmatranje i jedna daljnja turopoljska varijanta te ophodne pjesme. Zapisana je u Velikoj Gorici, a glasi ovako:

[22] Ovo se klanja zeleni juraj - kira/es! Zeleni juraj, zeleno drevce - kirales! Zeleno drevce (v) zelenoj hali - kira/es! Zelenoj hali, jukuni kapi - kira/es! jukuni kapi, u bačkom pasu - kira/es! U bačkom pasu, u plavi hlači - kir ales! U plavi hlači, u žutih čizmah -kira/es! Kukuvačica zakukuvala - kira/es! Ujutro rano v zelenom lugu - kira/es! V zelenom lugu, na suhom drugu - kir ales! Na suhom drugu, na rakitovom - kira/es! Na rakitovom i na borovom - kira/es! To mi ni bila kukuvačica - kira/es! Već mi je bila mlada nevjesta - kira/es! Mlada nevjesta po gradu šeće - kir ales! Po gradu šeće, deverke budi - kir ales! Dever ne v erek kako brajenek - kira/es! Stante se gore mlade snašice - kira/es! Pak nadjelite nas djevojčice - kira/es! Nas djevojčice, zelena jurja - kira/es! Sve su djevojke zamuž otišle - kira/es! Samo ostala Mara djevojka - kir ales! Mara imala zlatu jabuku - kir ales! Puno gospode za jabuku drže - kira/es! Komu jabuka, temu djevojka - kir ales!

23 O zlatnoj jabuci usp. podrobnije dolje str. 209-231 .

junački pas

Žute čizme

Puno gospode

jura r,Jt'e jabuku u polje


}m·i jabuka, juri djevojka - kirales! }rmzju tače u ra(v}no polje - kirales! e r,z(v)no polje, u crne gore - kirales! D,zjte nam dajte kaj ste kanili - kirales! Jij zbogom, zbogom, vi dobri ljudi - kirales! lvfi vam hvalimo, aj Bog vam plati - kir ales! H 14

Kazivanje kreće jednako kao u prethodno navedenoj varijanti [2 1 ] . Tek je opis Jurjeve opreme potpuniji : zelena halja, kuna kapa, britka sablja, junački pas (od toga će biti ono pokvareno: u bačkom pasu) , u plavim hlačama, u žutim čizmama. Etnolozi su prepoznali

juraj kao da je Juraj tu odjeven i opremljen kao turopoljski plemić. To je turopoljski očito tako i vrlo se sigurno može reći da taj opis takav kakav je tu

plemić došao do nas nije praslavenski,24 I tu kukavica kuka u rano jutro v zelenom lugu, na suhom drugu.

Ali se kazuje i to od kakva je drva ta suha motka: na rakitovom i na borovom. Suha motka je dakle od raki tova i od borova drva. T o dvoje, rakita i bor, vrlo je različito. Rakita raste na vodi, na zemljištu niskom i vlažnom. Njezin naziv je praslavenski: orkyta i ne označuje

samo vrstu vrbe nego i zemljište na kojem dobro uspijeva. Po tome Mokro i suho je praslavensko orkyta svojim značenjem vrlo blisko praslavensko

mu moho, što također nije samo 'mahovina', nego i zemljište na kojem je sve njome obraslo.25 I jedno i drugo je nisko i mokro. A praslavensko boro ne znači drvo, nego suhu uzvisinu i vegetaciju kakva na njoj raste.26 A orkyta ili moho s jedne i boro s druge strane obilježuju, upravo jesu, sfere moći dvaju velikih bogova, V desa i Peruna, trajno sučeljenih jednoga drugomuY Kao što zeleno }b l{Jgo i suho }b dr{Jgo već sami po sebi predstavljaju te dvije sfere jednu uz drugu, tako ih predstavljaju orkyta i boro od kojih je suha motka na

kojoj je zakukala kukavica. Suprotnosti su tu spojene kao u Jurjevu

24 Dakako, s takvim zaključkom čak ni tu ne valja nagliti. Ako konkretan opis odijela i sigurno nije praslavenski, njegovo mjesto i značenje u obrednom tekstu to ipak jest. Usp. o tome dolje str. 151-152.

25 Usp. Katičić, 2008a, str. 149-155 i osobito 153. 26 Usp. Katičić, 2005b, 64 i 2008a, str. 59-60. 27 Usp. Katičić, 2008a, str. 59-60.

Zeleni lug

hodu pri kojem mu se ispod jedne noge ižima voda i blato, a ispod druge vrcaju oganj i iskre.28 Te dvije božanske sfere ostaju i tu ra- Dvije zličite, pa i suprotne jedna drugoj , ali u ovome mitskom zbivanju božanske sfere nisu sukobljene, nego sudjeluju u njem spojene. Tu dvije suprotne božanske moći djeluju usporedno, različite, ali jedna uz drugu. T o baca posebno svjetlo na božansku narav Jarila, mladog i neoženje-nog, koji hodi trudnim hodom dolazeći iz daleka.

Ona koja po gradu šeće tu je kao i u [3] mlada nevjesta, tek mi

znamo da joj je ime Mara. I tu ona budi djevere: deverke budi. Njih

je i opet devet. To se u pjesmi izriče dosta nerazumljivo: dever ne Det•et dyl'er.; verek kako brajenek. Tu je očito usmena predaja jako pokvarena, ali kao bra/e se prema drugim varijantama može s velikim pouzdanjem ispraviti.

Izvorno je to glasilo: devet deverek kako brajenek. I opet su dakle djeveri »kao braća« . Ali da ustanu, na to se tu pozivaju snahe, ne djeveri. I tu se onda pokazuje da ophodnice, koje se poistovjećuju sa zelenim Jurjem, zapravo prose darove: Stante se gore mlade snašice, pak nadjeli te nas djevojčice, nas djevojčice, zelena Jurja!

Tek poslije toga pragmatičnog intermezza vraća se pjesma kazivanju mitskoga zbivanja i mladoj nevjesti koja se šeće po ograđenom vrtu. Tu se onda saznaje da su se djevojke poudavale, a ostala samo Mara: Sve su djevojke zamuž otišle, samo ostala Mara djevojka. T ako je sada izričito rečeno da se ona mlada nevjesta koja po gradu šeće zove Mara. Kako već znamo iz [2 1 ] Mara imala zlatu jabuku. No tu se sad izričito kazuje ono što je u [2 1] ostalo da se samo podrazumijeva: Mnogo gospode za jabuku drže. Mnogo je Marinih

snuboka, ali je i tu: Komu jabuka, temu djevojka. juri jabuka, juri djevojka. Juraj je odabranik, on je mladoženja.

Taj obredni tekst mitskog kazivanja primjenjuje se i na odnose među smrtnim ljudima. U tom se smislu duboko ukorijenio u

narodnom govoru. U Bosni, u selu Kuprešani kod Jajca, govore i muslimani Bošnjaci i katolici Hrvati kad mladi ašikuju i djevojka kakvim znakom pokaže koji joj je odabranik: Komu jabuka, tomu

28 Usp. gore, str. 46-47.

Mnogo gospode za jabuku drže


Mirsk,l n ero_cr diz·ojka. ::.9 I tu se mitska svetost ostvaruje u potpuno običnoj ljudskoj u ijudskoj svakodnevici. T o je kao poseban odnos boga gromovnika Peruna i

svakodnevici mlina10 ili boga darovatelja blaga V elesa i gumnaY A onda se dodaje što Juraj radi sa zlatnom jabukom koju je do

bio od Mare: jura ju tače u ra(v )no polje, u ra(v )no polje, u crne gore. A što upravo znači kada se zlatna jabuka tače u polje, to se jasno razabire iz hrvatske pjesme zapisane u koprivničkoj Podravini:

[23] Potoči nam, gazda, jabuku vu to naše poije široko da bi nam poije rodilo, zlatom pšenicom plodilo Ž44, br. 63

jabuka se tače Pšenica je zlatna, zlatna je i jabuka, tek je to tu ostavljeno da se podrazumijeva. Gazda, kojega u toj pjesmi treba shvatiti doslovno, identificiran je obredno s J arilom koji tače zlatu jabuku u ravno polje.

T aj čin podupire rodnost. Ona se izražava s rokom roditi - p loditi. Veza među tim riječima u izražaju sakralnoga teksta prastara je.32 Uz rod7J stoji plod7J. Iz drugoga prijevojnog stupnja istoga

Roditi ploditi indoeuropskog korijena: pled- izvedena je sufiksom -men imenica

srednjega roda pledmen, što u praslavenskom daje plem�. U slavenskim jezicima teško je razmrsiti značenjski odnos između roda i plemena. Ali u ruskom narodnom jeziku kada se pita za podrijetlo vežu se te riječi na način karakterističan za pjesnički izraz ruske usmene književnosti jedna uz drugu kao stajaći kontaktni sinonimi: poA-nAeMJI. A ti se korijeni javljaju kao frazeološki povezane riječi u emfatičkim ruskim izrazima: HM poAy HM nAeMeHM i 6e3 poAy 6e3 nAeMeHM ili pak HM poAy HM nAOAY o čovjeku koji nema nikakve

29 Za taj podatak zahvaljujem svojim studenticama Dragici Saraf iz Kuprešana, koja je to čula od svoje bake, i Mirjani Saraf iz Podmilačja nadomak Jajcu, koja je obiteljski vezana s Kuprešanima i to čula o govoru tamošnjih muslimana. I tu se pokazuje koliko nam je jezična izražajnost prožeta obrednim mitskim kazivanjem naših još nepokrštenih i neislamiziranih pradjedova.

30 Usp. Katičić, 2008a, 289-290. 31 Usp. Holzer, 2007. 32 Usp. gore, 89-90.

Zeleni lug

rodbine.33 Obje riječi pripadaju svojim korijenima indoeuropskom sloju praslavenskoga rječnika. 34

Zlatna se jabuka toči ili tače u polje. Time se potiče njegova rod

nost. Ti su glagoli izvedeni od teći, što je praslavenski tet'i < tekti, glagol koji znači žustro gibanje: 'trčati', 'bježati' kad se govori o živim bićima, a 'protjecati', 'istjecati' kad se govori o tekućini. Od toga je pravilno izveden kauzativ (prijevojnim o-stupnjem i sufiksom -i-) točiti 'činiti da teče', dakle 'tjerati' , 'goniti' kada se govori o živom biću, 'lijevati' kada se govori o tekućini, a kada se govori o okruglim predmetima 'kotrljati'. Posve je odatle jasno da po točiti Teći - tohrijabuku u polje znači 'zakotrljati jabuku po polju' , odnosno, točnije, takati

'baciti jabuku u polje tako da se zakotrlja po njem'. Od toga je kauzativa također pravilno izveden durativ (prijevojnom duljinom o-stupnja: indoeuropski tok-> praslavesnki tak-, i sufiksom -d> -a) takati (usp. hrvatski točiti, natočiti, natakati) . Taj glagol (čakavski

i kajkavski tdkliti, tdčem) znači isto što i kauzativ točiti, tek je to značenje njime izrečeno durativno. Takav je tomu glagolu način radnje. Temeljni glagol te kauzativ i durativ od njega pripadaju indoeuropskom sloju praslavenskoga rječnika i njegovoj morfolo-gij i .35 Po tome su to svjedoci duboke starine. J arilo dakle, pošto mu

je Mara dala zlatnu jabuku i time ga kao mlada nevjesta izabrala za sebe te joj je postao mladoženja, baca tu jabuku u polje tako da se zakotrlja preko svega polja sve do tamnih šuma iza njegova ruba.

U hrvatskom, naime, gora znači 'gorska šuma', pa onda i naprosto 'šuma' . T o kotrljanje zlatne jabuke potiče rodnost koju je J arilo do-nio svojim hodom po polju.36 Stoga se ono može smatrati i obred-nom radnjom, a u podravskoj se pjesmi poziva gazda da ju izvrši. Na kraju se opet jasno izriče da ophodnice svime time zapravo samo prose darove pozivajući se na drevan običaj : Dajte nam dajte kaj ste kanili! Aj zbogom, zbogom, vi dobri ljudi, mi vam hvalimo, aj Bog

33 Usp. Katičić, 1989, 65-66. 34 Usp. Vasmer 2, 1995, 368-369, 373, ss.vv. nAeMJI, nAOA. 35 Usp. Vasmer 3, 1958, 70, 82, 1 29-130, ss.vv. TaKaTb, teky, Toql!Tb, 36 Usp. gore, 9-19.


Dm·izm�je uam plati. To je nedvojbeno najaktualniji pragmatički smisao toga običaja. No pitanje je nije li darivanje ophodnika bilo dijelom već i prvobitnog poganskog obreda o svetkovini kad se dočekivao J arilo,

kad je trudnim hodom dolazio s daleka puta.

jura tače jabuku u

djevojaštvo

Halja plava, pas pisan

Varijanti ophodničke pjesme što je tu upravo razmotrena vrlo je bliska druga, zabilježena također u Turopolju. Ona ne upotpunjuje

sliku o tom pramenu usmene tekstovne predaje jer ne sadrži ništa novo, ali ipak potvrđuje čvrstu ustaljenost onoga što je već poznato. Glasi ovako:

[24] Ovo se klanja zeleni Juro, zeleno drevce - kiroles! I u žute čižme, i u kune kape, u plave hale- kiro les! I u b rič ke sable, pisanom pasu - kiro les! Kukovačica zakukovala u rano jutro - kiro les! V zelenom lugu, na suhom drugu - kiro/es! Na rakitovom i na borovom - kiroles! Jura mi ima zlatnu jabuku - kiro/es! On mi ju tače u ra(v )no polje - kiro les! U ra(v )no polje i crne gore - kiroles! U crne gore, u divojaštvo - kiro les! Komu jabuka, tomu divojka - kiro/es! Jure jabuku , jure divojku - kiro les! Dever deverek snašice budi - kiroles! Stante se gore, mlade snašice - kiro les! Pak nadelite nas devojčice - kiroles! Nas devojčice i zelena Jurja - kiro les! Zelena Jurja z daleka puta - kiroles! Z daleka puta, našega truda - kiro/es! Trudnoga hoda - kiroles! Nodilo 688

Početak je sasvim sukladan dvjema prethodnim varijantama [2 1 ]

[22] . O ph odni ci se i tu došavši do dvora identificiraju s Jurjem kojega predstavlja prolistala vrbova grana u ruci jedne djevojke. I

njegova oprema jednaka je kao ona opisana u [22] . Tu su i žute čižme, i kuna kapa, i brička sabla, tek hal(j)a je tu plava i pas je tu

pisan. Tamo su hlače bile plave, a halja zelena. U usmenoj se predaji to ovdje, čini se, slilo u jedno. I tu se kazuje kako je rano ujutro

Zeleni lug

zakukala kukavica, baš jednako onako kao u prethodnoj varijan

ti: Kukovačica zakukovala u rano jutro, v zelenom lugu, na suhom drugu, na rakitovom i na borovom. Tu Juraj sada već ima zlatnu jabuku. Dobio ju je, a da se to izričito ne kazuje, to se u usmenoj predaji izgubilo, i opet ju baca da se kotrlja kroz polje sve do tamne šume iza njegova ruba, sve kao i u prethodnoj varijanti: jura mi ima zlatnu jabuku. On mi ju tače u rano po ije, u rano po ije i crne gore, u crne gore, u divojaštvo. Tek to djevojaštvo ostaje tajanstveno. Ono, nema dvojbe, ima neke veze sa svadbom za koju je Mara zlatnom jabukom odabrala Jurja. Da djevojaštvo, upravo njegov gubitak, tu još od praslavenske vremenske razine igra neku ulogu u obrednim tekstovima, to pokazuje ova ruska svadbena pjesma:

[25] TloiiiAa AHBhR KpacoTa BO 3eAeHbre Ayra, BO ApeMyqHe Aeca. TlpH6HAaCh AHBhR KpacoTa KO cyxoMy AepeBy He 6biBaTh eMy 3eAeHy, a Te6e, AHHa l1BaHOBHa -B KpaCHhiX AeByiiiKaX He 6biBaTh. 3APA 269

- >>Pošla je djevojačka krasota u zelene livade, u usnule šume. Pribila se suhomu drvetu - nije njemu više biti zelenu, a tebi, Ana Ivanovna, nije više biti među krasnim djevojkama.<<

Kad se uzmu skupa [24] i [25], nije tu baš sve razumljivo, ali se

ipak nedvojbeno radi o dva izdanka iste usmene tekstovne predaje. Povezuje ih divojaštvo i AHBh51 KpacoTa, povezuje ih zeleno l{Jgc>, a tu

je uz suhi drug i cyxo Aepeso. Kako god je u svakoj od te dvije potvrde kazivanje sadržajno drugo, praslavenska matica je ipak ista. U

tom smislu oboje je isti tekst različito oblikovan u usmenoj predaji.

Tajanstveno djevojaštz·o

Djevojačka krasota

Tek iza toga se u [24] pjeva: Komu jabuka, tomu divojka. jure ja- juri jabuka,

buku, jure divojku. T o kazuje otkuda jura ima zlatnu jabuku, pa bi juri djevojka

u pjesmi imalo stajati prije tih riječi. Jamačno je prvotno i stajalo, a slijed kazivanja je u usmenoj predaji u potonje doba ispremetan. U

ovoj je varijanti posve izostalo ono po gordu hoditi. Tu se pokazuje

Djever budi snahe


kako je usmena predaja nepredvidiva i kako se cijela može predočiti samo ako se obuhvati čitav njezin pramen uzimajući u obzir sve dostupne varijante. No ako i nema hoditi, tu je buditi, pa se vidi

da je tekst naprosto okrnjen i da je u njem izvorno ipak bilo hoditi - buditi. N o tu ne budi nevjesta djevere, nego djever snahe: Dever deverek snašice budi: Stante se gore, mlade snašice! U svjetlu teksta kakav je u drugim varijantama ovo treba popraviti u devet deverek. Devet je djevera, dakle, kao i u drugim varijantama, ali ne budi nevjesta njih nego oni bude snahe i pozivaju ih da ustanu. Da ustanu

i da daruju ophodnice: Stante se gore, mlade snašice, pak nadelite nas devojčice, nas devojčice i zelena Jurja. Tu ophodna pjesma postaje

sasvim izričito prošnja darova. Poziv snahama da ustanu, koji se susreće i u [2 1 ] i [22] , jedino tu je nekako uklopljen u kontekst pjesme, iako je taj krnj jer nema izrečenoga hoditi - buditi. A na kraju

se onda govori o dalekom putu i trudnome hodu, o jurjevskome trudu.37

I na kraju valja razmotriti još jednu turopoljsku varijantu te op

hodničke pjesme, najdulju od svih:

[26] I ovo se k/ajna zeleni jura - tira les! I zeleni jura, zeleno drevce - tira les! I zeleno drevce v zelene hale - tira les! I v zelene hale i v kune kape - tira les! I v kune kape i v bričke sable - tira les! I v bričke sable i v junačkom pasu - tira les! I v plave lača i v žute čižma - tira les! I kukuvača zakukuvala - tira les! I v rano jutro i pred zorju - tira les! I v zelenom lugu na suvom drugu - tira les! I v suvom drugu i na rakite - tira les! I na rakite i na o rovom strugu - tira les! I zakukuvala vu rano jutro - tira les! To nam ni bila kukuvačica - tira les! Nek to nam bila mlada nevesta - tira les! Mlada nevesta po gradu š eče - tira les!

37 Usp. gore, 60-61 .

Zeleni lug

Po gradu š eče govorit neče - tira les! Govorit neče, deverke budi - tira les! Devet deverkov kakti brajenkov - tira les! Stante se gore devet deverkov - tira les! jura je došel, zeleni Jura - tira les! Eto vam mene v zelenom lugu - tira les! I se su divojke zamuž otišle - tira les! I sama ostala Mara divojka - tira les! I Mara ima zlatnu jabuku - tira les! I za nju se jagmi čuda) gospode - tira les! I devet banička i deset kralička - tira les! I komu jabuka, tomu divojka - tira les! I Mara potoči,]ura poskoči - tira les! I on mi ju tače vu ra (v )no pole - tira les! I v ra(v )no pole i v črne gore - tira les! I] uri jabuka, juri divojka - tira les! Devet deverek snešice budi - tira les! I stante se gore mlade snešice - tira les! I mlade snešice i divojčice - tira les! I ta nadelite zelena jurja - tira les! I zelena jurja z daleka puta - tira les! I z daleka puta trudnoga 'oda - tira les! I trudnoga 'oda, našega truda - tira les! I dajte nam, dejte38 kaj ste kanili - tira les! I kaj ste kanili i nakanili - tira les! A z Bogom, z Bogom, vi dobri ljudi - tira les! Mi vam folemu, Bog vam naplati - tira les! Miklaušić 103

Ova je varijanta ne samo opsežna, nego je i obuhvatna. Posebnu pozornost pobuđuje pripjev. On tu glasi tira les, što će reći »pupa

ljeska« ili još starije »pupa šuma«. O tome je skupljač zapisao da

Dez·et b.moz .<

se tira les pjeva u »najstarijoj verziji«, poslije se pjevalo kirjelejs, a Tijera lijes

onda, pa još i sada, kira/es. 39 Pripjev tira les čini se da je doista star i prvotan. Intenzivno dočarava ozračje vegetacije koja se nezaustavlj i-

vo pokrenula. Taj pripjev je poslije, da se ublaži dojam poganstva, zamijenjen crkvenim liturgijskin zazivom Kyrie eleison. U pripjevu

38 Tako je zapisano! 39 Usp. Miklaušić, 1994, 103, bilj . pod zvjezdicom (*).

S već ana odjeća

turopoljskog plemića

Borov strug

Borov i raki tov drug

Devet djevera kao braće


kirjelejs to je jako prepoznatljivo. Na kraju je prevladao kompromi

sni lik kira/es. Pjesma počinje uobičajeno. Jurjeva oprema ista je kao i u pret

hodnoj [24] : Tu je kuna kapa, britka sablja, žute čizme. No plave su tu opet hlače, a halja zelena, pas nije junački nego je pisan. Sve se to prepoznaje kao svečana odjeća turopoljskog plemića. To je doista

samo varijanta one iste pjesme.

A nastavak je onda isti kao u [3] . U rano jutro zakukala je kukavica u zelenom lugu na suhoj motki, na rakite, kako se tu pjeva, i na orovom strugu. U svjetlu usporednih varijanata to valja popraviti u i na borovom strugu. Tu su dakle i opet pri opisu suhe motke i rakita i bor, ali su u toj varijanti vrlo razgovijetno razdvojeni. Kukavica je tu

zakukala na rakiti, što će reći na rakitovu grmu, i na borovom strugu, a to je, kako god se razmatralo značenje, oruđe od borova drva, ili stolarsko, za fino struganje drvene građe (blanja) , ili ratarska, za

ravnanje polja (vlača) . Zapravo se tu pjeva da je kukavica zakukala u zelenom lugu na suhoj motki i na rakiti i na borovom strugu. T o tro

je se spominje jedno pored drugoga. Teško je to spojiti u cjelinu koja

se može predočiti tako da tvori cjelovitu sliku. I teško je pretpostaviti da bi to bilo u toj usmenoj predaji prvotno i starije od kompaktnoga i razumljivoga na suhom drugu, na rakitovom i na borovom, kako god

i tu ostaje nejasno kako je to suha motka od dva vrlo različita drva. I opet se izričito kazuje da to zapravo nije zakukala kukavica,

nego je zakukala mlada nevjesta. Najavljuje svadbu. Ta mlada nevjesta šeće se po vrtu i budi djevere. O njima se pjeva, i opet nerazumljivo, devet deverkov kakti brajenkov. Objavljuje im da je Juraj došao i da ona ide k njemu u zeleni lug. Odatle slijedi da upravo s one suhe motke ide u zeleni lug, sa suhog na vlažno. To pak, koliko

god je neobično, znači da je na suhoj motki i vrt po kojem se mlada

nevjesta šeće i dvor u kojem su komore gdje spavaju devet djevera -da je sve to na toj suhoj motki, na suhom vrhu drveta.

Nastavlja se onda kao u [22] : sve su se djevojke poudavale (zamuž otišle) , samo je ostala Mara. Ona ima zlatnu jabuku. I tu se za

Zeleni lug

tu jabuku drži puno gospode. No to je ovdje rečeno malo drukčije

i nešto bogatije razrađeno: I Mara ima zlatnu jabuku, i za nju se jagmi čuda j gospode, i devet ban ička i deset kralička. T a gospoda su Čuda j gospode dakle i banovi i kraljevi. S tim dodatkom, dakako, ne stojimo na

praslavenskom tlu, tu progovara povijesno sjećanje na srednjovje-kovnu državnost i želja da se koliko je samo moguće podigne razina gospodstva.

Uz te potvrde iz ophodničkih pjesama ide još jedna, zabilježena također u Turopolju i neodvojiva od njih, premda se ne uklapa

sasvim u njihov tekstovni uzorak. U njoj se spominje obredno paljenje jurjevskoga krijesa, a ništa se ne kazuje o mladoj nevjesti koja se šeće po vrtu:

[27] Kukuvačica zakukuvala - kiroles! U zelenom lugu, na suhom drugu - kiro les! Zelen jurja kres nalaže - kiro les! Njegva e lepa kuna kapa - kiroles! Zelen njegov je kepenek - kiro les! H 31

T u je također kukavica u zelenom lugu na suhom drugu, a od

Juraj na!die krijes

Jurjeve opreme tu je kapa od kunovine i zelena kabanica. Sam Juraj Zelena

slaže i pali krijes koji će slavno osvijetliti njegov dolazak. kabanica

Iz sve tekstovne predaje kako se ovdje pokazala proizlazi da je kukavica što je u rano jutro zakukala, zapravo mlada nevjesta. Ona kuka na vrhu suhe motke i šeće se po vrtu, budi djevere koji se spominju u istom dahu kao braća. Ona ima zlatnu jabuku i za nju

se jagme gospoda prosci jer tko dobije jabuku dobiva i djevojku. Suha motka

Odatle pak slijedi da su i nevjesta, i vrt, i djeveri, i prosci - da je sve

to na suhoj motki. T o je suprotno svakomu razumnom očekivanju.

Ali se pjeva tako! A jedna ophodnička pjesma, zapisana još 1 878. potvrđuje to sasvim nedvojbeno:

[28] Stara majko, hvaljen budi Bog! Nastalo je novo leto pomozi nam Bog! Sve su kite oklenile, samo jedna ne. Ona nije oklenila kaj zelena ni. Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog. H 17

Grana koj,l nije ze/enti

Suha grana

Bog s gospodom na

grani

Suhi vrh

Podravska svadba

Suhorek

Ljudska svadba obnavlja božansku


�a početku ljeta, onoga Jurjeva ljeta obilježenog vegetacijom i rodnosti, dakle u vrijeme kada on dolazi iz daleka, sve su grane propupale, samo jedna nije, sve su se zazelenile, ali ta jedna nije, to je

suha grana, suha motka. Na njoj su gospoda prosci, na njoj je dakle i vrt po kojem se šeće nevjesta što budi djevere i ima zlatnu jabuku,

na njoj je napokon bog, koji ne može biti nego domaćin, nevjestin otac. Bog koji se zaziva u prvom i u drugom stihu nedvojbeno je kršćanski Bog, kako su to razumjeli i ophodnici koji su tu pjesmu

pjevali i svi koji su ih slušali. Ali onaj na suhoj grani, onaj s gospodom, taj to sigurno nije, taj ne može biti kršćanski Bog. O njem se ne može tako pjevati. T o je neki drugi.

Sve je to na suhoj grani, na suhom vrhu, a zna se kojemu je bogu sjedište na suhom vrhu svjetskoga stabla. T amo je gromovnik

Perun, sjedi u liku ptice grabilice, orla ili sokola.40 Tamo na vrhu, što je isto kao i na gori, njegov je dvor sa svijetlim vratima.41 Pred njih dolazi mladi J arilo svojoj nevjesti. Ime joj je Mara, kako pjevaju ophodnici. A mitski motiv o suhoj grani u krošnji drveta pod kojim se slavi svadba posvjedočen je i u hrvatskim svadbenim običajima.

T ako je u podravskim selima u okolici Ludbrega sve do pred Drugi svjetski rat obdržavan običaj po kojem se, kad svatovi s mladoženjom dođu do mladina dvora i odviju se predviđena obredna pita

nja i odgovori, djever popne na drvo, gdje u krošnji na suhoj grani (suhorek) visi zelen vijenac s bijelom krpom. Djever krpu i vijenac

donese mladoj , ali mora biti vrlo gibak i vješt jer se suha grana pri tome nikako ne smije odlomiti. Ako se to dogodi, vjeruje se, nastupit će velika nesreća. S vijencem onda djever dovodi mladu do vrata dvora i tamo ju predaje mladoženjinim svatovima.42

Taj običaj jasno pokazuje da se ljudska svadba odvija kao obredno obnavljanje one božanske o kojoj pjevaju turopoljske ophod

ničke pjesme. Događa se pod suhom granom, a vijenac koji dolazi s

40 Usp. Katičić, 2005b, i 2008a, 39-84. 41 Usp. Katičić, 2008a, 85-105. 42 Usp. Galenić, 1 993.

Zeleni lug

nje, zelen u zbilj i, obredno se može shvatiti kao zlatan.43 Ako je on

zlatan onda mu je značenje u mitskom kontekstu isto kao i zlatnoj jabuci. Dobiva ga mladoženja skupa s nevjestom: Komu (zlatna) jabuka, tomu djevojka [2 1 , 22, 24, 26] .

Prije nego se popne na drvo i skine bijelu krpu sa zelenim vijencem, djever ispija tri čaše vina. Pri tome govori propisane obredne

riječi u stihu. Uz prvu čašu kazuje: Najprije se setimo svevišnjega Boga l koji visoko sedi i vse nas doli gledi. Treću čašu djever ne ispija cijelu, nego ono što je ostavio u njoj izlijeva pod korijenje drva ili pod noge svircima. On se tada penje na drvo da skine bijelu krpu sa zelenim vijencem, a oni sviraju neprekidno sve dok se opet ne

spusti.44 Kako god pri napitnici uz prvu čašu svi već stoljećima misle na kršćanskoga Boga, prvotno je to bio onaj o kojem se pjevalo vysoko seditb, daleko gl�ditb . A to je, kako se već moglo pokazati, bog gromovnik Perun.45 A žrtva ljevanica koja se lijeva na zemlju i

u korijenje drvu prinosi se drugomu bogu, priljubljenomu zemlji i

podzemlju, vrelu, vodi i vlažnoj travi, kakva se u Podravini podra

zumijeva da raste ispod drveta, bogu kojemu je stan u duplji kod korijenja stabla. To je, naravno, bog V eles - zmaj i zvijer.46 Oba su velika slavenska boga prisutna u tom obrednom činu, isto onako

kao što su sfere njihove moći prisutne kad se suhi drug na kojem je rano ujutro zakukala kukavica u ophodničkoj pjesmi opisuje i

kao rakitov i kao borov (vidi gore str. 1 3 1-1 39). Nema dakle niti

najmanje dvojbe da se u tom svadbenom običaju čuva trag svetoga obreda u kojem se izvodi isti onaj mit koji kazuje tekstovna predaja koje je ulomak došao do nas u turopoljskoj jurjevskoj ophodničkoj

pjesmi [28] .47

Trag se iste tekstovne predaje, koja kazuje isti taj mitski mo

tiv, susreće i u slovačkoj usmenoj lirici, također u ophodničkim

43 O mitskoj istovjetnosti bijele boje sa zelenom i zlatnom kao svojim obilježenim ina-čicama usp. gore, str. 93.

44 Usp. Galenić 1993. 45 Usp. Katičić 2005b, 67-68 i 2008a, 64. 46 Usp. Katičić 2005b, 70-72 i 2008a, 67-70, 140-141 , 225-230. 47 Usp. Belaj 1993; isti 1995.

Bog z ·i,·oko �Jedi do{;e gledi

Perun

Vele s


pjesmama. Dva ulomka mogu se složiti kao duet Jurja i Mare, iako

im se imena pri tome uopće ne spominju. Tako ona pjeva:

[29] - Z1 horami, za lesami Zelena luka lučka zelena,

Grad

po nej chodi moj najmilši, ćierne oći md. Me br. 43

- >>Za gorama, za šumama zelena je livadica, po njoj hodi moj najmiliji, crne oči ima.<<

A on kao da odgovara:

[30] - Hora, hora, biely les, nevidel som moj ej mile) ešte dnes. Kto ju videl, povedzte, moje srdce zamutene potešte. - Videl som ju v zahrade, trhala tam bielu ružu na hrade. Me br. 49

- >>Gora, gora, bijela šuma, nisam vidio svoju milu još danas. Tko ju je vidio, kažite, moje ražalošćeno srce potješite. - Vidio sam ju u vrtu, trgala je tamo bijelu ružu na gradu.<<

Ta dva ulomka što se sadržajno sklapaju u cjelinu nastavljaju istu usmenu tekstovnu predaju kao i turopoljske jurjevske ophodničke pjesme. I tu mladić hodi po zelenom, tek ne po lugu nego po luci.

Luka i lug Praslavensko ipka i lpgo u pjesničkom jeziku mitskoga kazivanja usko su povezane. 48 Imamo dakle neizravnu potvrdu praslavenskoga obrednog pjeva: Moldo ]arylo po zelene jeji lpce hoditb . A mlada u ograđenom vrtu bere bijelu ružu. To je pak »na gradu«. Slovaci to pjevajući, dakako, razumiju kao 'tvrđava' i 'gospodski stan' na

njoj . Neizravno je tu potvrđeno praslavensko: Molda nevesta gorde, ili, zapravo, potpunije: Molda nevesta po gordu hoditb . T a tekstovna

48 Pobliže o tome vidi dolje str. 155-169.

Zeleni lug

predaja usmenoga mitskoga kazivanja nije dakle samo južnoslavenska, kako nam se isprva pokazivala, nego je i zapadnoslavenska.

Isti mit i na njem zasnovan obred ostavio je traga i u ruskim Ruske dječje dječjim igrama. U dječjim igrama znaju živjeti stari obredi i kada su igre ih odrasli već davno napustili i zaboravili, čak i kao narodne običaje. Tako je u Tverskoj guberniji zabilježena dječja igra koja se odvija ovako (Ill 1 056) :

Djeca vode kolo. Jedan dječak hodi (xoAIIT) izvan kola. Pjevaju:

[31] Tlo 3a ropoAy QapeB ChiH. T..J:TO Hil QapCKlll1 eCTb CbiH BOHTeAb?

- >>Iza grada je carev sin. Je li to carski sin vojnik?«

Dječak tada izabire sebi iz kola djevojčicu. A u kolu pjevaju dalje:

Bhr6rrpaA ce6e HeBeCTy, pacrrpeKpacHyro KopoAeBy. l.fTO He Ta-AH MOJI HeBeCTa cpeArr ropoAa CTOJIAa, 30AOTbiM BeHQOM 6AI1CTaAa, 6prrArraHTaMrr ocBeiL\aAa? Bbr ceKrrTecJI BopoTa, IIOKAOHJIHTeCJI HI13eHbKO, Bb! IlO)I(aAyliTe, KHJI)I(Ha, rrpaByro pyqKy.

- »Izabirao je sebi nevjestu, nadasve prekrasnu kraljevnu. Nije li ta moja nevjesta sred grada stajala, zlatnim vijencem blistala, briljantima rasvjetljavala? Vi se lomi te, vrata, klanjajte se duboko, vi izvolite, kneginjice, desnu ručicu.«

Dvoje od onih što vode kolo rastavljaju ruke. Svi se klanjaju.

Kolo predstavlja »grad«, ogradu, ograđen vrt. To je taj ropoA o

Carez· sin l_,oa':

Nevjesta usred grada

kojem pjevaju. Djeca se igraju svadbe. Mladoženja, carev sin, prilazi Vrata

»gradu«. On mu otvara vrata, upravo ih razvaljuje. Odande sebi uzi-ma nevjestu. Ona pak ima zlatni vijenac. U tom predajnom tekstu Z&tni z ·Uow[

stoje riječi koje potječu od praslavenskih gord'b, nevesta, zolto, vorta. Po tome se jasno razabire da je to ista ona usmena predaja koja ka-

zuje isto mitsko zbivanje kao i turopoljske jurjaške pjesme o kojima


se pjeva o svadbi Jurja i Mare [3, 2 1 , 22, 24, 26] . Ta usmena tekstov

na predaja nije dakle samo južnoslavenska i zapadnoslavenska, nego je i istočnoslavenska. T o se, uostalom, razabiralo već iz [5] .

Druga jedna igra sasvim istoga tipa zabilježena je u Pskovskoj guberniji (ill 1 057) :

Djevojčica je, kneginja, u kolu, a dječak, kneževski sin, izvan kola. Pjevaju:

[32] XoAHA, ryMIA KH>DKoil ChiH, KH>DKoil ChiH. Kneževski sin OH HcKaA cBoeil KH>UHHH, KH>IrHHH,

hodi qTO KOTo pa>! rrocpeAH ropOAa CTO>IAa, CTO>IAa, 30AOTbiM BeHI�� OM rrpoCH>IAa, rrpoCH>IAa,

Kneginja posred grada

II030AoqeHhiM rrpocBelllaAa, rrpocBelllaAa. Bb! ceKHTe, 6o>Ipa, BopoTa, BopoTa! Bb! KAaH>IHTech, 6o>Ipa, 6o>Ipa, qTO IIOHH)I(e TOfO KH>IfHHe, KH>IfHHe! T bi 6epH ee 3a rrpaBpo 3a pyqKy!

- >>Hodio je, šetao se kneževski sin, kneževski sin. Tražio je svoju kneginju, kneginju, koja je posred grada stajala, stajala, zlatnim vijencem svijetlila, svijetlila, pozlaćenim osvjetljivala, osvjetljivala. Vi sijecite, boljari, vrata, vrata! Vi se klanjajte, boljari, boljari, što je samo moguće od toga dublje kneginji, kneginji ! Ti ju hvataj za desnu za ručicu!«

Rastavljaju ruke i izvode kneginju, zatim zbor pjeva opet iz početka, u kolo ulazi druga djevojčica i s njom se ponavlja isto što i s

prvom. T a se igra tako nastavlja sve dok ne dosadi. I tu se djeca igraju svadbe. Nevjesta je u »gradu«, a mladoženja

mu prilazi. I tu se vrata gradu otvaraju nasilno. Otvaraju ih boGospoda ljari, gospoda, dakle prosci. U tekstu se javljaju riječi potekle od

prosci praslavenskih hoditi, gordo, vorta i gospoda, koja je tu zamijenjena mlađom ruskom istoznačnicom 6oRpe. Nema dakle dvojbe. I to je ista ona usmena predaja koja kazuje isti mit o svadbi božanskog

para kao i turopoljske jurjaške pjesme. Još jedna takva igra zabilježena je također u Pskovskoj gubernij i

(ill 1 060) . Ona se odvija ovako:

Zeleni lug

Carevna je u kolu, a carević hodi (xoAHT) izvan kola. Pjevaju:

[33] Kpyr ropoM XOAIIT '-\apeB CbiH, KopoAeK. HeBecr Bbi6IIpaer, '-\apeB CbiH, KopoAeK. '-Iro 3a ropoAOM '-\apeBIIq, qro BO ropoAe '-lapeBHa? 3oAOTbiM BeHI_\OM 6AIICTaAa, Bee '-\apeBIIqa rrpeAbl'-\aAa, 30AOTbiM KAJOqeM 6pR'-\aAa. Pa3py6ai1, '-\apeBIIq, Boporhi, qro BoporiiqKH rrollliipe, qro el'-\e roro rroHII)I(e: BoliAH, '-\apeBIIq, B ropoA, IIOAOHAH, '-\apeBIIq, rro6AH)I(e, qro el'-\e Toro rro6AH)I(e! flo'-\eAyli ee rrocAal'-\e, qro el'-\ e Toro rrocAal'-\e! T bi B03MII ee 3a pyqKy, rroBeAH ee 3a ropoA! Bbi6IIpai1 ce6e ApyryiO, qro 113 TbJCJiqii AI06yiO.

- » Oko grada hodi carev sin, kraljić. Nevjeste izabire, carev sin, kraljić. Je li izvan grada carević, je li u gradu carevna? Zlatnim je vijencem blistala, sve carevića mamila, zlatnim ključem zveckala. Rasijeci, careviću, vrata, vratnice što šire, još i od toga što niže: Uđi, careviću, u grad, priđi careviću bliže, pa i od toga još bliže! Poljubi ju slađe, pa i od toga još slađe! Ti ju uzmi za ručicu, povedi ju izvan grada! Izaberi sebi drugu, koja ti je od tisuće njih draga.<<

I opet se djeca igraju svadbe, i opet kolo predstavlja grad. I opet mladoženja prilazi gradu, upravo hodi k njemu. Mlada blista zlatom,

Carev sin, kraljević, hodi

U gradu carn•om

vrata se gradu razvaljuju. U tom je pramenu usmene predaje čvrsto Nasilno ukorijenjen motiv nasilnoga otvaranja vrata, kojemu se u drugim otuar,v�je njezinim pramenovima do sada nije našlo traga. Pri tom kazivanju, vrata koje je po svojem podrijetlu pretkršćansko i mitsko, susreću se riječi


potekle od praslavenskih gordo, hoditi, nevesta, zolto, vo rta. N erna dakle ni tu dvojbe da je to ona ista usmena predaja koja kazuje isti mit kao i turopoljske jurjaške pjesme o svadbi Jurja i Mare.

Ista ta igra, tek nešto razrađenija zapisana je u Permskoj guberni

ji (Ill 1 059), Tamo se to igra uz ovakvu pjesmu:

Hodi car oko [34] XoAHT u;apb, XOAHT u;apb

Nova grada BKpyr HoBa ropoAa, BKpyr HoBa um poKa. l1Il\eT u;apb, mu;eT u;apb, -OH u;apeBHY CBOIO, KopoAeBHY CBOIO:

Nevjesta u Novu gradu

Zlatni vijenac i zlatni ključevi

- fAe Bb! BHAaAH, fAe Bb! BHAaAH u;apeBHY MOlO, KOpOAeBHY MOlO? - BoT rAe OHa, BOT rAe oHa! B HoBe ropoAe, B HoBe umpoKOM. 3oAOTbiM BeHJJ;OM rrpocaHAa o Ha, 3AaTb!Ml1 KAJOqaMH rro6p.HKHBaAa: - 0TBOp.l!HTeC.ll umpoKH Bopon! f1porrycKai1Te u;apeBHqa KopoAeBHqa. Bo3bMH, u;apeBHq, u;apeBHY CBOIO, KOpOAeBHY CBOIO. f1oBeAH ee, IIOBeAH ee BKpyr HoBa ropoAa, BKpyr HoBa um poKa. TiocTaBb ee, rrocTaBb ee cepeAH ropoAa, cepeAH umpoKa. 3acTaBb ee, 3acTaBb ee li CKaKaTb, H IIA.l!CaTb,

Zeleni lug

11 CKaKaTb, 11 IIAJ'!CaTb: - CKoKHH LlapeBHa, CKOKHH I:�apeBHa! lJ,apeBHq BeAeA, MOAOAOH rrpHKa3aA. IloJ.:�eAyii, I:�apeBHa! lJ,apeBHq BeAeA, MOAOAOH rrp11Ka3aA.

- >>Hodi car, hodi car okolo Nova grada, okolo Nova široka. Traži car, traži car, - on traži carevnu svoju, kraljevnu svoju: -Gdje ste vidjeli, gdje ste vidjeli, carevnu moju, kraljevnu moju? - Eto gdje je ona, eto gdje je ona! U Novu gradu, u Novu širokom, zlatnim je vijencem ona zasjala, zlatnim ključevima zazveckala: - Otvarajte se široka vrata! Propuštajte carevića, kraljevića. Uzmi careviću carevnu svoju, kraljevnu svoju. Povedi ju, povedi ju uokolo Nova grada, uokolo Nova široka. Postavi ju, postavi ju sred grada, sred široka. Nagnaj ju, nagnaj ju i skakati i plesati: - Skokni, carevna, skokni, carevna! Carević je zapovijedio, mladi je naredio. Poljubi, carevna! Carević je zapovijedio, mladi je naredio.<<

Po riječima pjesme jasno se razabire kako se igra odvijala. Djeca se i opet igraju svadbe. I tu je grad, no to je tu shvaćeno vrlo doslov-

Poljubi carevna.'

no, pa je od toga postao Nov grad kao vlastito ime, dakle upravo Novgorod Novgorod. To je »Širok grad«, pa je tako dobio i drugo, usporedno ime: Nov širok. U to se pretvorio ograđen vrt s ishodišta te usmene tekstovne predaje . I tu mlad muškarac izvana pristupa gradu, hodi oko njega, u njem mu je pak mlada, sjajna sa svojim zlatnim vijen-cem. I tu uz zlatni vijenac ona ima i zlatne ključeve i zvecka njima. Otvaraju se gradu vrata. On ulazi i vodi ju sa sobom. Pri tom kazi-

vanju javljaju se praslavenske riječi hoditi, gordb, zolto, vorta, mold'h. Isto mitsko I opet dakle nema dvojbe da je to ista usmena predaja koja kazuje zbivanje kao isto mitsko zbivanje kao i pjesme turopoljskih jurjevskih ophodnika u turopo�iskim u kojima se pjeva o svadbi božanskoga para. Ta predaja je, kako se pjemwnw pokazalo, potvrđena i u južnoslavenskoj , i u zapadnoslavenskoj , i u istočnoslavenskoj tradicij i. Njezino nas ishodište već samim time upućuje na praslavensku vremensku razinu.


Zanimljiva je dalekosežna preoblika u kojoj se ta usmena predaja Mare Petroz ·,z javl ja u jednoj hrvatskoj pjesmi. To je romanca o vjernoj ženi, zapi

sana na otocima Hvaru i Šolti. Junakinja joj je Mare Petrova, nazvana tako po svojem suprugu. Kao pjesma nema nikakve sličnosti ni srodnosti s ruskim dječjima koje su se ovdje upravo razmatrale . No kad joj se promotri sam tekst i pazi na riječi koje se u njem javljaju,

slika se bitno mijenja. Romanca pripovijeda o tome kako je mlad kralj ponudio Mari da ju posjećuje i obećao joj veliko bogatstvo. Ona je njegovu ponudu odbila rekavši da ima svojega Petra, a taj joj vrijedi više nego sva bogatstva koja joj može dati kralj . Taj joj se osvetio tako što je napisao Petru pismo kako ga Mare za njegova izbivanja vara s drugima, pa i s njim samim, kraljem. Petar se snužden i ogorčen smjesta vratio kući, ali se odmah uvjerio da su optužbe lažne. Prevladalo je poštenje i u kući zavladalo veselje. T akva pripovijedanje doista nema nikakve veze, pa ni daleke, s obrednom

pjesmom i mitskim kazivanjem. Sav su joj sadržaj samo ljudski odnosi. No treba tu zapaziti kako to pripovijedanje glasi:

[35] S inoj ka More Petrova Grad zatvora vrata od grada,

Kraljić mlad tuda prolazi kraljić m/od, naziva Mori dobar dan: »Dobar dan, More Petrova,

Zlato

Vrata

hoćeš da tebi dolazin, srebra i zlata donosin i krunu svoga krajevstva?«

Kada su stigli na dvore, lipo i More dočeka, dvoja in vrota otvora: sluge na jedna pušta/a. na druga Peru čekala . . . . Ljl 175, br. 187

Tu su riječi potekle od praslavenskih vorta, gordz,, moldz,, zolto. Pokazuje se da je pri oblikovanju te romance kao predložak poslužila

i obredna pjesma one praslavenske tekstovne predaje kojoj se ovdje

Zeleni lug

upravo ušlo u trag. Pri tome je ona potpuno izmijenila svoju pjesnič- Predložak je

ku narav, ali je u jezičnom izrazu ostao prepoznatljiv trag tekstovnoga praslavenska kontinuiteta. Zanimljivo je što se tu pred gradom i njegovim vratima obredna

nalazi kraijić jednako onako kao u ruskoj igri KopoAeK [33] . To nije pjesma

praslavenska riječ, ali kako se podudarno javlja u ruskoj i u hrvatskoj predaji, moglo bi biti da je zamijenila neku praslavensku i da tako naznačuje motiv praslavenskoga mita koji je nama još nepoznat.

Dodatno svjetlo na tu obrednu tekstovnu predaju i kazivanje mita

što je u njoj sadržano baca ruska igra znatno različita od onih koje su se do sada razmatrale. T a je igra u Pskovskoj gubernij i zabilježena ovako:

[36] J1rpa!Oll\lfe pa3AeMIIOTOI Ha ABa pa3pRAa, lf3 KOTOpb!X OAHH lf306pa)J(aeT co6010 rrpeACTaBHTeAeif AepeBHlf, T. e. AepeBeHCKHX )J(HTeAeli - 3eMAeAeAl\eB, a Apyroli -rrpeACTaBHTeAeif 6oJipCKOfO COCAOBlfJI , If CTaHOBJITCJI Apyr rrpoTHB Apyra H IIOJOT. Bo BpeMJI rreHHJI rrepBoro CTHxa BbiCTyrraeT, ABHfaJICb IIOA MeAAeHHblll TaKT, BrrepeA rrapeHb (6oJipHH), BO rAaBe 6oRpcKoro pRAa. OpH rreHHH BToporo CTHxa BhiCTyrraeT TaKHM-)J(e rropRAKOM AepeBeHCKHH pRA, IIOTOM ITO oqepeAH OIIJITb 6oJipCKHll If OIIJITb AepeBeHCKHll If

T. A· If 3TO qepeAOBaHHe rrpOAOA)J(aeTCJI AO KOHbl\a rreCHlf, T. e. AO TeX rrop, IIOKa 6oRpHH He Bbi6epeT ce6e o6AJ06oBaHHOll lfM HeBeCTbl. - Aa rrycTH B KaporoA! Ali AH roAa! - Aa 3aqeM B KaporoA? - AeBHTh, AJ06oBaTb. - OoKa)J(H )J(eHHlllKa. - BoT MRe )J(eHHlllOK! - OoKa)J(H lllarrKy. - BoT MRe lllaiiKH! - OoKa)J(H Ka«!>TaH. - BoT M He Ka«!>TaH! - OoKa)J(H MRe KylllaqeK. - BoT M He KylllaqeK! - KaJI Te6e HeBeCTa AJ06a? - BoT MH e 3Ta AJ06a! Ill l063

Seljani i boljari

Kapa

Ha[jina

Pas


- »Djeca koja se igraju dijele se u dvije skupine, od kojih jedna igra predstavnike sela, tj . seoskih žitelja, zemljoradnika, a druga predstavnike boljarskoga sloja, i postavljaju se jedna naprama drugoj i pjevaju. Dok se pjeva prvi stih istupa naprijed, krećući se u sporome taktu, dječak (boljarin) , koji je na čelu boljarskoga reda. Dok se pjeva drugi stih istupa jednako tako seoski red, zatim naizmjence opet boljarski i opet seoski itd. i to se smjenjivanje nastavlja sve do kraja pjesme tj . dotle dok boljarin ne izabere sebi dragu mu nevjestu: - Pusti me u kolo! Tako nam godine! - A zašto u kolo? - Da nađem djevojku, ljubu jem. - Pokaži mi mladoženju. - Evo mi mladoženje! - Pokaži kapu. - Evo mi kape! - Pokaži mi ogrtač. - Evo mi ogrtač! - Pokaži mi pojas. - Evo mi pojas! - Koja ti je nevjesta draga? - Evo mi je draga!<<

I tu se djeca igraju svadbe. Zanimljiva je podjela na seljake i boljare. Ona s praslavenskim obrednim pjevom ne može imati ni

kakve veze, nego predstavlja mlađu naslojinu. Mi, međutim, već znamo da kolo kad se djeca igraju svadbe predstavlja grad (gordo) . Mladoženja mora ući u nj jer je tamo njegova nevjesta. I u ovom se tekstu javlja riječ potekla od praslavenske nevesta. Ali iz ove se igre

Mladoženja saznaje da se mladoženja kako bi ga pustili u grad mora iskazati. se iskazuje Njegova oprema igra pri tome bitnu ulogu. Mora osim sebe samoga

opremom posebno još pokazati svoju kapu, ogrtač i pojas. Odatle se razabire da opis Jurjeve opreme u turopoljskim ophodnim pjesmama: zelena

halja, kapa od kunovine, plave hlače, britka sablja, junački pas i žute čizme [2 1 , 22, 24, 26, 27] nisu tek pjesnička mašta i ukras nego bitni

Jurjeva rekviziti mitskoga kazivanja. Njima se on iskazuje da bi ga mlada oprema bitni pustili u grad po kojem se šeće mlada nevjesta. I to od najdublje

su rekviziti starine. Tek mnogo poslije uobličili su to Turopoljci tako da se u mitskog tome prepoznaje svečana nošnja njihovih plemića. Slika o mitskom

kazivanja kazivanju koje se ovdje rekonstruira time je znatno obogaćena i postala suvislija.

Ne može biti nikakve sumnje da je suhi drug na kojem je grad po kojem šeće mlada nevjesta, Mara djevojka - da je to Perunova gora,

Suhi vrh suhi vrh svjetskoga drveta. Po svemu što se o tome zna očekuje se da dolje pod njim bude voda i u duplji kod korijenja, u špilji uz vodu,

Zeleni lug

Velesov log.49 Međutim, u usmenoj predaji koja se ovdje do sada razmatrala o vodi nema ni riječi. T o može čak i zbuniti. Tim zanim

ljivija je varijanta istoga pjeva koja i po drugome nešto odudara od

jurjaških pjesama što su se do sada razmatrale:

[37] Kukavica, Lado, zakukuvala - Lado, oj Lado! Zakukuvala, Lado, vu černoj gore - Lado, oj Lado! Vu č ernoj gore, Lado, na suhom drevcu -Lado, oj Lado! Na suhom drevcu, Lado, pri ladno} vode - Lado, oj Lado!

H 31 = Š 4989

Tu se napokon ipak spominje voda na kojoj stoji suho drvo. Na njem je zakukala kukavica. T o suho drvo stoji »U crnoj gori«, što

se ovdje, dakako, odnosi na gorsku šumu, ali je time u kontekstu te usmene predaje ipak prisutna gora, a prvotno je to bila gromovnikova gora na kojoj stoji njegov dvor.50 Ostaje samo pitanje zašto

se voda od svih varijanata skupljenih ovdje javlja samo u jednoj, premda joj je mjesto u tom kontekstu i nedvojbeno i neosporno. Na to pitanje za sada nema odgovora.

Počela se razaznavati suvislost mitskog kazivanja izrečena izvor

nim riječima. Kako god je ta suvislost u ovom slučaju daleko najizraženija u južnoslavenskoj predaji, u ophodničkim pjesmama hrvatskih jurjaša, obrednim pjesmama koje su ostale u funkciji, potvrđena je

i u slovačkoj ljubavnoj pjesmi i u ruskim dječjim igrama, dakle i u zapadnoslavenskoj i u istočnoslavenskoj predaji. Hrvatska je predaja

tu izrazito arhaična, riječi su joj praslavenske, a više se ključnih među njima susreće i u podudarnim potvrdama iz drugih slavenskih jezika. Može se stoga zacrtati rekonstrukcija svetoga praslavenskoga pjeva, kako god se ona u svojoj impozantnoj cjelini zasniva jedino na hrvatskim pjesmama. Uza svu nužnu opreznost i neizbježivu nesigurnost u nekim pojedinostima ona se može zamisliti ovako:

Mo !do ]ary lo po zelenu jemu lrgu hoditb monogo travy toptajetb po prti.

49 Usp. Katičić 2005 i 2008a, 85-106 . 50 Usp. Katičić, 2008a, 85-1 15.

HUulna z·od.J

Suho dno

Suvislost mitskog kazivanja izvornim riječima

Rekmumda

Rekonstrukcija


T o je prema [2] . Dalje se opisuje njegova odjeća i oprema: zelena

halja, kapa od kunovine (kuna) , pojas, mač i obuća. To je prema [2 1 , 22, 24, 26] . Takav, pošto je zmaju odsjekao glavu, stiže na vrata Perunova dvora na gori, na suhoj grani pri vrhu krošnje, na suhom vrhu. T om se opremom iskazuje [36] . A dalje je onda moglo ići ovako:

Kukavica zakukovala j utre rano zelene jemb lp ze, zelenejemb lpze na susejemb drpzi, na susejemb drpzi, na orkytovejemb, na orkytovejemb i na borovejemb, na holdbnejejb vode. To nestb by la kukavica, to jestb by la molda nevesta. Vbs� sptb devojbky za mp Ž b oto šbdly, samo jestb ostala [Mara} devojbka. [Mara} devo)bka po gordu hoditb, po gordu hoditb, deveri buditb, dev�tb deverb)b jako brata: » Vostanite s�, dev�tb deverb)b, dev�tb deverb)b jako brata. ]ary lo jestb do/pri Šbdlo zelenejemb lpze na susejemb drpze.« [Mara} )bmatb51 zolto jabloko. Mo nogo gospody za jabloko dbržitb. jemu že ja b lako, tomu devojbka! ]arylu jabloko,]arylu devojbka. ]ary lo )bmatb zolto jabloko. Ono takajetb )ego von orvbno pol 'e, von orvbno pol'e, vo Čbrny gory, vo Čbrny gory, vo devojbčbtvo.

Samo to mitsko zbivanje dobro je potvrđeno kao praslavenska

vjerska predodžba. Mnoge riječi također. A što se hrvatska usmena

predaja tu tako lako dala prebaciti u sasvim uvjerljiv praslavenski tekst pokazuje koliko je arhaična i kako dobro služi kao podloga

5 1 Praslavenski to znači 'uhvatila je', 'drži'.

Zeleni lug

za rekonstrukciju prvobitnoga obrednog pjevanja. To je, uostalom,

posve u skladu s činjenicom da su ophodničke pjesme hrvatskih Obredni tekstovi jurjaša, uza sve duboke promjene kojima su u tijeku stoljeća izmije- očuvani u njene, ipak ostatci poganskih obrednih pjesama očuvani u izvornoj fonkciji funkciji, preoblikovanoj tek u godišnji narodni običaj .

Tako rekonstruiran tekst postavlja mnoga pitanja. Oko nekih od njih ima se što i reći. No bit će bolje ako se to učini u posebnim

poglavljima jer je ovo i bez toga već pretrpana.

2. Lug - luka

Kao poprište susreta mladoga neoženjenog, koji trudnim hodom dolazi po dalekom putu, i mlade nevjeste u tekstovima koji su se navodili jer su se u njima mogli prepoznati više ili manje preobli

kovani ulomci pretkršćanskih slavenskih obrednih pjesama često se

spominje l{Jgz> [ 1 , 2, 3, 2 1 , 22, 24, 25, 26, 27] . U sasvim istom kontekstu i smislu javlja se i lrka [29] . Obje su riječi praslavenske, pa je potrebno pozabaviti se i njihovim prvotnim značenjem. Bez toga rekonstrukcija teksta ne može biti valjana.

Praslavensko l{Jgz> jako je promijenilo svoje značenje u razvoju do pojedinih slavenskih jezika kako su nama poznati. T o se razabire iz velike raznolikosti u značenju riječi što su potekle iz te praslavenske. Crkvenoslavensko muo prevodi grčko bQVfl6c; 'hrastik' , 'šuma', 'drvlje', 'grmlje', 'gustiš' i iiAooc; ' (sveti) gaj ' , 'šumarak'52• Time je to postala važna civilizacijska riječ koja pripada sloju antičke baštine. U hrvatskoj i srpskoj leksikografiji prevodi se lug kao 'gaj ' , 'šuma' . 53 Za Crnu Goru potvrđeno je i značenje 'trstika uz baru' . 54 Ali je lug hrvatski i 'nizinska šuma na poplavljenom zemljištu' . 55 O tome uvjerlj ivo svjedoče toponimi Motovunski lug i Turopoijski

52 Usp. Miklošič i Slovnik s,v, JJJKfb. 53 Usp. ARj s.v. lug. 54 Usp. Kapai,mn s .v. Ayr. 55 Usp. Pe'!HHK s .v. Ayr.

Lug i luka u istom kontekstu

Raznolikost značenja riječi lug u slavenskim jezicima

južnoslavenski


lug. U slovenskom log znači i opet 'šuma', ali i ' (močvarna) livada na vodi, obično dijelom obrasla drvećem', pa 'kraj doline' i 'otvore

na ravan među snježnim planinama' .56 Bugarski A 'hr također znači 'šumarak', 'gaj ' , ali se u narodnim govorima javljaju i posebni značenjski preljevi. T ako 'šumica na niskom udubljenom položaju' i u tom je to značenju suprotnost od ropa 'gorska šuma' . Tu se poka

zuje da je, kako se razabire iz hrvatskih jurjaških pjesama, lug dolje ispod gromovnikove gore, suhoga druga, one suhe grane u krošnji svjetskoga drveta. U bugarskom Anr može značiti i 'šumica usred livade na vlažnom mjestu', a može značiti i naprosto 'livada' .57 U južnoslavenskom dakle kod riječi poteklih od praslavenskoga lpf!:b prevladava značenje 'šuma', 'šumarak' , ali dodatni značenjski pre

ljevi, osobito u narodnim govorima, upućuju i na nizak položaj i močvarno zemljište uz vodu.

Zapadnoslavenski U zapadnoslavenskom prevladava upravo to značenje. T ako

poljski lqg ili lrg znači 'močvarno tlo', 'nizina na rijeci obrasla vrbama i u proljeće poplavljena', 'goveđa ispaša na rijeci' . 58 Češki !uh znači 'livada na vlažnom tlu pokrivena svježom travom ili obrasla b jelo goricom odnosno grmljem' , pa onda 'livada' i 'vrlo vlažna bje

logorična šuma (joha, jasen, jablan) izrasla na humusu i kad narastu vode poplavljena' .59 U slovačkom !uh znači 'vlažna šuma od drveća visokih stabala' , 'drveće uz vodu' .60 U gornjem lužičkom srpskom !uh znači 'močvara' , 'šumovita močvara boje hrđe', a u daljnjem lužičkom srpskom lug znači 'livada', 'močvarna livada' .61 I tu je u

značenju riječi poteklih od praslavenskoga lpf!:b prisutna šuma i drveće, ali prevladava nizak položaj , vlaga i poplavljenost zemljišta.

lstočnoslavenski U istočnoslavenskom: ruskom, ukrajinskom i bjeloruskom, Ayr

znači 'livada' , 'sjenokoša', 'pašnjak' . T o se saznaje iz svakog rječnika. U narodnim govorima karakterističan je izraz 3aAHBHOH Ayr,

56 Usp. Slovar s.v. log; ToAcToli 1969, 113. 57 Usp .. fepoB'b, A10sepya, PCEE. sve s.v. A 'hr. 58 Usp. ToAcToli 1969, 1 1 1 . 59 Usp. ToAcToli 1969, I l l . 60 Usp. SS] s.v. luh. 61 Usp. ToAcToli 1969, 112.

Zeleni lug

što će reći 'poplavljena livada', 'udubina [noH:Ma] ' . 62 U ukrajinskim

govorima zna Ayr imati značenja 'niski položaj (na vodi) gdje obilno raste trava' i 'nizak položaj uz rijeku obrastao šumom' . 63 Tu na jugozapadu dakle ipak uz livadu i šuma kako je u južnoslavenskom. U staroruskom pak se Ayro redovito spominje u vezi s vodom, makar

i samo neizravno .64 Koje je dakle prvotno praslavensko značenje riječi koje nam je

glasovni lik lako uspostaviti sasvim pouzdano kao lr;f:b? Kao i kod

drugih takvih nedoumica treba pitati one koji znaju. A to su ljudi u Poljesju, močvarnim šumama uz rijeku Pripjat na pograničju bjelo- Po(jeski se/i.;.-: ruskoga i ukrajinskog jezika, koji su sve do našega vremena očuvali znaju pn on;,;

netaknutima mnoge značajke praslavenskoga življenja, mišljenja i znacn�je doživljavanja, snalaženja u svijetu, pa stoga i govora. 65 Na pitanje

što je to Ayr poljeski seljak odgovara bez krzmanja: Ayr rrpH BaAe, rrpH paKe, TpaBa TaM paCTe66 - »Lug je kod vode, kod rijeke, tamo Lugje pri vodi raste trava« . Najbitnija je dakle voda, a trava što u lugu obilno raste

samo je proizvod takva položaja. Ili, odgovarajući na to isto pitanje, poljeski seljak pokazuje po zemljištu: TyT rroAe, H TYT rroAe, a TYT - Ayr, BoAa Bee TaM67 - »Tu je polje, i tu je polje, a tu je - lug, voda

je sve tamo«. Opet se potvrđuje: voda je glavno obilježje luga. Nije dakle bilo razloga čuditi se što se u jurjaškim pjesmama pod suhim

62 Usp. CPHf 17 (1981), 17-177, s.v. Ayr i od toga izvedene riječi. 63 Usp. ToAcroi1 1969, 1 1 2- 1 1 3. 64 Tako u lpatijevskom ljetopisu uz godinu 6698. : 3aJIIIIa CTaAa MHOra TioAOBeuKaJI B

Ay3e B AHerrpoBcKOMn - >>uzeli su mnoga stada po lovačka u lugu, u Dnjeprovskom<<, pa u Slovu o polku lgoreve: H noreqe K qry AoHua - >>i potrči prema donječkomu lugw<, i u Lavrentijevskom ljetopisu uz godinu 6659.: npHAOIIIa r KHeBy H craiiia IIIaTpbi npoTHBY KbieBy no qroBH - >>dođoše ka Kijevu i postaviše šatore nasuprot Kijevu po lugw<. A starorusko Ayrn prevodi i grčko t'Aoc; 'močvara'.

65 Nažalost, njih se više ništa ne može pitati. Černobiljska katastrofa potpuno ih je uništila. To mi je osobno priopćila Svjetlana Tolstaja, udovica neprežaljenog Nikite Iljiča Tolstoja, koji je s njom vodio u Poljesje mnoge etnološke ekspedicije Ruske akademije istražujući tamošnju tradicijsku kulturu. Skupili su mnogo nadasve dragocjenoga materijala. Iz toga bogata poklada uzeto je ono Što se ovdje iznosi o izvornom poljeskom topografskom nazivlju. A Što je tamo izgubljeno, to se u javnosti i ne zna. Tu samo potresen muk može biti dovoljno rječit.

66 Usp. ToAcroi1 1969, 1 10. 67 Usp. ToAcroil 1969, 1 10.

Na lugu trava, drveće

i grmlje

Rakita i joha

Gospodarska danost


drugom, pod drvetom sa suhom granom u krošnji, ne spominje voda, premda se po svetom ustrojstvu svijeta upravo tamo očekuje. Čim je rečeno da suhi drug stoji u zelenom lugu, rečeno je implicitno i to da stoji na vodi jer je voda bitno obilježje luga. Dakako, ta implikacija vrijedi samo za praslavensko značenje te riječi. Kraj svakog mlađega, pa tako i hrvatskoga, to nije izrečeno, nego se samo neizravno podrazumijeva.

Odnos vode i luga objašnjava drugo jedno tumačenje, zapisano također od poljeskoga seljaka: TIIM AyroM Teqe peqKa, cepeAKOM

nrmeT peKa, KpyroM 6eperaMII - Aeci, A03II noHapacTaiOT; 3 peKli po3AIIBaeQa BOAi Ha Ayr, a nOToM cniAa y peqKl8 - »Tim lugom teče rječica, sredinom se proteže rijeka, uokolo po obalama - šume, grmlje je poizraslo; iz rijeke se razlijeva voda na lug, a zatim otječe

u rječicu«. Na lugu osim trave raste dakle i drveće i grmlje. O tome kaže poljeski seljak kad ga pitaju za Ayr i ovo: Ha Ayry A03a, 6epeAo3 II oAhxa69 - »Na lugu je grmlje, rakita (salix .fragilis) i joha«. Drugi

pak odgovara na isto pitanje: Ae OAhXOBIIH Aec y)Ke TaKIIH - Ayr Ha3hiBaiOT70 - »Gdje je već johova šuma, to nazivaju - lug«. Sada je potpuno jasno da praslavensko lr;gT> znači 'nisko, povremeno po

plavljeno mjesto na vodi na kojem raste gusta trava, neko grmlje i poneko karakteristično stablo: rakita (salix .fragilis) i joha' . Od toga bude i šumarak. J asno je i to kako su se odade razvila značenja kakva su u pojedinim slavenskim jezicima i u njihovim porodicama. U

svojem pak prvobitnom značenju praslavensko lr;gT> ne odnosi se

niti samo na topografiju, niti samo na vegetaciju, nego joj je sadržaj i gospodarska danost.71

Riječi lr;gT> u praslavenskom je obrednom mitskom kazivanju bila posve jednakovrijedna riječ lr;ka. Hrvatski je to luka i dobro nam je poznato, upravo prisna kao naziv ključno važan za pomorstvo. T o je značenje poteklo od praslavenskoga, ali je od njega uvelike

68 Usp. ToAcroif 1969, 1 10. 69 Usp. ToAcroif 1969, 1 10. 70 Usp. ToAcroif 1969, 1 10. 7 1 Usp. o tome Katičić 1992, 58-59.

Zeleni lug

različito. U govorima hrvatskim, srpskim, bošnjačkim i crnogor

skim javlja se, međutim, za tu riječ i značenje 'podvodna livada uz rijeku'. O tome živo svjedoči toponim Banja Luka, koji znači 'ba- Luka nova livada', a mjesto leži na rijeci Vrbasu. U hrvatskome potvrđena

su i značenja 'dolina', 'pošumljena dolina', 'šuma' .72 U slovenskom južnos!.wewki lo ka znači 'močvarna livada u dolini', 'močvarna livada na vodi' .73 U

bugarskom pak AbKa znači 'niski položaj uz rijeku s livadama ili nji-vama' , 'ravnica', 'dolina', 'mjesto oko kojega se svila rijeka', 'nisko mjesto na rijeci koja ga preplavljuje', 'šumica u nizini', 'šumica u udolini' te napokon 'mjesto na kojem raste trava dobra za ispašu' .-� U južnoslavenskome su dakle bitna značenjska obilježja udolina, vlaga i voda, te livada što niče na takvu mjestu. Uz livadu tu je i drveće, pa i šumica. U zapadnoslavenskom značenje riječi poteklih Zap,ldno,·Lnm_, i:: od te praslavenske uglavnom je isto, ali jako preteže upravo 'livada', 'sjenokoša' . T o znače i poljski lqka i češki lo u ka i slovački luka i

daljnje lužičko srpski luka.l5 Istočnoslavenski jezici: ruski ukrajinski

i bjeloruski imaju Ayd 'livada'. To kazuje svaki rječnik. U narod- Istočnoslavenski nim govorima potvrđeno je razvedenije značenje, sličnije južnosla-venskomu. T ako je u okolini Smolenska potvrđeno A yd 'livadica oblivena zavojem rijeke' . Bjeloruski je pak AfqKII 'livada na zavoju

rijeke', a AyKa 'močvarna livada', 'oštar zavoj rijeke koji tvori uzak izbo jak zemlje' ili opet 'livada između dvije rječice' . Kao i u južno-slavenskom bitna su tu semantička obilježja nizak položaj i voda

ili barem vlaga. Tako je onda u istočnoslavenskim govorima Ayd 'podvodna livada', 'poplavljena livada uz rijeku', 'nisko položena

ravna površina obrasla livadom na potoku ili kraj rijeke', 'uočljiva skupina drveća ili grmlja okružena s dvije ili čak s tri strane vodom', 'poplavljene livade uz rijeku ili jezero', 'nizina obrasla travom' .76 U

ruskim narodnim govorima AyKa ima još značenja 'mjesto obraslo

72 Usp. ARj s .v. luka; ToAcToif 1969, 1 15-1 16. 73 Usp. Pleteršnik i Slovar, oboje s.v. !oka; ToAcToif 1969, 1 16. 74 Usp. fepoB'h, AI<)BepHoa, PCEE, sve s.v. A'bKa; ToAcToif 1969, 1 15. 75 Usp. ToACToli 1969, 1 15. 76 Usp. ToAcToif 1969, 1 14-1 16.


travom obrubljeno zavojem rijeke' i 'šuma ili odsječak šume okružen vodom s dvije ili tri strane'. Tu dakle i nije tako teško odrediti prvobitno značenje. No njega i opet najbolje određuje ruski seljak

Luka je odgovarajući na izravan upit: A AyKa 3TO HH3HOe MeCTo KYAh peKH, kod rijeke TpaBhi TaM paCTyT xoponme. Ha Ayxax y Hac KOOIT, HAH nawHH TaM

(CPHf s.v. AyKa) - »A luka, to je nisko mjesto kod rijeke, tamo

rastu dobre trave. Na lukama u nas kose, ili su oranice tamo« . I opet je to ne samo topografska i ne samo vegetacijska, nego i ekonomska

Luka i konj

Lug i luka nisu etimološki

srodne riječi

U obrednom pjesništvu su

jednakovrijedne

Lugovata luka

Baltoslavenski sloj

danost. A o vezi luke i konja, od kojega je Jarila neodvojiv, kazuje nešto ruska narodna pjesma: AyKa MOJI, Thi 3eAeHaJI, TpaBa MOJI, weAKOBaJI! BhiBeAy KOHJI 3a 3eAeHyiO AYKY (CPHf s. v. AyKi) - »Luko moja, ti zelena, travo moja, svilena! Izvest ću konja na zelenu luku«. U tom prijevodu treba, dakako, luka shvatiti kao u Banja Luka, što je postalo poznat toponim (v. gore str. 1 59).

Praslavenske riječi lpgo i lpka nisu samo slične svojim glasovnim likom, nego su i svojim prvobitnim značenjem sasvim bliske

jedna drugoj . A ipak među njima nema podudarnosti zasnovanih na glasovnim zakonima koje bi dopuštale da se tim riječima utvrdi etimološka srodnost. No razumljivo je da im je poraba u svetom obrednom pjevu nepokrštenih Slavena bila posve sukladna, upravo

jednakovrijedna. To pokazuju dvije varijante rekonstruiranoga mitskog kazivanja: Moldz, ]arylo hoditb po zelenu jemu lpgu i naporedo s time: Moldz, ]arylo hoditb po zelene jejb lpce, kako se ovdje razabire

iz slovačkoga lučka zelend, po nej chodi moj najmilši čierne oči md -»zelena livadica, po njoj hodi moj najmiliji, crne oči ima« [29] . A blisku vezu tih dviju praslavenskih riječi osobito posvjedočuje ka

šupski izraz luguovata lo ka 'močvarna livada'. Obje te riječi nisu, međutim, samo praslavenske. One pripadaju

i baltoslavenskom rječničkom sloju. A riječ potpuno podudarna s

praslavenskim lpka javlja se i u ostatcima baltičkog obrednoga mitskog kazivanja u posve istom kontekstu. Pokazuje to litavska na-rodna pjesma, takva kakva nam je zapisana upravo svadbena. U toj

pjesmi prvo pjeva on:

[38] O, aš išejau, aš išvandravau, nuo tevelio nuo motyneles. O, aš prijeau, aš privandravau, žaliq lankq, lygias pievas. Toj e lanke le, toj e žalio je, te mergyte šienelj grebe. Ne taip ji grebe kai p graudžei verke ant greb le lio pasiremdama. -Ei, ko tu sto vi, ko tu negrebi, ko, mergyte, taip graudžei verki?

A ona odgovara:

- Kq aš neverksiu, kq neraudosiu? Ašneturiu senos močiutes. - Eik še, mergyte, stok prie šale les, busiv mudu draugaleliu. A š be teve lio, tu be močiutes, abu mudu sirateliu.

Zeleni lug

J br. 33

- >>Oj! Ja sam izašao, ja sam izvandrao, od tatice, od majčice. Oj! Ja sam došao, ja sam dovandrao na zelenu luku, ravne livade. Na toj luci, na toj zelenoj, tamo je djevojčica grabljala sijeno. Nije ona toliko grabljala koliko je gorko plakala, na

Na zelenu luku, raz·ne livade

Djevojka je plakala

Bez tatice, bez majčice, bit ćemo dva druga

Dvoje siročića

Susret na zelenoj

livadi

Baltoslavenska usmena razina

Zeleni juraj i Kršna


grabljice naslonjena. - Ej! Što ti stojiš, što ti ne grabljaš, što, djevojčice, tako gorko plačeš?

- Kako ja ne ću plakati, kako ne ću tužiti? Ja nemam stare majčice. Dođi ovamo, djevojčice, stani mi uz bok, bit ćemo nas dvoje drugovi. Ja bez tatice, ti bez majčice, oboje nas dvoje siročići . <<

U toj je pjesmi, i kraj sve njezine gotovo dječinske dražesti, lako

prepoznati pradavno pretkršćansko mitsko kazivanje, iako jako preoblikovano, kazivanje o neoženjenu mladiću koji u trudnome hodu dolazi po daleku putu, i o ljubavnome susretu na zelenoj luci. Hod mladoga što dolazi iz dalj ine ovdje je iskazan glagolom

od indoeuropskog korijena ei- kao i praslavensko iti. S gledišta indoeuropske starine to je još temeljnije nego praslavensko hoditi. Litavsko pak žalia lanka potpuno je podudarno s praslavenskim zelena l{Jka, a akuzativ žaliq lankq posve je podudaran s praslaven

skim akuzativom zelen{J l{Jk{J, što je ovdje starinski baltoslavenski akuzativ smjera bez prijedloga. Nema dvojbe da je usmena predaja

toga ulomka hijeratskoga pjesništva došla do nas još iz baltoslavenskoga vremena.

Praslavensko zel-eno i prabaltičko žal-jas izvode se iz istog indoeuropskoga korijena u dva različita prijevojna stupnja: ghel- l

ghol-. Od toga drugoga je grčki x6Aoc; 'žuč', 'gnjev' , pa staronordijski gall i njemački Galle, oboje 'žuč' . Odatle je i staroindijsko harib 'plavokos' , 'žućkast', samo se zbog tijeka glasovnih mijena koje su u inda-iranskome dokinule oprjeku između prvobitnoga indoeuropskog e i o ne može reći od kojega je to prijevojnoga stupnja. Vjersko značenje te riječi kao pridjevka boga Kršne na široko je poznata po zazivu udvojenim vokativom: hare, hare! Praslavenski bi to bilo: *zeli, *zeli ! u vokativu od pridjeva *zelb 'zelen', od kojega je izvedena praslavenska zbirna imenica zelbje 'zeleno raslinje', 'zeleno povrće', a od nje naše ze ije. Otkriva se tako davna in doe uropska veza između zelenoga Jurja i indijskoga Kršne, između našega domaćega godišnjeg običaja i egzotične zanosne pobožnosti.

/ --..__. 1 62 . .--- '

Zeleni lug

Potpuna slika konteksta te sakralne jezične izražajnosti, baltičke

i slavenske, pokazuje se tek kad se razmotre čitave leksičke porodice kojima pripadaju lpka s jedne strane i lpgo s druge. Izvedenice u Leksičke

različitim prijevojnim stupnjevima omogućuju još točnije odrediti porodice

njihovo najprvotnije značenje. Tako u slavenskom uz lpka stoje l�k'b i l�ka. Tu se pokazuje prijevoj link- (reducirani stupanj) ili lenk(e-stgupanj) l lonk- (o-stupanj) . To pokazuje rusko iVIK 'močvara MoćmrtZ

s osobito mnogo vode', 'kratak i širok komad oranice', ali i 'strah' , i strah

pa iVIKOTIIHa 'nisko i vlažno mjesto' i uz to iVIKa 'strašilo za ptice', 'neman', iUIKaTb 'strašiti' i iVIKaThC51 'prestrašiti se nečega' . K tomu

dolazi još češki i slovački le k, poljski l� k, sve 'strah' .77 T u se otvaraju nove semantičke dimenzije.

Sve su te riječi izvedene iz l�t'i < l�k-ti, glagola kojemu je osnova jednaka korijenu u temeljnom prijevojnom stupnju (e) . Potvrđen je u starocrkvenoslavenskom l�šti 'svijati', u češkom dijalektalnom Svijati li ct 'postavljati pticama zamke', pri čemu se svija žica, u gornjem lu-

žičkom srpskom lac 'razapinjati mreže' i 'tjerati klasje' , te doljnjem lužičkom srpskom lee 'postavljati klopke' .78 Sve nešto zavoji to i za-sjedno. Tu se jasno pokazuje značenjsko obilježje 'svijati'. Odatle onda trećom palatalizacijom hrvatski i srpski lecati se < !�kati s� 'od Lecnuti se

straha se trznuti', što će reći 'izviti se', ali, dakako, i 'prestrašiti se'. Odatle se jasno razabire veza sa značenjskim obilježjem 'strah' . Još

jasnije se ta veza pokazuje na izvedenici l�knpti, odakle hrvatski i

srpski leknuti 'uzbuditi se', slovenski lekniti 'svinuti' , 'od straha po-skočiti (o zecu) ', češki leknouti 'prestrašiti koga' itd. K tomu onda

valja postaviti hrvatski i srpski uleknuti se.l9 Ovamo ide još ruski Uleknuti se

iVIKa 'pas uleknute hrptenice' i iVIKm1 'svinut', 'iskrivljen' . 80 Odatle

onda u prijevojnom o-stupnju lpk'l> 'luk' i lp ka 'uvala', 'luka', pa lpčiti 'razdvajati', zapravo 'svijati na razne strane' . S iskrivljiva- Podmukla

njem ima veze i starocrkvenoslavensko lp ka 'podmukla lukavost', lukaz·ost

77 Usp. 3CC>l s.v. lfko l lfka; CPHf ss.vv. ARK, 4 i 6, ARKOTHHa. 78 Usp. 3CC>l s.v. lfkti. 79 Usp. 3CC>l ss.sv. !(kati i lfknrti; Skok 1971-1974, s.v. Jecati se. 80 Usp. Vasmer 1953-1958, sv.vv. ARKa i ARKHil.

Zavoj vodenoga

tijeka

Baltički

Livada uz rijeku

Zavoj

Leksička porodica riječi

lug sasvim simetrična


'zloća'.8 1 Temeljno je značenje svih tih izvedenica pokret, pokret svijanja. Preko trzaja i ustuknuća pridružuje se tomu i strah. Kreće se i voda. Zavoj njezina tijeka, konfiguracija zemljišta koja ga prati i vegetacija koja ga pokriva daju napokon ono što se u pretkršćanskoj slavenskoj obrednoj poeziji pri kazivanju mitskoga zbivanja zove lpka.

I u baltičkom se razaznaju isti prijevojni odnosi. Glagol kojemu je osnova jednaka korijenu u temeljnom prijevojnom stupnju u litavskom je lenkti 'naginjati', 'po tuliti', 'svijati' , 'iskrivljivati' i

latvijski liekt 'svijati', 'iskrivljivati' . Odatle litavski lenke 'niže položeno zemljište', 'mala livada u udubini', 'malo udubljena polje'. U o-stupnju imamo lanka 'livada uz rijeku' itd., riječ koja nas ovdje

osobito zaokuplja. K tomu dolaze još jlanka 'zaljev' i lankas 'luk',

latvijski luoks 'zavoj ' , 'krivina', p ruski lancktis 'vile s kukom na šilj

ku'. Reduciran je prijevojni stupanj u litavskom lifzkti 'sagibati se' i linkis 'zavoj rijeke' , te u latvijskom licis 'zavoj rijeke s obilnom pašom', pa u latvijskom lunks 'savitljiv' i lunka 'morski zaljev' , 'nisko položena livada, u proljeće poplavljena' te u pruskom lunkis 'kut'.82

I izrazom i sadržajem slavenska su i baltička leksička porodica posve podudarne.

Leksička porodica praslavenskoga lpgb izvedena je sasvim simetrično onoj praslavenskoga lpka. I tu se sve temelj i na glagolu kojemu je osnova jednaka korijenu u temeljnom prijevojnom stupnju

l�t'i < l�g-ti. T aj glagol doduše nije potvrđen, ali ga pretpostavlja izvedenica l�gati, koja je potpuno usporedna s l�kati. T a nam je pak

izvedenica potvrđena slovačkim lengat' (sa) 'njihati (se) ' , 'pomicati (se) ovamo i onamo' i ruskim MiraTb 'ritati se', 'udarati stražnjim nogama' , 'pomicati se ovamo i onamo' , 'glavinjati' .83 Od temeljnoga glagola izvedena je imenica l�ga potveđena u pomorjanskom

slovinačkom lega 'udolina', 'udubina', 'uleknuće' i u ruskom Mira

'nisko i vlažno mjesto', 'močvarno mjesto', 'močvara', 'trstika',

81 Usp. 3CC5l. ss.sv. lrčiti i lrka. 82 Usp. Franke! 1955-1965, s.v. lenkti. 83 Usp. 3CC5l. s.v. lrgati.

,,

l

l l �l

Zeleni lug

'osobito duboko mjesto na rijeci', 'mlaka', 'rupa na cesti' i čitav niz

mjesnih specifikacija tih značenja. 84 Daljnje su izvedenice !�gota l Uleknuče l{gotb: slovački l'ahota 'udolina', 'udubina', 'uleknuće' i ruski MirOTh

'nisko močvarno mjesto', !�gova: ruski Mirosa 'mlaka' i !�govina: ru-

ski Miromma 'nisko vlažno mjesto', 'sniženo tlo', 'udubina' .85 U glasovnom liku praslavenskoga korijena l�g- stopili su se te-

meljni prijevojni stupanj feng- i reducirani lbng-. Nasuprot tomu stoji još uvijek jasno raspoznatljivi o-stupanj long-. To je praslaven

sko l{Jf:b, koje nas je ovdje zaokupilo, i pored njega l{Jga: hrvatski luga 'šuma', 'gustiš', češki dijalektalno !uha 'livada' , pomorjanski slovinački lqga 'otpiljeno mlado i savitljivo drvo, osobito hrast' .86 Uz l{Jf:b stoji i praslavenski pridjev l{Jf:b}b: pomorjanski slovinački lqgi 'savitljiv' . Brojne druge izvedenice od praslavenskoga l{Jf:b ne daju nikakvih dodatnih obavijesti o njegovu prvotnom značenjuY

Kako se pokazalo, prvotno je značenje praslavenskoga l{Jf:b uve

like usporedno prvotnomu značenju praslavenskoga l{Jka. Do toga je vjerojatno došlo tako što su se obje riječi u sakralnom pjesništvu rabile jednakovrijedna ulazeći u iste kontekste. No značenje 'vlažna udolina' tako je dobro potvrđeno za l�g-, a značenje 'svijanje' za l{Jg-, da se ne čini primjerenim izdvajati l{Jf:b iz toga očitoga prijevojnog odnosa i gledati u toj imenici tek ekspresivnu dubletu od l{Jka, kako ro čini T rubačov. 88 Sve pretpostavke za njihovu jednakovrijednost već su postojale, a takva njihova poraba u sakralnom je pjesništvu

onda bila nešto kao dobrodošla figura paretymologica. Isti se prijevojni odnosi raspoznaju i u podudarnim baltičkim

izvedenicama. Naprama litavskom lenge 'niže položen komad ze

mlje', 'mala livada u udolini', 'livadica među dvama obroncima' sroje litavski langas 'prozor', latvijski luogs 'prozor', 'rupa', 'otvor'

i pruski lanxto 'prozorski kapak'. Prije svega latvijsko značenje

84 Usp. CPHf s .v. ARra. 85 Usp. 3CC5I ss.vv. trga, trgota l trgoth, trgovina; 86 Csp. 3CC5I s.v. trga. s- Usp. 3CC5I ss.vv. trganz,, trgovatojb, trgovica, trgovikz, , trgovina, trgovišče, trgovitojb,

lrgovojh, trgovz,ka. 88 Usp. 3CC5I s.v. trgo.

Lug i luga

Savit/ji z ·

Lug nije ekspresivna dub leta od luka

Isti prijevojni odnosi

u baltičkom

Toponimi bolje čuvaju

značenje

Njihati se u zanosu

Ludovati

Indoeuropska razina


omogućuje da se održi pretpostavka o prijevojnom odnosu i tvorbenoj vezi, kako god su se u baltičkom izvedenice iz e-stupnja značenjski jako odvojile od izvedenica iz o-stupnja. Potvrđuje to latvijsko ime potoka Langa i imena naselja kao pruski Langene, Langodis, litavski Palanga, latvijski Landze, jer će u svima njima biti temeljno značenje 'vlažna nizina'. Toponimi tako bolje od općih imenica

čuvaju značenje prabaltičkoga lang-. Od osnove izvedene u prijevojnom o-stupnju tvori se i litavski glagol langoti 'njihati se', 'pomicati se ovamo i onamo', 'pomicati se gore dolje' i latvijski fuogdt, fuodzit 'pokolebati' . I tu prosijeva pokret i svijanje kao temeljno značenje.

Iz redukcijskoga prijevojnog stupnja izvedeni su glagoli litavski

linguoti, lunguoti 'njihati', 'zibati' i latvijski ligot 'kolebati se', 'njihati se', ali i 'klicati od radosti', 'pjevati ivanjske pjesme' . Isto tako litavski povratni glagol lingautis 'njihati se pomičući pri tome glavu gore dolje' i imenice !inge i lingstis 'savidjiva motka na koju se vješa zipka ili viseća mreža za ležanje'. Taj je tvorbena razgranati baltoslavenski korijen, kako se čini, nazalnim infiksom izveden od korijena

kakav je u litavskom glagolu laigyti 'obijesno, divlje, neobuzdano trčati uokolo', 'ludovati', 'objesno se vladati' .89 Slavenski je s time

podudarno ligati: staro poljski ligać 'udarati stražnjim nogama' , 'ritati se', staročeški lihati 'udarati', 'gurati' , 'pokretati' . Praslavensko trgati bilo bi odade izvedeno nazalnim infiksom. Takva je tvorba posve indoeuropska. A i korijen se može staviti u indoeuropski okvir: staroindijski rejate 'poskakuje', 'trese se', gotski laiks 'ples' i laikan 'poskakivati', 'skakati' , staronordijski leikr 'igra' i leika 'igrati se', staroengleski ldc 'igra' i !dean 'igrati se' .90

I tvorbom i poviješću značenja doseže se tu indoeuropska vremenska razina. Time se, nedvojbeno, zahvaća u jezičnu izražajnost u okviru su koje praslavenske riječi lpgr> i lpka ušle u pjesnički oblikovane formule obrednoga kazivanja o mitskom zbivanju. Temeljno

značenje tih indoeuropskih leksičkih porodica čini se da se odnosi

89 Usp. Franke! 1955-1965, ss.vv. laigyti i !ingoti, linguoti. 90 Usp. Franke! 1955-1965, s.v. laigyti.

Zeleni lug

na pokret: 'skakutati', 'trzati se', 'plesati' , 'igrati (se) ' . U baltoslavenskom te su porodice jako izgrađene i u njima se dobro mogu raspoznavati prijevojni odnosi. Značenje je dobilo preljev 'svijati (se) ' , 'kriviti (se) ' , a odatle onda krenulo na jednu stranu prema 'tr

zati se', 'strašiti se' i prema 'njihati se', 'kolebati se', 'ritati se' na drugu. Pri tome se značenje 'svijanje', 'zavoj ' , što je u tome sadrža

no, odnosilo i na konfiguraciju zemljišta i na tok vode u njem koji, zavojit, stvara uvjete za osebujnu vegetaciju: gusto obrasle travnate površine te karakteristično grmlje i drveće. U tom se značenju lpf:b rabio u istim frazeološkim sklopovima kao lpka i gotovo potpuno

joj se semantički priljubio. Ipak se, reklo bi se, lpka odnosi prvo na

konfiguraciju zemljišta, a lpf:b na vodu i raslinje, kako god je oboje prisutno u značenju jednog i drugoga.

V rem enska dubina prvotnoga značenja praslavenskoga lpf:b po

kazuje se, sasvim neočekivano, u jednom posebnom značenju što ga u narodnim ruskim govorima ima Ayr. Njime se označuje mjesto iza sela gdje se skuplja seoska mladež na slavlje, igru, pjesmu i ples. Može značiti i svetkovinu sa slavljem koje se odvija na takvu mjestu. U vezi s time je i naziv AyroBcK:Ui necm1, kako se zove pjesma koja

se pjeva na takvim slavlj ima. T ako ruski seljaci objašnjavaju: 3To necH.H AyroBcKa - Ha Ayry noiOT, a vrlo je karakteristično AyroBOH (pe6eHoK) 'izvanbračno dijete', što jasno upućuje na orgijastičnu narav slavlja u lugu.91

Time se preko prijevojnog odnosa long- l leng- uspostavlja potpuna podudarnost u izrazu i sadržaju s latvijskim sakralnim ligot

'klicati od radosti', 'pjevati ivanjske pjesme', 'njihati se (u zanosu) ',

'plesati' . Očito je da se i tu radi o orgijastičnom obredu. Litavska frazeologija baca osobito zanimljivo svjetlo na to. Već spomenuti litavski glagol laigyti 'obijesno, divlje, neobuzdano ludovati na sve strane', od kojega je u redukcijskom prijevojnom stupnju nazalnim infiksom izveden glagol linguoti 'njihati (se) ' , a to je isti baltički

91 Usp. CPHf ss.vv. qr 5, Ayrosćn'i 4, AyroscKoif i k tomu još 2. Ap<aHKa, AY)I(aJ.IKHH, AY)I(OK 3 i 4.

Skakutati

Ritati se

Luka je km�figurtZ<�;.;. lug, t·od,z i raslinje

Lug iza sela

Orgij as tički obred


glagol kao upravo razmotreni latvijski ligot i rabi se pri opisu divljanja i obijesne igre ždrebadi i mladih konja. Tako u dijalektalnom

zapisu jedne litavske svadbene pjesme: lajgu (= laigo) žirguželis po Konj u lugu ialq lankq (J 1 72,8) - »ludovao je konjić po zelenoj luci (livadi)« .

Taj konjić što luduje i riće se po zelenoj luci kao da je Jurjev konj , koji zadaje glavobolje svojom promjenljivom bojom i ostaje zagonetan jer Juraj jaše na njem, a ipak gazi po blatnom putu.92

Svakako žal(i)a lanka u upravo zabilježenom litavskom izrazu tu zatvara krug. T aj litavski tekst uspostavlja doista znakovitu vezu između praslavenskoga lggo i lgka s konjem. Mjesta su to gdje se

Na lugu konji obijesno riću. Mlad Jarila, neodvojiv od konja, dolazi tamo i luci konji se i tamo susreće Maru djevojku, mladu nevjestu: juraj je došel, zelen obijesno riću naš juraj - kirales! l Eto vam mene zelenom lugu - kirales! [3] . Konj,

pak, došavši u lug luduje obijesno. Mogu se lako zamisliti figurae etymologicae s korijenom u prijevojnim likovima loig-, fing-, feng- i long-, kojima se to opisivalo u slavenskoj i baltičkoj hijeratskoj poezij i . Do nas su od toga došli samo neznatni ostatci.

Konfiguracija zemljišta uz zavojit tok vode sa svojom karakterističnom vegetacijom uvrštava se u sakralni ustroj zemljišta kako ga

je zacrtala slavensko, baltoslavensko, a može se reći i indoeuropsko Luka i bor poganstvo. Ruski seljak opisao je terenskom istraživaču neposredni

okoliš ovako: BoT AyKa, a BOT 6op, Ha 6opy rpH6hl 6opoBhie, no AyKe rpH6bi MOXOBbie (CPHf s.v. AyKa 5) - »Eto, to je luka, a eto,

to suha uzvisina, na suhoj su uzvisini suhe gljive, a po luci one iz vlažnoga raslinja«. Seljak je tu primijenio temeljnu praslavensku suprotnost boro'b naprama m'bh'b, kojima se praslavenski označivalo visoko položeno i suho zemljište naprama niskom i vlažnom. Prvo

Perun i Veles je sfera boga gromovnika Peruna, a drugo V elesa boga svega blaga i vladara nad boravištem pokojnika.93 Veles se pojavljuje kao zmija, a zmija se svija i iskrivljuje. Niski položaj na zavoju vodenoga toka,

92 Usp. gore, str. 10, 52-54, 83-85. 93 Usp. Katičić 1987, 36-37 i 2008a, 59-60, 153.

Zeleni lug

lqgo i lqka, pripada stoga V elesovoj sferi, u njegovoj je vlasti. 94 Kojoj božanskoj sferi pripada lr;go u ruskom se narodnom govoru kazu

je i sasvim izričito. Tako deminutiv AY)l(OK može značiti 'gumno',

a ono je V elesovo kad se tamo dobiva blago stečeno žetvom,95 a posebno se tako zove ono mjesto na gumnu na kojem se slaže sno-plje, bogat dar Velesov.96 A točku na i stavlja tu terenski zapis: Ha Lugje Velesoz· Bo.\re, ropa, BbiCOKHH HAH ropHbiH, T. e. npaBbiH 6eper, a AeBbiH .\�TOBoM: (CPHf s.v. ropa l ) - »Na Volgi gora, visoka ili brdovita,

to j est desna obala, na lijevoj su lugovi«. Nasuprot Perunovoj gori ru j e postavljen Velesov lr;go, baš kao što u jurjaškoj pjesmi naprama \' elesovu zeleno lr;go stoji suho drr;go. Čovjekov svijet jednako je tu

mitski ustrojen. Sam u sebi sadržava svoju skrovitu svetost.

3. Braća i djeveri

Kad hrvatski i slovenski jurjaši pjevaju o tome kako je kukavica zakukala u zelenom lugu na suhom drugu i kako to nije bila kukavica,

nego je bila mlada nevjesta koja po gradu se šeće, onda pjevaju i o

tome da ona budi ukućane (qeMIAOHbKY [5]), a to su devet djevera. e istom dahu oni se uspoređuju s braćom i kao da se izjednačuju s nj ima. Ono što ophodnici pjevaju o tome nekako je zamućeno i ne

jasno. Tako se pjeva: Nevestica po gradu se šeće, po gradu šeće, deverke budi, devet deverkov koje brajenkov [3] . Tu nije do kraja razumljivo što to upravo znači. Nešto je malo jasnije kad se pjeva: Mara djez ·o_jka po gradu šeće, po gradu šeće, deverke budi, devet deverka, kaki brajenek [2 1 ] . Tu kao da se djeveri uspoređuju s braćom i kaže da su kao braća. Takva usporedba kao da se iz očito poremećene usmene

predaje razabire i tu: Mlada nevjesta po gradu šeće, po gradu šeće,

,,_, \'eles je kao zmb}b svinut, dakle kriv'b. Ukrajinsko kolo KpHBHH TaHeu obredni je prikaz zmaja koji se krivudavo svija. Pri svetkovini u lugu na vodi možda se obredno prikazivala kako mlad Jarilo mačem zmaju glavu siječe. Usp. l1saHOB - Tonopos, 1974, 195 i 198; Katičić 1987b, 33-34.

<15 Csp. Holzer 2006b. 06 L' sp. CPHr s.v. Ay:>I<OK 2 i 3.

Devet djevera

Djeveri kao braća


daerke budi, dever ne verek kako brajenek [22] . Slično tomu će se razumjeti i ovo: Mlada nevesta po gradu šeče, po gradu šeče, govorit ne će, dever ke budi, devet dever kov kakti brajenkov [26] . Zašto se djeveri tu izjednačuju s braćom?

T o je vrlo čvrsto integrirana te po tome i vrlo stara tekstovna predaja pretkršćanskoga obrednog pjesništva. Što se djeveri i braća tu spominju u jednom dahu, teško da će biti slučajno. A ne će biti

Djeveri braća slučajno ni to što pravi smisao toga ostaje nejasan. Kad se istražuje usmena predaja koja potječe od obrednoga kazivanja mita, treba sve što ta predaja izriče u tekstovima koji su došli do nas uzimati vrlo ozbiljno, pa i doslovno. Tek onda se otkriva izvorno značenje. Tako

se ovdje, kad se djeveri nedvojbeno izjednačuju s braćom, valja naprosto upitati: kada su nevjesti vlastita braća djeveri? Praslavenska

riječ devero znači muževa brata nevjesti. T o je čvrsta indoeuropska baština u praslavenskom rječniku.97 Vlastita su pak braća nevjestini

Juraj i Mara djeveri ako joj je mladoženja brat. O tome dakle pjevaju jurjaši i su brat i sestra nije čudno što to čine tako da ostaje nejasno. Obredna predaja neka

se čuva, ali neka i ne bude sablazni. Ljubavni susret u zelenom lugu otkriva se tako kao rodoskvrnuće! Juraj i Mara su božanstva i to je njihova sveta incestuozna svadba. Bogovima može biti dopušteno

što je ljudima strogo zabranjeno. Rodoskvrnuće U hrvatskoj predaji jurjevskih ophodnih pjesama to da je lju-

zakodirano bavni susret dvoje mladih rodoskvrnuće izrečeno je čak izvornim

obrednim riječima, ali je zakodirano do neprepoznatljivosti. U usmenom pak pjesništvu na slavenskim jezicima pripovijeda se o tome i izričito. Tek tada incest, koji je izgubio svoje prvobitno sakralno značenje, predstavlja u pjesmi ozbiljnu nevolju. Osobito je

tu važna jedna ruska narodna balada: Pošla djevojka

po kalinu [39] OornAa Harna AeByrnKa B Aor rro KaAimy,

B AOf IlO KaAI:IHy, Ha lliHpoKy Ha AOAHHy. Ha eil qe6aTyrnKH KypcKoil pa6oTyrnKH,

Lug Aa AOAhHee rrAaTbe Beeb Ayr ycTHAaeTb.

97 Usp. 3CC5I s .v. deverb; Skok, 1971, s.v. djever.

Zeleni lug

Aa HaexaA Ha Hee MOAOAeL\ Ha sopoHOM Ko He, Ha BOpOHOM KOHe, Ha KOBaHHOM CeAAe. - »BhiAa3h Ka, Th!, AeByrnKa, J:l3 IIOA TOHKOfO AepeBL\a, H3 IIOA KaAHHYIIIKJ:I, J:l3 IIOA MaAHHYIIIKH! CaAHCh Ka, Thi, AesyrnKa, KOHHKY Ha 6eAphl, KOHHKY Ha 6eApb1, MHe MOAOAL\Y 3a IIAeqJ:I!« 0HH rroAe exaAH, Apyroe exaAH, -Ha TpeTheM IIOAe J:IX HOqh o6hJMaAa, TeMHaJI oceHHJIJI 30piOIIIKa seqepHJIJI. - »CAa3h Ka, Th!, AesyrnKa, KOHHKY e 3a6eAep, KOHHKY e 3a6eAep, M He MOAOAL\Y e 3arrAeqh! PsH Ka, Th!, AesyrnKa, Tpasy KOBhiAYIIIKy, CTeAJ:I Ka, Th!, AeByrnKa, MJifKYIO IIOCTeAIOIIIKy, AO)J(J:!Ch Ka, Th!, AeByrnKa, OT CHHJifO MOpJI!

A JI, 3ayAaAhiH MOAOAeL\, OT qJ:IcToro rrOAJI. KoHHKa rrocTaBHM OT TeMHoro Aeca, OT TeMHOfO Aeca, OT AIOTOfO 3BepJI.« - »CKa3hiBaii, AesyrnKa, KaKoro Thi poAa.« - »7I poAa He6oAhrnoro, poAa HeMeHhrnaro, poAa cepeAHJifO, CaMOfO IIOCAeAHJifO. EhiAO y MeH JI, AesyrnKH, AeBJITh 6paToB cp o Ay, AeCJ�TaJI JI cecTpHL\a , rophKaJI ropeTHHL\a. Asa y MeHJI 6paTL\a e 6aTIOIIIKOi1 rraiiiHIO rrawyl.\h, A Ba y MeH JI 6paTL\a y 6apHHa B XOAOIIaX, ABa y MeHJI 6paTL\a rroexaAH B oxoTyrnKy, ABa y MeHJI 6paTL\a B cAy)J(6y OTAaAJ:I. OAHH y MeHJI 6eaTeL\h 6e3 BeCTYIIIKJ:I rrporraA.« - »AeBHL\a, AeBHL\a, Th! MOJI cecTpHL\a, Th! MOJI cecTpHL\a, rophKaJI ropeTHHL\a!« III 1247

- >>Otišla je naša djevojčica u jarugu po kalinu, u jarugu po kalinu, u široku u dolinu. Na njoj su čizmice kurske izradbe, a duga haljina pokriva svu livadu (Ayr) . Dojašio je do nje junak na vrancu konju, na vrancu konju, na kovanom sedlu. - 'Izlazi, ti, djevojčice, ispod tankog drvceta, ispod kaline, ispod maline! Sjedni, ti, djevojčice, konjicu na bedra, konjicu na bedra, meni junaku za pleća!' Jašili su preko polja, jašili su preko drugoga, na trećem polju ih je noć uhvatila, tamni jesenski večernji suton. - 'Silazi, ti, djevojčice, konjicu s bedara, konjicu s bedara,

Mlad junak na vranom konju

Lei<�i od rr.; : e'

Konja prema zvijeri

Kakvoga si roda

Devet braće

Ti si moja sestrica


meni junaku od iza pleća! Trgaj, ti, djevojčice, kovilj-travu, prostiri, ti, djevojčice, meku postelju, lezi, ti, djevojčice, od strane sinjega mora, a ja ću, srčan junak, od strane ravnoga polja. Konjica ćemo postaviti od strane tamne šume, od strane tamne šume, od strane ljute zvijeri.' - 'Kazuj, djevojčice, kakvoga si ti roda?' - 'Ja sam roda nevelikoga, roda ne maloga, roda srednjega, najposljednjega. Bilo je u mene, djevojčice, devet braće od rođenja, a deseta sam ja, sestrica, gorka nesretnica. Dva u mene bratca s ocem oru oranicu, dva su u mene bratca u vlastelina među kmetskim slugama, dva su u mene bratca pošla u lov, dva su u mene bratca dali u službu, jedan se u mene bratac izgubio bez vijesti.' - 'Djevojko, djevojko, ti si moja sestrica, ti si moja sestrica, gorka nesretnice!'<<

I tu junak dolazi iz daljine, sasvim nepoznat. Susret se odvija na

livadi (Ayr) , dakle u zelenom lugu. A postelja je od trave. Djevojka ima devet braće, a kako je na postelju legla s jednim od njih, ostali su joj postali djeveri. T o je ono što kazuje hrvatska predaja. Tek što

Braća postala je onaj koji je došao mlad neoženjen na svadbu tu ubrojen u devet djeveri njih, a u hrvatskoj predaji nije, nego je deseti. To je u svoj hrvatskoj

usmenoj predaji tako.98 Nije baš jasno zašto djevojka svoj srednji, niti veliki niti mali, rod naziva posljednjim.

Deseti brat u djevojke

Taj mitski motiv vrlo je izričito ispripovijedan u dražesnoj ljubavnoj pjesmi s otoka Šipana:

[40] Ide Mara na vodicu, Ivo za njom na konjicu, lijepoj Mari govorio: - »Dočekaj me, dušo Mare! Imam s tobom govoriti.« Govori mu lijepa Mare: - »Ne mogu te dočekati. U dvoru mi devet braće, a deseti u djevojke. HNP 6, 2 1 1 , Nr. 98

Tu je to i izričito rečeno. Deseti brat je, dakako, sam Ivo, koji

se neprepoznat približuje djevojci Mari, iako zapisana pjesma to

98 Usp. Katičić, 1987 i 1993, 39-45.

/ ---...__. 172 . � ,

Zeleni lug

opisuje drukčije, u njoj je motiv rodoskvrnuća posve zatrt, pa tako

nema nikakve sablazni.99 Ta je pjesma vedra i stoga se može uvrstiti među romance. Ruska balada [39] , naprotiv, također kao epskolirska pjesma pripovijeda o tragedij i, kako se i očekuje od balade. U njoj je motiv upravo rodoskvrnuće. No u mladom junaku na konju vrancu lako je prepoznati Jarila, koji na konju nepoznat iz daleka dolazi na svadbu. 100

Osim nevjeste s devet braće, konja i sedla, livade i trave kao mje

sta ljubavnoga susreta, u ruskoj je pjesmi važna i prostorna orijentacija ljubavnoga ležaja. Na jednoj mu je strani more, na drugoj polje, na trećoj tamna šuma i u njoj ljuta zvijer. Četvrta se strana tu

ne spominje. T o je sasvim očita usmena predaja prastaroga mitskog kazivanja, ugrađena u baladu da se time dojmljivo iskiti pripovije

danje tragične zgode. Do sada, međutim, nije pošlo za rukom naći podudarne tekstove koji bi omogućili da se potanje shvate i protumače ti temeljni mitski odnosi.

U šumi je pak ijuta zvijer. Razabire se iz cjeline tekstovne predaje kakva je došla do nas, premda je to ovdje jedva tek natuknuta, da

je junak, mlad i neoženjen, i tu prije svadbe ubio boga protivnika. Tek je taj protivnik tu zvijer, a ne zmija. I to što se u usmenoj predaji o svadbi u lugu o protivniku govori i kao o zvijeri, a ne samo kao o zmiji ili pozoju udara toj predaji pečat duboke praslavenske starine. 101 Junak liježući izlaže mu konja. Tu se prepoznaje motiv da konjem otkupljuje djevojku. 102 O tome pripovijeda legenda zabilježena od kazivača u selu Joševica na Banovini, odmah južno do Gline:

[41] U davna vremena živio je bog-zmaj. Njemu je svaka žena morala žrtvovati svoje prvo dijete. Đuro je čuo da postoji taj bog-zmaj,

99 Taj nam je fragment očuvan u još jednoj varijanti, također s otoka Šipana: Ide Mare na Vodicu l za njom Ive na konjiću. l Ivo Maru dozivaj o: l - >>Dočekaj me dušo Mare.'" l Mare Ivu govorila: l - >>Ne mogu te čeka', Ivo, l u dvoru mi devet braće . . . « (NL 188 , Nr. 21 1) .

100 Usp. gore, 93. 101 Usp. Katičić, 2008a, 140-142. Vidi i dolje str. 273-274 102 Usp. Katičić, 1987b, 39.

]arilo

Or�;mr.;.-�.i.z ijubm·11oga lewja u prostont

Ljuta zvijer

Konj se izlaže zvijeri

Bog zmaj

Djel'o_jk,z

i janje

Đuro je sasjekao zmaja

Isto kazivanje mita u drugoj

vrsti usmene književnosti

Djevojka u šumi

Mlad junak


pa je pošao do njega. Na putu je sreo čobanicu koja je plakala jer je morala otići zmaju, koji ju je kao žrtvu trebao pojesti. Nosila je sa sobom janje. Đuro ju je poveo sa sobom i rekao da će mjesto nje dati svog konja. Kad je došao tamo, rekao je popovima koji su bili kod zmaja da želi vidjeti zmaja i da mu je doveo čobanicu, janje i konja. Kad su ga oni pustili k zmaju, on ga je sasjekao i tako oslobodio čobanicu.

Očito je da nam je tu u drugoj vrsti usmene književnosti očuvana ista obredna tekstovna predaja kojom se kazuje praslavenski mit, a do nas je došla u jurjaškim pjesmama. Tamo ophodnici pjevaju: Crna gora zeleni se, l svaka majka žalosti se l za jedinu kćerku svoju l koju mora dat pozoju. l Svaki dan mu mora biti l jedno janje i djevojka (H 1 8- 1 9) . 103 A o tome kako je »Sasjekao zmaja«, pjeva se ovako: Kad pozoja umorio, sve djevojke otkupio (H 1 8) . I tu se dakle radi o otkupu. Kako god je podudarnost između hrvatske i ruske predaje tu tek vrlo neizravno utvrdiva, nema razložite dvojbe o njezinoj starosti i čvrstoći.

Rodoskvrnuće se kao središnji motiv javlja u još jednoj ruskoj

narodnoj pjesmi, koja se također može uvrstiti među balade: 104

[42] JloiiiAH AeBKH, IIOIIIAH KpacHble B AeC ITO RfOAbl ryARTb. 3a6AyAHAaCb KpacHaR AeBKa, 3a6AyAHAaCh BO Aecy. CTaHOBHAacb KpacHaR AeBKa AAH Ay6oBOH BepeH. MHMO AeBKH, MHMO KpacHoil, 6eAhiH 3aRLI rrpo6e)J(aA. KaK 3a 3THM, KaK 3a 3aHl.leM, A06pb!H MOAOAeLI 6e)J(aA. HHqero rrapeHh He roBapHBaA, HaqaA IIIyToqKH IIIYTHTh. IloiiiyqoBIIIH rrapeHh IIIYTKy, HaqaA crrpaiiiHBaTh B (y) Hee: - »T bl CKa)J(H, CKa)J(lf, AeBHl.la,

103 O riječi pozoj gore, str. 74-75. 104 Usp. Katičić, 1990b, 187-188.

Zeleni lug

'!hero poAa, 'IIIR AO'lh.« »51. He �apcKaR, He 6apcKaR, He Kyrre'leCKaR AO'lh, a HaC BOCeMb-TO cecTpH�, a AeBRThiil poAHOil 6paT. A AeBRThiH - poAHOH 6paTe�, OH 3a OXOTOIO ITO Ill eA. HH'lero rrapeHh He roBopeBrnH, BblHHMaeT BOCTpblll HO)!(, HaCTaBAReT OCTpblll 6yAaTHblll B peTHBO cepA�e CBOe. KH l, 49, NQ 36

- >>Pošle su djevojke, pošle su krasne na šetnju u šumu da beru bobice. Zabludila je krasna djevojka, zabludila u šumi. Zaustavila se krasna djevojka kod dubova dovratnika (?). Mimo djevojke, mimo krasne, protrčao je bijeli zec. A za njim, za zecom, trčao je dobri junak. Ništa momak nije govorio, stao se šalama šaliti. A kad se momak pošalio šalom, počeo ju je ispitivati: - >>Ti kaži, kaži, djevojko, čijega si roda, čija kći.« -Nisam carska, nisam vlasteoska, nisam trgovačka kći. Nas je osam sestrica, a deveti je rođeni brat. Taj deveti - rođeni bratac, on je otišao u lov. Ništa ne progovorivši, momak vadi oštri nož, zabada ga, oštar, čeličan, u ustreptalo srce svoje.«

Rodoskvrnuće se tu samo podrazumijeva. Ipak se iz prepoznat

lj ivo usporednoga, a izričitijeg, pripovijedanja u [39] jasno vidi da

Čijeg si roda?

deveti br,u

se radi upravo o tome. Na mjestu događanja prisutna je, i tu, šuma, Šuma gusta i tamna, u kojoj nije teško zabludjeti. I tu je devetero braće, al je ono osam što je ostalo kod kuće žensko, to je osam sestrica. Tu se valja sjetiti da su i u hrvatskim varijantama čeljad koja se

budi žene, snašice [2 1 , 22 i 24] . Pri susretu dvoje mladih posreduje Zec bijeli zec, životinja s vrijednim krznom. Takve se životinje spominju pri tom susretu i u hrvatskoj usmenoj predaji. U pjesmi zapisanoj na otoku Šipanu kod Dubrovnika pjeva se: O javore, zelen bore, l lijepo ti t' je ukraj vode! l Iz stabra ti voda teče, l iz grana ti čele lete, l

a vrhom ti biser rada. l Lopće vodu kuničica l čele kupi lisičica, l biser bere djevojčica. l U to doba Kraijeviću l vodi hrta i sokola; l pušti hrta


z.,z kunicom, l a sokola za lisicom, a on Marko za djevojkom (HNP 5, 1 8 , br. l 4) . U jednoj varijanti, također sa Šipana, kazuje se to ovako: Neg iz stabra voda teče, l na vrhu mi biser rada. l Kunica mi vodu pije, l djevojčica biser bere. l T udar prode mlad delija, l vodi hrta i sokola; l hrta pusti za kunicom, l junak trči za djevojkom (HNP

Životinje 6, 206-207) . 1 05 Životinje s dragocjenim krznom u slavenskoj su s dragocjenim mitskoj slici svijeta simbol svadbe. T o je sjećanje na davno doba

krznom kad se krznom takvih životinja kupovala nevjesta. 1 06 U hrvatskom kazivanju sa Šipana incest nije ničim čak niti naznačen. A ipak je to pramen iste praslavenske tekstovne predaje, pa incest i tu valja podrazumijevati. Iz pjesama je, međutim, potpuno uklonjen i s njim svaka sablazan.

U drugoj ruskoj varijanti [42] , iz tragične se krivnje izvlači skrajnja konzekvencija: samoubojstvo. To je, naravno, posve strano prvotnomu mitskom kontekstu. Tek kad se susret božanskoga brata

Tragične sa svojom božanskom sestrom prestao smatrati svetim i počela se na konzekvencije njega primjenjivati mjerila koja su vrijedila za obične ljude, trebalo

je pripovijedanje o incestu ili ukloniti iz teksta, ili ga u njem prikriti, ili ga spriječiti, ili priznati tragičnu krivnju i prihvatiti tragične

konzekvencije. U usmenom pjesništvu mogu se naći primjeri za svaki od tih postupaka.

Škender

Djevojka od grada

Voda

Pripovijedanje o spriječenom incestu je potvrđeno u hrvatskim pjesmama. Osobito je tu znatna jedna zapisana u Vrbniku na Krku:

[43] Škender se pohvali svomu gospodinu da će ispejati iz Brinja divojku, iz Brinja divojku, najlipču od grada. Kada Škender pride na tu hladnu vodu, on na vodi najde

105 Usp. Katičić, 2005b, 50-51 i 2008a, 43-44. 106 Usp. I1saHoB l Tonopos, 1970, 385; Katičić, 1994, 25-27 i 2006b, 271-272.

mlajehnu divojku. - »Dobro budi prišla, mlajehna divojko.« - »Dobro budi prišal, neznani junače!« On mi ju uhiti za desnu ručicu, tere ju on metne zad sebe na konja. Kada oni pridu posred černe gore, počela je mlada prigorko plakati. - »Ostani mi s Bogom, malo Brinje gradu, malo Brinje gradu, stari običaju! Va tebi ostavjam moju staru majku i dva brata mlada, a tretoga su mi Turci zarobili. Moja mati ga je lvanušom zvala, a Turci ga zovu Škendere vojvodo.« - »Zaš mi toga nisi prije povidala dokle smo mi bili bliže Brinju gradu?« Kada Škender pride svomu gospodinu, Škender mu se čini vele kruto tužen. - » Če ti je Škendere da si tako tužan? Ča ti je sestrica al verna jubčica? «

Zeleni lug

Zad sebe na ko,�iu

Grad

Dva brata

Gospoda


»Xi m' ovo jubčica, neg draga sestrica!« Gospodin mu reče: - »Obuciju što naj lipše moreš i daj joj pinez što najviše moreš i pejaj ju miloj majki svojoj!« Kada oni pridu preko Brinja grada, njoj mi se klanjaju sve brinjske gospode, »Ne klanjajte mi se, se brinjske gospode, zač sem vam ja mlada uboga sirota, od uboge majke, od uboga oca.« IK 2, 1 10-112, Nr. 1 12

Pripovijest koja se pripovijeda u toj romanci smještena je u posve Povijesni realan povijesni okvir. Događa se u Lici u doba kad je osmanlijska

okvir najezda dosezala svoj vrhunac. Na skrajnjem joj je zapadu tvrdo

Brinje teško odolijevale, ali je na kraju ipak odoljelo. To da mladić, zarobljen kao dijete i prevjeren, robeći sad kao Turčin kršćansku zemlju i svoj zavičaj zarobi nepoznatu djevojku neznajući da mu je to rođena sestra, koliko god je neobično i uzbudljivo, u tadašnjim

Spriječen je prilikama potpuno moguće. Pjesma kakva nam je zapisana po incest svojoj je tematici aktualna, ako i samo u novijoj povijesti koja je u

doba njezina nastanka bila još u živu sjećanju. Motiv incesta u njoj

je potpuno izričit, ali je rodoskvrnuće spriječeno. Djevojka je na vrijeme progovorila.

No pri bližem poredbenom razmatranju pokazuje se da je usme

na predaja koja je došla do nas oblikovana kao romanca konkretnoga povijesnog sadržaja, zemljopisno jasno smještenoga, zapravo ista

kao ona što se javlja i u ruskim baladama s motivom rodoskvrnuća

Zeleni lug

[39] i [42] . Pripovijedanje u njima teče podudarno. Vrlo je, međutim, različita atmosfera u koju nas uvodi. Svijet je tih ruskih balada bajkovit i bremenit nesrećom, a svijet hrvatske romance prizemljeno stvaran i neslomiva životan usprkos teškoj ugroženosti svakojakim nevoljama. No usprkos toj , književno vrlo relevantnoj razlici, neizbrisivi su u njima tragovi zajedničkoga podrijetla od istoga kazivanja o mitskom susretu božanskih brata i sestre.

Pripovijedanje u ruskoj baladi [39] i hrvatskoj romanci [43] teče usporedno, ali samo na visokoj razini apstrakcije. I tu kao i tamo nepoznat mlad junak dojaši iz daleka. Naiđe na nepoznatu djevojku na niskom i vlažnom mjestu samu, daleko od dvora i čeljadi. Ona mu se dopadne, pa ju posjedne na svojega konja i odjaši s njom, ali onda saznaje da mu je ta nepoznata djevojka rođena sestra. Ako se

potraže specifične pojedinosti koje bi se u tom pripovijedanju podudarale, nudi se u prvi mah samo to da u obje pjesme junak stavlja djevojku iza sebe na konja, tako da sjedi na konjskim bedrima. To

je pak premalo da podupre pretpostavku bliže veze između te dvije usmene predaje.

U jezičnom izrazu tih dviju pjesama glasovne podudarnosti nisu brojne. Tu je na prvom mjestu praslavensko deva u izvedenicama AeByiiiKa, AeBHQa i divojka, zatim konb, i u izvedenici KOHHK, pa sestrica. Sve su to u ovom mitskom kazivanju ključne riječi, ali su

i u govoru obične, a zbivanje o kojem se tu pripovijeda ih traži,

pa ni one, same za se, ne svjedoče o zajedničkom podrijetlu tih dvaju tekstova. Nešto je drukčije s tekstovnom podudarnošću koja se svodi na praslavensko d'bva brata odnosno bratbca. Predmetom

pripovijedanja nije, naime, zadano da su u očinskoj kući upravo dva brata. To bi dakle mogao biti trag zajedničkog podrijetla tih dviju

usmenih tekstovnih predaja. Istina, braća, kojima je poznato boravište u ruskoj baladi nisu dvojica, nego ih je osam. Ali se spominju

po dva i samo prva dvojica su ostala kod oca da s njim obrađuju polje. Uz djevojku se prema tome u obim pjesmama nalaze samo po dva brata. A dva su brata i ti koji u drugim ruskim pjesmama

Neizbrisivi tragovi podrijetla od istoga mitskog kazim1�;.z

J f Lzd j rm.;;:

iz d.z/ek,z

Iza sebe na konja

Dva brata

Du.z br.zta ubijaju neujenzik,z

Zeleni lug ...... Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

ubijaju nevjernog ljubavnika i tako osvećuju svoju sestru (III N9

-so, 75 1 ) . 1 0� Tu se dakle doista utvrđuje specifična podudarnost u

jezičnom izrazu i u sadržaju mitskoga kazivanja. U istom nas smjeru upućuje jedna druga još manje lako uočljiva

podudarnost. Prepoznavanje nepoznate djevojke kao rođene sestre povezano je u obje pjesme s tamnom šumom. U ruskoj se pjesmi

Tamna šuma kaže oT TeMHoro Aeca, u hrvatskoj posred černe gore. Na prvi se pogled čini kao da tu nema nikakve podudarnosti. No tu treba znati da je praslavernsko leso u većini središnjih južnoslavenskih dijaleka

ta, pa tako i u čakavskome hrvatskom, izgubilo značenje 'šuma', pa je u hrvatskoj pjesmi zamijenjeno riječju gora, što je dobilo značenje 'gorska šuma'. Izvorni izraz toga mitskog sadržaja bio bi dakle Čbrno

Grad }b leso ili tbmno }b leso. Vidjelo se (gore uz [39]) da je »tamna šuma« vrlo bitna u mitskom članjenju prostora. U romanci iz Vrbnika javljaju se i praslavenske riječi gordo (Brinje grad) i gospoda (sve brinjske

Gospoda gospode) što su karakteristično obilježje one ophodničke tekstovne predaje (mlada nevjesta po gradu šeće i mnogo gospode za jabuku drži) . N erna dvojbe da se tu nailazi na trag vrlo starog zajedničkog po

Zajedničko drijetla te usmene tekstovne predaje. A to znači da je praslavenska,

podrijetlo da joj je u ishodištu ona tekstovna predaja iz hrvatskih jurjevskih

te usmene ophoda o kukavici koja je u zelenom lugu zakukala na suhom dru

predaje gu. U jednom hrvatskom pramenu poteklom od nje pretvorila se u

l 'rlo je staro romancu s aktualno-povijesnim sadržajem.

Mitski motiv rodoskvrnuća susreće se i u drugoj jednoj pjesmi

Ivan Karlović s Krka, iz Dobrinja. Tu je junak Ivan Karlović, povijesna osoba iz turskih ratova, odlučio oženiti mladu robinjicu. O tome se pjeva ovako:

Zlokobna znamenja

Čijeg si roda

[44] Kada ju prosaše, kruto zamignjaše, kad ju ruko vaše, strašno zagrmnjaše, kada ju ljubljaše, krvav daž padaše. Pričnelju on pitat: - »Čigova si roda?« - »Ne znam koga roda, ni koga plemena nego ča sam čula Turkinje govoreć

107 Usp. Katičić, 1987b, 39-40 i dolje str. 387-390.

Zeleni lug

da sam ukradena v leti na mekoti v srebrnoj zipčici, zlatnom povojčicu, da sam ja sestrica Iva Karlovića.« - »Drago bi mi, dušo, da si mi ijupčica, a još mi je draže da si mi sestrica.« IK 2, 24, br. 19

Tu strašni znaci upozoravaju da će se dogoditi nešto nedopustivo. Zbog toga knez Ivan pita, a djevojka govori o svojem rodu i plemenu. To sprječava sklapanje rodoskvrnoga braka i sve se završava u skladnoj vedrini. I ta se pjesma može svrstati među romance. Od

ključnih praslavenskih riječi tu je sestrica i zlatan, a grad je prisutan u početnom stihu: Pojdoh ja u Riku voziti čenicu, što pretpostavlja neizrečeno Rika grad. Vremenska odredba v leti na mekoti vrlo prepoznatljivo upućuje na vegetacijski ciklus. Praslavenski leto kad znači godišnje doba odnosi se samo na jedno od četiriju, ali kad znači 'godina' odnosi se na čitav njihov krug. Nije tu manje izražajna riječ mekota, koja se pored temeljnoga značenja 'mekoća', 'rahlost' rabi i da se izrazi 'oranica', 'polje na ugaru' . Na otoku Krku je mekotica mali povrtnjak, dakle upravo ono što se u istočnoslavenskom zove ropoA. 108 TaKo je praslavensko gordo još jednom neizravno prisutno u tekstu te hrvatske pjesme. Po svem se tome razabire da se tu

podudarnost ne ograničuje na sam motiv incesta, koji je vjerojatno gotovo univerzalan, nego pjesma o knezu Ivanu i robinjici potječe od svetoga teksta pretkršćanskoga obreda plodnosti i po tom je u

ishodištu svoje tekstovne predaje praslavenska. To se osobito jasno pokazuje kada knez Ivan pita robinjicu:

»Čigova si roda?« To je potpuno podudarno s Thi cKa)l(H, AeBHu;a,

%ero poAa [42] - »ti kaži, djevojko, čijega si roda«, a blisko je podudarno još i također rusko: cKa3biBaii, AeByiiiKa, KaKoro Thi poAa [39]

- »Kazuj , djevojčice, kakvoga si ti roda?«. Tu su u usmenoj predaji očuvane praslavenske riječi koje već u izvornom obrednom tekstu daju povod prepoznavanju rođene sestre. Robin jica odgovara knezu Ivanu: ne znam koga roda ni koga plemena. To je prastara slavenska

108 Vidi ARj s.v. mekota, meko tica.

· ---- � 1 8 1 ·--- �

Sestra Iva Karlovića

Draže mije da si mi sestric,z

Rika gr,zd

Mekota

Povrtnjak

Praslavensko ishodište tekstovne predaje

Čijega si roda?


sinonimija koja je od starine dobila čvrsto, upravo kanonsko mjesto

u formulaici ruske usmene književnosti: poA-nAeMJI. 109 Rod Da je praslavensko rodz, u toj usmenoj predaji doista ključna ri-

jagodica

Devet braće

Radojica

Oženiše Radojicu jagodicom

Čudovišni znakovi

ječ pokazuje još jedna hrvatska pjesma zapisana u Dragovici kod Oriovca blizu Slavonskoga Broda. Počinje ovako:

[45] Ovce pasla jagodica; za gorom je plandovala, na kamenu užinala, iz kamena vodu pila. Malo legla, pa zaspala. Kraj nje pala tanka staza; stazom ide devet braće, devet braće sve rođene i deseti nerođeni. Najstarijem Marko ime, a najmlađem Radojica. Al govore devet braće: - »Hajdmo ženit Radojicu; prosit ćemo Jagodicu!« Što rekoše devet braće, što rekoše učiniše; isprosiše jagodicu, oženiše Radojicu.

I tu je svadba, i tu je devet braće kao u jurjaškim pjesmama i kao u ruskim baladama kojima je motiv incest. Nema dakle dvojbe o tome da je i ta tekstovna predaja svojim postanjem vezana s onom. Kada onda dolazi do vjenčanja javljaju se čudovišni znakovi: kiša, gromovi, ruše se oltari, svećeniku pada knjiga iz ruku, dvije se svije

će gase, dva se mača sijeku i poteknu dvije čaše krvi, a sve to:

ne bi li se dosjetili da su roda rođenoga, da su bratac i sestrica. Ali zaludu: Ne mogu se dosjetiti

109 Usp. gore str. 1 34-135. O tome već Katičić, 1989, 65-66.

da su roda rodenoga, da su bratac i sestrica.

Zeleni lug

Kada ih na krevetu zalije krv, postavlja Radojka konačno odlu-čujuće pitanje:

Al govori Rado jica: - »Bora) tebi, jagodice! Imaš koga roda svoga?« Odgovara jagodica: - »Imala sam devet braće, devet braće sve rodene, i desetog nerodenog.« još govori Jagodica: - »Bora) tebi, Radojice! Imaš koga roda svoga?« Odgovara Radojica: - »Imao sam devet braće, devet braće nerodene, jednu seku jagodicu.« Onda su se dosjetili da su roda rodenoga, da su bratac i sestrica. Tada su se po ljubili i ovako govorili: - »Ako smo se poljubi/i, bratac seku poljubio, bratac seku od milosti. Ako sam ti prsten dao, bratac seku darivao, bratac seku od milosti. Prosti, Bože i Marijo!« HNP 6, 45-47, br. 20

U toj simetričnoj igri pitanjima odgovorima ostaje nejasno kako su to Radojka i Jagodica rod rođeni kada ona sama kaže da joj je deseti brat nerođeni. T u su, čini se, zakodirani rodoslovni odno

si koji bi se tek dubljim i upornijim istraživanjem mogli razjasni-

Bratac i sestrica

Rod

Onda su se dosjetili da su bratac i sestrica

Bratac sestru poljubio

ti. Svakako je motiv desetoga brata, najbolje poznat iz slovenskih Deseti br,n


bajka, 1 1 0 prisutan i u ovom pramen u usmene predaje potekle od obrednoga mitskog kazivanja. Svakako se i u ruskoj predaji spominju devet braće cpoAy [39 ] , što je kao rođena braća, isto tako poAHOH

Rodena 6par [42] . A u drugoj pjesmi, koja kazuje kako se ]arilo iznevjerio i nerodena svojoj nevjesti, prijeti mu se ona osvetom svoje braće govoreći: Ecrh

braća y MeHJI ABa 6para poAHhiX, l ABa 6para poAHhiX ABa Ha3BaHbiH (Ill N9

750) - »U mene su dva brata rođena, dva brata rođena, dva pobratima.« Tu se također uz rodenu spominju i nerodena braća. Nerodeni brat, naime, jest pobratim. 1 1 1

Smail i Andelija

Rod

Ovamo ide i pjesma iz Popova u istočnoj Hercegovini:

[46] Zateče se tursko monče (!) mlado, po rob it će Srijem do sabaha, da će izves' tries' djevojaka i pred njima kitnu Ande liju. Što je Ture pjano besjedila, ono Ture trijezno učinilo, porobilo Srijem do sabaha, te izvelo tries' djevojaka i pred njima kitnu Ande/iju. Kad su sjeli roblje dijeliti, svakom drugu lijepa djevojka, a Smailu kitna Andelija. And uši je Smail govorio: - »Imadeš li ikoga od roda?« Odgovara kitna Andelija: - »Imala sam brata i materu; oboje mi odvodili Turci.« Pitalo je tursko monče (!) mlado: - »Bi li po čem brata poznavala?« Odgovara kitna Andelija: - »]a bi moga brata poznavala. Kada sam ga luda dadijala, omako se kuli niz skaline; na ramenu ranu načinio,

1 10 Usp. Ludvik, 1960. I l l Usp. ARj s.v. neroden.

Zeleni lug

znat će mi se bratu do vijeka.« Progovara tursko monče (!) mlado: - »Zavrati mi kevčeta-dolame, a zagrni rukav od košulje!« Kad mu nade ranu na ramenu, objesi se bratu o ramenu. Brat je dade Đerzelez Aliji. HNP 6, 70-71, br. 30

To je nedvojbeno isti motiv jednako zasnovano kazivanje. Ali podudarnih ključnih riječi tu nema. Jako je vjerojatno da je u kontekstu usmenoga pjesništva kako se ovdje razmatra nastala i ta pjesma i da je oblikovana pod bitnim utjecajem usmene predaje što potječe od praslavenskoga obrednog kazivanja o svetoj rodoskvrnoj svadbi, pa joj u najširem smislu i ona pripada. No treba istaknuti da su tragovi same te tekstovne predaje, njezinoga izvornog jezičnog

izraza, u njoj sasvim izblijedjeli i postali neprepoznatljivi. Kraj svih preoblika kojima su podvrgnute pjesme što su nam

očuvane razaznaje se u njima jasno važnost ključne riječi rod'b. S

njom je roditi u istom tvorbenom odnosu kao hoditi s hod'b, što dovodi do sricanja koje je, kako se čini, bitno pri pjesničkom obli

kovanju obrednih tekstova kakav je i ovaj što se ovdje uspostavlja. Premda je rod'b kao naziv gentilnoga uređenja, kako se po svemu pokazuje, slavenska inovacija, ipak pripada staroj indoeuropskoj leksičkoj porodici (usp. hetitski bardu- 'potomak' , hijeroglifski hetitski (zapravo luvijski) bartu- 'praunuk', 'potomak', armenski ordi 'sin', srednjovisokonjemački art 'urođeno svojstvo', 'podrijetlo' , 'svojstven način'. 1 12 U starinskim istočnoslavenskim izrazima rod'b se dopunjuje dodanim plem� i time se označuje sva bliža i dalja rodbina. Pored stajaćeg izraza poA-nAeMJI u narodnom pjesništvu stoje fraze HH poAy HH nAeMeHH 'bez rodbine', 'sam na svijetu', 6e3 poAy

6e3 nAeMeHH 'isto', ali i 'nepoznata podrijetla', 'niskog podrijetla' . Pored plem� javlja se u takvim sklopovima u istom značenju i plod'b. T ako: HH po Ay HH nA o Ay 'bez ikakve rodbine'. Moguće je čak da

su plem� ( < pled-m1J) i plod'b riječi od istoga korijena u dva razna

1 12 Usp. Tpy6a'IeB, 1959, 151-152.

Smail je brat

podud.zmii• ključnih ri;e<':

Ključna riječ rod

Rod-pleme

Rod - plod


pri jevojna stupnja: pled- l plod-. 1 13 Uz plodo stoji ploditi u istom tvorbenom odnosu kao što uz rodo stoji roditi, i tako se opet dobiva srok. Hrvatsko usmeno pjesništvo pokazuje kako se taj primjenjuje

Roditi -ploditi u prastarom obredu plodnosti. Tako pjevaju u Podravini: . . . da bi nam polje rodilo, l zlatom pšenicom plodilo [23] .

Izraz rodo i plem� susreće se i u predaji scene prepoznavanja mladoženje i nevjeste kao brata i sestre. Tako: ne znam koga roda ni koga plemena [44] . Tako se o rodu pita i u istočnoslavenskom narodnom jeziku, npr. ruski: II He cnpociiAa 6bi 6aTIOIIIKa HII MaTyiiiKII, HII TBoero poAy HH nAeMeHII (Ao6p. CMOA.) - »i ne bi pitala za oca i majku, za tvoj rod i pleme« ili qbero Thi, TaTapiiH, poAy, qhero nAeMeHII (OHe)I(CKIIe 6hiAIIHH 2, MocKBa-AeHHHrpaA, 4 -II3A. 1 950, 1 88) - »Čijega si ti, Tatarine, roda, čijega plemena«, a također: Hy, HY)I(HO no3BaTb era, cnpociiTh qhHX poAOB, qhiiX nAOAOB (CAoBapb coB. pycc. AIIT. R3hiKa, kartoteka, iz zapisa jedne bajke)

- »no, nužno ga je pozvati, upitati čijih je rodova, čijih plodova (tj . kojega je roda)« . 1 14

Scena prepoznavanja pjesnički je dakle oblikovana u čvrstoj vezi

s praslavenskom frazeologijom i rječnikom mita o rodnosti. U ka-Dijalog zivanju te scene ocrtava se dijalog. Počinje time Što mlad junak pita

o djevojčinu rodu i plemenu. U ruskim baladama o rodoskvrnuću

to pitanje glasi: cKa3biBaii, AeByiiiKa, KaKoro Thi paAa [39] - »kazuj , devojka, kakvoga si roda« i Thi cKa)I(II, AeBm�a, qhero paAa, qHR AOqh [42] - »kaži, djevojko, čijega si roda, čija kći«, a u hrvatskim pje-

Pitanje o rodu srnama: čigova si roda? [44] i imaš koga roda svoga? [45a] te napokon imadeš li ikoga od roda? [ 46] . Ako se k tomu uzme još i odgovor: ne znam koga roda ni koga plemena [44] , može se s priličnom sigurnosti

rekonstruirati praslavensko obredno pitanje: device, kaka )ego jesi roda (i plemene)? Potvrđena je i varijanta s Čbjego jesi roda? Ipak onu s kaka )ego valja uzeti kao temeljnu jer se pita i za opis roda, a ne

samo za njegovu identifikaciju.

1 1 3 Usp. Eckert, 1979 i 1987. Tpy6aqes, 1959, 163-164 odbija etimološko povezivanje plemr s plodo.

1 14 Usp. Eckert 1987, 805-806.

Zeleni lug

Djevojka odgovara da ima devet braće: y MeH5I, AeByiiiKH, AeB5ITb

6paTOB [39] , Imala sam devet braće [45a] . Time je dobro utemeljena Odgovor: rekonstrukcija obrednoga odgovora: u mene jestb dev�tb brato. Nudi devet braće se dakako i varijanta dev�tb bratbcb. Najmlađi od njih, u ruskoj pre-daj i deveti, a u hrvatskoj dodatni deseti: des�tojb brato, otišao je s očeva dvora i već se dugo ništa o njem ne zna. A taj je upravo

onaj mladi junak koji je došao s daleka puta i spojio se u ljubavi sa Brat sa sestrom svojom rođenom sestrom. Taj njezin odgovor dovodi do toga da ju on prepoznaje i to po [39] iskazuje obrednim riječima: device, ty jesi moja sestrica! Uspostavljene su tako tri replike obrednoga dijaloga. On govori, a ona odgovara:

- device, kaka jego jesi roda (i plemene)? Rekommtkc�j,;

- u mene jestb devftb br ato. - device, ty jesi moja sestrica!

Doista se čini kao da je obred godišnje rodnosti tu poprimao

oblik svete drame u kojoj se izvodi bitan mitski sadržaj i tako spo-minje i potvrđuje u svojem vječnom vraćanju kako kruže godine, Sveta drama upravo ljeta. Vjerojatno je to u ritualu bio jedan od vrhunaca obre-da i pripada starom tekstovnom sloju. To se pokazuje i u tome što se ključna riječ rodo na karakterističan način javlja u govoru dje-vojke koji uvodi u kazivanje o konjskoj žrtvi. 1 1 5 Tamo ona govori: He cepAH MeH5I, Ao6phrii MOAOAeu;! l BeAb 5I AeByiiiKa He 6e3poAHa5I

(Ill 1 96, N9 750) - »ne srdi me, dobri junače! Ta nisam ja djevojka bez roda.« Tu je u pridjevu 6e3pOAHa5I sadržano ono 6e3 poAy, 6e3 rrAeMeHH i slično.

U drugoj jednoj ruskoj pjesmi što sadrži varijantu pripovijedanja iste scene govori djevojka: ecTb y MeH5I ABa 6paTa poAHhiX, ABa 6paTa poAHhiX, ABa Ha3BaHHbiii. l Oii, 6paTu;H MOli, Bbi poAHMhiii! Rodena (Ill 1 96, N9 750) - »U mene su dva brata rođena, dva brata rođena, i nerodena dva pobratima. Oj, bratci moji, vi rođeni!« I tu se razlikuju rođena braća braća od nerođene kao u pjesmi o Radojici i Jagodici [45a] . To, čini se, pripada temeljnom sastavu te mitološke predaje.

1 15 Usp. Katičić 1987b, 39-41 . Vidi dolje str. 385-409.

Zeleni lug-.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

U još jednoj ruskoj pjesmi, koja se također odnosi na konjsku

ŽrtVU, djevojka se u svojem govoru poziva na rodo, ali samo imNisam sirotica plicitno. Tamo ona govori: He JI AeBKa cupoToiO (III 1 97, N9 752)

- »]a djevojka nisam sirotica.« Tu cupoTa izražava ono 6e3 poAy 6e3 rrAeMeHH. A razabiru se i tragovi obrednoga dijaloga.

Momčići idu

Djevojčice idu

Pjevaju pjesme

U drugoj jednoj ruskoj pjesmi, jurjevskoj ophodnoj, zapisanoj u predjelu Brjanska, razabire se kako je obredno pjevanje ustrojeno:

[46a] TlorOHJiM IOpMI, rroroHJiM IOpMI B 'IMCTO IIOAe,

oH, paH o, OH, Ha MOe 'IMCTO IIOAe!

B 'IMCTOM rroAe, B 'IMCTOM rroAe Ha KypraHe,

oH, paH o, oH, Ha MO eM Ha KypraHe!

3aceiO H, JaceiO H

BaCHAbKaMM, OH, paHo, oH, Ha MOeM BaCMAhKaMM!

XAOII'IllKll HAyT, XAOII'IllKll HAYT, BaCHAhKM pByT,

OH, paHo, OH, Ha MOeM BaCHAhKH!

AeBO'IKM MAYT, AeBO'IKH HAYT, rreCHll iiOIOT,

OH, paHo, oH, Ha MO eM ITeCHM IIOIOT! Tl 317-318, N2 460

»Gonimo Jurja, gonimo Jurja na ravno polje, oj, rano, oj, na moje ravno polje! U ravnom polju, u ravnom polju na humku, oj, rano, oj, na mojem na humku! Zasijat ću ga, zasijat ću ga bosiljkom, oj, rano, oj, na mojem bosiljkom! Momčići idu, momčići idu, trgaju bosiljke, oj, rano, oj, na mojem bosiljke! Djevojčice idu, djevojčice idu, pjevaju pjesme, oj, rano, oj, po mojem pjevaju pjesme.<<

Polukorovi Ophodnici tu nastupaju u polukorovima koji se sastoje jedan od mladića, a drugi od djevojaka. Lako je zamisliti da su pri proljetnoj

,--.__ 1 8 8 ----

Zeleni lug

svetkovini u polju takvi poluzborovi naizmjenično pjevajući izvodili Pjevali su

sveti dijalog božanskoga brata i sestre. U takvom zbornom pjevu naizmjenično bilo je kao u rano helenska doba zametaka dramskih izvedaba. 1 16

Već se dugo zna da je u nazivlju slavenskoga poganstva riječ rodb jedna od najvažnijih. Ali tek odnosi što su ovdje raskriveni dopušta-ju da se uvide razmjeri te važnosti. Sadržaj riječi rodb prožimlje sve mitske predodžbe povezane s plodnosti polja i prisutan je pri obred-nom izvođenju ključnih scena kao što je sveta svadba ili konjska žrtva. 1 17 Preko sraka hoditi - roditi povezano je značenje riječi rodb s Rod hodom godine, s hodom božanskoga junaka koji dolazi s daleka puta

i s hodom, obuzetim svetošću, ophodnika po polju, čak se s njime

i identificira. Upravo rodb, njihova najbliža krvna povezanost, daje

svadbi sina i kćeri boga gromovnika njezinu jedinstvenu svetu silu kojom opet i opet iznova u biljaka, životinja i ljudi potiče plodnost. Stoga rodb nije samo važan naziv slavenskoga gentilnog poretka,

nego je i temeljna pokretačka snaga u mitski obuhvaćenom ustroju

1 16 Usp. Katičić 1989, 67-68. 117 Za utvrđivanje prvobitnoga značenja praslavenskoga rodo znatno je da kao

zbirna imenica može značiti skupinu ljudi povezanih krvnim srodstvom. Pojedini je pripadnik takve skupine onda rodim, s karakterističnim praslavenskim individuativnim sufiksom. Tako u starom ruskom ljetopisu: l1 peqe 5!Hh IIOB03hHHKOM'b: '-IH KOMY BaC'b K'bTO poAHH'b y6HeH'b OT'b CelO? 0HH )l(e perna: M'hHe MaTH, ApyroMy ceCTpa, HHOMY po)l(eHHe (Dos. speM. AeT., AeTO 6579, H3A. lllaxMaToB 226) - >>l reče Janj kirijašima: je li komu od vas tko od roda ubijen od te dvojice? A oni rekoše: meni mati, drugomu sestra, i još drugomu porod.<< Isto tako u poučnom spisu o Duhovima Kirila Turovskoga: All.le cyctAa HMaTe, HAH poAHHa, HAH )l(eHy, HAH AilTH (KaAaHAOBHq, naMj!THHKH pycc. CAOBeCHOCTH, MocKBa 1821 , 55) - >>Ako imate susjeda, ili koga od roda, ili ženu, ili djecu.<< U jednom hrvatskom glagoljaškom traktatu o moralnoj teologiji stoji: Žena ako bi sagrešila s rodinomb muža svoga (Starine JAZU 23, 72). U srpskom srednjovjekovnom pravnom nazivlju rabi se u tom značenju poimeničen pasivni particip poAHMh. Tako u ispravi Stefana Nemanje od godine 1 198/9. : HH MoeMy AilTeTeBH HH MOeMy YHYqeTeBH HH MOeMy poAHMY HH HHOMY HHKoMype (Mon. Serb. 6, Nr. 9), pa u ispravi cara Stefana Dušana (1345-1355): HH eroBh poAHMh (fAacHHK APYWTBa cprrcKe CAosecHOCTH 25, 270), te u Zakoniku istoga cara: 6paTh 3a 6paTa, HAH OTh'-\h 3a chma, poAHMh 3a poAHMa ( 1 , 176, 14-15) i 6paTh HAH poAHMh (1, 104, l; 180, 1) .


Rodje Z 'elik svijeta. Nije stoga čudno što se u ruskoj književnoj predaji PoA'b

nebeski bog susreće kao velik nebeski bog, davatelj životaY8 U anonimnom

ruskom spisu o udisanju životnoga daha u čovjeka, očuvanom u prijepisu 1 5/ 1 6. stoljeća, iznosi se uvjerenje da je dah života čo

vjeku udahnut samo i jedino od Boga kao jedinoga vrela. Tamo se čita (Mansikka, 1 922, 306) : . . . AYHY 6o eMy Ha AIUJ;e AYX'b )l(H3HH

Rod sjedi H 6biCTh 'leAOBtK'b B Ayrmo )l(HBy, TO TH He PoA'b, etAli Ha B03Ayct,

U zraku Me'leTb Ha 3eMAIO rpyAhi, H B TOM pa)l(aiOTC.li AtTH . . . - »jer dahnu i baca grude mu u lice dah života i bude čovjek duša živa, a ne sjedi ti to Rod u

zraku i baca na zemlju grude i u tome se rađaju djeca.« Tu se sasvim nenadano odškrinuo pogled na mitsku predodžbu o ustroju svijeta i vrelu života kakva je bila u ruskih pogana, a po svemu što se ovdje

iz razmotrenih tekstova saznalo o Rodu još je vjerojatnije da su te predodžbe bile već i praslavenske. Rod je bio velik bog i vjerovanja

vezana s njim bila su vrlo arhaična.

Potonuli svijet jezične izražajnosti

Lita vs ka svadbena

pjesma

4. Sveta svadba u lugu

Mnogo je toga trebalo prepoznati, upoznati, srediti i složiti da bi se doista razumjelo što znače riječi koje su nam jurjaši očuvali svojom

pjesmom: Kukuvačica zakukuvala - kira/es! l Zelenom lugu na suhom drugu - kira/es! [3] . Čovjek se doista naježi kad shvati koja starina govori iz tih riječi i kako je sadržajno ono što su prvobitno, na ishodištu te usmene predaje, govorile. No za to je trebalo učiniti da bar na čas oživi cijeli jedan potonuli svijet jezične izražajnosti. Do nas

su od svega toga došli samo ulomci ulomaka, preoblikovani gotovo

do neprepoznatljivosti. No litavska svadbena pjesma o dvoje siročića na zelenoj livadi,

o njihovu svadbenom susretu, omogućuje prodor u još dublju sta

rinu. U stihovima o zelenoj livadi javlja se kontaktna sinonimika: O, aš prijeau; aš privandravau, žaliq lankq, lygias pievas - »Oj ! Ja

1 1 8 O Rodu i Rođenicama u poganskih Rusa usp. Mansikka 1922, 142-144, 151 , 162-164, 246-247, 250, 305-306; Pb16aKOB 198 1 , 438-470. Usp. i Katičić 1989, 68.

Zeleni lug

sam došao, ja sam dovandrao, na zelenu luku, ravne livade« [38] .

U litavskom pjesničkom jeziku, naslijeđenom, kako se pokazalo, od pretkršćanske obredne poezije, javljaju se kao kontaktni sino

nimi lanka i pieva, oboje 'livada' . Litavsko lanka uz slavensko lr;ka pokazuje nam se kao baltoslavenska riječ, kako god nedvojbeno

pripada indoeuropskoj leksičkoj porodici. Nasuprot tomu litavsko i latvijsko pieva nedvojbeno je prava indoeuropska riječ, očuvana u baltičkom. S njom je potpuno podudarna, i u izrazu i u sadržaju, starinska i epska grčka riječ noa ili jo nski no(ll 'trava', 'paša' , 'travnjak', 'pašnjak'. I baltička i grčka riječ nastavljaju u potpunosti indoeuropsko poiwd 'trava', 'livada' . Slavenski bi to bila *peva, ali

takva riječ ne postoji, nije se očuvala. No litavska riječ pieva, nedvojbeno indoeuropska, u kontekstu svadbene pjesme koja sadrži

mitski motiv navodi na pretpostavku da pripada pjesničkom jeziku indoeuropske hijeratske poezije. A kontaktna sinonimika lanka -pieva upućuje na to da se tu kao u ruskom npasAa - Hcnma mlađa

riječ u sakralnom kontekstu tumači i potkrjepljuje starijom koju upravo zamjenjuje. Tako se u baltičkom sakralnom jeziku, kad se pjeva o božanskoj svadbi, lanka odnosi prema pieva isto onako kao u slavenskom biti prema ž�ti ili zmb}b odnosno Čbrtb prema fJŽb, kad se pjeva o boju gromovnika i zmaja. 1 19

Vrijedi dakle pozabaviti se porabom podudarne grčke riječi. Ona se susreće rijetko i obilježena je kao starinska osobitim stilskim nabojem. Stoga se njome bavila već antička grčka gramatika. Ostavilo je to traga u velikom leksikografskom djelu poznatom kao

Etymologicum magnum. Ta je riječ u njem obrađena kao samostalna natuknica. Tamo stoji: Tj nou:X E:onv 6 E:vtam:6c; (Etym. magn. s.v. n6a) - »trava je godina« . 120 T o se tamo i obrazlaže: Tiou't b[

ELQfl'WL 6 E:vtau'Ioc; . . . bu't 'TO &nat, Kat f16vov tv 'LcfJ E:vtam:4J

'LllV (3mav11v cj:n)eo8m - »A travom je nazvana godina zato što ta biljka raste samo jednom u godini«. Kao potvrda za to navodi se stih

1 19 Usp. Katičić 2005b, 75-76, 2006b, 260-263 i 2008a, 75-76. 1 20 Za tumačenje riječi ivw:un)c; 'godina' usp. gore, str. 1 1-12.

Na zelenu luku, ravne livade

Indoeuropska riječ za 'trava: 'livada'

Mlada se riječ tumači starijom

Trava je godina

Vegetacijski ciklus

Prije nego se zaokruži

Godina ide

Obrću se godine

Kruže proljeća


helenističkoga pjesnika Kalimaha: Atyvnwc; ITQOITiXQOL8Ev En

E\'\.'Ea KaQcpE'W no(ac; - »Egipat je prije toga trpio od suše kroz devet trava« . Suša je dakle trajala devet godina. Kako se razabire iz

litavske i iz grčke porabe, ta indoeuropska riječ nedvojbeno pripada kontekstu mitskih predočaba o vegetacijskom ciklusu, pa time i o pokretanju rodnosti godine. Pri tome se kod grčkog l':vtamoc; naj

vjerojatnije radi o poimeničenju prijedložnoga izraza EVL au'tcfJ 'na istome', što se razumije kao 'na istome mjestu u godišnjem krugu'. Radi se o vremenu kad se čemu napunja godina.

Kraj takve predodžbe grčko EVLam6c; posebno je prikladan naziv za godinu. Osobito se to jasno pokazuje u zakonskom tekstu uklesano m u kamenu ploču kod Gortine na Kreti. T amo stoji na starom kretskom dijalektu (Leg. Gort. 9, 29) : ITQO 'tW EVLamw (genitiv jednine) 'prije nego prođe godina', zapravo 'prije nego kružni hod godine stigne na isto mjesto' .

Takvo mitsko zbivanje odvija se u krugu, uvijek se vraća na isto. T om u pjesničkom u jeziku nedvojbeno pripada i riječ WQa 'proljeće' , 'vrijeme cvata', 'godišnje doba', 'odsječak vremena'. Ona je indoeuropska kako pokazuju podudarnosti s a vesti čkim ydrJ, gotskim jer i njemačkim jahr, sve 'godina', i praslavenskim jaro 'proljeće', 'žega', 'žestina' . Sve se to izvodi iz indoeuropske r-osnove srednjega roda s prijevojnom oprjekom: yer- l yor-. Ta je osnova najvjerojatnije izvedena od glagolskoga korijena H1ei- 'ići' u prijevojnoj praznini s determinativom -er u prijevojnoj duljini i u duljini u o-stupnju:

H1y-er l H1y-or. 121

Istomu tomu pjesničkom jeziku pripada, dakle, i riječ EVLaD't6c;

'godina' , o kojoj je malo prije bila riječ. Iz njega potječe i grčki pjesnički izraz za protjecanje godina, dobro poznata epska formula: ITEQLnAOflEVWV EVLaV'tWV 'kako se obrću godine', a potvrđe

no je uz to u korskoj pjesmi Sofoklove tragedije (Edip kralj 1 56)

nEQl'tEMOflEVmc; WQaLc; 'kako kruže proljeća'. Taj kontekstualni paralelizam između EVLaD't6c; i WQa mnogo nam kazuje o

121 Usp. 3CC>I s.v. jaro l jara l jar'h.

Zeleni lug

značenjskoj sukladnosti tih riječi, a glagoli nD\of.HXL 'okretati se', 'obrtati se', 'vrtjeti se' i 'rEMOf-lal 'kružiti', 'obilaziti' samo su dvije glasovne varijante indoeuropskoga korijena kwel- 'okretati se' i sku- Ciklus pa s imenicom KVKi\os 'kolo' , 'kotač', izvedenom također iz njega,

bit će da pripadaju istom hijeratskom kontekstu. A za nO LT] ' trava', 'livada' to je preko podudarnosti s baltičkim i slavenskim mitskim kontekstom, a i porabom u značenju 'godina' sasvim nedvojbeno dokazano. S time je u vezi osobito znatno to što se i u ophodničkim pjesmama hrvatskih jurjaša razabiru tragovi arhaičnoga hijeratskog Opet i opet pjesništva kojemu je središnji motiv kruženje godine sa svojim vege- isti dan taci j skim ciklusom i vraćanje, opet i opet, na isti dan: Nije juro svaki dan, već u ljetu jedan dan (H 3 i 4) . 1 22 Tu se očito radi o tragovima indoeuropske sakralne poezije.

Takav je trag i grčki pjesnički izraz VE08Y]Ai]s ITOLY] 'novoizni

kla trava', koji izriče motiv što se također vrlo markantno javlja u hrvatskim jurjaškim pjesmama. Tako pjevaju o Jurju koji je došao na svoj dan, jedan u godini: Donesal je donesal l pedal dugu travicu, Travica l lakat dugu mladicu (H 1 6) . 123 Nicanje i rast trave i u tom tekstu i mladica obilježuje početak novoga godišnjega kruga. Tu pedanj duga tra-vica i lakat duga mladica izražavaju baš onu predodžbu, pjesničku i mitsku, koju i homersko vE08Y]Ai]s nOLY]. Tako se u obojemu preko litavskoga pieva prepoznaju preoblikovani fragmenti istoga indoeuropskoga obrednog teksta. 124

To što se tako razabire po raštrkanim krhotinama potvrđuje se znatno očitije cjelovitijim ulomkom iz Homerova epa (Ilijada 1 4,

346-351 ) u kojem se javlja ključni izraz VE08Y]Ai]s ITOLY]: Sveta svadba

[46b] TH QIX KIXL ayKixc; Ef-llXQmE KQOVOV nal.c; f]v 7liXQcXKOLUV" 'rOL<JL b' vno x8wv bl.a cpvEV vm811Ma 710lllV,

1 22 Usp. gore, str. 10-1 1 . 1 2 3 Isto tako: Donesal je sve što nam treba: ! lakat dugu mladicu,/ pedalj dugu travicu (H

15); Donesel je puno vam, uprav tak kak i nam l pedanj dugu travicu, laket dugu mladicu (Š 4987); Donesal je, donesal, lakat dugu mladicu, l donesal je, donesal, pedanj dugu travicu (H 17); Donesal je, donesal, p eden dolgo travica, I lak et dol go mladica (Š 4993). Usp. gore, 70-7 1 .

1 2 4 Usp. Katičić, 1992, 67-69.

qelovito ispričan

indoeuropski mit

Trava djetelina


,\uJTĆ>V 8' EQCJrlEvnx tbe KQĆ>Kov r']b' uaKLv8ov �L'KVOV KGtl f-lGtAaKOV ac; ana xSovoc; v1V6a' EEQYEV. TC�1 AE.';aa8T)V, eni. be vupEATJV [aaavro KGtA�v XQVCJELT)V' anAnval. antmm:ov EEQCJlXl.

- >>Reče to dakle Kronov sin i uhvati svoju suprugu; a pod njima je božanska zemlja dala rasti novoizniklu travu, rosnu djetelinu i šafran i peruniku, gustu i mekanu koja je od tla izbijala u visinu. Na nju je njih dvoje leglo, a na se su navukli maglu, lijepu zlatnu; s nje je padala svjetlucava rosa.<<

Tu se svježe izniknuta trava uvodi kao ležaj na kojem se sjedinju

je božanski par, brat i sestra, što su po helenskom mitu, rodoslovno ustrojenom, Zeus i Hera kao djeca Krona i Reje bili. Upravo takav mitski sadržaj pošlo je za rukom rekonstruirati na temelju ulomaka

praslavenskoga sakralnog pjesništva. 125 Mit o »svetoj svadbi« (lc:Qoc; ylif-loc;) koji se u slavenskoj predaji na temelju raštrkanih ulomaka mora uspostavljati neizravnim zaključivanjem tu se kazuje izravno i

cjelovito i očito potječe iz indoeuropske predaje. 126 Uz svježe izniklu travu spominje se na mjestu navedenom iz

Ilijade još i drugo raslinje. Na prvom je tu mjerstu Au.n:oc; 'djetelina', zapravo jedna njezina vrsta kakva raste u vlažnim nizinama

grčkim i trojanskim, a bila je osobito pogodna za hranu konjima. I doista se Aunoc; u Ilijadi spominje kao konjska paša (2, 775-777) :

[46c] innm be naQ' CXQf.lamv i:Kamoc;, Aunov EQEnTĆ>f-lEVOl i:AE68QmTĆ>V TE aEALvov, ECJTGtCJGtV

- >>a konji su stali svaki kod svojih kola čupkajući djetelinu i peršin nikao u močvari<<.

To je u polju pod Trojom. A u Spartu nas prebacuje Odiseja, kada Telemah, koji je onamo došao Menelaju, kaže o konjima koje mu je taj poklonio (4, 60 1-695) :

125 Usp. Katičić, 1987b, 35-37 i 1989, 58-73 i gore u ovom dijelu knjige. 126 Usp. Katičić, 1992 , 70.

Zeleni lug

[46d] "Irrrrovc; b' dc; 'I8cXKY]V OVK a/;Oflal. aAAa OUL iXD'l:cfJ tv8abc: Ac:l1.jxv ayaAfla· av yixQ mblmo avaaanc; c:vQtoc;, 0 i:vt flev Awn)c; rroAuc;, tv be xumtQOV, TCVQOL 1:c: i:;na( 1:' i]b' c:vQvcpvec; KQL Awx6v. tv b' 'I8itK1J oi)'[' cXQ bQOflOL EUQEEc; o(nc: u AELflWV.

- >>A konje ne ću voditi na I taku, nego ću ih ovdje ostaviti tebi samomu na diku: ti naime vladaš nad širokim poljem u kojem je mnogo djeteline, u kojem raste kipir, pšenica i pir i jačmen Što raste široka lišća. A na Itaki niti ima širokih trkališta niti ikakva livada.«

Konji neka ostanu gdje je

mnogo djeteline

Tu je bjelodano potvrđena osobita veza djeteline zvane Aw1:6c; Osobita veza

s konjima, a razabire se i njezina važnost za konjsku pašu. Po svo- djeteline

jem značenju ta je grčka riječ funkcionalno posve jednakovrijedna s konjima

izrazima TpaBa KOBhiAYIIIKa u ruskim i trava ditelina u hrvatskim pjesmama što čuvaju trag svetoga pjeva o božanskoj svadbi.

Kad se u Ili jadi opisuje boj na rijeci Skamandru i poboj Trojanaca

od Ahilejevih ruku, pošto se razgnjevljen zbog smrti svojega prijatelja Patrokla vratio u borbu, spominje se pri opisu požara koji se

pri tome razgorio i Aw1:6c; među raslinjem niklim sasvim blizu vode (2 1 , 349-350):

[ 46e] 6 b' tc; 7101:1Xf10V 1:QE\j.Jc: cpA6ya naflcpav6waav. Ka(ov'l:o 711:c:Mcu 1:c: KaL htcu i]be flDQLKCU, xa(c:'l:o be Aw1:6c; 1:' i]be 8Quov i]be xumtQov, 1:a mQi. xaAix QEE8Qa &Ate; rrmaflcio rrc:cpuxn.

- >> A on (tj . Hefest) je prema rijeci okrenuo blještavi plamen. Gorjeli su brijestovi i vrbe i tamariske, gorjela je djetelina i sita i kipir, Što je sve gusto izraslo oko lijepoga korita rijeke.«

To nabrajanje drveća i drugoga raslinja, što raste na obali rijeke jako podsjeća na slavensku odredbu onoga što se zove lrgz>, a gore

su dane osobito arhaične istočnoslavenske potvrde za to (str. 1 57-

1 58). Kao livada obrasla karakterističnim biljkama i grčko rro(ll

raspoznaje se dakle, i bez etimološke veze s baltičkim, već iz same

grčke tradicije kao jednakovrijedna sa slavenskim lrgz> i lrka. Vezu

rro(ll s koritom rijeke potvrđuje ukrasni epitet 'kojega je korito

Djetelina uz rijeku

Karakteristično drveće i grmije u lugu


obraslo travom'. Homer ga u Ilijadi (4, 383) daje rijeci Azopu u Beotij i: Aawnov b ' 'lKovw (3a8uaxoLvov Ac:xc:noLflV - »a stigli su do Azopa obrasla gustim rogozom i s koritom obraslim travom« . To

je upravo onakvo zemljište kakvo se praslavenski zove Ipka i lpgo. 127• O ljubavnom susretu Zeusa i Here pjeva se u Ilijadi na navede-

Magla i rosa nom mjestu ovako ( 1 4, 350-35 1 ) : 'r4J Ac:�aCY8f1V, t nl. b[ vc:<f>EAflV

ECYCYUV'W l KCXA�v XQVCYc lflV anAnval. an[mnwv EEQCYCXL -

»Njih je dvoje leglo, a na se su navukli maglu, lijepu zlatnu; s nje je padala svjetlucava rosa.«

Bosa Mare

Izgubila je prsten

Marko ga nije našao

Devet braće

Ne daju suncu

Magla i rosa javljaju se u jednoj pjesmi zapisanoj u Crnoj Gori u

kontekstu opisa svete svadbe:

[46f] IlaAe Mar Aa rro EojaHu, cHTHa poea rro AlfBaAH. HuTKO pocy rrpoh He MO)!(e, Hero j eA Ha 6oca Mape. Hu oHa je rrpoh He MO)!(e: Hora joj ce rrorriby)!(HyAa. Il peTeH joj ce ocKoquo. Mape MapKa rroTsopuAa: »Tu MH, MapKo, rrpcTeH Hal)e.« MapKo joj ce KyHujaiiie: »HujecaM TH rrpcTeH Haiiia. Ho caM cuHon e sojcKe AOIIIa; IlyiiiTax xpTe u arape, rryiiiTaX xpTe Hlf3 AlfBaAe, a arape y3 Ay6pase; AO AyHaBa AOXOAmne, Ha AyHaB ce HaA3Hpaxy, aA cy y rpaA AeBeT 6paTax. AeseTHHa cecTpy 'Majy, HO ux cecTpy cyHJ:.(e rrpocu; HujeAaH je 6paT He Aaje, HajMAal)u je 6paT AaBaiiie, oH a 6paha rosopaxy: »A He, 6paTe, jeAaH 6paTe,

1 27 Usp. Katičić, 1992, 70-7 1 .

j ep je cyH�e orlbeBHTO, cecTpy he Hll ll3ropeTH!«

Zeleni lug

C Apyre CTpaHe Mjece� rrpocll; HHjeAaH je 6paT He Aaje, HajcpeAlbH je 6paT AaBaiiie, cBa ra 6paha rrocAyiiiaiiie; j ep ce Mjece� rrpoMjelhyje. 0Ha liMa CBOjTe AOCTa: CBe 3BHje3Ae 3a jeTpBe, rrpexoAHH�Y ApyrapH�y, a AaHH�Y 3aOBH�Y· CHTi l, 6p. 229

Očito je da se tu radi o svadbi. A kad se pomnije razmotri, poka

zuje se jednako jasno da je to, koliko god je kazivanje sasvim drukčije oblikovano, ono isto mitsko zbivanje koje se kao susret Jurja i Mare opisuje u jurjaškim pjesmama [3, 2 1 , 22, 24, 26] . I tu mlad junak dolazi iz daleka, s vojnoga pohoda, tek se taj mladi junak

Daju mjesecu

Zvijezde su joj svojta

tu po kraljeviću zove Marko. Zelen lug zamijenjen je balkanizmom Livada

livada, ali i tu je grad, i u njem sestra s devet braće, tek o djeverima Grad

nema tu riječi. A Mara ima prsten, bit će zlatan, kao što u jurjaš-kim pjesmama ima zlatnu jabuku. I kako god on to niječe, opet se razabire da je prsten Marku, pa je onda njemu i djevojka (usp. [2 1 ] ) . Da je ta svadba nebeska, to se pokazuje u tome što se kao mladoženje javljaju sunce i mjesec. Zemlju je za te svadbe pokrila magla, u baltičkim se pjesmama u tom kontekstu javlja ista riječ kao migla, a po livadi je pala rosa. Po njoj Mara hodi bosa. T o je čvrsta Rosa - bosa

sastavnica te usmene predaje. Pokazuje to makedonska pjesma o

djevojci Mari za koju se pjeva: Kora K.e pacHII - Mapa K.e nopacHII, l Aa He e nyiiiTIIT 6oca no poea (lJ,eAaKOBCKII, 1 52) - »Kad bude rasla, Mara će porasti, da ju ne puste bosu po rosi«. T a rima rosa - bosa, a baltički rasa - basa, jedan je od nosivih lukova obrednoga pjeva Mara je

o svetoj svadbi. 1 28 Uočiti tu valja da se nevjesta svete svadbe javlja dvostruka

u dva lika: kao bosa Mare s Markom vani na livadi i kao sestra s

1 28 Usp. Katičić, 1990a, 77-79 i 1993, 52-56.

Svatovi na livadi


devet braće u gradu. To je udvostručenje, čini se, karakteristično za poetiku kazivanja mita u praslavenskoj hijeratskoj poeziji.

T aj drugi pramen usmene predaje bolje se upoznaje i čvršće potvrđuje pjesmom zapisanom u dubrovačkom kraju:

[ 46g] Pala magla na Bojanu, a svatovi na livadu. Tuda šeta mlada neve, u ruci joj žuta dunja, žuta dunja i četruna CHTI l, N2 1 16

Po svojem prvom stihu ta je pjesma varijanta upravo navedene. Tu je magla, ali se rosa izgubila. Zato se tu izrijekom spominju svatovi koji su pali na livadu. Tamo, u zelenom lugu, odvija se dakle

Nevjesta šeta svadbeno slavlje. Tu je i neve, nevjesta i ona šeta, upravo hodi. A žuta dunja i žut četrun u njezinoj ruci nije nego zlatna Jabuka koju

Zlatna jabuka će dati onomu za kojega će poći. I to je nedvojbeno izdanak iste

usmene predaje pretkršćanskoga obrednog pjesništva. 129

"\'e može bosa, pala je rosa

Baltička predaja

Rosa može pasti i tako visoka da ugrožava i konja, a djevojka ne

može po njoj hodati bosa. Taj motiv i taj , već poznati, srok potvrđeni su u jednoj srpskoj pjesmi: 130

[46h] - AeBojKo Moja, Hanoj MH KOIDa! - He M ory 6oca, naAa je poea KOIDY AO caMapa, MeHH AO ljepAaHa; KoiDy AO Hoca, MeH H AO naca. CHTI l , N2 579.

Ta je predaja baltoslavenska. Potvrda je mnogo, a sasvim bjelodano to pokazuje jedna latvijska daina:

[46i] Migla, migla, liela rasa, pazud manis kumeli1;tš. Nokrit migla, nokrit rasa,

1 29 Usp. Katičić, 1992, 7 1-72. 130 Usp. Katićić, 1990a, 79.

atrod' savu kumeli1;u, atrod' savu kumeli1;tu pie Meneša nama durvu. Meness lJima Saules meitu, ludza mani vedibds.

Zeleni lug

B 33865

- >>Magla, magla, velika rosa, izgubio se moj konjić. Spustila se magla, spustila se rosa, nalazim svojega konjića pred dverima Mjesečeva doma. Mjesec je uzimao Sunčevu djevojku, pozvao me j e u svatove. <<

Mjesec je uzimao Sunčevu djevojku

I tu se u magli i rosi nešto izgubilo, ali nije prsten nego konj . Izgubio st:

Odvija se svadbena svečanost, i to je nedvojbeno nebeska svadba: k01�j mladoženja i nevjesta nebeska su tijela.

U Homera je rosa koja obilježuje svetu svadbu zlatna. I u slaven-skoj i u baltičkoj predaji spominje se zlatna rosa. 131 Nema dvojbe Zlatna rosa da se tu radi o ulomcima indoeuropske sakralne poezije. Božanska svadba bio je i njezin mitski motiv, a magla i rosa, zlatne i blistave, bile su neizostavan dio njezina obrednog opisa. 132

A o vezi između rose i gubitka vrijednoga predmeta, duboko ukorijenjenoj u usmenoj predaji i bitnoj za mitski ustroj svijeta, Ruske svjedoče dvije ruske zagonetke i njihove odgonetke. Jedna zagonet- zagonetke ka glasi:

[46j] 0AeHa 1_\apeBHa ITO ropoAy XOAHAa, KAJOqlf o6poHHAa. CBeKop BHAeA, AeBepb ITOAH51A. (poea) Mu 200

- »Jelena carevna po vrtu je hodila, ključeve je izgubila. Svekar je vidio, djever je podigao.<< (Odgonetka: rosa)

druga je zagonetka ovakva:

[47] 3ap51-3ap51HHL\a ITO ropoAy XOAHAa, KAJOqH o6pOHHAa. Mec51'-\ BHAeA, coAHL\e BCKpaAo, a 3eMA51 cxopoHHAa. (poea) MH 198

131 Usp. Katičić, 1989, 88. 132 Usp. Katičić, 1992, 72-73.

Izgubili su se i našli kijuči


- »Zora-zorica po vrtu je hodila, ključeve je izgubila. Mjesec je vidio , sunce je ukralo, a zemlja sačuvala.« (Odgonetka: rosa)

Obje su zagonetke dalekosežno podudarne. I tu mlada žena, ne

vjesta, hodi po ograđenu vrtu (ropoA) . Izgubila je vrijedan predmet, Ključevi ključeve. Pretpostaviti je da su zlatni. Njima u proljeće J arilo otvara

kojima ]arilo zemlju i ispušta rosu.133 To i jest veza između ključeva i rose. T om u otvara zemlju se nitko ne može domisliti, to treba znati. Isto tako treba znati tko i ispušta rosu je svekar, a tko djever. Da se pri tome radi o nebeskim tijelima

pokazuje druga zagonetka. Njihova odgonetka otkriva skrovito mitsko ustrojstvo svijeta. Njegovo poznavanje, izrečeno ispravno oblikovanim riječima, daje onomu koji to tako zna i izriče na pravi način obrednu moć nad svijetom. T o su obredne zagonetke, upravo

kao i one zvane brahmodyam u vedskoj predaji indijskih brahmana. Potječu iz iste indoeuropske predaje obrednih tekstova, usmene dakako.

Bitnu mitsku vezu između ključa i rose izriče vrlo jasno jedna

bjeloruska ivanjska pjesma:

[47a] I1saHhiBa Man1 yno HoqKy HH cnaAa, yc10 HOqKy HH CIIaAa,

Veza Jurja y f1Hrpa KAIOqH K paAa,

s ključevima 3HMAIO pa3MhrKaAa,

i rosom p acy BhmycKaAa. p 8, 226

>>Ivanova mati svu noć nije spavala, svu noć nije spavala, u Petra je krala ključe, zemlju je otvarala, rosu ispuštala.<<

Zato je u svetoj zagonetci ključ upravo rosa. A rosu ključem ispušta upravo Juraj . To kaže ukrajinska pjesma:

[47b] Aa Ypail MaTKY KAHqe: - »Aa IIOAaH, MaTKO, KA!Oqi, Aa BhmycTHTH pocy, AiBOL\KYIO Kpacy.«

- >>I Juraj majku zove: »> dodaj, majko, ključe, i ispustiti je rosu, djevojačku krasotu.<<

133 Usp. gore, str. 31-34.

/----- 200 _ __..- ,

Zeleni lug

Tu je u kontekstu s Jurjem i rosom, dakle svetom svadbom, djevojačka krasota, kao što je divojaštvo u [24] i AIIBh51 KpacoTa u Djevojačka [25 ] . A i bjeloruska pjesma o svetcima što hode njivom jedan za krasota drugim kazuje:

[47c] A 3a TbiM Toro CBHTOe !Opne e KAIO'IHKaMH: 3HMAIO OTMbiKae�b, pocy nycKae�b. P 1 , 4S4, N2 7

- >>A za tim sveti Juraj s ključićima: zemlju otvara, rosu pušta.<<

Takvih je primjera još dosta. Veza ključa s rosom i Jurjem, a time i sa svetom svadbom, dobro je potvrđena.

Isti se pramen tekstovne predaje prepoznaje i u pjesmi zapisanoj

u istočnim srbijanskim predjelima:

[ 48] CeAH MOMa y rpaAHHH, 6pa3AY 6pa3AH, BOAY MaMH -Aa HaMaM H y rpaAHHy, Aa 3aAHBa paHo �Bene, paHo �Bene: 6eA 6ocHA>aK, 6eA 6oCHA>aK, )J(yr KapaHHA. r A e 6pa3AHAa, ry 3aCnaAa: B pr Aa rAaBy y 6ocHA>aK, B pr Aa pyKe y KapaHHA, B pr Aa HOre y BOAH�y, noKpHAa Ce TaHKOM KpnoM; H36HAa je CHTHa poea, Kao Aenny npeneAH�y, Ko jeceihy Ay6eHH�y, Ory A HAe AYAO MAaAo, AYAO MAaAo He)J(eJbeHo, yBaTH ce 3a ABa KO�a, na npecKO'IH y rpaAHHy, na roBopH AYAO MAaAo: »Aa A Aa 6epeM KHTY �Beha? Aa A Aa A>y6HM MAaAy MoMy? K H Ta �Beha M aA AO noAHe, -MAaAa MOMa MaA AOBeKa!« CHf1 1 , 4S3

juraj kijučem ispušta rosu

Moma u gradini

Voda i bosiijak

Sitna rosa

Ludo mlado neženjeno

Djevojka je blago dovijeka


T a pjesma nije obredna. Ona je izrazito životna. Ruski skupljači narodnih pjesama svrstali bi ju vjerojatno među obiteljske (necHH

ceMeHHhie) . Glavna joj je poruka narodna mudrost da je cvijeće, kad se ubere, imanje tek za nekoliko sati, a mlada djevojka, kad se uzme, imanje za čitav život. Tu doista nema ničega mitskog. Ali ta se po

ruka izriče tako da se jedno zbivanje pripovijeda do u vrlo neobične Poruka pjesme pojedinosti. Poruka pjesme tim je pripovijedanjem samo iskićena.

iskićena No u sadržaju i izrazu toga iskićenoga pripovijedanja prepoznaje obrednim se kazivanje mitskoga zbivanja kakvo je došlo do nas od obrednih

kazivanjem pjesama slavenskoga poganstva, a motiv mu je sveta svadba koja mita otvara i pokreće godišnj i ciklus rodnosti. I tu je djevojka u ogra

đenom vrtu. Praslavensko gordo u izvedenici gordina tu je, kao i u bugarskom i makedonskom, zadržalo svoje izvorno značenje. Sama riječ rpaAHHa znači tek 'vrt', ali se u pjesmi iz daljnjega pripovije-

Grad, gradina danja nedvojbeno razabire da je taj vrt ograđen, što riječ gradina izvorno i znači. To je dakle isti pramen usmene tekstovne predaje

kao ono Mara djevojka po gradu šeće [2 1 ] s varijantama [3] i [22] i nešto različi tije [6] . U ograđenom vrtu raste bujno raslinje, raznoli

ko cvijeće. I tu su djevojci noge u vodi, smočene, a tu je i rosa, tek

ne na livadi, nego je sama djevojka u ograđenom vrtu orošena. I tu nailazi mlad junak: 0TyA HAe AYAO MAaAo, AYAO MAaAO He)l(elheHo.

Mlad on, Tu se odmah prepoznaje ono: MoAOAOH OH xoAOCTOH [2] - »mlad neženjen on, neoženjen«. Nema dvojbe dakle da se u toj pjesmi o mami u

gradini očuvala, jako preoblikovano dakako, pretkršćansko obredno pjevanje o ljubavnom susretu mladoga boga i mlade božice, o svetoj svadbi.

U vezi sa svime time dobiva osobito značenje i to da u bugarskim dijalektima rpaAHHa znači 'njiva', 'polje', a dolazi i rpnHHa <

Njiva, vrt rpaAHHa 'njiva', 'vrt'. Ukrajinski pak dijalektalno ropoAHHa znači 'polje zasijano konopljom' . 134 To se izravno nadovezuje na ono iz ruske obredne pjesme: . . . Mo if eBeK op no rop6Ay XOAHTh, no ropoAy

XOAHTh, KOHoneAhKY ceHTh [ 1 8] . K tomu valja uzeti i [ 1 9] , gdje se

134 Usp. 3CC5I 7 (1980) , 33-34 s .v. gardina.

, --...._. 202 .� ,

Zeleni lug

također pjeva o konoplji što je izrasla i na njoj su zlatne rese. Od

toga zlata iskovat će se ključevi, pa se kaže: iz nje ćemo grad otpirat. T ako se i tu u kontekstu usmene tekstovne predaje nalazi praslaven

sko gordz,. Kako god i sa svim tim o tom kontekstu ne možemo sebi stvoriti jasnu i preciznu predodžbu, ipak se on nedvojbeno ocrtava i svjedoči o kontinuitetu usmene predaje sve od pretkršćanskih

vremena. T o pak što ga za sada nismo u stanju do kraja razjasniti svjedoči čak o njegovoj autentičnosti. Da je taj kontekst izmišljen, proizvoljno konstruiran, bio bi i do kraja jasan i potpuno razumljiv.

Pjesma pak o momi u gradini vrlo ilustrativno pokazuje kako se prastara baština sakralne poezije u ulomcima, pa i bitnim, očuvala preoblikovana u funkciji mnogo mlađih vrsta usmenoga pjesništva.

A to da je rosa, koja je, kako se pokazalo, neodvojiva od svete svadbe, izravno povezana s rodnošću polja pokazuje rečenica iz svadbene zdravice zapisane u Popovu u Hercegovini: Medna ti rosa rosila, a zemija ti plodila (ZNŽO 13 , 252) . Tu valja spomenuti i toponim Medna luka u planini Zvijezdi istično od Vareša u Bosni.135 A što praslavensko lr;ka izvorno znači, kakva je to vrsta zemljišta, o

tome je već bilo opširnije govora (vidi gore str. 1 58-1 60) .

S. Susret na vodi

Za prvobitno značenje praslavenskoga lr;gz, bitna je voda. I o tome je tu već bilo opširnije govora (vidi gore str. 1 55-1 58) . Nije dakle nimalo čudno što mnogi pramenovi usmene predaje kazuju da su se mladoženja što dolazi iz daleka i mlada nevjesta sreli na vodi. Sreli su se, naime, u lugu, kako pjevaju turopoljski ophodnici. Pa se u

jednoj jurjaškoj pjesmi umjesto o zelenom lugu i suhom drugu kao mjestu ljubavnog susreta govori o suhom drevcu i, sasvim izričito o

hladnoj vodi: Kukavica, Lado, zakukuvala, l Zakukuvala, Lado, vu černoj gore, l vu černoj gore, Lado, na suhom drevcu, l na suhom drevcu,

135 Taj mi je podatak dao Varešak Toni Petković i ja mu ovdje na tome od srca zahvaljujem.

Grad

Baština obrednoga pjesništva u funkciji mladih vrsta

Susret u lugu je susret na vodi


Lado, pri ladno} vode [37] . Taj susret na vodi potvrđen je na mnogo mjesta u usmenoj književnosti na slavenskim jezicima.l36 Neke su ovdje već spomenute. Tako u pjesmi o vojvodi Škenderu i najljepšoj djevojci iz grada Brinja stoji: Kada Škender pride na tu ladnu vodu, l

on na vodi najde l mlajehnu divojku [43] .

Voda je prisutna i kad se o suretu dvoje mladih na otoku Šipanu pjeva: Ide Mare na vodicu l za njom Ivo na konjicu: l Ivo Mari govorio:

Ivo i Mara na 1- Dušo Mare, pričekaj me, l imam s tobom govoriti! l Mare Ivu govori-vodi la: l Ne mogu te čekat, Ivo, l u dvoru mi devet braće [40] . Još izričitije

se voda, upravo voda hladna, spominje u drugoj varijanti, također

s otoka Šipana: Ide Mare na vodicu, l za njom Ivo na konjiću. l Ivo Maru dozivaj o: l- Dočekaj me, dušo Mare! l Mare Ivu govorila: l- Ne mogu te čeka: Ivo, l u dvore mi devet braće, l devet braće, sve zlatara, l

pa mi treba voda hladna (NL 1 88, br. 2 1 1 ) . Još jedna varijanta zabilježena je u Zaglavu na Dugom otoku: Rano rani mlada Katarina, l

Devet braće rano rani na vodicu hladnu; l za njom rani Ive dite mlado, l njezina se vidra dotaknuo, a vidro je zvonom prozvonilo. l Sačula ga stara njena majka l tere zove devet mile braće (NL 53, 32). To što se u svim tim

potvrdama spominje nevjestino devet braće jasno pokazuje da je to isti onaj susret u lugu o kojem pjevaju turopoljski jurjaši (vidi gore str. 1 1 6-1 17, 1 28-1 33, 138-139) . I tamo je devet deverka, kaki brajenek [2 1 ] i slično u [3, 22, 26] , a to je najizvornija predaja toga obrednoga mitskog kazivanja.

Ovoj je posljednjoj potvrdi vrlo bliska druga, zabilježena u Zbelavi kod Varaždina: Mlada se divojka rano jutro stala, l rano jutro stala, glatko počesala. l jona mi je vzela vedro }okovano, l jona mi je tekla pod visoku goru, l pod visoku goru i po ladnu vodu, l i po ladnu vodu svemu vranu konju. l ]ondi mi je našla svega vrana

Voda i šuma konja: l - Hoj, moj vranič konjič, kaj ti tuto delaš, l kaj ti tuto delaš, gde je pak tvoj gazda? l - Moj gazda otišel vu ravne gorice, l vu ravne gorice po čerleno vince, l kaj je pili bomo gda se ženil bode, l gda se ženil bode, tebe jemal bode (IKS 238) . I tu djevojka ide s vedrom

136 Usp. Katičić, 1989, 61-63.

Zeleni lug

po vodu, i tu se radi o svadbi, a tek se tamno naslućuje i to da su

konj i mladoženja zapravo jedno. 137 Od toga čak podilazi neka tajanstvena jeza. A tu su i ravne gorice u koje je mladoženja otišao kao što je u [37] č erna gora. T a gorica nije 'vinograd' , kako je god riječ o

vinu. T u gora treba razumjeti u južnoslavenskom značenju 'šuma'. Onda se odmah uočava i to da je s time podudarna ruska balada o rodoskvrnom susretu u mekoj travi (vidi gore str. 1 70-173) .

T amo stoji da je ležaj dvoje mladih položen oT CHHHro MOPH »od

sinjega mora« i oT TeMHoro Aeca »od tamne šume« [39] . Voda je tu more. Ali praslavensko mor'e izvorno znači močvara, a močvaran je i lr;gz> u svojem prvotnom značenju. To se osobito jasno razabire iz

kašupskoga izraza luguovata !oka 'močvarna livada' . I lr;gz> i voda i mor'e izriču tako isto značenjsko područje, pa se u svetom obred

nom pjevu mogu smjenjivati u varijaciji koja mu pojačava moć nad zbivanjem u svijetu. Šuma se pri opisu susreta spominje i u pjesmi

o Škenderu: On mi ju uhiti l za desnu ručicu l tere ju on metne l zad sebe na konja. l Kada oni pridu l posred černe gore, l počela je mlada l prigorko plakati [43] . A u značenju 'šuma' tu će biti prvotno pra-slavensko les'b. Mjesto susreta obilježuju tako ze/em lr;gz>, kojega su Obiiježja luga obilježja holdbna voda odnosno sin'e mor'e i tbmm }b !es'b.

Susret na vodi prikazuje se u hrvatskoj usmenoj književnosti i sasvim drukčije. Tako u pjesmi iz Gudinaca kod Vrpolja u Slavoniji:

[ 49] Divojčica vodu gazi, noge joj se bile; mlado momče konja jaši, grohotom se smije: - Gazi, gazi, divojčice, ne bi l' moja bila! -Ja da znadem, mlado momče, da bih tvoja bila, u mliku bi s' umivala, ne bi l' biija bila, u sirutki noge prala, ne bi l' biije bile, srebrom bi se po tko vala, ne bi l' viša bila, zlatom bih se opasala, ne bi l' tanja bila. HNP 7, 17, N r. 34.

Kako god je tu pripovijedanje sasvim različito, ipak se prepoznaje da je to onaj mitski susret na vodi. 1 38 Tek nema nikakve naznake

1 37 Usp. Katičić, 1987, 39 i dolje str. 381-385. 138 Usp. Katičić, 1993a, 53-54.

Mitski susret na vodi


da su divojčica i momče zapravo »bratac i sestrica« . Preoblikovan fragment obrednoga mitskog kazivanja tu funkcionira kao obična l jubavna pjesma.

O susretu na vodi pripovijeda se i u srpskoj predaji. Tako u pjesmi zapisanoj u Hercegovini: I1Ae Mape e BHjeApoM Ha BOAy, l 3a

Druge IbOM HHKO ea Hare Ha Hory (CHTIX 267, N9 264) . Tu nije teško varijante prepoznati varijantu upravo navođenih pjesama sa Šipana. Još jed

na hercegovačka varijanta pripada istom pramenu usmene predaje

i nedvojbeno je istog sakralnoga podrijetla, kako je god plitka zbog jeftine erotske aluzije koja je unesena u nju: l)eHo 6yKoM BOAa Teqe l OH�e Mapa rane rrpaAa. l l)eHO rrpaAa TY 3acrraAa. l flpHByqe ce

MAaAO MQMqe l H yKpaAe MapH rane (CHTIX 261 N9 254) .

Fragmenti, koliko su

uspostavljeni

Susret na vodi opisuje se i u gore već razmotrenoj pjesmi [48] :

CeAH MOMa y rpaAHHH, l 6pa3AY 6pa3AH, BOAY MaMH - l . . . fA e 6pa3AHAa, TY 3acrraAa: l . . . Bp rAa H ore y BOAH�y, . . . l 0TyA HA e AYAO MAaAO, AYAO MAaAO He)KelbeHo, l yBaTH ce 3a ABa Ko�a, l na rrpecKoqH y rpaAHHY [48] . Tu je djevojka y rpaAHHH, pa je to podudarno s nevjestica po gradu se šeće i slično [3, 2 1 , 22, 26] . I opet je jasno da je to ista tekstovna predaja o susretu o kojem pjevaju turopoljski jurjaši (vidi gore str. 1 1 6-1 1 7, 1 28-1 33, 138-1 40) . 139

Upotpunila se tako u dosta pojedinosti slika tragova praslavenskog

obrednoga kazivanja mita o svadbi u zelenom lugu kako se čuva u tekstovima usmene književnosti naroda što govore slavenskim jezicima.

6. Pregled rekonstrukata

Da bi se rezultati ovoga istraživanja izrazitije zaokružili , donosi se ovdje pregled rekonstruiranih fragmenata praslavenskih obrednih tekstova koji pripovijedaju o svetoj svadbi gromovnikove djece, koliko su tu uspostavljeni. Obrazloženje za tu rekonstrukciju dano je

u prethodnom razlaganju.

139 Usp. Katičić, 1989, 61-63.

Zeleni lug

Tu je na prvom mjestu kazivanje o susretu gromovnikova sina

i kćeri:

Mo ld 'b ]ary lo po zelenu jemu lrgu hoditb m'bnogo travy toptajetb po prti.

Kukavica zakukovala j utre rano zelene jem b lrzl, zelenejemb lrzl na susejemb drrzl, na susejemb drrzl, na orkytovejemb, na orkytovejemb i na borovejemb, na hold b ne jejb vode. To nestb by la kukavica, to jestb by la molda nevesta. VbSf srtb devojbky za mr ž b ot'b Šbdly, samo jestb ostala {Mara} devojbka. [Mara} devojbka po gordu hoditb, po gordu hoditb, deveri buditb, devftb deverbjb jako brat'b: » V'bstanite Sf, devftb deverbjb, devftb deverbjb jako brat'b. ]ary lo jestb do/pri Šbd!'b zelenejemb lrzl na susejemb drpze.« [Mara} jbmatb140 zolto jab!'bko. M 'b nogo gospody za jab!'bko dbrŽitb. jemu že jab!'bko, tomu devojbka! ]ary lu jabl'bko,Jarylu devojbka. ]ary lo jbmatb zolto jab!'bko. On 'b takajetb j ego V'bn orvbno pol e, v'bn orvbno pole, V'b Čbrny gory, v'b Čbrny gory,v'b devojbČbtvo.

O tome usporedi razlaganje u poglavlju l .

Nadalje je rekonstruiran obredni tekst s naznakom dramskog

dijaloga

- device, kaka j ego jesi roda (i plemene)? - u mene jesth devfth bratb.

140 Praslavenski to znači 'uhvatila je', 'drži'.

Susret u lugu

Prepoznavanje brata i sestre

Bosa na rosi


- device, ty jesi moja sestrica! O tome usporedi razlaganje u poglavlju 3.

Jasno je utvrđeno i obredno sricanje:

padla jestb rosa - devojbka hoditb bosa. O tome usporedi razlaganje u poglavlju 4.

Među svim elementima rekonstruiranog praslavenskoga svetog obrednog pjeva ovi su fragmenti čvršće odredivi. Cjelina

pak omogućuje da se stvori prilično jasna predodžba o mitskim sadržajima na kojima se zasnivala ta pretkršćanska obrednost.

� zos ---

Zlatna jabuka

l. Igrala je zlatna jabuka

Turopoljski jurjaši pjevaju o mladoj nevjesti koja se po gradu šeće ova-

ko: Mara ima zlatnu jabuku (H 4). A i funkcija te jabuke u Marinoj M am i mti

ruci jasno je određena: Komu jabuka, temu djevojka (H 14). 1 Sama z!dtnu jabuku izreka Komu jabuka, tomu djevojka čvrsto je ugrađena u narodnu

frazeologiju na području mnogo širem od onoga na kojem su uobi-

čajeni jurjevski ophodi i pjevaju njihove pjesme.2 Ta se jabuka tače

u ravno polje (H 14 i Nodilo 688) i ono od toga rodi i plodi (Ž 44,

br. 63), a tače se i u crne gore (H 14 i Nodilo 688) i u djevojaštvo

(Nodilo 688).3

[l]

Ovamo ide i pjesma iz križevačkoga kraja:

Potočil ]ežuš zlatu jabuku, po toči! ju je v naše polje: Naše polje lepo) rodilo, lepo) rodilo zlatom šenulkom, š čim se alduju se Bože meše, se Bože meše pod Božim krovom, pod Bo ž im krovom, na Božem stolu. š br. 5042

Tu je jako prisutna kršćanska interpretacija. No ako se to zane

mari, onda je isto što se kazuje i u Potoči nam, gazda, jabuku l vu to

O tome vidi gore str. 1 28-134. 2 Kako mi kaže studentica Mirjana Saraf iz Podmilačja kod Jajca, tako govore, kada je

riječ o izboru mladoženje, Muslimani u susjednom selu Kuprešani, a druga studentica, Dragica Saraf, katolkinja iz istih tih Kuprešana, kaže da je čula kako to govori njezina baka. Zahvaljujem im na tim podatcima.

3 Usp. o tome gore str. 131-139

jabuka se toči

u polje

]arilo toči

jabuku

Zlatne jabuke

padaju

s drveta

nad stolom

i donose rodnost


llilie polje široko l da bi nam polje rodilo, l zlatom pšenicom plodilo (Ž 44, br. 63). Ono što je tamo gazda tu je]ežuš. Odade se razabire da

je to božansko biće, i to ono isto koje se u ophodničkim pjesmama

javlja kao juraj (H 14 i Nodilo 688). Sve su to zamjene za izvorno

ime ]arylo, ]arovitb, pogansko i zato zamjenjivanjem potisnuto iz

usmene tekstovne predaje kršćanskih vremena.4

Zlatne jabuke rastu na »zlatnom drvetu«, što vjerojatno i ne zna

či drugo nego da rodi zlatnim plodovima. To jasno izriče slovenska

pjesma:

[2] V našem polj i zlata jablan, pod jablanka zlata miza j okol' mize zlati sto/i, na njih sedi Bog Marija! V rokah ima zlato kropel. Hiti se ve zlato jablan, doli padu tri jabuka. Prvo palo v naše polje: Naše polje obrodilo. Drugo palo v naše gore: naše gore o brodile. Tre tj e palo v naše selo, naše selo zdravo, oj veselo: Daj Bog, daj nam dobro leto, daj Marija, daj nam Bog. š br. 5183

Taj prisno srodni slavenski jezik ne treba prijevoda. Ipak je dobro

napomenuti da jablan znači 'jabukovo drvo', miza stol' i stol 'sto

lac'. Isto tako da kropel znači 'batina', a gora 'vinograd'. N a prvi se

pogled razaznaje da je to temeljito kršćanski interpretiran fragment

Mit plodnosti praslavenskoga poganskog obrednog kazivanja mita plodnosti. A

osoba koja čini da se zlatne jabuke kotrljaju i tu je božanska, to je

ovdje upravo Bog.

Sve to potvrđuje i varijanta iste pjesme koja glasi:

4 Vidi o tome gore, str. 88-103.

Zlatna jabuka

[3] V našem poh'u zlatna jablan, daj Bog, daj Marija dobro leto. Daj nam ga Bog. Pod ja b lankom zlatna miza, okol ' mize zlatni s toli. Na njih s edu Bog, Marija, Bog, Marija, sveti Petar. V rokah drži zlatno kloper, s hi tijo se vu jablan ko, doli padu tri jabuka. Prvo palo v naše selo, naše selo 'se veselo. Drugo palo v žitno poh·e, žitno poh'e obrodilo: 'saka latka dva vaganka, razstavica po kuplenik. Tre tj e palo (v) vinske gore, vinske gore o brodile: stara trta to vor vina, gre benica po lodrco i prevezec po vedrce. š br. 5189

I tu hrvatskomu prisno srodan jezik ne treba prijevoda, dosta će

biti reći da latka znači 'klasić', razstava 'svežanj od četiri snopa', ku

plenik 'pol vagana', trta 'trs', tovor 'tovar' tj. mjera robe što se može

natovariti konju ili magarcu, grebenica 'grebenica', 'položnica', 'po

valjenica' tj. nadzemni dio vinove loze koji se zavinut ukopava u

zemlju da se ukorijeni. Zatim lodrca znači 'bačvica kakve se po dvije

povezane natovaruju na životinju', dakle pol tovara, a prevezec znači

'priveščić'. T o je, dakako, ulomak iste tekstovne predaje. Kršćanska

interpretacija tu je još penetrantnija, ali mi ipak znamo koji to bog

Zlatne jabuke

s drveta nild

stolom p.ui.�;u,::

dono.<e pfodrw.•;

kotrlja zlatne jabuke Što time donose selu veselje, polju i vinogradu Predmeti su

rodnost. Ta je rodnost tu bogato i razvedena opisana. To je vjero- i pojmm·i tu

jatno tako bilo već u praslavenskom obrednom pjevu, ali su ondaš- zamijenjeni

nji predmeti, pojmovi i nazivi zamijenjeni suvremenima kakvi su suvremenima

bili u vrijeme kad je ta usmena poezija dobivala oblik u kojem je i


zapisana. Stol pak pod drvetom za kojim sjede svete osobe poznat je

i u pjesmama ruskih proljetnih ophoda.5

Jabuka što pada sa stabla i kotrlja se ne potiče samo rodnost polja

i vinograda, nego i plodnost ljudskoga braka. To pokazuje jedna

ruska svadbena pjesma iz Aninskoga rajona Voronješke oblasti:

jabuke padaju [4] B caAy Ali, B caAHKe,

s grana na stol

i kotrljaju se

po pladnju

Rasipaju se

kao šećer

i mirišu

na grožde

jedna

mladen cu,

druga

mladenki

B 3eAeHOM BliHOrpaAHKe, ali -AIOAli, ali-AJOAli, BO 3eAeHOM BliHOrpaAHKe COAOMaAHOI A Be BeToqKli Ha ABOp, CKaTHAliOI ABa 5.!6AoqKa Ha CTOA, ali -AIOAli, ali-AJOAli, COKaTliAliC5.! A Ba 5.!6AoqKa Ha CTOA. A Ba caAOBhie, MeAOBbie, Ha cepe6p5.!HOM 6AJOAeqKe. l.fTo 110 6AJOAeqKy KaTaeTC5.!, poBHO caxap paccbmaeTC5.!, BliHOrpaAOM OT3hiBaeTC5.!, ali -AIOAli, ali-AJOAli, BliHOrpaAOM OT3hiBaeTC5.!. KaK rrepBoe 5.!6AoqKo KopoAJO KopoAeBuqy, HuKoAaJO YcTHHOBuqy. Ali -AJOAH, ali-AJOAH, HuKoAaJO YcTHHOBuqy. A Apyroe-To 5.!6AoqKo KopoAeBe KopoAeeBHe, ali -AIOAli, ali-AJOAli, KopoAeBHe KopoAeeBHe, ArpacpeHe AAeKceeBHe, ali -AIOAli, ali-AIOAli, ArpacpeHe AAeKceeBHe. <PB 86-87, N2 38

- »U vrtu zar, u vrtiću, u zelenoj vinovoj lozi, aj-ljulji, aj-ljulji, slomile su se dvije grančice na dvor, skotrljale su se dvije jabučice na stol, aj-ljulji, aj-ljulji , skotrljale su se dvije jabučice na

5 Vidi gore str. 23-26.

Zlatna jabuka

stol. Dvije vrtne, slatke, na srebrnom pladnju, aj-lj ulji, aj-lj ulji, na srebrnom pladnju. Kako se po pladnju valja, baš kao šećer se rasipa, na grožđe miriše. Aj-ljulji, aj-ljulji, na grožđe miriše. Kao prva jabuka, Kralju Kraljeviću, aj-ljulji, aj-ljulji, Kralju Kraljeviću, Nikolaju Ustinoviču, aj-ljulji, aj-ljulji, Nikolaju Ustinoviču. A druga jabučica, Kraljevoj Kraljevni, aj-ljulji, ajljulji, Kraljevoj Kraljevni, Agrafeni Aleksandrovni, aj-ljulji, ajljulji, Agrafeni Aleksandrovni.<<

Tu osobite jabuke padaju s grana na stol. On dakle i tu stoji pod

drvetom. Taj stol je svadbeni. A neobične jabuke što se rasipaju kao Sto/je

šećer, mirišu po grožđu i kotrljaju se po srebrnom pladnju povezuju _it•adbeni

mladi par. Posreduju svadbu. Upravo kao i ona zlatna jabuka koju

Mara daje Juri, a on ju kotrlja u polje.

Pošto su pale na stol, jabuke ne miruju. No ono što se s njima

događa i nije osobito dramatično. I u slovenskim pjesmama što su

upravo navedene pod jabukovim drvetom također stoji stol. Drvo

je obraslo zlatnim plodovima, a zlatan je i stol pod njim. U ruskoj Pladanj je

svadbenoj pjesmi, doduše, nema govora o zlatu, ali je pladanj sre- od srebra

brn, pa je tako i tu u kazivanju prisutan plemeniti metal. Jabuke

padaju na stol, na srebrni pladanj. Tamo se kotrljaju i dolaze jedna

mladoženji, a druga nevjesti.

Kotrljanje jabuka ne dovodi samo do njihova raspadanja, nego

može biti i vrlo razorno za okolinu.6 To kazuje varijanta, također

ruska svadbena pjesma:

[4a] ITo caAHKy-caAHKy, ITO 3eAeHOMY BllHOrpaAHKy, TaM XOAHAa, rroryAHBaAa MOAOAa )!(eH a, 6o5IpbiH51 AKcHHh51 AHApeeBHa. Ha To ii. R6t..oHhKe A Ba 516r..oqKa pBaAa, OHa KAaAa Ha 6AIOAeqKo, Ha 6t..IOAeqKO Ha cepe6p5IHOe. BocxoAHAa Ha BhiCOKHH Ha TepeM, CTaHOBI1Aa Ha Ay6oBOH CTOA.

6 Usp. Katičić, 1990, 188 .

Kotrijanje

jabuke je

razon1o

Srebm

pladtll�j

jabuka

razorno igra

Sokol bere

biser


j,y6osoii: CTOA pa3AaraeToi, _\Ba JI6AO'lKa pacKaTalOTCJI ITO 6Al0Ae'IK3 ITO cepe6peHy. Kup l, 64, N9 82

- >>Po vrtiću-vrtiću, u zelenoj vinovoj lozi, tamo je hodila, šetkala, mlada žena boljarka Aksinja Andrejevna. Na drvcu jabukovu ubrala je dvije jabučice, metnula ih je na pladanj, na pladanj na srebrni. Uzišla je na visoku kulu, postavila ih je na stol od hrastovine. Stol od hrastovine se raspada, dvije jabučice se raskotrljavaju po pladnju po srebrnom.«

Isto to mitsko zbivanje pripovijeda se u jednoj hrvatskoj pjesmi

zapisanoj na Kvarneru, u Primorju. Tek su tu posljedice kotrljanja

zlatne jabuke po stolu još mnogo dramatičnije:

[5] Igrala je zlata jabuka na jednem stolu gospodskem. Iz stola j ' dole padala, trin gradon vrata razbila, Trogiru i Šibeniku i belu Zadru nad more. V Zadru se j ' biser prosipa! od trešnje zlate jabuke. Prileti sokol za gore i bere biser pod perje. Zadrani sokolu govore: - Ne beri sokol bisera, aš ga j ' nam čudo potreba. IK 32 br. 28

Ta pjesma, takva kako je zapisana, nije nego ulomak opširnijega

kazivanja. Tu je zlatna jabuka već na stolu. Stol je gospodski kao

i onaj zlatni pod zlatnom jabukom za kojim sjede svete osobe u

gore navođenim slovenskim pjesmama [2, 3]. To se može reći i za

Gospodski stol svadbeni stol jer su gospoda svatovi stajaći izraz u novoštokavskoj

usmenoj epici, a u Rusa se oslovljuju s 6o.Hpe, što stoji za prvotno

rocnoAi. Jabuka se na stolu pomiče, kotrlja i pada s njega. Pri tome

razbija vrata triju gradova, sve jadranskih, koji se i poimence nabra-

Prosipaju se jaju. Pri njezinu se kotrljanju poBRO caxap »haš kao šećer« prosipa

biseri ju biseri. Tu se također radi o motivu svadbe. To pokazuju srpske

Zlatna jabuka

pjesme u kojih se jednoj kazuje o nevjesti: KaA je cTaHy BOAHTH, l

HeKa KaMeH 3BeKehe, l HeKa 611cep Tpenehe (CHTI l, NQ 578), a

u drugoj se pjeva: KaA CBaTOBH npoxoAe, l HeKa 611cep Tpenehe, l Svadba

A p am KaMe H 3BeKehe, l HeK je cpehe TO Bene ( CHTIX 262-263

NQ 255). Tako je i u primorskoj pjesmi u kojoj se s jabuke dok se

kotrlja trusi biser zapravo riječ u svadbi, pa se sve slaže u skladnu

cjelinu. Potpuno nov je tu samo motiv sokola koji doli jeće i skuplja

biser da ga odnese.

U hrvatskoj pjesmi raspoznaju se dvije ključne riječi rekonstrui

rane praslavenske tekstovne predaje. T o su gordo i vorta.l T ekstovnu

povezanost tih dviju ključnih riječi s predajom o zlatnoj jabuci koja

posreduje svadbu potvrđuje i druga hrvatska pjesma, istarska 1z

Rakotola, koja nije nego varijanta upravo navedene, a glasi:

[ 6] Igrala se zlatna jabuka, pala je divojki na krilo, razbila je trim gradom vrata. Kud te ti svati pasiv at, ča ćemo tim svat om dari vat? Fantima te bile stumanje, di verom te svilne focole, divojkam te svilne kanice. IK 2, 149, br. 152

Veza s motivom svadbe tu je sasvim eksplicitna. Ništa manje

eksplicitna nije ni u varijanti sa sjeverozapada Hrvatske:

[7] Igrala se jabuka pred gospodinom na stolu, igrajuć nake l opala, trem gradom vrata razbila, četvrtom gradu ob loke. V onom gradu nikoga, samo mi jedna divojka. Junakom svilu zavdala: - Ugle) se, junak, vu po ije jidu li moji svatovi, trepće li zastav pred njimi?

7 Vidi Katičić, 1987b, 29-32 i gore str. 54-60 i 1 16-122. Vidi i dolje, str. 245-251 .

Razorna igra

jabuke pri

svadbi

Igra jabuka

na stolu

i razbija

gradovima

vrata i prozore

Idu smtoz·i

Nevjesta je

u gradu

jabuka probija

koljeno

Prosipa se biser,

kupi ga sokol


- Trepće ti, trepće, divojka! C'glej se, junak, vu polje zvone li konjem potkove, mladim junakom ostruge? - Zvone ti, zvone, divojka! - Trepću li snaham kitice? Trepću Ti, trepću, divojka! š br. 5276

Djevojka u gradu kojemu treba otvoriti vrata motiv je mitskog

kazivanja o kojem će biti još govora.8 Svakako se sada jasnije ra

zabire kako je jabuka, ovdje se samo podrazumijeva da je zlatna,

razigrana i razorna, bitan rekvizit mita o svetoj svadbi.

Pokazuje to i srpska pjesma iz Hercegovine:

[8] BakaAa ce ja6yKa OA Map11Ha KokeHa AO lllnerroBa KOke Ha. Tlpo611 lllnerry KOkeHo. )l(aAHAa ra Map11ja: -Jao , Ayiiio rr cpu;e! Jao, Moje KOkeHo. Tla rroky611 Koke Ho. lllherry 6oAa rrpe6oke. CHTlX 259-80 NQ 251 .

Posebno valja uočiti da se jabuka i tu kotrlja: BaA>aAa ce ja6yKa.

I sokol koji dolijeće i kupi bisere stalan je motiv usmene mit

ske predaje o jabuci. To pokazuje druga srpska pjesma, također iz

Hercegovine:

[9] CKoqHAa CKOKOM ja6yKa, YAPHAa rpaAy y B paTa. Tlpocy ce 611cep 113 rpaAa. CaBH ce THu;a coKoAe, rroKyrrH 611cep ITOA rrepja, cT aA e MH AeheT y3ropa. CHTlX 260 NQ 251

Ovdje se pjeva rrpocy ce 611cep H3 rpaAa, a u [5] V Zadru se j' biser

prosi pal. U ruskoj pak pjesmi [ 4] dolazi po BHO caxap pacCbmaeTOI.

8 Vidi Katičić, 1989, 85-87 i dolje str. 242-251.

Zlatna jabuktl

Nema dakle dvojbe da je sypati, upravo (pro-lraz-)sypati nosiva ključ- Prosipati

na riječ prvobitne usmene predaje o razornoj zlatnoj jabuci koja igra

bitnu ulogu pri svetoj svadbi. Ali to što se prosipa u hrvatskoj je i u

srpskoj pjesmi biser, u ruskoj pak kao šećer. Šećer je tu nedvojbe-

no mlađa prilagodba praslavenske tekstovne predaje. Biser je stariji Biser

i mogao bi biti i prvotan. Svakako je bolje uklopljen u predajni

kontekst. U jako arhaičnom opisu svjetskoga drveta sadržanom u

hrvatskoj pjesmi s otoka Šipana pjeva se tomu stablu: Oj javore,

zelen bore, l lijepo ti t' je ukjraj vode! l Iz stabra ti voda teče, l iz grana

ti čele lete, l a vrhom ti biser rada (HNP 5, 18, br. 14). A u drugoj

jednoj varijanti govori samo to drvo: neg iz stabra voda teče, l na vrhu

mi biser rada (HNP 6, 206, br. 94). Biser tako, isto kao i zlato, raste

na vrhu drveta svijeta, koji je od toga suh.9 Isto tako jabuka od koje

se trusi biser javlja se u tekstovnoj predaji pored zlatne jabuke.

Razorna sila zlatne jabuke kad se kotrlja bolje se razumije u

svjetlu jedne srpske pjesme koja jabuke izvorno dovodi u vezu s Grom i munja

gromom i munjom:

[lO] Oj, i)eBojKo, AYIIIO Moja, IIITO CH TaKO jeAHOAHKa H y rracy TaHKOBHTa -KaH Aa e' cymw Koce rrAeAa, a Mjece�y ABope MeAa? HH caM cyH�Y Koce rrAeAa, HHT Mjece�y ABope MeAa, BaH CTajaAa H rAeAaAa i) e ce MyH>a e rpoMOM Hrpa. MyH>a rpoMa HaAHrpaAa ABjeMa-TpHMa ja6yKaMa

CHfll, NQ 235

To što se tu spominju sunce i mjesec uspostavlja izričitu vezu s

nebom. Jabuke i naranče kojima se igraju grom i munja nisu nego

pjesnička slika za zlatne jabuke, a one su gromovite, predstavljaju

nebeski bljesak.

9 Usp. Katičić, 2005b, 50-51 i 2008a, 43-44.

Sunce i mjesec

Munja groma

nadigrala

Zeleni lug-.- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

Slika se nadopunjuje ako se uzme u razmatranje i jedna starinska

crnogorska pjesma:

Grad na grani [ll] fpaA rpaAHAa 6HjeAa BHAa HH Ha He6y HH Ha 3eMA>H, Her Ha rpaHH OA o6AaKa. Ha rpaAy cy Tpoja B paTa. ]eAHO BpaTa OA CKepAeTa, Apyro B paTa OA 6Hcepa,

Troja vrata

Sin se ženi,

kći udaje

Munja se

s gromom igra

Dva brata,

dva djevera

Tpehe B paTa cyxor 3AaTa. ilho cy B paTa OA CKepAeTa, Ha Ta BHAa rnhep yAaBa. llho Acy B paTa OA 6Hcepa, Ha Ta BH Aa )!(eH H Cif Ha. llho cy B paTa cyxor 3AaTa, Ha Ta BHAa cjeAH caMa. BH Aa rAeAa y o6AaKe l)e ce Mpna e rpoMOM Hrpa, MH Aa ceCTpa cy A Ba 6paTa, a HeBjeCTa e ABa l)eBepa, a TO MHAO BHAH 6HAO.

Tu je uspostavljen kontekst u kojem se igraju grom i munja. A

iz [ 1 0] se zna da se u toj igri vrte i kotrljaju gromovite jabuke. One

su zlatne, pa se o njima pjeva i kao o narančama. U tom kontekstu

su i grad i vrata, a sve to u prilici svadbe. Sad je razumljivo i kako

to razigrana zlatna jabuka vrteći se u igri udara gradu u vrata i raz

bija ih. Tu se javlja i figura etymologica, karakteristična za slavensku

sakralnu poeziju: gordo gorditi, što prvotno znači 'ograđivati vrt', ali

Grad graditi tu se, dakako, razumije kao 'graditi tvrdi grad'.

Tu tekstovnu predaju potvrđuje varijanta, također u crnogorskoj

pjesmi:

( 12] fpaA rpaAHAa 6HjeAa BHAa HH Ha He6o HH Ha 3eMA>y, HO Ha rpaHy OA o6AaKa. Ha rpaA rpaAH Tpoja BpaTa: ]eAHa B paTa CBa OA 3AaTa,

/---..__. 218 �,

Zlatna jabuka

Apyra BpaTa OA 6Hcepa, Tpena B paTa OA IIIKepAeTa. Uho cy B paTa cyxa 3AaTa, Ha I-bH X BH Aa CH Ha )!(eH H. Uho cy B paTa OA 6Hcepa, Ha 1-bllX BHAa Knep yAaBa. Uho cy B paTa OA IIIKepAeTa, Ha 1-bHX BHAa CaMa cjeAH, caMa cjeAH, rrorAeAyje Ije ce My !-ha e rpoMoM Hrpa, MH Aa cecTpa cy A Ba 6paTa, a HeBjeCTa e A Ba l)eBepa. M yi-ba rpoMa HaAHrpaAa, MH Aa ce CT pa o6a 6paTa, a HeBjecTa A Ba ljeBepa. CHIT1, N9 226

Tu se vidi da je raspored vrata i skupocjenog materijala kojim

su iskićena mlađi dodatak, improviziran, pa je stoga i različit od

varijante do varijante.

T o potvrđuje i hrvatska pjesma s otoka Š ipana:

[ 13] Bq'ela vila grad gradila ni na nebu ni na zemiji, bijela vila, neg u krajku u oblaku. Na grad stavija troja vrata, na grad stavija: jedna vrata sunca žarka, druga bijela od mjeseca, druga bijela, treća vrata suha zlata. Koja vrata od sunašca, koja vrata, na ta vila iš eću je i niz more pogledu je, i niz more; koja vrata od mjeseca, na ta vila ženi sina, na ta vila; koja vrata suha zlata, na ta vila ćer uda va, na ta vila. HNP 7, 125 , nr. 219

U toj je varijantP0 igra munje s gromom potpuno izostavljena.

Zato je tu svadba na vratima povezana sa suncem i mjesecom. A

lO Još jednu varijantu donosi Š br. 5452.

Isto, tek nešto

drukčije

Grad na kraju

od oblaka

Sunce i mjesec

Sestra s dva

brata, dva

djevera

Zlatna grana

Mokoš


to. još i izričitije nego spomen bljeska i grmljavine, pokazuje da je

svadba nebeska.

Sestra, nevjesta nebeske svadbe, igra se s dva brata kao munja

s gromom. Među tom dvojicom nije onaj njezin brat kojega ona

odabire da se uda za nj. Oba ta brata su, naime, njezini djeveri jer

su braća njezina odabranika. Da je on među njima, ne bi joj bio

djever, nego ženik.

Majka promatra igru svoje kćeri s braćom i drago joj je što ih je

nadigrala. Tako kćeri ostaje zlatna jabuka, gromovita, i može ju dati

svojemu izabraniku, mladiću koji je došao iz daleka.

T o što se na dvojim vratima odvijaju dvije svadbe, vjenčanje sina

i kćeri, zakriva da je to zapravo jedna svadba, rodoskvrna, jer se

udaje sestra za brata. Zato je svadba udvojena, a vrata su umnožena.

T o pak što se grad gradi na grani od oblaka pokazuje da je taj grad u

nebeskom svijetu. A grana je ona u krošnji svjetskoga drveta, krošnji

koja predstavlja nebeski svijet, grani koja nije zelena, suha grana,

zlatna (Vergilijev aureus ramus, Eneida 6, 136-139 i 201-211), na

kojoj bog Perun ima svoj dvor. U njem se gospoda prosci trude oko

ruke boginje njegove kćeri. O tome hrvatski jurjaši pjevaju ovako:

Sve su kite oklenile, samo jedna ne. l Ona nije oklenila kaj zelena nij.

l N a toj kiti sva gospoda i gospon Bog (H 17). 11

Domaćica u gradu tu je žensko. Pomišlja se dakako na božicu

Mokoš, Perunovu ženu.12 A zbivanje koje se opisuje odvija se na

razini dviju generacija. Tu su s jedne strane sin koji se ženi i kći koja

se udaje, a s druge majka koja sjedi na vratima i gleda gromovitu

igru. Ali se to isto u drugoj pjesmi pripovijeda i o kćeri. I tu pri

povijedanje s jedne generacije prelazi na drugu. Pri tome se mogu

zamijeniti i uloge. U pjesmi [10] ne gleda igru munje s gromom

majka, nego djevojka.

Kako pak ni zlatne jabuke ni djevojka koja se igra njima nisu

nimalo bezazlene, to kazuje vrlo slikovito jedna druga crnogorska

ll Vidi gore str. 141-142. 12 Usp. Katičić, 2003b.

Zlatna jabuk,l

pjesma što je kao balada. Njezino pripovijedanje počinje, vrlo ka

rakteristično, na vodi: 13

[14] l13BHpaAa CTyAeHa BOAlfl\a, Ha BOAliliY cpe6pHa CTOAlfl\a, Ha CTOAliliY AH jena ryeBOjKa: )KyTe cy joj Hore AO KOJDeHax, a 3AaheHe pyKe AO paMeHax, KOCa joj je KI1Ta H6pHmHMa. OHo qyAo rro CBHjeTy rrol)e, H TO 3aqy nama THpaHHHe, rra OTIIpaBlf CBoje ABHje CAyre: - AjTe, cAyre, AO BOAe cTyAeHe Aa BlfAHTe AH jerry l)eBojKy! AKo 6yAe KaKo Juyi)H Ka)Ky, y3ehy je 3a BjepeHy 1uy6y. -0HAOAeH ce IIOAlffOme CAyre. KaA AOI)ome AO BOAe CTyAeHe, aA lfCTHHa KaKO Juyi)H Ka)Ky, rra xojAome Te rramH Ka3ame. CHAHe e B aTe nama oKyrrHo, OH OKYIIH CBaTaX meeT CTOTHHaX, Te OTOAe XOjAom' 3a l)eBOjKy. KaA HX BHI)e AH jena l)eBojKa, jeCTe MAaAa plljeq fOBOpllAa: - <PaAa Eory, qyAa BeAllKora! Aa All je ce nama rroMaMllo? Kora xohe Aa pM e 3a 1uy6y! Aa OH Y3Me cyHqeBy ceCTpHl\y, MjeceqeBy rrpBo6paTyqeAy, AaHllqlfHY EoroM rroceCTpHMy! -ITa ce MAaAa OA 3eMJDe IIOAllrAa ll 6aqllAa y I,IerroBe pyKe, Te H3BaAll TPH ja6yKe 3AaTHe ll 6aqll llX He6y y BlfCllHe. HaTaqe ce cBaTax meeT CTOTHHax Ko he rrpllje yrpa6llT ja6yKe;

13 Usp. gore str. 203-208.

Lijepa

djevojka

Paša tiranin

Sunčeva sestra

Tri zlatne

jabuke

Tri 111 u nj e

Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

Ho Tp u Myfhe OA He6a rryKollle: jej,Ha ralja ABa ljeBepa MAaAa, j,pyra ralja rrallly Ha AopuHa, T pena ralja CBaTaX JlleCT CTOTHHaX. He yTeqe oKa 3a cjeAOKa, Hil Aa Ka)l(e KaKo rroru6ollle! CHD l, N2 232 j

Tu je kazivanje mitskoga motiva intonirano izrazito epski. Vrlo se jasno razaznaje predložak hajdučkih pjesama. Odatle i završna formula kojom se dojmljivo opisuje da je protivnik potpuno poražen pošto je upao u zasjedu. Tu se sasvim izričito kazuje da je nevjesta zvjezdano biće, da pripada nebeskoj obitelji i da nije nimalo bezazlena, nego vrlo opasna kad netko dirne u nju. I tu se radi o svadbi, ali je ono Mara ima zlatnu jabuku osvijetljeno sasvim novim

jabuka je munja i neočekivanim svjetlom. Jabuka se mitski identificira s munjom, i to onom kuglastom, upravo loptastom, koja je osobito žestoka i opasna, najubojitija od svih vrsta munja.

Motiv nevjeste u nebeskoj svadbi tu je izvrnut gotovo do parodije. Paša u toj pripovijesti nikako nije jura, koji dolazi iz daleka i od nevjeste dobiva zlatnu jabuku kao njezin odabranik. Ta nam pjesma mnogo kazuje o kontekstu mitskoga zbivanja, o predodžbama što su uključene u nj i u tekstovnoj se predaji o njem, kako smo ju do sada upoznali, samo podrazumijevaju. Nema, međutim, podloge da se ta epska groteska o paši kao nesretnom proscu shvati kao izravna

Neraspoloženje preoblika predaje mitskog kazivanja u obrednome tekstu, pa bi tako raje prema paša bio jedan od mitske gospode što, zaludu, za jabuku drže. Dok

pašama nema podataka koji bi upućivali na to, mnogo je vjerojatnije, i zato treba pretpostaviti, da je ta epska groteska samo literarna preradba mitskog motiva, vrlo uspjela, kojom se sočno izražava neraspoloženje raje prema pašama.

Isti se književni motiv susreće u drugoj pjesmi. Intonirana je manje epski. Situacija je prikazana drastičnije. Groteskni prosac tu nije paša, nego sam car padišah! Ubojite zlatne jabuke tu se i ne spominju. Car odustaje čim mu djevojka predoči svoj nebeski rod. No nema dvojbe da je to isti mitski sadržaj preoblikovan istom

Zlatna jabuka

literarnom obradbom. I izražava istu neprijaznu nastrojenost prema Osmanlijama:

[15] TaMo Ka)!(y ropy jaBopoBy, H y ropH Bo Ay 6ocHA>KoBy, H KOA BOAe EomA>KY AjeBojKy; KHTe KHTH, TIOABe3H�e TIAeTe: CBaKa KHTa OA AyKaTa 3AaTa, nOABe3H�e �apeBa apaqa. To ce qyAo qaK AO �apa qyAo, TIOCAa �ape ABa AaKa yAaKa: - AoBeAHTe EocHA>KY AjeBojKy! -AoBeAOllle EocHA>KY AjeBojKy, npHje �apa pHjeq roBopHAa: - ll!To cH, �ape, 3a Me nopyqHo? Ja caM cyH�Y pol)eHa ceCTpH�a, a Mjece�y npBo6paTyqeAa. -AH jeno je �ape AapoBao, AaO lbOj3H ABaHaecT AyKaTa: - l1AH TaMo, EocHA>Ka AjeBojKo, HAH cjeAH rAje CH H cjeAHAa! - CHI11, N9 233

Voda

Djevojka

Zlato

Lav

Sunčeva sestra

I tu pripovijedanje počinje na vodi. Uza sve razlike očito je da Parodija

je to isti pramen usmene tekstovne predaje kao i pjesma Što je pret- obrednog

hodno navedena. Kraj svih preoblika s kojima valja najozbiljnije ra- teksta

čunati ona je njezina varijanta. Reklo bi se: to je parodija obrednoga kazivanja mita o nebeskoj svadbi.

U drugoj se jednoj pjesmi još jedva razabire da je varijanta dviju prethodnih. Za razliku od [ 1 5] ona je dramatično nasilna. Kao neuspješni prosac i tu se osramoćuje sam car. Tek time što djevojka tu sjedi pred svojim dvorom na zlatnim stupovima pokazuje da je ona nebesko biće:

[16] <l>aAHAa ce Aenon AeBojKa: - IlpeCTH He ny, a He yMeM BeCTH; 6a6H He ny qyBaTH fOBeAa; HacpeA rope carpaAHhY �pKBy: TeMeA> ny joj OA MepMep-KaMeHa,

Ljepota

djevojka

Car

Zlatni stupovi

Samir kalpak

Gola sablja

Zelena bašča


a rpeAe hy Apso IIIIIMIIIuposo, a C\eMe hy A p so TaM6yposo. -Ta ce q>aAa qaK AO �apa qyAa, na �ap IIIak>e ABa yAaKa MAaAa, A Ba yAaKa, A Ba csoja HehaKa, Ad AOBeAy AerroTy AeBOjKy. A KaA cy je MAdAII yrAeAaAu, Hucy CMeAII Hil AO ABopa AOnii, a KaMoAu AOsecTu AeBojKy: OHa CeAII rrpeA CBOjll ABOpOBll, rrpeA ABOpOBll Ha 3AdTHll CTYITOBII, caMyp-KaArraK Ha oqu HaMuqe, roAy ca6k>y n peKo KpiiAa AP)!(II; ITaK OAOIIIe �apy, yj�y CBOMe: - CseTAII �ape, orpujaHo cyH�e, cseTAII �ape, KpyHo rroJAaneHa, eTo ca61be, eso Haiiie rAaBe: He CMeCMO joj Hil AO ABOpa AOnii, a KaMOAll Ad je AOBeAeMo! -To ce �apy cpaMoTa yquHu, u �ap cKyrru csojy CIIAHY sojcKy: CTO TaTapa, ABecTa AparruHa, joiii K OTOMe Tpucra jaHuqapa, Ad AOBeAy AeiTOTY AeBojKy. A KaA u je MAaAa yrAeAaAa, OHa OAe y 3eAeHy 6aiiiqy: jeAeH-porOM IIIap�a OCeAAaAa, k>YTOM ra je 3MlljOM 3dYJAdAa, jo III ra k>ynoM 3MlljOM OIIIII6yje: CaMa II A e rrpeA �apesy sojcKy; jeAHY BojcKy 6y3AOBdHOM 6uje, Apyry sojcKy 6puTKOM ca6k>oM ceqe, Tpehy sojcKy Ha BOAY HaTepa. A KdA BIIAe �ape rocrroAIIHe, 6e)!(II �ape HII3a csoje ABope. Ja IDIIMe ce 3YAYM-qaAMa cyqe, rra ce He cMe �ape Aa o6a3pe, a KaMOAII Aa o6MoTa qaAMy!

Zlatna jabuka

AA. rros11Ka Aerron AeBojKa: - CTaHll, '-\ape, pdm M ll He new! -:>K11sora je 11apa ysaTllAa, )!(ll BOM 1\apy oqll l13BaAl1Aa; rrycTllAa ra y ropy 3eAeHy, rra OH HAe OA jeAe AO jeAe KaKO IITH'-\a OA rp aH e AO rpaHe. CHD l, N2234

Careva strašna kazna i poniženje prelaze granice dobroga ukusa. Osobito je zanimljivo što se djevojka tu izjednačila s mladim junakom koji dolazi iz dalj ine. Na glavi joj je krznena kapa, samur

kalpak, čemu odgovara kuna kapa u pjesmama turopoljskih jurjaša, a gola sabija, što ju drži na krilu, nije drugo nego njegova britka

sabija. A to što ona satire cara, nije drugo nego Jurjeva pobjeda nad zmajem. Ne kaže se doduše da ona glavu siječe, ali je gola sablja na njezinu krilu, a pjeva se da ona vojsku sabijom siječe. Došlo je do zamjene uloga. Mlada nevjesta odnosno Mara djevojka tu nastupa kao jura. A car je tu dobio ulogu pozoja, zmije.14 T akva se motivska inverzija zna susresti u usmenoj predaji mitskoga kazivanja. Ona može biti i stara, ali ne će biti da predstavlja kanonski oblik prvotnoga obrednog pjeva.

Jedna srpska pjesma iz Hercegovine osvjetljuje jarkim svjetlom pravo lice one bijele vile koja grad gradi. Dakako, to već znamo, gradi ga na grani od oblaka. A to je lice stravično:

[17] fpaA rpaAHAa 6HjeAa Bl1Aa Kao U:ap11rpaA: merrwe ra je carpaAHAa Hero U:ap11rpaA, rro H>eM rr11pre llCIIHpraAa Kao DHp11H rpaA, HaqHqKaAa KaMllqKllMa 6oje XllA>aAaM; rra 6eAeMe rpaAy rpaAll, qyAoM qyseHe, CBe OA CllAHe KOlbCKe KOCTH H OA jyHaqKe, Ha noWKOBe myACKe rAaBe 3AaTOM )!(HKaHe. na A0311BA>e CBora cAyry, sjepHa H11KOAy: - O HHKOAa, sjepHa cAyro, je A. M ll KaKaB rpaA? Je A. MH 6omH, je A. Mll merrrn11 Hero U:apHrpaA? Je All merrwe l1CII11praHl1 Hero D11p11H rpaA? -

14 Usp. Katičić, 1987b, 32-34 i gore str. 74-82.

Gora zelena

Djevojka se

izjednačuje

s mladim

junakom

Pirin grad

Bedemi

od kostiju

Vila je pobila

kamenjem

vojsku


BHAO Moja, A>eTIIIIH TH je Hero ll;apHrpaA, a ioerriiie je HcrrHpraHH Hero TIHpHH rpaA. To ce qyAo AaAeK' qyAo, AO y LJ;apHrpaA. U:ap orrpeMa TpHcTa sojcKe H TPH sojsoAe Ad BHAHHd rpaAa opH H !be 6eAeMe. He Aa B HA a op HT rpaAa HHTH 6eAeMa: XHTaAa ce 6HjeAoM pyKoM y AHA-6eAeMe, rra H3BaAH TpHcTa ITHA>aK' H TPH KaMeHa Te rro6HAa TpHcTa sojcKe H TPH sojBoAe. CHTIX 266, N2 260

To ne iznenađuje kada se zna da ta vila sjedi pred vratima svojega grada i gleda gdje se munja s gromom igra. Vila je gromovita, ognjevi ta i strašna, a takva su joj i djeca. Tu se ona pokazuje kao strašna zator

Perinja nica. Znatno je pri tome ime Piri n grad. T o je naziv Perun ove gore koji poznajemo iz novgorodske predaje: Perynb (Tiephmh, TiepbiH.H) .

Pirin planina Kao toponim javlja se u makedonskom TI11p11H nAaHHHa, po kojoj se naziva onaj dio Makedonije koji je danas u Bugarskoj . U starije doba to se ime javlja kao TiepHH. Toponimi Perin i Piri n javljaju se na više mjesta od Bugarske preko Makedonije do Hercergovine. No Pirin

grad ove pjesme, koliko je ovom autoru poznato, nije još lokaliziran na terenu. Čini se da je to ni na nebu ni na zemiji već na grani od oblaka. Tu gazdarica dvora na gori ubija, što će reći odbija, drskoga napadača. U makedonskim narodnim pjesmama sriču se kao formulaični kontaktni sinonimi rmp11HI1 - IIAaHI1H11.15 Pirin grad pred-

Gromovnikov stavlja gromovnikov dvor na gori i bijela vila je njegova žena, majka dvor na gori njegove djece. U ovoj pjesmi ona satire vojsku drskoga i silovitog

napadača kao što se u prije navedenim pjesmama [14, 15 , 16] pjeva o njegovoj gromovitoj , ognjevitoj i strašnoj kćeri. Tu se u istoj funkciji mitskoga zbivanja i opet smjenjuju generacije božanskih bića (vidi gore str. 126). Tek što bijela vila tu u [17] bije kamenom, a djevojka

u [14] ognjenom munjom. Perun, kako znamo, bije obojim. 16

15 Usp. Duridanov, 1966. Tamo se navodi još toponomastičkih potvrda. O tome i Katičić, 1989, 83-84, 2003b, 97-98 i 104 i 2008a, 109-1 14. Ime zemljišta Pirin grad kod Stoca u Hercegovini uzima Gržetić-Gašpićev, 1900, 193 kao svjedočanstvo o tamošnjem kultu boga Peruna i bit će da time ima pravo.

16 Usp.Belaj, 1998, 88-98 i 2007, 1 13-124; Katičić, 2008a, 197-206 i 214-242.

/--..__ 226 ._..--· '

Zlatna jabuka

Zlatna jabuka koja se kotrlja, toči, u polje susreće se i u baltičkoj Baltička

predaji kao motiv vezan uz nebesku svadbu božje djece. 17 Osobito predaja

je to dobro potvrđeno u latvijskim dainama, kratkim ženskim pjes-mama, u kojima se, kao u kakvim obrednim zagonetkama izriču pojedini odnosi u skrovitom ustrojstvu svijeta. Ti se odnosi u njima samo nabacuju i za njihovo potpuno razumijevanje potrebno je sve-to znanje.

Latvijke tako pjevaju:

[18] Celies agri, Saules meita, berz to baltu liepas galdu, rita )ds Dieva de ls zeltdbolus metadams. B 34031,2

- ))Ustani rano, Sunčeva djevojko, oribaj ga da bude bijel taj lipov stol, ujutro će dojašiti sin Božji bacajući zlatne jabuke.<<

I tu se kao u slavenskoj predaj i budi, poziva na rano buđenje.18 Kao i u slavenskoj dojašit će božji sin iz daleka i on će takati zlatnu jabuku.19

Još jasnije se razabire podudarnost mitskog kazivanja u drugoj daini:

[19] Celies agri, Saules meita, mazga baltu liepas galdu, rita ndks Dieva de ls zeltdbolu ritindt. B 3431 var.

- ))Ustani rano, Sunčeva djevojko, operi lipov stol da postane bijel, ujutro će doći Božji sin da zakotrlja zlatnu jabuku.«

Odmah se tu prepoznaje ono: jura mi ima zlatnu jabuku, l on mi

ju tače u ravno polje (Nodilo 688).20

Takva daina može biti i nešto razrađenija, ali i opet kazuje isto:

17 Usp. Katičić, 1993a, 35-39. 18 Usp. gore str. 1 16, 1 20, 1 24-125, 129, 131 , 136, 1 39. 19 Usp. gore str. 1 32, 134, 136, 139. 20 Usp. gore str. 136.

Božji sin b,zc,z

zlatne jabuke

Božji sin

ko trija

zlatnu jabuku


[19a] Kur, gailiti, tu teceji Božji sin no riti1,1a rasi1,1i?

svjetluca zlatnom

jabukom

Ciemi teku meitas celt mazgdt baltu liepas galdu, ritd jds Dieva de ls zeltabolu kvitindt. B 34031 , 1 1

- »Kamo trčiš, kokotiću, u rano jutro po rosici? - Trčim po selu da dižem djevojke kako bi oprale lipov stol da bude bijel, ujutro će dojašiti Božji sin da svjetluca zlatnom jabukom.<<

Tu se prepoznaje govor u množini: stante se gore vi mlade snašice

(H 14).21 To će reći: dignite se, djevojke, dolazi Juraj ! Da se tu doista radi o prosidbi, pokazuju daine kakva je ova:

[20] Celies agri, Sules meita, Djevojačka čast mazga baltu liepas gaZdu,

ritd )ds Dieva de ls tavu godu luko ties. B 34032 var.

- >>Ustani rano, Sunčeva djevojko, operi lipov stol da bude bijel, ujutro će dojašiti Božji sin da ogleda tvoju djevojačku čast.<<

Ogledanje djevojačke časti propisano je kao čin u svadbenim običajima vezanim za prosidbu. Nema dakle dvojbe da se tu radi o svetoj nebeskoj svadbi jer to Božji sin prosi sunčevu djevojku.

Isto nam kazuju i druge latvijske daine, npr. ova:

[21] Saules meita, Saules meita, mazga baltu liepas gaZdu, ritd )ds Dieva de ls tava goda luko ties. B 34032,2 var.

- »Sunčeva djevojko, Sunčeva djevojko, operi lipov stol da bude bijel, ujutro će dojašiti Božji sin da ogleda tvoju djevojačku čast.<<

Dublji uvid u podudarnost baltičke mitske predaje sa slavenskom otvara pak ova latvijska daina:

21 Usp. gore str. 131 , 138-139.

Zlatna jabuka

[22] Es tev saku, Saules meita, berz tu baltu liepas galdu, rita jas mans bali1JŠ tavu godu no luko t. B 34032, 1

- >>Kažem ti, sunčeva djevojko, oribaj t i lipov stol da bude bijel, ujutro će dojašiti moj bratac da ogleda tvoju djevojačku čast.<<

Tu kao prosac dolazi brat. Nazire se, iako zamućen, potisnuti motiv incestuozne svadbe.

Isto je tako motivski podudarna sa slavenskom predajom ova latvijska daina:

[23] Maza, maza abelite, pie ci zelta a be lilJi. Divus deva bali1Jam, tris es pate patureju, tris es pate patureju ko tautiešus karinat. B 10291

- >>Malo, malo drvce jabukovo, na tebi je pet jabučica od zlata. Dvije sam dala bratcu, tri sam zadržala sama, tri sam zadržala sama da njima dražim prosce. <<

U drugoj se varijanti te pjesme pjeva: tris es pate patureju l ciema

puišus karindt (B 1029 var.) - »tri sam zadržala ja sama da dražim momke u selu«. K tomu treba staviti još jednu nešto razrađeniju varijantu:

[24] Maza, maza abelite, pifna baltu a bo lilJU. Augstu sniedzu, zemu ravu tris sarkani aboli1Ji. Divi devu bali1Jam, treš o pate patureju, treš o pate patureju ko tautiešu kaitinat. B 10291,2

- >>Malo, malo drvce jabukovo, puno bijelih jabučica. Posežem gore, dolje ubirem tri crvene jabučice. Dvije sam dala bratcu,

Brat

kao prosac

Zlatnom

jabukom

draže se prosci

Zlatnom

jabukom

zadirkuju se

prosci

Zeleni lug.- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

treću sam zadržala sama, treću sam zadržala sama da zadirkujem prosce. <<

J oš j edna vari jama kaz u je isto zbi van je iz nešto drukčije perspektive:

[25] Afaza, maza dbelite, pif na baftu abofil,lU.

Zlatna jabuka Augstu sniedzu, zemu rd vu

za svadbu tris baltos dboli1,1us. Vienu došu tautiešam, otru sa vam bali1,1am, to trešo paglabašu kad es iešu tauti1,1as. B 34032, 2 var.

- >>Malo, malo drvce jabukovo, puno bijelih jabučica. Gore sežem, dolje ubirem tri bijele jabučice. Jednu ću dati proscu, drugu svojem bratcu, a treću ću spremiti za svoju svadbu.«

T u se pjeva o jabuko vu drvetu na kojem rastu zlatne jabuke kao u slovenskim pjesmama što su nevedene gore [2, 3]. Bijele i crvene jabuke što se susreću u tim varijantama nisu nego zlatne. Te tri boje su u mitskoj slici svijeta jednakovrijedne, pa to nije nego pjesnička varijacija. Time se proširuje podudarnost između baltičke i slavenske predaje. A glasovne podudarnosti obilježuju tu ključne riječi izvornoga teksta, baltički: zelta dbols - »jabuka od zlata« ili zeltdbols

- »zlatna jabuka« i slavenski zolt(bn)o je jabloko, pa hipokoristici bali1JŠ- 'bratac' i brajenek.

Kako se zlatnom jabukom zadirkuju prosci opisuje ova daina:

[26] Laime mani karinaja zeltdbolu roci1,1d.

Sudenica Man pazvieda, pateceju.

zadirkuj e

zlatnom

jabukom

![eru, #ru, nesa#ru. Dod, Laimi1,1a, mazumi1,1u. Zeltdbolu nevajaga: jautra, jautra lakstigala. -Ligzdi1,1š zara gali1,1d. B 9216

- >> Laime (božica usuda, Suđenica) me je dražila sa zlatnom jabukom u ruci. Bacila mi ju je na pod, ja sam potrčao. Hvatam

/--..__ 230 .�,

Zlatna jabuka

ju hvatam, ne uhvatim. Daj, Laimice, makar malko. Zlatna jabuka i nije potrebna: živahan, živahan slavuj. - Gnijezdo mu je na kraju grane.<<

Iste te mitske predodžbe izražava i druga daina:

[27] Mate kara vilnainites zeltabefu zarit;tos. Cik pakara vilnainites, nokrit zelta abolits. Es gribeju vienu r;emti, nebij laika, nevareju. B 4988

- >>Mati je vješala vunene pokrivače na grane zlatnih jabukovih drveta. Koliko je vunenih pokrivača povješala, pala je u njih jabuka od zlata. Htio sam jednu uzeti, nije bilo vremena, nisam mogao.«

Tako se dakle zadirkuje i draži zlatnom jabukom. Opisuju to vrlo živahno dvije pjesme koje su tu navedene posljednje [26, 27].

Osoba koja ih pjeva identificira se s proscem ili sa seoskim momkom u položaju kakav najavljuju druge dvije [23, 24]. A Laime i mati su ista osoba, to je bijela vila slavenske predaje, o kojoj je gore već bilo govora, »gazdarica na vratima«, božica majka.22 Zadirkivanje pak prosaca zlatnim jabukama prigodom svadbe poznato je već iz slavenske usmene predaje, iz crnogorske usmene pjesme oblikovane po uzoru na hajdučku epiku [14]. Tamo to glasi ovako: Ila ce MAaAa OA 3eMA>e IIOAHrAa l H 6aqHAa y I,IeiiOBe pyKe, l Te H3BaAH TPH jaB6yKe 3AaTHe l H 6aqH HX He6y y BHCHHe. l HaTaqe ce cBaTax meeT CTOTHHax Ko he rrpHje yrpa6HT ja6yKe. T o je baš ono isto što se prikazuje u latvijskim dainama [23, 24] .

Baltička i slavenska predaja o zlatnoj jabuci koja se daruje, kotrlja u polju, kojom se zadirkuje prosac jedno je i ima ishodište svojega razvoja u zajedničkom, baltoslavenskom sakralnom pjesništvu. T o se jasno razabire, tek su tu mogućnosti konkretne rekonstrukcije samoga teksta vrlo ograničene.

22 Usp. Katičić, 2003b.

Nema

vremena da se

uzme zlatna

jabuka

Podudarnost

baltičke

i slavenske

predaje

Baltoslavensko

ishodište

Prosci se

hvataju za

zlatnu jabuku


2. Puno gospode

Opisujući susret mladoga junaka što dolazi iz daleka s djevojkom koja se šeće po ograđenom vrtu, pjevaju u najpodrobnijoj varijanti turopoljski jurjaši ovako: Mara imala zlatu jabuku, l puno gospode za jabu

ku drže: l komu jabuka, temu djevojka (H 14). 23 Iz druge jedne jurjaške pjesme razabire se da se sve to događa na suhoj grani, svjetskoga drveta dakako. Pjevaju naime: Sve su kite oklenile, samo jedna ne. l Ona nije oklenila kaj zelena ni. l Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog (H 17). T u se osobito razgovijetno razabire da se radi o tekstu kojega usmena predaja potječe još od pretkršćanske vjere starih Slavena. Bog na suhoj grani sigurno, naime, nije Bog Abrahamov, Jakovljev, Mojsijev i Isusov. A uz njega su gospoda. T o su prosci njegove kćeri, koji za jabuku drže.

Prosci se u toj tekstovnoj predaji, predaji u svojem ishodištu sakralnoj i obredno j , nazivaju gospoda, isto onako kako se pjeva gospoda svatovi.

Tu sliku vrlo živahno upotpunjuje hrvatska pjesma u kojoj se prepoznaje sasvim druga vremenska razina. S navedenim obrednim tekstovima povezuje ju ne samo sadržaj koji kazuje, nego i ključna riječ gospoda. Zapisana je u Svetoj Jani kod Jastrebarskog:

[28] Beli se, beli, beli grad, u njem se konjci sigraju,

Idu po srebrne vuzde trgaju,

djevojku po devojku se spravljaju.

Hrvatska

gospoda

Devojka jim se plakala, majka ju je tažila: - muči, pa muči, ćerčice, tak su i mene vodili, pak sam ti dobra doč' kala. Devetim zetom punica, devetim snaham svekrva, pod svakom snahom mladi sin, pod najmlajšom mlada ći, za nju se biju bišćani i sva hrvatska gospoda.

23 Usp. gore str. 131 .

ŽK 94, br. 99

Zlatna jabuka

Vrlo se snažno tu osjeća atmosfera razvijenoga hrvatskog feudalizma. Tema je općeljudska: tuga djevojke koju će svatovi odvesti u tuđu kuću, možda i u tuđi kraj . No spominje se mlada kći oko koje Gospoda

se trude prosci, jedan drugomu suparnici. A oni su gospoda, u ovoj su prosci

pjesmi hrvatska, hrvatski velikaši. suparnici

Tu je postavljeno čitavo rodoslovlje. Majka ima devet oženjenih sinova i devet udatih kćeri. Od svake snahe ima unuka, samo od najmlađe unučicu. Ta je sada dosegla dob za udaju i revno ju prose velika gospoda. Nevjesta tako ima devet braće. Deseti se ne spomi- Dez·et br,z,'e

nje, pa to odgovara ruskoj verziji tekstovne predaje, a ne hrvatskoj kakva je inače.24 Kazivanjem su obuhvaćena tri naraštaja. To su oni pripadnici roda koji u pravilu žive istovremeno i osobno se pozna- Tri n.zr.zJt.zj.;

ju: dedo, otbcb, syno l vonuko. Oni u životnoj zbilji predstavljaju rodo. Takvo shvaćanje izražava i riječ dedina kao naziv za rodovsku baštinu.

Osim devet braće u tom se tekstu javlja i grad kao mjesto zbivanja. Nema dakle dvojbe da je to varijanta istoga obrednog pjeva koji se prepoznaje u ophodničkim pjesmama turopoljskih jurjaša.25 Taj je grad bijel i o njem se kaže da se bijeli. Toga u tekstovnoj predaji o svetoj svadbi božanskoga brata s božanskom sestrom, kakva se do sad pokazivala, nije bilo . Ali je sklop belo gordo dobro potvrđen kao slavenski toponim. Teško je ne pretpostaviti da to ima svoju sakralnu podlogu, kako god nije ni približno dosta dobro istraženo da bi se moglo iznijeti potanje obrazloženo mišljenje o tome. Zapaženo je, međutim, da svi brojni gradovi koji nose to ime leže na vodi.26 Ne bi nam dakle trebalo dolaziti neočekivano što se mjesto na kojem se sprema sveta svadba u ovoj pjesmi opisuje kao beli grad.

Znamo da se božanski par susreće na vodi. 27 Uz grad spominju se i konji. Riječ konb također pripada praslaven

skoj tekstovnoj predaji o svetoj svadbi. Ta riječ joj je bitna sastavnica.

24 Usp. gore str. 1 16, 128-139, 171-172. 25 Usp. gore str. 1 16-122. 26 Usp. 3CC5I, BhlrrycK 2, 78-79, s.v. belz,gordz,. Vidi i Skok, 1971 , 152, s.v. bio (bijel). 27 Usp. gore str. 203-208.

· � � 233 ·��

Konj sive grive


T o je razumljivo kad se uzme u obzir da se iz cijele te predaje razabire da je sam mladoženja konj .28 Znatna je tu za uspostavljanje tekstovne predaje jedna ruska svadbena pjesma zapisana u Pskovskoj guberniji. T amo su pjevali čekajući da mladoženja dođe po nevjestu:

[28a] KaK no Chi poM 6opy npoAeraAa AOpo)J(eHhKa, AOpo)J(eHhKa IIIHpoKaR, pacKaTHCTaR. T1o Toli no AOpo)J(eHhKe CHBorpHBhiH KOHh 6e)J(I1T, BY3AYIIIK11 cphiBaJO'II1, ceAeAhQe c6!1BaJO'II1. BnepeAI1 KOHR 11AeT MOAOAaR KHRfi1HIOIIIKa, BO cyroH roHHTCR Aa I1BaH Bac!1AheBI1'1. EH KPH'IaA, BOcKp11K11BaA, CBOI1M rpoMKI1M roAOCOM, CB011M rpoMKI1M fOAOCOM, MOAOAeQK11M nOCBI1CTOM: - AaphR AHTOHOBHa, nepeilMH Ao6poBa KOHR! He AaBail Y3Ahi CHHMaTh, He AaBail ceAAa c6!1BaTh, BY3AYIIIKa TeCMRHHaR, Aa CHAeAhQe qepKacKoe! - I1BaH Bac!1AheBI1'1, R 6hi paAa nepeHRTh, -R 6oJOch poAHOBa 6aTJOIIIK11, TYAJOCh poAHOH MaTyiiiKI1. - T hi He 6oilcR, Aaph!OIIIKa, He 6oilcR CBOBO 6aTJOIIIKI1, Thi He 6oilcR 6aTJOIIIK11, He TYAHCR poAHoil MaTyiiiKI1, Thi no6oilcR MOAOAQa, I1BaHa BacHAheBH'Ia. KaK 11 ecTh y MeHR, MOAOAa, IIIeAKOBaR nAeTO'IKa, IIIeAKOBaR IIAeTO'IKa norpo3Hell TBOBO 6aTIOIIIK11, rrorpo3Hell TBOBO 6aTIOIIIKI1, nOTYAHeH TBOeH MaTyiiiK11.

ill 551, N2 1824

- >>Po vlažnoj je šumi legla staza, staza široka, gromka. Po toj stazi trči konj sive grive, trgajući uzde, zbacujući sedlo. Ispred konja ide mlada kneginjica, za njim se goni Ivan Vasiljević. On je vikao, podvikivao, svojim gromkim glasom, junačkim zviždukom: - Darja Antonovna, uhvati dobroga konja! Ne daj uzde skidati, ne daj sedlo zbacivati, uzda je od gajtana, sedlo je čerkesko. - Ivane Vasiljeviću, rado bih uhvatila, no bojim se rođenoga tatice, krijem se od rođene mamice. Ne boj se, Darjuška, rođenoga tatice, ne krij se od rođene mamice, ti se stani bojati junaka, Ivana Vasiljeviča. Jer u mene je, ti mlada, svilen korbač, svilen korbač grozniji od tvojega tatice, nježniji od tvoje mamice.«

28 Usp. Katičić, 1987b, 39 i dolje str. 383.

Zlatna jabuktZ

Ova svadbena pjesma odiše dubokom arhaičnošću. Ovdje nije mjesto upuštati se u njezino podrobnije tumačenje, a ne bi bilo ni lako jer je za to potrebno duboko i obuhvatno poznavanje predočaba i sadržaja vezanih za stari slavenski i indoeuropski svadbeni obred. Ipak je od prve jasno da se radi o tome da djevojka udajom ispod vlasti svojega oca dolazi pod vlast muža, koji će joj od sada biti ono što su joj bili otac i majka. Pri tome se javlja riječ konb jer se pje- Konj

va o konju koji se nalazi između mladoga i mlade, kao da posreduje predstavija

među njima, a zapravo predstavlja mladoženju.29 Djevojka treba mladoženju

uhvatiti konja, što će reći prihvatiti mladoga muža, a ne ustuknuti jer je priljubljena svojim roditelj ima. To su predodžbe vezane za sklapanje braka. Ljudska svadba samo ponavlja i potvrđuje onu sve-tu, božansku, iz nje crpi svoju moć. Stoga se te predodžbe i iskazuju u obrednom tekstu kao mitske. Nama je pak tu važno u prvom redu to što se o konju kaže da obijesno igrajući trga uzde, uzde od osobita materijala, od gajtana: BY3AYIIIKII cpbmaiOqii . . . BY3AYIIIKa TeCMRHHaR - »uzde trgajući . . . uzda je od gajtana«. To pak taj obredni tekst čini podudarnim s našim hrvatskim, u kojem se pjeva da konji srebrne Osobite uzde

vuzde trgaju. Nema dvojbe da je to ozbiljna tekstovna podudarnost koja svjedoči da su obje pjesme preobličavanjima potekle od istoga praslavenskog obrednog teksta vezanoga za sklapanje braka.

Praslavenski obredni mitski iskaz od kojega je poteklo ono puno

gospode za jabuku drže ostavio je prepoznadjivoga traga i u srpskoj usmenoj poezij i. Tamo je obredno kazivanje mitskoga zbivanja još više preoblikovano. Tako u pjesmi iz Srbije:

[28b] e OHe CTpaHe MopaBe, 6eAa AyAo! e oHe cTpaHe MopaBe 6eo qaAop pa3aiieT; noA Ihl1M ceAH AeBeHTa, Ha KpnAy MY AaTHHKa, AaTHHCKH MY roBopn, ap6aHaCKH 3aHOCH:

29 Usp. Katičić, 1987, 39 i dolje str. 383.

Leventa

i Latinka

Devet gradova,

devet sinova,

najmlada kći

Prosci banovi

Kamen most

okićen biserom

Leventa

i Latinka

Devet gradova,

najmlada je kći

Zeleni lug-... Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

- 1ny6ll MeHe, AeseHTa! He hy, 6orMe, AaTllHKa! Y MeH' llMa Aeser rpaA, ll Aecerll EeorpaA, -y csaKoMe no 1Dy6a, csaKa lhllja no CllHa, a HajMAal)a AeBojKy: lhY Mll npoce CBaTOBll, Aeseropll 6aHOBll, a HajnocAe J ep Ko 6aH; MajKa Aaje, re A aje, a ja He AaM, re He AaM, -AOK He 3llAa nynplljy OA CBOr ABOpa AO MOra OA KaMeHa MepMepa, ll 6llcepoM nOTKllTll: K aA je CTaHy BOAllTll, HeKa KaMeH 3BeKehe, HeKa 6llcep rpenehe! CHil l, N2 578.

Dvije druge varijante, obje su srpske pjesme iz Hercegovine, potvrđuju da se radi o čvrsto oblikovanom pramenu usmene tekstovne predaje. Inače su obje oskudnije, kazuju manje od ove iz Srbije i ne donose ništa novo. Jedna glasi:

[29] Ha AllBaAll 3eAeHoj, a nOA ropOM BllCOKOM, 6llo maro p pa3aner. IloA lbllM cjeAll AeseHra, Ha KpllAY MY AarllHKa, AaTllHCKll joj rosopll, apHayu;Kll 3aHOCll: Ja llMaAeM AeBeT rpaA ll HajMAal)y rnhepu;y Apar'. CHilX 262, NQ 255

Tu se stječe dojam da je to samo fragmenat pjesme, da je okljaštrena i stoga nepotpuna. Lako ju je, međutim, nadopuniti prema potpunoj i lijepo zaokruženoj varijanti [28b]. Bitna je razlika samo to što tu muška osoba govori ženskoj . Njegove riječi su, kako

Zlatna jabuk,1

pokazuje poredba, zapravo odgovor na ono što mu je ona rekla i nema motivacije da joj on to govori. Nema dvojbe da je ta varijanta u usmenoj predaji ozbiljno okrnjena.

Treća varijanta, također hercegovačka, izrazito je oskudnija sadržajem od prve [28b], ali je cjelovita, jednaka njoj , samo sažetija:

[30] e OHY 6aHAY MopaBe 6Ho qaAop OABaAe, IIOA lhlfM cjeAlf AeBeHTa, Ha KpHAY MY AaTHHKa. AaTlfHCKlf MY roBopH: - .LDy6mn AH Kora AO MeHe? AeBeHTa lhOj3lf roBopH: - Oj, 6opa Mlf AaTlfHKo! T lf elf Mlf o Bo AeBeTa, CBaKa HlfHa ITO ClfHa, a Mapa MaAy i)eBojKy. CHOX 263, N!! 256

I u toj se srpskoj predaji spominju generacije, doduše samo dvije. Najstariju predstavlja osoba koja se zove Leventa. U pjesmi, u sve tri njezine varijante, to je vlastito ime. No ne će biti bez svakoga značenja što kao opća imenica leventa znači 'vojnik', 'junak', 'kavalirski besposličar' i 'hvališa' .30 No Leventa i Latinka nedvojbeno su mlađi likovi, zamišljeni na mnogo recentnijoj vremenskoj razini. Za rekonstrukciju praslavenskog obrednog kazivanja o mitskom zbivanju važno je tu samo to da je Leventa otac. Ima devet sinova i jednu kćer. Oko te kćeri užurbali su se prosci. Ti su prosci, kako pjesma

Leventa

Latinka

Devet sinova

i kći

kaže, banovi. I to je naravno mnogo mlađa vremenska razina koja Kći i prosci

odgovara srednjovjekovnom ambijentu. Ali odatle proizlazi da su ti prosci velika gospoda. S obzirom na ono puno gospode za jabuku drže turopoljskih jurjaša nameće se zaključak da je riječ banovi tu zamijenila riječ gospoda, koja je praslavenska, pa valja pretpostaviti da je ona stajala u prvotnom obrednom tekstu kojega se predaja prelama u srpskim pjesmama što su ovdje navedene. A da se tu radi o toj usmenoj tekstovnoj predaji na to ne upućuje samo to što se tu

30 Usp. ARj s.v. leventa i Skok 2, 1072, 291, s .v. leva.


pjeva o nevjesti s devet braće, nego što se prosidba odvija i svadba priprema u gradu. I ne samo to, nego je taj grad izričito nazvan belo

Bijeli grad gordb, naime Beograd, baš kao što se i u hrvatskoj pjesmi iz Svete Jane pjeva beli se, beli, beli grad. I u tom gradu je mlada nevjesta za koju se biju Bišćani i sva hrvatska gospoda. A ne će biti bez svakoga značenja ni to da Leventa u svim varijantama leži pod bijelim

[32] šatorom. Pokazuje se da su [28] i [28b] vrlo bliske južnoslavenske verzije praslavenske usmene predaje obrednoga kazivanja o

Rodoslovlje božanskoj prosidbi u dvoru na suhoj grani u krošnji drveta svijeta. Otvaraju uvid u rodoslovne odnose među božanskim likovima.

Kao što je u ovom srpskom pramenu usmene predaje prvotno praslavensko gospoda zamijenjeno s banovi, tako se u ruskoj obično zamjenjuje s 6o.Hpe 'boljari' , 'vlastela' . Tu dolazi do izražaja atmosfera ruskoga srednjovjekovlja. A ipak su to i u ruskoj tekstovnoj predaji prvotno bila gospoda. To pokazuje svadbena pjesma koja se pjevala mladoženji:

Vrba [31] CToi1, Bep6a, CToi1, pa3Bei1c.H, paHhiM-paHo CToi1, pa3Bei1c.H! K Harnei1 Bep6e 6yAYT rocn1:

Gospoda gosti

Blago do

vijeka

CeMhCOT fOCIIOA, Tpi1, 'IeTbipe, TPI1 'IeThrpe BepxoBbie. CnHeM Bep6y ce'! h, py611TI1, Ce'Ih py6I1TI1, BCeM AeAI1TI1, Aa BCeM 6ap.HM ITO BeTO'IKI1, BliKTopy He AOCTaBaAOCh. Aa 11 HacTaCh.ll AOCTaBaAach, Aa 11 Bc eM 6ap.HM HacMe.HAaCh. Bama Bep6a 'IacoBa.H, MO.ll HacTachiDIIIKa BeKoBa.H. K11p l, 76, N9 1 24

- >>Stoj, vrbo, stoj, razvij se, rano-rano stoj, razvij se! Naša će vrba imati goste: sedamsto gospode, a tri četiri, tri četiri su sasvim visoka. Počet ćemo vrbu sjeći, rubiti, svima dijeliti, svoj vlasteli po grančicu, a za Viktora nije dostajalo. Ali Nastasja mu je pripala, i svoj se vlasteli nasmijala. Vaša vrba je za vremena, a moja mi je Nastasja za sav vijek.«

Zlatna jabuk,z

Tu je odmah uočljiva podudarnost s tekstom srpske pjesme: K11Ta �Beha M aA AO nOAH e - MAaAa MOMa M aA AO BeKa ( CHTI l , N9

453) .31 I tu i tamo radi se o životnome vijeku. Inače nije tu izravno govora o proscima nego se spominju samo gosti. Ali da se ipak radi o prosidbi razabire se odade što je Viktor, to ime je tu nadjenuta junaku, predobio Nastasju, predobio ju je za sav svoj vijek, a ona se nasmijala gostima, očito narugala neuspjehu prosaca. Samo tako se može razumjeti ta pjesma da bude smislena. Ti gosti su rocnoAa, njih šest stotina, a tri, četiri od njih su sasvim visoka gospoda, no kad se u pjesmi opet spominju nazivaju se 6ape, što je množina od 6ap1m 'vlastelin' . Izvorno roen o Aa, kako se čini, nije Rusima bilo dovoljno dojmljivo. Tako se i tu dopire do praslavenske razine u predaji toga teksta, do izvorne riječi gospoda.

I jedna ukrajinska pjesma zna za gospodu, okupljenu u dvoru, koja pozdravljaju mladu nevjestu kad dolazi među njih sjajući srebrom i zlatom:

[3la] TaM 3a cTiHOIO, 3a 30AOTOIO, ron, Aan EmKe, TaM OI s611pa€ KrpeqHa IIaHHOHbKa, 6epe Ha ce6e A o pom cyKH11, a nosepx cyKHen cpi6po Ta 3AOTO, 11 BlfniiiAa Ha ABi p, ABi p O! BMITa€, siniiiAa AO ci H en, e iH H CJ1jil0Th, BiniiiAa AO XaTI1, IIaHJ1 BCTaBaiOTb, IIaHI1 BCTaBaiOTh, IIIaiiK11 3HJ1MaiOTh, IIIaiiKlf 3HI1MaiOTh, en Cj! KAaHj!lOTb. r 2, 613, NQ 14

- »Tamo za zidom, za zlatnim, neka je zdravo, daj Bože, tamo se oblači umilna gospođica, oblači na se skupocjena sukna, a povrh sukana srebro i zlato, i izašla je na dvor, dvor se sliježe, ušla je do trijema, trijem sija, ušla je u kuću, gospoda ustaju, gospoda ustaju, kape skidaju, kape skidaju, njoj se klanjaju.«

Nema dvojbe da je to u ishodištu te mitske predaje dvor boga gromovnika u kojem njegova kći kao mlada nevjesta sjajući zlatom

31 Usp. gore str. 201-202.

Nevjesta se

smije gospodi

proscima

Gospoda

Gospo dica

izlazi u tri

prostora

Dvor

gromovnikov

i u njemu

gospoda prosci


izlazi među gospodu koja ju prose. Tek su ta gospoda tu nami. Sve je to na suhoj grani u krošnji drveta svijeta. Sve su kite oklenile, samo

Dvor na suhoj jedna ne. l Ona nije oklenila kaj zelena ni. l Na toj kiti sva gospoda i grani gospon Bog (H 1 7) , kako pjevaju turopoljski jurjaši i time su očuvali

ključ za temeljno razumijevanje sve te tekstovne predaje obrednoga mitskog kazivanja raspršenog u ulomcima što ih u svojoj usmenoj književnosti narodi slavenskih jezika predaju od naraštaja naraštaju.

Jedna hrvatska pjesma koju je još u prvoj polovici 1 9 . stoljeća kod Varaždinskih Toplica zabilježio Ivan Kukuljević Sakcinski daje nam cjelovitu sliku:

Jabuka [32] Oj, jabuka zelenika zelenika j ober grada gospodskoga

Sokol

Grad

Gospoda

z lepim cvet om jod cvetala, dobrim rodom j obrodila, na vse strane po tri grane, na verhuncu po četiri. Gori sedi sivi sokol, gori sedi, grada gledi. Bog nam živi tu gospodu, tu gospodu vu tom gradu. Gospoda se spominala s kim bi njega daruvala, mali dare k jen krajcarek, dober darek cvancigarek. IKS 252-253, br. 2 .

Drvo, jabuka zelenika, koja je dobar rod rodila, prepoznaje se lako kao drvo svijeta. Tako je o njem već bilo riječi.32 Utvrđeno je

Drvo svijeta već i to da na samom vrhu sjedi sokol. U ovoj se pjesmi kazuje da je pod najvišim vrhom grad. T o je onaj ni na nebu ni na zemlji, već

na grani od oblaka (CHTI l , N9 226) . A to je opet ono: na toj kiti

sva gospoda i gospon Bog (H 1 7) .33 Tako se ta pjesma uvrštava u širi kontekst ulomaka obredne poezije i kazivanja mitskog zbivanja.

32 Usp. Katičić, 2005b, 51-53 i 2008a, 44. 33 Usp. Katičić, 1990a, 39-73; Belaj, 1995, 44-45.

Zlatna jabuka

Na tu se tekstovnu predaju nadovezuje jedna srpska pjesma s Kosova. Ona se čak može smatrati varijantom pjesme iz okolice Varaždinskih Toplica:

[33] Oj, ja6yKo, MopH, 3eAeHHKO, III TO CH MHOro, MOpH, po A pOAHAa. Ha A Be rp aiDe, MOpH, A Be ja6yKe, a Ha Tpeny, MO pH, CYKOA CeAH, cyKOA CeAH, MOpH, na 6eceAH, na MH rAeAa, MOpH, TaMO AOAe Ae AeBOjKe, MOpH, opo Hrpajy, Ae 6enapH , MOpH, KaMeH Meny, Kyj TIO BH Ille, MOpH, Kyj TIO HH:>Ke, Kapa-JosaH, MopH, noHajBHIIIe. Ha IDer a cy, MOpH, )!(pa nyQa, 3a IDer a MH, MopH, cp11e nyQa. CE3 7, 270

Tu se čini kao da je podudarnost tih dvaju usmeno predanih tekstova u onome jabuka zelenika, pa u rod rodila, pa u nabrajanju grana i prebrojavanju plodova na njima, pa u tome da na krošnji

jabuka

zelenika

Sokol

Kolo

sokol sedi i gleda dole kao što tamo gori sedi. T u se je izričita oprjeka Gore - do ije

gore : dole rasporedila na dvije varijante, u svakoj od njih ostala je samo jedan njezin član, a drugi se tek podrazumijeva. Cijela je oču-vana samo u svoj toj predaji, u njoj je zakodirana.

Podudarnost tu kao da prestaje. U srpskoj pjesmi s Kosova ne spominje se grad na koji sokol gledi. Istina, i tamo kao da se sprema svadba, barem se sastaju djevojke i momci i ogledaju se. A ako se zapitamo na Što to upravo coKyA rAeAa, odgovor će biti da gleda Kolo je grad

AOAe (r)Ae AeBojKe opo BOAe, gleda na djevojačko kolo. A tu se onda otvara nov pogled na povijest toga teksta i rekonstrukciju njegova prvobitnog lika, obrednog i doista sakralnog. U ruskoj tekstovnoj predaji, gdje se obredno prikazivanje nevjeste koja šećući se po ogra-đenom vrtu budi braću, što će joj upravo rodoskvrnim susretom postati djeveri, očuvala kao dječje igre, u tekstu je nekih varijanata prvotno ropoA zamijenjeno s xopoBOA 'kolo'. Kolo je tako zamije-nilo grad. Sad se shvaća da i u pjesmi s Kosova coKyA rAeAa AOAe na

Rekonstrukcija


grad, samo što to izriče balkanizam (x)opo, koji je zamijenio riječ što nastavlja praslavensko gordz,.34 Podudarnost je tu obuhvatnija nego se razabire na prvi pogled.

Na temelju svega što je ovdje izneseno može se, sa svim potreb-nim oprezom, uspostaviti cjelovitija rekonstrukcija:35

Vb rh u jablani slditb sivo }b s okolo, gore slditb, dole gordo glrditb. Gorde nevesta hoditb, u nevesty zolto je ja bioko Monogo gospody za ja b l oko dbrŽ{tb, jemu že ja bioko, tomu devojbka.

O tome pak da je u gradu nevjestine devet braće, što se u ovdje skupljenim ulomcima praslavenskog obrednog teksta ne spominje, - o tome je već bilo govora i predložena je rekonstrukcija koliko je to bilo moguće. 36

3. Otvarati gradu vrata

I gordz, i vorta utvrđene su već kao ključne riječi za uspostavljanje i rekonstrukciju praslavenskoga obrednog teksta, svetoga pjeva kojim se kazivao mit o svetoj svadbi i time pomagalo da se u prolje-

Grad i vrata će pokrene rodnost godine. Riječi potekle od obojega javljaju se u istom kontekstu u pjesmicama ruskih igara koje nastavljaju tradiciju negdašnjega proljetnog obreda rodnosti i prikazuju svetu svadbu. Svaka za se javljale su se u raznim motivskim sklopovima obrednoga mitskog kazivanja. Tako gordz, u opisu susreta božanskih brata i sestre te svete svadbe,37 a vorta kad je bilo govora o gromovnikovu

34 Zanimljivo je da balkanizam (x)opo kao i rusko xoposOA potječu od grčkoga XOQO� 'ples'. No to je utjecaj grčkoga kao temeljnog jezika kulture jednoga širokog kruga jezika i naroda i nema nikakve veze s našom rekonstrukcijom.

35 Za podrobnije razumijevanje te rekonstrukcije usp. Katičić, 2005b, 66-68 i 72-73 i 2008a, 62-65 i 70-71 .

36 Vidi gore str. 206-208. 37 Vidi gore str. 1 16-139.

Zlatna jabuka

nebeskom dvoru na gori.38 Skupa se te dvije ključne riječi, u istom kontekstu ulomaka mitskog kazivanja, susreću u već spomenutim pjesmicama ruskih dječjih igara. Tako: �ho He Ta-All MO.H HeBeCTa, l

cpeAll ropoAa CTO.HAa l . . . Bhi ceKllTec.H BopOTa (III l 056) - »Nije li Otvarajte se

ta moja nevjesta, sred grada je stajala . . . vi se lomite vrata« . Isto tako: vrata

. . . QapeB CbiH rro 3aropoAy r yMieT. OH QapeBHY TO lliQeT. l.JTo He Ta-All QapeBHa, qTo He Ta-All MOAOAa.H, B HoBoM ropoAe ryMieT . . . . - 0TBop.HifTech BopoTa! Tbi B'be3)1(aif, Ayiiia, B ropoA (III N9 1 062)

- » . . . carev sin šeće se po ograđenom vrtu. On to carevnu traži. Eto, upravo ta carevna, eto, upravo ta mlada, po Novgorodu se šeće . . . . -Otvarajte se vrata! Ti ulazi, dušo, u ogradu, carevni u goste, pokloni se ti boljarima, a carevni dublje«. Takvih je potvrda više.39

Tu je dakle grad, na njem su vrata. Ona se otvaraju i ulazi se u grad. Otvaraju se ili čak lome. U gradu je onda opet mitsko doga- Sveta svadba

đanje: sveta svadba. T o je u ruskim igrama naznačeno, a pobliže je u gradu

izvedeno u pjesmi s otoka Šipana u Dubrovačkom arhipelagu:

[34] Posred Senja orah raste, pod njime je počivalo, tu počiva brat i sestra, jedna veze, drugi spava. Sestra brata iglom bada: Ustani se, Pero brate, ti se penji na orahe i o truni zlatne rese odnesi ih u zlatara, i saku ji zlatne kijuče i otvori gradu vrata! Bratac bio od posluha, prenuo se, skočio se, na orahe pripeo se, zlatne rese strunio, odnio ih u zlatara, zlatne kijuče sakovao, gradu vrata otvorio. U gradu su devet braće, medu njima jedna sestra, na njoj skuta od skerleta, a košuija od vele ta, na glavi joj zlatna planta i dva traka suha zlata, i dva pera kalupera, dvije grane od bisera. Pitaju je devet braće: - Otkle skuta od skerleta i košuija od veleta, i na glavi zlatna planta, i dva traka suha zlata,

38 Usp. Katičić, 2008a, 85-94 i gore, str. 55-56. 39 Vidi gore str. 145-152.

Orah

Brat i sestra

Zlatne rese

Zlatni kijuči

Devet braće,

jedna sestra

Gospa i sinllk

Krevet pod

drvetom

Po deblu i

granju na

nebo

Baltička

predaja

Baltoslavenske

mitske

predodžbe


i dva pera kalupera, i dvije grane od bisera? - Ovud p rode slavna Gospa, nosi sinka u naruču. }l sam joj ga šikutala, ovo mi je darovala, još ter mi je rekla dati duši mojoj vječni pokoj! č 1 1 3

Mitsko zbivanje tu je ispripovijedano vrlo razvedene i s mnogo pojedinosti. Naše znanje ne dotječe ni približno da one sve postanu razumljive. No glavni obrisi su vrlo jasni. U krevetu s parom pod drvetom odmah se prepoznaje bračni krevet pod drvetom svijeta.40 To pak što na njem leže brat i sestra naznaka je incestuoznosti svete svadbe koja pokreće rodnost godine.41 Plodni krevet uz korijenje drveta svijet je sumračnoga boga V elesa, krošnja i u njoj grad na suhoj grani svijet je svijetloga boga Peruna. To pak da se junak po deblu i granju drveta uspinje na nebo dobro je potvrđen motiv, osobito u baltičkoj predaji .42 U latvijskim dainama to je čest motiv. Ovdje će se za ilustraciju donijeti samo jedan primjer:

[34a] Man bij viena balta pupa, es to p up u zeme siju. Ta izauga lie la gara lids pašdm debesim. Es uskdpu debesis pa tiem pupas zariJ,Ziem. B 34305

- »Imao sam bijeli grah, taj sam grah posijao u zemlju. Izrastao je u stabljiku veliku i visoku sve do samih nebesa. Popeo sam se na nebesa po granama stabljike toga graha.<<

T a mitska predodžba pripada dakle baltoslavenskoj predaji . J edna nešto opširnija varijanta pjesme sa Š ipana zapisana je, kako

sam izviješten, u Dubrovniku, ali joj jezik upućuje prije na njegovo hercegovačko zaleđe: 43

40 Usp. Katičić, 2005b, 55-60 i 70-73 i 2008a, 46-53 i 67-70. 41 Usp. gore str. 169-190. 42 Usp, Katičić, 1996a. 43 Neobjavljen tekst ove varijante dao mi je kolega Aleksandar Loma, profesor na Filo

loškom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Na tome mu i ovom prilikom najsrdačnije zahvaljujem.

[35] Raste orav nasred sela, pod njim malo počivalo, tu počiva brat i seka. Brate seki čovu kroji, seka bratu jagluk veze. Seka bratu govorila: - Česte puce, mili brate, da ne mogu muške ruke, muške ruke do jabuke. Brate s eki govorio: - Česte grane, seko moja, česte grane na jagluku da ne mogu pregledati druge mlade djevojčice. Seka bratu govorila: - Ustani se, mili brate, pa se penji na o rave, pa utrgni resu zlata da skujemo gradu ključe, da vidimo što j ' u gradu. Ma je brate od poslu va, pa se penje uz o rave, pa utrgnu resu zlata,

Zlatna jabuka

pa skovaše gradu ključe. Kad u gradu devet braće, medu njima jedna seka, jedna seka Margarita. Na glavi joj šempres-kosa i dva traka suva zlata i dva pera paunova i četiri koštranova. Braća seki govorila: - U Boga ti, seko naša, oklen tebi šempres-kose i dva traka suva zlata, i dva pera paunova i četiri koštranova? Seka braći govorila:

Orah

Brat i sestra

Zlatna resa

Ključevi

za grad

Devet braće,

jedna sestra


- A, boga vam, devet braće, Gospa sinka culjukala u bešici pozlaćenoj, a konopim srebrnijem -gospa mi je na dar dala.

Koliko god tu ima više pojedinosti, o bitnome mitskom zbivanju koje se kazuje ne saznaje se ništa više nego iz sažetije varijante koja je navedena prva. I tu se mitsko zbivanje odvija na dvije razine, kao na dva kata. Povezuje ih drvo. T o i opet rječito govori o tome da je

Mitsko to V elesov doljnji svijet i Perunova nebo gore. Bitan nov motiv u zbivanje obje varijante jest to da se na drvetu trgaju zlatne rese, od njih kuje

na dvije razine zlatni ključ i njime otvara grad, zapravo otvaraju gradu vrata. Gleda se što je u gradu. A u gradu je nevjesta, okićena za svadbu i s njome devet braće. Tako je svadbena scena koju opisuju turopoljske jurjaške pjesme44 stavljena u širi kontekst i povezana s pjesmama o drvetu svi-

Nebeska jeta45 i s pjesmama o gradu na nebeskoj grani (na grani od oblaka) .46

svadba Od raznorodnih ulomaka počinje se tako slagati široko zacrtana slika.

Konoplja

Zlatna resa

Otvarati grad

Isto mitsko kazivanje u jako skraćenoj verziji susreće se u ophodničkoj pjesmi iz Lukovdola u sjevernome Gorskom Kotaru:

[36] Izrasla je tanka mala, tanka mala konopljica. - Kade si mi otančala? - Tamo dole pod oso jom kade raste zlatna resa. Resu ćemo potrgati, dat ćemo je kovačiću, iz nje ćemo grad otpirat. Stan'te, stan'te, hranitelju, stan'te, stan'te, darujte nas, darujte nas, ne drž'te nas, ne drž'te nas, otprav'te nas. Mi smo noćas malo spale,

44 Vidi gore str. 1 14-155. 45 Vidi Katičić, 2005b, 48-62 i 2008a, 39-56. 46 Vidi gore str. 218-220.

malo spale, rano stale. Ako ne bu sega tega,

Zlatna jabuk,l

zet ćemo Vam mlada sina, mlada sina gospodina. č 53

Prijetnja ophodnica da će gospodaru kuće ako ih ne daruje uzeti sina ne ulazi u mitski sklop kojemu smo sada na tragu, nego u dru-

Uzet ćemo

sina

gi, također vrlo važanY Ali prvi dio pokazuje da i stabljika konoplje Dn•o sz ·�jer.1 može biti drvo svijeta na kojem rastu zlatne rese što se nose zlataru koji od njih kuje ključe kojima će se otvarati gradu vrata da bi se pogledalo što je u gradu. Predaja kazivanja o tome Što je u gradu u ovoj se ophodničkoj pjesmi izgubila.

Uz riječi kojima u toj pjesmi počinje mitsko kazivanje: Izrasla je

tanka mala, tanka mala konopijica valja spomenuti da jedna bjeloru- Konoplja

ska ophodnička pjesma počinje sasvim podudarno riječima: Mala, tonka kanapielka (F 5 , 684, br. 1 596) . Čini se da je mala tbnbka

konopbtica bio trodjelni stajaći izraz u hijeratskom pjesništvu pogan-skih Slavena. U tom kontekstu dobivaju i ruski stihovi: He TO MOH Tanka mala

CBeKop l no ropoAy XOAIITb, l p03aH, po3aH! l Do ropoAy XOAIITb, l konopijica

KOHoneAbKY ceiiTh (Ill 337, N9 1 177) - »To baš moj svekar po vrtu hodi, rozan, rozan! Po vrtu hodi, konopljicu sije«, novo značenje.

Konoplja pri mitskom zbivanju očito ima svoju ulogu. Ta je Konopija je

uloga, koliko god nam je to teško shvatljivo, sukladna ulozi duba drvo svijeta

kojemu na vrhu sjedi bog gromovnik u liku orla. Pokazuju to zlatne rese koje rastu na konoplji kao što rastu na dubu. 48 A gore se po-kazalo da se u toj ulozi pojavljuje i orah [34, 35] . Zlatne rese koje svojim pokretima potresa ptica, orao ili paun, u hrvatskoj tradicij i rastu i na boru.49 Tako u jednoj novogodišnjoj koledarskoj pjesmi iz dubrovačkoga kraja:

[36a] Pred kućom vam bor zeleni, na boru vam orle sjedi, lijepo pjeva i besjedi.

47 O tome vidi Belaj, 2007, 191�212, 244�249 i 283�284. 48 Usp. Katičić, 2005b, 53�54 i 66�68 i 2008a, 45�46 i 62�65. 49 Usp. Katičić, 2005b, 54.

Orao 11.1 bor

Zlatne rese


Kako orle krilom kreće, otpadaju zlatne rese, Vi pošljite sluge vaše da pokupe zlatne rese, da odnese u zlatara da saku je do tri čaše: jednu tebi, gospodare, drugu tebi, gospodarice, treću nama kalendarima. Zaninović 139

Potpunija tekstovna predaja došla je do nas u drugoj kolednici iz istoga kraja:

[37] Pred kućom ti bor zeleni - kolendo, kolendo! na njem tica orle sjedi - veselo, veselo! lijepo pjeva i besjedi - kolendo, kolendo! Kako orle kljunom trese - veselo, veselo! otpadaju zlatne rese - ko/endo, kolendo! vi kupite zlatne rese - veselo, veselo! nosite ih u zlatara - kolendo, kolendo! da sakuje zlatne ključe - veselo, veselo! Zaninović 141

A zna se za što trebaju ti zlatni ključi. U nastavku te pjesme kaže se doduše da će njima otvarati sve ormare i iz njih darivati kalendare, ali je jasno da je tu prvotno stajalo da će otvarati gradu vrata. O zlatnome ključu već je bilo govora u drugome mitskom kontekstu. Njime prema bjeloruskoj predaji sveti Juraj na svoj dan otvara zaključana vrata zemlje i iz podzemlja, toplog i vlažnog, pušta rosu.50 Od toga stane šiktati i nicati raslinje . O tome postoji li izvorno veza između vrata od grada i vrata podzemlja ne može se sada tu reći ništa pouzdana bez opsežnih i temeljitih istraživanja.

Da zlatne rese što rastu na drvetu potječu iz praslavenske usmene predaje pokazuje jedna poljska novogodišnja pjesma:5 1

50 O zlatnome ključu podrobno usp. Katičić, 2003b, 7 1-84. Zlatni ključ važan je mitski rekvizit. Njime J arilo u proljeće otvara zaključana vrata podzemlja, toplog i plodnog, i pušta rosu na polja do tada stisnuta mrazom. Time počinje vegetacijski ciklus i rodnost godine. Usp. gore str. 3 1-34.

51 Na tu praslavensku tekstovnu podudarnost prvi je upozorio Milovan Gavazzi još u slovačkoj publikaciji Ethnologia Slavica l, Bratislava 1969. Usp. Gavazzi, 1978, 22.

Zlatna jabuka

[38] Na frdd dworu jawor sto i - hej leluja! Na jaworze zlo ta rzfsa - hej leluja! I przylecieli rajskie ptasZfta - hej leluja! I obtrzfili zlo te. zlo te rZfSJ - hej leluja! I wybiegla nadobna dziewczyna - hej leluja! I rozpu!cila swdj bialy Jartuszek - hej leluja! I pozbierala zlo te. zlo te rZfSJ - hej leluja! I skoczyla do zlotniczenka - hej leluja! PP S

- >>Nasred dvora javor stoji - hej leluja! Na javoru zlatna resa - hej leluja! I doletjele su rajske ptičice - hej leluja! I otresle su zlatne, zlatne rese - hej leluja! I istrčala je pristala djevojka - hej leluja! I raširila svoju bijelu pregaču - hej leluja! I pokupila je zlatne, zlatne rese - hej leluja! I skoknula je do zlatara - hej leluja!«

Sasvim je podudarna s tom hrvatska pjesma kolednica također iz dubrovačkog kraja:

[39] Pod dvorom vam bor zeleni - kolendo, ko/endo! A na boru paun sjedi - veselo, veselo! Kada Paun krilom krene - kolendo, kolendo! Sve otrese zlatne rese - veselo, veselo! Vi pošljite vaše Mare - kolendo, kolendo! Da pokupi zlatne rese - veselo, veselo! Da odnese u zlatara - kolendo, kolendo! Zaninović 140

Ptica trese zlatne rese, djevojka ih nosi zlataru, a iz cjeline usmene tekstovne predaje zna se da zlatar od njih kuje ključ kojim se otvaraju gradu vrata. Gleda se što je u gradu. A tamo je okićena nevjesta, pripravna za svadbu, sa svoje devet braće. Rajske ptičice i

javor

Zlatna resa

Djevojka bere

zlatne rese

Zlatar

Bor zeleni

Zlatne rese

Djevojka kupi

i nosi zlataru

paun bojom svojega perja bolje pristaju zlatnim resama što rastu na Tresti zlatne

drvetu nego suri orao. Najvažnije je tu za rekonstrukciju praslaven- rese skoga sakralnog teksta što te dvije pjesme potvrđuju tročlani izričaj tr�sti zolt(bn)y H r�sy. Suzvučje sloga -r�s- u t-r�s-ti i u r�s-y čuva, čini se, formalni element izvornoga pjesničkog oblikovanja.52

52 Slavensko trrsti tumači se kao kontaminacija indoeuropskih glagola trema i treso. Usp. Vasmer s.v. TpRcy, TPRCTH. Nameće se pitanje nije li do te kontaminacije došlo upravo pri oblikovanju pjesničke formule koja je vukla na suzvučje s rrsa.


Poljsko rzfsa, međutim, ne znači samo 'resa', 'trepavica', nego jednu vodenu biljku. Isto tako češki rasa, slovački riasa, sloven

ski resa, ruski pRcKa. Tako se ocrtava praslavenski rfsa kao naziv za cvijet jedne biljke koja raste u vodi, u vlažnim udolinama, u blatu.

Resa Taj cvijet je bujan (usp. ruski pRCHhiH 'velik' , 'gust', 'obilan' , ukraj inski pRcHHH 'gust', 'bujan', 'raskošan') , a može se poistovjetiti s klasjem (usp. ukrajinski pRca 'žitni klas') . Ovamo će ići i ruski pRd 'blatno tlo', premda se obično uzima da je to posuđeno finsko raisy,

koje znači isto. No tu je i hrvatski resavac 'zemlja, obično u blatini, koja kad po njoj ideš ugiblje se', zabilježeno u sinjskome kraju, i odatle mjesna imena Resava, rijeka u Srbiji, i Duga Resa, naselje u Hrvatskoj , pa to u ruskom ne će biti posuđenicaY

Zlatan prsten

T o pak da se grad otvara predmetom iskovanim od zlata susreće se i u ruskoj predaji usmenoga pjesništva:

[39a] Oil, BhiAY 51, BhiAY 51

Ha nmpoKpo yAmw. CTaHy 51, cTaHy 51

llOA lJ,apb-ropOA KaMeHHbiil. CKliHY 51 , CKI1HY 51

e PYKH nepCTeHh 30AOToil. BAa piO 51, BAa piO 51

30AOTbiM KOAb�OM 06 CTeHy. Oil, pa3o6biO, pa3o6biO l.l,apes ropoA KaMeHHbiil. ll1 1053

- »Oj, izaći ću ja, izaći ću ja na široku ulicu. Stat ću ja, stat ću ja pod Carigrad kameni. Skinut ću ja, skinut ću ja s ruke zlatan prsten. Udarit ću ja, udarit ću ja zlatnim prstenom u zid. Oj, razbit ću ja, razbit ću ja Carev grad kameni.«

53 Usp. Vasmer s .v. pRd III i Skok 3, 1973, s.v. resavac. Skok doduše toponim Duga Resa ne povezuje s time, nego s resa 'ukrasna nit', 'dugoljasti viseći cvat u nekih biljka', 'maca'. No bit će ipak vjerojatnije da je mjesto nazvano po naravi da, nego po resama na vrbi. A poljska fraza chodzić na rzrsach ' lumpati', 'pijančevati', 'biti pijan kao zemlja' mogla bi biti zasnovana upravo na tom značenju. (Usp. Moguš - Pintarić s.v. rzrsa).

Zlatna jabuk,l

Kazivanje je tu jako preoblikovano, ne spominju se gradu vrata

i govori se o razbijanju, a ne o otvaranju. Ne spominju se ni zlatne

rese niti zlatar. No to da se zlatan prsten javlja u mitskom kazivanju u istoj ulozi kao zlatna jabuka i zlatan ključ, da su to u mitskom Zlatan prsten

ustrojstvu alo rekviziti, kako bi rekli Ivanov i T oporov, o tome nema kao zlatna

razloži te sumnje. Očito je dakle da se u toj neobičnoj ruskoj pjesmi jabuka

prelama ista predaja pretkršćanskoga obrednog mitskog kazivanja. i zlatan kijuč

A u sklopu ulomaka te predaje stale su se kao pozadina značenju praslavenskoga r�sa tako ocrtavati vrlo arhaične predodžbe kakve pjesnički dojmljivo izriču riječi: tamo dole pod osojom kade

raste zlatna resa [36] . U središnjem južnoslavenskom resa 'ukrasna Resa i blato

nit' to se značenje potpuno izgubilo, a s njime i prvobitna uska veza toga značenja s vodom, blatnim zemljištem i močvarom. Tek u svjetlu izvorne semantike dobiva rekonstruirana praslavenska pjesnička formula P'btica tr�setb zolt(bn)y H r�sy svoje potpuno značenje i bez ostatka se uklapa u sklop mitskih predočaba koje izražava. 54

Isto mitsko zbivanje kazuje se s malim varijantnim odstupanjima i u jednom dobro potvrđenom pramenu bjeloruske usmene preda-je.55 Tek tu zlato što ga ptice truse (bjeloruski OTpyciiAII: trr;siti je Ptice truse

kauzativ od tr�sti, gramatička varijacija u predaji pjesničkoga teksta) zlatnu koru

s drveta nisu zlatne rese, nego je zlatna kora (zolt(bn)a ja kora)56 ili ili zlatnu rosu

pak zlatna rosa (zolt(bn)a ja rosa) .57 Zlato pak koje je palo s drveta kupi mlada žena, koja je dotrčala i raširila pregaču, te ga nosi zla-taru. Baš kao u hrvatskim kolednicama. Opisuju to glagoli kupiti

i bbrati. Obje su stare i temeljne (pra)slavenske riječi i bit će da potječu još iz prvotnoga sloja hijeratskoga pjesništva.58

54 Usp. Katičić, 1989, 90-91 . O tome pak kako zlato dolazi iz vode, iz zdenca i iz vrela usp. Katičić, 2003b, 21-24.

55 O toj predaji podrobno sa svim potvrdama navedenim od riječi do riječi usp. Kati-čić, 1989, 91-93.

56 Tako u F 5, 678, br. 1587. 57 Tako u F 5 667, br. 1563 i 683, br. 1594. 58 Usp. Katičić, 1989, 92.


Da je zolt(bn)a ja rosa u tom kontekstu praslavenska tekstovna predaja pokazuje hrvatska pjesma, starinska kajkavska, iz okolice Varaždinskih T op lica:

[40] Hoj divojka medimorka, gde si vodu zajimala?

Hrastić Na kraj sela pod hrastičom,

Zlatna rosa

Devet ključeva

Sestra suncu,

ne mjesecu

Rosa - bosa

Baltoslavenska

predaja

na hrastiču zlatna rosa, n jo mi bere zlati ključar, n jo mi nese dal daleko, dal daleko raj kovaču. Kuj mi, kovač, devet ključ ov, devet ključov odpiračov, s kim odpremo devet komor, vu desetu Mara sestra. Bratci so se spominjali: Kam hoćemo s Marom sestrom? jeli k soncu, jel k mesecu? Bolje k soncu neg k mesecu. S once sveti, mesec mrači. IKS 205

T u je teks tovna predaja načeta kvarenjem, pa nije sasvim suvisla. N evjestino devet braće ne spominju se izričito. A njihovo vijećanje hoće li sestru dati suncu ili mjesecu, koje jasno pokazuje da se tu radi o nebeskoj svadbi, isto je kao ono u pjesmi o tome kako je bosa Mare prošla preko rosne livade (CHTI l , 6p. 229; vidi gore str. 1 96-1 97) . Tek tamo dolaze do suprotnoga zaključka da je bolje sestru dati mjesecu nego suncu. Trebat će još mnogo istraživanja da se sredi kontekst te baltoslavenske mitske predaje.

Mitski motiv i tekstovna predaja što ga kazuje potječu iz sakralnoga pjesništva o zlatnoj rosi s drveta, koje nije drugo nego drvo svijeta, predstavljaju baltoslavensku tradiciju. Da je ta tradicija i baltička, to pokazuje litavska pjesma:

[41] Vai ir užaugo du qžuoleliai. Ant ttt qžuolelitt aukso rasa krito. Gimbutas, 1973, 472

- >>l izrasla su dva dubića. Na te je dubiće zlatna rosa pala.«

Zlatna jabuka

Prateći tekstovnu predaju o zlatu što pada s drveta dosežemo dakle nedvojbeno baltoslavensku davninu.59

Osim resa, rose i kore ima na mitskom drvetu i drugoga zlata: tako u bjeloruskim pjesmama zlatno granje (F 5 , 686, br. 1 602) i zlatno lišće (F 5, 687, br. 1 604) , a u jednoj poljskoj zlatne grane, zlatno lišće, zlatni cvjetovi, zlatne jabuke (PP 34) .60

Kao ptice koje na drvetu tresu zlatne rese javljaju se uz orla još rajske ptičice i paun. To su ptice kojih se perje zlati. U drugom jednom pramenu bjeloruske i zapadnoruske usmene književnosti zlato koje djevojka kupi i nosi zlataru samo je perje takvih ptica, osobito ZLmzo peryf

paunova, koje se smatra zlatnim. Tako u jednoj ruskoj uskršnjoj ophodničkoj pjesmi:

[42] Oil paRo, paRO COAHI�e nrpaAo. - XpncToc socKpec Ha secb eseT! -Oil paH biii e Toro nasa AeTaAa, nasa AeTaAa, nepb5! poH5!Aa. KpacHa5! AeByiiiKa TaMo ryA5!Aa, KpacHa5! AeByiiiKa - TipacKOBhiOIIIKa. TaMO ryA5!Aa, nepb5! c6npaAa, nepb5! c6npaAa, B pyKaBOK 6paAa, B pyKaBOK 6paAa, BeHOK BH Aa. A H rA3e J35!AHCh 6yiiHhi seTpbr, 6yiiHhi seTpbr, A06phr AO)I(AH coxsaTHAH Aa il 3AaT seH oK, Aa il 3AaT seH OK - 30AOThre nepb5!. I1oHeCAH Ha en He Mop e - Ha AYKOMOpbe. Ill 342, N2 1 194

- »Oj rano, rano igralo je sunce. - Krist je uskrsnuo svemu svijetu! - Oj ranije od toga oblijetala je paunica, oblijetala paunica, perje je runila. Prekrasna djevojka tamo se šetala, prekrasna djevojka Praskovjuška. Tamo se šetala, perje je sabirala, perje je sabirala, u rukav spremala, u rukav spremala, vijenac vila. A i nekako su se uhvatili bujni vjetrovi, bujni vjetrovi, dobri daždevi, zahvatili su i zlatan vijenac, i zlatan vijenac, zlatno perje. Odnijeli su ga na sinje more - na morsku uvalu.<<

59 Usp. Katičić, 1989, 88 s bilj. 47 i str. 91-92. 60 Usp. Katičić, 1989, 92.

Paun roni

perje

Djevojka

je sabirala

vijenac vila

Vjetrovi su ga

ponijeli

na more


Populnmlje. . . Tko to pročita, odmah će s e sjetiti primorske pjesme: P opuhnu! je tihi vetar i odnesal Mari krunu. Pokazuje se tako, sasvim neočekivano, da je i ona ulomak iste usmene predaje slavenskoga sakralnog pjesništva! A djevojka tu ne nosi zlato zlataru, nego vije vijenac, dakako svadbeni. Čudi tu samo Što se to, vrlo izričito, pjeva o paunici, a zlatno perje u repu ima samo paun.

U bjeloruskoj uskršnjoj ophodnoj pjesmi (P 8, 1 72) pjeva se isto tako o paunu koji roni perje i djevojci koja ga sabire i od njega savija

Zlatno lišće vijenac. S njim na glavi krene cestom. Nailazi na brezu na kojoj je i zlatne šiške zlatno lišće i zlatne šiške. Dolete ptičice koje stanu kljuvati te šiške.

Djevojka ih je otjerala, rasprostrla svilen plašt, načupkala je zlatno Djevojka nosi lišće i pošla je s njim zlataru. Ptica može biti i šojka (coi1Ka) kao u

zlatarima bjelorusko j pjesmi (P 8 , 1 76) . I ona oblijeće, roni zlatno perje, kupi ga djevojka i nosi zlatarima. U drugim bjeloruskim i zapadnomskim pjesmama s istim motivom zlato se i ne spominje izričito nego se pjeva samo o sabranome paunovu perju od kojega se vije vijenac (P 8, 1 64-165 i 1 70; TI 33 1 , N9 477) . Paun, pa i paunica, shvaća se

Zlatna ptica naprosto kao zlatna ptica. 61

A ta tekstovna predaja nije samo istočnoslavenska. Potvrđena je i u hrvatskoj usmenoj književnosti. U Vrapču kraj Zagreba zapisana je pjesma:

Okolo grada [43] Okolo grada zelena trava

Pisani pavi

zelena trava pisana dete la. Po njoj se šeću pisani pavi, perice bereju. Perice bereju, vanjkuš e šiju, svojemu dragomu. Lezi se lezi, moj mili dragi, na moju poste lu.

61 Usp. Katičić, 1989, 92-93.

Tičica peva, tiče k popeva da mi se ženil buš. Ženi se ženi, moj mili dragi, ne buš mi dugo živ.

Zlatna jabuk,I

č 142

Početak te pjesme, onaj u kojem se spominju paunovi i branje perja, dosta je nesuvisao. On i nije nego uvod u ono o čem se zapravo u pjesmi pjeva. Ona kao takva čisti je lirski izraz emocijom nabijene i svakom čovjeku razumljive situacije. Uvod se oslanja isključivo na tradiciju davnoga obrednog pjeva, a u ovoj pjesmi funkcija mu je samo ornamentalna. T o je stara tradicija. Kontekst joj je paunovo perje koje se runi i koje se bere. Motiv poznat iz istočnoslavenske usmene književnosti. Čvrsto je ugrađen i u hrvatsku, iako u njoj nije čest. Susreće se kod Hrvata u zapadnoj Ugarskoj , današnjem austrijskom Gradišću. U selu Velikom Borištofu (GroRwarasdorf) u srednjem Gradišću zapisana je pjesma u kojoj se pjeva: Pod jabukom trava raste, l onde Mare pave pase (J ačke 294) . I tu je trava, a na njoj paunovi i djevojka. Tek trava nije okolo grada, nego je livada pod jabukom, dakle pod drvetom. No to baš nimalo ne krnji podudarnost predaje jer znamo da je u ustrojstvu mitskoga zbivanja grad

na drvetu, na suhoj grani. A pod drvetom je voda i livada, lug. T o drvo je drvo svijeta. Pod njim je raskošno opremljen ljubavni ležaj , rodnost boga V desa. 62

A da se tu doista radi o tekstovnoj predaji slavenske hijeratske poezije pokazuje ovdje već spomenuta bjeloruska uskršnja ophodna pjesma (P 8, 1 72) :

[44] A y AY3R, y AY3R, Aa y 3RAeHbiM - XpbiCToc Chma 6mKal T aM AHTaAa III3pa nasa, Aa ypaHHAa 3AOThi nepb!. TaM XOAHAa CAlfqHa naHHa,

62 Usp. Katičić, 2005b, 55-60 i 7 1-72 i 2008a, 46-53 i 69-70.

Ženit ćeš se

ne ćeš dugo

živjeti

Paunova perje

se runi i bere

Grad na suhoj

grani, pod

njom ležaj

Paunica

je letjela,

gospodica se

šetala

Zeleni lug ..- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

CAHqHa naHHa Mapycw-IKa Aa 36HpaAa 3AOThi ne p bi

- >>A po livadi, po livadi, po zelenoj - Krist Sin božji! - oblijetala je siva paunica, runila je zlatna pera. Tamo je hodila lijepa djevojka, lijepa djevojka Marusička, sabirala je zlatna pera«.

Nije se zelena trava tek iz dekorativnih razloga našla okolo grada i pod jabukom. T o je pradavna tradicija ob rednoga pjevanja. A što se u vrapčanskoj pjesmi jedna uz drugu nalaze zelena trava i pisana de-

Trava tela, to je rastavljena pjesnička formula trava ditelina koja se u istom djetelina mitskom kontekstu javlja drugdje u hrvatskoj usmenoj književnosti

(vidi dolje str. 274 i 329-333) i odgovara ruskomu KOBhiAh TpaBa 'kovilje' ili TpaBa MypaBa 'sočna zelena trava', što se javlja u toj istoj tekstovnoj predaji.

Zlatne žice

i srebrne

podvezice

Boije sestru

suncu

nego mjesecu

No sada nam se je vratiti mitskoj predodžbi onako sjajno pjesnički izraženoj riječima tamo dole pod osojem kade raste zlatna resa [36] . Ta je ista predodžba, tek bez spomena riječi resa, izražena u pjesmi zapisanoj u Vrbniku na otoku Krku, gdje se pjevala u kolu:

[45] Rosna, rosna košutice, kadi si se narosila? - Tamo doli u livadi kadi rastu zlate pasi, zlate pasi, zlate žice i slebrne podvezice. Otrnimo jenu žicu, pak ju dajmo zlatariću da nam kuje na grad kijuče da vidimo ki je v gradu. U gradu je devet bratac i mej njima jena sestra, jena sestra, lipa M ande. Oni počnu kunšejati komu ote sestru dati, ote l ' suncu, al mis ecu? Boje ju je suncu dati, boje suncu neg' misecu.

Mis ec će joj sveker biti, a danica svekrvica, a zvezdice sve ze/vice, a vlašići pastorčići.

Zlatna jabuka

IK 2, 107, br. 109

Tu se odmah prepoznaje mit o nebeskoj svadbi, koju spomen nebeskih tijela vrlo izričito predstavlja kao takvu. U gradu je, kako se i očekuje, nevjesta sa svoje devet braće. To što braća vijećaju o tome komu će dati sestru, već poznato iz pjesme o magli koja je pala po Bojani (vidi gore str. 196-197) i u kajkavskoj pjesmi o zlatnoj rosi na hrastiću (vidi gore str. 252), pokazuje se kao čvrst element usmene pjesničke predaje. No sasvim neobičan je motiv o livadi na kojoj rastu zlatni pojasevi, zlatne žice i srebrne podvezice. Oprema ljudskog odijevanja, tipični proizvodi obrtničke vještine kao plodovi vegetacije, kao šiške i rese koje se, također zlatne, susreću u drugim potvrdama iz usmenoga pjesništva na slavenskim jezicima. To u prvi mah ostaje sasvim neobjašnjivo.

O čem se tu zapravo radi kazuju nam starinski baltički svadbeni običaji. Praetorius, latinski pisac, sam Nijemac po narodnosti, zapisao je u 1 7. stoljeću nešto vijesti o Baltima, tada potpuno nepoznatim u širim europskim krugovima. U njega se čita da je litavska nevjesta kad su je vodili u ženikovu kuću nosila škrinju sa svojom opremom i po putu i na njegovu dvoru po granju drveća i po raznome grmlju vješala lijepo izvezene tkanine.63 U škrinji su, dakako, bile i dragocjene ogrlice i podvezice. Taj obred očito pretpostavlja mit po kojem na dan svete svadbe, one božanske koje je svaka ljudska samo slika, drveće i grmlje potjera i prolista dragocjenim suknom i platnom te zlatarskim izrađevinama kao što su prstenje, ogrlice, pribadače i podvezice. Potvrđuju to latvijske daine koje pjevaju upravo o tome kako se jednoga čudesnog dana baš to i dogodilo.

63 Usp. Mannhardt, 1875, 220-221 .

Predmeti

obrtničke

vještine

kao plodovi

vegetacije!

Baltički

svadbeni

običaji


To je i T a prastara mitska predodžba živjela je i u slavenskoj predaji . O slavenska tome svjedoči arhaična ruska svadbena pjesma u kojoj se između

mitska ostalog pjevalo: Predodžba [46] 6 Co oAeM HaTaAhR-CBeT Bee Aeca rrpornAa

Dan božanske

svadbe

Izmedu Krka

i Litve teško je

pomišljati

na utjecaje

KphiAa Aeca aAhiM 6apxaToM, no rrynr KaTIIAa KpyrrHhiM )l(eMqyroM. Tlo 68-69

- >>Kao samur je Natalija-svijetla sve šume prošla . . . pokrivala je šume grimiznim baršunom, po putu je kotrljala krupno biserje.<<

U varijantama te pjesme prvi stih glasi i EypeiO HaTaAb.H-cBeT Bee Aeca npoiiiAa - »kao bura je Natalija-svijetla sve šume prošla«, a treći stih glasi i KaTHAa oHa 30AOTbiM nepcTHeM kotrljala je zlatni prsten. Time je pokazivala da je dan njezine svadbe ujedno dan božanske svadbe, da je njegova slika, pa njezina svadba tako dobiva svoju moć od božanske.

Pjesma iz Vrbnika svojim stihovima: Tamo doli u livadi l kadi ra

stu zlate pasi, l zlate pasi, zlate žice l i slebrne podvezice sasvim izrazito i izričito kazuje upravo tu mitsku predodžbu, opisuje kako se događa da na dan svete svadbe, jer o njoj ta pjesma pjeva, dolje na vlažnoj livadi zlatni pojasevi i srebrne podvezice rastu na grmlju i granama drveća. Tu se premošćuju velike prostorne udaljenosti, od Jadrana do Baltika, i otvaraju bezdane vremenske dubine. Između Krka i Litve nije bilo dodira, pa ne može biti ni utjecaja. Nema dvojbe da se tu radi o zajedničkoj baltoslavenskoj baštini, osobito arhaičnoj , koja je ostavila traga samo na zatočnim rubnim područjima.

Isti se mitski sadržaj kazuje u jednoj pjesmi iz Lindara u Istri:

[47] Rosna, rosna košutice, gdi si bila da si rosna? - Bila jesam na livadam, pratila sam dva diverka i nevis tu s kumovima. Počinuli pod javorkom:

Zlatne kite na javorku zlatne kite,

trgne neva da će jednu, da će kov at kijuče gradu, da će vidit šta je u gradu. U gradu je devet braće i med njimi jedna sele. Misle, misle devet braće komu će si sele dati. Najmladi se domislia:

Zlatna jabuka

Dat ćemo je svetom Petru! Mis ec će joj s ekar biti, a danica sekrvica, a vlašići diverići. IK 3, 4, br. 3

I tu je javorova grana prolistala zlatom kad je nevjesta s djeverima išla kući svojega mladoženje. I tu braća razmatraju komu će sestru dati za ženu.

Jednako tako je košutica, i ona životinja s krznom, čvrst sastojak tekstovne predaje o svetoj svadbi u rosi. Time se ta predaja izvrsno uklapa u već poznate mitske kontekste.64

[48] Rosna, bosa, oj košutko, Oj, rosna bosa! Kud si rosom putovala? - Pratila sam bratca dragog. - A što Ti je bratac davo? - Da vo mi je devet kijučev otvaram da devet grado v. Otvori ja prva grada, al u gradu kolo igra, u kolu je seka Mara. Mara bi se jurve dala za junaka za oblaka: kuma zove žarko sunce, a miseca svata starog, a vlašiće barjaktare. Svate zove sitne zvizde Katančić 2, 3, 2

64 Usp. o Jurjevoj kapi od kunovine gore str. 1 28-141. O kuni pri svetoj svadbi vidi Katičić 2008a, 278-282.

Kijuči grada

Sestru svetom

Petru


T ako košuta, rosna bosa, prati brata do grada i dobiva od njega devet ključeva za vrata devet gradova. Tu kao da je osmero braće i jedna sestra, a svako ima svoj grad, svakomu treba otključavati njegova vrata. A deseti je brat onaj koji dolazi kao mladoženja i prati ga košuta. Ako je on njoj brat, kako pjesma kaže, onda je košutica sama nevjesta jer je, kako znamo, mladoženja nevjesti brat. Nevjesta

Košuta je se onda u toj pjesmi, koja čuva starine jer je zapisana u 1 8 . stoljeću, nevjesta javlja u dvije uloge: kao rosna bosa košutica i kao seka Mara koja

u gradu igra u svadbenom kolu. T o sasvim jasno proizlazi iz ovoga teksta i ne može se zanemariti, kako god potvrda nije dovoljno čvrsta da se tvrdnja o košutici kao nevjesti svete svadbe izrekne sa sigurnošću. Zanemariti se ipak nikako ne smije. I u pjesmi o magli što je pala po Bojani nevjesta se javlja u dvostrukoj ulozi, jednom kao djevojka koja vani razgovara s mladoženjom, junakom koji je došao iz daleka, a onda u gradu među svoje devet braće.65

Mitska predodžba o božici koja dočekuje iza vrata što se otvaraju posebnim ključem prepoznaje se i u prvom fragmentu helenskoga

Ista mitska pretsokratovskog filozofa Parmenida. 66 To je spjev u epskim stihovipredodžba ma, heksametru, a sada se čini kao da je tu ulomak indoeuropskoga

u Parmenida sakralnog pjesništva ušao u djelo najstarije europske filozofije, koja i time pokazuje kako je izrastala iz pradavnoga mitskog kazivanja, kako se s obrednom tradicijom predavala od naraštaja naraštaju, u načelu ne drukčije nego je indijska filozofija izrastala iz brahmanske tradicije.

Tko je pak ta djevojka o kojoj izvješćuje košutica vrlo razgovjetno kazuje srpska pjesma iz Hercegovine:

[49] KoiiiyTifL\e, poCHa TH CH! l)e cH 6HAa Te cH pocHa?

Iz lica sja - Ja caM 6l:!Aa y i)eBojKe.

sunce - Je Al:! KaKBa Ta qeBojKa? l13 AHL\a joj cyHL\e cjaiiie,

65 Usp. gore str. 196-197. 66 Na to me je upozorio profesor Bečkoga sveučilišta, grecist Hans Schwab! i ovdje mu

za to od srca zahvaljujem.

Zlatna jabuka

a H3 rpAa MjeceqHHa, H3 lbeAapa 3opa ej ajHa, ABHje pyKe AO A Ba K p H Aa. CHOX 261, 6p. l

A ne manje razgovjetno kazuje to varijanta zabilježena kod sarajevskih Bošnjaka:

[SO] Košutice, rosna ti si! Gdje si bila da si rosna? - Išla bratu po djevojku. -je l' daleko ta djevojka? - Nije tako ni daleko: tri konaka dobra hoda. -ja kakva je ta djevojka? Nije vrlo ni lijepa: lišce joj je žarko sunce, mjesecom se zaklanjala, zvijezdama se zakitila, a cvijetom opasala. HNP 7, 3, br. l

Ona je sunčeva djevojka. Kao takva osobito je izričito opjevana u baltičkoj predaji. U latvijskim se dainama javlja često kao središnji lik: saules meita, najdoslovnije 'djevojka sunca' s tim da je saule 'sun-

Lice je žarko

sunce

ce' u baltičkom žensko, a da je meita u latvijskom dobila i značenje Sunčeva

'kći', te je potpuno istisnula naslijeđenu indoeuropsku riječ koja djevojka

živi u litavskome dukte 'kći'. I sam naziv toga važnog mitskog lika: saules meita sugestivno je višeznačan. T o može biti djevojka bliska suncu, onako kao u našim pjesmama »sunčeva djevojka«, može pak biti kći božice koja je sunce (Saule) , a može napokon biti i sama sunce jer latvijska konstrukcija genitivnog atributa dopušta da se i tako razumije. Tada znači nešto kao 'sunce-djevojka', pa je to onda sama Saule kao djevojka.67 Još se je teže snaći u odnosima svega toga sa slavenskom predajom. U njoj se Sunce javlja kao gromov-nikova žena.68 O sunčevoj djevojci pjeva nekoliko južnoslavenskih pjesama navedenih ovdje [ 1 4, 1 5 , 1 6] . Da se tu stane na čvrsto tlo,

67 Vidi gore [18, 19, 20, 21, 22] . 68 Usp. Katičić, 2008a, 99-103. K tomu još Katičić, 2003b, 17-20.


potrebna su istraživanja dublja i obuhvatnija nego su u ovom okviru bila moguća.

4. Devet braće sve zlatara

Već su se ovdje navodili stihovi pjesme sa Š ipana: Ide Mare na vo

dicu, l za njom Ivo na konjiću. l Ivo Maru dozivajo: l - Dočekaj me,

dušo Mare! l Mare Ivu govorila: l - Ner mogu te čeka: Ivo, l u dvore

mi devet braće, l devet braće, sve zlatara, l pa mi treba voda hladna

(NL 1 88, br. 2 1 1 ) .69 Nevjesta svete svadbe, kao što znamo, ima devet braće: a za njih se ovdje kaže da su svi zlatari, zapravo kovači zlata. U jurjevskoj pjesmi iz Lukovdola to se tako i kazuje: Resu

ćemo potrgati, l dat ćemo je kovačiću, l iz nje ćemo grad otpirat [36] .

A u međimurskoj se pjesmi pjeva: na hrastiču zlatna rosa, l njo mi Zlatar kuje bere zlati kijučar, l njo mi nese dal daleko, l dal daleko raj kovaču skupocjene [40] . O kovaču pjevaju i istočnoslavenske pjesme, tako ukrajinska: predmete s6HTa cTe)I(eHbKa AO KOBaAeHhKa: l TH KoBaAeHbKy, 30AOTapeHhKy, l

a BKYH )Ke MiHi )I(OBTH qo6iTKH, l a niA qo6iTKH cpi6HH niAKiBKH (f 2, 6 14, N9 55) - »Kovačiću, zlatariću, iskuj meni žute čizmice, a pod čizmice srebrne potkovice« . Zlatar se tako zamišlja kao božanski kovač koji kuje skupocjene predmete, one što na dan svete svadbe rastu na grmlju i drveću. On kuje zlato na užarenom ugljevlju i treba mu voda da njome hladi užarenu kovinu.

Potpunija se slika toga mitskog kazivanja dobiva iz varijante zapisane na otoku Šipanu u dubrovačkom arhipelagu. Ona glasi:

[Sl] Što se ono gorom sjaje, ol'je sunce, ol'je mjesec? Nit je sunce, nit je mjesec, nego neve z deverima,

Nevjesta sjaj nijem se vijencem resi, vijencem resi i prstenim.

se obrće Neve se je obraćala, deveri joj govorili: - Što s' obrćeš, neve naša, na bdbove bijele dvore, na sestrine žute kose, na braćine perivoje, na majčino ran-bosilje?

69 Usp. gore str. 204.

Zlatna jabuk,I

Neve im je govorila: - Nijesam se obrtala na ba bove bijele dvore, na sestrine žute kose, na braćine perivoje, na majčino ran-bosiije, neg' de sinoć večer asmo ostale mi vijencu kite, Kada su je razumjela, govore joj dva devera: A ne luduj, neve naša, nas je devet braće mile, devet braće sve zlatara, skovat ćemo vijencu kite, vijencu kite i urese! Č 84

Tu se opisuje svadbena povorka. Nije bez dubljega smisla što se najprvo pita, sasvim na način južnoslavenske epike, što se to svijetli

Ostale su

vijencu kite

Devet braće

zlatara

na šumovitom brijegu, je li to sunce ili mjesec. Tim se pitanjem Nebeska

pokazuje da su to svatovi nebeske svadbe. Odgovor je da to nije niti svadba

sunce niti mjesec, nego nevjesta koju djeveri vode u mladoženjinu kuću. Time to kazivanje ostaje obredna zagonetka.7° T u je prastara riječ deve10, ne samo praslavenska, nego i indoeuropska, koja svjedo-či o kontinuitetu obrednoga kazivanja. Ona označuje muževa brata, Djever

a taj je po najdubljoj tradicij i predodređen da nevjestu vodi kući u koju se udaje. Pjesma kaže da je tih djevera, muževe braće, devet. T o su oni djeveri koje prema pjesmi turopoljskih jurjaša mlada nevjesta na dan svete svadbe budi u gradu po kojem hodi.71 Nedvojbeno se dakle radi o ulomku istoga obrednoga mitskog kazivanja.

Svadbena se povorka sjaji jer je nevjesta ovjenčana sjajnim vijencem i nosi sjajno prstenje. Stoga se i može pitati za sunce i mjesec. Svadba je nebeska, a nevjesta je sunčeva djevojka.72 Ta tekstovna predaja nosi neizbrisiv pečat svoje praslavenske starine, kako god joj se takvoj do sada nije našlo traga u usmenoj književnosti drugih Nevjesta je

slavenskih jezika. Pripovijeda se kako se nevjesta na putu odjednom izgubila ures

počela okretati. To okretanje djeveri tumače kao vezanost za očinsku svojega vijenca

kuću koju sad napušta zauvijek i opominju je neka to ne čini, neka ostane okrenuta onomu što je pred njom. A ona im odgovara da se ne okreće za očinskom kućom nego za kitama i uresima svojega

70 O obrednim zagonetkama usp, Katičić, 2008a, 85. 7 1 Usp. gore str. 1 16, 129-139. 72 Vidi gore str. 260-262.


vijenca jer ih je ostavila tamo gdje su na putu večerali i konačili . A

djeveri joj na to odgovaraju neka bude bez brige jer je njih devet braće, i svi su zlatari, pa će joj iskovati od zlata i kite i ures za vijenac

Zlatari iskuju tako da ne će biti nikakve štete. novi ures Tu se otvara dublji pogled u prvotnu mitsku predaju. Dobro je

potvrđeno da djevojka, buduća nevjesta nebeske svadbe skuplja zlato, s resa na raslinju ili od perja u paunovu repu i nosi ga obrtniku, kovaču zlataru da joj iskuje zlatni predmet: ključ, vijenac, prsten.73

Zlatar je brat Tu se sad saznaje da je taj zlatar njezin djever, a to ovdje znači brat jer joj je brat i sam mladoženja.74

Djeveri kovači

T a je tekst ovna predaja došla do nas u više hrvatskih varijanata i time je vrlo dobro potvrđena. J edna je zapisana u Vrgorcu i glasi ovako:

[52] »Oj nevenko, moj nevenko, jadna ga se nevenka/a! G dino sinoć hladovasmo, ostaše mi vincu rese, vin cu rese titrejike! «

Tišila ju dva divera: Budi dobra majci našoj! Vincu rese skovat ćemo i svako će dobro biti. Ne budeš li majci dobra, i te ćemo rasko vati. HNP 7, 142, br. 243

Nema dvojbe da je to varijanta iste predaje, tek su djeveri kovači, a ne kaže se da ih je devet braće, a sadržajno je pjesma preoblikovana da opominje nevjestu da bude poslušna i uslužna svekrvi kojoj ju vode. Tu je sve samo nabačena i ostaje nepotpuno, ali zapravo je isto kao i u [5 1 ] .

Potvrda j e iste te tekstovne predaje i svatovska pjesma zabilježena u Istri:

73 Vidi gore str. 243-259. 74 Usp. gore str. 169-190.

Zlatna jabuk,l

[52] Hodi s Bogom, naša nevo! Nemoj nam se ozirati na čač kove bile dvore, na majčine razgovore. Ne žali se, naša nevo, da otpanu vincu rese i prstenju pozlaćenje. Ići ćemo u gradove, kupit ćemo litru zlata čim s' načine vincu rese i prstenju pozlaćenje. IK 3, 3-4, br. 2

Tu je očuvan tekst o nevjestinu okretanju i umirivanju da će joj se zlatarskim radom nadoknaditi šteta.

Vuk Stefanović Karadžić je u svojem Srpskom rječniku za natuknicu peca (resa) naveo jedno posebno značenje koje ne tumači, nego samo osvjetljuje četirima primjerima:

[53] T y caM MAaAa OCTaBHAa B'jemw pece n o6ol_\e.

Enhe Te6e B'jeH'-\y pece n npCTeHy no3Aanelbe.

l)eHO CllHOn BeqepacMO, 3a6opaBnx B'jeH'-\Y pece, B'jeH'-\Y pece H ppece.

'"fjeHO CllHOn BeqepaCMO, OCTaille MH B'jeH'-\Y pece, B'jeH'-\Y pece n ppece.

Uz te primjere primjećuje Karadžić da je na tu porabu riječi resa

nailazio »po jugozapadnim krajevima«. Odatle se može zaključiti da i navedeni primjeri potječu iz hrvatske predaje kao i sve varijante što su tu prije navođene. Pokazuje se da je ta usmena tekstovna predaja bila nekoć vrlo jaka i čvrsta, kako god su nama ostali očuvani samo dosta oskudni ulomci.

Otpadnu

vijencu rese

Nevjesta

je ostavila

vijencu rese


Praslavenski pečat koji ta tekstovna predaja nosi nije se kraj sve svoje arhaičnosti do sada dao potvrditi ni iz koje druge slavenske tradicije osim hrvatske A ipak se to može dokazati, a fortiori, jer je ta predaja baltoslavenska. Susreće se vrlo prepoznatljivo u latvijskim dainama. Tako u jednoj Latvijke pjevaju:

Kovač kuje [S4] Kalejs kala debesis,

na nebesima dzirkstas sprd ga Daugavd: Tai mdsai kroni kala kam devifli baleli1Ji. B 33722

- >>Kovač je kovao na nebesima, iskre su frcale u Dvinu: Kovao je krunu onoj sestri u koje je devet braće.«

Tu je dakle nebeski kovač koji kuje krunu, dakako zlatnu, sestri koja ima devet braće. Taj kovač je upravo zlatar. A voda koja mu

Devet braće treba pri kovanju tu je dobila topografsku interpretatio Lettonica i postala sasvim konkretna rijeka Dvina. I sam taj nebeski kovač toj je sestri brat. To kazuje druga daina, koja nije nego nešto samostalnija varijanta ove prve:

Kovač je brat

[SS] Bra/is kala vai1Jadzi1Ju uz meitdm lukodams. Kali zelta vai'ladzi1Ju, kal sud raba gredzenti1Ju. B S809

- >>Brat je kovao vjenčić gledajući na djevojke. Kuj vjenčić od zlata, kuj prsten od srebra.<<

U istom se kontekstu tu smjenjuju kalejs 'kovač' i brdlis 'brat' . Kovač je brat. I tu se radi o vijencu i prstenu. T e daine izriču na svoj način istu skrovitu istinu o mitskom ustrojstvu svijeta koja se suvisli je pripovijeda u ulomcima hrvatskih pjesama što su se tu upravo navodile. Nema dakle nikakve sumnje u to da je to u hrvatskoj baštini praslavenska predaja, kada je, kako se vidjelo, baltoslavenska.

Nebeski kovač u latvijskim pjesmama kuje opremu za svetu svadbu. Obdaruje mladence. Da je mladenka doista kći Sunca, koje je u baltičkom i po gramatičkom rodu žensko, kazuje druga jedna daina vrlo slikovito:

.; e Kzlejs kala debesis, D,wgavd oglis bira: S,lUle lika meitit;tai p ura vdku zeltd kalt.

Zlatna jabuka

B 33721

- »Kovač je kovao na nebesima, u Ovinu je frcalo užareno ugljevlje: Sunce je dalo za svoju kćer iskovati u zlatu poklopac za škrinju s djevojačkom opremom.<<

Sada se ta majka, koja je Sunce, može prepoznati i u jednoj hr"-arskoj varijanti, i opet s otoka Šipana, koja je u svojem kazivanju ,_-rlo diskretna, ali kada se zna sve što je ovdje skupljeno i razmotreno ipak vrlo jasno odrediva:

:s-J Ide Mare na vodicu, Ivo za njom na konjicu, lijepoj Mari govorio: »Dočekaj me, dušo Mare! Imam s tobom govoriti.« Govori mu lijepa Mare: »Ne mogu te dočekati; u dvoru mi devet braće, a deseti u djevojke, u djevojke vjerenice, na prozoru majka moja.« HNP 6, 2 1 1, br. 98

Tek kad se ta pjesma uzme skupa sa svojom varijantom NL 1 88, br. 2 1 1 što se navodi na početku ovoga poglavlja dobiva se punina slike mitskoga zbivanja u kojem sudjeluje i Sunce kao majka na prozoru. Kazivanje mita kakvo je u baltičkoj predaji bliže je onom kakvo je u prvotnoj slavenskoj nego se to na prvi pogled čini.

Deseti brat, onaj koji je u djevojke vjerenice, nije dakako nitko drugi nego Ivo, a djevojka je Mara njegova sestra.75 To kazuje još jedna hrvatska pjesma, i ona sa Šipana: Ide Mare na vodicu, za njom

Ivo na konjicu. l Ivo Mari govorio: l »Dušo Mare, pričekaj me, imam s

tobom govoriti!« l Mare Ivu govorila: l »Ne mogu te čekat, Ivo, u dvoru

mi devet braće, l sve su devet pošli u lov, a deseti u đevojke. « (Č 1 49).

75 Usp. gore str. 169-190.

Sunce daje

kovati za

svoju kćer

Kovač kuje

opremu

mladencima


U toj varijanti nema govora o kovačima i zlatarima, ali ona ipak još čvršće potvrđuje usmenu predaju koja je u tom sklopu zanimljiva i odlučno važna.

Nebeski kovač starih Latvijaca kuje svadbenu opremu božanskim mladencima. O njem žene pjevaju:

[58] Kalejs kala debesis. Ko tas kala, ko nekala? Dieva delam jostu kala, Saules meitai gredzentil;u. B 33724 var. a

- »Kovač je kovao na nebesima. Što je on kovao, što nije kovao? Kovao je božjem sinu pojas, Sunčevoj kćeri prstenčić.«

I nisu to tek slučajni, dekorativni darovi. Kad gromovnikov sin kao mladoženja iz daleka dođe na vrata njegova dvora, on će se

Pojas i prsten tim pojasom iskazati, a mlada nevjesta će prstenom odabrati njega između sve gospode prosaca. T o već znamo iz slavenske predaje.76

Pjevalo se i malo drukčije:

Pojas i vijenac

Božjem sinu

ostruge,

Sunčevoj

djevojci prsten

[59] Kalejs kala debesis. Ko tas kala, ko nekala? Dieva dela jostu kala, Saules meitas vainadzi1Ju. B 33723

- >>Kovač je kovao na nebesima. Što je kovao, što nije kovao? Kovao je pojas božjega sina, Sunčeve kćeri vjenčić.«

Prema hrvatskoj predaji kovao je vijencu rese.

U drugim se varijantama spominju i nešto drukčiji darovi. Tako u ovoj malo razvedenijoj:

[ 60 J Kas tur sp id, kas tur de g vi1Je meža mali1Je? Kalejs kala debesis, ogles bira Daugavd: Dieva delam piešus kala, Saules meitai gredzenti1J'.

76 Usp. gore str. 1 29-139, 151-152 i 196-198.

B 33725, 2 var.

Zlatna jabuk,l

- »Što tu svijetli, što tu gori na onom kraju šume? Kovač kuje na nebesima, užareno ugljevlje frca u Ovinu. Kuje ostruge božjemu sinu i prstenčić Sunčevoj kćeri.<<

Božji sin, koji dolazi kao konjanik, nosi ostruge iskovane na nebu. Tamo mu se kuje još jedan dio opreme, osobito važan:

[ 61] Kalejs kala debesis, ogles bira Daugavd: Saules meitas saktu kala Dieva dela zobentiJ;tu. B 33782

- >>Kovač je kovao na nebesima, užareno ugljevlje je frcalo u Ovinu: Kovao je kopču Sunčeve kćeri, mač Božjega sina.«

I mač, iskovan na nebu, ide dakle u njegovu svadbenu opremu. Tu se odmah pomišlja na borbu u kojoj mladoženja pobjeđuje zmaja tako što mu mačem odsijeca glavu i tek mu time dolazak iz daleka postaje svadbena svečanost za sve.77 Da to nije tek proizvoljno domišljanje izričito kazuje druga latvijska daina:

[62] Kalejs kala jitrmali, dzirkstel 's sprdga debesis. Salasiju dzirkstelites, nokalos zobentiJ;tu. Es nocirtu ]odam kaklu ar dzirkste/u zobentiJ;tu. B 33731

- >>Kovač je kovao na morskome žalu, iskre su frcale do nebesa. Skupio sam iskre, iskovao sebi mač. Odsjekao sam šumskom vragu vrat mačem od iskara.<<

Nema dvojbe da je to mitsko kazivanje, i to u svojoj prvotnoj namjeni obredno. U takvu obliku djeluje nama vrlo neobično, no nije ga teško prepoznati. Osoba koja pjeva tu dainu poistovjećuje se s božanskim junakom koji dolazi iz daleka i siječe glavu zmaju. T o je onaj koji je nama najpoznatiji kao Juraj, pa se o njem još meni kao djetetu pjevalo: Sveti juraj vitez bil, on je kaču drgeznil. Šumski pak vrag, ]ods, nije nego isti onaj koji je i zmaj, kača, bog tamne i divlje

77 Usp. gore str. 77.

Kopču

Sunčevoj

kćeri, Božjem

sinu mač


šume, u Slavena Veles, a u latvijskih Balta velns 'vrag', 'đavol'.78 U latvijskim je dainama dobro potvrđena predaja o odsijecanju glave šumskomu vragu ili majci šumskih vragova.79 Protivnik je u temeljnom sloju te predaje žensko kao, uostalom, i u slavenskoj predaji.80

I na kraju još jedna ukrajinska pjesma:

[ 62a] A B •meTi M ITOAIO rpyrne'!Ka CTOHT, Zlatna resa OH, AaH Eo)!(e!

Ha TiH rpyrne'Il.li 30AOTa pRca. TaM CR AeCh B3RAa KpacHa AiBOHhKa, K pacH a AiBOHhKa, Ta H 0AeHOHhKa. 36HpaAa pRcKy Ta H y JaiTacKy, ITOHeCAa €H AO 30AOTHHKa: PeMicHH'IeHhKy, 30AOTHH'IeHhKy, OH., ITiA6Hii. MeHi THM CITiAHH'IeHhKy, a ITO CITiAHlf'Il.li KOBaHHHH ITO>IC, a ITO ITO>ICKY 30AOTY p>�cKy. r 2, 88-89, N9 26

- >>A u ravnom polju stoji kruška, oj, daj Bože! Na toj kruški zlatna resa. Tamo se negdje pojavila lijepa djevojka, lijepa djevojka, Jelena. Sabirala je resu i stavljala pod ogrtač, ponijela ju je do zlatara: 'Obrtniče, zlataru, oj, podstavi mi time doljnju suknju, a po suknji kovani pojas, a po pojasu zlatnu resu'.<<

Tu se tri puta spominje resa (p.HcKa) , prva dva puta je to dio biljke, nešto kao cvijet, a treći put ukrasna nit na pojasu. Kada se zna sve što je ovdje skupljeno i sređeno, jasno je da je lijepa djevojka nevjesta svete svadbe, a zlatar je jedan od njezine devet braće. Ukrajinska se pjesma potpuno uklapa u tekstovnu predaju kako smo je upoznali iz hrvatske i latvijske tradicije.

78 Usp. Katičić, 2003b, 89-91; pred tiskom (Zvijer), i 2008, 172-176. 79 Usp. Katičić, 1998. 80 Usp. Katičić, 1990a, 61-67; 2003b, 98-108; i gore 7-1 12 .

Zlatna ja bukti

5. Nešto je u vrtu zazvonilo

Među ruskim pjesmama što se pjevaju na Jurjev dan jedna je posebno zanimljiva i pjeva se u kolu, a govori o nečem neobičnom što se na taj dan čuj e:

[63] l.J:TO-TO B CaAe, qTO-TO B CaAe 3a3BeHeAo, 3a3BeHeAo! 3a3BeHeAa IOpb.H BOAa, IOpb.H BOAa! Mapb.H MAaAa B caAe 6biAa, B CaAe 6biAa! B caAe 6hiAa, BOAy 6paAa, BOAy 6paAa! BoAy 6paAa, 1.\BeTbl pBaAa, u;BeTbl pBaAa! IJ;BeTbi pBaAa BeHOK BliAa, BeHOK BliAa! B eH oK BH Aa, B TaHO K DO III Aa. IT 320, N9 463

- >>Nešto je u vrtu, nešto je u vrtu zazvonilo, zazvonilo! Zazvonila je, zazvonila Jurjeva voda, Jurjeva voda! Marija mlada u vrtu je bila, u vrtu je bila! U vrtu je bila, vodu je uzimala, vodu je uzimala! Vodu je uzimala, cvijeće je trgala, vijenac je vila! Vijenac je vila, u kolo pošla.«

Ostaje potpuno zagonetno što je to Jurjeva voda i kako to ona zvoni. Sredstvima koja sada stoje na raspolaganju to se nikako ne može protumačiti. No koliko to god nužno uznemiruje, dokaz je da je to stara i autentična predaja. Da nije, ne bi se tako pjevalo jer nitko ne bi izmišljao takvu besmislicu.

Nešto je

zazvonilo

Jurjeva voda


Jurjevska zvonjava što se tajanstveno čuje iz vrta sugerira nemir Yegetacije koja se pokreće iz mrtvila. Upućuje na rodnost i žetvu. Samo zvonjenje bit će da izravno najavljuje žetvu. Zrelo klasje se počinje sušiti i na vjetru proizvodi karakterističan zvuk. Na takvo zaključivanje navodi to što ruski seljaci govore: AhHhi-TO 3a3BeHeAH y)K - HaAo Tpe6HTh (CPHf s.v. 3BeHemb) - »Lan je već zazvonio treba ga brati.«8 1

Lan se uz konoplju, koja se već susretala u ulomcima praslavenskoga hijeratskog pjesništva, javlja kao biljka povezana sa zlatnom resom koja raste kada se pokreće vegetacijski ciklus. O tome pjeva ukrajinska pjesma:

Lan [ 64] IlociRAa AeHKY Ha JaryMeHKY

Zlatna resa

A B Heil, a B Heil, a B MOAOAOHKIIH, a B Heil! AeHIIK cR He BPOAIIB, AeM KOHorreBKa, Ha TIIX KOHOIIeBKaX 30AOTa pRca. 06AJe6yiOT MII t:if Api6HII rrTa%KOBe. r 2, 77, NQ 10

- >>Posijala je lan na zemlji iza gumna, a u njoj, a u njoj, a u mladoj, a u njoj! Lan nije urodio, nego konoplja, na toj konoplji zlatna resa. Zobaju mi ju drobne ptičice.<<

Kad ptice zobaju zlatne rese, one zvone. Tako je zvonki zvuk i ovdje vezan uz lan i konoplju. A ta zvonjava zlatnih resa dočekuje mladoga junaka kada kao mladoženja svete svadbe dojaši iz daleka. Znatno je tu što se mitska veza između konoplje i zlatnih resa, tako karakteristično potvrđena u hrvatskoj usmenoj predaji [36] , tu vrlo izričito potvrđuje i u istočnoj , pa se jasno pokazuje da je podrijetlo toga očito mitskog konteksta praslavensko. Na istočnoslavenskoj

Zlatna kora strani do sada je iz bjeloruskih pjesama poznata samo zlatna kora: na

Zlatna rosa toj wierbie kara zalacistaja (F 5 , 678, br. 1 5 87) ili zlatna rosa: staić

wierba karczystaja, l da na joj rasa zalacistaja (F 5, 667, br. 1 563) ili na toj wierbi za/ataja ruosanka (F 5 , 683, br. 1 594) .82

81 O mitskom značenju lana, osobito u baltičkoj i slavenskom tradiciji usp. Tonopos, 1990.

82 Usp. Katičić, 1989, 84-91 i 1990, 86 i 77-79.

Zlatna jabuk,z

Upravo to da zvonjava zlatnih resa dočekuje mladoga junaka kazuje jedna druga ukrajinska pjesma:

[65] 3aqopHiAacJI qopHaJI ropa, oH., Aaii EmKe! IJJ;o He 3pOAHAa )!(HTO, IliiieHHl.llO, aAe 3pOAHAa )KeMqy)KHY TpaBy, )KeMqy)KHY TpaBy, 30AOTY pJicy. HaAbixaB HelO ropAHH MOAOAell, Ta rrycTHB KOH J! B )KeMqy)KHY TpaBy, oH., a caM rrpHrraB iA cHpiH. 3eMAH. Ta cKopo rrpHrraB, TaK 6op3o 3acHyB. OH., AeCh cJI B3JIAH 6yi1HH BiTpoBe, rnapTH AO)KqoBe, Ta 3aillyMiAH B )KeMqy)KHY Tp a By, Ta 3a3BeHiAH B 30AOTiH pJici. [ opAHH MOAOAell B TiM rrpoXOIIHBCJ!, , KOHJI CiAAa€, raAKY raAa€. KoHIO Miii CHBHH, 6yAh MH cqacAHBHH! DoiAeMo )Kb MH B qlfcTO€ rroAe, B qHCTO€ IIOAe, Ta B TeMHHH AiCOK, 3a qopHHM TypoM, 3a rpy6HM 3BipoM. r 2, 68/69, N9 23

- >>Zacrnila se crna gora, oj, daj Bože! Što nije rodila žito, pšenicu, ali je rodila bisernu travu, bisernu travu, zlatnu resu. Nad njom je jašio ponosni junak i pustio je konja u bisernu travu, oj , i sam je legao na vlažnu zemlju. Kako je legao, tako je odmah zaspao. Oj, od negdje su se j avili bujni vjetrovi i obilne kiše i zašumili su u bisernoj travi, zazvonili u zlatnoj resi. Ponosni se junak od toga probudio, konja sedla, misao misli: 'Konju moj sivi, budi mi sretan! Pođimo mi na ravno polje, na ravno polje i u tamnu šumu, za crnim turom, za surovom zvijeri' . <<

Mladi junak na sivom konju odmah se prepoznaje kao mitski lik koji se obično u slavenskoj usmenoj književnosti poistovjećuje sa sv. Jurjem. U vezi s njime često se spominje zelena trava. Ovdje je to

Mlad junak

Zlatne rese

Tamna šuma

i surova zvijer

trava s biserjem i zlatnom resom.83 Šuma i surova zvijer u njoj što je Bisema tram

u blizini njegova ležaja u travi s biserjem, tu ne zelenoj , poznati su

83 Usp. Katičić, 1990, 87.

Vedro je

prozvani/o

Zelena trava

Trava

djetelina


iz ruske pjesme o rodoskvrnuću,84 pa se odatle razabire da su i šuma i z\·i jer sastavnice mitskoga konteksta koji mi, kako za sada stvari stoje, ne umijemo potpunije i suvislije uspostaviti. Spomen zvijeri u šumi najava je borbe sa zmajem koji je i zvijer.85

T aj zvuk koji zazvoni kada se sastaju mladenci svete rodoskvrne svadbe, o svetkovini koja se u kršćanstvu izjednačila s Jurjevim danom, javlja se u jednoj hrvatskoj pjesmi koja osjetljivo odudara od drugih sa srodnim motivima. Zapisana je na Dugom otoku od jedne pastirice, a glasi ovako:

[66] Rano rani mlada Katarina, rano rani na vodicu hladnu, za njom rani Ive dite mlado. Njezina se vidra dotaknuo, a vidro je zvonom prozvani/o. Sačula ga stara njena majka, tere zove devet mile braće: - G or na noge, devet mile braće! S elino je vidro prozvonilo, tkogod joj se vidra dotaknuo. Na noge se, za njim tec'te brzo, koj na noge, koj na vrane konje! Svi se skaču na noge lagane, pa uzjašu vrane konje svoje, pa 'no gredu na vodicu hladnu. S daleka ih mlada ugledala pa je mladom besidila Ivi: Evo, Ive, moje devet braće! Skrij se dragi pod travom zelenom; -ja ću nabrat trave dite line i pokrit ću tebe dite linom. Kako reče, tako i učini. Leže Ive na travu zelenu; ona guli travu ditelinu pa pokriva Ivu ditelinom.

84 Usp. gore str. 171-172. 85 Usp. Katičić, 2008a, 138-142.

Zlatna jabuk-z

Kad su došli devet mile braće, svojoj seli lipo besidiše: - Borom tebi, draga sele naša! Koj se tvoga vidra dotaknuo te je vidro zvonom prozvonilo? Sestra njima lipše odgovara: - Doletila ptica s vedra neba i mog se je vidra dotaknula pa je vidro zvonom pro zvonilo. Kad to čuli devet mile braće, meću selu na konja uza se pa 'no idu k bilu dvoru svome. Triput se je mlada obzir ala gre li za njom Ive dite mlado. Kad su došli k bilu dvoru svome, opet ju je majka upitala: Koj se tvoga vidra dotaknuo te je vidro zvonom prozvonilo? Al i majci mlada odgovara: Doletila ptica s vedra neba i mog se je vidra dotaknula pa je vidro zvonom prozvonilo. HNP 6, 152-153, br. 54

Mlada Katarina je tu dakako alopersonaž Mare djevojke, nevjesta svete svadbe. Zvuk koji zvoni i ispunja sav prostor, to je ono nešto što

Ptica se vjedra

dotaknula

je »U vrtu zazvonilo«, tu se vrlo jasno otkriva kao svadbeni zov. Ptice do- Svadbeni zov

lete s neba i učine da kovina zvoni, kako pjevaju i Ukrajinci [64] , [69] .

S ozračjem svetoga godišnjeg vremena u kojem bruji tajanstvena zvonjava povezana je rosa, kako se već pokazalo, ali ta rosa može biti medena, a povezano je s njom i spavanje, upravo san, jer su ti dani opojni. Vrlo bogato i slikovito to izriče pjesma koju je Vuk Karadžić uvrstio u svoju zbirku prema zapisu iz Sarajeva:

[ 67] K mna rraAe, MeAHa poea y rroA>y, 3a6pimy ce MAaAa MOMa y ABopy: - rloKnCHyhe Moje Aparo y rroA>yl Ha lheMy je MopMeHeBmii-AOAaMa, IIOA AOAaMOM OA KaAH«Pe ryeqepMa,

Medena rosa


IIOA ryeqepMOM OA epnpa KOIIIyA>a; y lheApHMa 3AaTaH caxaT e 6a3JIMa; IIOA lhi1Me je A06ap KOihJIL\ HejaXaH. AA rosop11 611jeAa BI1Aa 113 rope: Myq' He 6oj ce, MAaAa MOMa y ABopy! PacneAa caM CBI1AeH qaAop y rroA>y, noA qaAopoM Tsoje Aparo 3acnaAo, noKpnAo ce OA e aMy pa hypAnjoM, a no rAaBJI ea 3AahaHoM MapaMoM. CHTI L 227

Junak iz daljine, mladoženja svete svadbe, u polju je zaspao, upravo kao u ukrajinskoj pjesmi što je malo prije navedena [65] . Krasno je i skupocjeno opremljen. To se opisuje nagomilanim riječima koje se odnose na materijalnu kulturu istočnjačke civilizacije. Kako god se te riječi teško mogu razumjeti bez posebnog tumačenja,86 samo kazivanje u svojoj cjelini potpuno je razumljivo i bez toga. Valja

Zlato uočiti da je tu i zlato.

Ta medena rosa nije pak druga nego ona zlatna (vidi gore str. 25 1-253). Tako vele u prekodravskom Gotalovu: Dok smo napajale

krave, onda smo osetUe da je opala zlatna rosa, slatka kak med ili

medena rosa po lipi. Mi smo to roso lizale - tak je bila slatka. To je

bilo u svibnju dok so moški kosili. 87 Tu se jasno razabire da se radi o prirodnoj pojavi. I ruska predaja zna za takvu rosu i zove ju MeAoBaR poea. O tome kakva je kazuje se: pochi 6biBaiOT TaKH, qTo HAeiiih - 11

MeA OM naxHeT, 3TO MeAOBaR poea (CP Hf 35 , 200 l , s .v. pocd) - »rose bivaju takve da ideš - i miriši na med, to jer medena rosa«. To je ono isto kako nam je opisano u Gotalovu.

Rosa rosi livadu, a pri tome može padati s drveta. T ako u ukraj inskoj pjesmi:

86 Za one kojima je važno potpunije razumijevanje dodaje se ovdje to tumačenje: mor

meneviš je 'ljubičasto-višnjeve boje', dolama 'kaput od čohe', kadifa 'svileni baršun', dečerma 'prsluk', erir 'svileno platno', bag 'lanac', ćurdija 'vrsta gornje haljine podstavljene krznom'.

87 Kazivala mi je to u kolovozu 2009. Katica Šestak, starica iz Gotalova, po vlastitom poznavanju predaje u kojoj je odrasla. Od srca joj ovdje zahvaljujem.

Zlatna jabuka

[ 68] A B qlfcTiM 110AH 6AH3bKO Aopom, OH, AaH Eo)Ke, CTOHT rpyrueqKa 11iAMypoBaHa, 3 TOli rpyrneqKlf B11aAa poCHL\.H, B11aAa poCHL\.H Ha MypaBHI_\10. r 2, 31-32, N2 44

->>A u ravnom polju blizu ceste, oj, daj Bože, stoji kruška podzidana. S te je kruške pala rosa, pala rosa na sočnu travu.<<

Rosa što pada s drveta, medena rosa s drveta svijeta, prepoznatljiva je kao indoeuropski mitski motiv.88

I o mladoj nevjesti svete svadbe pjeva se da je zaspala. Tako u ukrajinskim pjesmama. Jedna takva glasi:

[ 69] A B 110AH 6AH3KO Aopom, Eo)Ka.H, Eo)Ka.H Mani, a BC e B 301\0Ti XOAHAa, CaAOK ca)KeHHH HaOCTpo)KeHHH, a B TiM caAoqKy 6iAa 110CTiAKa, a B TiH 110CTiAL\i KrpeqHa Ai Ba, p.HCH CTeperAa H TaM 3acHyAa. PaHCKH 11TarnoqKlf paHo 3AHHYAH, paHO 3AHHYAH, p.Hcy ClllaHHYAH. 3oAOTa p.Hca Ay)Ke 3BeHiAa, Ay)Ke 3BeHiAa, AiBy 36yAHAa. A AiBa BCTaAa, p .Hey 3i6paAa, 3i6paAa p-Hey, qToM AO 11o.Hcy, 110HecAa )Kb co6i AO 30AOTHHKa: - A 110MaraH E ir 30AOTHHqeHbKy, 30AOTHHqeHbKy, peMeCHHqeHbKy! A 3po6H )Kb MiHi 30AoTy rny6y, a 3 o6pi3oqKiB 301\0THH 110.HC, a e oTpycoqoK B cpi6HHH 11epcTeHel_\, 110 TiM OCTaHKY 11epAoBy TKaHKy. r 2, 614, N2 56

88 O germanskim paralelama usp. Katičić, 1990, 88. O medeno j rosi koja pada s drveta svijeta pjeva se i u islandskoj Eddi. Tako Snorra Edda, Gylfaggining 16. U starijoj Eddi odnosi se na tu predaju VQluspa 19. O tom posljednjem usp. Katičić, 2005b, 81-82 i 2008a, 83.

Rosa s drveta

svijeta

Djevojka je

zaspala

Zlatna resa je

zvonila

Djevojka nosi

resu zlataru

Zlatna bunda


- >>A u polju blizu ceste, Božja, Božja mati, a sve je u zlatu hodila. Zasađen vrtić ograđen zaoštrenim koljem, a u tom je vrtiću bijela postelja, a u toj postelji umiljata djevojka, čuvala je rese i tamo je usnula. Rajske su ptičice rano sletjele, rano sletjele, resu potresle. Zlatna je resa j ako zvonila, jako zvonila, djevojku probudila. A djevojka je ustala, resu je pobrala, pobrala resu i zataknula za pojas, panijela ju je sebi do zlatara: 'A, pomoz Bog zlataru, zlataru obrtniče! Izradi mi zlatnu bundu, a iz obrezaka zlatan pojas, a iz otrusaka srebrn prsten, iz ostatka bisernu tkanicu'.<<

Ptice tresu Zlatne rese zvone kad ih ptice tresu. A njih, kako već znamo, zlatne rese kad popadaju, djevojka nosi zlataru. T ako i u drugoj ukrajinskoj

pjesmi:

Rosa u vrtu

Zlatar kuje

žute čizme

[70] Tlo HaA 6epe)J(OK ca)J(emu1 caAOK, rail, Aail Eo)J(e! CaAOK ca)J(eHHH, pacoM paiiieHHH. flHAbHOBaAa )J(fO KrpeqHa IIaHHOHbKa, a CTepe)J(yqH TBepAO 3acHyAa, OH, a 3AeTiAH paifCKH IITaiiieHbKH, Ta il )J(axoM-MaxoM Ha pailcKH rrTaiiiKH: He BaM TO TaTo caAoqoK caAHB, caAoqoK caAHB, Ta il pacoM pacHB. Oil, rriiiiKH, rriiiiKH rro rriA 6epi)J(Klf, B6HTa CTe)J(eHbKa AO KOBaAeHbKa: TH KOBaAeHhKy, 30AOTapeHbKy, a aKyil )!(e MiHi )J(OBTH qo6iTKH, a IIiA qo6iTKH cpi6HH IIiAKiBKH. r 2, 614, N9 ss

- >>Ponad brijega zasađen je vrtić, da je zdravo, daj Bože! Vrtić zasađen, rosom orošen. A njegovala ga je umiljata gospođica i čuvajući ga tvrdo zaspala. Oj, a sletjele su rajske ptičice, a ona je strašeći i mašući na rajske ptice: 'Nije to vama tata vrtić sadio, vrtić sadio i rosom rosio. Oj, ptičice, ptičice ispod brijega utabana je staza do kovača'. 'Ti kovaču, zlataru, a isku j mi žute

čizme, a pod čizme srebrne potkovice'.<<

Očito je da su se od naleta ptičica i tu otrusile zlatne rese, pa Zlatne rese ih gospođica nosi zlataru, tek se njihov spomen u usmenoj predaji

ovdje izgubio.

Zlatna jabuka

Ono što zvoni na dan svete svadbe najčešće je zlato . Mogu to biti zlatni ključevi, oni koje nosi gazdarica grada. T ako u ovoj ukrajinskoj pjesmi:

[71] Do CXOAaX XOAlfT MOAOAa rraHlf, MOAOAa IIaHlf KAJOqaMlf A3BOHlfT. DaMaAH A3BOHHT, 30AOTlf KAJOqlf, rraMaAlf A3BOHHT, rraHa He 36yAHT. r 2, 1. N9 1 .

- >>Po stepenicama hodi mlada gospođa, mlada gospođa ključevima zvoni. Pomalo zvonite, zlatni ključevi, pomalo zvonite, nemojte probuditi gospodina.«

Zvonjava, zlatni predmeti i san, tako posloženi motivi, pokazuju da se i tu radi o onoj usmenoj tekstovnoj predaji u kojoj se pjeva o »jurjevskom zvuku«.

No zlato što zvoni ne moraju biti niti rese niti ključevi, može biti i ukras na pojasu. O tome pjeva nešto razvedenija ukrajinska pjesma:

[72] THcOBlf ciHu;H, RBopoBH cxiAu;H, XOAlfT M li ITO HlfX MOAOAa KHRflfHR. Ha TiH KHRflfHlf KOBaHlfll IIORC, Ha TiM IIORCi 30AOTlf peTR3Klf, Ha TlfX peTR3KaX MiARHlf KAifqlf, MiARHlfH KAifqlf, TlfXO, TlfXO A3BlfHiTe, TlfXO A3BlfHiTe, rraHa 3o6yAHTe.

- >>Od tisovine trijemovi, od javorova drva stepenice, po njima mi hodi mlada kneginja, Na toj je kneginji kovan pojas, na tom pojasu zlatni lančići, na tim lančićima mjedeni ključevi. Mjedeni ključevi, tiho, tiho zvonite, tiho zvonite, gospodina probudite. <<

Zlatni kijučevi

zvone

Zuonjat·.z. zlato, san

Zlatni lančići

T amo je gospođa molila ključeve da tiho zvone kako ne bi pro- Zvonjat•a

budili gospodina koji spava, a ovdje ih moli da tiho zvone upravo zlato - 5,m

zato da bi gospodina blago probudili. Dosta je spavao. I tu su pove-zani zvonjava, zlato i san. Taj se motiv duboko ukorijenio u usmenu predaju, nema dvojbe o njegovoj vezi s praslavenskom tekstovnom


predajom o svetoj svadbi, iako nije moguće uspostaviti čvrst i suvisao mitski kontekst u kojem stoji.

Zveckanje ključevima motiv je čvrsto ukorijenjen i u tekstovnoj predaji poljskih kolednica. Tako se pjeva:

Ključićima [73] ]uz my ci Marysiu okolgdowali, hej nam. hej:

zvecka .. . po pokoju stqpa, kluczkami brzqka, C 226

- >>Već smo Maricu okoledali, hej nama, hej : . . . po sobi stupa ključićima zvecka.«

Isto tako:

[74] ]uz Marysia stqpa. kluczkami brzqka, odmyka do kasy, dostaje kielbasy, C 227

- >>Već Marica stupa, ključićima zvecka, otvara blagajnu, dobiva kobasicu.<>Ide i smije se, koledu nam nosi, otvara škrinju, ključićima zvekeće.«

Istoj predaji tekstova o danu svete svadbe pripadaju pjesme o Budenje buđenju usnuloga. O tome je bilo već govora u pjesmama Što su usnuloga se upravo navodile, ali je u nekima baš taj motiv u središtu pozor

nosti i osobito je razrađen. T ako u pjesmi zapisanoj u Slanom kod Dubrovnika:

Ustani!

Majka budi

Vido ja

[76] Budila majka Vidoja uoči danka njegova. - Ustani, sinko Vidoje, tvoje je društvo ustalo i pošlo u lov u gore. Ti ajde, sinko, niz polje, pod one žute naranče, gdje su 'ne mlade zaspale. Podi ih, sinko, probudi; stavi in dunje u njedra,

/ ---..__ 280 .�,

pospi in kose biseron. Vidoje majku posluša. Kad su se mlade budile, same se sobom čudile otkud in dunje u njedra, otkud in biser u kose.

Zlatna jabuka

Ljl 147-148, br. 155

Buđenje je glavni motiv i u ovoj pjesmi zapisanoj u Komiži na Visu:

[77] Ivana majka budila na dan svetoga Ivana: Ustani, Ive, sine moj,

ju ba ti projde mimo dvor, srebrnin stapon u ruci, a zlatnin vidron na glavi, poj di je sine gledati okle ce zeti p oce ti,

koje ce pjesme zaceti! Ljl 1 20, br. 1 17

Buđenje je glavni motiv i jedne srpske pjesme, i to buđenje jednako kao u [77], tek se u njoj radi o buđenju spavačice, a ne spavača. Sve je to u okviru onoga što se je pokazalo u ukrajinskim pjesmama, pa se mora pretpostaviti da su to ogranci i ulomci iste tekstovne predaje, u svojem ishodištu pretkršćanske.

[78] 3acrraAa]oKa KOA CTaAa, caBif ce co Ko ea rpaAa, Hacy joj 3AaTa y lheApa. KaAa ce JoKa rrpeHyAa, caMa ce ce6H qyAHAa OTKYA joj 3AaTo y lbeApH. CHTI l, 658

Tu je sada u pjesmi i grad. Na izgled sasvim nesuvislo. A zapravo

Majk,1 budi

Ivana

Buden je

usnule

je to pečat koji joj je udarila autentična predaja o svetoj svadbi. Nje, Grad

kako se vidjelo, nema bez grada, pa je to ostavilo traga i u pjesmama s motivom buđenja.

Istomu ozračju mitskih predočaba pripadaju i ukrajinska zaklinjanja polja:

Z<Z-'IJdi:d

srebrom

ili zlatom

još jedno

zklinjanje

poija

Razni motivi

tajanstvenoga

jurjevskoga

zvuka


[-9] 3apoAH, Eo)!(e, rop11 H. AOAHHH, rop11 H. AOAHHH, Harrm u;apHHH! Harna u;apHHa npeqh noopaHa, cpi6AOM, 301\.0TOM npeqb 3aciJIHa, CTpiu;OBI1M nipKOM 3aBOAOqeHa. r 2, 246, N9 10

- >>Učini, Bože, da rode gore i doline, gore i doline, naše oranice. Naša je oranica skroz poorana, srebrom i zlatom skroz zasijana, nojevim percem pobranana.<<

(80] C6opoM HAeMe, noAOH HeceMe: BHXOA)!(ail., co6ope, e ceAa Ha noAe, a C IIOAJIHOqKJ1 Ha u;ap11HOHK11, a BH, AiBOHK11, BI1HTe BiHOHKH! EH., BHAH, BHAH, Eora npocHAH, a qeil. 611 HaM KBiT AH Bei Eo)!(H BiHH, Bei Eo)!(H BiHH, HarnH u;apHHH; a qeil. 611 KBiT AH rop11, AOAHHI1, rop11, AOAI1H11 Ta H IIOAOHHH11; Harna u;apHHOHKa npeqh noopaHa, cpi6AOM, 301\.0TOM npeqb 3aCiJIHa, CTpiu;OB11M nipKOM 3aBOAoqeHa. f 2, 24l, N9 l

- >>Idemo skupa, nosimo plijen: izlazi, skupe, iz sela na polje, a s poljane na oranice, a vi, djevojke, vij te vijence! Ej, vile su, vile, Boga su molile, a da bi im cvjetali svi Božji vijenci, svi Božji vijenci, naše oranice, a da cvjetale gore, doline, gore, doline pa i planinski zaravanci; naša je oranica skroz poorana, srebrom i zlatom skroz zasijana, nojevim percem pobranana.<<

Obredni pjev o svetoj rodoskvrnoj svadbi brata i sestre, gromovnikave djece, poznavao je izvorno raznolike motive tajanstvenoga jurjevskog zvuka, zvonjenja i zveckanja zlatnih resa, zlatnih ključeva, motive medene rose što pada s drveta, »jurjevskoga« sna i buđenja, oranica zasijanih srebrom i zlatom. Sve to najavljuje žetvu, izražava raspoloženje kakvo je oko Jurjeva, začinje i pokreće bujnu rodnost, ali kao obredno kazivanje u raštrkanim ulomcima što su došli do nas ostaje slabo suvislo. Sve su to sigurno utvrdive mitske teme koje se daju sigurno odrediti, nedvojbeno praslavenske jer se

Zlatna jabuka

sukladno javljaju u istočnoj , zapadnoj i južnoj slavenskoj usmenoj predaji, ali se prema ulomcima koji su došli do nas ne daju složiti u neko susljedno pripovijedanje. Kako god to slabo zadovoljava, po onom Što je do sada nađeno i prepoznato ne može se reći više.

Ipak u tekstovnoj predaji kakva se tu upoznala nedvojbeno odjekuje izvorni praslavenski jezični izraz. Vrijedno je predočiti te odjeke jer nas i to osjetljivo približava svetoj predaji obreda godišnje rodnosti. U tekstovima što izriču mitske motive kojih je sklop bio predmetom ovoga razmatranja kao ključna riječ, i to nosiva, ističe se glagol koji potječe od praslavenskoga zvbneti, od čega ruski 3BeHeTh, bugarski 3BbWI, slovenski zveneti, češki zniti i slovački zniet' (oboje < zvbneti) , sve 'zvoniti' , 'zvučati', 'razlijegati se' , i pored toga hrvatski i drugi središnji južnoslavenski zvoniti, što predstavlja indoeuropski Zvoniti

prijevojni o-stupanj naprama redukcijskom stupnju. Riječ je ne-dvojbeno indoeuropska, ali nam se u ovoj tekstovnoj predaji obred-noga mitskog kazivanja pokazuje samo kao praslavenska. T u se kao obredni izričaj na temelju ruskoga: 3a3BeHeAa IOpMI BOAa [63] može rekonstruirati praslavenski zazvbnela voda, a pod pretpostavkom da je i tu kao inače kršćansko ime jurbjb zamijenilo praslavensko pogansko ]ary/o, može se rekonstruirati zazvbnela jarylova voda. T u ]arilo va voda

treba jasno reći da se onim znanjem kojim o tome raspolaže ovaj pisac ne može ništa reći o tome Što ta voda jest i kako to ona zvoni. Na temelju pak teksta: qTo TO B caAe 3a3BeHeAo, 3a3BeHeAa IOypMI BOAa [63] može se s obzirom na to da je caA 'vrt' riječ mlađega ci-vilizacijskog rječnika, a praslavensko lpf:b poprište svete rodoskvrne svadbe, 89 rekonstruirati slijed od dvije rečenice ob rednoga teksta: U lugu je

nečbto lpze zazvbnelo. zazvbnela ]ary lova voda. Doista je to dojmljiv zazvonila

mitski tekst i obredni iskaz, no ne valja se zanijeti i zaboraviti da mu jari/ova vodd

rekonstrukcija stoji na dosta klimavim temeljima. Prema ukrajinskim tekstovima: 30AOTa p.Hca Ay)l(e 3BeHIIAa [69] -

»zlatna je resa jako zvonila« i 6y:Hm1 BiTpoBe . . . 3a3BeHiAII B 30AOTi:H ZIZz·oniLz _1e

p.Hci [65] - »bujni su vjetrovi zazvonili u zlatnoj resi«, može se zlatna re_,,z

89 Usp. gore str. 1 14-169.


rekonstruirati praslavenska obredna rečenica: zazvbnela jestb zolta ja

rfsa. S velikom se vjerojatnošću može pretpostaviti da je to nosiva rečenica toga obrednog teksta i u njemu sadržanoga mitskog kazivanja.

Posebniji mitski sadržaj razabire se iz ukrajinskih tekstova: naMaAH A3BOHHT, 30AOTII KAIOqH [7 1 ] - »pomalo zveckajte, zlatni ključevi« i MiAHHII KAlfqli, . . . TIIXO A3BIIHiTe [72] - »mjedeni ključevi . . . tiho zvonite«, te poljskoga kluczkami brzqka [73, 74, 75] može rekonstruirati praslavenska obredna rečenica: zolty Jr kfuči tiho zvbnite.

Zlato, a s njim i srebro, bitan je mitski rekvizit u ukrajinskom zaklinjanju polja. U njima se pjeva da je naša oranica (u;apiiHa) skroz

Zlato i srebro zasijana srebrom i zlatom: cpi6AoM, 30AOTOM npe% 3aci.HHa [79, 80] .

Tu se jasno razabire kako su to bitni rekviziti mita o godišnjoj rodnosti polja.

Mitski san mladoga junaka što je došao iz daleka i mlade nevjeste izriče se glagolima što potječu još iz indoeuropskoga. Korijen im je sup-, a izvedeni su iz te njegove prijevojne praznine različitim sufiksima. To su praslavenski s'bpati i zaS'bn{Jti (<zas'bpn{Jti) . Od toga je korijena izvedena indoeuropska imenica supnos, što je staroindijski supnab, grčki U7TVOc;, praslavenski S'bn'b (<S'bpm) , sve 'san', 'spavanje'.

San, zaspati, Praslavensko s'bpati u našim je tekstovima potvrđeno srpskim: noA usnuti qaAopoM TBoje Aparo 3acnuo [67] , a zas'bn{Jti ukrajinskim: ropAiil

MOAOAeu; . . . Ta cKopo npmiaB, TaK 6op3o 3acHyB [65] - »ponosni junak . . . kako je legao, tako je odmah zaspao« i KrpeqHa AiBa 3aCHyAa [69] - » umiljata je djevojka . . . usnula« i još KrpeqHa naHHOHhKa . . . TBepAo 3aCHyAa [76] - »umiljata je gospođica . . . tvrdo usnula.«

Dopire se tako i tu do praslavenskoga sloja u predaji obrednoga teksta, ali po samo jednoj ključnoj riječi. Po korijenu sup- i

Indoeuropsko indoeuropsko je ishodište te predaje vrlo vjerojatno, osobito kad se ishodište zna koliku ulogu igraju san i snovi u vjerskim predodžbama raznih

indoeuropskih tradicija. Buditi Buđenje iz toga mitskoga sna izriče se praslavenskim glagolom

buditi. N a to se nadovezuje poziv spa vaču da ustane: Budila majka

Zlatna jabuka

Vidoja: » Ustani, sinko Vidoje!« [76] ili Ivana majka budila: Ustani, Ustati

Ive, sine moj [77] . To je isti obrazac obrednoga teksta koji je već do-bro poznat iz suvislo očuvanih odlomaka u kojima se opisuje sveta svadba. Tako npr. : Nevestica deverke budi: »Stante se gore, devet de-

verkov!« (H 20 = Š br. 4987). Nema dvojbe da je to izoliran ogranak istoga pramena usmene predaje. Njoj smo dakle i tu na tragu.

A u kazivanju o tome kako se mlada probudila javlja se i zlato. To Zlato u

vrlo dojmljivo pokazuje srpski tekst: KaAa ce }oKa rrpeHyAa, caMa ce njedrima

ce6II qyAIIAa OTKYA joj 3AaTo y IDeApii (CHTI l , 658). Da je zlato mit-ski vezano s tim snom, o tome svjedoče i ukrajinske pjesme. Ponosni mladić, koji je usnuo čim je legao u bisernu travu, budi se kada od bujnih vjetrova zazvoni zlatna resa [65] , a umilna djevojka čuvala je zlatnu resu i čuvajući ju usnula je, a onda se od njezine zvanja- San i zlato

ve probudila [69] . Time je mitski kontekst koji povezuje zvonjavu, zlato, san i buđenje još pouzdanije utvrđen, kako god nije dovoljno očuvan da bi se rekonstrukcijom dao složiti u suvislu pripovijest.

6. Most okićen biserjem

U srpskoj pjesmi (CHTI l , N9 578) koja je gore već navedena u cijelosti [28a] govori otac mlade nevjeste o njoj ovako: IDY MII rrpoce cBaTOBII, l AeBeTopii 6aHOBII, l a HajrrocAe JepKo 6aH; l MajKa Aaje, Te Aaje, l a ja He AaM, Te He AaM, - l AOK He 3IIAa nyrrpiijy l OA CBOr ABOpa AO MOra l OA KaMeHa MepMepa, l ll 6IIcepoM IIOTKIITII: l KaA je cTaHy BOAIITII, l HeKa KaMeH 3BeKene, l HeKa 6IIcep Tperrene! Već je pokazano kako nema nikakve dvojbe da je i to dio tekstovne predaje Most od dz•ora

o svetoj svadbi.90 Prema onomu što je do sada ovdje o tome uspostav- do dl'Om

ljeno novo je tu da tast kao uvjet postavlja gradnju mosta, kamenoga i okićenog biserjem. I to mosta »od dvora do dvora«, preko njega mladoženju vodi put do mlade nevjeste i preko njega će ju voditi svojemu dvoru.

90 Vidi gore str. 235-239.


U varijanti te iste pjesme zapisanoj u istočnoj Hercegovini pjeva se o istome ovako:

[81] . .. AOK He 3rpaAHM cpe6pH MOCT 11 He nocneM 611cepoM 11 AparHjeM KaMeHOM. KaA csaTOBI1 npoxoAe, HeKa 611cep Tpenene, Aparl1 KaMeH 3BeKene, HeK je cpene To sene. CHTIX 263, NQ 255

Tu se javlja izvorna i prvobitna ključna riječ potekla od praslavenskoga mosta , koju je u pjesmi što se ovdje prva navodi zamijenio orijentalizam ćuprija. U tim pjesmama kako su zapisane to se shvaća tek kao osobit svadbeni nakit. Prvo će se stoga pomisliti da je praslavenska tekstovna predaja o svetoj svadbi tu u novije doba efektno nadograđena osobito dekorativnom predodžbom. No sve se to pokazuje u drukčijem svjetlu kad se sa srpskima usporede ukrajinske pjesme. Osobito je tu ilustrativna jedna koja glasi:

Tast mosti [82] Ero TeCTeHhKO AI06HT,

most

Zvone mostovi

eMy MOCTOHbKH MOCTHT 3 KaMHJ.! Aopororo, 3 nepcTHJ.! 30AOToro. Tio 133

- >>Njega voli tast, njemu mosti mostove iz dragoga kamena i prstena zlatnoga.<<

I tu tast svojemu zetu mosti mostove iz dragulja i zlata da preko njih dođe do nevjeste. A još bogatije je u drugoj ukrajinskoj pjesmi opisan most sagrađen da se preko njega preveze mlada nevjesta na mladoženjin dvor:

[83] Aa 3ace10 Ji noA€ Aa Jl:CeHhKiM 30AaTaM, Aa 3acu;eAIO Ji Ayri qepBOHbiM KapMa3hiHaM, a 3aMallly Ji MO CT bl 30A0Tb!M MaCTOBh.iKaM. - Aa 3acm;\:, noA€, 3acJ.�li Jl:CHeHhKiM 30AaTaM, Aa 3aiiiyMiD;€, Ayri, qepBOHbiM KapMa3biHaM, Aa 3a3BeHiD;€, MOCTbl, 3aAaThiM MOCTOBbJKaM: EyA3€ €xau;h BaAhiHaqKa, Haiiiero naHa AOqKa.

/------- 286 -� '

Tio 140

Zlatna jabuka

- >>Zasijat ću polje sjajnim zlatom, zastrt ću šume u nizini grimiznom čohom i pomostit ću mostove zlatnim popločenjem. Daj , zasjaj , polje, zasjaj sjajnim zlatom, dajte zašumite, šume u nizini, grimiznom čohom, dajte, zazvonite, mostovi, zlatnim popločenjem: Vozit će se Valinočka, kći našega gospodina.«

Takvih je ukrajinskih primjera više,91 njima je tu dobro predstavljena istočnoslavenska tradicija. Istina, Ukrajina i srpski prostori nisu isto kao Litva i Krk92, a most okićen biserjem, dragim kamenjem i zlatom lakše je spontano zamisliti kao put svadbene povorke nego dragocjeni predmeti djevojačke opreme što su izrasli na drveću i grmlju na nevjestinu putu. Stoga se međusobni utjecaj i širenje motiva tu ne može isključiti s jednakom sigurnošću. No zapadnoslavensku podudarnost tu predočuje jedna gornjolužička pjesma, zapisana daleko i od Ukrajine i od Srbije:

[84] ja 'cu ći dać most twarići wo t lutoh zlo ta sijebora;

ja 'cu će daći pšez n jOn wesć ze tsisyćimi wozami, ze štyrcyćimi konjami. Haupt a Smolerj, Piesn. 1 ,63

- >>]a ti hoću dati izraditi most od čistoga zlata i srebra; ja te hoću dati preko njega voziti s tisuću kola, s četiri tisuća konja.«

M ost od zlata

i srebra

I tu je most od zlata i srebra. A svadbena povorka doista ko- Praslavenska

losalna. S takvim zapadnoslavenskim svjedočanstvom bit će teško predaja

osporiti da je ta usmena predaja praslavenska. Kako je bitna predodžba mosta u svadbenom obredu pokazuje

ukrajinska pjesma Što se pjeva u kolu koje se zove MOCTII, a pleše se o proljetnoj svečanosti. U tom kolu pjevaju dva poluzbora, jedan mladoženje, drugi nevjeste. Pjesma je stoga dijaloška, upravo kao Dijalog

zametak svete drame:

[85] UapiBHO, MoCTiTe MOCTH, AaAO MO€, MOCTiTe MOCTH!

91 Vidi Katičić, 1989, 73-76. 92 Usp. gore str. 258.

Jfoste se

mostovi

Grade se

zlatni mostovi

Grade se

mostovi

od dragoga

kamenja


LJ;apeHKy, B)l(e M noMOCTHAH, AaAO MOt:, B)l(e M noMocrHAH. Tio 1 27

- >>Carevno, mostite mostove, lado moje, mostite mostove! -Careviću, već smo ih pomostili, lado moje, već smo ih pomostili.<<

Tu se dojmljivo pokazuje kako je mostiti mosty praslavenskafigura etymologica koja je ključni formalni element te tekstovne predaje, sasvim u tradiciji slavenske pretkršćanske hijeratske poetike.

Na to se nadovezuje tekstovna predaja slovačke dječje igre u kojoj igraju dva poluzbora i izvode mali dijalog:

[86] H oja dunda, hoja! Poslala nds krdlovnd. - Na čo že vas poslala? - Po tri vozy kamenia. - Na č o vdm to kamenia? - Zlate mosty stavdti. Sb. Mat. Slov. l , 144

- >>Hoja dunda, hoja! Poslala nas je kraljevna. - Po što vas je poslala? - Po tri kola kamenja. - Čemu vam to kamenje. -Zlatne mostove graditi.<<

Na skrajnjem sjeveru Gradišća u Austriji blizu Dunavu preko puta ušću Morave u selu Kijece (Kittsee) zapisana je u tamošnjih Hrvata varijanta te iste igre. Tamo pjevaju:

[87] Hoja dunda hoja, a ča vi to de late? - H oja dunda, hoja, mi si moste gradimo. - Iz česa si je gradite? - Iz dragoga kamika. J ačke 293, br. 647

Vrlo je bliska toj usmenoj predaji i slovenska igra u kojoj se pjeva, također dijaloški u poluzborovima:

Most izraden [88] je-li trden td vaš most?

od zlata - On je trji kakor kost.

i srebra - Iz česa ste ga delali? - Iz zlata, srebra delali. š 5200

Zlatna jabuka

Most okićen biserjem i dragim kamenjem, srebrom i zlatom zvoni kad se preko njega jaše ili vozi. T ako u srpskim pjesmama: KaA je cTaHy BOAHTH, HeKa KaMeH 3BeKene, HeKa 6Hcep Tpenene! [28a] i još: KaA cBaToBH npoxoAe, HeKa 6Hcep Tpenene, AparH KaMeH 3BeKene [8 1 ] . Taj se motiv vrlo izrazito javlja i u ukrajinskim pjesmama. Most zvoni

T ako se pjeva: a .H K Mi:H MHAHH M OCTOM no'iAe, l 3BeHiT MY MOCTH :>KyKoBHHaMH! (Tio 1 37) - »a kad moj mili mostom pođe, zvonite mu mostovi biserjem!«

Vrlo je izričita i druga ukrajinska potvrda toga motiva o zvonkom mostu:

[88] EyoeMo lxam 6opoM 3eAeHifM, 6opoM 3eAeHHM, MOCTOM KaM'bJ!HHM: Eop 6yAe rnyMiTH, a KaMeHh 3BeHiTH, Aa 3aqyJOT A!OAH, HaM CAaBa 6yAe. ITo 129

- >>}ašit ćemo zelenom šumom na visu, zelenom šumom na visu, po kamenom mostu: šuma na visu će šumiti, a kamen će zvoniti da začuju ljudi, nama da bude slava.«

Zvonki most njiše se i klima. Zato ga u pjesmama pozivaju da ostane čvrst. Tako u ovoj srpskoj koja se pjeva o Đurđevu danu:

[89] KaMeH MOCTe, AP)i(' ce, He HHrnaj ce! CaM Aa n pol:> eM H KO !:ba npoBeAeM . Č 47

U drugoj srpskoj iz istočne Hercegovine pjeva se sasvim slično:

[90] KaMeH MOCTe, He '-\H6aj ce, e npo Te6e BojcKa HAe:

CHITX 263, N2 257

Gotovo se isto susreće i u ukrajinskoj svadbenoj pjesmi:

[91] fHiCJJ:-IIOrHicJ!, CBHAOBhl MOCTe, rHicJJ:-norHicJJ:, Aa HenoAaMAicJJ: 6o CJOAeJO €Xa Ti CAaBHOMY naHJJ:Ti, cAaBHOMY naHJJ:Ti, MOAOAOMY 5IHychKy. ITo 1 29

- >>Savijaj se, iskrivi se, svibov moste, savijaj se, iskrivi se, ali se nemoj polomiti jer je tuda jašiti slavnomu gospodičiću, slavnomu gospodičiću, mladomu Jan usku.<<

Zvonki most

Neka se moste

ne njiše

Neka se most

svija

ali ne lomi


Most koji se njiše kada se prolazi njime mogao bi se i polomiti. O mostu preko kojega je odvedena nevjesta pjeva se i u češkoj

pjesmi iz Moravske:

[92 J Proti fore moste k koleba se, pod nim jat el inka ze lend se.

Trava ]atelinka drobna, nekosend;

djetelina už je md panenka odvedena.

Pred naše je moste k, prohjbd se teče tam vodinka, nesta vi se.

Ani md panenka nevrdti se. Sušil br. 781

- »Nasuprot župnomu dvoru mostić se njiše, pod njim se djetelina zeleni. Djetelina sitna, nekošena, već je moja gospođica odvedena . . . . Pred našim je mostić, svija se, teče tamo vodica, ne će se zaustaviti . . . . Niti će se moja gospođica vratiti.«

I tu se most njiše i svija, i tu se radi o svadbi, a zelena djetelina je ona trava ditelina iz hrvatske pjesme, također o mladome i mladoj [ 66]. Tako se i tu svadbeno zbivanje odvija zelene jemb lpze. Time se vrlo jasno pokazuje da se radi o tragu obrednoga pjevanja o svetoj rodoskvrnoj svadbi.

T o potvrđuje makedonska pjesma s istim motivom, oblikovanim na zanimljivo različit način:

Neka se [93] nocaAHAa 3eAeH nHrrep

kameni most

ne njiše

nOT ropa, ITOT BOA a, noT TPH MO CTH KaMeHH. KacMeH MOCT, He HHIIIaj ce, A yAo MAaAO He HaAej ce: MeHe MajKa He Me AaBaT 3a Te6e. MHA NQ 268

Jasno se tako pokazalo da se u obrednom pjevu o svetoj svadbi, u okviru obreda koji je ponavljao i podupirao plodorodnu svetu svadbu pjevalo o osobitom mostu koji se njiše i zvoni.93

93 Vidi pobliže Katičić, 1989, 73-77.

Zlatna jabuka

Most koji se njiše i svija može se i slomiti. To se dogodilo na putu mladoženje božanske svadbe do mlade nevjeste i do njihova ljubavnog susreta u zelenom lugu. To je čvrsto ugrađena sastavnica praslavenskoga mitskog kazivanja.94

Mitski smisao Jarilova hoda po mostu razotkriva ruska poslovica: Kor Aa cBeT 3apoAHAC5l, TOr Aa Ay6 rroBaAHAC5l H Ten ep h Ae>KHT (MH }iQ 2700) - »Kada se svijet zametnuo, tada se dub povalio, i sada leži«. Odgonetka je Aopora 'cesta'. To je deblo duba, drveta svijeta, po kojem J arilo hodi, od korijenja i duplje, gdje svoj log ima V eles, do krošnje, gdje je Perunov dvor. Tako on dolazi kao po brvnu. Sam je put dakle most.95

94 Vidi o tome gore str. 46-47. 95 Usp. l,1BaHoB - Tonopos, 1965, 165-168.

Hrt i sokol

O godišnjem dolasku mladoga j unaka, upravo boga vegetacije i godišnje rodnosti, daju se, barem u tragovima, utvrditi i druge usmene predaje. Manje su kompaktne nego

one koje su se do sada razmatrale pa im treba pokloniti posebnu pozornost da bi se oblikovala njihova cjelovita slika. No zbog toga ne valja izgubiti iz vida da su to integralni dijelovi iste mitske cjeline koja je do sada bila predmetom ovih studija.'

l. Vodi hrta i sokola

U jednoj pjesmi s otoka Šipana prepoznaje se vrlo cjelovito kazivanje mitske zbilje. U njoj se dosta podrobno opisuje drvo svijeta,

Druge usmene

predaje

njegov suhi vrh, pčele što zuje oko granja i voda Što izvire pri njego- qelovita vu korijenu. Opisuje se i borba sokola što ima gnijezdo na suhome mitska vrhu i brani svoje mlade od nasrtaja zmaja koji mu je pri dnu stabla, obuhvatnost na korijenu. T o je vrelo od temeljne važnosti za upoznavanje sla- pjesme venske pretkršćanske slike svijeta.2 No ta pjesma obuhvaća i još širi sa Šipana mitski kontekst. U njoj se pjeva kako mlad junak dolazi iz daleka pod čudesno drvo, ondje zatječe djevojku, i kako se počinje odvi-jati sveta svadba. Po toj svojoj cjelovitoj mitskoj obuhvatnosti ta je šipanska tekstovna predaja sasvim iznimna u usmenoj književnosti slavenskih naroda.

l Usp. gore str. 1 13-208. 2 Vidi o tome Katičić, 2006b, 50-51 i 76-77; 2008a, 76-78 .

. �, 293 �'

Drvo svijeta

K una i lisica

Djevojka

Kraljević

Marko

Hrt i sokol


O čudesnom drvetu i o dolasku mladoga junaka poda nj u toj se šipanskoj pjesmi pjeva ovako:

[l] O javore, zelen bore, lijepo ti t 'j e ukraj vode! Iz stabra ti voda teče, iz grana ti čele lete, a vrhom ti biser rada. Lopće vodu kuničica, čele kupi lisičica, biser bere djevojčica. U to doba kraljeviću vodi hrta i sokola; pušti hrta za kunicom, a sokola za lisicom, a on Marko za djevojkom. Stoji huka niz planinu; bježi hrtu kuničica, a sokolu lisičica, njemu, Marku, djevojčica. HNP S, 18, br. 14

Mladi bog J arilo koji na svoj dan, jednom u godini, dolazi trudMlad je junak nim hodom po dalekom putu na svoju svadbu, u usmenoj se predaji

lovac predstavlja kao junak (ruski MOAOAeQ3) . Ovdje je taj junak izjednačen ne sa svetim Jurjem, kao najčešće u pokrštenih Slawena, nego sa samim južnoslavenskim prototipom junaka, s kraljevićem Markom. Uz nevjestu su na vodi kuna i lisica, divlje životinje sa skupocjenim

Bježe kuna, krznom, a mladi junak dolazi kao lovac. On vodi sa sobom lovne lisica životinje, hrta i sokola. Kako stiže, tako se i daje na lov. Hrt lovi

i djevojka kunu, sokol lisicu, a junak sam djevojku. A sve troje im bježi. Taj lovački nastup mladoga junaka, za kojega znamo da je bog

godišnje rodnosti Jarila, sin gromovnika Peruna, iznenađuje samo onoga tko ne zna za pradavnu stvarnu, a odade i mitsku vezu iz

Svadba i lov među svadbe i lova. Dragocjenim krznom divljih životinja, osobito

3 Usp. gore str. 170-172.

Hrt i sokol

kune, u gluhoj se davnini kupovala nevjesta. U bjeloruskoj predaji pozivaju se snuboci kad prose djevojke da pođu u lov na kune.4

Isti pramen usmene tekstovne predaje susreće se u još jednoj varijanti, koja je zapisana također na dubrovačkom otoku Šipanu. Razlike su neznatne. U toj pjesmi govori drvo:

[2] . . . neg iz stabra voda teče, na vrhu mi biser rada, kunica mi vodu pije, djevojčica biser bere. Tudar prode mlad delija, vodi hrta i sokola; hrta pusti za kunicom, junak trči za djevojkom. Na junaku teška muka; stala hi je gorom buka; hrtu bježi kuničica, a junaku djevojčica. HNP 6, 206-207, br. 94

Tu se jasno razabire da je ta tekstovna predaja čvrsto integrirana.

Mlad delija

Ono vodi hrta i sokola nije tek slučajno nabačeno kao ukras kazi- Hrt i sokol, vanju nego vrijedi istražiti jesu li hrt i sokol doista mitski atributi jari/ovi Jarilovi, koji, jer nastupa kao snubok, u mitskom poretku svijeta atributi nastupa i kao lovac.

Da mlad junak koji nevjesti dolazi s daleka puta ima uza se lovačke pse javlja se kao motiv u crnogorskoj pjesmi o magli koja je pala na Bojanu i rosi koja je pala na livadu.5 U toj se pjesmi pjeva:

[3] Mape Map Ka rroTBOpHAa: »TH MH, MapKo, rrpcTeH Hal)e.« MapKo joj ce KYHHjawe; »HHjecaM TH rrpcTeH Harna. Ho caM cHHoh e BojcKe Aorna; OyrnTax xpTe H orape, rryrnTax xpTe Hll3 AHBaAe, a o rape y3 Ay6paBe. CHO l, 6p. 229

4 Vidi o tome Katičić, 2006b, 269-272; 2008a, 277- 282 . 5 Usp. gore str. 196-198.

junak ima

uza se

lovačke pse


I tu junak iz daleka, s vojske, dolazi s lovačkim psima. Lovački su psi u jeziku usmenoga pjesništva hrti i og ari. T o je stajaći izraz kojim se obuhvaćaju psi što prate lovca u lovu. Tako je potvrđeno

Hrti i ogari u epskim pjesmama: Aa HapaHHM pTe H orape ili pak yAapmue P™ H orapH.6 Oboje su vrlo stare riječi. Praslavensko horto 'brzi pas', 'lovački pas' pripada arhajskoj sferi lovačkoga iskustva/ a ogar je ne samo riječ koja je u značenju 'brzi pas' potvrđena u svim slavenskim jezicima, nego i šire od toga, pa se čak pomišlja da pripada predindoeuropskomu supstratu. 8 Same te riječi dobro se, dakle, uklapaju u pretpostavku o praslavenskom podrijetlu te tekstovne predaje.

Više nam o tome govori jedna ukrajinska pjesma: Kruška [4] B qHcTiM noAe

rpyiiieHbKa CTOHT,

Konj, hrt

i ptica

He IIIYMH paHo, cMepeqHHO!

fliA TOBh rpyiiieHhKOB

6eAe AO)I(eHhKO.

Ha TiM AO)I(eHhKY

n aH XoMyHeHhKO.

TpHMa€ KOHeii:Ka

Ha BY3AyAeii:n;i,

TPHMa€ xopTHKa

Ha peMiHeii:Ky,

TPHMa€ nTaiiieii:Ka

B npaBiii: pyqeii:n;i.

flycTHA KOHeHKa

B qHCTO€ llOAe,

nycTHA xopTeii:Ka

B TeMHH AicOHKH,

nycTHA nTaiiiOHKa

Ha o3epiii:Ka.

KoHHqoK HAe,

CTaAOHKO BeAe.

6 Kao primjeri u Kapai,mn, 1818, s.v. orap. 7 3CC)I 8 (1981) s.v. x7>rt7>; Katičić, 2006b, 271-273: 2008a, 281-284. 8 Usp. Skok (1972) s.v. ogar.

�296�

Xopn1qoK 6i)!(HT, KYHOHKY Hece. I1Tarnei1Ko Aenn, p116oi1Ky Hece. CTaAOliKo s rroAe Ha pacrrAOAOHKO. KyHoliKa 6yAe MHAoi1 rny6oi1Ka. P116oi1Ka 6yAe paHe CHiAaHE:.

Hrt i sokol

r 2, 154-156, N9 1 2

- >>U ravnom polju kruška stoji, ne šumi rano, smrečino! Pod tom je kruškom bijeli ležaj. Na tom ležaju gospodin Tomica. Drži konja na uzdi, drži hrta na remenu, drži pticu u desnoj ruci. Pustio je konja u ravno polje, pustio je hrta u tamne šume, pustio je pticu na jezero. Konj ide, stado vodi. Hrt bježi, kunu nosi. Ptica leti, ribu nosi. Stado u polje na rasplod. Kuna će biti miloj bunda. Riba će biti rani doručak.«

U kruški na polju lako je prepoznati drvo svijeta pod kojim je ugodan ležaj . Na njem leži zna se tko: mladoženja.9 Odatle se razabire da je gospodin Tomica (naH XoMyHeHbKo) mlad junak koji je došao na svadbu, tek je tu već legao na ležaj . Došao je s konjem. To nas ne iznenađuje jer već dobro znamo da on dolazi na konju.

Kuna

Ali s njim je i hrt. A na ruci drži pticu. I hrt i ptica odlaze u lov i Lov vraćaju se s lovinom. Pas je dakle lovački, a to je i ptica. Njezin gos-podar ju drži na ruci. Nema nikakve sumnje da je to sokol. I tu je dakle mladi neoženjeni došao na svoju svadbu kao lovac: s hrtom i sokolom. Time se pokazalo da je motiv od praslavenskoga vremena pripadao tomu mitskom kazivanju. Čak se na temelju upravo nave-denih ukrajinskog i hrvatskih tekstova mogu rekonstruirati dvočla- Pustiti hrta ni praslavenski izrazi pustiti h'brtb i pustiti soko!'b. Subjekt obojih je Pustiti sokola mlad J arilo kad je došao na svoju svadbu.

Da je to upravo tako potvrđuje druga ukrajinska pjesma:

9 Vidi Katičić, 1989, 88-89 i 93-94; 1990a, 80-82; 2005b, 55-60 i 71-72; 2008a, 46-53 i 69-70.

Na bijeloj

posteiji sveti juraj

K una je

jamstvo

za djevojku

Četiri sokola


[5] Ha ropi, ropi, 3eAeHiu1 Hsip, �H qynn, reif, �H qynn, �H ropa3AeHKO, MO€ cepAeHKO, Hiqynn? DiA THM HBopoM 6iAa noCTiBKa, Ha Tili nociTB�H Ae)!(HT CBHT IOpHif. r 2, 56, N2 6

- »Na gori, na gori, zeleni javore, zar čuješ, hej, zar čuješ, zar spretno, moje srce, ne čuješ? Pod tim je javorom bijela postelja, na toj postelji leži sveti Juraj.«

Odade se vidi da je »gospodin Tomica« pod javorom na bijeloj postelji doista onaj kojega pokršteni Slaveni identificiraju sa svetim Jurjem, bog godišnje rodnosti Jarila. Njemu u [4] hrt iz lova donosi kunu. Njezino krzno bit će za bundu njegovoj dragoj . Time je naznačeno da se radi o svadbi, što se iz širega konteksta usmene predaje i onako zna. A bijeli ležaj pod drvetom bit će ljubavna postelja. Time je uspostavljena čvrsta veza s predajom o svetoj Jarilovoj svadbi pod drvetom svijeta. Ali ta je svadba neodvojiva od lova i zato mladoženja uz konja ima uza se hrta i sokola. Tek se u toj pjesmi lovačka ptica samo opisuje, a ne naziva sokolom, kako se inače i na ukrajinskom jeziku zove. Ulovljena kuna je jamstvo da će se na postelji naći i djevojka.

U drugoj jednoj ukrajinskoj pjesmi izričito se spominje sokol koji junaku dovodi djevojku:

[6] Deprrmif coKiA noAHHYB B BHHorpaA, a Apymif coKiA noAHHYB Ha AyHaif, a TpeTm'i: COKiA llOAHHYB Ha qHCTe llOAe, a qeTsepTHH COKiA llOAHHYB niA He6eca. 3 BHHOrpaAy AeTHTb, KyponaTy Hece, 3 AyHaiO AH He, cpi6HHif nepCTeHb Hece, 3 qHCTa ll OAH AHHe, CTaAHOfO KOHH )!(e He, 3 niA He6ec AH He, KpacHyiO naHHY BeAe. fHaT 2, 1 24

- >>Prvi je sokol poletio u vinograd, a drugi je sokol poletio na Dunav, a treći je sokol poletio na ravno polje, a četvrti je sokol poletio pod nebesa. Iz vinograda lijeće, jarebicu nosi, s Dunava leti, srebrni prsten nosi, iz ravnoga polja leti, konja od stada goni, iz podnebesja leti, prelijepu gospođicu vodi.<<

Hrt i sokol

I tu je junak, mlad i neoženjen, neimenovani Jarilo, došao na svoju svadbu kao lovac. Hrtovi se tu doduše ne spominju, ali zato su s mladim čak četiri lovna sokola. Iz kazivanja se razabire da ih Sokolovi lete i on pušta, a sokolovi lete svaki na svoju stranu. I dolijeću vraćajući vraćaju se se, svaki doprema svoju lovinu. Tu se uz sasvim realističnu polj- s lovinom sku jarebicu našao srebrn prsten kao mitski rekvizit svete svadbe i konj , na kojem je zapravo Jarilo dojašio i od njega je neodvojiv. T o je očito recentna promjena izvorne predaje. Ali punu pozornost zaslužuje arhajski izraz KOHH )KeHe. To su izvorne riječi kojima se kazuje sveta konjska žrtva. Kako god ona pripada drugom mitskom Konjska irtm

kontekstu, može se zbog svojega starinskog glagola uzeti kao nasta-vak indoeuropskog obrednoga mitskog kazivanja: ek'wom !(heneti,

što je nešto mlađi, proširen tematskim vokalom, prvotni i najstarij i atematski lik ek'wom !(henti 'konja bije', kada se radi o žrtvi, da-kako, 'ubija' . Staroindijski vedski bi to bilo afvarrt hanti. Konjska žrtva starih Indoeuropljana ostavila je najobilnije tragove u vedskoj tradiciji indijskih brahmana i u keltskoj starih Iraca, ali se takvi tra-govi razabiru i u starih Slavena. 10 No najvažniji je tu svakako četvrti sokol koji dovodi nevjestu. T o i jest smisao mladoženjina lova, pa Nevjesta tako i mitskog Jarilova.

Isti se motiv dade potvrditi i iz poljske usmene predaje:

:-J Czwarty nam sif sokol bardzo rozbujal . Polecial na pole, aie na P odole, Coi on tam przynesie naszemu panu? Przynesie on panu paniq ku kochaniu. ZbW9. 8-9

- >>Četvrti nam se sokol j ako razmahao. Poletio je na polje, čak na Podolje. Što će on tamo donijeti našemu gospodinu? Donijet će gospodinu gospođu za ljubljenje.«

lO Vidi Katičić, 1987b, 39-41 i dolje 387-41 1 .

Sokol donosi

nevjestu

Lisice i pčele -

sokolovi


Ostala tri sokola donose u toj poljskoj pjesmi gospodinu golubice za doručak, kokote za objed i zečeve za večeru. To je, dakako, mlađe razrađivanje motiva. No to da lovna ptica donosi mladoženji nevjestu stara je mitska jezgra te predaje. Time je bitno dopunjena i učvršćena naša slika praslavenske tekstovne predaje o Jarilovu svadbenom lovu, iako ne donosi ništa što se već ne bi razabiralo i bez toga.

Sliku dalje dopunjaju i učvršćuju našu predodžbu o toj mitskoj predaji i druge ukrajinske pjesme. U jednoj takvoj se pjeva:

[8] CToHT coCHOHKa ce p eA ABopm1:Ka, aAHJ\YH, reli, aAHAyif! focrrOAH EmKe, IIOMHAyil! Eli, B Tili cocHoilu;i Tpo.HKHH xoceH. Eli, oT KopeH.H )J(OBTH AHIIIOHKH, a B cepeAHHi .Hp H rrqiAOHKH, a IIiA BeprneHKOM CHBH COKOAH. flOHOCYIOTC.H )J(OBTH AHliieHKH, )!(e HX AOXOA.HT rraHCKH xopTOHKH. floHocyJOTC.H .HpH rrqiAOHKH, )!(e HX AOXOA.HT 6yuHH pyqeifKH. floHOCYIOTC.H CHBH COKOAH, )!(e HX AOXOA.HT AYHHH BiTpoBe, AYHHH BiTpoBe, Apo6HH AO)J(A)J(OBe.

- >>Stoji bor usred dvora, aliluja, hej, aliluja! Gospodine Bože, smiluj se! Ej, na tom boru je trojaka korist. Ej, od korijena su mu žute lisice, a u sredini razjarene pčele, a pod vrhom sivi sokolovi. Tuže se žute lisice što do njih dohode gospodski lovački psi. Tuže se razjarene pčele što do njih dopiru nabujali potoci. Tuže se sivi sokolovi, što do njih dopiru vjetrovi što silovito pušu, vjetrovi što silovito pušu, drobni daždevi.«

Lako je tu prepoznati trodijelna drvo svijeta. 11 O svadbi u toj pjesmi nema nikako govora, ali se u njoj spominju i lovački psi, hr

Drvo svijeta tovi, i sokolovi. Kad se tu pjeva o gospodskim lovačkim psima, onda je to iskustvo iz feudalnih odnosa i po tome razmjerno recentno. Ali

ll Vidi Katičić, 2005b, 55-72; 2008a, 46-70.

Hrt i sokol

to da lovački psi (horti) dolaze do žutih lisica na korijenju drveta Prežitak

kojemu su na vrhu sokolovi, a na sredini pčele, to je očito preži- iz hijeratske

tak iz praslavenske hijeratske poezije kojoj je sadržaj kazivao mit. poezije

A prisutnost hrtova i sokolova u tom tekstu potvrđuje da pripadaju kontekstu te predaje.12

Još je jedna ukrajinska pjesma zanimljiva u tom motivskom sklopu:

[9] Eif, B IIOAi, B IIOAi, B 'lllCTellKllM IIOAi B HeAiA!O, HeAiA!O, paHeHKO B HeAiA!O! TaM )Ke MH CTOHT 3eAeHnH: RBip. Ha RBopoH:IJ,i en B coKOAOHKO, CllB COKOAOHKO Bll€ rHi3AOHKO. EH:, BH€, Bll€ rrepeBnBa€, 6apBi'leHKOM ro IIOAKAaAa€, a B cepeAllHY KAaAe TllCifHy, a 3aBepiiiy€ CYXllM 30AOTOM. TaMTYAH Ae)l(llT AaBHa cTa)l(eHKa, CTa)l(eHKOB HAe MOAOAllH IIaHll'l, MOAOAllll IIaHll'l Ha CllBllM KORi. EH:, Mip'RT, CTpiART AO CllB coKoAa. - He CTpiARH MeRe, MOAOAHH rraHe! OH:, RK TH rriAeiii 3a TllxnH: AyHail, 3a TllXllH AyHaH: rro KpacHy rraHHy, TO R eH: To6i rreperrpoBaA)I(y, rreperrpoBaA)I(Y ll rrepeHecy, CBOllMa XOpTll R rrepeCBlllll,y, eH: 'lll3eMKll R He 3aMo'ly. r 2, 60, N!! 11

- >>Ej, u polju, u polju, u ravnom polju, u nedjelju, nedjelju, rano u nedjelju! Baš tamo mi stoji zeleni javor. Na javom je siv sokol. Siv sokol vije gnijezdo. Ej, vije, vije, previja. Bojom (?)

1 2 Ima jedna pjesma iz bjeloruske predaje (E 21, N213), dosta opširna i razvedena u kazivanju, koja također potvrđuje motiv o nastupu mladoga junaka s hrtom i sokolom. Posebno je zanimljiva po tome što se u njoj prikazuje nastup mladoga junaka u posebnoj opremi: kapa, halja, pas, sablja, hlače, čizme, sve nekako osobito. Tako turopoljski jurjaši predstavljaju nastup Zelenoga Jurja. Taj bjeloruski tekst dodatno uvjerava da su oba ta motiva sastavnice istoga konteksta obrednoga mitskog kazivanja. Usp. Katičić, 1991, 39, gdje je naveden i sav taj tekst iz bjeloruske predaje.

javor

Sokol

Gospodičić


ga podlaže, a u sredinu stavlja tisovinu, a završava suhim zlatom. Tamo leži stara staza, stazom ide mladi gospodičić, mladi gospodičić na sivom konju. Ej, mjeri, strijelja sivoga sokola. - Ne strijeljaj me, mladi gospodine! Oj, kad ti pođeš za tihi Dunav po prekrasnu gospođicu, ja ću je tebi prepratiti, prepratiti i prenijeti, svojim ću hrtovima zazviždati, ej, čizmice joj ne ću smočiti. <<

To da mlad junak koji dolazi iz daleka hoće ubiti životinju, a ona ga moli da ju poštedi i obećaje svoju pomoć pri predstojećoj svadbi dobro je poznato kao motiv u slavenskoj usmenoj književnosti. 13 Kao uzorak istočnoslavenske usmene lirike, u smislu njezine motivike i poetike, taj je tekst vrlo suvisao. U njem se, međutim, prepoznaju tragovi praslavenskih obrednih tekstova. Tu je pak daš-

Kontaminacija lo do kontaminacije mitskih zbivanja koja se u njima kazuju, pa motiva na toj najstarijoj razini svoje predaje taj tekst i nije tako suvisao. U

zelenom javoru što stoji na polju, a na vrhu mu je zlato i na njem Drvo svijeta sjedi sokol, lako se prepoznaje svjetsko drvo kako se o njem pjeva

u slavenskoj predaji. Sokol što mu je na vrhu savio gnijezdo tu je bog gromovnik koji stoluje na vrhu nebeske gore. T o je sve u sebi potpuno skladno. U mladome pak gospodičiću koji na sivom konju

]arilo dolazi po putu jednako se lako prepoznaje bog rodnosti ]arilo koji po dalekom putu stiže na svoju svadbu. A sokol tu nije bog gromovnik, nego je njegova lovna ptica koja mu hvata i donosi nevjestu. Tu je on u istoj ulozi kao lovački psi, hrtovi, koji se tu također spominju, ali, sasvim neočekivano, kao da su sokolovi, što također teško može biti onako kako se u sakralnim pjesmama prvobitno pjevalo. Sve je to porvrda da je tekst o Jarilovu hrtu i sokolu doista postojao, ali je i vrlo ilustrativan primjer kako su se pramenovi takve usmene predaje u tijeku stoljeća i preoblikovali pa i kontaminirali, a da se njezin bitni kontinuitet time nije prekidao.

Suho zlato U toj je pjesmi ukrajinsko cyxo€ 30AOTO dobrodošla porvrda da je izraz suho je zolto, koji se vrlo čestu susreće u tekstovima južnoslavenske usmene književnosti, doista praslavenski, što bi se i bez

13 Vidi primjer gore str. 82-86.

Hrt i sokol

toga s velikim pouzdanjem reklo. T o je nedvojbeno pjesnički jezik pretkršćanske slavenske obrednosti. A nema više razloga sumnjati u to da je lovačka scena pod drvetom života u sklopu predaje o svetoj Jarilovoj svadbi bila sastavni dio praslavenskoga mita koji se izvodio u obrednim radnjama i kazivao u obrednim pjesmama. Pri tome su h'brto i sokol'b bile ključne riječi, svojevrsne nosive grede Nosive grede

toga obrednoga kazivanja. Za njegovo uspostavljanje, koliko je to tekstovne

uopće moguće, najvažnija je ukraj inska i hrvatska usmena predaja. predaje

2. Kuna kapa

Iz slavenske usmene predaje poznata je još jedna scena lova na kunu. Ona se od svih što su ovdje razmotrene razlikuje ne samo po tome šte se u njoj ne spominju ni hrt ni sokol, nego je i osoba koja Lov na kunu lovi žensko. U tome smislu to je zrcalna slika onih što su se ovdje navodile, kako god tu inače nema nikakvih paralelizama. 14 Radi se o jednoj ruskoj pjesmi koja se pjevala u okviru duhovskih običaja (necmr Tpmr�KHe) . Zapisana je u rjazanskom kraju od vrlo stare žene i glasi ovako:

[lO] Oil AH, oil AH, He KAeH, He 6epe3a BO p)!(aX CTO.HAa, BO p)!(aX CTO.HAa. Oil AH, OH AH, Aa Ha TOH 6epe3e CHAeAa KYKYIIIKa, CHAeAa KYKYIIIKa, Oil AH, oil AH, xopoiiio KYKOBaAa, B CeM rrpaBAY CKa3aAa, BCeM rrpaBAY CKa3aAa. Oil AH, OH AH,

14 Kako takva zrcalna slika može izgledati pokazuje litavska pjesma o dvoje siročića. Usp. gore str. 160-162.

Kukavica

kuka na brezi

Djevojke su

ubile kunu


KaK JayAhHeCKlf AeBKlf no MopeHy XOAlfAlf, no MopeHy XOAlfAlf, OH: Alf, OH Alf, KYHH'-\Y y6lfAlf. 3y6aMlf qnHAlf, Aa Jy6aMlf AynHAlf, OH: Alf, OH Alf, ce6e rny6hr noiiilfAlf, K o6eAHe XOAlfAlf, Aa K o6eAHe XOAlfAlf. Il 372, N2 513

- >>Oj li, oj li, to je baš klen, baš breza u raži stajala, u raži stajala. Oj li, oj li, da na toj je brezi sjedjela kukavica, sjedjela kukavica. Oj li, oj li, dobro je kukala, svima je istinu kazala, svima je istinu kazala. Oj li, oj li, kako su djevojke iz sela Zaulki po brusnicu hodile, po brusnicu hodile, oj li, oj li, ubile kunu. Zubima su je oderale, da zubima oderale, oj li, oj li, sebi su bunde posašivale, na nedjeljnu liturgiju su išle, da na nedjeljnu liturgiju su išle.<<

T a se pjesma doima vrlo arhaično. Krvožedna je i naslućuje joj se neki pradavni kontekst, obredni dakako.

Podudarne Da ta pjesma nastavlja staru obrednu tekstovnu predaju u načelu tekstovne je vjerojatno već po tome što pripada godišnjim običajima duhov-

predaje skoga ciklusa. U krugu godine pripada zrelom proljeću. Zbivanje koje se u toj pjesmi kazuje na prvi pogled nema nikakve veze s prikazom svete svadbe kako je poznata iz ophodnih pjesama turopoljskih jurjaša. Reklo bi se da je to sasvim druga priča. A ipak, niz sukladnih motiva pokazuje da su te tekstovne predaje dubinski podudarne.

Tu je na prvom mjestu kukavica koja kuka na drvetu. To je ovdje Kukavica breza, a u turopoljskim ophodnim pjesmama suha motka. Rusko

kuka na Ha TOH 6epe3e CHAeAa KYKYIIIKa, . . . xopoiiio KYKOBaAa - »na toj je drvetu brezi sjedila kukavica, . . . dobro je kukala« [l O] tekstualno je podu

darno s kukuvačica zakukuvala, ... na suhom drugu (H 20) . Tim se

Hrt i sokol

stihovima otvara opis svete svadbe. 15 Oni nas dakle i u ruskoj predaji upućuju na nju. Breza je kao i suha motka (suhi drug) drvo svijeta na kojemu je Perunov dvor, gdje kuka kukavica - nevjesta. I sjevernoruski svadbeni obred počinje stihovima: Y CAhiiiiaAII KYKYIIIKY no KYKOBaHIIIO (I1 226) - »Začuli su kukavicu po kukanjw<. A breza na kojoj kukavica kuka stoji u raži, što upućuje na rodnost. Raž u kojoj stoji breza zelena je kao što je zelen lug u kojem stoji suha motka, kako pjevaju hrvatski jurjaši. Životinja pak koja se lovi nije druga nego kuna, od čijega krzna mladoženja koji dolazi na svadbu ima kapu: njegva je lepa kuna kapa (H 3 1 ) i na više mjesta pri opisu svete svadbe u ophodnim pjesmama hrvatskih jurjaša. 1 6

A koliko god iznenađuje, uočlj iva je podudarnost između riječi MopeHa u ruskoj pjesmi i imena nevjeste, Mara, u hrvatskoj jurjaškoj predaji. T o ime, koje se danas odmah razumije kao oblik od mila kršćanskoga ženskog imena Marija, pokazuje se od toga u novom svjetlu. Rusko Mo peHa znači 'brusnica'. T ako se spontano razumije ta ruska duhovska pjesma: djevojke iz sela Zaulki išle su brati brusnice. A kako su ih s velikim tekom zobale, oblilo im je njihovo crvenilo usta i brade. Kao da su ubile kunu i zubima ju oderale. No tu u pjesmi prestaje usporedba. Dalje se pjeva kao da je to doista bilo tako. Od kunina krzna sašile su bundu i u njoj išle u crkvu na nedjeljnu liturgiju.

Ta dvoznačnost kazivanja djeluje vrlo arhaično. Između usporedbe, u njoj sadržanoga simbolizma, i zbilje nema oštre razlike. Jedno se prelijeva u drugo. Simbol tako izravno djeluje na stvarni svijet. On je u nekom smislu zbiljskij i od zbilje. Ali dvoznačnost tu ide i dalje. Ruski Ha MopeHy XOAIIAII može značiti i 'išle su u lov'. Tada je ubijanje i deranje kune posve u skladu s takvim kontekstom. Doista nam ta ruska pjesma svjedoči o pradavnom obrednom pjevu u kojem se kazuje o svetoj svadbi, i o krvi koja se pri tome prolijeva.

15 Usp. gore str. 1 16 i dalje. 16 Usp. gore str. 1 16 i dalje.

�' 305 .�·,

Drvo svijeta

Zelena raž

Zubima su

odera/e kunu

Išle su u lov

Varijanta

istoga


Da je ta duhovska pjesma čvrsto integriran sastojak usmene predaje pokazuje druga ruska pjesma zapisana 1 973. u Novosibirsku od starice rodom iz Smolenske gubernije. Ona je pjevala ovako:

[l l] A Be MoAoAyxu K MapuHy XOAHAH, OH AIOAlf, AIOAlf, K MapuHy XOAlfAlf. K MapuHy XOAHAH, co6aKy 3a6uAu, OH AIOAlf, AIOAlf, co6aKy 3a6uAH, OH AIOAH AIOAH, 3y6aMu AYIIHAH. Co6aKy AYIIHAH, ce6e rny6y Ill HAH, OH AIOAlf, AIOAlf, ce6e rny6y Ill HAlf, ce6e rny6y IlllfAlf , 6o6poM o6AO)f(lfAH, OH AIOAlf, AlO AH, 6o6poM o6AO)f(lfAlf. Cu6upb 84, N9 163

- >>Dvije mladice išle su k mesaru, oj ljulj i, ljulj i, išle su k mesaru. Išle su k mesaru, psa su ubile, zubima su ga oderale, oj ljulji, ljulji, zubima su ga oderale. Psa su oderale, sebi su bundu šile, oj ljulji, ljulji, sebi su bundu šile, sebi su bundu šile, dabrovim krznom obložile, oj ljulji, ljulji, dabrovim krznom obložile.«

Nije jasno kako i zašto je kuna tu postala pas, ali da je kuna u toj tekstovnoj predaji prvotna i izvorna, o tome ne može biti dvojbe jer je kuna i njezino krzno mnogo bolje integrirana u kontekst

Ubile su psa više slavenskih usmenih predaja, pa i same istočnoslavenske (vidi dalje str. 3 1 2-3 14) . Nema dvojbe da je MapnH 'mesar' tu varijacija onoga MopeHa 'brusnica' iz prethodno navedene duhovske pjesme. Njihovo značenje povezuje crvena boja, krvava.

To pak što se može uspostaviti asocijativna podudarnost između imena Mara i ruskoga MopeHa u usmenoj predaji vezanoj za mit o svetoj svadbi dobiva posebno značenje i težinu od toga što se u tradicijskoj kulturi zapadnih Slavena i njima bliskih istočnih, Ukrajinaca

Morana i Bjelorusa, javlja ženski lik, očito mitološkoga podrijetla, kojemu je ime u Čeha Morana, Mafena, u Slovaka Morena, Marena, Muriena,

Murmuriena, u PoljakaMarzan(n)a, Marzena, Marza, u Ukrajinaca MapeHa, Mapi, u Bjelorusa MapeHa, M6pa, MopiBa, Mapa itd. 17

17 Usp. 3CC>I 17 (1990), s .v. marena I l morena; Gluhak, 1993, s .v. mora; AyKoBa (1980), 108-113. O tome liku usp. najobuhvatnije i najsažetije I1saHOB - Torropos,

,--..__. 306 .��

Hrt i sokol

Taj se lik zamišlja kao starica, a obredno prikazuje kao slamnata lutka i na kraju se zime ili o Ivanju iznosi iz sela i spaljuje, potapa ili razdire. Time se otvara put novomu »hodu kroz godinu«, kako bi rekao Vitomir Belaj , novomu godišnjem i vegetacijskom ciklusu.

Između te starice s kojom se uklanja zima i mlade nevjeste svete svadbe razlika je tako drastična da se od toga čini kako je time isključeno svako povezivanje tih likova. No tu se treba prisjetiti da se i ta mlada nevjesta pokazuje kao opasna i pogubna sila, a njezine zlatne jabuke očituju se kao ubojite munje. Ona je, napokon, kći boga gromovnika.18 O njoj se pjeva:

[12] f1a ce MAaAa OA 3eMA>e ITOAIIfAa II 6aqiiAa y I,IerroBe pyKe, Te II3BaAII TPII ja6yKe 3AaTHe Il 6aqii IIX He6y Y BIICIIHe. HaTaqe ce CBaTax wecT CTOTIIHax KO he rrpiije yrpa6IIT ja6yKe; HO TPII Mylhe OA He6a rryKorne: jeAHa ral)a ABa l)eBepa MAaAa, Apyra ral) a rrawy Ha AOPIIHa, Tpeha ral)a cBaTax wecT CTOTIIHax. He yTeqe oKa 3a cjeAOKa, Hil Aa Ka)!(e KaKo rrorii6owe! CHn l,NQ232

A poslije, ogorčena nevjerom mladoga junaka, svojega muža, pokazala se kao nemilosrdna i smrtonosna osvetnica. 19 Čarobna nevjesta, oko koje se skuplja puno gospode prosaca postaje tako u daljnjem tijeku godine ubojita i strašna zatornica. Postaje lik kakva je ona vila o kojoj se pjeva da je sagradila strašan grad:

[13] fpaA rpaAIIAa 6IIjeAa BIIAa Kao IJ,apiirpaA: A>errwe ra je carpaAIIAa Hero IJ,apiirpaA, rro lbeM rriipre IICrriipraAa Kao OIIpiiH rpaA, HaqiiqKaAa KaMIIqKIIMa 6oje XIIA>aAaM;

1982ab. Opširnije i razvedenije isti, 1965, 74-78, 1 24-126 i 1974, 178-179, 197-200, 220-222.

18 Vidi gore str. 209. 19 Usp. Ka tičić, 1987b, 39-41 i dolje str. 387-4 1 1 .

Strahotna mlada

Piri n grad

Grozna vila


rra 6eAeMe rpaAY rpaAII, qyAoM qyBeHe, CBe OA ClfAHe KOlbCKe KOCTII ll OA jyHaqKe, Ha llOIIIKOBe A>YACKe rAaBe 3AaTOM )l(lfKaHe. CH TIX 266, N2 260

Nije teško takvu zamisliti da je napokon ostala sasušena i samrtlznosi se na kao zima koja predstavlja konačni kraj kruga godišnje rodnosti. sasušena T akva se onda iznosi iz sela i pali, po tapa ili trga i time obredno

i samrtna otvara prostor novomu ciklusu vegetacije, novoj rodnosti, od koje zavisi preživljavanje ljudi. Bez toga ne bi bilo hrane niti bi se imalo od čega živjeti.

Na temelju raznolikosti imena ženskoga lika koji predstavlja odjenuta slamnata lutka, kako god je potvrđeno i u zapadnih i u istočnih i u južnih Slavena, nije moguće pouzdano uspostaviti praslavenski glasovni lik. No ako se sve uzme u obzir, dobiva se, sa svim nužnim oprezom, praslavensko ime sa slabo znatnom varijacijom

Morena l Morana l Morena l Marena. Uz to su, kako se čini, bili u predaji Marena prisutni i kraći likovi Mora l Mara.20 Nije dakle bilo nimalo teško

da u pjesmama pokrštenih Hrvata ta božica postane Mara djevojka. Tu onda baš ništa više nije zvučalo poganski.21

Kao što je Juraj prvobitno bio Jarila, tako je Mara prvobitno bila Morana. Može se s velikim pouzdanjem tvrditi da su to bila poganska imena toga para Perunove djece, božanske braće vezane uz krug godine i hod kroz nju.

Javljaju se tako među osobama slavenskih pretkršćanskih vjerskih predočaba J arilo i Morana, dvije osobe koje su brat i sestra, a

]arilo ujedno i mladoženja i nevjesta svete svadbe, kojom u godini počinje i Morana novi krug rodnosti. Među njima se, kako je i očekivati, uočuje da

lekosežna podudarnost. Oboje se javljaju na početku vegetacijskog ciklusa u punom sjaju mladosti i snage, spajaju se u ljubavi i taj njihov ljubavni susret, svadba koju slavi priroda veliko je slavlje koje proslavljuju ljudi, životinje i raslinje. Kako dalje kreće godina, oboje

20 Usp. 3CC51 19 (1992), s.v. mora; 17 (1990), s.v. mara. 2 1 Isto tako ne zvuče poganski ni razna druga imena koja se u folklornoj tradiciji jav

ljaju za taj isti lik: Markita, Makrina, MaQLva, MapHHa, MapHR, MaprapHTa i dr. Usp. l1saHOB - Tonopos, 1983b, 156.

Hrt i sokol

gube svoj sjaj , on nevjerom proigrava svoj izabrani položaj ,22 a ona se ogorčena preobraća u isušenu osvetnicu i nemilosrdnu zatornicu. Na kraju ih Na kraju ih oboje kao nakazne lutke iznose iz sela, Jarila pokapa- uklanjaju ju ili potapaju, a Moranu spaljuju, potapaju ili trgaju. Kako god nam se ni u kojoj slavenskoj usmenoj predaji nije očuvao tekst koji bi makar i samo u naznakama izričito kazivao to temeljno mitsko zbivanje, ipak ga na temelju uočenih i skupljenih podataka, kad se smisleno rasporede, nije teško prepoznati i pouzdano uspostaviti. Nedostaje tek nešto potvrđenih ključnih riječi da se ispripovijeda Nedostaju izvornim pjesničkim izrazom. Usprkos tomu znamo pouzdano ključne rijeći kako je to pripovijedanje teklo.

Slavenski mit o Jarilu i Morani tipološki je podudaran s vegetacijskim mitovima u mnogim predajama u kojima bogovi umiru kao izraz završetka ciklusa rodnosti. U našoj su kulturi takvi grčki bog feničkoga podrijetla Adonis, miljenik Afrodite, Atis, miljenik Kibele, u sklopu Demetrina kulta mit o Kori l Perzefoni, sumerski, Vegetacijski i poslije svemezopotamski Tammuz, egipatski Oziris, da se ovdje mitovi spomenu samo ti. Tu su podudarnost prepoznavali učeni kasnosrednjovjekovni slavenski preteče humanizma, pa je opisujući po-gansku vjeru svojih starih u 1 5 . stoljeću Poljak Jan Dlugosz božicu zvanu Marzan(n)a izjednačio s Cererom, rimskim uobličenjem grčke Demetre, a u staročeškim glosama poznatim kao Mater verbo-rum 'Majka riječi' izjednačuje se božica Morana s grčkom Hekatom, božicom čarobnicom, koja se povezivala s Demetrom.23

Putopisac Pauzanija u svojem je Obilasku Grčke u 2. stoljeću poslije Krista zabilježio mjesnu predaju koja se podudara sa slaven-skim mitskim kazivanjem kako se ovdje rekonstruira. U Argosu, Božica Hera

gdje je u Prosimni bilo svegrčko Herino svetište pripovijedalo se o božici ovo:

[14) TrH1EVOD bi: antxa NavnALa m:vn')KOV'I:lX, EflOL bi: boKc:iv, cnablouc;. Ta tcp' �flWV EQT)flOc;. Oi.KtCJ'I:T)c; bi:

22 Usp. Katičić, 1989b, 39-41 . 23 Usp. 11BaHOB - TonopoB, 1982b.

Svake godine

opet djevica


tytvero atnfJc; NavnALoc; IToanbwvoc; Acy6f1Evoc; Kai. 'A.flUflWVr]c; dvm. Adnerm bt Kai. 'rELXWV En EQELma, Kai. IToanbwvoc; LEQOV Kai. ALflEVEc; daiv tv NavnMq, Kai. mwiJ Kava8oc; KaAovVEVTJ• EV'rav8a 'rTJV "HQav <:paai.v AQyEim Ka'rix Eme; AouOflEVTJV naQ8tvov yi.vEa8m. O{noc; flEV bij a<:ptmv f:K 'rEAafJc; �v ayoum 'rlJ "HQq A6yoc; '[WV anOQQTJ'rWV f(J'[LV.

Pausanias 2, 38, 2

->>A od Temena je Nauplija udaljena, koliko ja znam, pedeset stadija. U naše je vrijeme pusta. Naselio ju je Nauplije za kojega se govori da je bio sin Posejdona i Amimone. A ostalo je još i ruševina zidina, i Posejdonovo svetište i luke su u Naupliji, i vrelo zvano Kanat; tamo kažu Argejci da se Hera svake godine kupa i postaje djevica. T o je jedno od svega tajnoga što se pripovijeda u vezi sa svetkovinom koju svetkuju za Heru.«

Slavenske mitske predodžbe o božici Marani podudarne su s ovim grčkima. A i Hera je nevjesta svete svadbe (vidi gore str. 1 93-1 94).

Praslavensko ime božice Morana l Morena l Marena s velikom Mrijeti, se vjerojatnošću veže uz praslavensku leksičku porodicu određenu moriti, korijenom mer- 'umirati'. Još prvotni je mu je značenje, čini se, 'dra-

umarati biti' , 'mrviti ' , 'ništiti' (usp. mrva od praslavenski mbrva) . Temeljan je tu praslavenski glagol merti, mbrp i od njega kauzativ moriti 'činiti da umre', 'moriti', 'ubijati' . Odatle deverbalna imenica moro 'ubijanje', 'umiranje'. Prijevojnim duljenjem (o : a< o) dobiva se intenziv-iterativ marati, kakav je u umarati.

Ovamo idu i kraće tvorbe Mora i Mara. U slavenskim predajama Mora i Mara tako se imenuje zloduh, utjelovljenje smrti, čovjeku štetan. Obje

se javljaju kao opće imenice. Ruski i ukrajinski Mapa znači 'utvara', 'priviđenje', bjeloruski Mapa znači 'nečist', poljski mara 'snoviđenje', 'utvara' . 24 Praslavensko pak mora kao više manje sveslavenska riječ

24 O tome se javilo i drukčije mišljenje i ono u zadnje vrijeme dobiva sve više pristaša. Po tom mišljenju praslavensko mara 'snoviđenje', 'priviđenje', 'zloduh' treba tvorbeno članiti kao ma-ra i po korijenskoj etimologiji staviti k mamiti i mahati. Usp. 3CC5I 17 (1990), s .v. mara. U to se pitanje ovdje nije moguće upuštati. No bit će dosta utvrditi da koliko je Mara djevojka gromovita i ubojita Morana, toliko je i zamamna. Obje su etimologije stoga mogle biti prisutne u slavenskoj jezičnoj osjetlji-

Hrt i sokol

znači 'težak mučan san' i 'teška briga' . Ovamo ide i ruski KHKHMopa 'noćno priviđenje', 'domaći (duh) ' .

I to je baština indoeuropskoga leksika. Ovamo ide keltski staro- Indoeuropske

irski Morrigain 'kralj ica duhova' , 'kraljica rata i smrti' , a od iste in- podudarnosti

doeuropske riječi su i staronordijski i švedski mara 'mora', engleski nightmare 'noćna mora', njemački Mahr 'sablast', 'mora'.

Sva ta imena, koja se svojim značenjem odnose na smrt, javljaju se u slavenskim jezicima i kao opće imenice, i to kao uži ili labaviji sinonimi za riječi izvedene od praslavenskoga s'bmbrtb 'smrt'. Tako Smrt

se u tekstovima češke usmene književnosti javljaju pored mafena, mofena sasvim sinonimna i smrt: smrtnica, smrtelnička, smrtolka,

smrtka. Uz poljsko marzana javlja se isto tako mdr.

Praslavenski pak glagol merti izveden je od indoeuropskoga korijena mer-. Odatle staroindijski marati, hetitski mirzi , oboje 'umire', pa armenski mefanem 'umirem'. Od prijevojnoga o-stupnja mor- izvedeno je latinsko moritur 'umire', a iz prijevojne praznine mr-litavsko mirti i latvijsko mirt, oboje 'umirati' . Odatle je i staroindijsko m[tib i praslavensko S'b-mbrtb, oboje 'smrt' .

U svjetlu svega toga rusko MopeHa dobiva temeljno značenje 'ubi-janje', pa odatle Ha MopeHy XOAHTb znači 'ići na ubijanje', tj . 'ići u lov'. I ći na

T o izražava jedno od temeljnih iskustava ljudskoga roda. Značenje ubijanje

'brusnica' metaforično je i odnosi se na njezin sok boje krvi. I tu je zamagljena granica između simbolične i stvarne zbilje. Slično je i kad se u češkom mafena i marina, u slovačkom marena, u starome poljskom marzanna, a u novom marzawa, u ruskom MapeHa, MapeHa javlja kao naziv biljke od koje kožari dobivaju crvenu boju ( rubia Kožarsko

tinctorium) .25 I tu crvenilo simbolizira krv i znači ubijanje. crvenilo

Morana, ne može se izbjeći zaključak, znači 'moriteljica'. Smrt koju ona predstavlja nije samo sušenje i smrzavanje, ona je i Moriteq"ica

vosti prvotnih pjevača svetoga pjeva, kao Što se poslije pridružila i posve nadvladala ona koja Mara shvaća kao oblik od mila kršćanskoga imena Marija, što tu osobu onda predstavlja kao sasvim običnu djevojku sa sela.

25 Usp. 3CC5I 17 (1990) s.v. mafena II; Katičić, 1994, 24-25. U češkom je mora također postala naziv biljke. Usp. 3CC5I 19 (1992) s.v. mora.

Mladoženja

donosi krzno

tastu

U lov na kune,

djevojke

snubiti


prolijevanje vruće crvene krvi. Krvavo je krzno svježe oderane kune koju mladoženja nosi tastu na dar, a s kunom se u mitskoj slici svijeta simbolički identificira mlada nevjesta. A ona, Mara djevojka,

tu nam pokazuje doista sasvim drugo, strašno lice. O tome kako mladoženja donosi krzno svježe ulovljene kune

svojemu tastu na dar govori svadbena pjesma iz sjeverozapadne Rusije:26

[15] PaJyMHaH A3lfl.IH yqepa 3 seqepa pycbiH KYAJHPKH qacas, C IIOBHOqlf BapaHora KOHH CHAAaB, ceroAHH paH a Ha rraAHBaHhe rraexas, -Ja6HB eH KYHOqKy-6o6pHKa, rrpHBe3 eH l.laCl.leqKy (s) IIaAapKy Ja CBOIO MOAOAOIO KaXaHKy. fil 280, 280

- »Razumno dijete (tj. mladoženja) jučer je navečer ruse kovrče češljao, od polnoći je vranoga konja sedlao, danas rano izjašio je u lov, - ubio je on kunicu-dabrića, dopremio je na dar tastu za svoju mladu dragu.<<

A da snubok valja prvo da pođe u lov na kunu to vrlo izričito kazuje bjeloruska božićna pjesma:

[16] BcTasail:rH, 6paTl.lhi, KOHHH CHAAaii:TH, KOHHH cHAAaii:TH Ha '6Aasy eAhTH KyHay caqlfTlf, KyHay caqlfTlf, AeBaK CBaTaTlf. BaM. 6paTl.lhi, KyHa, KyHa J AepaBlf, MHe, 6paTl.lbi, AeyKa, AeyKa y TepaMH. A Tbl MOH KOHIO, H TH6e rrpaAaM, JarrpaAaM TH6e

26 Usp. I1saHos - Torropos, 1970a, 384-389, osobito 384.

l i

3a Ay K, 3a CTp3AKy, 3a KpaCHy AeyKy. CBj{TbiH seqap! Csj{TbiH seqap, Ao6pbiseqap!

Hrt i sokol

p 8, 1 19

- »Ustajte braćo, konje sedlajte, konje sedlajte, u lov jašite kune sočiti,27 kune sočiti, djevojke snubiti. Vama, braćo, kuna, kuna u drvu, meni, braćo, djevojka, djevojka u odaji. A ti, moj konju, ja ću te prodati, prodat ću te unaprijed za luk, za strjelicu, za prekrasnu djevojku. Sveta večer! Sveta večer, dobra večer!<<28

U tim mitskim predodžbama kao da se čuva uspomena na pradavnu kupnju nevjeste i na cijenu koja se plaćala kuninim krznima.29 U tekstovima ruskoga svadbenog obreda kuna igra važnu ulogu. Svatovi kad dolaze po nevjestu pjevaju kako su došli po kuninu uagu:

) -] f1oAAe CTor Ha yrope CTOliT 6oAbiiiOH orpOMHblll Ay6. J13 110A TOro Ay6a Bbl l1aA KYHllll CAeA. M bi yAapliAliCb 110 KYHbeMy CAeAy: KyHa III Aa TeMHliMll AecaMll, 3eAeHb!Mll AyraMll, ApeMyqliMll BOAOKaMll. Mb! exaAll Ha CBOliX AOIIIaAj!X AliXaqax 110 11eHbKaM, 110 KOAOAHliKaM. -Bee 11eHbe 11pliAOMaAll, KOAOAHliK 110pll11liHaAll, 3a HaM CAeAaACji KaK MOCKOBCKllll TpaKT. f1o11aAll HaM ABa CTapliKa ycaTbl, ABa 6eAo-6opoAaTbi; Mb! C11pOIIIaAll liX: Ta All Aopora, Ta All IIIllp6Ka K Haiiiell KHjifliHe MOAOAOH? lll438, N9 1491

r To će reći loviti. Tako po Belostencu s.v. venor, lovim: venari apros, sočiti divjake 'loviti veprove'.

28 O prodaji konja za djevojku usp. Katičić, 1987b, 39 i dolje 371-381 . 29 Usp l1saHOB - Torropos, 1970a, 383-389; Katičić, 2008a, 281-282.

Konja

za djevojku

K unin trag

Dajte kunu,

dajte djevojku!

Zeleni lug._, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

- »Pokraj stogova na proplanku30 stoji velik, ogroman dub. Ispod toga duba ispao je kunin trag. Udarili smo kuninim tragom. Kuna je išla tamnim šumama, zelenim livadama, gusto zaraslim prevlakama. Jašili smo na svojim neustrašivim konjima po panjevima, po kladama. - Sve smo panjeve zalamali, sve smo klade pripinjali, za nama je ostala kao široka moskovska cesta. Našla su nam se na putu dva brkata starca, dva bjelobrada; pitali smo ih: Je li to cesta, je li to široka, k našoj mladoj kneginji?<<

To kako svatovi j ašu nevjesti za kuninim tragom pjeva se s mnogo šarolikih pojedinosti i u drugom ruskom svadbenom obredu (Ill 457, N9 1 562). A kad stignu do dvora nevjestina oca, traže od ukućana:

[18] OrAaiiTe HaM KYHHI-IY! He OTAaAIITe KYHlil\hi, OTAaHTe AliClil\y, OTAailre 3aMopcKyiO co6oAlil\y! He OTAaAliTe 3aMopcKoil co6oAlil\hi, OTAaHTe KpacHyiO AeBlil\y! Ill 438, N2 1491

- »Dajte nam kunicu! Ne dadete li nam kunicu, dajte lisicu, dajte nam prekomorsku samuricu! Ne dadete li nam prekomorsku samuricu, dajte nam ljepotu djevojku!<<

Nevjestica Tu se jasno pokazuje kako se kuna izjednačuje s djevojkom, kako je ona sama ujedno nevjesta. T o se mitsko izjednačivanje vrlo jasno pokazuje kao praslavensko time što čakavci u kraju oko Rijeke lasicu zovu nevestica. Isto tako i Srbi na Kosovu. 31

Kad turopoljski jurjaši pjevaju o tome kako zeleni juraj dolazi na svadbu u zelenom lugu, opisuju njegovu opremu. Ta je, kako se

K una kapa pokazuje, obvezatna. Tu se redovito spominje kapa od kunovine: kuna kapa. Ruska nam dječja igra (Ill 3 14, N9 l 063) pokazuje da se on njome iskazuje na vratima tastova dvora. T amo od njega traže:

30 Moglo se zapravo prevesti i na ugoru jer je Ugor ime šume i oranice u Bosni. Usp. ARj 19 ( 19967-71 ) s.v. 2 ugor.

31 Usp. Skok, 1972, s.v. nevjesta. I novogrčki se za kunu kaže vu<jJOuAa, što će reći nevjestica.

Hrt i sokol

noKa)KH rnanKy - »pokaži kapu«, a on odgovara: BOT MHe rnanKH -

»evo mi kape«Y Sama riječ kuna potječe iz duboke slavenske davnine. Prasla

vensko kuna nalazi potpunu glasovnu podudarnost u staroindijskom pridjevu fol}ab 'crven', 'grimizan' koji opisuje i karakterističnu boju kunina krzna. K tomu ide njemački Honig i engleski honey, oboje 'med', < pragermanski hunaga-< indoeuropski ku nak-o- 'koji je boje zlata'. Tu je jamačno i grčki KV11Koc; 'zlatkast'. U praslavenskom je kuna također bila pridjevska riječ, a prvotno bi poimeničenje bilo kunica. Poslije bi se i samo kuna počelo shvaćati kao imenica i tako je ta riječ ušla u pojedinačne slavenske jezikeY U izrazu turopoljskih jurjaša kuna kapa kao da se očuvala pridjevska poraba riječi kuna. Kunovina bi tako bila nazvana po svojem karakterističnom žućkastom, zlatkastom sjaju.

Ishodište je te usmene mitske predaje o kuni i njezinu krznu kao rekvizitima svete božanske svadbe baltoslavensko. T o pokazuje etimologija praslavenskoga kuna< prabaltoslavenski kaund. Odatle je sufiksom -jd- u baltičkom izvedena imenica kaunjd, pa odatle anticipacijom palatalizacije (kjaunjd) i karakterističnom baltičkom ekvivalencijom sufiksa -e- sufiksu -}d- litavski kiaune i latvijski caune, ea una, oboje 'kuna'. 34

Mladi bog što na svoj dan u godini dolazi iz daleka kao mladoženja svete svadbe i u baltičkoj isto kao u slavenskoj predaji nosi kapu od kunovine. Odatle je ona i pri ljudskoj svadbi obilježje mladoženje. Dolazeći, mladi bog doprema takve kape za sve ljudske mladoženje koji će se vjenčati do njegova ponovnog dolaska za godinu dana. O tome pjevaju Latvijke u svojim dainama. Mnoge su takve zapisane. J edna karakteristična glasi ovako:

[19] Visu gadu janis brauca, nu atbrauca šovakar. - Ai, ]aniti, Dieva de ls,

32 Usp. gore str. 151-152. 33 3COI 13 (1987) s.v. kuna. 34 3CC>I 13 (1987) s.v. kuna.

Kuna kao

praslavenska

i indoeuropska

rijeć

Kuna kao

baltoslavenska

riječ

K una kapa

u baltičko}

predaji

I vanje

dovezao

biserne krune i kape

od kunovine


ko tu vedi vezumd ? - Meitdm vedu zi/u kro1,1us, puišiem caunu cepurites. B 32902,9

- »Svu godinu se Ivan vozio, sada se dovezao večeras. -Aj, Ivo, Božji sine, što ti to voziš u kolima? - Djevojkama vozim krune od bisera, momcima kape od kunovine.«

T o je parovima bitna oprema za svadbu, kapa od kunovine (latvijski caunu cepure) mladoženji i sjajna kruna od dragocjenoga materijala djevojci. O istome se tek s manje važnim varijacijama pjeva u drugim dainama: B 32902,8, 32902,7, 32902, 32902,2, 32902,

3 , 32903, 1 , 32902,4, 32902 ,5 . Daine su tu poredane onim redom kojim se, ako se tako čitaju, najcjelovitije pokazuje slika te tekstovne predaje.35

Mladi bog koji dolazi na svoju svetu svadbu tu je nazvan kr-I van i juraj šćanskim imenom Ivan (Janis). To mu je uz svetoga Jurja druga

češće potvrđena interpretatio christiana, kako u baltičkoj , tako i u slavenskoj predaji. Tim ga imenima pjesme o svetoj svadbi najčešće zovu. Vitomir Belaj misli da odatle može izvući dalekosežan zaključak. Vjeruje da to tumači primjereno oslanjajući se na odnos »prije nego« i njemu zrcalni »poslije nego«. Čini mu se da oslonjen na takav pristup može utvrditi da je »prije« bio Juraj , a »poslije« Ivan. Tako bi Juraj tijekom vegetacijskoga godišnjeg ciklusa postao Ivan.

Konzumiranje O tome Belaj piše: »U tekstovima koji govore o konzumiranju veze veze između brata i sestre . . . junak ne nastupa kao Juraj nego kao Ivan.« I

onda malo dalje: »Dok jurjevske pjesme, kako smo vidjeli, govore o Sudbonosni Jurjevu hodu, pjesme u kojima se pojavljuje Ivan opisuju sudbono-

susret sni susret.«36 Tu je tvrdnju lako pobiti. Već prvi primjer koji Belaj na istoj stranici navodi da ju potkrijepi govori suprotno. T amo stoj i: Mare Ivu govorila: l Ne mogu te čekat, Ivo, l u dvoru mi devet braće, l sve su devet pošli u lov, l a deseti u devojke (Č 149) . Mladoženja svete svadbe tu se doista zove Ivo, ali se u pjesmi ne opisuje nikakav

35 Usp. Katičić, 1994, 7. 36 Vidi Belaj, 1998, 218-219; 1907, 266-267.

Hrt i sokol

»sudbonosni susret«, nikakvo »konzumiranje veze između brata i sestre«. Izričito je tamo naznačeno vrijeme kad mladi junak dolazi do svoje sestre i nevjeste i traži ju, pa bi se po mišljenju koje zastupa Belaj tu morao zvati Juraj . Ta sestra i nevjesta je upravo Mara koja tu govori Ivi i očito je da oni u toj sceni ne »konzumiraju vezu«.

Isto je tako s drugim tekstom na koji se Belaj tu poziva: Ide Mare na vodicu, l za njom Ivo na konjiću. l Ivo Maru dozivajo: l »Dočekaj me, dušo Mare!« l Mare Ivu govorila: l »Ne mogu te čeka: Ivo! l U dvo

re mi devet braće, l devet braće sve zlatara, l pa mi treba voda hladna

(NL 1 88, br. 2 1 1 ) . Tu se, doduše, jesu susreli, ali taj susret nije ispao »sudbonosan« niti je tu bilo ikakva »konzumiranja« . Tako Belaj u ovom slučaju potvrdama koje navodi sam pobija svoje tvrdnje.

Između po rabe kršćanskoga imena J ura j i kršćanskoga imena Ivan za mladoženju svete svadbe, postoji međutim doista odnos »prije« i »poslije«. Tek nije potrebno izvoditi ga iz toga kako je mitsko zbivanje položeno u vegetacijskom krugu godine. On dolazi iz kršćanskoga kalendara u kojem je Jurjev dan položen prije Ivanova. Kako su se u kršćansko doba godišnji običaji s pjesmama koje se odnose na svetu svadbu najviše nataložili oko ta dva blagdana, vjerojatno jer su se donekle vremenski poklapali sa slavenskim poganskim svetkovinama, postali su sveti Juraj i sveti Ivan najčešće interpretationes christianae za mitski lik njezina mladoženje, mladoga boga Jarila. Više novih pretpostavki tu nije potrebno. Valja dakle, za sada, ostati pri tome. Isti kao i u slavenskoj predaji ti su odnosi i u baltičkoj , tek se tu, reklo bi se, ime Ivan (janis) , javlja još nešto češće. Tako je i u latvijskim dainama koje se ovdje razmatraju.

Pretpostavka da u mitskom vremenu Juraj poslije postaje Ivan duboko je ukorijenjena u rekonstrukcij i mitskog kazivanja kako ju je predložio Belaj. On naime u samom mitskom zbivanju razlikuje susret, upoznavanje i najavu svadbe, što je u kalendaru narodnih običaja Jurjevo, od samoga ostvarenja svadbe, što je u kalendaru narodnih godišnjih običaja Ivanje. To bi tako bila od praslavenskoga ishodišta dva različita mitska događaja. S tim bi bila povezana i

Primjeri

ne potvrduju

pretpostavku

juraj je prije

I vana

po crkvenom

kalendaru

Zaruke

i svadba

U tekstovima nema toga

razlikovanja

I van dolazi s

kapom

od kunovine

Ivanov

visok stas


dva kršćanska imena za mitskog mladoženju: Juraj i Ivan i njihova pretpostavljena vremenska susljednost.37 O razlikovanju tih dvaju mitskih događaja, Jarilovih »zaruka« (Jurjevo) i njegove »svadbe« (Ivanje) , tu se ne će dalje raspravljati. Dosta će biti istaknuti, tako da nitko ne može prečuti, kako do sada nije nađen i podastrt predajni tekst u kojem se to dvoje spominje jedno pored drugoga i suprotstavlja jedno drugomu. A bez takva teksta u metodološkom okviru istraživanja kakvo je ovo, sve okrenuto upravo tekstovima, nema smisla o tome niti raspravljati. Što ne razlikuju sami tekstovi, ne može se kao različito projicirati u rekonstrukciju!

Iz latvijskih se daina razabire da i sam Ivan dolazeći na svoj dan nosi kapu od kunovine. I po tome se pozna da je to zapravo isti lik kao i Juraj turopoljskih ophodnih pjesama. Značajka latvijskog Ivana je i njegov visoki, upravo divovski stas. O tome pjevaju Latvijke:

[20] Vaj,faniti, Dieva de/s, tavu g aru augumi1Ju! Gana gari meža gali, pari stav cepurite. B 32904 var.

- >>Hej, Ivice, Božji sine, kako ti je samo visok stas! Dosta su visoki šumski vrhovi, nad njima viri kapa« .

Isto to pjeva se i nešto izričitije naglašeno:

[21] Vaj,]aniti, Dieva dels, tavu augstu kumeli1Ju! Gana augsti mežu gali, vel cepure pari stav. B 323904

- >>Hej, Ivice, Božji sine, kako ti je samo visok konj! Dosta su visoki vrhovi drveća, ipak nad njima viri kapa.<<

Visok je Ivan, jahač, visok je i njegov konj . Na glavi mu je kapa. Da je od kunovine tu se samo podrazumijeva. Izriče se to, iako samo neizravno, u drugoj daini:

37 Usp. Belaj, 1998, 217-218; 2007, 265-266.

[22] Aj, ]dniti, aj,Jdniti, tavu augstu kumeli?;tu! Caur mežiem pieši sp id, mežu galos cepurite.

Hrt i sokol

B 32905 var.

- >>Aj, Ivice, aj , Ivice, kako ti je samo visok konj ! Kroz drveće sjaju ostruge, nad vrhovima drveća kapa.«

Kapa sja jer je od sjajnoga kunina krzna. Ista je slika i u ovoj daini:

[23] Vaj,jdnitz� Dieva dels, tavu lielu kumeli7Ju! Caur krumiem pie ši sp id, meža g alu cepurite. B 32905 var.

- >>Hej, Ivice, Božji sine, kako ti je samo velik konj! Kroz grmlje sjaju ostruge, pri vrhu drveća kapa.«

Vrlo je to jasno i dojmljivo rečeno i ovim stihovima: Caur mežiem pieši spid, l pdr mežiem cepurite (32905, 1 ) - »Kroz drveće sjaju ostruge, nad drvećem kapa«. Isto se, tek s nebitnim varijacijama, pjeva i u drugim dainama: B 32905, 1 , 32905 , 1 var.

Na sliku koja se crta u tom pramenu latvijske usmene predaje jako podsjeća hrvatska pjesma:

[24] Ive jaše kroz orašje, Ive li je, sunce li je? Konjik li je, vila li je? Uzda li je, zvijezda li je? Sedlo li je, srebro lije? č 132

Mitska predodžba tu je izražena na sasvim sličan način i prepoznaje se odbljesak baltoslavenskoga pjesničkog jezika. Sličan opis mladoga junaka i mladoženje koji dojahuje sjajeći se kao da na sebi nosi sunce, mjesec i zvijezde susreće se još u jednoj pjesmi sa sjeverozapada Hrvatske:

[25] Tenek visok junak na konjiču sedel, njega so pitale jelinske divojke, jelinske divojke, žene i snešice:

Sjaju ostruge,

sjaji kapa

Ive jaše

kroz orašje

Visok junak

jaše sa suncem

na prsima

I vanova kapa

zasjenjuje

drveće

Pod I vanovom

kapom drveće se njiše

u zanosu

Pod I vanovom

kapom rastu

ječam i raž


» ]otkoda si, junak, s černi ma očima? Lipo č erno glediš kakti zerninica: na persi ti sonce, na č eli ti mesec, po životu imaš lipe drobne zvizde?« Njemu se čudile je/inske divojke: »]ežušiA1arija, kakovje tojunak! Kakov je to junak, kakov je to sinek?«

Mitsko je ozračje tu izrazito baltoslavensko.

IKS 232

Ivanova kuna kapa pokazuje svojstva i djelovanje o kakvima iz slavenske predaje ne saznajemo ništa. T ako Ivanova kapa, velika kakav je i on sam, položena visoko zasjenjuje drveće:

[26] Vaj,]dniti, Dieva dels, tavu kuplu cepuriti! Visi meži enejdsi apukš tavu cepuriti. B 32908

- »Hej, Ivice, Božji sine, kako ti je samo gusta kapa! Sve se drveće zasjenila pod rvojom kapom.<<

Ali Ivanova kapa od guste kunovine ne zasjenjuje samo drveće, nego djeluje na nj još i mnogo moćnije:

[27] Vaj,]dniti, Dieva deli, tavu kuplu cepuriti! Visi meži ligojdsi apakš tavu cepuriti. B 32908 var.

- »Hej, Ivice, Božji sine, kako ti je samo gusta kapa! Sve se drveće njiše u radosnom zanosu pod rvojom kapom.<<

A snaga te kape što pubuđuje takvu zanosnu radost nije druga nego sila rodnosti:

[28] Vaj,]dniti, Dieva de/s, tavu kuplu cepuriti! Apakš tavas cepurites auga mani mieži, rudzi. B 32907

- >>Hej, Ivice, Božji sine, kako ti je samo gusta kapa! Pod tvojom kapom izrastao mi je ječam, raž!<<

Hrt i sokol

Rodnost je doista silna, a Rodo je velik bog.38 Kolika je pak znatnost Ivanove kape kazuju stihovi druge jedne daine:

[29] Vaj,]dniti, Dieva dils, tavu platu cepuriti! l/isa plata pasaulite apakš ta vas cepurites. B 32909

- >>Hej , Ivice, Božji sine, kako ti je samo široka kapa. Sav široki svijet pod suncem ispod tvoje je kape.«

Tu je jasno rečeno kakvo je kozmičko značenje Ivanova dolaska i sile rodnosti koju predstavlja njegova kapa od kunina krzna, kapa svakog mladoženje, sila što ju dobiva od njegove. Baltički pridjev latvijski p lats, plata, litavski p latus, plata 'širok' , koji u slavenskom nema pouzdane podudarnosti, indoeuropskoga je podrijetla, kako pokazuje nedvojbena podudarnost sa staroindijskim prthub i grčkim nAcnvc;, oboje 'širok' . U staroindijskom poimeničeni ženski rod toga pridjeva prthivi znači 'ona široka' , pa onda 'zemlja' u svoj širini svoje površine. Kao takva suprotstavlja se nebu (dyaub) , a skupa u vrlo arhaičnoj složenici u udvojenoj dvojini kao dydvdprthivi

znači 'nebo i zemlja' i označuje sav svijet. U toj se daini tako čuva trag indoeuropske kozmologije. 39 Velika je i moćna sila koja se približava svake godine Ivanovim dolaskom.

T eks tovna predaja o tom dolasku i o kapi od kunovine potvrđuje se i u litavskoj predaji . Tako u jednoj pjesmi:

[30] Brotelis žirge sedijo, kiauntt kepurf devejo. JD 876

- »Bratac je sjedio na konju, kapu od kunovine je nosio.«

Tu se potvrđuje ono latvijsko caUIJU cepure 'kapa od kunovine' u potpunoj i strogoj litavskoj glasovnoj podudarnosti kiaunlf: kepure. Time se vrlo jasno pokazuje da je ta usmena predaja svojstvena svoj

38 Usp. Katičić, 1989, 68; gore str. 190. 39 Na to me je prilikom jednoga mojeg predavanja na Filozofskom fakultetu u Zagre

bu upozorio kolega profesor Ranko Matasović i ja mu ovdje za to srdačno zahvaljujem.

·�� 321 · ��

Sav svijet je

pod I vanovom kapom

Široka zam/j,l

Lita vs ka

predaja


baltičkoj tradiciji. A kraj izraza kuna kapa u hrvatskim jurjevskim ophodničkim pjesmama pokazuje se ta tekstovna predaja nedvojbeno kao baština baltoslavenskoga sakralnog pjesništva.

Zanimljiv je u tom sklopu usmene tekstovne predaje još i ovaj litavski ulomak: Nešiok povo plunksnel� už kiaunilf: kepurele (Vol 44 1 ) - »Nosi (imperativ) paunovo pero s kape o d kunovine!« I tu se opet potvrđuje litavski lik latvijskoga caUJ;zu cepure, a uz to se spominje paunovo pero koje se nosi na toj kapi. A paunovo perje u slavenskoj je predaji vezano uz kazivanje o svetoj svadbi.40 Tako slika toga baltoslavenskoga obrednog kazivanja postaje kompaktnija.

Svakako, krvavo kunino krzno tu je bitan mitski rekvizit. U tome Krvavo dolaze do izražaja prastara lovačka iskustva iz ranih razdoblja ljud-

kunino krzno skoga roda. Bez prolijevanja krvi nema svete svadbe Perunove djece J arila i Morane. Bez prolivene krvi nema novoga života. Poznata je životvorna moć krvi u predodžbama prvobitnih ljudi. Homer je opisao kako je Odisej u svijetu pokojnika njihovim jadnim sjenama na kratko vrijeme povratio pun život tako što ih je napojio krvlju zaklanih žrtvenih životinja (Odiseja l l , 23 i dalje) .

3. Jurjevi hrti

Iz bjeloruske se usmene predaje saznaje da sveti Juraj ima lovačke pse, hrtove. To se slaže s tim da mlad Jarilo kad dolazi na svoju

jurjevi svadbu nastupa kao lovac s hrtom i sokolom.41 Saznaje se iz bjeloru-lovački psi ske predaje i to da su ti Jurjevi hrtovi vuci. Vukovi su, dakle, lovački

psi svetoga Jurja, a to znači mladoga boga Jarila, jer kapadocijski mučenik Juraj nije bio lovac i nije se bavio lovačkim psima. A sigurno nije bio gospodar vukova. Tu su vrela prvoga reda bjeloruski zagovori protiv ujeda zmije, čarolije u kojima su djelomično očuvani pretkršćanski obredni tekstovi u svojoj prvobitnoj funkciji.42

40 Usp. Katičić, 1989, 89-93; gore str. 253-256. 41 Vidi gore str. 293-303. 42 Usp. Katičić, 2008a, 198-199.

Hrt i sokol

U jednom se takvom zagovoru govorilo: Cs.HThiH 5lropiili xpa6pbiH, BhirOH.HH csoiix co6aK (P 5, 1 53, N9 54) - »Sveti Jegorije hrabri, izgoni svoje pse.« A da su ti psi hrtovi, brzi lovački psi, i da Pustiti hrtove ih on pušta, to kazuje drugi zagovor: Cs.HThiH IOpiili - 5Iropiili, H.H pacnyCKaH CBOIIX rrcos-xopTOB (P 5, 47, N9 1 73) - »Sveti Jurju -Jegorije, ne puštaj svoje pse-hnove.« Tu se javljaju ključne riječi već rekonstruiranoga obrednog hbrt3 i pustiti .43

Drugi zagovori kažu izričito da su ti psi svetoga Jurja vuci. T ako ovaj : Cs.HThiH 5lropiili . . . co6IIpas CBOIIX AIOThiX rrcos, AIIKIIX jurjevi A.HCHhiX BOBKOB (P 5 , 47, N9 1 74) - »Sveti je Jegorije . . . sabirao svoje psi su vuci ljute pse, divlje šumske vukove.« I još: Cs.HThiH xpa6pbiH 5lropiili, . . . 3�1aHII CBOIIX Tpox XOpTOB OXaTHIIKOB, BOBKOB II BOBqii� II BOBqaH.HT (P 5 , 46, N9 1 69) - »Sveti hrabri Jegorije, . . . skupi svoja tri hrta lovca, vukove i vučice i vučiće.« T o je jako arhaično, jako izvorno i sasvim jasno. Jarilov se lik tu pokazuje u novom svjetlu.

Bjelorusi smatraju svetoga Jurja gospodarem vukova. Jedan je od njih rekao: fos6pa� uiTo I0p3li sayKaMi KaMeHAye, ruTo eH HaCbiAae juraj je sayKoy, KaAi xoqe rraKapa�b AIOA3eH Aa rrarrcasa�b ix roB.HAO (Cep gospodar 1 00, N9 1 06 1 ) - »Govore da Juraj vukovima zapovijeda, da on ša- vukova lje vukove kad hoće kazniti ljude i naškoditi njihovom govedu.« Upravo zato mu se obraćaju kad traže zaštitu od vukova: YHIIMali, cB.HTbiH IOpiili - 5Iropiili, ry6bi II 3y6hi csaiiM rrcoM, yciiM 3B.HpoM (P 8, 299) - »Smiruj, sveti Jurju - Jegorije, gubice i zube svojim psima, svima zvijerima.« A zabilježeno je i bjelorusko vjerovanje: nocAe IOpb.H Heqero 6o.H��a, 6o IOpbi eA3e�b Ha CIIBhiM KoHe, 3y6II soyKoM 3aMhiKae�b 44 - »poslije Jurja nema se čega bojati jer Juraj jaši na sivom konju, zube vukovima zatvara.« A da Juraj štiti od vuka pokazuju i pjesme hrvatskih opohodnika o Jurjevu danu, doduše još samo u krhotinama prvotnog teksta. T ako je zapisano: Dajte juri slanine da vam tjera vuka s planine (H 7) , a jurjaši pjevaju, identificirajući se s Jurjem, i ovo: Dajte nam kuk da nas ne bu vuk

43 Vidi gore str. 297. 44 To bjelorusko vjerovanje donose tako l1saHoB - Torropos, 1974, 1 86, ne navodeći

vrelo odakle su to uzeli.

.�· � 323 . ..-- �

jura da ide

u planine

Skup vukova

u jurjevskoj

noći


(H 1 7) . Isto tako: dajte jurju kuka da ne pozna vuka (H NPk 5 1 , br. 45) .45

U svjetlu te tekstovne predaje postaje razumljiva pjesma iz Zagorja što se pjeva na jurjevska navečerje ili na samo Jurjevo, a bez toga bi konteksta ostala zagonetna. T amo se, naime, pjeva:

[31] Kuda jura hodi, tuda pole rodi, gledajte ga gledajte juru zelenoga. Nije jura svaki dan, već na leto jedan dan. Dajte juri vina da mu ne bu zima. Dajte juri rakije, da se malo napije. Dajte juri slanine da ide u planine. Darujte ga, darujte, juru zelenoga. HLP 1 1 1, br. 102

To je dodatna potvrda temeljnog obrednoga unutrašnjeg sraka hoditi - roditi. Početak i dva završna stiha već su nam dobro poznati.46 Ono što se proseći darove pjeva o vinu i rakiji savršeno je razumljivo. Ali zašto bi Juraj išao u planine? To postaje razumljivo tek kada se zna da je on gospodar vukova, da su oni njegovi lovački psi, da se on zaziva da tjera vuka s planine.

Na kojoj je predodžbi zasnovan taj zaziv, to u hrvatskoj predaji vrlo izričito pokazuje pripovijetka zapisana u Slavoniji . U njoj se kazuje ovako:

[32] U oči Đurdeva, kažu, išao je neki šepavi čovjek svome prijatelju na čast, kad ga mrak uhvati u velikoj šumi. Da se ukloni zvjeradi dotle dok svane dan, pope se na jedan hrast. Oko ponoći eto sa svih strana stoji urlikanje kurjaka, a pred kurjacima na konju jaše junak. Pod onim hrastom iskup ila se nebrojena množina zvjerova,

45 O tome da Juraj dolazeći tjera vuka usp. i Katičić, 1978b, 28; gore str. 66-71 . 46 Usp. Katičić, 2008b, 41-42 i 77.

Hrt i sokol

kojima svima junak doznači hranu godišnju, te šepavo me jednom vuku namijeni šepava čovjeka. Po tom kurjaci razidoše se, urličući i vijajući; junak ode gorom pjevajući. Bi to sveti Du rad.

Ilić 1 28-129

Isto kao u bjeloruskom zagovoru i tu sveti Juraj pušta vukove da štete ljudima i njihovoj stoci. Čini to tako što im dodjeljuje što će u godini što dolazi požderati. I tu se pokazuje njegova povezanost s krugom godine. Doista je to samo kršćanski preimenovan J arilo, gospodar vukova.

Da je to doista tako pokazuje varijanta te pripovijesti oblikovana u srpskoj tradiciji . Zapisana je u Aleksincu i glasi ovako:

[33] HeKaKas qoseK 3aKaCHH y IIAaHHHH, rra KaA ce spaharne Kyrm, crra3H cseTora Casy rAe AeAH syKOSHMa rrAeH. l.foseK ce OA cKyrrA>eHHX syKosa rrorrAarnH H rrorrHe ce Ha HeKaKso Apso.

EocaHcKa SHAa 12 , 1897, 231

Jarila, gospodar vukova, tu je dobio drugu interpretatio christiana kao sveti Sava, učitelj i prvi crkveni poglavar Srba. T o se javlja i u jednom srpskom narodnom vjerovanju koje je zapisano ovako:

[34] CasHlla ce 3ose rrocT KOjH ce rrocTH CseToM CasH. Taj rrocT Tpaje ceAaM AaHa. Y CTapoM BAaxy qo6aHH rroCTe osaj rrocT Aa HM syl\H He 6H KAaAH os11e! 0HaMo qaK HMa H rrplfqa KaKo je jep cy syl\H xpToslf CseTora Case CseTH Casa jeAHOM y rrAaHHHH IllHA>ao syKose y pa3He Topose Aa seqepajy.

CE3 l , 1 80

T u se jasno vidi da Srbi u svojoj predaji izjednačuju sa svetim Savom onoga istog kojega inače pokršteni Slaveni izjednačuju sa svetim Jurjem: mladoga boga Jarila, gospodara vukova. Tako je ključna riječ hz,rtb potvrđena za vuka (vblk'b) i u južnoslavenskoj predaji, kao što je onim rpox xoproB oxaTHHKOB, BOBKOB - »triju hrtova lovaca, vukova« potvrđena u istočnoslavenskoj .

U Srba je zapisano još i ovakvo vjerovanje:

[35] Ha csoj AaH rreiDe ce CseTH Casa Ha KpyrnKy HAH Apyro Koje Apso, rra ce oKo ApseTa HCKyrre syl\H, H OH csaKOMe OApeAH

Šepavom u

vuku šepav

čovjek

]arilo

gospodar

vukova

Sveti Sava

Savica

Vuci su hrtovi

svetog Save

Godišnji

obrok

za vukove

Vuk izabire

najbolju ovcu


TaliH 3a quTaBy rOAliHY rAe ne Koju IIITa AOBliTli li nojecTli n peKO rOAliHe.

CE3 7, 255-256

I tu se radi o svetcu, zapravo bogu, koji održava skup vukova na kojem im određuje godišnji obrok lova i na čiju će štetu pasti. No tu sam gospodar vukova sjedi na drvetu.

Jedna srpska pripovijetka kazuje zašto vuk uvijek izabere najbolju ovcu, kako se vjerovalo. Ona glasi ovako:

[36] KaAa je CBeTli CaBa nyToBao no JeMA>u, no� e jeAHOM Kpo3 HeKy IIIYMY u Ha jeAaH np uCKoqu npeA !hera ByK, Koju MY OAMa Ja� e Ja A e� a. CBeTu CaBa oK peH e ce Aa B li AH KyAa BYK OAe. A KaA ra BliAli nopeA ce6e �e 6aiii y Ibera rAeAa, OH ce MaAo nonAaiiiu, na noqHe uhu HanpujeA, a BYK no�e Ja lbUM. TaKo Tu oBa ABa Apyra II03aAyro IIYTOBaiiie AOK He CTlirHy AO jeAHUjex TOpoBa. Ty y 6Au3uHu JaycTaBu ce cBeTu CaBa, noqHe AO)I(liTli BaTpy, a BYK je HenpeCTaHo Bliiiie Ibera cTajao. - KaA cBeTu CaBa HaAO)I(li BaTpy, OHAa noBuqe: »BaAaj APY)I(e, 6aiii HaM je OB�e Ao6po, joiii caMo KaA 6u uMaAu Meca, He 6u HaM Tpe6ao AliBHlijli Hli A>eiiiiili KORaK!« lfuM TO Byjo qyje, OH Ce Jaurpa, na npaBo OAAeTu TopoBuMa. Ty TU Byjo npo6epe Haj6oA>y OBL\y, ynpTu Ha Ae�a, na Hoc, Hoc, npaBo cBeToM CaBu, u KaAa CTUrHe AO !hera, OAMax je JaKoA>e. A CBeTli CaBa OAepe, na ocujeqe ce6u noHaj6oA>u KOMaA Te ucneqe Ha BaTpu, a ocTaAO AaAe CBOMe Apyry; na ra joiii 6AarocAOBli u L\HjeAy lberoBy nacMuHy Aa Ba3Aa y nAujeHy u36upajy Haj6oA>e OBL\e. Te OA TOra je OCTaAO Aa BYKOBli npo6upajy li XBaTajy Haj6oA>e OBL\e.

EocaHcKa BliAa 1 3, 1898, 1 3947

T a je pri povij etka po svojem motivu svetačka legenda, posve Sveti Sava pučka dakako, i taj motiv ne objašnjava samo odakle to da vuk

i vukovi uvijek zakolje najbolju ovcu u toru, nego i to kako je nastala posebna veza svetoga Save s vukovima. T akav je motiv moguć tek onda kada se potpuno zaboravilo da je sveti Sava natprirodni lik koji

47 Ta je pripovijetka prema navodu zapisivača zapisana u Prizrenu. Ali jezik na kojem ju je izdao nema baš nikakvih obilježja prizrenskog dijalekta. On potpuno odgovara onomu Što očekuju bosanski čitatelji i dijalekatskoj stilizaciji kakva prevladava u zapisima Vuka Stefanovića Karadžića.

Hrt i sokol

predstavlja gospodara vukova, kojemu su oni hrtovi, lovački psi, pa ne treba objašnjavati kako je došlo do toga da je povezan s njima, da im dodijeljuje plijen, ali i da štiti ljude od njih.

Nema, dakle, dvojbe da je sveti Sava Srbima bio interpretatio christiana boga Jarila, gospodara vukova.48 To pak znači da su Srbi to vjerovanje održali živim najmanje do 1 3 . stoljeća kada je jarilova

Rastko, sin njihova velikog župana Stevana Nemanje, kao monah interpretatio

Sava postao njihov prvi crkveni poglavar i onda se počeo štovati serbica

kao svetitelj , njihov prvi zaštitnik. Njegov lik je tek tada mogao biti stavljen na mjesto toga boga i tako u kršćanstvu nastaviti predaju o gospodaru vukova koji im dijeli godišnji obrok, pušta ih na ljude i nj ihovu stoku, ali ih i štiti od njih, kako već hoće, i putujući dolazi s vukom kao sa svojim psom. Može se tada o njem reći vodi h rta

kako je u [l] i [2] . Sveti Sava se pak, onakav kako ga prikazuje srpska hagiografija,

nudio da bude zamjenska osoba za Jarila. On je i sam mlad junak, sin veličanstvenoga oca, sin koji je otišao u dalj inu, u posve drugi s'>ijet, na svetu goru Atos, i tamo se dugo zadržavao. A onda se odatle vratio, po daleku putu. K tomu još dolazi njegova zaokupl jenost konjima. To nije hagiografski podatak, nego o tome piše u jednome pismu Dimitrije Homatijan, arhiepiskop ohridski, koji se ruži što je na području njegove autokefalne arhiepiskopije njemu na štetu osnovana autokefalna srpska crkva. T amo on kao prigovor njezinu prvom poglavaru iznosi kako je strastveni jahač plemenitih konja: \'nnmc; E:noxouflc:voc;, c:uyc:vccnchcuc; 'rllV cpuv\flv, 'rO

c: iboc; KaAaic; - »jašeći na kobilama najplemenitije krvi, lijepima po izgledu«. To on smatra nespojivim sa Savinim duhovnim zvanjem i crkvenim položajem. Očito vladarev sin niti kao monah nije posve napustio svoj velikaški stil života. Tu se pokazuje kao jar i osobito prikladan da u okvirima koje je zacrtala srpska crkva zamijeni lik jaroga poganskog boga.

-'±8 O srpskim vjerovanjima o svetom Savi i vukovima vidi '-lajKa HOBHn, 1941 , 17-21 .

· � � 327 · � �

Sveti Sava

i ]arilo

Sveti Sava

i konji

Sveti Sava -

jar


I na kraju, pokazuje se da sad nije teško objasniti zaziv, zapravo prosjačenje hrvatskih jurjevskih ophodnika koji pjevaju domaćinima: Dajte Đuri jaje da ne kolje janje (H 1 7) . Kad se to čuje, postavlja

Đuro štiti se, dakako, pitanje zašto bi Juraj klao janje, pa ga treba darivati da to janje od vuka ne čini. Jasno je da se tu ophodnici poistovjećuju s Jurjem. Ali nije,

dakako, on koji bi klao janje nego vuk koji dolazi s njim, a Jurja treba darivati j aj etom da mu to ne dopusti. T o je sasvim ista predodžba kao i u bjeloruskim zagovorima. Nema ni najmanje dvojbe da je to predaja kojoj je ishodište na praslavenskoj vremenskoj razini. A hrvatski jurjaši samo prose da im se dade jaje. I ne slute što sve stoji iza riječi koje su naučili govoriti u toj prilici.

Hrt i sokol


Usporedbe koje su se ovdje provodile omogućile su ne samo da se dobije slika o praslavenskoj predaji o dolasku Jarila kao lovca te o njegovu hrtu i sokolu, nego i da se, makar i samo u ulomku, zacrta skica rekonstrukta samoga obrednog teksta koji je prenosio tu predaju. Kako god nema čvrstoga okvira u koji bi se postavila cjelovitija rekonstrukcija toga ulomka praslavenskog obrednoga teksta, ipak mu se može makar i samo približiti.

Na temelju:

a. U to doba kraljeviću vodi hrta i sokola [ l ] b . tudar prode mlad delija, vodi hrta i sokola [2] e. Ha TiM Ao:>KeHhKY n aH XoMyHeHbKO . . . TPHMaE: xopTTHKa Ha peMiHeliKy,

TPHMaE: marneliKa B npaBili pyqeli'-li [4} - >>Na tom ležaju gospodin Tomica . . . drži hrta na remenu, drži pticu u desnoj ruci«

može se rekonstruirati obredno kazivanje:

l . Tpda doidetb mo/do ]ary lo, vodito horto i soko lo.

Na temelju:

a. pušti hrta za kunicom [l]

Hrt i sokol

b. hrta pusti za kunicom [2] e. rrycTIIA xopTei1Ka B TeMHII Aicoi1KII . . . . XopTIIqoK 6i)I(IIT, KYHOHKY H ec e Pusti hrta

[4] - » pustio je hrta u tamne šume . . . . Hrt bježi, kunu nosi.<<.


2. ]ary lo pusti hr,rtr, za kunojr;

Na temelju:

a. sokola (pusti) za lisicom [ l ] b . I1oHocyJOTC.H )I(OBTII AIIIIIeHKll, )Ke llX AOXOA.HT IIaHCKII xopTOHKll

- » Tuže se žute lisice što do njih dohode gospodski lovački psi.<< C. rrycTIIA IITaiiiOHKa Ha 03epii1Ka . . . . I1TaiiiOHKO AeTIIT, pii60i1Ky Hece

[4] - >>pustio je pticu na jezero . . . . Ptica leti, ribu nosi.«


3 . ]arylo pusti soko!'h za žr,ltojr; lisicr;

Tu je u usmenoj predaji pobrkan lov hrta i lov sokola. Mitskoj predaji je lisica kao još jedna životinja sa skupocjenim krznom i onako tek dodatak kuni, nešto kao njezino udvajanje. Kuna je tu temeljni mitski rekvizit. Uz kunu je tu i riba sokolu lovina. U usmenoj predaji pri tome se odustalo od životinje skupocjena krzna.

Na temelju:

a. a qeTBepTIIH COKiA IIOAI1HYB IIiA He6eca . . . . 3 IIiA He6ec AIIHe, KpacHyJO rraHHY BeAe. [6] - >>a četvrti je sokol poletio pod nebesa . . . . iz podnebesja leti, prelijepu gospođicu vodi.«

b. Czwarty nam sif sokol bardzo rozbujal . . . . Przynesie on panu paniq ku kochaniu [7] - >>Četvrti nam se sokol jako razmahao . . . . Donijet će gospodinu gospođu za ljubljenje.«

e . Ei1, Mi p RT, CTpiA RT AO CIIB coKOAa.- He CTpiA.Hi1 MeH e, MOAOAIIH rraHef Oi1, .HK Til rriAeiii 3a TIIXIIH AyHai1, 3a TIIXIIH AyHai1 no KpaCHy rraHHy, TO .H ei1 To6i rreperrpoBaA)I(Y . . . [9] - >> Ej , mjeri, strijelja sivoga sokola. - Ne strijeljaj me, mladi gospodine! Oj, kad ti pođeš za tihi Dunav po prekrasnu gospođicu, ja ću je tebi prepratiti.«

d. a on Marko za djevojkom. e. junak trči za djevojkom.


Pusti soko/d

Sokol vodi

djevojku

Vuci su

jari/ovi hrtovi

Pregled

re konstrukta


4. ]arylu sokolz, vedetb devojbkp.

Na temelju:

a. CBHThiH xpa6pbiH .5IropHi1, ... 3MaHH CBOHX Tpox xopToB oxaTHHKOB, BOBKOB H BOBqlfl-1 H BOBqaH.iiT (P 5, 46, NQ 169) - >>Sveti hrabri Jegorije, . . . skupi svoja tri hrta lovca, vukove i vučice i vučiće.«

b. jep cy BYI-IH xpTOBH CBeTora CaBe [ 1 2] . C. CB.i!Tblll .5JropHH . . . co6HpaB CBOHX AIOThiX IICOB, AHKHX A.iiCHbiX BOBKOB

(P 5 , 47, NQ 1 74) - »Sveti je Jegorije . . . sabirao svoje ljute pse, divlje šumske vukove.<<


5. Vblci sptb ]ary lovi hz,rti.

Preglednosti radi ovdje će se poredati skicirani rekonstrukti:

l . T pda doidetb mo ld z, ]ary lo, voditz, hz,rtz, i sokolz,. 2. ]arylo pusti hz,rtz, za kunojp. 3. ]ary lo pusti soko/z, za žz,ltojp lysicp. 4. ]ary lu soko/z, vedetb devojbkp. 5. Vblci sptb ]ary lovi hz,rti.

U naravi je ove usmene predaje kakva je došla do nas da rekonstrukcija tu ne može biti sasvim onako oštra i do u pojedinosti utvrđena kakva je mogla biti u drugim slučajevima. Ipak se i u njoj ocrtavaju obrisi praslavenskoga svetog pjeva.

S. Sutra ćete dalek put putovat

U kontekst obrednoga mitskog kazivanja, kako je uz pomoć ulomaka pretkršćanskoga hijeratskog pjesništva očuvanih u slavenskoj i baltičko j usmenoj književnosti uspostavljen, izvrsno se uklapa i još jedan pramen hrvatske predaje. S hrvatskim preseljenicima i izbjeglicama stigli su vrlo karakteristični uzorci te predaje u 1 6. stoljeću i do prostora sjeverozapadne Ugarske, gdje su i zabilježeni, a održali su se do danas u Gradišćanskih Hrvata. Takva je jedna pjesma i u naše vrijeme upravo simbolički popularna kao izraz hrvatstva. Nju

Hrt i sokol

je u karakterističnoj verziji zabilježio u Hrvata sasvim na sjeveru Gradišća (Burgenland) , u Bijelom selu (Parna) , i objavio još Fran Kurelac u svojoj zbirci, a glasi ovako:

[37] Oj jelena, jabuka zelena! Pod njom rasla trava ditelina kit je žela gizdava divojka s zlatim srpom be limi rukami. Ča 'e naže la, pred konje odnesla. »]ite, pijte, moga brata konji, sutra ćete dalek put putovat, prik Dunaja po mladu nevistu.« J ačke 12, br. 63

Zlatan srp

i bijele ruke

Najavljuje se tu dalek put preko vode po nevjestu. Pomišlja se Dalek put

odmah na dolazak J arilo v k mladoj nevjesti na svadbu u zelenom lugu. I tu raste trava djetelina pod drvetom, i tu je djevojka, izričito se naziva sestrom, tek ona ne dočekuje mladoga junaka, nego ga sprema na dalek put.

Druga je varijanta te pjesme zapisana od Hrvata u Petrovu selu (Szent-Peterfalva) , u Mađarskoj, odmah do austrijske granice:

[38] jelena, jelena, kitica zelena! Pod tobom narasla trava ditelina. -Kosite ju, bratci, s srebrni srpaci, ter mi ju nosite moga bratca konjem. Vrani moji konji, bratca moga konji! Sutra vam je rano dalek put putovat, dalek put putovat po moju nevistu, po moju nevistu, bratcu po ljubovcu, brat cu po ljubovcu, ćaćku po dobrotu, ćaćku po dobrotu, majki po lagkotu. Dobro je nakrmte travom ditelinom, lipo je napoj te zdenčanom vodicom. J ačke 31 , br. 150

Tu se uz junakovu sestru, koja pjeva tu pjesmu, javljaju i braća. A nevjesta se, kako je običaj , ima dovesti u mladoženjinu kuću i tamo postati novi član obitelji, uljepšati život svojemu mužu i njegovim roditelj ima. To je po tome sasvim obična svadba. Tek mladoženja

Bratovi konji


mora po nevjestu ići vrlo daleko, pa mu zato i konje valja dobro nakrmiti i napojiti. ]oš jednu varijantu te pjesme zapisao je Kurelac kod Hrvata srednjega Gradišća u selu Filežu (Nikitsch) . Ona glasi ovako:

[39] Oj jelena, jabuka zelena! Pro rasla je trava ditelina. Dalek put Nju mi žanje gizdava divojka

po nevjestu zlatim srpom, be limi rukami.

Daleko po

djevojku

Ča odriže, sve pred konje vrže: »]ite, pijte, moga bratca konji, sutra ćete daleko putovat: novu cestu po moju nevestu.« }ačke 53, br. 232

Tu ne saznajemo ništa novo, tek se pokazuje kako je u Gradišćanskih Hrvata ta usmena predaja zagonetna sadržaja vrlo kompaktna.

No ne čuvaju samo Gradišćanski Hrvati taj pramen usmene predaje. Zabilježeni su mu uzorci i u Hrvatskoj . Tako je Vinko Žganec zapisao opširnu varijantu u Međimurju, u Kotoribi. Ona glasi ovako:

[40] Vu polju nam trava detelina; n jo mi žanje gizdava divojka svetlem srpom z belami rukami. Kaj naže la to pred konje dela: »Pijte,ječte, moga bratca konji,

je! pojdete dalko po divojku, po divojku, po moju nevestu; je! pojdete čez gore visoke, je! poj dete čez vode globoke, je! pojde te čez moste kovane, bote vidli divojkine dvore de divojka s perom dvora zmeće. De razme/a, tam ružice dela: 'Sahni, vehni, ma ruža rumena, kak si seh la v Jankovu serdašcu, tak buš sehla v divojkinem dvoru:« HNPk 94-95, br. 100

Hrt i sokol

Nema dvojbe da je ta međimurska pjesma varijanta iste one predaje koju su do današnjega dana očuvali Gradišćanski Hrvati. Ona donosi više pojedinosti o putu koji predstoji bratovim konjima, uz vode koje će prelaziti tu su i gore i kovani mostovi, osobiti u svijetu Kovani koji u svakodnevici poznaje samo drvene, što taj put do nevjeste mostovi čine još prepoznatlj ivij im kao onaj mitski.49 A spominje se i nevje-stin dvor do kojega će bratovi konji stići. Nema također dvojbe ni o tome da je u toj kajkavskoj pjesmi vrlo osjetljiv čakavski utjecaj . Moglo bi se reći da je to kajkavska verzija čakavskog izvornika kakav nam je očuvan u Gradišćanskih Hrvata. A Janko što se spominje na kraju, nevjestin dragi, kao da je Ivan, onaj koji dalekim putem dolazi nevjesti.

Još jedna kajkavska varijanta zapisana je u podravskom Novigradu:

:-±l] Polegla je ju livadi trava ku mi gaze tri divojke mlade, svaka nosi srpa za pojasom s kem so žele dete linu travu. Kaj naže le sve pred konje dele: »Pijte,jed'te , moga bratca konji,

jal pojde te na daleke pute. Dok prejdete tri brege visoke, dok prejdete tri grabe (široke), dok prejdete tri moste kovane, dok do j dete na Kosovo polje. Bote vidli devojkine dvore, gdi divojka s perom dvore meće. Za njom majka redom sto le meće, a na sto le pisane stolnjake. Na stolnjake bele tanjere gde se dragi na večerku spravlja. Na devojke venec poprhava a junaku prsten počvenkava. HNPk 372-373, br. 100

T u su tri djevojke, tri sestre, koje žanju djetelinu travu. Pjesma kazuje da će se prelaziti visoki brjegovi, široke grabe i kovani

49 Usp. gore str. 285-290.

Srp za pojasom

Majka

postavlja

stolove


mostovi. I tu je lako prepoznatljiv mitski put. Na njem se iz usme-Mitski put noga pjesništva našlo i Kosovo polje. T ako je kazivanje još više

iskićeno konkretnim podatcima. Dakako, ta epska topografija pripada junačkoj legendi i u ovom je mitskom kontekstu potpuno bespredmetna.

Mostovi su

pres lab i

Još jedna varijanta je zapisana u Daljnjem Zagorju:

[42] Kolo, kolo, lepo ogradeno, vu tom koli dete ljina rasla, nju je žela divojčica lepa zlatem srpom be limi rukami. Kaj naže la se pred konjić' dela. ]ečte, ječte, moga bratca konjić� sutra boute dalko maši rali, čez tri vode, vode su gliboke. Čez tri moste, mosti su preslabi da ne mogu slamke pre držati, kam bi mogel konjić preigrati, a kaj više na njih prejahati. Čez tri polja, polja su široka da se ne m'ru plugom preplužiti, ne da bi je konjić prejahati. Čez tri gore, gore su visoke da ih ne m'ru tići preleteti, ne da bi je konjić prejahati. Tam naj dete mladoga junaka i naj dete gizdavu divojku. Na ruke je prsten pozlaćeni, a junaka srce zadrktuje, pod junakom konjić zabrzuje kad divojka očmi namiguje. HNPk 373, br. 100

Ni tu nema dvojbe da je to ista predaja, ali se ta pjesma odlikuje vrlo slobodnim variranjem motivskih elemenata. Tijek događanja pri tome je dekonstruiran. Konji su bratovi, on će i putovati, ali tek iza voda, mostova, polja i gora naći će mladoga junaka s djevojkom. Tu kao da je pripovijedanje iskočilo iz tračnica.

/ -.__. 334 .� �

Hrt i sokol

Isti taj pramen usmene tekstovne predaje potvrđen je i u Istri. Sasvim je jasno prepoznatljiva pjesma zapisana na kvarnerskoj obali u Brseču. Njezin drugi dio glasi ovako:

[43] Onde je zrasla svake versti trava, svake versti, najveć dete lina. Žela ju je pre lepa devojka zlatem serpom, be lemi rukami, hitala ju pred brajnovi konji i hitajuć konjem govorila: ]ite i pijte, konji brajna moga, zač vam je poć dug put putovati, putovati tri lugi zeleni. Pervem luge jedna jabučica, drugem luge jedna mendulica, trećem luge ljuba Ivanova. Zaspala je ljuba Ivanova pokraj puta luga zelenoga, našle su ju sluge Ivanove, šle su sluge Ivanu povedat da su našle ljubu gde j' zaspala. Oćeš, Ive, da ju probudimo? Ne budite, verne ljube (bit će: sluge) moje, zač sam dobar za buditi ljube, još sam bolji za ljubiti ljube. IK 2, 102

Na kraju je tu ugrađen novi motiv: buđenje zaspale ljube. U mit-

Dug put

putovati

Ljuba Ivanova

u zelenom

lugu

skom kazivanju o svetoj svadbi taj je motiv u drugim kontekstima Budenje

dobro potvrđen.50 Isto preoblikovanje i isti motivi javljaju se još u zaspale

pjesmama IK 2, 83 iz Lovrana, u 2, 82 iz Zarečja, u 58 iz Lovrana, a okrenuto na grotesku u 3,4 iz Veprinca. Nema dakle dvojbe da je taj pramen predaje čvrsto ukorijenjen i dobro očuvan u hrvatskoj usmenoj predaji .

Po nizu se obilježja dalo jasno razabrati da je zbivanje koje se pripovijeda u ovom pramenu hrvatske usmene predaje upravo onaj mitski dalek put po kojem J arilo dolazi na svadbu sa svojom sestrom

50 Usp. gore str. 280-281 .

· � � 335 . .----· �

]arilo v

dalek put

Dugo

putovanje od iza mora


Moranom. No sasvim izričito se to kazuje u pjesmi zapisanoj kod Betine blizu Trogira:

[44] Cvalo cviće modro i zeleno, sve od mora do Jurjeva dvora, brale su ga ]urjevice mlade, nabrale ga nidra i rukave, pa ga nosu pri' brajnove konje i daju in vode iz gustirne: »]ite, pijte, konji našeg brajna, sutra van je dugo putovanje, obać van je tri gore zelene, tri zelene, a tri jasenove i tri dana priko polja ravna, a četiri priko mora slana, za ulisti u dvore od cvića, u ti dvora kula pozlaćena!« NL 52, br. 30

Tu se saznaju bitne pojedinosti: i to da se brat kojega su konji zove Juraj , i to da će putovati preko mora. Time se potvrđuje, što je i bez toga bilo jasno, da se tu opisuje dalek put Jurjev, Jarilov, do svoje nevjeste kako ga opisuju pjesme hrvatskih i slovenskih ophodnika o Jurjevu danu. Saznaje se i to da Juraj tamo odakle kreće na dalek put

ima svoj dvor. Oko njega su tamo sestre, one su se već spominjale ]urjevice u pjesmama te predaje, a sada se zna i to da se one zovu ]urjevice. 5 1

N erna dvojbe da je sve to tako i upravo zato stojimo pred zagonetkom. Nije tu bitno što Juraj dolazeći po dalekom putu u ophodničkim pjesmama ima konja, a ovaj koji se sprema na put ima konje. U usmenoj predaji, kad se izgubio dodir među pramenovima, takva je nesklapnost lako mogla nastati. Nije ozbiljna smetnja ni to što on tamo s puta dolazi na zelen lug pod suhim drugom, a tu se zelen lug tek usput spominje, a tamo kamo on dolazi je nevjestin

dvor, pa i zlatna kula.52 Daleko više zbunjuje to što se nisu dali naći

51 Usp. Belaj, 1998, 200-202; 2007, 246-248. 52 Da u Perunovu dvoru stoje visoke palače zlatna vrha, o tome pjevaju ruski koledari

(fl 55-57, N2 6). Usp. Katičić, 2008a, 101 .

Hrt i sokol

tragovi te tekstovne predaje u drugim slavenskim tradicijama, niti Nema traga

južnim, a kamo li zapadnim ili istočnim. u drugim

Ipak je ta hrvatska usmena predaja tako dobro uklopljena u slavenskim

slavenski pretkršćanski mitski sklop da nije mogući odustati od predajama

pretpostavke da je i to izvorna praslavenska baština koja se očuvala jedino u hrvatskoj usmenoj književnosti, a u njoj je vrlo suvisla i čvrsto oblikovana. T ako je i opis Perunova dvora na gori došao do Ipak se ta

nas samo u istočnoslavenskoj usmenoj predaji, a ipak se pouzdano predaja

može tvrditi da je i to praslavenska tekstovna baština. Tako nam izvrsno uklapa

valja polaziti od toga da je i kazivanje o travi djetelini koju djevojke u mitski

kose i njome hrane konje svojega brata pred veliko putovanje po kontekst

nevjestu, preko gora, šuma i mora, preko kovanoga mosta do njezi-nih dvora, - da je to kazivanje baština slavenskoga pretkršćanskog obrednog teksta.

Ako je to tako, postavlja se niz pitanja o tim slavenskim mitskim predodžbama. Najprvo se pita gdje to J arilo ima svoj dvor iz kojega polazi na dalek put do svoje nevjeste. Drugo je pitanje koje su te djevojke, ]ury'evice, jako zauzete za njega, njemu uslužne, koje ga na-zivaju svojim bratom. On je naime brat Moranin, Marin, inače joj Pitanja

ne bi po svadbi s njim njezina braća postajali djeveri. O tome pak i o incestuoznoj naravi te svadbe nema dvojbeY Tako Jelena, što se spominje u pjesmama, i druge djevojke koje s njom žanju djetelinu i bacaju je kao krmu pred konje svojega brata, ne mogu Jarilu biti nego posestrime. J arilo je daleko od dvora svojega oca Peruna našao dom, ima tamo svoj dvor i okružen je djevojkama koje ga smatraju bratom i jako su mu odane i uslužne.

U tekstovima slavenske usmene književnosti nema, koliko ovaj pisac zna, izravnoga odgovora na pitanje gdje se to J arilo l Juraj nalazi kada se sprema na dalek put do svoje sestre i nevjeste. No tekstovi daju niz podataka koji vrlo pouzdano upućuju na taj odgovor. Tako je vrlo uočljivo da se u ophodničkim pjesmama u kojima se opisuje Jurjev, dakle Jarilov, dolazak javljaju obilježja obiju božanskih sfera,

53 Usp. gore str. 169-190.

Neutralizirana

oprjeka medu božanskim

sferama

Gore i doije

Suho i zeleno


Perunove i V elesove, i da se oprjeka među njima neutralizira. T ako su u karakterističnom stihu: Sva se gora zeleni, brdo i dolina (H 5), koji se javlja još i u varijantama: Sve se polje zeleni, brdo i doline (H 1 5) , pa onda: Sva se zemlja zeleni, brda i doline ( 1 6) i još : Sva se zemlja zeleni, brdo i ravnica (H 33) obuhvaćena i temeljna mitska prostorna određenja gore i dole, te topografske konfiguracije gora i dola, koje na zemljištu obilježuju sfere dvaju velikih božanstava. Kao Perun ovu sinu J aril u nedvojbeno pripadaju obilježja gore i gora,

ali se ovom tekstovnom predajom uz njega vezuju i obilježja sfere boga Velesa dole i dola . Ta se obilježja suprotstavljenih božanskih sfera tu neutraliziraju u svojoj oprjeci.54

Isto tako formula koja se javlja u ophodničkim pjesmama: Kukuvačica zakukuvala zelenom lugu na suhom drugu (H 20, pa isto opet 3 1 ) , i onda: I kukuvačica zakukuvala u jutro rano zelenom lugu, zelenom lugu na suvom drugu (H 4) , i nadalje: Kukuvačica zakukuvala u jutro rano v zelenom lugu, v zelenom lugu na suhom

drugu (H 1 4) , i još: Kukuvačica zakukovala u rano jutro v zelenom lugu, na suhom drugu (Nodilo 688) te, napokon: I kukuvača zaku

kuvala, i v rano jutro i pred zorju, i v zelenom lugu na suvom drugu

(Miklaušić 1 03) povezuje dva mitska obilježja zeleno i suho. U tim je tekstovima postavljeno to dvoje jedno uz drugo i time spojeno za razliku od toga kako je zeleno suprotstavljeno suhom, kako se god to drugo tu samo podrazumijeva, u ophodničkim stihovima: Sve su

kite oklenile, samo jedna ne. Ona nije oklenila kaj zelena nij. Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog (H 1 7) . Bog na suhoj grani u krošnji drveta života je Perun. Suho je njegovo obilježje. Tako je Karadžić u svojem Rječniku (s.v. cysa Mylha) zabilježio zaklinjanje: TaKo Me cysa Mylba ocMyAIIAa! Jarilu kao Perunovu sinu nedvojbeno pripada također suho. Ali on je povezan i sa zelenim, pa je napokon i sam zelen, upravo Zeleni juraj. Tako je u obrednim tekstovima u kojima je do nas došlo pretkršćansko obredno kazivanje o njegovu dolasku ne samo povezano suho sa zelenim, nego je i dokinuta oprjeka među

54 Usp. Katičić, 1989, 28 .

Hrt i sokol

obojim. I po tome je J arilo vezan ne samo uz Perunovu sferu, u koju je kao sin toga boga rođen, nego i sa sferom njegova suprotnika V elesa. Suprotstavljenost dviju božanskih sfera tu je premoštena. 55

Isto se može reći i za formulu: Na suhom drugu, na rakitovom, na

rakitovom i na borovom (H 14) , pa isto tako: .. . na suhom drugu, na rakitovom i na borovom (Nodilo 688) i napokon: I v suvom drugu i Rakita i bor

na rakite, i na rakite i na (b)orovom strugu (Miklaušić 1 03). Tu su još očitije povezani, postavljeni jedno pored drugoga, bor i rakita, od njihova je drveta suha motka na kojoj je zakukala kukavica-nevjesta. U praslavenskom rječniku bo10 znači povišena i suho zemljište, to je upravo naziv za Perunovu sferu na zemljištu, a orkyta nije samo vrbino grmlje što raste uz vodu, nego je i mokro nisko zemljište na kojem takvo grmlje osobito dobro uspijeva. Po tome je to naziv za V elesovu sferu na zemljištu. Oboje je u toj formuli ob rednoga pjesništva ne samo vrlo izrazito povezano, nego je i oprjeka među obojim dokinuta.56

Dvostruka i u sebi proturječna, premostilačka i posrednička na- Posrednička

rav Jarilova osobito slikovito dolazi do izražaja u predaji o njegovu narav ]arilova

hodu kojim dolazi do nevjeste, po putu blatnom i zalivenom vodom, a istovremeno i suhom i prašnom. Tako jurjevski ophodnici pjevaju: ovo je došel zeleni juraj ... po dalekom putu, po debelom gruču: do ko-

lena blatci, do ramena vodica, po ravnom polju, na vranom konju (H 1 7 = Š br. 499 1 ) , ali pjevaju i to: vid zelenog Đurda kako ti se šeće ...

po prašini putu (H 2 1 ) . Osobito dojmljivo to izriče arhaičan obredni tekst očuvan u sklopu sjevernoruskog svadbenog običaja u kojem se opisuje mladoženja kako na sliku i priliku Jarila hoda prema ne-vjesti, a pod jednom mu se nogom ižima voda i blato, pod drugom plamti oganj i vrcaju iskre. O tome se pjeva: I1AeT-TO BeAh qy)K-qy)KeHHH . . . J13-llOA npaBOH-OT HO)KeHbKH BOAa-rpe3b Bbl)KHMaHTI�e, H3-llOA AeBOH-OT HO)KeHbKH OfOHb C HCKpaM BbiAeTbiBaeT (PC 342b,

NQ 5). Tako je Jarila dolazeći kao mladoženja na svadbu svakim

55 Usp. Katičić, 1989, 36. 56 Usp. gore str. 131�141 .


korakom naizmjence Perunov i V elesov i njihova obilježja, Perunov suhi oganj i V elesovo mokro blato, u tom su hodu ne samo spojeni, nego je čak i među njima dokinuta oprjeka jer je sve to isti hod jedne osobe.57

Sve nam to ne ostavlja nikakve dvojbe. J arilo je i Perun ov i ]arilo je V elesov. Perunu je, to znamo, sin i po tome je i sam perunovit.

i Peru nov V eles u je onda, reklo bi se, pos inak. V elesove djevojke drže ga kao i Velesov brata, a Velesova daljina, iza mora, ona je zemlja iz koje dalekim

putem dolazi na svadbu svojoj nevjesti i perunovitoj sestri Mari l Mo rani.

Velesovo Ta zemlja u kojoj Jarilove posestrime žanju travu djetelinu i njo-carstvo me krme njegove konje V elesovo je carstvo. Ono je u duplji pri

korijenu drveta svijeta, u vodi, pod panjem i kladom, obraslo mahovinom i zaraslo vrbicima: ivom i rakitom. T amo je i livada na kojoj Veles kao pastir pase duše pokojnika, poljane koje su u helenskoj

Elizijske tradiciji postale Elizijske , a to je ime čini se u indoeuropskoj etimo-poijane loškoj vezi s V elesovim.58 J arilo je rano, još kao dijete, došao V eles u

i on ga je, čini se, odgojio kao sina. No vrativši se dvoru svojega oca i spojivši se u ljubavi sa svojom sestrom, on je Perunovu podnebesju učinio pristupačnim obilje i puninu V elesova blaga, zatvorenoga bez toga i ljudima uskraćenog. Otvara zlatnim ključem vrata zemlje iz koje u proljeće provire topla rosa. Pokreće rodnost godine i u borbi sa svojim poočimom, koji posjeduje i uskraćuje blagodati, staje na stranu svojega oca, siječe glavu zmaju. Po toj svojoj višeslojnoj

Medijator naravi on je posrednik - medijator, kako kažu Ivanov i Toporov.59 V elesovo carstvo, gdje zimi u zatvorenoj toplini borave ptice se

lice, zove se praslavenski jbrbjb ili VJrb}b. T o je izričito potvrđeno u istočnoslavenskoj predaji, a jasni se tragovi razabiru i u južnoslavenskoj .60 J arilo na svoj dan zlatnim ključem otvara vrata virja, zajedno s toplom rosom izlazi pod nebo, u svijet Perunov.

57 Usp. gore str. 46-47. 58 Usp. Katičić, 2003b, 89-91. 59 Usp. 11saHoB - Torropos, 1974, 134. 60 Usp 11saHOB - Torropos, 1974, 183-184; Katičić, 2003b, 91-95.

Hrt i sokol

Kazivanje po kojem bog gromovnik udružen sa svojim sinom ubija zmaja ne susreće se ni u jednoj indoeuropskoj predaji osim u Hetitski mit

hetitskoj . Tu se javlja u mlađoj verzij i mita kako je zapisan u tekstu za novogodišnji obred purulli u svetištu Boga oluje u Neriku.61 Taj se mit tamo pripovijeda u dvije verzije, a ovdje je važna samo druga. Ona glasi ovako:62

[45] Zmaj Illuyankaš svladao je boga oluje i izvadio mu srce i oči. Bog oluje se nastojao osvetiti. Oženio se kćeri siromašnoga čovjeka i rodio je sina. Sin Boga oluje odrastao je i uzeo zmajevu kćer za ženu. Otišao je živjeti u njezinu kuću. Bog oluje naputio je svojega sina kad je odlazio u kuću svoje žene. Kad je došao tamo zatražio je njegovo srce i dali su mu ga. Poslije je zatražio oči i dali su mu i njih. Odnio je to svojemu ocu. Kad je tako vraćen u svoje prijašnje stanje, Bog oluje je otišao u boj na more. Kada je Bog oluje prevladavao zmaja, njegov je sin bio sa svojim tastom. I viknuo je do neba svojemu ocu: »Uključi me! Nemaj milosti za mene!« Tada je Bog oluje ubio zmaja i svojega vlastitog sina.

Bog gromovnik ima dakle sina, a on živi kod zmaja jer mu je zet. Tek uz pomoć toga sina Bog oluje uspijeva ubiti zmaja, ali s njim

Sin boga oluje - zmajev zet

Bog oluje

ubija zmaja i svojega sina

ubija i svojega sina. Tu se otvara pogled na predaju davnih mitskih Perun i]arilo

predočaba koje objašnjavaju kako to u najstarijoj slavenskoj predaji ubijaju zmaja

i bog Perun i njegov sin J arilo obojica ubijaju zmaja.63 Postavlja se, naravno, pitanje ima li kakva traga tomu da i u najstarijoj slavenskoj predaji Perun na kraju ubija i J arila. Po slavenskoj predaji ubijaju ga drugi Perunovi sinovi (vidi dolje str. 388 i dalje.) .

Kako god hetitski mit bitno osvjetljuje slavensku predaju, podudarnost je tu daleko od toga da bude potpuna. Tako u slavenskoj predaji Perunov sin J arilo sigurno nije V elesov zet jer je »mlad neoženjen«. On dolazi na svadbu s Moranom, Perunovom kćeri i svojom sestrom. Taj dolazak je i povod njegovoj borbi sa zmajem. Tek

61 Usp. Matasović, 2000, 93-106, 141-144. 62 Laroche, 1965, 69-70. Ovdje se navodi prema engleskom prijevodu koji donosi Wat

kins, 1995, 445-446. 63 Vidi Katičić, 2008a, 1 8 1-198 i gore str. 74-88.


]arilo sigurno kad mu odsiječe glavu počinje svadbeno slavlje.64 Tomu motivu pak nije Velesov zet nema traga u hetitskom mitu.

Smisao kazivanja toga mita u okviru novogodišnjeg obreda nije Zmajeva teško dokučiti. Tada se u noći »na dnu godine« sav red u svijetu prevlast urušio u kaos. Prevlast zmaja Illuyankaš izražava taj kaos. Kazivanje

izražava kaos mita o pobjedi Boga oluje nad zmajem pomaže da se opet uspostavi na kraju godine red, da počne novi krug godine. 65

Pitanje koje se tu najneposrednije postavlja jest kako je J arilo, sin Perun ov, došao V el esu i kod njega rastao sve dok nije odrastao do ženidbe i pošao po nevjestu. Da se odgovori, ima nekih elemenata

Kako je ]arilo i podataka, ali to ipak nije doista jasno. Tražeći odgovor, Vitomir došao Velesu? Belaj je pošao od običaja novogodišnjega koledanja i od koledar

skih pjesama.66 U tim se pjesmama javlja motiv mladoga sina koji je na dvoru posađen na konja privezana za bor. U Beloj Krajini, u Sloveniji odmah preko granice na Kupi, koledari tako pjevaju domaćinima:

[46] Na dvori vam zelen bor; Sin na konju za nj privezan konjic vran.

Na konjički sćdlice, na sedlici sinak vaš. š 3, 7

Također u Beloj Krajini pjevaju koledari domaćinima i ovako:

Sin na konju u

kolijevci

[47] Dobar večer, gospodar, Bog nam dobre gosti dal! Pred kuču zelen zbor (treba: bor}. konj uranec pervezan, na urancu sedalce, po sedalci zibelka, po zibelki sinek mlad, na sincu je kapica, na kapici rožica, na rožici ptičica. Ta tičica popevala,

64 Usp. Katičić, 1989, 33-34 i gore str. 77. 65 Usp. Watkins, 1995, 446; Belaj, 1998, 325-348, 2007, 390-415. 66 Usp. Belaj, 1998, 1 36-167; 2007, 18 1-212 .

Hrt i sokol

da v ž iti !etala i pšenica klatala. š 3, 8

Tu se razabire da je sin na konju ne samo mlad, nego je i no- Domaćinu se

vorođenče u kolijevci. Domaćinu se dakle upravo rodio sin. Kako upravo rodio

je koledanje novogodišnji običaj, čini se da se taj sin rodio baš na szn Novu godinu. Tu su još kapica, cvijet i ptica. Ptica leti u žito i bujna se pšenica njiše. Čini se kao da rođenje toga sina ima neke veze s godišnjom rodnosti.

Još jedna varijanta zapisana je u belokranjskim Adlešičima:

[48] Pred kučom ti zelen dvor (treba: bor), na dvoru ti šest vo lov, nad volovi vranec konj, na konju je sedalce, na sedalcu sinak tvoj, na sinaku kapica, na kapici kitica, na kitici tičica. Ona lipo poje, dobro leto zove, Bog nam ga daj! š 3, 8

Ptičica, kako se tu pjeva, zaziva rodnu godinu, pa je rođenje sina Zaziv domaćinu na samu Novu godinu i tu dovedeno u vezu s rodnošću rodne godine godine.

T aj tekstovni pramen, čvrsto usađen i u hrvatsku usmenu predaju, ponijeli su sa sobom oni Hrvati koji su u 1 6. stoljeću pod pritiskom osmanlijskoga osvajanja napustili svoj stari kraj i naselili se u zapadnoj Ugarskoj , te još i danas žive u austrijskoj saveznoj zemlji Gradišću (Burgenland) . Tako je na jugu te zemlje u selu Hrvatska Gradišće Čenča (Kroatisch Tschantschendorf) zabilježena ovakva kolednica:

[ 49] Dobar večer gospodar! Vrzte na se modar plašć, prošećte se na dvor vaš. Na dvoru je zelen bor, pod borom je vrani konj.

Rodenje

povezano

s rodnošću


Na njem sidi sinak vaš ter sulicum sfrkuje. Na boru golubica koja guče i poje, dobro leto vam zove da bi žito rodilo, žito i bela pšenica. J ačke 293, br. 648.

Ovamo ide još i varijanta zapisana u selu Hrvatske Šice (Horvat Schutz), na zapadu Mađarske (J ačke 293, br. 648, bilj. 1 ) . Tamo su stihovi: Posrid dvora zelen bor, l pod borom črven konjic, l na konjicu sinak moj l na sinku je klobučac, l na klobučcu ptičica l ka će lipo

popivat . . . 67 I u tim varijantama iz stare hrvatske dijaspore rođenje domaći

nova sina na samu svetkovinu Nove godine, kad u selo dolaze koledari, izričito je povezano s rodnošću godine koja upravo počinje. To je dakle čvrsto ukorijenjeno u toj usmenoj tekstovnoj predaji . Tako postaje moguć priključak na ovdje već rekonstruirano obredno kazivanje slavenskoga pretkršćanskog mita. Zna se čiji je dvor na

jari/ovo gori. Domaćin mu je ON, gromovnik Perun. 68 Ako se njemu na Novu rodenje godinu rodi sin uz kojega je vezana rodnost godine, onda je taj sin

Jarilo.69 Koledari dakle pjevaju o Jarilovu rođenju. Da je to doista tako, pokazuje koleda zapisana na otoku Krku:

[SO] Ovo su van kolejani, fiole, ki su bili lani, fiole.

Vrata Našli smo mu vrata, dobru sudcu u dvore. Da bi, Bože, zlata čin pozlatit vrata! Pred dvorom mu zelen bor:

67 Iz hrvatske usmene predaje taj su pramen preuzeli i Srbi graničari na Kordunu. U Primiš! ju pjevali su njihovi ophod nici čarojičari: Dobro jutro, gospodar, l Bog ti dobre goste da l i od Boga i od nas. l Pred kućom ti zelen bor, l za nj privezan vranac konj. l Na vrancu ti sedalce, l na sedalcu sinak tvoj, l na sinku ti svilen pas. l Bio ti ga pošten glas l i od boga i od nas (Milčetić, 55).

68 Vidi Katičić, 2008a, 85-122. 69 Usp. gore str. 9-44 i 88-103.

pod njin igra vranjin konj, zlatnin sedlon osedlan, zlatnu uzdu obuzdan. Na njen jaše mlad junak. Ki je ta mlad junak? Ni to mlad junak, već sveti juraj oružnik, ki nan budi pomoćnik u sve naše po tribe. Oreb ice bilice, to su naše diklice. jone lipo poju, dobro leto zovu, jod šenice klasi, dugi kako pasi. Čuda nan je hoditi 'ko ćemo ča dobiti. Bura sni go n vije, posto li su jutli, nutri blato švrćka, šilo manka, dretve ni!

Hrt i sokol

Milčetić l l

Tu je izrijekom rečeno da je na konju vrancu privezanu za bor na dvoru dobroga gospodina, to ovdje znači sudac, dakle na mjestu gdje je u kontekstu te usmene predaje domaćinov novorođeni sin, da je tamo sveti juraj. A to je svetačko ime zamijenilo pretkršćansko ime jarylo.l0

Ali to nije sve. U toj se krčkoj kolednici prepoznaju tekstovni elementi pramena usmene predaje poznatoga iz jurjevskih ophodničkih pjesama. Tako jurjaši pjevaju: Sveti jura oružnik je, l svim devojkam pomoćnik je (H 1 5) ili: Sveti juraj orožnik l svemu svijetu

pomoćnik (H 1 6) . Jurjaši pjevaju još i ovo: Opanci so vutli, blato ide nutri (Š br. 4993) , a pjevaju i to: Daleki su puti, l cipeli su vutli. l Šilo nam je u Metliki, dreta nam je u Ljubljani (H 33) . Nema dvojbe da se ista ta tekstovna predaja susreće u koledi zapisanoj na Krku.


Sveti juraj

oružnik

Cipele su

prošupijene

Tekstovne

podudarnosti

s pjesmama

jurjevskog

ophoda


Među koledarima i jurjevskim ophodnicima nema dakle baš oštroga razgraničenja.

Vitomir Belaj vrlo se je potanko pozabavio tragovima predaje o rođenju Perunova sina na svetkovinu Nove godine. Ovdje nije

Vitomir Belaj moguće ulaziti u to sa svim onim razlaganjem koje je potrebno za o rodenju to i iznositi svu dokumentaciju koja potkrjepljuje zaključke jer bi to

Perunova sina bilo preopširno. A nije ni potrebno jer je sve to lijepo izloženo i lako pristupačno u njegovoj knjizi.71 Ovdje je važno samo istaknuti da mu je pošlo za rukom uvjerljivo pokazati i potkrijepiti da se tragovi te tekstovne predaje mogu naći u najrazličitijim granama folklorne tradicije slavenskih naroda, pa se ona bez sustezanja može smatrati sveslavenskom. A našao je uvjerljivu potkrjepu i za to da je ta predaja i pretkršćanska te po tome i praslavenska.

Razmatranje o tome usko je povezano s teškim pitanjem o poSlavenska ganskoj slavenskoj Novoj godini. Ne zna se, naime, kada je ona

Nova godina padala, kada je nekrštenim Slavenima počinjala godina. Belaj je naveo ozbiljne razloge za pretpostavku da je, kao i prvotno u starih Rimljana, padala negdje na sam početak proljeća, mi bismo rekli na prvi dan ožujka.72 Poslije pokrštenja nešto od starih novogodišnjih obreda i njihovih tekstova očuvala se tako Što je preuzeto u božićno-novogodišnje i u uskršnje običaje. Uskrs je po položaju u godišnjem dobu najbolje odgovarao prvobitnoj slavenskoj Novoj godini, ako je ona doista padala na prvi dan ožujka, a Božić je u kršćanskom kalendaru do danas ostao vezan uz Novu godinu, a u starije doba je godina počinjala upravo na sam BožiU3

Praslavensko kolfda, od čega naše koleda, a u drugim slavenskim jezicima već prema njihovim glasovnim zakonima/4 stara je posuđenica od latinskoga calendae, kako se u rimskom kalendaru zvao

71 Usp. Belaj, 1998, 136-167; 2007, 181-212 . 72 Usp. Belaj, 1998, 1 19-134 ; 2007, 163-180 73 Usp. Stipišić, 1982, 194-195. 74 Za starocrkvenoslavenski potvrđeno je u Sinajskom euhologiju kolrda , u ruskom je

KOA.HAa, a jednako i u drugim istočnoslavenskim jezicima, u poljskom je kolrda, a u češkom, slovačkom te u ostalim južnoslavenskim jezicima jednako je kao i u hrvatskom.

Hrt i sokol

prvi dan u mjesecu i onda osobito prvi dan prvoga mjeseca u godini. U južnoslavenskom koleda može značiti i upravo 'Božić', Što se tu Koleda mora smatrati starim značenjem. Tako u bugarskom, a tragovi se toga nalaze u srpskim i hrvatskim narječjima. I u ruskom je KOiVIAa vezana za božićne običaje. Po tome je i tekstovna predaja o sinu koji se rodio domaćinu vezana za Božić i N ovu godinu. Ali Belaj je otkrio trag predaji o novorođenom sinu i u makedonskim uskrš-njim običajima?5 Upozorava na pjesmu zapisanu u kraju oko grada V desa. T a je pjesma BeAHKAeHcKa, uskršnja, i glasi ovako:

AHMjaHa MajKa He cAyrna, TOKO Cif CTaHa, OTlfAe, so THXa ropa 3eAeHa. TaMo cH ceAH CTojaHe, OHO Cif 6HAO TyrHHqe, 0Ha Cif CeAlf fOAlfHa, MarnKo cH AeTe poAHAa. A oMa cH AOjAe AHMjaHa, CO MaJIIKO AeTe Ha pal\lf, co xapeH yHaK rrpeA Hea. Verković 15

- >>Dimjana majku ne sluša, samo se digne, otiđe, u tihu goru zelenu. Tamo sjedi Stojan, on je bio tuđin. Ona ostane godinu, muško je dijete rodila. Doma dođe Dimjana, s muškim djetetom na ruci, s brižnim junakom pred sobom.«

Uskršnja

pjesma

o rodenju sina

Ovamo ide još i pjesma iz sela Prosenika kod Sera (Seres) u sje- Dijete

verno j Grčkoj u kojoj se pjesmi pjeva kako je snaha AeTe A06HAa koje se rodilo

(Verković 1 5) . Obje su pjesme uskršnje, obje pjevaju o djetetu koje na Uskrs

se rodilo na Uskrs. Kad se nailazi na folklornu predaju da se na Novu godinu ili na

sam Božić domaćinu, zapravo bogu, rodio sin, onda uvijek postoji Dijete rodena

i mogućnost da to nije staro i pretkršćansko, nego kršćansko vjero- na Uskrs ne

vanje, potonula u folklor. No rođenje djeteta za Uskrs ne može po- može biti

tjecati od kršćanskog vjerovanja jer nema nikakve veze s njim. Ako kršćanski

je pak u Slavena kršćanski Uskrs zamijenio pogansku Novu godinu, motiv

75 Usp. Belaj , 1998, 160-161; 2007, 204-206.

Munje pucaju

pri rodenju

božjeg sina

Zeleni lug -.. T rago vima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

kako ne bez razloga misli Vitomir Belaj , koliko god baš i nije sasvim sigurno, onda je vrlo vjerojatno da ta predaja potječe iz poganskoga praslavenskog novogodišnjeg obreda, pa je poslije uvrštena u uskršnje narodne običaje i tako bar u tragovima došla do nas. T o je vrlo snažan argument, iako između makedonskih »Velikdenskih« pjesama na koje je upozorio Belaj i hrvatskih kolednica kako su se ovdje navodile nema specifičnih tekstovnih podudarnosti, pa nije moguća nikakva praslavenska tekstovna rekonstrukcija. Teško je čak staviti kazivanje tih makedonskih pjesama u sklop praslavenskoga mitskog konteksta, koliko nam je do sada poznat.

Da se to u doba kad koledari obilaze dvorove rodio sin upravo bogu gromovniku, to se vrlo dojmljivo razabire iz jedne slavonske kolednice, već davno zapisane, kojoj se do sada poklanjalo vrlo malo pozornosti. U njoj dolaze stihovi:

[52] Danak svanu - koledo! . . . Munja šica - kole do! . . . Da možemo - koledo! otkupati - koledo! mladog boga - ko ledo! i božića - koledo! Stojanović 365

Tu je još živo prisutna izvornost praslavenskoga obrednoga teksta, ali nedostatak poredbenoga materijala za sada onemogućuje pravu rekonstrukciju. No mit se ovdje može doživjeti vrlo izvorno. Ne može biti dvojbe da se je tu ušlo u trag predaji o rođenju Perunova sina J arila.

Ali među makedonskim uskršnjim pjesmama našao je Belaj i takve koje ne govore o rođenju dječaka, nego o rođenju djevojčice. Da je rođena baš na Uskrs, kazuje se u njima čak vrlo izričito. T ako u jednoj:

[53 J PoAeHa je Mapa Ha A eH Djevojka BeAHKAeH.

rodena I13AerAa je Mapa Ha AeH BeAHKAeH,

na Uskrs 6pe, KaK ra BHAe jacHoTo cAyHL\e,

Hrt i sokol

6pe, rpMHa, rpMHa 11 ce TpecHa OT jaCHHHa 6e3 06Aau;H. Verković 26

- >>Rođena je Mara na dan Uskrsa. Izašla je Mara na dan Uskrsa, hej, kako ju vidje jasno sunce, hej, zagrmilo je, zagrmilo i zatriještilo iz jasnoga neba bez oblaka.«

Tu je već na prvi pogled sve razgovjetno: na Uskrs se bogu gro-movniku rodila kći. Nastupa s munjama i gromovima. Čak se i zove Gromovnikova

Mara, kao u jurjaškoj predaji o svetoj svadbi. A munja iz vedrine, kći

takozvana cyBa Mylha, osobit je znak Perunove moći i prisutnosti.76 Druga makedonska uskršnja pjesma nije manje izričita. U njoj ta

djevojka govori sama:

[54] He cyM OA 6ora rraAHaTa, TYK cyM OA MajKa poAeHa. Ha BeAHKAeH cyM poAeHa, Ha fypfeBAeH cyM KpCTeHa. CHMHnHeB 100

- >>Nisam od Boga pala, nego sam od majke rođena, na Uskrs sam rođena, na Đurđevdan sam krštena.<<

Tu je rođenje djevojke na Uskrs povezano i s Đurdevdanom. Malo je razloga sumnjati u to da je to predaja o tome kako se Perunu na Novu godinu rodila gromovita Mara, ubojita Morana. Zahvaljujući znatnom Belajevu otkriću i njegovu oštroumnom zaključivanju čini se da smo doista na tragu pradavnoj predaji o tome kako su se na Novu godinu Perunu rodila djeca, ]arylo i Morana ili Mara. To drugo ime može takoder biti praslavensko.77 Ono je tada kao i prvo u vezi s moriti i omara, a nije s kršćanskim imenom Marija, niti je pri prosto ime seljančice. Perunova kći je opasna i strašna, čak i onda kad je prekrasna djevojka koja zrači blistavim sjajem i mami svojom dražesti. I to joj etimologija imena možda izriče.

Ako su se doista J arilo i Morana oboje rodili na isti dan, na prvi dan u godini, nameće se zaključak da su blizanci. Belaj misli tako.78

76 Vidi Kapa1,mh, 1818 , s.v. cysa Mylha . 77 Usp. 3CCJI 17 (1990) s .v. mara. 78 Usp. Belaj, 1998, 186-187; 2007, 232-233.

Rot!nw

na Uskrs, krštena

na jurjevo

Perunova djeca

]arilo i

Morana blizanci?

Morana

Perunova,

]arilo Perunov i Velesov

Slavenska

predaja ne kazuje kako

je ]arilo došao

Vele su


I doista, rodoskvrni par blizanaca, kojih ljubav počinje još dok su bili zagrljeni u majčinoj utrobi, indoeuropski je mitski motiv, koji se osobito izričito javlja u vedskim tekstovima. T amo su to Yamal; i Yami, Blizanac i Blizanka. O njihovoj rodoskvrnoj žudnji vrlo izričito pjeva rgvedski himan 1 0, 1 0, 7.79 Mit o blizancima inače je vrlo izričito prisutan u helenskoj predaji, u onom što se pripovijedalo o Kastoru, Polideuku i Heleni, a mnogo je tragova ostavio i u baltičkoj i u germanskoj .80 Zbog svega toga Belajeva je pretpostavka daleko od toga da bude neuvjerljiva. To važnije je stoga ovdje istaknuti da u slavenskoj predaji nije do sada nađen pouzdan trag takvih mitskih predočaba. Slavenska nam tekstovna predaja ne daje razloga za pretpostavku da su J arilo i Morana blizanac i blizanka osim vrlo posrednoga i stoga neizvjesnog zaključka da su oboje rođeni istoga dana, na samu Novu godinu.

Mara l Morana ostala je Perunova i gromovita sve do kraja godišnjega kruga, s kojim se uklanja i onda obnavlja. Jarila, naprotiv, rano je napustio očev dvor i od Peruna prešao V elesu, poprimio neka njegova obilježja, pa onda dolazi na svoju svadbu posredujući između dvije božanske sfere; gore i dola, suhog i mokrog, ognja i vode. Ako mu bog Perun nedvojbeno jest otac, bog V eles kao da mu je poočim. Razabiru se tu odnosi slični kao oni u hetitskom mitu.81 Tu se sad postavlja pitanje kako je Jarila dospio Velesu. Slavenska predaja, koliko je do sada bilo moguće upoznati ju, govori o tome tako oskudno da zapravo uskraćuje odgovor. U ruskoj baladi govori nevjesta, dakle Mara, u kovilj-travi predstavljajući dragomu svoj rod: OAHH y MeWI 6paTeQb 6e3 BeCTYliiKH rrporraA (ill 1 247) - »jedan moj bratac nestao je bez vijesti« . Na to mlad junak prepoznaje u njoj svoju sestru jer je on taj brat koji je bio potpuno napustio očev dvor. I ništa više. Još oskudnije o tome govori hrvatska predaja

79 Usp. Ježić, 1987, 181-182. Tamo je Mislav Ježić preveo tu rgvedsku strofu ovako: Za Blizancem ja Blizanka zažudjeh l da legnemo na isti ležaj skupa. l Ko žena mužu predala bih tijelo. l Razišli bismo se ko točci kola. Ovo posljednje je vrlo suptilna astronomska poredba. Blizanac i Blizanka tu se shvaćaju kao sunce i luna.

80 Usp. Ward, 1968. 81 Vidi gore str. 341-342.

Hrt i sokol

s otoka Šipana: U dvoru mi devet braće, a deseti u djevojke (HNP 6,

2 1 1 , Nr. 98) . Tu je opisano tek stanje kada se J arilo iz daleka vratio očevu dvoru na svadbu i bavi se oko svoje sestre koja mu je sada nevjesta. Djevojka Mara, koja izgovara te riječi, ne zna dakako, da je Ivo, kojemu ih upućuje, upravo taj deseti brat. O bitnom mitskom zbivanju po kojem je J arilo postao i Velesov tu se ne saznaje ništa.

Vrela slavenske usmene predaje nisu nam od pomoći. Tko želi odgovoriti na pitanje kako se J arilo našao kod Velesa i postao i njegov, mora pribjeći domišljanju. To je učinio Belaj . On misli da su Perunova novorođenog sina oteli koledari. Oni su V elesovi ljudi i došavši do Perunova dvora za Novu godinu odnijeli su njegovo novorođenče u daljinu svojemu gospodaru.

Takav zaključak temelji Belaj na tome što su koledari ophodnici koji su u novogodišnjoj obrednoj povorci obilazili selom od dvora do dvora, često i maskirani. U etnologij i se je pak utvrdilo mišljenje da su zimski ophodi s maskama obredni prikaz dolaska duša pokojnih predaka na novogodišnje slavlje. Da su oni upravo to, razabire se, kako misle, po njihovu izgledu, odjeći i ponašanju. Za novogodišnju svetkovinu privremeno su se utjelovili u pripadnicima momačke družine koji kao ophodnici sudjeluju u obredu. Kako je pak bog V eles u slavenskoj mitskoj slici svijeta gospodar, upravo pastir, pokojnika koji pasu na njegovim zelenim poljanama,82 koledari koji predstavljaju pokojne pretke nedvojbeno pripadaju V elesovu svijetu. Kako pak oni pjevaju o Perunovu sinu, ima razloga za pretpostavku da su ga upravo oni oteli i odnijeli V el esu. 83

Da bi potkrijepio tu svoju pretpostavku, Belaj se poziva na dosta obilno potvrđene ophodničke pjesme koje sasvim izričito govore o otimanju sina, upravo prijete njime za slučaj da im domaćin dvora do kojega su pjevajući došli uskrati darove.84 Vrlo je karakteristična takva pjesma ova:

82 Usp. Katičić, 2003a, 89-91 . 83 Usp. Belaj, 1998, 138-139; 2007, 183-184. 84 Usp. Belaj, 1989, 156-157; 2007, 200-201 . O tim prijetnjama usp. Katičić, 1989,

34. Vidi gore str. 336.

Domišljanje

Duše pokojnih

predaka

Otimanje sina

Rajske

djevojčice

[/zet ćemo

ml.1dog sina

Rastrgat

ćemo sina


[55] Ak nas nete darovali, mi Vam bumo sinka krali, sinka krali otpelali, otpelali med rožice, med rožice, fijolice, medu rajske djevojčice. H 19

Te bi rajske djevojčice također bile Velesove, vjerojatno njegove kćeri. Belaj u njima prepoznaje one djevojke, ]urjevice, koje hrane i poje Jurjeve konje dok se on sprema na dalek put do nevjeste. 85 Slična je prijetnja: Ak nas ne 'te darovati, /mi vam b umo sinka zeli, l sinka zeli odnijeli l srede l uga zelenoga l srede cveća šarenoga (H 1 8) .

Isto tako u kraljičkoj pjesmi iz Lukovdola u Gorskom Kotaru:

[56] Stan'te, stan'te, hranitelju, stan'te, stan'te, darujte nas, darujte nas, ne drž'te nas, ne drž'te nas, otprav'te nas. Mi smo noćas malo spale, malo spale, rano stale. Ako ne bu sega tega, zet ćemo vam mlada sina, mlada sina gospodina. č 53

Orgijastičku narav poprimaju takve ophodničke prijetnje u drugoj pjesmi:

[57] Ako ne ć'te darovati, oćemo vam sinka zeti, najmlajšega, najdražega, oćemo ga otpelati s crne gore v ravno pole, med de klice, med snašice, tam čemo ga rezigrati, rezigrati, restancati.

85 Vidi gore str. 336.

H 14

Hrt i sokol

Tu se deklice i snašice ponašaju kao krvožedne menade, žene koje je zgrabilo sveto Dionizovo ludilo. T o što se opisuje pravi je <J7WQCXYf16c;, bakhantsko rastrzavanje žrtve golim zubima i krvavim usnama. T o je vrlo jasan trag orgijastičkoga kulta u slavenskoj obrednoj predaji. I u skladu s tim pradavnim predodžbama žrtva, u ovom slučaju ljudska, sin domaćinov, postiže status blaženstva:

[58] Ak nam ne 'te daruvali, mi vam bumo sinka zeli, sinka zeli otpelali, v ono dole ravno pole de nam rastu modre rože, modre rože fijolice ke nam beru devojčice, devojčice plenčice (!). Tam ga bumo rezigrali, rezigrali, restancali, s belim kruhom nahranili, s rujnim vinom napojili. H 19

Belaj se za svoju pretpostavku o tome da su koledari odnijeli novorođenoga Perunova sina poziva na neke od tih pjesama. One su doista ne samo vrlo zanimljive, nego i vrlo sugestivne baš u njegovu smislu. Nevolja je s njima za njega samo to što ih ne pjevaju ophodnici koledari o Novoj godini, nego ophodnici jurjaši o Jurjevu danu.

Jesu li i jurjevski ophodnici V elesovi ljudi? Oni se, kako pokazuju pjesme koje pjevaju, potpuno identificiraju s Jurjem, J arilom, s njegovim hodom i dolaskom pred vrata Perunova dvora. Oni, dakako, jesu V elesovi, ali upravo onoliko i onako koliko i kako je i sam J arilo V elesov. Oni ga sigurno nisu oteli i odnijeli V eles u jer s njim dolaze od Velesa od iza mora. Njihova prijetnja da će domaćinu ako ih ne obdari odnijeti sina ne odnosi se na Jarila. Ti stihovi nisu argument za Belajevu pretpostavku. Da se tekstovna predaja s njom ne slaže, pokazuje i to što se jurjaši ne prijete samo da će uzeti sina, nego i kćer:

B!diemtz'o

Te pjesme

ne pjevaju koledari

]urjaši se identificiraju

s Jurjem, oni

ga nisu oteli


[59] Darujte nam svetog jurja: Ak ga ne ć'te darovati,

Uzeti će kćer kuću ć'mo vam potkopati, vašu ćerku otpeljati, otpeljati i odvesti,

Pjesme ne govore daje

]arilo otet

Zasluga i dug

ali kući ne dovesti. H 21

A Perunova kći Morana nije ostavila očev dvor i nije otišla V eles u, nije postala V elesova, osim time što je postala J arilo va, koliko je J arilo Velesov. A on je sigurno i to.

Ono što nam govore autentični tekstovi nije onako jednostavno i jednoslojno kao priča koju je, vrlo domišljato, ali očito malo prenagljeno, tu smislio Vitomir Belaj . Uostalom, i on sam vrlo izričito kaže da se u pjesmama nigdje ne spominje kako se Perun ov sin odvodi V el esu. T o je tu temeljna činjenica. Zbog toga se i ne može, bar za sada, rekonstruirati takvo obredno kazivanje mita.

Kako god tu treba staviti točku, valja ipak pripomenuti da je svime time pokazano tek to da Belajeva pretpostavka o tome da su koledari, V elesovi ljudi, oteli Jarila, Perunova najmlađega sina, i odnijeli ga V elesu kod kojega je odrastao s njegovim djevojkama kao svojim sestrama, - da ta pretpostavka nema potpore u tekstovima. Nije pokazano i to da ta pretpostavka ne stoji. Ona je vrlo suvisla i uvjerljiva, dobro se uklapa u mitski kontekst, koliko nam je poznat. A to da ju je zamislio i obrazloženo iznio ostat će Vitomiru Belaju trajna zasluga. I ovaj pisac ostao mu je od toga u dugu.

Hrt i sokol

6. Tuđe i svoje

U sjevernoruskom svadbenom običaju nevjesta gledajući u roditeljskoj kući prema mladoženji koji joj se približava pjeva ovakvu obrednu pjesmu:86

[60] I1AeT-TO BeAb qp<-qp<emm ITO MOCTOQbKY KaAHHOBy. -KaAHH MOCT BhrrH6aHTQe, KaAHHbi-Te AOMaiOTQe.

J13-ITOA rrpaBOH-OT HO)I(eHbKH BOAa-rpe3h Bbl)l(lfMaHTQe, H3-ITOA AeBOH-OT HO)I(eHbKH OfOHb C HCKpaM BbiAeThiBaeT PC 342b, NQ S

- >> Ide pak to tuđ tuđin po mostiću kalinovu. - Kalinov se most sagiba, kaline se lome . . . . Ispod desne noge voda se i mulj ižima, ispod lijeve noge oganj s iskrama izlijeće.<<

T u naravno najveću pozornost pobuđuje neobičan hod mladoženjin, jednom nogom u vodi i blatu, drugom nogom u ognju i iskrama. Ali uočiti valja i to da nevjesta mladoženju naziva tuđim tuđinom.

U pretkršćanskoj slavenskoj vjerskoj slici svijeta svaka ljudska

Tud tudin

svadba ponavlja onu božansku od koje je godini rodnost. Ljudska ]arilo dolazi

svadba obredno predstavlja božansku i od nje dobiva svoju plodo- iz daleka

nosnu snagu na kojoj se zasniva nastavak života u rodu. U svadbe-nom se obredu stoga mladoženja prikazuje kao Jarila koji dolazi iz daleka, od iza mora, iz tuđe zemlje. Zato je on nevjesti tuđ tuđin.

Nije to nikakva kreativna improvizacija, nego je taj naziv za Čvrsta

mladoženju čvrsto ukorijenjen u obredno j tekstovnoj predaji. T o obredna

osobito zorno pokazuje sveta zagonetka, također u sjevernoruskom tekstovna

svadbenom običaju, sadržana u tužaljci nevjeste koja plače jer mora predaja

ostaviti roditeljski dom:



(61) BOIIIAa MOJI BOAJI BeAlfKaJI BO Aeca BO TeMHbie,

Tamna šuma B Aeca TeMHbie, ApeMy'IHe.

Medvjed

Zmaj

Zeleni lug

Svekar i

svekrva

Djeveri i

za ove

Tud tudin

KaK HaiiiAa Aa TPH Aopo)!(eHhKlf. flo ITepBoil ITO III Aa ITO Aopo)!(eHbKe -MeABeAb-TO Ae)!(lfT CO MeABeAHQeH. Y)!( TYT MOJI BOAJI lfCITyraAaCJI, CO AOpo)!(eHbKlf BOpO'IaAaCJI. KaK ell\e-To HaiiiAa Aopo)!(eHbKy, Ha 3TOH TO ITyTe-Aopo)!(eHbKe Ae)!(lfT 3MeH CO 3MeJITaMlf. Y)!( TYT MOJI BOAJI HciTyraAaCJI, CO AOpO)!(eHbKlf Bopo'IaAaCJI. flo TpeTbeil TO ITOIIIAa ITO Aopo)!(eHbKe -3eAeHOH-OT Ayr pa3pb!B'IaTblll. Y)!( KaK TYT MOJI BOAJI lfCITyraAacJI, CO AOpo)!(eHbKlf BOpO'IaAaCJI. Y)!( KaK MO)!(HO 3HaTb, MO)!(HO BeAaTlf, CaM OH Aa AOfaAaTlfCJI: flo ITepBoil ITO Aopo)!(eHbKe He MeABeAb Ae)!(lfT C MeABeAlfQeH -CBeKop CO CBeKpOBYIIIKOH. Ha BTopoil-To Ha AOpo)!(eHbKe He 3MeH CO 3MeJITaMlf -AeBepbJI CO 30AOBYIIIKaM. KaK Ha TpeTheil To Aopo)!(eHhKe He 3eAeHblll Ayr Ae)!(lfT pa3pb!B'IaTOH -Ae)!(lfT 'IY)!( qy)!(eHlfH e '�Y)!(lfe CTopoHyiiiKlf. 11 234-235

- >>Ušla je moja velika djevojačka sloboda u tamne šume, u tamne šume neprohodno guste. I našla je tri staze. Pošla je po prvoj stazi - a to leži medvjed s medvjedicom. I već tu se moja sloboda preplašila i vratila se s te staze. I našla je još jednu stazu, a na tom putu i stazi - leži zmaj sa zmajadi. Već tu se moja sloboda preplašila i vratila se s te staze. I pošla je po trećoj stazi - a tamo leži zelena livada razrovana. Već tu se je moja sloboda preplašila i vratila se s te staze. Već se nekako može znati, može saznati, sama mogu pogoditi: Na prvoj ono stazi ne leži medvjed s medvjedicom - svekar sa svekrvom. Na drugoj ono stazi

Hrt i sokol

nije zmaj sa zmaj adi - djeveri sa zaovama. A na trećoj ono stazi ne leži zelena livada razrovana - leži tuđ tuđin iz tuđe zemlje.«

Čudna je ta zagonetka, a još čudnija odgonetka, ali je slika vrlo jasna. To je živo slavensko poganstvo. Tamne šume, neprohodne i guste, to je V elesov svijet, njegovo carstvo. U šumi se on i pokazuje: kao zvijer medvjed, kao zmaj i kao zeleni lug. T o je svijet gospodara šuma. Svijet nama stran. A odgonetka veli da su medvjed i medvjedica zapravo svekar i svekrva, zmaj sa zmajadi zapravo djeveri i zaove, dakle sve bliski pripadnici mladoženjina roda. A kada se čuje da je zeleni lug tuđ tuđin, jasno je da je to mladoženja sam. On je tuđ i njegovi su tuđi jer nisu pripadnici nevjestina roda. T o je uostalom i pretpostavka sklapanju valjanoga braka. Put nevjeste mladoženji i njegovima odlazak je u strašan i nepoznat svijet, kao u tamnu, neprohodnu šumu. Zato nevjesta obredno plače i oplakuje svoj usud.

Ista zagonetka s istom odgonetkom javlja se i u drugoj svadbenoj tužaljci. U tome plaču nevjesta pripovijeda svojim roditeljima o snu koji je usnila. Među ostalim je vidjela i ovo:

[ 62] BhiXOAHAa KpacHa AeBHI�a BO IIIHpoKo BO q11cTo noAe. CepeAH Aa IIOA5! q11cToro CTOHT ropyiiieHbKa BbiCOKa5!. Ha rope Ae)!(HT 3Bepb co 3BepHHOJO, 3Me5! Ae)!(HT Aa co 3Me5!TaMH. CepeAH rOpbi BbiCOKHe CTOHT CTOA6 Aa HOBOToqeHhiH. OH rop11T, pa3rop5IeTC5!, KpyroM HCKpaMH 06CbiiiaeTC5!. B hr cKa)!(HTe, Bhi, noApy)!(eHbKH, K qeMy Aa COR np11BHAeAC5I? Aa 11 caMa 3HaJO, caMa BeAaJO, qTO He ropa CTOHT BhiCOKa5!, -TYT qy)!(a5! AaAbHa cTopoHa, 3AOAeHKa He3HaKOMa5!. Ae)!(HT He 3Bepb co 3BepHHOJO, -

Velesov svijet

Mladoin�ia je

tud, ne pripadd

nevjesti nu

rodu

Gora

Zvijer

Zmija

Tuda zemlja

Svekar i svekrva

Djeveri i zaove

Užas momački


AHXOH CBeKop CO CBeKpOBKOIO; Ae:>KaT He 3MeH CO 3Me.HTaMH, -TYT AeBepb.H co 30AOBKaMH; CTOlfT He CTOA6 Aa HOBOTO'IeHblll, TYT rpo3a CTOHT MOAOAeQKa.H, He ropHT, He pa3rop.HeTc.H, AO rropbl Aa IIOXBaA.HeTC.H. ill 523-524, NQ 1697

- »Izlazila je prekrasna djevojka u široko ravno polje. Usred ravnoga polja stoji gora visoka. Na gori leži zvijer sa zvijericom, zmija leži sa zmijadi, nasred gore visoke stoji stup novoistokaren. On gori i razgara se, oko sebe sipa iskre. Kažite, vi, moje drugarice, čemu mi se taj san prividio. A ja i sama znam, sama saznajem da to ne stoji gora visoka - to je tuđa daleka zemlja, zločinka nepoznata. Ne leži to zvijer sa zvijericom, - zao svekar sa svekrvom; ne leže to zmaj sa zmajadi, - tu su djeveri sa zaovama; ne stoji to stup novoistokareni, - tu stoji užas momački, ne gori ne razgara se, za sada se samo šepuri.«

Mladoženja Mladoženja se nevjesti čini užasnim na prvom mjestu zato što je užasan jer je tud tuđ, u tuđoj zemlji, koja je kao tuđa tu i zločinka. Obilježja tuđine

posve su mitska, a ista su kao i u prethodno navedenom svadbenom plaču.

U oba se ta plača tude, kojemu pripada i mladoženja kao tud tudin povezuje s obje teriomorfne, životinjske pojave gromovnikova protivnika. On je tamo prisutan i kao zvijer (zvbv), i to na prvom mjestu medvjed (medvedb) , i kao zmaj ili zmija (zmbjb, zmbja) . Vrlo

Zvijer i zmaj izričito to kazuje treća ruska svadbena pjesma, i ona sa sjevera. Tu pjeva nevjesta o mladoženji koji na svadbeni dan upravo stupa u njezinu roditeljsku kuću:

Tud tudin [63] KaK HAeT :>Ke '�Y:>K-'Iy:>KeHHH K HaM BO CBeTAYIO CBlfTAlfQIO, Aa BO CTOAOBYJO ropHHQJO.

Skočio je skotski, pogodio zvjerski

OH 3acKOQHA rro-cKOTHHHOMy, Aa 3afA.HAeA II0-3BepHHOMy. Y:>K KaK .H HcrryraAace, y MeH .H, MOAOAeiiieHbKlf,

HO)I(eHbKII 110AAOMIIAIICe, pyu;eHbKll 011YCTllAIICe, 3aXBaTIIAO cepAeli;IIKO. KaK Aa TYT II AO TOBO, AO TOBO ll 110 Te fOAbi, R XOAIIAa )Ke, MOAOAa, BO Aeca Te 110 BOAAIIHKII, Aa BO 110AR Te 110 RfOAKII. PaH bille R He 6oRAace

Hrt i sokol

B AliCe 3BepR-TO AIOTOBa, Aa MeABIIAR cepAiiTOBa, KaK R CeHIJ;RC liCI1yraAaCR. PC 102, N9 l l S

- >>Kako to samo ide tuđ tuđin, k nama u svijetlu gostinsku sobu, u sobu s prostrtim stolovima. Skočio je po skotski, i pogledao po zvjerski. A kako sam se samo ja već prestrašila, u mene, mlade, presjekle su se noge, ruke su klonule, zapelo je srce. A ja sam tu i do tada, do tada i tih godina, hodila, mlada, u šume po bobice, i u polja po jagode. Ranije se nisam bojala, u šumi ljute zvijeri i srditoga medvjeda, kako sam se sada preplašila.<<

Pjesma je tu široko razvedena da bude što dojmljivija. Tu su i sva mitska obilježja. Mladoženja koji prvi put ulazi u kuću naziva se sasvim izravno tuđim tuđinom (qy)K-qy)Kemm) . To tu stoji na početku, i to je temeljno, u tome je sve. Mladoženja dolazi u nevjestinu kuću kao stranac, dolazi iz tuđine. Mitski: dolazi po dalekom putu od iza mora, preko brda i dolina.

Tu je sad oboje: i medvedb, kao u nevjestinu plaču koji je tu naveden kao prvi, i zverb, kako je u plaču koji je tu naveden drugi. Tu se jasno pokazuje da oboje pripada još prvobitnoj slavenskoj obrednoj tekstovnoj predaji . To potvrđuje i ruski zagovor, iz kojega se vidi i to kako se oboje javlja sasvim neposredno povezano u izvornom obrednom tekstu, a pripada i sferi crnoga (čbrno) i tamnog (tbmno).

U tom se zagovoru kazuje: II noHecii, qepHbiH 3Bepb MeABeAh, B TeMHbie Aeca, 3aTonqii, qepHbiH 3Bepb MeABeAh, B Ahi6yqiie 6oAoTa (MaH: 86, N9 2 1 5) - »i ponesi to, crna zvijeri medvjede, u tamne

Nisam se tako

bojala zvijeri

medzjedu

Mladoženja

dolazi iz tudine

Z vijer

medvjed

Crno i tamno

Zeleni lug ....., T rago vima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

šume, zatopći, crna zvijeri medvjede, u bibava blata«. Osobito je znatno što su u ovom trećem plaču sasvim usporedo uvršteni ITO CKOTHHHoMy i ITO 3BepHHoMy. Time se medvjed, teriomorfni protivnik gromovnikov, dovodi sasvim jednoznačno u vezu sa stočjim

Stočji bog bogom (skofbjb bogo) , velikim bogom Velesom.

Orao na dubu

Visoko sjediš,

daleko glediš

U šumi se

zacrnilo

Svekrva

i zaove

U šumi se

zabijelilo

Dalje se razvijaju obilježja tog mitskoga ustrojstva u ruskoj pokladnoj pjesmi:

[64] Ha Ay6y CHAHT opeA, a IIOA Ay6oM rraBa. BorrpoiiiaeT opAa rraBa KpacHaJ�: »A 'lero Thr, opeA, B hiC OKO CH AH III? BhiCOKO CHAHIII, AaAeKo rAJ�AHIII?« - »>l BhiCOKO CH)Ky, JI AaAeKo rAJ�)Ky. >I AeAeKo rAJ�)Ky, Aa AHBO BH)Ky: Y)K H 'ITO 3TO B Aecy MHe IIOBHAeAOCJI? Y)K H 'ITO B Aecy 3a'IepHeAOCJI? TH He MeABeAHQa C MeABeAJITKaMH.« - »HeT, TO CBeKpoBa MOJI CO 30AOBKaMH.«

A onda paunica kao nevjesta u nastavku pjeva opet od početka, sve riječ po riječ isto, tek je sada orlov odgovor i pauničin njemu ovakav:

Y)K H 'ITO 3TO B Aecy MHe IIOBHAeAOCJI? Y)K 'ITO 3TO B Aecy 3a6eAeAOCJ1? TH He Ae6eAyiiiKa C Ae6eAJITKaMH?«

- »HeT, TO MOj! MaTylliKa co cecTpH'-\aMH.«

Hrt i sokol

Ill 339, NQ 1 185

- »Na dubu sjedi orao, a pod dubom paunica. Pita orla prekrasna paunica: 'A što ti, orle, visoko sjediš? Visoko sjediš, daleko gledaš?' - 'Visoko sjedim, daleko gledam. Daleko gledam, i vidim čudo: I što se to meni već u šumi pokazalo? I što se je to u šumi zacrnilo? Nije li to medvjedica s medvjedićima?' - 'Ne, to je moja svekrva sa zaovama.' «

A onda paunica kao nevjesta u nastavku pjeva opet od početka, sve riječ po riječ isto, tek je sada orlov odgovor i pauničin njemu ovakav:

- >>Visoko sjedim, daleko gledam. Daleko gledam, i vidim čudo: I što se to meni već u šumi pokazalo? I što se je to u šumi zabijelilo? Nije li to labudica s labudićima?<< - >>Ne, to je moja majčica sa sestricama.<<

Tu je crno vrlo uočljivo suprotstavljeno bijelomu, praslaven-

Majka i sestre

ski Čbrno : belo. Ta oprjeka nosi cijelu strukturu pjesme. S njom Crno i bijelo

je povezana suprotnost svojte i rodbine. Svekrva i zaove pripadaju mladoženjinu rodu, a njezina majka i sestre nevjestinu. S njezinoga gledišta svekrva su i zaove crne, a majka i sestre bijele. T o je jedan od konkretnih sadržaja suprotstavljenosti tih boja. Noći i dana.

U taj sklop tekstovne predaje ulazi i zmija (zmbja) . O mladoženji- Snubok

nu snuboku koga naziva tuđim lukavim87 proscem (qy)l( AeCAIIBOH-oT cBaTyiiiKO) pjeva nevjesta ovako: 3acKo�IIA no 3BepiiHoMy, l Aa 3aiiiiineA no 3MeiiHoMy - »skočio je po zvjerski, zasiktao je po zmijski«. T o sasvim uvjerlj ivo potvrđuje da se tuđi rod kojemu pri-pada mladoženja s nevjestina gledišta pribraja sferi boga V elesa i pokazuje da se u tekstovima Što se ovdje navode doista čuva živa predaja slavenskoga poganstva. Ne valja previdjeti da se u njima svagdje prisutni šuma (leso) i polje (pofe), čime se sve to područje Šuma, polje

suprotstavlja kući (domo) i dvoru (dvoro) oko nje. Šuma i polje tako dom, dzoor

87 Važno je tu uočiti da AeCAHBbiH ne znači samo 'lukav', nego i 'šumski', pa se onda etimološki vezuje za Aec 'šuma'. To je značenje ovdje u mitskom kontekstu osobito važno.


Tude suprotstavljeni kući i dvoru predstavljaju pak ono što je tuđe (t'ude).

Snubok dolazi

kao i mladoženja

Nisam se bojala ni

trijeska,

ni tutnjave

O tome se tu i radi. Suvislost nama potpuno nepoznatoga misaonog sustava koji je zakodiran u toj uvelike razdrobljenoj i slabo preglednoj tekstovnoj predaji izvanredna je.

Snubok se kao izaslani predstavnik mladoženjina roda u takvim pjesmama javlja i na njegovu mjestu. Tako u ovom plaču:

[65] Aa no MOeTy TO KaAHHoBy.

f1epeBOAHHKlf AOMIOTL\e,

Aa MOeTOBlfL\11HKlf 3h!6AIOTL\e.

Aa III To KAaAeT PYKH Hi eKo6y -

OT PYKH eKo6a BhirHyAaeh.

0TBOp11A ABepH Hi rr.siTy,

3aeKOL\lfA no-eKOTI1HHOMy,

Aa 3arARAeA no 3Bep11HOMY

Ha MeHR , MOAOAeiiieHbKy.

Y:>K KaK R HenyraAaee.

51 XOAHAa :>Ko MOA O Aa,

Aa no Aeey ApeMyL\eMy,

Aa no 6oAoTy ebiTIYL\eMy,

He 6oRAaeh R, MOAOAa,

H li TpeeKy, Hl1 BepeeKy.

Y:>K K aK R HenyraAaee

B H36e e BaTa AeeAHBOBO.

Ho:>KeHhKH noAAOMHAHee,

pyL\eHKlf onyeTHAHee,

MOR 6yi1Ha.H rOAOBa

e nAeL\11KOB noBaAHAaee,

Aa 3aXBaTHAO eephAeL\HKO.

Y:>K KaK 3TOT AeeAHBhili e BaT

Bee XOAHA Aa noxa:>KHBaA,

poBHO L\epT-OT IIOHaiiiHBaA

He nyTeM, He AoporOio -

eo6aL\hHM npo6e:>KHIIIqoM,

Aa BopoHhHM rrpoAeTHIIIqoM. PC 319a, NQ 288

88 Druge su varijante te tekstovne predaje PC 101 , NQ 1 12; 128, NQ 165; 1 29, NQ 166; 1 29, NQ 167; 327a, NQ 3 ; 334a-b, NQ 4; 342b-343a, NQ 5; 347, NQ 5.

Hrt i sokol

- >>A što to ide lukavi snubok, po mostu kalinovu. Daske se lome, mosne grede se njišu. Što stavlja ruke na sponu, - od ruke se spona svinula. Orvorio je vrata udarcem pete, skočio je po skotski, i pogledao po zvjerski na mene mladu. Kako sam se već prestrašila! Ja sam pak mlada hodila po gustoj neprohodnoj šumi, po pištavom blatu. Nisam se bojala, ja mlada, ni trijeska, ni tutnjave. Kako sam se samo u izbi preplašila lukavoga snuboka. Noge su mi se presjekle, ruke su mi klonule, a moja plahovita glava oborila se s pleća, i zapelo je srce. Kako je to već samo lukavi snubok sve hodio i obilazio, kao đavol gonio, ne putem, ne cestom, - nego gdje pas protrči, gdje vrana proleti .«

Tu se jasno prepoznaju obilježja prisutnosti boga gromovnika. Bog

Trijesak i tutnjava izraz su njegove sile. Ruski BepecK može značiti gromomik

i 'udar groma'. Javljaju se tu uz skotski skok i zvjerski pogled, pa su u nevjestinoj pjesmi prisutna oba velika boga. Zabilježena je iz ruskoga pučkog govora ovakva izreka: Eepe3y BepecKoM pacKoAHAO, a pe651T oKoAo Hee orAyUIHAo. TaKoM rpo3bi H He 6brAo - BepecK 3a BepecKOM, TOro H )l(AH - y6heT (CPHf S.V. BepecK)- »Brezu je raskolio udar munje, a djecu uokolo je zaglušio. Takve oluje još nije bilo - udarac munje za udarcem munje, čekaj samo - ubit će.«

Druga jedna varijanta pokazuje da gromovnikova obilježja tvore čvrst sastojak te obredne tekstovne predaje:

[ 66] 51 XOAHAa, 3AOI_\eCHaR, BO Aeca TO ApeMy'-\He, He 6oRAace MOAOAa, HH TpecKy, HH sepecKy, HI:! 3BepR AJQTOBO, HI:! TyqH-TO CTparnHb!e PC 327a, NQ 3

- >>Hodila sam, ja zlosretna, u šume guste neprohodne i nisam se mlada bojala, ni trijeska, ni tutnjave, ni ljute zvijeri, ni strašnoga olujnog oblaka.<<

Tu su i trijesak i tutnjava, tu je i ljuta zvijer, ali i prijeteći gromo-

Trijesak i tutnjava,

ijuta zvijer i strašan oblak

vit oblak. Oba se velika boga tako suprotstavljaju jedan drugomu, Oba

oba u odnosu prema nevjesti. Bila je s njima u ravnoteži, a sada je, velika boga

Ne umije saobraćati

s ijudima

I medvjed,

i zmija - tudi rod

Lav

- ijuta zvijer


kad je naišla svadba, tuđe silovito i prijeteći prevladalo. U svadbi se oboje spaja, u njoj se suprotnost zaoštruje, ali i dokida.

Mladoženja i snubok su s gledišta nevjeste bića iz tuđega svijeta i stoga posve neprikladna za ljudski saobraćaj . Ona o jednome i o drugom pjeva:

[67] OH 3aCKoqlfA no-cKOTHHHoMy, 3afA.l!AeA no 3aBepHHOMy. He yMeT qy)i(-qy)l(eHHH BAOAh no TepeMy npoHTHCh, C AIOAhMH CAOBa-TO MOABHTH, Aa HHCKO CTaTh-nOKAOHHTHCe. PC 327a" N9 3

- >>Skočio je po skotski, pogledao je po zvjerski. Ne umije tuđ tuđin dolje po trijemu prošetati se, s ljudima riječ progovoriti, nisko stati i pokloniti se.«

U ruskim svadbenim običajima rabe se medvjed (MeABeAh) i medvjedica (MeABeAHu;a) kao nazivi za mladoženju i za nevjestu, uvijek s gledišta roda kojemu ne pripadaju. I svekrva se obredno izjednačuje s medvjedicom. A uz to se svekrva i nevjesta, jedna s gledišta druge, izjednačuju i sa zmijom (3MeJI) .89 Tako oba životinjska pojavna lika boga V elesa u svadbenom obredu stoje uvijek za onaj tuđi rod.

Divlja zvijer susreće se u još jednom motivu tih ruskih pjesama. Nevjesta moli svojeg oca ili brata da ode u šumu i odande dovede ljutu zvijer te se time prestraši mladoženja i potjera da se vrati neobavljena posla:

[68] Aa Thi CXOAH-KO cy-6aTJOIIIKO, Aa BO Aeca-Te BO TeMHhie, Aa BO rapH-Te ApeMyu;He, Aa Th! HaHAH-KO, cy-6aTIOIIIKO, Aa A�Ba-3BHp.H-TO AIOTOBa, Aa MeA BH Aa cepAHTOBa, Aa npHB.H)J(H-Ko, cy-6aTJOIIIKO, Aa cepeAh IIIHpoKHe YAOL\hKl:l.

89 Usp. YcrreHcKHH, 1982, 101-103, 163-166; Katičić, 2008a, 161-162 .

Hrt i sokol

Aa AeB-oT 3BHpb rroBopoTHTu;e, Aa A06pb!H KOHb 3aBopoTHTu;e. PC 137, N9 13'P0

- »Daj silazi, gospodaru tatice, u šume, u one tamne, u gore gusto zaraštene, neprohodne, i nađi, gospodaru tatice, lava, ljutu zvijer, medvjeda srditoga, i priveži ga, gospodaru tatice, usred široke ulice. Lav će se, zvijer, okrenuti, a dobar će se konj uzvrpoljiti.«

Nema dvojbe da to treba razumjeti onako kako u drugim varijantama izričito i stoji: AeB-OT 3BHpb rroBopoTHTIJ,e, l y qpwro qpzeHHHa l A06pbiH KOHh 3aBopoTHTIJ,e (PC 1 1 3, NQ 1 39) - »Lav će se, zvijer, okrenuti, a u tuđega tuđina dobar će se konj uzvrpoljiti«. Ali ipak valja upamtiti da se tu, kada je riječ o zaustavljanju mladoženje što dolazi nevjesti, govori samo o konju. (usp. dolje str. 382-387)

Oprjeku pak o kojoj se tu radi potpunije izriču druge sjevernoruske svadbene pjesme, također u plaču nevjeste:

[ 69] T >DKeAeHhKO pacCTaBaTHOI CO CBOHM pOAOM-ITAeMeHbiO, CO CBOHM OTIJ;OM-MaTepb!O.

T .H)!(eAeHbKO rrpllBbiKaTh 6yAeT KO qy)!(OMy OTIJ;y-MaTepH, KO qy)!(oMy poAy-rrAeMeHH. P6 3, 79, N9 2, 12, 10-17

- »Teško je rastajati se sa svojim rodom i plemenom, sa svojim ocem i materom . . . . Teško će biti privikavati se tuđemu ocu i materi, tuđemu rodu i plemenu.<<

Tu je sasvim jasno rečeno da se tuđemu (t'ude), o kojem je ov-

Konj će se

uzvrpolji ti

Svoj rod tudi rod

dje bilo toliko riječi, suprotstavlja svoje (svoje). To su ključne riječi Tude - svoje koje uz ostale takve nose ustrojstvo poganske slavenske vjerske slike svijeta.

Ista oprjeka javlja se u tim sjevernoruskim svadbenim pjesmama i u sasvim drugom kontekstu. Tuđenje nevjeste od mladoženjina roda zna biti i još žešće izraženo. T ako u ovoj svadbenoj pjesmi:

90 Druge su varijante te tekstovne predaje: PC 1 13, N9 139; 1 14, N9 142; 1 14, N9 143; 1 15, N9 145; 177, N9 16; 177, N9 16' 212. N9 228; 3086=309a, N9 l ; 3336-334a, N9 4.

Tudi tudini

Svoj rod

i pleme


[70] 5I y Ay6oBOrO CTOAa Aa IIOCTORAa BO pyKaX 6b!Alf IIOAHOCbl 30AoqeHbie, Ha IIOAHOCaX 6b!Alf qapoqKif xpycTaAbHb!e, BO qapoqKaX XMeAbHOe 3eAeHO BlfHO 3AOAeRM qpKI1M qy)!(aHHHaM, 3Tb!M rOCTRM He3HaKOMbllfM. J1 IIOKOpHAa CBOIO MAaAyiO roAOBYIIIKy: rrepBbiH pa3 R IIOKAOHHAaCR -MOR BOAIOIIIKa C rOAOBYIIIKlf yKaTHAaCR, ApyroJ'l: pa3 R IIOKAOHHAaCR -rro6AeKAO MOe 6eAOe AlfqlfKO, TpeTHH pa3 R IIOKAOHHAaCR -IIOAPO)!(aArr MOH pe3Bhie HO)!(eHhKH CBOe poA-IIAeMR KpacHa AeByiiiKa rrocpaMHAa.

P6 3, 28, NQ l, 14, 35-50

- >>]a sam stajala kraj dubova stola - u rukama su mi bili pladnjevi pozlaćeni, na pladnjevima su bile kristalne čašice, u čašicama opojna rakija za zlotvore tuđe tuđine, te nepoznate goste. I pokorila sam svoju mladu glavu: prvi sam se put poklonila - moja djevojačka sloboda otkotrljala se je s glave, drugi sam se put poklonila - povenulo je moje bijelo lice, treći sam se put poklonila - zatresle su se moje čile noge, svoj sam rod i pleme ja prekrasna djevojka posramila.«

Odbojnost prema mladoženjinu rodu kao prema tuđem tu doista ide prema skrajnoj skrajnosti. Teško je reći je li tako bilo već u praslavenskim svadbenim pjesmama ili je to možda osebujan razvoj sjeverno ruske predaj ne kulture. Tekstovi koji se ovdje navode pripadaju samo sjevernoruskom folkloru, po mnogo čemu osebujnom, ali to da se pri svadbi tuđe suprostavlja svojemu tako je izvorno i arhaično, izravna pak oprjeka ključnih riječi t'udb i svojb tako je temeljna da je teško pomišljati da ona tu nije nasljeđe još praslavenskoga obrednog pjeva vezanog za svadbu, najprije svetu božansku, a onda i svaku ljudsku, jer svaka ljudska ponavlja onu božansku.

Iste predodžbe dolaze do izražaja i u drugoj sjevernoruskoj svadbenoj pjesmi:

Hrt i sokol

[71] 5J: He 6oJOCh Aa He IIOAOxaJOCh, 11 He CThDKych Aa 11 He copoMAIOCh, IlOKa CBOH AOM Aa-if CBOJI BOAJI, IlOKa y CBOHX )l(aAaHHhii1X pOAHTeAeif. Bh! rrocAylllaifTe, )l(aAaHHhie poAHTeAH! MHe-Ka CMHTh AH IIOAOHTH K CTOAY Ay6oBoMy, IIOKAOHI1Th CBOJI fOAOBYillKa, rroKopHTh cBoe cepA3IllYqKo 3TI1M fOCTJIM He3HaKOMhii1M, 3THM qy)i(HM qy)l(eHHHaM, BCeMy Kpyry MOAOAel.IKOMy, MOAOAY KHJI3JO B oco611Hy? P6 3, 35, NQ l. 18, 33-34

- »Ne bojim se i ne plašim se, i ne stidim se i ne sramim se, dokle god sam u svojem domu i u svojoj slobodi, dokle god sam u svojih dragih roditelja. Poslušajte, vi, dragi roditelji! Smijem li ja pristupiti stolu dubovomu, pokloniti svoju glavu, pokoriti svoje srce tim nepoznatim gostima, tim tuđim tuđinima, svemu krugu mladih junaka i osobito mladu knezu?<<

Kako god je to isti motiv, tu se ipak nazire da će se suprotnost

Svoj dom,

svoji roditelji

Tudi tudini

tuđega i svojega, koja se i tu vrlo jasno izriče upravo tim riječima, u Tude svadbi prevladati, da će tuđe postati svoje i tuđi rod svojta. U tom postaje svoje smislu upućuju i riječi što ih na sjevernoruskoj svadbi pjeva nevje-sta: Tbi nocAyiiiaH qy)K qy)K6IfHHH! e MOHM poAOM cono3HaTHOI (P6 3, 39, N9 l , 24, 1 3-14) - »Ti, poslušaj , tuđi tuđinče! S mojim se rodom valja upoznavati«.

A kako se rodovi, isprva tuđi jedan drugom, svadbom zbližavaju razabire se iz jedne druge sjevernoruske svadbene pjesme:

[72] I1 ysHAaAa, npHMeTHAa, qTo poAHTeAh-TO Moif 6aTJOillKO BO l.IBeTHhl IIAaThJI OAeBaeTCJI, C pOAOM-IIAeMeHeM CKOIIAJieTCJI, B rryTh-AOpO)I(eHhKY CHapJI)I(aeTCJI 3a qy)I(HM 3a pOAOM-IIAeMeHh!O CO CBOHMa OH CO 3BaThiMa P6 3, 18-19, NQ l, 6, 6-12

Oba se roda

upoznavaju

Svoja majka

tuda majka

Daleko tudem


- »Ugledala sam, primijetila, da se to roditelj , moj tatica, odijeva u obojena odijela, s rodom se i plemenom skuplja, oprema se za put i cestu za tuđim rodom i plemenom, on sa svojim uzvanicima.«

Tu je izrečeno kako oba roda dolaze u dodir i upoznavaju se. To je drugo lice svadbe: posvojenje tuđega.

Da je suprotstavljanje tuđega i svojega u predajnom tekstu slavenskoga svadbenog obreda doista praslavensko, pokazuju hrvatske tradicijske svadbene pjesme. Jedna je takva upravo ova:

[73] Vinac plete lipa Mara sve od pave lipe trave i traktura zelenoga. Kod svoje ga majke plela, a kod tude rasplićala. K sebi druge dozivala: »Pomoz'te mi vinac plesti jer ja moram odlaziti, roditelje ostaviti, tudeg rodu rodom zvati -svoga moram zaboravit.« Sm 12 , br. 19

I tu se sasvim jednako suprotstavljaju t'udb rodb i svojb rodb kao ključne riječi i nosive grede ustrojstva toga obrednoga pjeva.

Potvrđuje to i druga hrvatska svadbena pjesma:

Otpremam se na daleko, na daleko tudoj majki, tud oj majki, tudem tati. Tuda majko, dobra budi dok ja svoju zaboravim. Tudi tata, dobar budi dok ja svoga zaboravim. Sm 9, br. 8

T akva suočenost tuđega sa svojim bitan je element mitskoga shvaćanja svadbe, a ta predaja nedvojbeno potječe još s praslavenske vremenske razine. Dublje korijenje bit će indoeuropsko. Da se o tome nešto kaže, potrebna su, međutim, posebna istraživanja.

Hrt i sokol

Tuđina se veže s dalj inom i u ruskoj predaji. Tako u sjevernomskoj svadbenoj pjesmi:

[74] YBe3p MeH>I, AYIIIY KpaCHy AeBHu,y, Ha 03H06HYJO qy:>I<y AaAbHYIO CTOpoHy.

P6 3, 22, N9 l, 10, 40-41

- >>Odvest će mene, dušu prekrasnu djevojku, u studenu tuđu daleku zemlju.<<

Ti se stihovi kao stajaći javljaju i u drugim sjevernoruskim svadbenim pjesmama (P6 22, N2 1 0, 68; 24, N2 l l , 5; 24, N2 1 2, 6; 24,

N2 1 2, 13 ; 25 , N2 1 2, 26) .

Kad se u proljeće pokrene rodnost godine, dolazi J arilo iz daleka, od V elesa iza mora, pred sjajna vrata Perunova dvora. On zapravo dolazi kući, na svoje, jer je Perunov sin, ali dolazi iz tuđine i nosi na sebi biljeg tuđega. No on zlatnim ključem otvara zemlju, vrata koja su cijelu dugu zimu bila čvrsto zatvorena, i kroz njih iz toplog virja pušta rosu koja oživljuje lug i polje. Potjeraju trava i mladice, sva se gora zazeleni, brdo i dolina. T ako pjevaju njegovi op hodnici. Po zimi su se ljudi zatvorili u dom i dvor. Samo taj zaštićeni svijet bio im je svoj . A kada Perunov sin Jarilo, i sam već pomalo tud, dođe iz tude daljine kući, na svadbu sa sestrom Marom, Moranom, polje i lug ljudima postaju svoji i po tome plodni i korisni. Polje tada rodi žitom i pšenicom, pa tako ljudima ne prijeti glad, bar za neko vrijeme, a u lugu je trava sočna i granje drveća buj no prolistalo, tamo se ždrijepci obijesno riću i slavi se razuzdano slavlje pošto je zmaju odsječena glava i djevojke se u svetom zanosu pretvaraju u menade što prijete da će rastrzati domaćinova sina. Svime time i lug i polje prestaju biti tudi i postaju ljudima svoji. Sve to učini Jarilov dolazak iz tude dalj ine po teškome putu, i blatnom i prašnom istovremeno. T ako od njegova dolaska ono što je ljudima bilo otuđeno, polje i lug, od kojih im je korist uskraćivao gospodar svega blaga i blagodati, veliki bog Veles, postaje opet svoje, kako

. � , 369 . � ,

Tuda

daleka zemija

]arilo iz tude daijine

dolazi na svoje

Poije i lug

postaju svoji

Ljudska svadba

ponavlja

]arilov dolazak

Svojta


je bivalo i u proteklim krugovima godišta.91 J arilo vraća uskraćenu blagodat polja i luga isto onako kako i njegov otac Perun svojim trijeskom otvara vrela koja je Zaprjek zapriječio i ljudima pribavlja blagodat bistre vode što prokulja iz stijene.92

A pri ljudskoj svadbi, koja svaka ponavlja Jarilov dolazak, pojavljuje se mladoženja i s njim njegovi, od tuđega roda, i plemena da kažemo kako su pjevali stari Slaveni. Ali upravo svadbom on postaje svoj , i njegovi postaju svoji, postaju svojta. To posvojenje tuđega čudo je, - čudo koje se događa svakoga proljeća, a događa i pri svakoj ljudskoj svadbi.

Suočuju se tu temeljne danosti ljudske opstojnosti. Usmena predaja, a ovdje nam je na raspolaganju samo ruska i hrvatska, ne daje nam podloge za obuhvatniju rekonstrukciju obrednih tekstova. Ipak potpuna podudarnost ulomaka ruskih svadbenih pjesama, sjevernih i vrlo starinskih, s nekim hrvatskima daje nam čvrsto jamstvo da tu stojimo na du praslavenske vremenske razine, a kao nosive grede ustrojstva toga obrednog pjeva daju se pouzdano uspostaviti izreka: t'ud'b rodo i plemf, te tomu suprotstavljeno i oprječno svojb rodo i plemf. A kada tuđi rod svadbom postane svoj , onda je to praslavenski izraženo apstraktnom imenicom uporabljenom zbirno svojbtb, a kako je ona i-osnova ženskoga roda, prelazi i među a-osnove: svojbta.93 Prodire se tako do vrlo dubokih slojeva pretkršćanske slavenske doživljajnosti.

91 Tako i Belaj, 1998, 207-208; 2007, 254-256. 92 Usp. Katičić, 2008a, 313-326. 93 Usp. Miklosich, 1862-65, s.v. csoHTh; Skok, 1973, s.v. svoj .

Jurjev konj

Upjesmama o Jurju, što je kršćans ko ime za mladoga boga Jarila, u kojima se opisuje ka ko po dalekom putu i u trud

nom hodu dolazi na zeleni lug, gdje ga doče kuje raspjevana djevoj ka Mara, njegova nevjesta, - u ta kvim pjesmama svih slavens kih jezičnih tradicija uz samoga Jurja opet se i opet spominje njegov konj . 1 A kazivanje o tom njegovu hodu pri tome ostaje zamućeno i nejasno: o Jurju se govori kao o mladom konjani ku, a istovremeno se kazuje da gaca po vodi i topće po blatu, pa mu se od toga i prošupljila o buća.2 Koli ko god su ti te kstovi brojni i tvore doista ugledan korpus, to se proturječje u njima ne razrješuje. Te k mladi bog J arilo po kazuje nam se kao neodvojiv od svojega konja.3

l. Konja za djevojku

Iz očuvanih se predajnih vrela razaznaje da je Jarilov konj i sam za se be bio motiv o brednoga kazivanja vegetacijs koga mita. Ta ko na Jurjevo Bjelorusi pjevaju o Jurjevu konju:

[l] Pa3birpayor IOpbHY KOHb, pa36Hy KaMHHb KaiTb!TOM, aY TOM KaMHIO arH !O HeT, y �y)KOH MaMKH rrpayAbi HeT! Pa3birpayor IOpbHY KOHb,

l Vidi gore, str. 10, 18 , 2, 52-54, 92-93 i dr. 2 Vidi isto. 3 Usp. Katičić, 2008b, 106-1 10 .

}arilo

neodl'Ojiz

od konja

Razigrao se

Jurjev konj

Kamen

i prava istina

Papuče

i opanci

Ruska

varijanta


pa36Hy apex KaiihiTOM, y TOM apexy RAPO e Ch, y poHHOH MaMKH rrpayAa ecb! p 8, 182

- >>Razigrao se Jurjev konj, razbio je kamen kopitom, a u tom kamenu ognja nema, u tuđe mamice prave istine nema! Razigrao se Jurjev konj, razbio je orah kopitom, u tom orahu je jezgra, u rođene mamice ima prave istine!«

Te nam riječi svojim intele ktualnim sadržajem ostaju pomalo nerazumljive, razumljivije su emocionalnim, a o ko jednoga ne može biti dvoj be: one su o bredne. Izriče se tu du bo k mits ki sadržaj o Jurjevu dolas ku na njegov dan, sadržaj koj i daje smisao tim za nas nao ko nerazumljivim riječima. I po kazuje koli ko je važan njegov konj , ka ko mu on nije te k usputno pridružen.

Varira se to i ova ko:

[2] Pb13bii1rpaycR B6paH KOHh, B6paH KOHh, pa36Hy KaMHHb KhiiibiTOM, Khiiib!TOM, a y TOM KaMHH ar HR HeT, ar HR HeT, y Mai:fro My)J(a n pay Ahi HeT, rrpayAhi HeT: EH IIIhiY AYHH 6biiiiMa�KH, 6biiiiMa�KH, a )Ka He CIIAey Kh1Bap3HH, KbiBap3HH! p 8, 182

- >>Razigrao se vranac konj , vranac konj, razbio je kamen kopitom, kopitom, a u tom kamenu ognja nema, ognja nema, u mojega muža prave istine nema: On je sašio Dunji papuče, papuče, a ženi je spleo opanke, opanke.«

Poznato je da je Jurjev konj zelen, konj zelen ko, ali može biti i vranac. I tu se prepoznaju vrlo arhaične mits ke predodž be.4

Rus ka varijanta te pjesme zapisana je u kraju o ko Ps kova. Ona glasi ova ko:

[2a] Pa3ryARACR IOpheB KOHh, IOpbeB KOHh, IOpheB KOHh. Pa36HA KaMeHh KOIIhiTOM, KOIIb!TOM, KOIIbiTOM. A B TOM KaMHe 6rHR HeT,

4 O boji Jurjeva konja usp. podrobnije gore, str. 92-93.

Jurjev konj

OrHJ! HeT, OrHJ! HeT. B Moilro My)!(a npaBAhi HeT, npaBAhl HeT, npaBAhl HeT: lfy)!(OH )!(eHe 6aiiiMaqKI1, 6aiiiMaqKH, 6aiiiMaqKH. CBoeil )!(eHe KaBep3HH, KaBep3Hl1, KaBep3Hl1. fl318-319, N2 462

- >>Zabavljao se Jurjev konj, Jurjev konj, Jurjev konj . Razbio je kamen kopitom, kopitom, kopitom. A u tom kamenu ognja nema, ognja nema, ognja nema. U mojega muža prave istine nema, prave istine nema, prave istine nema: Tuđoj ženi papuče, papuče, papuče. Svojoj ženi opanke, opanke, opanke.«

Ta je predaja, ka ko se po kazuje, čvrsto u korijenjena u te kstovima istočnoslavens ke usmene književnosti.

U mits kom kazivanju o Jarilovoj borbi sa zmajem i pobjedi nad njim riječ je i o ne ka kvoj trgovini Jurjevim konjem. Koli ko god se to doimalo čudnim, svjedočanstvo je predajnih te kstova nedvojbeno. Osobito je u tom smislu izričita legenda zapisana po pričanju selja ka u selu Joševici na Baniji, te k koji kilometar južno od Gline, na istoimenoj vodi. Ona glasi ova ko:

[3] U davna vremena živio je bog-zmaj. Njemu je svaka žena morala žrtvovati svoje prvo dijete. Đuro je čuo da postoji taj bog-zmaj, pa je došao do njega. Na putu je sreo čobanicu, koja je plakala jer je morala otići zmaju, koji ju je kao žrtvu trebao pojesti. Nosila je sa sobom janje. Đuro ju je poveo sa sobom i rekao da će mjesto nje dati svog konja. Kad je došao tamo, rekao je popovima koji su bili kod zmaja da želi vidjeti zmaja i da mu je doveo čobanicu, janje i konja. Kad su ga ovi pustili k zmaju, on ga je sasjekao i tako oslobodio čobanicu.

H42, b. 7

Ta legendarna pripovijet ka nije samo osobito zanimljiva, nego se doista približava onomu na čem je Grimm zasnovao svoje shvaćanje: to je kazivanje pogans koga mita, da ka ko u ponečem preoblikovano, očuvano u usmenoj narodnoj predaji. A Juraj tu govori da je pripravan dati svojega konja za djevoj ku koja pripada zmaju da ju pojede. Da se ta kva predodžba doista obrednim te kstom predavala

Trgovina

Jurjevim

konjem

Bog-zmaj

Poganski mit


od naraštaja naraštaju, po kazuje te kst hrvats ke jurjaš ke pjesme IZ

Daljnje Lomnice :

jurajje [4] Kad pozoja umorio, sve djevojke otkupio. Sve muzike zasvirale, sve djevojke zaplesale.

otkupio

djevojke

Konjski svetak

Žito toptati

H 18

U slavens kim pret kršćans kim o brednim pjesmama tu je da kle z bilja bila riječ o ot kuplj ivanju djevoj a ka na koje je zmaj polagao pravo. Djevoj ka se ot kupljivala konjem.

Da to nije te k slučajno is kićeno i ne predstavlja recentan dodata k po kazuje istočnoslavens ka te kstovna predaja. Motiv konja javlja se u mnogim jurjevs kim pjesmama te predaje.5 A konji se u ključuju i u proslavu Jurjeva dana.6 Ta ko je zapisano:

[5] Jiropm'f rrpa3HyeTC>I KaK AOIIIaAIIHblll rrpa3HIIK: joH BeAh BepbXOM Ha AOIIIaAII 3Me>I rrory6IIA. J1 AO CIIX rrop, B 3TOT AeHh BCHX AOIIIaAeif CfOH>IIOT K [\epKBe, Bb!HOC>IT o6pa3 feoprii>I Do6eAOHOC[\a, o6XOA>!Tb C jiiM BOKpyr AOIIIaAell ll Kparr>ITb CB>ITOll BOAOll.

IllE l, l, 15 , N9 17

- >>]egorije se slavi kao konjski svetak: on je naime na konju pogubio zmaja. I sve do našega doba, na taj dan sve konje zgone k crkvi, iznose sliku Georgija Pobjedonosca, obilaze s njom oko konja i krope svetom vodom.<<

A trgovanje konjem spominje se i u pjesmi koju Bjelorusi pjevaju na Jurjevo:

[6] A >I rrailAy ryA>�TII, ryA>�TII, 3.HAeHhi>I )!(biTa TbiiiTaTII, TbiiiTaTH. A >�, MhiAaAeHbKa, po IIIb rarr 11y, po III h rarr11y, rpayKy, MypayKy Bb!Tbiiii\y, Bb!Tbiiii\y,

- A >I KaH>I ycrryiiii\y, ycrryiiii\y!

- A >� KaH>I caii:MaiO, cailMaiO! - A >I KaH>I BhiKYIIAIO, BhiKYIIAIO, BhiKyrrAIO,

5 Na to su upozorili I1saHOB- Torropos, 1974, 186-187. 6 Usp. I1saHoB- Torropos, 1974, 204.

Jurjev konj

)l3a KaH.H CTO py6AeH, CTO py6Aeif! - MHe cro py6Aeil Hil HaAa, Hil HaAa! - A 3a KaHR ThiCRu;y, ThiCRu;y! - MHe ThiCJiua Hil HaAa, Hil HaAa! - )l 3a KaHR AeyrnKy, AeyrnKy! - )l AeyrnKOH AaBOAilH, AaBOAilH. p 8, 183

- >>Ja ću se poći šetati, šetati, zeleno žito toptati, toptati. A ja mlada topćem raž, topćem raž, sočnu ću travu istoptati, istoptati, zeleno žito uzgojiti, uzgoj iti. -A ja ću konja pustiti, pustiti. - A ja ću konja uhvatiti, uhvatiti! - A ja ću konja otkupiti, otkupiti, za konja dajem sto rubalja, sto rubalja. - Meni sto rubalja ne treba, ne treba. - A za konja dajem tisuću, tisuću! - Meni tisuća ne treba, ne treba! - Za konja dajem djevojku, djevojku! - Ja sam s djevojkom zadovoljan, zadovoljan.<<

Ta s kupna igra sa svojim dijaloš kim nadmetanjem ostata k je, ka ko bilježi zapisivač Romanov, vrlo raširene igre do bro poznate po

Za konja

djevojku

početnim stihovima svojega te ksta: A Mbi npoco ce .HAH, ce .HAH, l o i\: Mi smo AHA-AaAO, ce .HAH, ce .HAH - »A mi smo proso sijali, silali, oj did-lado, proso sijali sijali, sijali« . Istraživači sociološ koga usmjerenja i mar ksistič ko -le-njinistič ke orijentacije isticali su tu igru jer su u njoj vidjeli ostata k najprvotnijega stanja kad je lirs ka poezija izrastala iz zajednič koga proizvodnog rada. Smatrali su da su tu našli uzora k radnoga pjes-ništva, popijev ku koja izvire iz znojnoga kole ktivnog napora, naj -izvorniju trud benič ku pjesmu. Bez o bzira na to što valja misliti o ta kvu tumačenju, očito je da je ta te kstovna predaja vrlo arhaična. To se po kazuje još jasnije kad se zna da je prema vijestima os kudnih izvora uzgoj prosa bio temelj poljodjelstvu starih Slavena, a prosena kaša njihova glavna hrana. Tada se doista osjeti dah najdu blje dav-nine. Datumom izvođenja vezan je taj o bičaj uz svetoga Jurja, pa je po tome jasno da se tu radi upravo o njegovu konju.

Tragovi isto ta kve igre čuvaju se i u rus koj predaji . Mnogo potpunija i stoga razumljivija verzija za bilježena je među igrama u kolu koje se igraju u Ps kovs koj gu berniji . Vrlo je opsežna, ali se ipa k ovdje donosi cijela jer daje vrlo do bar uvid u ustrojstvo igre i njezina

Konji topću

proso

Pohvatani

konji

Djevojku

za konja


te ksta. Igrači u njoj nastupaju u dva polu kola koja se naizmjenično kreću i pjevaju. Pjesma je dijaloš ka. Ide pa k ova ko:

[7] Mb! n poco ce5!AH, ce5!AH. - A Mh! n poco BhiTorrqHM, BhiTorrqHM. - A Mh! TOIITaTh He AaAHM, He AaAHM. A qeM Bh! BhrTorrqeTe, BhiTOrrqeTe? - Mhr KoHeii: HarrycTHM, HarrycTHM. - A Mh! KOHeii: rroii:MaeM, rroii:MaeM. - A qeM Bh! rroii:MaeTe, rroii:MaeTe? - illeAKOBhiM HeBOAOM, HeBOAOM. - A Mh! HeBOA pa3opBeM, pa3opBeM. -A Mhr KOHeii: B cToii:Ao 3arrpeM, 3arrpeM. - A Mh! KOHeii: BhiKYIIHM, BhiKYIIHM. - A qeM :>Ke Bhr BhiKYIIHTe, BhiKYIIHTe? - M hr eTo py6Aeii: AaAHM, AaAHM. - HaM era py6Aeii: He HaAO, He HaAo! - M hr ThiC5!qy py6Aeii: AaAHM, ThiC5!qy, - HaM H ThiC5!qH He HaAO, He HaAo! - M hr AaAHM APOB KOcTep. - HaM APOBa He HaAo, He HaAO: B HaC H36hi CTOIIAeHhl, CTOIIAeHhl. - Mhr AaAHM AhiK rryqoK, Ahi K rryqoK. - HaM AhiK He HaAo, He HaAo, B HaC AaiiTH CIIAeTeHhl, CIIAeTeHh!. - Mhr AaAHM AeAyiiiKy, AeAyiiiKy. - HaM AeAyiiiKH He HaAO, He HaAO. - M hr AaAHM MOAOAu;a, MOAOAu;a. - HaM MOAOAeu; He HaAo, He HaAO. - Mhr AaAHM AeHe:>KKy, AeHe:>KKy. - HaM AeHe:>KKa He HaAO, He H aA O. - Mhr AaAHM AeByiiiKy, AeByiiiKy. - HaM AeByiiiKa H aA a, H aA a. B Hac B rroAKY y6hrAo, y6hrAo. -A B Hac B rrOAKY rrpH6hiAO, rrpH6hrAo. III 79-80, N9 384

- >>Mi smo proso sijali, sijali. - A mi ćemo proso istoptati, istoptati. - A mi ne ćemo dati toptati, ne ćemo dati toptati. A čime ćete istoptati, istoptati? - Pustit ćemo konje, pustit ćemo

Jurjev konj

ih. - A mi ćemo konje uhvatiti, uhvatit ćemo ih. - A čim ćete ih uhvatiti, uhvatiti ih? - Svilenom mrežom, mrežom. - A mi ćemo mrežu razdrijeti, razdrijeti. - A mi ćemo konje u tor zatvoriti, zatvoriti. - A mi ćemo konje iskupiti, iskupiti. - A čime ćete ih iskupiti, iskupiti? - Sto ćemo rubalja dati, dati. - Nama sto rubalja ne treba, ne treba! - Tisuću rubalja ćemo dati, dati. - Nama i tisuća ne treba, ne treba! - Dat ćemo vam drva za vatru, drva za vatru. - Nama drva ne treba, ne treba. U nas su izbe ugrijane, ugrijane. - Dat ćemo vam svežanj lika. - Nama liko ne treba, ne treba. U nas su opanci spleteni, spleteni. - Dat ćemo vam djedicu, djedicu. - Nama djedica ne treba, ne treba. - Dat ćemo vam junaka, junaka. - Nama junak ne treba, ne treba. - Dat ćemo vam novac, novac. - N ama novac ne treba, ne treba. - Dat ćemo vam djevojku, djevojku - Nama djevojka treba, treba. U nas ih je u narodu uzmanjkalo, uzmanjkalo. -A u nas ih se u narodu uzmnožilo, uzmnožilo. <<

Tu sada djevoj ka igračica iz jednoga polu kola prelazi u drugo. Ovu je rus ku varijan tu la ko slijedi ti i razumje ti do u tančine.

Na temelju nje razumije se i bjelorus ka koja se navodila prije [5], a osje tljivo je manje e ksplici tna. Ta se usmena predaja još razgovije tnije ocr tava a ko se k tomu uzmu i druge varijan te. Ta ko je jedna zabilježena u Orenburš koj gubernij i posve jedna ko s tru kturirana i glasi ova ko :

[8] A Mb! qHII\Y qHcTHAH, qHCTHAH, Oil AHA AaAy, qHCTHAH, qHcTHAH. - A M bl narnHio nixaAH, nixaAH, Oil AHA AaAy, nix aAH, nixaAH. -A Mb! n poco ce.srAH, ce.srAH, Oil AHA AaAy, ce.sraAH, ce.sraAH. (Pripjev se ponavlja poslije svakog stiha.)

-A M bi n poco BbiTorrqeM, BhiTonqeM. -A qeM )!(e Bb! Bb!TonqeTe, BbiTorrqeTe? - A M bi KOHeil BbmycTHM, BhmycTHM. -A Mbi KOHeil BbiAOBHM, BbiAOBHM. - Ha qTo )!(e Bbi BbiAOBHTe, BbiAOBHTe? - Ha rneAKOBbie IIOBOAa, nOBOAa.

Čistinu

smo čistili

Pustit ćemo

konje

Konje ćemo

po loviti

Djevojku

za konja

Arhaična

ratarska

tehnika


- A Mhr KOHeii BhrnycnrM, BhiiTYCTHM. - Ha qTo )!(e BhlrrycTHTe, BhrnycTHTe? (Tu očito treba: BhiKYIIHM i BhiKYIIHTe) - A M hr AaAHM eTo py6Aeii, CTO py6Aeii. A M hr AaAHM ThiOiqy, Throiqy. - He HaAO HaM ThiCJiqy, ThiCJiqy. - A qTo )!(e saM HaAo6Ho, HaA06Ho? - HaM HaAo6Ho AeBHlly, AeBHliY· -A Mhr AaAHM AeBHlly, AeABHliY· ll178-79, N9 382

- >> A mi smo čistinu čistili, čistili, oj did ladu, čistili, čistili. - A mi oranicu orali, orali, oj did ladu, orali. - A mi proso sijali, sijali, oj did ladu, sijali, sijali. (Pripjev se ponavlja poslije svakoga stiha.)- A mi ćemo proso istoptati, istoptati. - A čime ćete istoptati, istoptati. - A konje ćemo ispustiti, ispustiti. - A mi ćemo konje poloviti, poloviti. - A čime ćete ih poloviti, poloviti. - Na svilene uzde, uzde. - A mi ćemo konje iskupiti, iskupiti. - Čime ćete ih iskupiti, iskupiti? - A dat ćemo sto rubalja, sto rubalja. A mi ćemo dati i tisuću, tisuću. - Ne trebamo tisuću, tisuću. - A što Vam onda treba, treba. - Nama treba djevojka, djevojka. - A dat ćemo vam djevojku, djevojku.«

Tu se vidi ka ko se te kstovna predaja ta kve z borne pjesme čvrsto drži, ka ko čuva svoje ustrojstvo i kada se kvari. Ka ko god te kst igre o sijanju prosa tu nisu uspjeli očuvati neta knutim, ostaje ipa k prepoznatljiv do u pojedinosti. Ta ko se, u o kviru cijele predaje, i oštećeni te kst u ovoj potvrdi [8] može besprije korno vratiti u prvo bitno stanje. A poljoprivredna tehni ka koja se tu opisuje sasvim je arhaična. Sijanje prosa počinje krčenjem !

I iz ostalih varijanata te ksta te arhaične z borne pjesme što se izvodi uz igru u kolu ne saznaje se o njezinu te kstu i njegovoj usmenoj predaji ništa novo. Ipa k se valja osvrnuti na njih jer one dokumentiraju koli ko je ta arhajs ka zemljoradnič ka poezija du bo ko u korijenjena u istočnoslavens koj predaji usmene tradicije. Ipa k se ne će ovdje navoditi u cijelosti, nego samo ključni odlomci koji nose mits ko kazivanje, koli ko je do sada uočeno.

jurjev konj

Jedna je varijanta zapisana dale ko u Si biru, u Ir kuts koj gu berniji. Ona počinje stihovima: AeBKH rrpoco ce .HAH. l - Tiyi Qa i1 rrpoco BbipoCTeT. l - Mbi eH: pocTH He AaAHM. l KoHe i1 3arrycTHM, l y Bac rrpocy BbiTo rrqp (Ill79, NQ 383) - »Djevoj ke su proso sijale. - Pusti da proso izraste. - Mi mu ne ćemo dati rasti. Konje ćemo pustiti, oni će u vas istoptati proso« . Iza sva koga stiha se ponavlja pripjev: OH: AH Aa AaAy ! , i za tim se ponavlja posljednja riječ prethodnoga. Slijedi već poznato nadmetanje: konje će poloviti, njih će ot kupiti, od bijaju se ponuđeni novci i druge protuvrijednosti. I na kraju do -lazi do pogod be, konja će dati za djevoj ku: HaM AeBH IJ,Y HaAo6Ho. l Otz·orite rr,u,z

0TBopHTe BopoTbi, l rrporrycKa i1Te AeBH IJ,Y (Ill79, NQ 383) - »Nama djevoj ka tre ba. Otvorite vrata, propuštajte djevoj ku« . Tu u polu ko-lu otvaraju ru ke i jedna djevoj ka prolazi te im se pridružuje.

Daljnjoj jednoj rus koj varijanti, zapisanoj na sjeveru Rusije, u Vologds koj gu berniji, fali početa k. Počinje time da djevoj ke govore: KoHe i1 Bh mycTHM - »Konje ćemo ispustiti«, a mladići odgovaraju KoHe i1 B3hiMaeM (Ill 80, NQ 385) - »Konje hvatamo«. Slijedi već poznato nadmetanje, a na kraju pogod ba u sljedećem dijalogu: HaM HaAo6e AeBH IJ,a. l - BaM KOTopaR AeBH IJ,a? l - HaM HaAo KpaHHRR. l - Y Hac Kpa i1HR B 3 0AOTe. l - HaM HaAO B )l(eM qyre. l - Y Hac HeT TaKOH. l - AaBaHTe HaM BopoTa, HaHAeM ! (Ill 80, NQ 385) - »Nama tre ba djevoj ka. - Koja djevoj ka vam tre ba. - Nama tre ba ona s kraja. - U nas je ona s kraja u zlatu. - Nama tre ba u biseru. - U nas nema ta kve. - Otvorite nam vrata, naći ćemo«. Tu se opet jasno po kazuje da se zatvoreno (polu) kolo uzima kao da je ograda svojega, Grad i vrata

gordo u koji se ulazi kroz vorta.l Tu se lijepo po kazuje cjelovitost slavens ke pret kršćans ke o bredne baštine.

Još jedna varijanta te dijaloš ke pjesme za bilježena je kao te kst proljetnog o bičaja » krštenja ku kavice«, koji se izvodio u prvu ne-djelju poslije Duhova. Seos ke djevoj ke tada odlaze Ha Ayr i u lugu Lug

»razvijaju vijence« koje su vile na duhove i njima o kitile breze. U

Perms koj gu berniji pri tome u kolu pjevaju, podijeljene u dvije

7 Vidi gore, str. 242-262.

·�� 379 .��

Konje smo

sputa li

Treba nam

djevojka

Dijaloška

narav toga

obrednog

pjevanja


skupine: Y)K Mh l IIOAe 'IIICTIIAII, 'IIICTIIAII. l - Y)K Mb l rrpocy ceRA II, ceRA II (lll353-354, NQ 1221). Tu je najstarija poljodjelačka tehnika dosta podrobno opisana. Izosta vljeno je samo oranje ili kopanje, ali kako se vidi iz druge varijante [8], i to je bilo sadržano u iz vornom obrednom tekstu. To također s vjedoči o starini te pjesničke predaje. U igru onda ulaze, dakako, i konji : Y)K Mhi KOHe il rryTaAII, rryTaAII. l - Y)K Mhi KOHe il OTrrycTIIM, oTrrycTIIM./ - Y)K Mhi rrpocy BhiTO II'IeM, BhiTOrr'IeM. - l Y)K Mhi KOHe il Ha y3Ahi, Ha Y3Ahi (Ill 353-354, NQ

1221)- »Već smo konje sputali, sputali. - Već ćemo konje pustiti, pustiti. - Već ćemo proso istoptati, istoptati. - Već ćemo konje na uzde, na uzde. « Tu se čini da je u usmenoj predaji raspored replika između d va polukola nešto malo pobrkan. Kao da nije pos ve jasno tko tu konje sputa va, a tko ih pušta. Dolazi onda do već dobro poznatog nadmetanja oko otkupa zat vorenih konja i napokon do očeki vane nagodbe : A HaM HaAO AeB IIlW, AeBII u;y. l Y Hac B rroAKY y6biAh ecTh, y6hiAh ecTh. l - Y Hac B rroAKY rrp ii6hiAh ecTh, rrp ii6hiAh ecTh (Ill 353-354, NQ 1221)- »A nama treba dje vojka, dje vojka. U

nas je u narodu pomanjkanje, pomanjkanje. - U nas je u narodu umnoženje, umnoženje.«

Za razliku od predaje kak va je zabilježena u Hr vatskoj , tu se ne daje konj za dje vojku, nego dje vojka za konja. Na temelju onoga što je do sada poznato tomu se ne nalazi nikak vo tumačenje. Očito se tu gleda na isto zbi vanje sad očima jednog, sad očima drugog kontrahenta te trgo vine. Tu kao da osta vlja traga dijaloška nara v toga s vetoga pje va. No ostaje č vrsto pot vrđena činjenica da je u najstarijem kontekstu mitskih predočaba trgo vanje konjem i dje vojkom nezaobilazan moti v. Kaka v to upra vo položaj ima u cjelini mitskoga zbi vanja i što se tu nudi za što i kojim redoslijedom, o tome za sada nije moguće ništa određena reći. Ipak valja primijetiti da se i u istočnosla venskoj predaji za prepuštenoga konja dobi va dje vojka. T o je osobito jasno istaknuto u varijanti zapisanoj u Vologdskoj guberniji (Ill 80, NQ 385) . Tamo se, naime, u nasta vku pje va kako se majka tuži da dje vojka dobi vena za konja nije dobra ne vjesta jer ne zna

Jurjev konj

kućanske poslo ve, a mladići koji su iz vršili zamjenu u vjera vaju je Konja

da će ne vjesta s ve to iz vrsno naučiti. Tako je i tu odjednom pos ve za djevojku

uključeno gledište: konja za dje vojku. A u jednoj bjeloruskoj božićnoj pjesmi sas vim je izričito riječ o

trgo vini pri kojoj se konj prodaje za dje vojku :

[8a] A Thi, Moli KORIO, JI TJ!6e rrpaAaM, 3arrpaAaM TJ!6e 3a AyK, 3a CTp3AKy, 3a KpaCHy AeyKy. p 8, 1 13

->>A ti, moj konju, ja ću te prodati, prodat ću te za luk za strjelicu, za prekrasnu djevojku.<<

T ako je i taka v pogled na razmjenu konja i dje vojke pot vrđen u istočnosla venskoj predaji .

Kako god tu ostaje nemoguće rekonstruirati cjelo vit kontekst mitskih predočaba izraženih obredom i obrednim tekstom kojemu se ušlo u trag i određeno reći daje li se konj za dje vojku ili dje vojka za konja, što je, napokon, u odnosu same razmjene isto, pa se tu i ne može ispuniti očeki vanje da se ispriča priča, a nije moguća niti izdašnija rekonstrukcija obrednoga teksta, opet se može smatrati sigurnim da se tu do našega vremena nasta vila usmena predaja prasla venskoga s vetog pje va, da je on u istočnih Sla vena uza s va preobliko vanja izuzetno č vrsto zadržao s voju iz vornu arhaičnost i da je vezan s mitom o Jarilu i konju, te uključen u kontekst obrednosti vezane za godišnje obna vljanje s vete s vadbe.

Tek u s vjetlu te predaje razabire se važnost ključnih obrednih prasla venskih riječi konb, kupiti, i toptati. Kako god im je teško rekonstruirati č vršći obredni kontekst, jasno je da nose čita v mitski s vijet vezan uz godišnju rodnost na način koji o vaj autor nije u stanju pobliže odrediti.

Nesumnjiva

predaja

praslavenskih

obrednih

pjesama

Konj, kupiti,

toptati


2. Konj mladoženja

J arilo, kojega je pokršten puk počeo z vati Juraj , dolazi na s voj dan od iza mora, po dalekom putu. O njem se pje va da dolazi kao konjanik na konju zelenku, bijelcu, ili čak zlatnom, a i na konju vrancu. Ali se

]arilo hoda o njem pje va i to da na tom dalekom putu u trudnome hodu gaca po i jaše vodi, topće blato i tra vu u zelenom lugu. Hoda i po prašini i suhome

putu, spaljenom i ognje vitom. Koraca naizmjence, jednom nogom po jednom, drugom po drugom, po vodenom i po ognjenom. T o je zato što on pripada d vama suprotsta vljenim s vjeto vima, obilježen je i jednim i drugim, te posreduje među njima.8 No nije moguće primiriti se kraj pitanja koje se stalno nameće: kako je moguće da Juraj nastupa kao konjanik, a ipak hoda po zemlji, pa mu se od toga čak i obuća razdire. Odgo vor na to pitanje može se naći u sje vernoruskoj folklornoj predaji, koja nam je i inače oču vala u prežitcima osobito mnogo prasla venske obrednosti iz najda vnije da vnine.

Obredne U sje vernoruskim s vadbenim običajima primjenjuju se, u naj -zagonetke boljoj indoeuropskoj tradiciji dakako, i s vete obredne zagonetke s

mitskim odgonetkama. U indijskoj vedskoj obredno j teorij i tak va se zagonetka zo ve brahmodyam. 9 U s vadbenom obredu tak ve zagonetke dobi vaju vrlo određenu funkciju. Kada mladoženjin dje ver, istočni Sla veni ga zo vu A PY )l(Ka, dođe na vrata d vora ne vjestina oca da ju dobro zaštićenu po vede mladoženji, zadaju mu se obredne zagonetke. Tek ispra vnim odgo vorom na njih on se iskazuje kao o vlašten za vr-

Djever se šenje te odgo vorne službe. Time dokazuje s voju upućenost u mitsku iskazuje zbilju. Posljednja je zagonetka naj važnija. Ne vjesta mu go vori:

odgovorom [9]

- »Podaj sivoga konja da bi me mogao izvesti<<,

a dje ver mora znati da odgonetka glasi:

)l(eHHXa- »mladoženju«.

8 Usp. Katičić, 2008b, 70-73 i gore, str. 46-48, 340. 9 Usp. Katičić, 2008a, 85 i gore str. 355-358.

l1 239

Jurjev konj

U dubljem je dakle i skro vitom, u mitskom ustrojst vu s vijeta sam mladoženja božanski konj .

S vaka je ljudska s vadba samo pona vljanje na ljudskoj razini one božanske s vete koja utemeljuje rodnost godine. U dubljem ustrojst vu s vijeta ljudska je s vadba tako kao zrcalna slika božanske s vadbe kao mitske zbilje. Mladoženja je s vete s vadbe bog J arilo, pa je u s vakom ljudskom mladoženji kao njego v odbljesak. A taj bog je, kako pokazuje obredna zagonetka oču vana u sje vernoruskom s vadbenom običaju, i sam konj . Tu se prodire do najstarijeg i pr votnoga sloja sla venskih mitskih predočaba i njiho ve predaje.

Običaj da pred vodnik mladoženjinih s vato va na vratima d vora mladoženjina oca mora odgo varati na obredna pitanja, upra vo od gonetati zagonetke kojima su predmet mitski odnosi u s vijetu, i tek ispra vnim odgo vorima stječe pra vo da uđe u d vor i preuzme ne vjestu, susreće se u predaj noj kulturi s vih naroda sla venskoga jezika, pa i šire. U Ludbregu je to kazi vač naz vao spitancija pred fesom. 1° Kako sam se o tome htio oba vijestiti brzo, a ipak pouzdano, obratio sam se za pomoć iz vrsnom znalcu, kolegi profesoru Vitomiru Belaju. On mi je najspremnije odgo vorio i doista pomogao. T aj njego v odgo vor toliko je zanimlji v i sadržajan da ga umjesto ikak va drugoga s vojeg tumačenja o vdje u vršćujem od riječi do riječi u cijelosti, izraža vajući time ujedno s voju zah valnost.

Profesor Belaj pisao mi je 26. tra vnja 2009. o vo: »0 spitanciji pred fesom pokušat ću Ti za nekoliko dana reći nešto više. Za sada mogu samo toliko: kod svih slavenskih naroda, a slično je i drugdje u Europi gdje se stari svadbeni ceremonijal dulje zadržao, u određenim se trenutcima svadbe postavljaju pitanja na koja svi znaju odgovore. Ti su trenutci lokalno točno propisani, ali razlikuju se od pokrajine do pokrajine. Isto tako se i pitanja razlikuju. Danas to služi kao dramski umetak u svadbu (nije više obred u pravome smislu), pa ga svi napeto očekuju jer ga izvođači variraju prema svojoj umješnosti. Osim toga, ti se odgovori (oni pravi) ipak ne smiju preskočiti, pa se zavlačenjem postižu zanimljivi učinci. Evo Ti jednog primjera:

10 Usp. Galenić, 1993.

Mladoženja je

konj

]arilo je km�j

Ispitivanje

pred vratima

Objašnjenje

profesora

Belaja

Turopoljska

svadba

Ispitivanje

Kravica

Košuta

Ipak je to

obred


Moj Janko se ženio 1999. u Velikoj Mlaki za jednu moju studenticu, kćerku turopoljskoga plemenitaškog para (otac joj je bio 'turopoljski general', točnije, brigadir HV i rukovodio je zauzimanjem i obranom aerodroma Pleso te zauzimanjem ogromnog skladišta streljiva u Buni; još danas ga svi znaju kao 'generala' i tako ga vole titulirati). Svadba se održavala u Velikoj Mlaki po - koliko je to bilo moguće - starim navadama. U to je bilo i uključeno ispitivanje. Jankov vjenčani kum (nije Turopoljac), koji je morao biti čelnik njegovih svatova, došao me prije pitati kako da se ponaša. Rekao sam mu neka zamoli domaćine da mu daju točne upute, jer sam mu mogao dati samo okvirne obavijesti. Između ostaloga rekao sam mu kako je važno predstavljanje, jer će od njega vjerojatno očekivati da kaže kako je trgovac (obično) koji traži neko živinče (kravicu, obično). Skupilo se pola Velike Mlake (a Mlaka je zbilja velika), J ankovi su svatovi sretno stigli pred 'lesu' (automatizirana vrata koja se otvaraju daljinskim prekidačem), tu su morali spiti par kupic, nešto su se šalili, bilo je i jednostavnih pitanja, onda su ih uveli kroz prednje dvorište u vrt iza kuće gdje su na terasi bili najugledniji mladenkini svatovi (a ona jadna iza vrata na terasi), i tu se zalomila. Pitali su našega Krešu tko je, on je točno rekao da je trgovac, no kada su ga pitali da kaj išče, kaj bi štel kupiti, onda je zapelo jer se nije točno raspitao (ili je zaboravio što su mu rekli), pa je prvo rekao da kupuje kravicu, svi su se smijali, pa je rekao da bi štel teficu, pa ni to nije išlo, pa je nagađao, a kako je Krešo spretan na jeziku, nije mu bilo teško razvlačiti to verbalno natezanje preko 20 minuta. Svi su na koncu već bili obliveni znojem od neugodnosti, zapanjeni, neki već i polako uvrijeđeni, a onda se ipak netko dosjetio i šapnuo (mislim): košutu. Krešo je to na glas ponovio i uzdah olakšanja prolomio se iz nekoliko stotina usta. Sada su, mimo protokola, prvo svi popili odmah po nekoliko kupica, pa su tek onda izveli jadnu Melaniju i doveli ju pred momkove svatove. Taj šaljivi igrokaz, s mnogo improvizacije, ipak je imao svoju čvrstu propisanu logiku i da Krešo na kraju nije dao pravi odgovor, od svadbe toga dana ne bi bilo ništa. Ipak je to još obred, premda ga izvođači nisu svjesni. Ovo je, čini mi se, najčešći 'igrokaz', a nerijetko mu slijedi dovođenje lažne mlade (toga u Mlaki, hvala Bogu, nije bilo): doveli bi prvo kakvog starog smiješnog djeda, šlampavo odjevena u žensko,

jurjev konj

da je to mlada za svadbu. Nakon velike graje i negodovanja doveli bi neku ženu, a tek bi treća bila dotjerana mladenka. Svi, naravno, glume zgražanje, negodovanje, pa na kraju olakšanje. Evo, toliko za sada, u ponoć bez priručne literature.«

Mislim da je o vo pismo profesora Belaja reklo više nego bi ikoje moje riječi mogle. A postalo je i očito da se tu radi o baštini praslavenske obrednosti. 11

Obredna zagonetka oču vana u sje vernoruskom s vadbenom obi- Perun orao,

čaju pokazuje da je mladoženja konj . A mladoženja je s vete s va dbe ]arilo konj

bog Jarila. Kako Perun bude orao ili sokol, tako je Jarila konj . Taj konj gazi po vodi i topće po blatu i zelenoj tra vi, pod njego vim ko-pitima frcaju ognjene iskre, on je i voden i ognjen. On sam je mladi junak, kojega su sla venski pogani u mlađe doba lakše zamišljali kao konjanika nego kao božanskoga konja mladoženju.

Ako je to pak tako, onda se nameće pretposta vka da je Morana, Mara - kuka vica. Turopoljski jurjaši naime pje vaju: Kukuvačica Morana je

zakukuvala - kirales! l Zelenom lugu na suhom drugu - kirales! !Aj, kukavica

to ni bila kukuvačica - kirales! l To je bila mlada nevestica - kirales!

(H 20). A zna se tko je tu ne vjesta. Treba ih samo uzeti za riječ. To je lakše kada se zna da sje vernoruska ne vjesta pje va : Bh l 3AopoBTe, cyAapb-KopMHAe Q-6aTIO IIIKO H poAHMa.H MaTyi iiKa: l YcAhiiiiaAH KYKY IIIKY ITO KYKOBaHHIO, 6eAy ro Ae6eAyiiiKY ITO KAHKaHh iO, l a MeHR-TO MOAOAei iieHhKY ITO 3hi qHy roAocy. l KyKoBaAa-ropeBaAa ropbKa cHpoTa OT Be qepHe i1 3opiO IIIKH AO yTpeHHe i1 - l qTo )l(aAeAa ce6 .H MOAOAe iiieHhKY (11226)- »Budite zdra vi, gospodaru, hranite-lju, tatice i rođena mamice : začuli ste kuka vicu po kukanju, bijelu labudicu po kliktanju, a mene mladicu po z vučnom glasu. Kukala je, tugo vala gorka sirotica od večernje zore do jutarnje - jer je žalila sebe mladu. « I tu se mlada ne vjesta izjednačuje s kuka vicom koja kuka ujutro na s vadbeni dan.

Okupljaju se tako ži votinje : orao ili sokol kao Perun, med vjed i zmija kao Veles, konj kao Jarila, kuka vica kao Morana. Doista

l l Za nevjestu kao košuticu vidi gore str. 256-262.

Zeleni lug.- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

Životinje su stari Sla veni s voje velike bogo ve susretali i osobno u običnom veliki bogovi ži votu.

T o što se o vdje tako jasno pokazalo baca posebno s vjedo na hrvatsku pjesmu koju su da vni preseljenici s klanjajući se od osmanlijskih naleta donijeli sa sobom u zapadnu Ugarsku. Tamo ju je zapisao Fran Kurelac u Petro vu selu (Szent-P eterfal va) uz zapadnu granicu današnje Mađarske. U njoj se pje va o vako :

[9a] Dva mlada junaka z boja su jahala, oni mi se jesu skupa zgovarali: »Teško ćemo mi dva Solun grad objahat, 12

a još ćemo težje selo Solunačko.« Na selu mi ga ni nikdi ter nikog ar nego jedna sama mlada divojčica.

Zeleni zdenac Ona sama sidi na zelenom zdencu. Zaprosil je junak te hladne vodice. Ona s jednom rukom vodicu davala. s otom drugom si je suzice brisala. »Što mi se ga plačeš, mlada divojčica? Poznavaš li mene mladoga junaka?

Konj Ali mi poznavaš vranoga konjica?« - »Ne poznavam tebe mladoga junaka,

Brat poznavam konjica Ive brata moga.« - »Povij nam divojko, po čemu) ga poznaš?« - »Dobro ga ja poznam po zlatnom strumenku. Mnogi krat ga jesam 'z krilca nakrmila, z krilca nakrmila, 'z vedra napojila. J ačke 170, br. 470

Iz te pjesme zrači zgusnuta mitska atmosfera, kako god ju prema onome što se je do sada saznalo nije moguće u vjerlji vo u vrstiti u kontekst usposta vljenoga obrednog kazi vanja. U njoj se u blagom tragu osjeća predodžba da je mladi koji dolazi iz daleka zapra vo

Zeleni lug konj, a i da je brat. Od zelenoga luga ostao je tu možda zelen zdenac. A zdenac upućuje na majku i gazdaricu, mokru božicu Mokoš.

Mokoš Njezino je vrelo, kladenac močilo. Tamo ona, neumorna prelja,

12 Tu je Kurelac stavio bilješku: Nevidjeni (ohne bemerkt zu werden).

Jurjev konj

moči lan ili konoplju da dobije vlakna za s voju pređu. 13 U toj pjesmi mlad junak dolazi iz daleka u zelenilo. Misliti tu treba vjerojatno na zelenu tra vu oko zdenca. To je kontekst s vete s vadbe. Moti v pak da dje vojka krmi i poji konja s vojega brata, ulazi u prikaz toga Sveta svadba

kako se on iza mora sprema na dalek put s vojoj ne vjesti. 14 Kako god to o vdje mora s ve ostati ot voreno i nedorečeno, vrijedilo je pozaba viti se tom pjesmom jer je kraj s vih nejasnoća iz vanredno autentična.

3. Ljubil ju je i ostavil ju je kakonoti livadu zelenu

Odgo vor na pitanje o Jarilu kako on to dolazi trudnim hodom gazeći i toptajući tlo, a također kao jahač, - odgo vor da je on sam konj dobi ven je iz predajnoga teksta i tako je siguran i ned vojben da se to pitanje više i ne posta vlja. No ima i etnografskih podataka koji to pot vrđuju. U istočnih Sla vena nailazi se na vjero vanja u kojima juraj je konj se s veti Juraj izričito identi ficira s konjem. 1 5 Zabilježeno je tako da Bjelorusi poštuju Jurja u liku konja, 16 a u kraju uz rijeku Angaru u središnjem Sibiru, jedinu koja istječe iz Bajkalskoga jezera, seljaci se obraćaju konju riječima: Ax Tbr, Erop m�i xpa6pbrH: . 1 7 T u je i s vje - Konj je juraj dočanst vo đakona Fjodora I vano va iz druge polo vice 17. stoljeća da mnogi seljani, pa i s većenici i đakoni, )KHBY qH no ceAaM CBOHM, . . . AO IIIaAJIM noKAaHJIIOTCJI - »Ži vući p o s vojim selima, . . . klanjaju se Kult konja konjima «Y Nema dakle d vojbe da je identi fikacija Jarila, mlado -ženje s vete s vadbe, s konjem ispra vno iščitana iz predajnog teksta.

Ta je pak identi fikacija ključ za razumije vanje teksto va koji, kad se razumije što nam kazuju, ot varaju neslućene u vide u tekst i kontekst sla venskoga pretkršćanskog obreda godišnje rodnosti i

13 Vidi o tome I1saHoB - Torropos, 1983; Katičić, 2003b, 21-25 i 30-40. 14 Vidi gore, str. 330-337. (Mladoženja je konj.) 15 Usp. YcrreHCKllli, 1982, 1 38-139. 16 KapeseAoB, 1861, 215. 17 Ca6yposa, 1967, 41 . 18 Cy660TI1H 1875-1890, 6, 29 .

. ...-,387·....-,

Zelena trava

Zlatan prsten

Nije ta

za mene

Dva rodena

brata

Siv konj

Ubiti

do polusmrti


mitskoga zbi vanja koje se u njem mjeroda vno kazuje. Taka v je tekst jedna ruska balada zapisana u Kurskoj guberniji . Ona je za o vu teksto vnu rekonstrukciju vrelo odlučno važno i zato se, koliko je god opsežna, ipak o vdje na vodi u cijelosti:

[10] B Hac Ha YAHQhi Ha rrmpoKoil, an Ae, Ae, Ae, aH Ae, Ae, Ae, Ae, Ae, Ae! (Pripjev se ponavlja poslije svakoga stiha.)

B Hac Aa Ha MypaBe, B Hac Ha 3HAeH<'>il MOAOAeQ AeBKY rrpH6e3qeCTBOBaA, QaAOBaA, MHAOBaA, Aa Ha pyKH xBaTaA, rrepcTeHQqKJ1 CHHMaA II030AOqeHHhiH, OTIIIeAIIIH OT Hell, HaCMexaThC.ll CTaA, HaCMeXaThC.ll CTaA, HaCMeHBaThC.ll: »Ka6hi 3Ta AeByiiiKa 3a MHOIO 6hJAa, 3a MH O !O 6hiAa 11 MH O !O CAhiAa, MH O !O CAhiAa A06ph!M MOAOAQeM, rrpHB.ll3aA 6hi .ll ee K KOpoBaTylliKH, K KOpoBaTyiiiKH, K Ay6oBOH AOCKH, CTO.l!Aa-6 OHa YBCHIO HOqJ1HhKIO, YBCHIO HoqHHhKIO, BCHIO TeMHOIO, rA.HAeAa-6 OHa BAOAh liO He6yiiiKH, CIIIHTaAa-6 OHa qaCThl 3Be3AYIIIKH.« - »3i1 A06po, A06po, A06phlll MOAOAeQ! 0TCMeiO TH6e BCe HaCMellleqKJ1,

113AHBAIO TH6e BCe 113AI1BOqKJ1. Ec Th y MeH .H A Ba 6paTa poAHhiX, ABa 6paTa poAHhiX, A Ba Ha3BaHHhiH. Oil, 6paTQH MOH, Bhi poAHMhm! Oil, rroilAHTe Bh! Ha KOHIOIIIeHhKIO, OH, B03hMHT.ll Bh! KOH.ll CH BOBa, KOH.ll CHBOBa, CHBOrpHBOBa, CHBOrpHBOBa, 6eAOKOIIh!TOBa, a y6ei1T.H .Hro Ha rroAyBepcThi, Ha rroAyBepcThi AO rroAycMepTH, rrpHB.li3HT.ll MHe TeAO 6eAO.ll, TeAO 6eAO.ll, MOAOAeQKO.ll, MOAOAeQKO.ll, 3aBAaAeQKO.ll;

Jurjev konj

51 113 pyK, 113 HOr KOpOBaTKy CMOil\y, 113 pe6ep RBO MOCThl nOMOil\y, 113 BHCKOB RBO HTHAeii Hacyqy, 113 M03ry RBO 51 CBeqeJ'1 H aA biO,

113 )IU!py RBO caAa HaronAIO, nocTaBAIO CBeqy nHpeA KopoBaTKOIO: »fopH MOR cBeqa He BracaeMqll, nAaqh RBO MaTyiiiKa He BMOAKaeMqlf. - Cecrpml,H MOli Bhi noApy:>KeHhKH! liho-:>K 3TO TaKOM: no Ml!AOM XO:>Ky, no Ml!AOM XO:>Ky, Ha MliAOBa rAR:>Ky, npeAO MHOIO MHAOH CBeqeJ'1 ropHT?« Cecrpm.1,a RBO YB03BaAacR: »3x M hi eMy roBapHBaAH, -qTQ He XOAll AOArO B'BlfqepR, AOArO B'Bl!qepR BO 3apeql1Th51.« Ill 196, N9 750

->>U nas na ulici, u nas na širokoj , aj ljo, ljo, ljo, aj ljo, ljo, ljo, ljo, ljo, ljo! (Pripjev se ponavija poslije svakoga stiha.) U nas na sočnoj travi, u nas na zelenoj , mlad junak je djevojčicu obeščastio, ljubio, milovao i za ruke hvatao, prstene skidao pozlaćene. Otišavši od nje, stao se je podsmjehivati, stao se je podsmjehivati, ismijavati: 'Kad bi ta djevojka za mene bila, za mene bila i smatralo se da je za mene, smatralo se da je za mene dobroga junaka, privezao bih ja nju za krevetac, za krevetac za dubovu dasku, ostala bi ona svu noć, svu noć, svu tamnu, gledala bi ona niz nebo, brojala bi ona guste zvijezde.' - 'Ej , dobro, dobro, dobri junače! Odsmijat ću ja tebi sve ismijavanje, iščuđavat ću se nad svim čudesima. U mene su dva rođena brata, dva rođena brata i dva nerođena. Oj braćo moja, vi rođena! Oj, pođite u konjušnicu, oj uzmite konja sivoga, konja sivoga, sive grive, sive grive, bijelih kopita i ubijte ga na pol vrste, na pol vrste do polusmrti. Dovezite mi njegovo bijelo tijelo, bijelo tijelo, junačko, junačko, ludo odvažno. Iz ruku, iz nogu smostit ću krevetac, iz njegovih rebara moste ću pomostiti, iz kose njegovih sljepoočica nasukat ću fitilje, iz njegova mozga salit ću svijeće, iz njegove masti natopit ću salo, postavit ću svijeću pred krevetac: 'Gori, moja svijeća, i ne gasi se, plači njegova majčice i ne umukni.' - Sestrice moje, vi drugarice! Što je to takvo: po

-�' 389 -�'

Od bijeloga

tijela izraduju

se predmeti

Po milom

hodim

Sestra pogada

Okrutna

arhaika

Zeleni lug

Nevjerni dragi

je konj

Nije djevojka

bez roda


milom hodim, na miloga gledam, preda mnom mili gori kao svijeća?' Njegova sestrica se odazvala: 'Eh mi smo njemu govorili, ne hodi dugo navečer, dugo navečer u zabran.'<<

Ta je pjesma čudna. Osta vlja dubok dojam, tmuran i mučan. Počinje jednosta vnim pripo vijedanjem, čini se da je to opis ži vota u seoskoj sredini, opis manje prijazne strane ljuba vnih igara. Ali os veta je u vrijeđene »dje vojčice « grozna, do u potankosti opisuju se strahote od kojih se krv ledi. I dok se na početku čini da je to doista pjesma »razgo vorna « , kako ju je s vrstao Šejn u vršćujući ju u s voju zbirku, pjesma u kojoj se prikazuju zgode iz s vakodne vnoga ži vota, na kraju iz nje go vori di vljački okrutna arhaika poganskoga mita. A d vije pojedinosti tu odmah pobuđuju pozornost. To je spomen sočne zelene tra ve na početku, i očita, iako ne sas vim su vislo izrečena, identifikacija obijesnog i ne vjernog dragog s konjem. Oboje po vezuje tu pjesmu s obrednim teksto vima vezanim za s vetu s vadbu u zelenom lugu kojima se o vdje ušlo u trag. No da se to počne podrobnije razmatrati, potrebno je bolje upoznati rusku usmenu predaju kojoj je ta balada dojmlji v uzorak.

Druga pjesma zapisana na sje veru, u Vologdskoj gubernij i, nije nego varijanta te balade. Zabilježena je nepotpuna. Započinje razmetlji vijm riječima mladoga junaka kojima se ruga dje vojci koja mu se u zanosu predala:

[ll] »He ClfAJf, AeByiiiKa TI03AHO Be'IepoM, Th! He )!U If, He )!U If BOCKO BOH CBe'IIf, T hi He IIIeii:, He IIIeii: 6paHa noAora, Th! He TpaTh, He TpaTh nycTO 30AOTa! He cnaTh AeByiiiKe B 3TOM noAore, Te6e CTiaTh, AeByiiiKa, BO CifHeM MOpe, BO Cif H eM M ope Ha )!(eA TOM necKe, o6HuMaTh AeByiiiKe KpyThr 6eped., u;eAOBaTh AeByiiiKe cep roproq KaMeHh.« - »He CeApAH MeH.si, A06phrH MOAOAeu;! BeAh .H AeByiiiKa He 6e3pOAHa.H: Y MeH.H, AeByiiiKif, eCTh OTeu; If MaTh, OTe u; If MaTh, ABa 6paTu;a MifAhie.

Jurjev konj

7J. BeAIO 6pan�aM IIOACTpeAUTb Te6R, IIOACTpeAUTb Te6R, IIOTpe6UTb Aymy. 7J. ll3 KOCTO'leK TepeM BbiCTpOIO, R ll3 pe6pbiiiieK IIOAbl BbiCTeAIO, R ll3 pyK, ll3 H Of CKaMbiO CAeAaiO, ll3 fOAOBYIIIKll RHAOBY COAbiO, ll3 cycTaB'lllKOB HaAb!O CTaKaH'lllKOB, ll3 RCHbiX O'lell qapbl BllHHbiR, ll3 TBOell KpOBll HaBapiO IlllBa. Co3oBy R Bcex noApy)l(eHeK, noca)l(y R Bcex no AaBO'IKaM, caMa CRAY Ha cKaMee'IKy. 'Bbr IIOApy)l(eHbKll MOli, roAy6yiiiKll! 3araHy R BaM 3araAO'IKy, BaM XHTpy, MyApy, HeAOfAAifBy: Bo MHAOM )Ku By, no MHAOM xo)l(y, Ha MllAOM Cll)l(y, ll3 MllAC>Ba libiO, ll3 MllAC>Ba libiO, KpOBb MllAC>Ba libiO.'« TyT Bce AeByiiiKH npu3aAyMaAucb,OAHa AeBu�a rropacrrAaKaAacb; 3Ta AeBu�a 6brAa - ceCTpu�a: » [ OBopuAa R 6paT�y MllAOMy: He XOAH, MH AbiH, K AeByiiiKe Ha cAo6oAy'ITO Te6R AeByiiiKa COBCeM cry6uT. ill 196, NQ 751

- >>Ne sjedi, djevojko, kasno večerom, ne pali, ne pali voštanu svijeću, ne šivaj , ne šivaj zastor s vezenim uzorkom za postelju, ne trati, ne trati pusto svojega zlata! Nije djevojci spavati za tim zastorom, tebi je, djevojko, spavati u sinjem moru, u sinjem moru na žutom pijesku, obujmiti je djevojci strmenite obale, cjelivati je djevojci siv vrući kamen.<< - >>Ne srdi mene, dobri junače! Jer ja nisam djevojka bez roda. U mene su, djevojke, otac i mati, otac i mati, dva bratca mila. Ja ću narediti bratcima da te ustrijele, da te ustrijele, da ti potrijebe dušu. Iz kostiju ću sagraditi trijem, iz rebara popločit ću podove, iz ruku i nogu izradit ću klupicu, iz glave izlit ću vrč, iz zglavaka izlit ću čašice, iz jasnih očiju kupe za vino, iz tvoje krvi svarit ću piva. Sazvat ću sve drugarice, posadit ću ih sve po klupama, sama ću sjesti na klupicu. 'Drugarice moje, golubice! Zadat ću vam zagonetku,

Braća će

ustrijeliti

Skupijene

drugarice

Neodgonetijiva

zagonetka

Sestra odgovara

To je sigurno

grana iste

predaje

Kazne

primjerene

zloći

Perunove

strijele

Mlad junak

i lijepa

djevojka

Nije stao ljubiti


vama lukavu, mudru, neodgonetljivu: U milom živim, po milom hodim, na milom sjedim, iz miloga pijem, iz miloga pijem, krv miloga pijem.' Tu su se sve djevojke zamislile, - jedna se djevojka rasplakala; ta je djevojka bila - sestrica: 'Govorila sam ja bratcu milomu: ne hodi, mili, k djevojci u selo, - jer će te djevojka sasvim uništiti.'«

U o vom zap isu nema ob ilježja što su o vdje naj važn ija. Početak balade je izgubljen, oč ito ga kaz ivač više n ije znao, pa se ne može ut vrd it i je l i se na početku i tu spom injala sočna zelena l ivada. Ne kazuje se n i to da je pr i kažnja vanju ne valjaloga dragog onaj koj i se komada konj . No podudarnost u op isu toga komadanja u ob im teksto vima tol ika je i ide do tak vih podrobnost i da je pos ve s igurno kako se tu rad i o d vije grane iste usmene teksto vne predaje i da je u sje vernoj star i spomen konja ispušten jer je zbunj ivao slušatelje i n ije se uklapao u sumornu pr iču iz seoskog ž ivota, inače sas vim zb iljsku, kak vom se ta balada, kak va je došla do nas, predsta vlja. A

ruganje ne valjalca kad je od dje vojke dob io što je ht io popr ima tu straho vite razmjere. On joj i tu kazuje da ju ne će ožen it i, a kazuje to tako što joj go vor i neka ne sprema opremu za udaju, nego neka se utop i u moru. T aj strašan i okrutan c in izam, ta grubost preko s vake ljudske mjere, st vara nek i sumjerlj iv odnos između njego ve zloće i užasne kazne kojom se kažnja va za nju. Važan je podatak da dje vojč ina braća ub ijaju ne valjalca strijelama. Ako je ona Mara

djevojka, kako se uč in ilo prema zelenom lugu i dragom u l iku konja, onda su on i s ino vi gromo vn ika Peruna. T ime su pono vr ijedn i d ion ic i Peruno ve mnošt venost i, pa su čak i sam i Perun i. 1 9

Još jedna var ijanta te balade, znatno kompr im iran ija u jez ičnom izrazu, potječe s ruskoga sje vera. Zap isao ju je još Jakušk in u Maloarhangelskom kotaru. Glas i o vako:

[12] CoBhiKaAoi eoKOA e rreperreAyiiiKOIO, eOAI06HAO! MOAOAeLI e KpaeHOH AeByiiiKOH. I1poTopHA MHA AOPO)!(KY - He cTaA iloH XOAHTh, orryeTHA xy Ay eAaBy -He CTaA ilo H AI06HTb!

19 Usp, Katičić, 2008a, 1 18-122.

jurjev konj

- »HacMe.HAC.H Tbi MHOH - HacMeiOcb R To6oil. K aK B MeHR , MOAOAOH, ecTb ABa 6paTa poAHhiX, y MOlfX-TO y 6paTIJ;eB TIO 6yAaTHOMY HO)I(y. >I lf3 pyK Aa lf3 Hor KopoBaTKY CMOiu;y, R lf3 MRca ero nlfporos HaneKy, R lf3 KpOBlf ero R BilHa HaKypiO, lf3 6ynHOH rOAOBbl eHAOBy COA biO, 3a30BY R rocTeil, BCIO poAeHbKY ero, a no cAen R Toro .H cecTpliu;y ero, 3araAaiO 3araAKY HeOTraAAliBYIO: 'Aa li 'ITO )!( TaKOBO: R Ha MlfAOM Clf)l(y, R Ha MlfAOM Clf)l(y, n po Mil Aa rOBOpiO, npo MlfAa rosopiO, MlfAbiM TIOA'IlfBaiO. A ll MilA npeAo MHOIO cBe'IOIO ropliTb?« BoT cecTpliu;a ero cTaAa oTraAhiBaTlf:

Nož u svakog

od dva brata

Izrada

iz dijelova

tijela

Zagonetka

- »>l AaBHO Te6e, 6paTeu;, rosapliBaAa: Sestra He XOAlf Tbi TyAa, KyAa TI03AHO 30BYTb, odgoneta KyAa n03AHO 30BYTh li rAe TihRHbi )l(lfBYTb.« Klip 80, N9 143

- »Sviknuo se sokol s prepelicom, sljubio se mlad junak s prekrasnom djevojkom. Protro je mili stazicu - nije on stao hoditi, pustio je loš glas - nije stao on ljubiti! - 'Narugao si se ti meni - narugat ću se ja tebi. Kako su u mene, mlade, dva rođena brata, u ta moja dva brata je po čelični nož. Iz ruku i iz nogu položit ću krevet, a iz njegova mesa ispeći ću piroge, iz njegove ću krvi ispeći rakiju, iz silovite glave izlit ću vrč, pozvat ću goste, svu njegovu rodbinu, a poslije toga njegovu sestricu. Zadajem zagonetku neodgonetljivu: - "Da i što je to takvo: na milome sjedim, na milome sjedim, o milome govorim, o milome govorim, milim častim. A i mili preda mnom gori kao svijeća?" Eto, njegova sestrica stala je odgonetati: - »Davno sam ja tebi, bratac, govorila: Ne hodi tuda kuda kasno zovu, kuda kasno zovu i gdje pijanci žive.'<<

Ni tu nema spomena s vježe zelene tra ve na početku niti se kaž - I opet ista

njeni ne valjalac izjednačuje s konjem, a ipak je to sas vim ned vojbe - tekstovna

no ista teksto vna predaja koja se već pozna iz [ 1 0] i [ l l ] . To se čak predaja

može precizno dokazati na izgled beznačajnim pojedinostima. Tako dje vojka zadajući s voju zagonetku spominje da joj dragi gori pred


njom kao s vijeća. Ali u toj pjesmi se nigdje ne kaže da je od dijelo va njego va tijela izmijesila s vijeće. To se spominje samo u [10], a tu se razabire da je bilo nekada prisutno i u [12], ali je tu usmenom predajom odbrušeno prije nego je ta varijanta zapisana.

]oš jedna, jako preobliko vana, varijanta te balade zapisana je u harko vskoj guberniji. U njoj su razmjeri unutrašnjeg ustrojst va kazi vanja sas vim pomaknuti:

[13] Oii, BeAJO, BeAJO MHAoro noiiMaTb Komadanje BeAJO ero npHKOBaTb, -

mi/oga pyqKH-HO)I(KH o6AOMaTb.

Zagonetka

Odgonetka

Oii, H3 ero TeAa nHporoa HaneKy, o ii, H3 ero caAa R caeqeJ'i HaAhJO, a H3 ero KpoaH aap:moH Haaapb!O. Oii, 3a30BY roCTeii - KpacHhiX AeayrneK, o ii, KpacHhiX AeByrneK H cecTpHLIY ero. 3aAaJO HM 3araAKY - He OTraAAHByJO: »Oii, R Ha MHAOMY CH)I(y, R MHAOrO rAR)I(y, MHAhiM llOAqHBaiO.« - A cecTpHLia ero AOraAaAaCR, Aa Apo6HhiMH cAe3aMH YMhiBaAacR. »Oii Thi, 6paTeLI Moii poAHOii, OTL\a MaTyiiiKH OAHOJ'i! lfH R Te6e, MOJ'i 6paTeL\, He npHKa3hiBaAa, III TO He XOAH Thl, MO ll 6paTeL\, ll03AHO BeqepoM OAHH. Oii, He noKynaii Thi, Moii 6paTeLI, CAaAKHX BOAOqeK! O ii, He HanaHBaii Thi, Moii 6paTeLI, KpacHhiX AeayrneK III TO HM CAaBa xoporna. Te6e, 6paTeLI, TR)I(eAo, III TO y CBeTe He )I(HTh, no YAHLiaM He XOAHTh, KpaCHhiX AeBOK He AJ06HTh. Ill 197, NQ 753

- »Oj, naređujem, naređujem da se mili uhvati, naređujem da se prikuje, ruke-noge da mu se polome. Oj, iz njegova tijela

Jurjev konj

ispeći ću piroge, iz njegova sala izlit ću svijeće, a iz njegove krvi navarit ću rakije varenike. Oj , pozvat ću goste, prekrasne djevojke, oj , prekrasne djevojke i njegovu sestricu. Zadajem im zagonetku - neodgonetljivu: 'Oj , na milome sjedim, miloga gledam, milim častim.' - A njegova se sestrica domislila, i u sitnim suzama umivala. 'Oj ti, bratac, moj rođeni, od oca i iste majčice! Zar ti ja, moj bratac, nisam određivala da ne hodiš ti, moj bratac, kasno na večer sam, oj, da ne kupuješ slatke vodice! Oj, ne napajaj, moj bratac, prekrasne djevojke kojima je glas dobar. T e bi je bratac, teško ne živjeti u svijetu, ne hoditi po ulicama, prekrasne djevojke ne ljubiti. '«

Bez drugih verzija te usmene predaje koje su o vdje prije na vođene ne može se pra vo ni razumjeti o čem se tu radi. U sklopu te cjeline s ve je jasno. Pojedine riječi i izrazi pokazuju ned vojbeno da je to, znatnim preinakama unatoč, isti pramen usmene predaje. Iz o ve se varijante ne saznaje o njoj ništa bitno no va.

Nešto su drukčije preoblike kojima je ta teksto vna predaja preobliko vana u varijanti zapisanoj u srednjoj Rusij i, u Kaluškoj guberniji .

[14] floAJ06HA rropTHoif BaH.H AeBo'wy,OH XOTeA ee )'3RTb, OH )'3aTh ee )'3RA, HacMe.HThC.H HaA HeH CTaA. »Tbr He CMeHCR, Ayiiia MOAOA'IHK! Ay III e )!(ll3HH TBoeif cKopo KOH eu; He co sce10, napeH b, KpacoToJO, He R AeBKa cHpoToJO. EcTh y MeHR TOAhKO oTeu;-MaTH, eC Th y MeH e ABa 6paTHKa poAHhiX, ABa COKOAHKa y B'MeHe RCHbiX, BeA!O R Te6.H, pacKaHaAh!O, cpeAH ITOA.H Te6e AOfHaTb, AYIIIY e TeAoM TBOHM pacTep3aTh, a ll3 KOCTO'leK TBOHX-CYCTaB'lllKOB -R BbiCOK TepeM cpy6AJO, a ll3 )!(Hpy a TBOBO, ll3 CaAa

Isti pnzmen

pre ddje

Krojač Vanja

i djevojke

Smijao joj

seje

Goniti nasred

polja

Komadanje

Malogradski

ambijent

Prepoznaje se

trag slavenskoga

poganstva

Češka

pripovijetka


CaAbHhiX CBeqeif Aa H aA biO, a H3 )lUlA TBOHX, lf3 MJICa rrHporos Harreqy. Ill 197, N2 752

- >>Zavolio je krojač Vanja djevojčicu, on ju je htio uzeti i on ju je doista uzeo, stao joj se izrugivati. 'Ti se ne smij, dušo mladiću! Duši tvojoj i životu skoro je kraj i to, momče, ne baš krasno, jer ja djevojka nisam sirotica. U mene je, međutim, otac-mati, u mene su dva bratca rođena, dva sokolića sjajna. Naređujem im tebe, obješenjače prefrigani, dognati do nasred polja, dušu rastrgnuti od tijela, a iz tvojih kostiju-zglobova -sagradit ću visok trijem, a iz tvoje masti, iz sala izlit ću lojne svijeće, a iz žila tvojih, iz mesa piroge ću ispeći. '«

Nema d vojbe da je i to ista teksto vna predaja, tek je zbi vanje iz seoske sredine prebačeno u malogradsku. Samo je pripo vijedanje tu vrlo su vislo i profinjenije, izgubio se grubi dah arhaike. Ne osjeća se dodir sa sla venskim pogansr vom. A ipak su tu prisutni s vi elementi koji s vjedoče upra vo o tome. Pa i to što se obijesni ne vjernik goni na sredinu polja ukazuje na to da je on tu zapra vo konj . Ni tomu nije pos ve izbrisan trag.

Ta je usmena teksto vna predaja č vrsto ukorijenjena kod Rusa. V rl o je kompaktna i č vrsta, pa je očito da je i stara i u starini bila vrlo ugledna. Pozna vati ju bilo je važno. No o čem se tu doista radi pokazuje češka pripo vijetka u kojoj se posta vlja zagonetka:

[14a] Na ldsce sedim, na ldsku hledim, ldskou se ovijim, z ldsky ti pfipijim. Erben, 1 25-126

- >>Na ljubavi sjedim, na ljubav gledam, ljubavlju se ovijam, s ljubavi (tj . sjedeći na ljubavi) ti napijam<<.

T o go vori, dakako, dje vojka koja je od dijelo va raskomadanoga tijela s vojega dragoga izradila uporabne predmete i njima opremila s voj prostor.20 Odmah se prepoznaje i situacija i zagonetka, ista pozadina strašnog i siro voga mitskog poimanja ubojne dje vojke

20 Usp. Belaj , 1998, 245; 2007, 293-294 i 370.

Jurjev konj

osvetnice, samo to sada nije ruski ili kakav drugi istočnoslavenski Isto arhaično

predajni tekst, nego je - češki. Nema dvojbe da je to praslavenska mitsko

baština, ulomak hijeratskoga pjesništva koji potječe iz pretkršćan- poimanje

skoga obreda. A ugrađen je taj ulomak u češku bajku, koja pripo-vijeda sasvim drukčiju pripovijest. Tu se lijepo vidi kako su ulomci pretkršćanskih obrednih tekstova ulazili u nove i razne vrste usmene književnosti naroda slavenskoga jezika.

Isti mitski motiv ostavio je traga i u vjerovanjima Slovenaca što žive uz gornju Soču, kojih tradicijska kultura i inače čuva mnogo starine. T amo je zabilježeno vjerovanje kako je desetnjdk, k er ve

vse - »desetnjak koj i zna sve«, posebno b iće obdareno proročkim darom, odgonetnuo zagonetku koju je na Robidišču ljudima zadala žena koja je ubila svojeg muža ili dragoga i od njegovih kostiju dala izraditi stol, iz rebara zrcalo i iz lubanje kupu. Zagonetka je glasila:

[14b] Ko sedim zaljubljeno sedim; ko gledam, se zaljubljeno gledam; ko pijem, zaljubljeno pijem. Matičetov 186

Iako tekstovna podudarnost sad nije tako tijesna, odmah se prepoznaje ista sveta zagonetka, tek sada u slovenskoj i time u juž-noslavenskoj predaji.21 Nema dakle baš nikakve dvojbe o tome da Praslavenska se tu dosegla praslavenska razina i utvrdio ulomak pretkršćanskog razina obrednog teksta.

A tragovi drevnoga mitskog kazivanja koje daje okvir toj zagonetci razaznaju se i u drugim južnoslavenskim predajnim teksto-vima. Tu je osobito rječito svjedočanstvo jedne hrvatske romance Hrvatska

koju je zapisao i 1 87 1 . objavio Fran Kurelac u bilješci uz predgovor romanca

svojoj neprocjenjivo vrijednoj zbirci pjesama Hrvata u županijama zapadne Ugarske. Ona je, kako kaže, »nažalost nepotpuna«, a nije više ni znao »gdje ju je ubrao«, no misli da najvjerojatnije nije u zapadnoj Ugarskoj , nego »Za boravka u primorju« .22 Ta je romanca

21 Usp. Matičetov, 1975, 186; Kropej, 1995, 1 26-127; Kravanja 2007, 1 17-1 18. Profesoru Vitomiru Belaju od srca zahvaljujem za te podatke.

22 Vidi J ačke, XXXV.

Zeleni lug-.. Tragovima svetih pjesama nase pretkrfćanske starine

Delorko biser hrvatskoga pjesništva, a Olinko Delorko joj je obradio i izdao izvadak s važnijim i bolje očuvanim dijelom teksta, te skupio podatke o njegovoj povijesti i varijantama.23 Time je sebi svojstvenom osjetljivošću pojačao estetski doživljaj . Sama je romanca tako opsežna da se njezin tekst ni ovdje ne može navesti cijel, iako bi to u načelu bilo, dakako, najpoželjnije.

Ivan Karlović Motiv je te romance utoliko historijski što joj je junak knez Ivan Karlović (1485.-1531.) , odvjetak roda krbavskih kneževa Kmjakovića, koji se jako istaknuo uspješnom organizacijom obrane ostataka Hrvatske od osmanlijskih nasrtaja kad je ta obrana već postajala očajnička. U narodu se održala uspomena na njega, uz ostalo i na to da je ženama bio neodoljiv ljubavnik. Tako i počinje ta romanca:

Neodoijivi [IS] Ni u Liki snahe ni divojke Ivan ne može ku ne ljubi Karloviću Ive,

dobiti Maricu neg ća mi je Marica divojka. Ne more ju profnjom isprositi niti kakvim darom prevariti. NL40, br. l l

Dalje se pripovijeda kako se Ive, suočen s takvim Maričinim držanjem, obratio staroj majki svojoj da mu poda sveta i nauka da prevari

Maricu divojku. Majka mu savjetuje da tri godine ne izlazi iz kuće, da pusti dugu kosu, da ju počešlja kao što djevojka češlja kosu, da

Dolazi se obuče kao djevojka, da stavi košaricu na ruku i kao tobožnja kao drugarica drugarica pozove Maricu da idu brati ruže . Ive Karlović učini kako

mu je majka savjetovala i Marica se, koliko god nepovjerljiva, na kraju ipak odazvala pozivu svoje »drugarice«. A dok su one, nabravši ruže, šetale po tom polju ravnom, iznenada je tobožnja verna druga

rekla Mari:

[16] »Ča bis sada učinila, Mare, da bi priJa! Karloviću Ive?« - »Skočila bih va jezero mutno al bin zvala devet bratac mojih!«

23 NL 40-42, br. l l .

Jurjev konj

Pak joj veli Karloviću Ive: »Delaj, Mare, čagoder ti drago, ovo ti je Karloviću Ive. Sada skoči va jezero mutno, sada zovi devet bratac svojih!« Pak ju lj"ubi tri dni i tri noći. Ljub il ju je i ostavil ju je kakono ti livadu zelenu, pokošenu pak i ostavljenu pak odšeta belu dvoru svomu. NL 42, br. ll

Prepoznatljivo je već na prvi pogled da se tu pripovijeda ista pripovijest kao u ruskoj baladi. Dobar junak i neodoljiv ljubavnik, a knezu Ivanu se to oboje ne može osporiti, iskoristio je djevojku i bezobzirno ostavio. Nastup mu je pak takav da se doista može reći kako joj se narugao. U tekstu je prisutna i livada zelena, ona

Ljubio

i ostavio

Zelena livadd

tu zamjenjuje zeleni lug, i ona tu, jednako kao u ruskoj baladi ri- Zeleni lug

ječi Ha MypaBAe, Ha 3IIAeHoli: (III 196, N9 750) - »na sočnoj travi, na zelenoj«, upućuje na tekstovnu predaju svetoga pretkršćanskog obrednog pjeva o svetoj svadbi. Zelena livada tu je rekvizit pjesničke poredbe. Pokošena je livada samo poharana ako se ostavi i ne skupi sijeno da bude krma stoci i tako ne bude nikakve blagodati od nje. Valja međutim pretpostaviti da je prvotna slika bila ljubljenje na Ležaj

zelenoj travi kao ljubavnom ležaju, isto kako je u ruskim baladama. od zelene trave

To pak da se djevojka prijeti kako će zvati svoje devet braće također upućuje vrlo jasno na tekstovnu predaju poganskoga sakralnog pjesništva i na mit koji se u njem u vezi sa svetom svadbom obred- Devet braće

no kazuje. Tako jasnoga biljega, spomena nevjestine devet braće, u ruskoj baladi nema. Ali i tamo se pripovijeda kako ona zove svoju braću da kazne obijesnoga nevaljalca koji ju je strahovito uvrijedio. I tu se razabire ovisnost od istoga praslavenskog obrednog teksta.

U romanci se ne pjeva o tome da je djevojka za kaznu raskomadala tijelo ubijenog nevaljalca i od njegovih dijelova izradila uporabne predmete kojima je onda opremila svoj prostor. Ta se tekstovna predaja tu izgubila. Ipak je u nekoj vezi s time ono što

Da bi sahnula

Ivanova glava!

Da bi sahnulo

Ivanovo tijelo


Marica govori dok s tobožnjom vernom drugom bere ruže. O tome romanca pripovijeda ovako:

[17] Pak su prošli v rumene rožice. Prvu rožu ku je utrgnula klala ju je na suhi javorak: »Sahni, vehni, rožo na javorku; kako sahne roža javorova, da bi tako glava Ivanova!« Drugu rožu ku je utrgala klala ju je na mrzlu stenčicu: »Sahni, vehni, roža na stenčici, da bi tako telo Ivanovo!« Tre tu rožu ku je utrgnula tu 'e polegla na črnu zemljicu: »Sahni, vehni, roža na zemljici, da bi tako sritja Ivanova!« NL41, br. l l

Predviđajući što će se dogoditi ako Ivan ostvari svoju očitu naAgresivnost mjeru, Marica tu pokazuje vrlo izrazitu agresivnost ne samo prema

prema njegovoj dobrobiti, nego i upravo prema njegovu tijelu. Tu se u Ivanovu tijelu blagom tragu još osjeća motiv komadanja tijela iz osvete.

Delorkov odlomak završava stihom: pak odšeta belu dvoru svomu.

U njega slijedi još samo šutnja. Romanca pak, kako ju je Kurelac zapisao, pripovijeda dalje kako je nakon nekoliko mjeseci majka upitala Maricu što joj je, zašto je tako blijeda. Ona odgovara da ju je prevario Ive Karlović i da je ostala trudna. Na to mu pišu

Knez Ivan njezina braća pismo i pozivaju da skupi svatove i dođe po Maricu. ipak plaća Ivan odgovara da ga je ona uvrijedila i da mu je rekla da ga niti za

svoju obijest slugu ne bi uzela, a kamo li za vernoga druga. Na to mu piše sama djevojka, piše mu s krvcom od srdašca, i preklinje ga da dođe po nju i povede ju svojoj majci. On je tada ipak došao, ter ju vodi k belu dvoru svomu.

Tu više nema Tako je Ive Karlović ipak podlegao i plaća svoju obijest, ali u poganske razumno prihvatlj ivim razmjerima. Tu više nema traga nasljeđu surovosti poganskoga obrednog kazivanja mita. Sve se dobro svršava, kako

Jurjev konj

i priliči romanci za razliku od balade. T amo pak gdje tekstovi koji su se ovdje razmatrali doista jesu preoblikovani ulomci svetog obrednoga pjeva nekrštenih Slavena, vode nas u grubu i namrštenu starinu, neskriveno pokazuju krvavu stranu mita o svetoj svadbi obijesnog Jarila i ubojite Morane, brata i sestre, djece gromovnika Peruna.

I o kazni konjolikog nevjernika očuvala se južnoslavenska tekstovna predaja. Vrlo izravno to pripovijeda pjesma s otoka Šipana u dubrovačkom arhipelagu:

[18] U poiju se prah podiže ni od vjetra ni od vihra, neg' od jada lijepe Mare, gdje joj hrabro v konj pobježe. Za njim Mare pij ehom pješi: - Ustan, doro, ranjen stao! Strjelice te ustrijelile kroz sve tvoje četir' noge, kroz sedalce, pa u srce! Sve je hrabro z brijega sluša, lijepoj Mari govorio: - Ne kuni konja, dušo Mare! Nije doro moj naučan piti vodu iz Dunaj a, iz zobnice zob zobati. Negje doro moj naučan kroz prstenak vodu piti iz skutašca zob zobati. ja ću tebe kleti boije: Ti se, seko, ne udala! Ako li se i udala, muško čedo ne imala! Ako li ga i imala, na vojsku ga otpravila, a s vojske ga ne čekala! č 165

Tu je vrlo dinamično opisano kažnjavanje konja nasred polja.

Kazna

konjolikog

nevjernika

Njega strijeljaju strijele, on od toga pogiba. Iz ruske balade znamo Strijele

da ga svojim gromskim strijelama strijeljaju braća nevjeste Morane, koja je uvrijeđena postala osvetnički ubojita. Konj joj je pobje-gao i ostavio ju, pa ga ona kune i zaziva na nj strijele svoje braće, Perunovih sinova i po tome i samih Peruna. Ona ojađena kune, a njezin dragi joj uzvraća također ledenom kletvom. On je u toj pjesmi kao osoba razdvojen od svojega konja, i prostorno jer dok je taj pod ubojitim strijelama u polju on je po strani na brijegu. Ali se u pjesmi naziva hrabro 'junak', 'momak' , a u ruskim jurjevskim

Razdvojen

jari/ov lik

Srpska

varijanta

Strijele

strijeijaju

Djevojčina

kletva

junakova

kletva


pjesmama junak se naziva feopml'I xpa6pbiJ'I.24 Iz starine koja se održala u toj hrvatskoj tekstovnoj predaji vrlo jasno dakle proizlazi tko je to. U mlađoj preo blici sakralnog teksta junak se raspolutio na konja koji strada u polju i na dragoga koji s brijega kune osvetoljubivu djevojku. Izvorno je, kako sada već znamo, to bio isti.

Ta je pjesma u razvedenijoj varijanti zapisana iz srpske usmene predaje. Ona se prema Karadžićevoj bilješci pjevala u kolu na raznim stranama Srbije. Glasi ovako:

0 ja6yKo 3eAeHI1KO, IliTO e' TOAHKH poA pOAHAa? -Ha TPH rpaHe TPH ja6yKe, Ha 'IeTBpToj COKO CeAH, Te OH rAeAa HHKOM IIOA:oy, rAe jyHaL\H KOine Kyjy: PaAojnLia H fpyjnl_\a. PaAojH'IHH KOlh e' H3Ma'Ie Aerroj Mapn y 6ocnA:oaK. lDYTO KyHe Aerra Mapa: »0Te, KOIDy, rrycT OCTao! CTpeAHL\a Te yCTpeAHAa Kpo3 ceAAarnLie y cpAarnl_\e, Kpo3 Y3AHLIY y ry6nL\y, Kpo3 cBe Hore Kpo3 'IeTnpn!« AA. roBopn PaAojnl_\a: »He KyH', Mapo, KOlha Mora! Ja ny Te6e rope KAeTH: TH ce, Mapo, He yAaAa! AKo AH ce H yAaAa, MyrnKa 'leA a He poAHAa! AKo AH ra n poAHAa, 3a pyKy ra He rroBeAa! AKo AH ra H rroBeAa, Ha BojcKy ra orrpeMHAa! Ca BojcKe TH He AOrnao! Apy)I(HHa MY Ko ID' AOBeAa,


Jurjev konj

(KoH,' AOBeAa, fAaC AOHeAa), H Ha KOiny 6ojHO CeAAO, H O CeAAY 6pHTKY ca6A>y, H O ca6A>H pyKaBHI��e �pHoM KPBA>Y HarryiDeHe, CBaKOM CBHAOM HaBe3eHe, a Haj BH Ille �pHOM CBHAOM, HeK cy Maj�H �PHH AaH�H, a cecTpH�H fOAHHH�e, BepHoj A>y6H TaBHe Horm!« CH Il l, N9 262

U tim kletvama zrcali se duboka povrijeđenost i izriče strahovita osveta. Povod je za to u toj pjesmi, kakva je došla do nas, gotovo Po�·rUedenost

neznatan i ne stoji ni u kakvu razmjeru s okrutnom žestinom kojom i osveta

je uzvraćen. U pjesmi je izvorno kazivanje mita jako preoblikovano, ali je nesmiljena osvetljivost i s njom ozračje grube arhaike ostalo nepromijenjeno. A mlad je junak i tu razdvojen od konja kojega ubija strijela, premda je to izvorno bio samo jedan: nevjerni konj mladoženja.

U taj mitski kontekst dojmljivo se uklapa i ruska svadbena pjesma zapisana u Pskovskoj guberniji:

K aK BO Chi poM 6opy rrpoAeraAa AOpo)KeHhKa, AOpo)KeHhKa IIIHpoKa51, pacKaTHCTa51. Ilo Toil Aopo)KeHhKe CHBorpHBhiH KOHh 6e)KHT, BY3AYIIIKY cphiBaiOyqH, ceAeAh�e c6HBaiOqH. BrrepeAH KOH51 HAeT MOAOAa51 KH51rHHHIOIIIKa, BO cyroHh roHHTC51 Aa l1BaH BacHAheBHq. EH KpHqaA, BOcKpHKHBaA, CBOHM rpoMKHM roAocoM, CBOHM rpOMKHM fOAOCOM, MOAOAe�KHM IIOCBHCTOM: »Aaph51 AHTOHOBHa , rrepeilMH Ao6poBa KOH51! He AaBail Y3Ahi cHHMaTh, He AaBail ceAAa c6HBaTh, BY3AYIIIKa TeCM51HHa51, Aa CHAeAh�e qepKacKoe!« - »l1BaH BacHAheBHq, 51 6hi paAa rrepeH51Th, -51 6oiOch poAHOBa 6aTIOIIIKH, TYAIOCh poAHOH MaTyiiiKH.« - »Th! He 6oilc51, AaphiOIIIKa, He 6oilc51 cBoBo 6aTIOIIIKH, Thi He 6oilc51 6aTIOIIIKH, He TYAHC51 poAHOH MaTyiiiKH, Th! rro6oilc51 MOAOA�a, l1BaHa BacHAheBHqa.

Konj sive grive

Svilen korbač


K aK H ecTb y MeH.H, MOAOAL\a, rneAKOBa51 IIAeToqKa, lileAKOBa51 IIAeTOqKa IIorp03HeH TBOBO 6aT!OillKlf, norp03HeH TBOBO 6aT!OillKlf, IIOTYAbHeH TBOeH MaTyrnKH.

Ill 551, N2 1824

- >>Po vlažnoj borovoj šumi legla je staza, staza široka, bučna. po toj stazi trči konj sive grive, uzdu trgajući, sedlo zbacujući. Ispred konja ide mlada kneginjica, za njim se goni Ivan Vasiljevič. On je vikao, podvikivao, svojim gromkim glasom, svojim gromkim glasom, junačkim zviždukom: 'Darja Antonovna, uhvati dobroga konja! Ne daj da skida uzde, ne daj da zbacuje sedlo, uzda je od vunene vrpce, a sedlo čerkesko!' -'Ivane Vasiljeviču, ja bih rado uhvatila, no ja se bojim rođenoga tatice, krijem se od rođene majčice.' - 'Ti se ne boj , Darjuška, svojega tatice, ne krij se od rođene majčice, nego se poboj junaka, Ivana Vasiljeviča. Jer u mene, u junaka, jest svilen korbač, svilen korbač grozniji od tvojega tatice, od kojega se treba kriti više nego od mamice'«.

Tu je konj sive grive, crmorpHBhiH KOHh, kao i u [10] . To je svadba: mladoženja i nevjesta. I ovdje se konju spominje sedlo, i tu je

Goniti konja nered u njegovoj opremi. I tu se goni (cyroHb, roHHTCJI) kao i u [14] BeAIO JI Te6JI, pacKaHaAhiO, l cpeAH rroAJI Te6e AOrHaTh, AYIIIY e TeAoM TBOHM paCTep3aTb - >>Naređujem tebe, obješenjače prefrigani, dognati do nasred polja, dušu rastrgnuti od tijela«. Po tome se ta pjesma uklapa u mitski kontekst kakav je ovdje uspostavljen. Ali nema

Patrijarhalni govora o strijelama i o ubijanju. Tu je riječ o tome kako mlada ne-odnosi vjesta svadbom dolazi ispod vlasti svojih roditelja pod vlast svojega

muža. T u su simbolički, ali vrlo rječito izraženi patrijarhalni odnosi. Koliko su oni takvi i praslavenski veliko je pitanje. Prije će biti da su tu kako bi se oni izrazili poslužili naslijeđeni elementi obrednoga

Konjska žrtva pjeva o konju mladoženji i velikoj konjskoj žrtvi. Svakako, i tu su konj i mladoženja također razdvojeni. A izvorno su bili jedan te isti. Nevjerni mladoženja, J arilo preimenovan poslije u Juraj , taj je kojega u izvornom slavenskom mitu Perunovi sinovi gone na sredinu polja i tamo ubijaju gromovim strijelama.

jurjev konj

To vrlo izričito kazuje ruska pjesma koja prati jurjevska slavlje o njegovu danu. Ali ona zbunjuje svojim sadržajem dok se ne pozna kontekst izvornoga mita. Obilazeći polja mladež pjeva:

[19] ITorOHHM IOpbJI, rroroHHM IOpbJI B qllCTO IIOAe, OH:, paHo,oll:, Ha MOe qlfCTO IIOAe! B qHcTOM rroAe, B qHCTOM rroAe Ha KypraHe, OH:, paRo, oll:, Ha MOeM Ha KypraHe! 3aceJO JI, 3aCeAJO JI BaCHKAbKaMH, o ll:, paH o, o ll:, Ha MOeM BaCHAbKaMH! XAorrqHKH HAyT, xAorrqHKH HAyT, BaCHAbKll pByT, oll:, paRo, oll:, Ha MOeM BaCHAbKH! AeBoqKH HAyT, AeBoqKH HAyT, rreCHH IIOIOT, o ll:, paH o, o ll:, Ha MOeM rreCHH IIOIOT. IT 317-318, N2 460

- >>Gonimo Jurja, gonimo Jurja na ravno polje, oj, rano, oj , na moje ravno polje! U ravnom polju, u ravnom polju na brežuljku, oj rano, oj, na mojem na brežuljku. Zasijat ću, zasijat ću bosiljkom, oj, rano, oj, na mojem bosiljkom. Momčići idu, momčići idu, bosiljak trgaju, oj, rano, oj , na mojem bosiljak! Djevojčice idu, djevojčice idu, pjesme pjevaju, oj, rano, oj, na mojem pjesme pjevaju!«

Tu jurjevski ophodnici obilazeći polja pjevaju kako gone Jurja na

Goniti jurja

Bosiijak

Momčići

Djevojčice

ravno polje. T o je ostatak obreda kojim se pomaže kažnjavanje obi- jarila kao

jesnog nervjernika, odakle će za sve biti dobrobit. J arilo se kao konj konja gone

goni na sredinu polja (cpeAII noA5I Te6e AOrHaTb - »nasred polja tebe do nasred

dognati« [ 1 3]) gdje će biti ubijen gromskim strijelama Perunovih poija

sinova, ubijen samo do polusmrti (y6e:Hnr Rro AO noAycMepm [ l O] ) .

Gromske

strijele ubijaju

jarila

do polusmrti

Momci

i djevojke,

dijalog

Dah jezovite

starine

Konjska žrtva


Do potpune smrti J arilo se kao besmrtni bog ne može ubiti. Može se samo udariti tako da izgubi svu snagu, da se potpuno ukloni s poprišta, i da bude kao krpa, pa ga onda, kad dođe vrijeme i pokapaju kao lutku od krpa. Istaknut falus na njoj podsjeća na to kakav je moćan ljubavnik bio, pa ga do groba prate pijane babe naričući opscenim pjesmama nad tim gubitkom.25 Tako ophodnici goneći Jurja na polje pomažu osveti uvrijeđene i razgoropađene Morane.

Dalje se u toj ophodničkoj pjesmi opisuje jurjevska slavlje u polju. Osobito je zanimljivo kako mladi ophodnici tu nastupaju u dva poluzbora, momci u jednom, djevojke u drugom. To otvara mogućnost dijaloškog pjevanja. Momci će onda pjevati što govori ]arilo, a djevojke što govori Mara l Morana. U Helena je iz takvih običaja proizašla drama. Oko nastupa slično ustrojenih zborova stvorilo se kazalište. 26

Pokazalo se da je ruska balada o osveti grubo iskorištene i napuštene djevojke nedvojbeno baština praslavenske sakralne poezije i da se u njoj susreće preoblikovano kazivanje mitskoga zbivanja, prilagođeno, dakako, bitno promijenjenom društvenom ambijentu i emocionalnoj atmosferi. Tek se sirovo poganstvo tu ipak osjeća kao dah jezovite starine. Tako u ruskoj baladi. U hrvatskoj romanci, koja prenosi istu tu baštinu, jezoviti dah starine potpuno je uklonjen. Izbija tek blago u smrknutoj odlučnosti i smrtnoj ozbiljnosti s kojima je Marica odlučna suprotstavljati se navalj ivanju Ive Karlovića.

Imamo tako predaju o ubijanju i komadanju konja. U kontekstu pretkršćanske obrednosti iz kojega ta predaja potječe tu se odmah pomišlja na konjsku žrtvu.27 O pradavnim indoeuropskim vjerovanjima i običajima vezanim za taj obredni čin najviše se može saznati iz žrtvenoga nauka indijskih brahmana koji su ta vjerovanja i te običaje do u tančine razradili, pomno stilizirali i do danas očuvali unijevši taj nauk u svoje predajne tekstove koji tvore svetu vedsku

25 Usp. gore str. 95. 26 Usp. gore str. 186-189. 27 Usp. Katičić, 2007b, 39-41 .

Jurjev konj

književnost. Konjska žrtva, na vedskom sanskrtu afvamedha, među brahmanskim žrtvenim obredima osobito je ugledna.

Brahmanska tradicija postavlja jasnu hijerarhiju žrtvenih živo-tinja. Po žrtvenom prinosu određuje se i to koliko je koji žrtveni Hijerarhija

obred ugledan te komu i kako priliči. Po tim mjerilima konjska žrtvenih

žrtva stoji odmah ispod ljudske, koja je od svih najuglednija, pa životinja

je po tome iznad svih ostalih životinjskih žrtava. Ona je po tome najuzvišenija od svih. Brahmani su ljudske žrtve predviđali samo u teorij i, nisu ih zbiljski prinosili. 28

O hijerarhij i životinjskih žrtava, a to će reći žrtvenih životi-nja, vedska književnost uči vrlo izričito. Četirima zbirkama starih Brdhma�ze

obrednih tekstova koje utemeljuju četiri Vede dodane su brahmane (brdhma7Ja) prozni zbornici u kojima se izlaže brahmanska žrtvena nauka.29 U jednoj od najpoznatijih brahmana hijerarhija žrtvenih životinja izložena je nedvosmisleno jasno:

�20] PuruŠalJl prathamam dlabhate, purušo hi prathamab pafitndm, athdfvam, puruŠalJl hy anv afvo, 'tha gdm, afvalJl hy anu gaur, athdviY(l, gdm hy anv avir, athdjam aviY(l hy anv ajas, tad endn yathdpitrvalJZ yathdsrešpham dlabhate.

SatapathabrahmaQ.a 6, 2 , l, 18

- >>Čovjeka prvoga žrtvuje. Jer čovjek je prvi među žrtvenim životinjama. Zatim konja. Jer za čovjekom je konj . Zatim govedo. Jer za konjem je govedo. Zatim ovcu. Jer za govedom je ovca. Zatim jarca. Jer za ovcom je jarac. Tako ih u propisanom slijedu kako je koja odlična žrtvuje.«

U slavenskoj predaji nađeni su tragovi koji pokazuju da je i njoj bila poznata ista hijerarhija žrtvenih životinja.30 Radi se dakle o indoeuropskoj obrednoj baštini.

T u se izvrsno razabire koliko je konjska žrtva bila ugledna. U

skladu je s time i to što je njezino prinošenje bilo pridržano kraljevima. I to ne svima i kakvima god, nego samo onima koji su se

28 Usp. Ježić, 1987, 196-198. 29 Usp. Katičić, 1973, 88-98. 30 Usp. l1saHOHB - Tonopos, 1974, 39-40.

Životinja

za životinjom

Slavenska

predaja

Kraijevska

žrtva

Božanski

položaj

žrtvenoga

konja

Snošaj kraijice

sa irtvenim

konjem


nametnuli na širokom prostoru i sebi podvrgnuli i druge kraljeve oko sebe, pa su bili kao kraljevi kraljeva. Za takve vladare stari indijski jezik ima naziv sarrzrdj. Kad bi koji vladar smatrao da je to postigao, pristupao bi, da to potvrdi, prinošenju konjske žrtve (afvamedha) . Taj obred nam je u mlađim vedskim knjigama dosta podrobno opisan.31 Bio je vrlo arhaičan i iz njega se razabiru prastare vjerske predodžbe Ari jaca, naroda koji je u Indiju unio i tamo do danas održao indoeuropski jezik.

Žrtvovatelj , kralj koji se htio potvrditi kao sarrzrdj, prvo je okupio i sjajno ugostio brahmane koji su znali valjano izvesti konjsku žrtvu i obećao im bogatu nagradu. Dalje je djelovao po njihovim uputama. Prvo je valjalo izabrati žrtvenoga konja. Njega se okitilo, izvrsno njegovala i vrlo se brižno prema njemu odnosilo . Imao je gotovo položaj božanstva. Pušten je onda da cijelu godinu dana obilazi zemljom kako bi sam htio. A kralj mu je dodijelio četu vojnika koja ga je svakamo slijedila, čuvala i svagdje mu osiguravala nesmetan prolaz. Time je kralj dokazivao kako vlada širokim prostorom i nitko mu se na njem ne može suprotstaviti. Očito je da je žrtveni konj na neki način utjelovljivao samoga kralja.

Kad je onda došao dan određen da se žrtva prinese, usmrtili bi konja davljenjem. Kraj njega tad legne kraljica i ima s njim obredno izveden simbolički spolni snošaj . Ta erotska dimenzija pokazuje da pri tumačenju mitske predaje koja je došla do nas u ruskoj baladi nije bez razložite podloge pomišljati na indoeuropsku, pa onda i pretpostavljenu praslavensku konjsku žrtvu. Doista, žrtveni konj je i dobar junak i velik ljubavnik. Po obojemu je kao MOAOAe� 'mlad junak' u ruskoj baladi, a na njega i na kraljicu se može primijeniti ono: ljub il ju je i ostavil ju je, kako se pjeva u hrvatskoj roman ci. N o o tome govore i druge pojedinosti.

Žrtvovani konj se po brahmanskim obrednim propisima komada, a dijelovi njegova tijela skuhaju se u kotlu ili ispeku na ražnju.

31 O konjskoj Žrtvi u vedskoj obrednoj predaji usp. Ježić, 1987, 175-178 i 196-198.

Jurjev konj

Slijedi žrtvena gozba kao čvrst dio toga obreda. T o izriče rgvedski himan koji opisuje konjsku žrtvu:

[21 ] ye vdjinam paripdfyanti pakvdrrz yd im dhub surabhir nir hariti l ye carvato mdrrzsabikšdm upasata uto tešdm abhigiirtir na invatu ll

- >>Koji pastuha kušaju pečena, koji vele: 'Miriše dobro, uzmi!' i koji cijene trkačeva mesa tek,

J3-gvedasarphita l, 162, 1 2

i njihova nek pohvala nam pomogne!<< Preveo Mislav ]ežićl2

Raskomadano tijelo žrtvenoga konja postaje potrošno dobro, njime se gosti i časti. Sve je to kao u ruskoj baladi.

No komadanje žrtvenoga konja više je od toga. Ono je stvaranje novoga svijeta. Dijelovi tijela žrtvenoga konja novo su nebo i nova zemlja, novo sunce i sve drugo što je među njima. Tu je brahmanska žrtvena nauka, razrađena i promišljena, vrlo izričita. Glasovita brahmana >>od sto staza« (SatapathabrdhmaJJa) počinje upravo time što govori o tome vrlo izričito:

[22] Ušd vd afvasya medhyasya firab, siiryaf eakšur, vdtab prdlJO, vydttam agnir vaifvdnarab, sarrzvatsara dtmdfvasya medhyasya, dyaub p[#ham, antarikšam udaram, p[thivi pdjasyarrz, difab pdrfve, avantaradifab parfava, rtavo 'ngdni, mdsdf edrdhamdsdf ea parvd'f}y, ahordtrdl}i prati#hd, nakšatrdlJY asthini, nabho mdrrzsdni, iivadhyarrz sikatdb, sindhavo gudd, yakre ea klomdnaf ea parvatd, ošadhayaf ea vanapatayaf ea lomdni, udyan piirvdrdho, nimloean jagandrdhab.

Satapathabrahmaifa l

- >>Glava žrtvenoga konja doista je zora, oko je sunce, dah je vjetar, grlo je vatra svega svijeta, tijelo je žrtvenoga konja godina, leđa su nebo, trbušna je šupljina zračni prostor, oblina je njegova trbuha zemlja, bokovi su mu strane svijeta, rebra su

32 Vidi Ježić, 1987, 177.

Žrtvovani

konj se

komada

za gozbu

Od komada

žrtvova noga

konja stvara se

novi svijet

Indoeuropska

predaja

Veda Slavena

Kljućne rijeći


međustrane svijeta, udovi su mu godišnja doba, zglobovi su mu mjeseci i polovine mjeseci, noge su dani i noći, kosti su zvijezde, meso su oblaci, sadržaj želudca je pijesak, crijeva su rijeke, jetra i pluća su gore, dlake su trave i drveće, prednji je dio sunce na izlazu, stražnji je dio sunce na zalazu.<<

T o je locus classicus za kozmogonijsko značenje komadan ja žrtvovanoga konja. A on ne umire, nego doživljuje božansko preobraženje i postaje sunčev konj . Brahmani mu se obraćaju molitvom. Krilat je i krilati konj pegaz, koji je u helenskoj predaji odjek takva indoeuropskog vjerovanja.33 Pokrštenim je Keltima crkva strogo branila jesti konjsko meso. Misli se da su se time htjeli izbrisati tragovi kultnog blagovanja raskomadanoga žrtvenog konja.34

U pripovijedanju o tome kako je osvetnička djevojka od dijelova tijela ubijenoga dragog izradila uporabne predmete i njima opremila svoj prostor, što se susreće u ruskoj , u češkoj i u slovenskoj predaji , prepoznaje se folklorni odbljesak takva vjerovanja poganskih Slavena. I opet nam je na dohvat ruke ono što je jadnom Stjepanu Verkoviću bila fantazmagorija: Veda Slavena. To je i ono što je najavljivao i očekivao Antun Mihanović.

Kako god se tu jasno ocrtala praslavenska i indoeuropska vremenska razina, pretpostavke za rekonstrukciju suvisloga praslavenskog obrednog teksta ipak su slabe. Ulazi mu se u trag tek po ključnim riječima koje je sadržavao. Te su ključne riječi ubiti

(y6e:Hn1 [lOJ) , gz,nati l goniti (AorHaTh [14], rroroHIIM [ 1 9]) stre/a

(strjelica [18], ustrijeliti [1 8], rroAcTpeAIITh [ l l ] ) . One sve pripadaju praslavenskom rječniku kojim se obredno govori o gromovniku, ukazuju na Peruna i uvode ga u obredno kazivanje mita. Drugamo pripada izraz pacTep3aTh 'ras trzati' . T o je kao rezi grati, restancati

(H 14 i 1 9) , a opisuje sveto obredno rastrzavanje, što se u Helena zove amxQayf16c;;, od glagola a7TaQlinw 'trgati' i karakteristično

33 Usp. Ježić, 1987, 177-178. :Žrtvenomu konju pjeva vedski vidjelac (RV l, 162, 21) : nd vd u etdn mriyase nd rišyasi devdl'(l id eši pathibhib sugebhib - »Ti to ne umireš i nisi zli jeden, bozima ideš lakohodnim putima.<< (Prijevod Mislava ježića). Vidi Ježić, 1987, 177.

34 Usp. Birkhan, 1997, 714.

jurjev konj

je za kult boga Dioniza koji ženama menadama udahnjuje zanosno krvožedna ludilo.35 To je jasan trag orgijastičkoga kulta vezanog s mitom o dolasku mladoga Jarila, konja mladoženje, na svadbu k svojoj nevjesti. Tu je, napokon, i praslavenski srok sed'(J - gl�d(J

'sjedim - gledam' (Ha MHAOMY CH)I(y, >I MHAOrO fA>I)I(Y [ 1 3] - »na milome sjedim, miloga gledam«; na ldsce sedim, na ldsku hledim [ 14] - »Na ljubavi sjedim, na ljubav gledam«) u zagonetci koju djevojka osvetnica zadaje svojim drugaricama. Isti taj srok javlja se i kad je riječ o orlu ili sokolu, zapravo gromovniku Perunu samome, koji odozgor gleda na svadbu u gradu.36 No i taj gramatički srok javlja se u tom pramenu tekstovne predaje u tako slobodnim preoblikama (no MHAOM XO)I(y, Ha MHAOBa fA>I)I(Y [ l 0] - »po milome hodam, na miloga gledam«; BO MHAOM )I(HBy, no MHAOM XO)I(Y [ l l ] - »U milome živim, po milom hodam«; >I Ha MHAOM CH)I(y, npo MHAa roBopiO [ 1 2] - »na milome sjedim, o milom govorim«) da nije prikladan da se na njem utemelji određena rekonstrukcija samo jednoga obrednoga teksta, iako nedvojbeno potječe upravo iz takvih. Sama rekonstrukcija tako tu ostaje oskudna, iako se sadržaj mitskoga kazivanja i njegova veza s indoeuropskom obrednom predajom konjske žrtve može dosta pouzdano utvrditi.

Inače je predodžba o tome da je svijet stvoren od dijelova raskomadanoga tijela prisutna u indoeuropskim predajama i bez ikakve veze s konjskom žrtvom. Tako jedan vedski himan (�sarp.hita 1 0 , 90) vrlo bujno pjeva o tome kako je svijet nastao iz dijelova tijela pračovjeka (puruša) , a islandska Edda kazuje o divu imenom Ymir od dijelova tijela kojega nastaje svijet (osobito izričito VafPruđnismal 2 1 i Gn'mnismal 40; taj je mit sustavno ispripovijedan u Snorra Edda 4-7) .

Predaja o božanskoj nevjeri vrlo je izričito prisutna u baltičkoj predaji. To lijepo ilustrira litavska daina:

35 Usp. gore str. 352-353. 36 Usp. Katičić, 2005b, 67; 2008a, 64. O tome i Belaj, 1998, 244-245; 2007, 29-294

i 370.

Oskudna

mogućnost

potanje

rekonstrukcije

lndoeuropsko

ishodište

pouzdano

utvrđeno

Svijet stvoren

od dijelova

raskomadanog a

tijela

Baltička

predaja

Mjesec se

iznevjerio

suncu

Zeleni lug ""'"' Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

[23] Menuo saulužr vede pirmq pavasarelj. Sauluže anksti ke les menužis atsiskyre. Menuo viens vaikštinejo, Aušrinr pamyltijo. Perkims, didžai supykrs, jj kardu perdalijo. Ko atsiskyrei Aušrinr pamyltijai Viens naktj vaikštintijai Reza 92-93, br. 27

- >>Mjesec je odveo sunčevu djevojku sebi za ženu u prvo proljeće. Sunčeva djevojka se rano digla, mjesec se odvojio. Mjesec se sam šetao, Zoru je zavolio. Perkiinas, jako se ljuteći, mačem ga je sasjekao. - Zašto si se odvojio? Zoru zavolio? Sam noću šetao?<<

Nevjerni mladoženja tu je mjesec, nevjesta je sunčeva djevojka. Nju poznaje u toj ulozi i južnoslavenska predaja, osobito hrvatska i srpska s crnogorskom. 37 A poznaje i mjesec kao nevjernoga mladoženju. Kada u hrvatskim pjesmama braća raspravljaju komu će dati sestru, hoće li suncu ili mjesecu, onda kažu da ju ne treba dati mjesecu: misec često u prominu ide.38 Upada u oči da tu Perkfmas,

Rtlzrezani dakle baltička inačica gromovnika Peruna, nastupa s mačem kao mjesec oružjem. To je u slavenskoj predaj i pridržano njegovu sinu Jarilu.39

Ipak, Ukrajinci znaju nazvati mjesec nepeKpiH:, što znači 'razrezivanje', a u narodnim mu se pjesmama obraćaju s MicJIQa - nepeKpmo 'mjeseče - razrezu'.40 Valja dakle pretpostaviti da je sasječeni i razrezani mjesec ipak baltoslavenska mitska predodžba.

Za motiv o Jurjevoj , dakle Jarilovoj , nevjeri ima u hrvatskom usmenom pjesništvu još potvrda. Takva je pjesma zapisana u Kotoribi, gdje se pjeva u kolu na Uskrsni ponedjeljak kao druga:

37 Usp. gore, str. 260-262. 38 Vidi Belaj, 2007, 368. 39 Usp. Katičić, 2008b, 94-107 i gore, str. 83. 40 Usp. I1saHOB - Tonopos, 1974, 19. 4

Jurjev konj

[24] Sunce shaja med dvemi gorami, sunce shaja. Đuro leži med dvema ljubami, Đuro leži. Med snešicom i med divojčicom, med snešicom. Snešica mu na roka) zaspala, snešica mu. Divojka mu tiho govorila, divojka mu. »Zemi mene Đuro gospodine! Zemi mene!« »Bome nečem gizdavu divojku, bome nečem. Da si imaš bratca srditoga, da si imaš.« »Memu bratcu lehku vugoditi, memu bracu.« Friško tekla vu loge zelene, friško tekla. Pribrala je liste k i travicu, pribrala je. Nutri našla kaču jadovaču, nutri našla. Vudrila ju s trema šibicami, vudrilaju. Pribola ju s trema iglicami, pribolaju. »Puščaj, kača,jada i čemera, puščaj, kača, kaj napojim bratca srditoga, kaj napojim.« Rano bratec truden z vojne došel, rano bratec. On zaprosil malo hladne vode, on zaprosil. »Na ti bratec to črleno vince! Na ti bratec!«

Medu dvijema

iju bama

Srditi bratac

Zeleni lug

Zmijin jad

i čemer

To i treba

bratcu

srditom u

Uzmi mene

Bogme neću

Nevjerni dragi


»Pi ti sestra malo postareša, pi ti sestra.« »Pila bratec, tebi ostavila, pila bratec.« Kak se napi!, mrtav doli opal, kak se nap il. »To je treba bratcu srditomu, to je treba. Što si svemu bratcu načinila, što si svemu, ti bi meni brzo vugodila, ti bi meni.« Ivančan 1 35

U drugoj je varijanti svršetak te pjesme bolje očuvan i pripovije-danje je suvislije:

K ak se napi l, mrtev do lj i opal . . . To je treba bratcu srditomu. »Zemi mene, Đuro gospodine, vesi nemam bratca srditoga.« »Borme nečem, gizdava divojka. Kak si svemu bratcu vučinila, tak bi meni brzo nagodila.« Ivančan 1 35

Dakako, to je pjesma o bezobzirnoj i zloj djevojci koja ne preza pred tim da otruje svojega brata kako bi postigla svoj cilj i predobila Đuru od snašice. A Đuro je živo zainteresiran i odustaje tek kad vidi kakva je djevojka. Ne može se reći da je vjeran.

Tu se otvara pogled na širi motivski splet koji se naslanja na praslavenski mit o konju nevjernom mladoženji. Takva je i pjesma koja se pjeva u kolu kao prva na Uskrsni ponedjeljak. Duga je i završava ovako:

[25] Vodi, Maro, dogo kolo vodi. Najje vodi štoje oč� naj je. Ja je nemrem od žalosti, jaje.

Da moj dragi drugod hodi, da moj. Drugod hodi, druge ljubi, drugo d. Med dru gemi mene kudi, med dru. K meni dojde o pol noči, k meni. Na me meče ljevo roko, na me. On se kuni da je desna, on se. A ja poznam da je ljeva, aja. Meni daje slamen prsten, mem. On se kuni da je zlaten, on se. A ja poznam da je slamen, aja.

Jurjev konj

Novak 256-257

Tu se pažljiviji čitatelj odmah mora sjetiti bjeloruske pjesme [2]

i ruske [2a] : B MoH.ro My)l(a npaBAhi HeT: l lfy)l(oH. )l(eHe 6arnMa'IKH, Praslavensko

CsoeH. )l(eHe Kasep3HH - »U mojega muža prave istine nema: Tuđoj tlo

ženi papuče, svojoj ženi opanke.« Opet kao da se pokazuje: stojimo na praslavenskom tlu.

Istom pramenu usmene tekstovne predaje pripada i pjesma zabilježena u podravskoj Pitomači, a glasi ovako:

[26] Trun se truni z novog grada, trun se truni. Z novog grada u dvor pada, z novog grada. Meni vele da ga berem, meni vele. A ja ne mrem od žalosti, a ja ne mrem. Jer moj dragi drugu ljubi, jer moj dragi, drugu ljubi do pol noči, drugu ljubi. K meni dojde u pol noči, k meni dojde. Na me meče levu ruku, na me meče. On se kune da je desna, on se kune.

I opet

nevjerni dragi

Osvetnička

goropadnost


Meni daje slamnat prsten, meni daje. On se kune da je zlaten, on se kune. Meni daje platnen rubec, meni daje. On se kune da je svilen, on se kune. Haja-huja dva goluba! Haja-huja! Kad se ruža razleluja. Nit'od vetra nit' od sunca, nit' od vetra. Več od jada goropada, več od jada. Janaček 108

I tu se govori ono isto kao u istočnoslavenskim pjesmama: y Moero My:>Ka rrpaBAhi HeT [2 i 2a] - »U mojega muža nema prave istine«. A na samome kraju se vrlo izrazito osjeća kako prevarena djevojka postaje agresivna. Pripravna je ubiti i raskomadati, kako se razumije kad se zna mitska pozadina motiva nevjere dragoga.

Te tri pjesme, na koje je upozorila Marija Novak, a jednu je i

Potvrda sama zapisala,41 nije moguće precizno uvrstiti u kontekst mitskoga

motiva kazivanja o Jarilu kao nevjernom mladoženji koliko je do sada poznat. Ipak su one važna svjedočanstva o prisutnosti toga motiva u hrvatskoj usmenoj književnosti i poticaj za daljnja istraživanja koja će utvrditi nove tekstovne podudarnosti.

Morana je tako od čarobne mlade nevjeste oko koje se skupljaju gospoda prosci postala grozna i nesmiljeno okrutna osvetnica. To njezino novo lice pokazuje pjesma o strašnome gradu:

[27] fpaA rpaAHAa 6JijeAa BJIAa Kao UapHrpaA:

Grozna A>errwe ra je carpaAHAa Hero UapHrpaA,

osvetnica rro IDeM rrHpre HcrrHpraAa Kao TlHpHH rpaA, HaqJiqKaAa KaMJiqKifMa 6oje XlfA>aAaM; rra 6eAeMe rpaAy rpaAH, qyAOM qyBeHe, CBe OA ClfAHe KOlbCKe KO CTH If OA jyHaqKe, Ha hOIIIKOBe A>YACKe rAaBe 3AaTOM )!(lfKaHe.

CHITX 266, NQ 260

Vitomir je Belaj našao hrvatsku pjesmu koja svjedoči o predodžbi natprirodnog ženskog lika koji se odlikuje osvetoljubivošću, a primiješan je tradicionalnim kršćanskim predodžbama vezanim uz

41 Usp. Novak, 2007, 254-260.

Jurjev konj

pučki kult blažene Djevice Marije, Isusove majke. Pjesma je zapisana u okolici Krapine. Krapinski ljekarnik Edo pl. T o maj uvrstio ju je prije gotovo 150 godina u svoju rukopisnu zbirku narodnih pjesama pod br. 65. Ta se zbirka nalazi u knjižnici profesora Belaja.42 Pjesma glasi ovako:

[28] Išla Marija do morja, ne mogla Marija čez morje. »Prosim te lepo, moj brodar, daj me prepelaj čez morje«. - »Nečem ja tebe pelati, buš mi platila talira.« Vtrgla Marija šibicu, vudrila ona na morje. Taki je s teza postala kud je Marija prešla pre k. Brodarova hiža gore la. »Pomozi meni, Marija.« - »Nečem ja tebi pomoči. Nisi me štel pelati čez ovu vodu široku.« Belaj 273

Ta je pjesma varijanta usmene predaje koja je dobro istražena u velikoj raznolikosti svojih zapisa.43 Urvrđeno je da ona pripada kontekstu kršćanske apokrifne legende i da je to epizoda pripovijesti o bijegu u Egipat. Nema dvojbe da je to kršćanski motiv. No

Osvetoijubiva

Gospa!

Ne ću ti

pomoći

Marija koja je na putu da maloga Isusa skloni pred Herodom tu se Gospa tu ne ponaša kao »majka milosrđa«, kako ju kršćani zazivaju. Pjesma nije majka nam ju predstavlja kao škrtu i osvetoljubivu. Belaj je to uvjerljivo milosrda protumačio time da se u tematskom okviru kršćanske legende tu pod imenom Isusove majke javlja drugi lik koji potječe iz slaven-skoga pogansrva. 44 To je čarobna Mara, strahovita, osvetoljubiva i Mara 1 ubojita Morana. Okrutne crte njezina lica bile su tako čvrsto usa- Morana đene u duše već pokrštena naroda da su u pjesmi mogle izbiti čak i

42 Vidi Belaj 1998, 9-1 1 ; 2007, 12 . 43 Usp. Grafenauer, 1966. 44 Usp. Belaj 1998, 9-1 1 i 224-228; 2007, 12-13 i 273-276.


na licu Majke Božje. Sličnost imena igrala je tu sigurno neku ulogu. Belaj evo nam važno otkriće baca dodatno svjetlo na Perunovu kćer, nevjestu svete svadbe, u vjerskim predodžbama starih Slavena i na pojavne oblike višestoljetnog dvojevjerja kakvo je trajalo pošto je

Oblici kršćanstvo postalo mjerodavno i obvezatno. Nije bilo lako iščupati dvojevjerja slavenskomu narodu iz duše vjeru djedova i pradjedova. Postići to

sasvim i do kraja bilo je čak nemoguće. Tu je zanimljiva podudarnost što u helenskoj predaji božica

Demetra Demetra, majka žita i darovatelj ica žetve sa svom njezinom blagood bujnog dati, u kultu ima također dva lica. Poštuje se kao �Y]f.H)TTJQ XA6Y],

zelenila što će reći Demetra od Bujnoga zelenila, i kao �T]flrl'TTJQ 'EQLVuc;, Demetra Osvetnica, suha i strašna. Iz stare grčke književnosti sazna

Demetra jemo da se u Ateni pod Akropolom blizu Propileja nalazilo svetište osvetnica Demetre od Bujnog zelenila, njoj je bio posvećen i stjenovit vis na

dogled Konjskomu Kolonu, Sofoklovu zavičaju u blizini Atene, a Demetra Osvetnica imala je svetište u Arkadiji u gradu Telpusi.45

Živo helenska Mit o Demetri koja od božice bujnog zelenila postaje sasušena vjerovanje osvetnica (Erinija) uspostavlja se samo na temelju vijesti o njezinu

kultu i svetištima. Književna mitologija, ona koja je potrebna za razumijevanje pjesnika i kao takva se smatrala dijelom gramatike, a nama je bitna sastavnica klasične naobrazbe, ne pripovijeda to tako. Odatle se jasno pokazuje kako treba razlikovati živo vjerovanje Helena od te grane književne kulture. A samo je to živo vjerovanje pravi predmet usporedbe s pretkršćanskom vjerom starih Slavena

Učeni jer oboje izvire iz istih indoeuropskih izvorišta i u svojim arhaičnim mitografi crtama pokazuje brojne podudarnosti koje se gube kad se ta po

redba osloni isključivo na ono što pripovijedaju učeni helenistički mitografi, koji su tek sustavno sintetizirali mitološke komentare uz djela helenskih pjesnika. Ta uglađena mitologija u mnogo se čemu udaljila od izvorne vjerske predaje helenskih Indoeuropljana.

A Moranine okrutne crte lica počinju se kočiti i lediti, ona se u godini sve dalje suši i skamenjuje. Kako je ona dok se sunčeva

45 Vidi Pauzanija l , 22, 3, Sofoklo, Edip na Kolonu, 1600 i Pauzanija 8 , 25, 4 .

/----- 418 -� '

Jurjev konj

dnevna putanja sve dulj ila bila bujno proljetno zelenilo i raskošan cvat, tako dok se sunčeva putanja krati ona sve više postaje zima. Na kraju se mora iznijeti iz sela i baciti u vodu ili vatru da bi se, kad sunce opet krene uzlaznom stazom i dan postane dulji od noći, obnovila kao kukavica Što kuka skrivena u zelenilu šume, kao mlada nevjesta nove svete svadbe. To je novi krug godišta koji započinje njezinim glasom što odjekuje iz šume. I tako opet i opet, zauvijek.

A Jarila, konj mladoženja svete svadbe, njezin brat i nevjerni dragi, protiv kojega se gnjevno okrenula i dala ga dognati do nasred polja i tamo ubiti kamenim trijeskovima na vršcima Perunovih strijela odapetih s tetiva njegovih sinova, također sve Peruna, ubijen je do polusmrti, ubijen je, ali nije mrtav, nego traje nemoćan i lišen sve svoje bujne snage. Na kraju ga pokapaju dok se svi u naselju šeću i vesele, a njega do groba sprovode pijane babe besramno tužeći masnim i paprenim pjesmama za njegovom izgubljenom muškosti. Tako se i njemu oslobađa mjesto da se obnovi, da se mlad, pun snage i svježe muškosti, nađe iza velike vode, daleko od dvora na gori svojega oca boga gromovnika, kod s njime sučeljenog stočnoga boga V eles a, čuvara svega blaga i svake blagodati, koji ih zna boga-to darivati i kruto uskraćivati sve dok ga Perun ne razbije i otvori put zapriječenoj blagodati. Odande će J arilo na svoj dan, kad dani opet postanu dulji od noći, doći trudnim hodom po dalekom putu kao konj mladoženja svojoj sestri i nevjesti na svetu svadbu. Nastat će novo ljeto, započeti nov krug godišta. A od ljubavnoga zagrljaja njih dvoje, tih božanskih mladenaca, jer su najbliži rod kakav uopće postoji, dobiva i novo ljeto novu rodnost.

Sad treba odmah reći da je tu priča o Jarilu i Marani upravo zaokružena i dovršena tako što su malo olabavljene uzde kreativnoj fantaziji. Treba upozoriti na to da za mitsko zbivanje poslije nevjere

Kraj

godLinjeg.1

kruga

konja mladoženje i veličanstvene kozmogoničke konjske žrtve nema Nema tekstoua

teksta na koji bi se oslanjalo ovo naše kazivanje slavenskoga mita. Tu dakle nije dana temeljna metodska pretpostavka ovoga istraživa-nja koje je sve zasnovano na tekstovima. T o valja jasno reći i držati

Rekonstrukcija

na temeiju

godišnjih

običaja

Godišnji

su običaji

prilagodeni

crkvenom

kalendaru


na umu. Ako je ovdje priča i kraj toga zacrtana tako da je ispripovijedana do kraja i njome posve zaokružen ciklus godine, nije to ipak učinjeno na način da bi uzde mašti bile puštene nekontrolirano. Konstrukcija završetka oslanja se s jedne strane na kontekst mita kako ga kazuju očuvani ulomci obrednih tekstova, pa je tako i taj završetak neizravno utemeljen na tekstovima, na svetim pjesmama pretkršćanske starine, a s druge se strane ta konstrukcija oslanja na svjedočanstva o godišnjim običaj ima naroda slavenskoga jezika što zaključivanju o mitskom događanju ne daje istu čvrstinu kakvu mu daje izričitost očuvanih tekstovnih ulomaka, tamo gdje se mogu utvrditi, ali ipak jako ograničuje samovolju slobodne konstrukcije. Stoga je priča ovdje ipak ispripovijedana sve do kraja godine i do njezina obnavljanja, ali ne valja zanemariti da je tu metodska situacija druga nego je za one dijelove mitskog kazivanja o kojem su se mogli pronaći očuvani ulomci obrednih tekstova i da se tu pri dokazivanju ne može, kako sada stvari stoje, postići isti stupanj sigurnosti. Tekstovi su naime daleko pouzdanija vrela.

Oslanjajući se pri rekonstrukciji sadržaja obrednoga mitskog kazivanja na tradicijske godišnje običaje, valja odoljeti napasti da se njihov kalendar naprosto projicira u pretkršćansko doba i nekritički prihvati kao sveti kalendar poganske slavenske obrednosti. To je napast kojoj je lako podleći. A kalendar narodnih običaja zasnovan je na kršćanskom kalendaru crkvene godine. Ono pak što je u tim običajima prežitak pretkršćanske obrednosti prilagođeno je tomu kalendaru kao zadanoj i mjerodavnoj danosti. Kad se malo temeljitije razmisli, lako je uvidjeti da to i ne može biti drukčije. A

zorno to ilustrira činjenica da je u Rusa Jarilov dan, upravo pogreb Jarilove plješine, istovremen ivanjskim običajima (Ivan Kupalo) , i da im je prostorni raspored komplementaran.46 Gdje se izvode kupalski običaji nije očuvan trag pogrebu Jarilove plješine i obratno. S gledišta opisa ruske predajne kulture slavljenje Jarilova dana dio

46 Usp. MsaHOB - Torropos 1965, 1 22-124; CoKOAoBa 1979, 250-252; Vidi o tome i gore str. 94-95.

/ ---- 420 . ...- '

Jurjev konj

je širega sklopa kupalskih, dakle ivanjskih, običaja. Postoji mišljenje da je Ivanje u naroda slavenskoga jezika prvobitno bilo dan Jarilove svadbe. A pogreb Jarilove plješine izričito je opisan što je. Sasvim je nemoguće da je u kalendaru slavenske poganske obrednosti isti dan bio obilježen kao dan Jarilove svadbe i kao dan njegova pogreba. Očito je da se tu datumi potvrđeni u ruskom folkloru ne mogu proj icirati u praslavensko doba prvobitnoga poganstva. Tu se, kako za sada stvari stoje, moramo primiriti s nesigurnim znanjem i pitanje točnijega određivanja svetoga kalendara poganskih Slavena ostaviti otvorenim. To je velik istraživački izazov znanosti.

V elik je, nadalje, nedostatak što do sada nije pošlo za rukom naći u usmenoj predaji ikoji tekst koji govori o obnovi i pomlađivanju Jarila i Morane pri njihovu prijelazu s kraja stare na početak nove godine. No kontekst mitskoga zbivanja kako je ono pouzdano utvrđeno naprosto zahtijeva takvo vjerovanje, pa njegova rekonstrukcija, dok ostaje samo apstraktna, nije nepouzdana. Paralele u helenskoj mitskoj tradicij i potvrđuju da je ono vjerojatno postojalo u Indoeuropljana, a uvjerljivosti takve pretpostavke svakako daju tipološku potvrdu.

Zaokružen je tako čitav krug godine s onoliko sigurnosti i onako potanko i konkretno koliko je na svakom njegovu odsječku bilo moguće. T o pak što čvrstina argumenata za sve odsječke godišnjega kruga nije jednaka pokazuje da rekonstrukcija mita o rodnosti godine nije proizvoljna. Da se naime proizvoljno izmišljala, sva bi se prikazivala kao čvrsto i pouzdano utvrđena. N o da se prikazuje takvom, sigurno ne bi bila valjano utemeljena. A ovako je rekonstrukcija svakoga odsječka mitskoga ciklusa utvrđena onoliko koliko se pokazalo da je na temelju pronađenih i prepoznatih ulomaka obrednoga teksta bilo moguće.

U tom sklopu postavlja se pitanje može li se mit o dvoboju gromovnika i njegova protivnika zmaja smjestiti u taj godišnji ciklus i odrediti mu mjesto u njem. Materijal kako je ovdje skupljen i prikazan ne daje na to pitanje odgovora koji bi se prema onome što

Datumi se

iz folklora

ne mogu

projicirati

na prasuwensku

razinu

Nema teksta

o obnovi

Neujednačena

sigurnost

Mjesto

božanskog boja

u krugu godine?


vrela govore sam nametao. Ipak ima elemenata koje u vezi s time valja uočiti, pregledati i ocijeniti koliko su relevantni za pripremanje takvog odgovora.

Iz bjeloruske se usmene predaje saznaje da Perun bije vragove ('Iepm) ljeti. Kazivač je na pitanje zašto je vragova toliko odgovorio:

Perun bije Oro! IIX 6a H.H CTOAhKII 6yAo, KOAII6 H.H 6IIB flepyH. A TO .HHhi , 3a vragove ijeti 3IIMY HaiiAOAIOT�.H, a AeTOM flepyH rroy6IIsaa (P 4,9, N9 l ) - »Oho!

Njih ne bi bilo toliko da ih ne bije Perun. A to oni, preko zime se naplode, a po ljetu ih Perun poubija«.47 Taj podatak u prvi mah i ne pobuđuje osobitu pozornost jer je svima poznato da oluje nailaze i gromovi pucaju u ljetnoj polovici godine. Ipak valja uočiti da se moglo pokazati da svetkovanje Ilinjdana 20. srpnja nastavlja svetkovanje Perunova dana u godini, u Rusa se na taj dan kao običaj očuvala žrtvovanje bika, kakvu su žrtvu stari Slaveni prinosili bogu gromovniku, pa valja pretpostaviti da je njegov dan padao negdje na vrhuncu ljeta.48 Nedvojbeno je pak sveti Ilija i njegov dan povezan sa Žetvom. Bjelorusi pjevaju: CB.HThi I1AAR - cAayHa.H )J<He.H (IllE l , 140 , N9 137)- »Sveti Ilija je slavna žetelica«. Time se uspostavlja veza s godišnjim ciklusom rodnosti, upravo s njegovim vrhuncem. Može biti da se vjerovalo da je Perun upravo tada najodlučnije i najpotpunije ubio zmaja. U žetvi provire blagodat koju je V eles kao Zaprječnik do tada zatvarao i uskraćivao.49

Takvu pretpostavku podupire indijska vedska predaja. Time se Vedska stupa na indoeuropsko tlo i poseže sve do indoeuropske vremenske

predaja razine. U vedskoj tradicij i Indra topuzom udara zmaja po hrptu (sanu) i bije ga tako da ga potpuno razbija. T o vrlo dojmljivo opisu

Hrbat neba je jedan rgvedski blagorjek:

[29] apad ahast6 ap[tanyad indram asya vdjram ddhi sa nau ja ghana l vfhzo vddhrib pratimanam bubhušan purutra vrtr6 asayad vyastab ll

47 Usp. Katičić, 2008a, 195-196. 48 Usp. Katičić, 2008a, 262-264. 49 Usp. Katičić, 2008a, 3 15-325.

Rksarphita l , 32, 7

jurjev konj

»Beznog, bezruk obori se na Indru, taj baciv topuz udre preko hrpta, s bikom se škopac omjeriti htio, mnogdje Zaprjek razbacan se prostro.«

Preveo Mislav ježić

Udarac »preko hrpta« djeluje tu nekako praznorječivo. Kao da se vedski pjesnik vidjelac tu poigrao izražajnošću kakva se susreće u kajkavskim izrekama kao dobil buš po hrptu. Nije se baš lako pomiriti s takvom banalnosti u svetom pjevu. No tu valja uzeti u obzir stajaći vedski pjesnički izraz div6 brhatdb sanu (npr. .B.-gveda l ' 54,

4; 58, 2; 62, 5 i dr.) - »visokoga neba hrbat«. Može se dakle uzeti da je Indra ubio Vrtru, Zaprječnika, na hrptu neba. Hrbat neba je kao i hrbat planine onaj njegov dio gdje je najviše. A Indrin topuz je sunčan jer je munja po svojoj božanskoj naravi bliska suncu, može se identificirati s njim. Tako u istom rgvedskom blagorjeku, na početku u drugoj kitici, nadahnuti vidjelac pjeva o Indri:

[30] dhann dhim pdrvate fifriyd;:zdY(l tvdftdsmai vdjraY(l svaryaY(l tatakša l vdfraiva dhendvab sydndamdnd dfzjab samudrdm dva jagmur apab ll

>>Ubio zmaja po planini legla, Rezbar mu istesao topuz sunčan. Kao ričuće krave što poteku, klizno put mora odljezoše Vode.

]3..ksaq1hita l, 32, 2

Preveo Mislav ježić

Mislav je Ježić, istražujući rgvedske himne uočio sve to i upozorio da >>hrbat« tu može biti »najviši položaj na Sunčevoj putanji«, kao i hrbat Neba (Divdb sanu) .50 U 4. strofi istoga himna riječ je o Indrinu »umanjivanju mjera mjeritelja« (mdyindm dmindb pr6td

mdyab) . Ježić pomišlja da se to odnosi na »snižavanje hrpta sunčeve putanje«. I onda dodaje: »Misli li se da Indra gromom (ili čak Suncem) , kao vatrom, udara zmaja (putanju Sunca?) , koji u

50 Usp. Ježić, 1987, 212 i 150.

�' 423 . � ,

Udara se

preko hrpta

Indra ubio

zmaja na

hrptu neba

Sunčan topuz

Naj viSi

položaj

na sunčevoj

putanji


najvišemu ljetnome položaju Sunca zadržava Vode, te ga ruši prema zemlji (st. 5) ili prelama kao trsku (st. 8), tako da mu dva šiljka (uzlazni put pred suncovrat i silazni poslije njega?) budu okrenuta nadolje (prema Indrinu ozračju; st. 12) , oslobađajući time Vode ili sedam rijeka (st. 12) iz nebeske »Vlage« (st. 9) . To se događa u vrijeme godine kada će Grom, kao vid Ognja, zasjeniti Sunce! Kišno doba otpočinje u Paiijabu oko ljetnoga suncovrata! Pretpostavku podupiru i st. 14 i l 0: mjesto na putanji u koje pada ljetni suncovrat dug će se dio godine koji slijedi vidjeti noću. Osim toga �sarphita

Zmaj dubine poznaje i »zmaja dubine ili dna« (dhi budhnya) koji možda predstavlja najniži dio sunčeve putanje odakle se oslobađa svjetlo zimi (možda se on stoga i veže sa »Sinom Voda«, RV X, 186, 5) .«

Indra se

uplašio

Devedeset

kišnih dana

Ta se argumentacija dopunjuje strofom 14 istoga himna. Ona glasi ovako:

[31] dher yataraf!l kdm apafya indra hrdi ydt te jaghnušo bhfr dgaehat l ndva ea ydn navatif!l ea srdvanti/; fyend nd bhitd dtaro rd)af!lsi ll

>>Kog osvetnika zmaja, Indro, spazi, da ti ubivšem u srce strah zađe? I da devedeset i devet rijeka

J3..ksaq1hita l, 32, 14

prijeđe, kao prostranstva plašen sokol?« Preveo Mislav ježić

Radi lakšega snalaženja s tim izvrsnim prijevodom možda će ipak biti korisno napomenuti da se u prvom stihu radi o osvetniku zmaja, a ne o zmaju osvetniku, a u četvrtom da je aoristu prijede subjekt Indra. Ubivši zmaja on je dakle uplašen bježao. Uz tu strofu daje Ježić ovakav komentar: »lhieme vidi u tekstu ironičko-retoričko pitanje: što bi značio »prestrašeni sokol« ? No, ako zamislimo da Sunce nakon početka kišnoga doba »bježi« od najviše točke na Nebu (kroz devedesetak kišnih dana?), strofa bi mogla imati vrlo određen smisao. Indra, naravno, ne bi bio Sunce, nego Gospod koji se očituje u njemu.«51

5 1 Usp. Ježić, 1987, 2 1 1 .

Jurjev konj

Ovdje su se mnogo navodila Ježićeva tumačenja od riječi do riječi. To je stoga Što je vrlo teško skraćena ih prepričati tako da se precizno i primjereno razumiju. Ovako svatko sebi može stvoriti sud o njima. Pitanje je pak previše važno da se zanemari i ostavi po strani. Ništa tu nije sigurno, i sam Ježić izričito kaže da je tako. Ipak, taj grozd pokazatelja ima svoju težinu kao argument. A čitatelji po tom razlaganju mogu razabrati kakav je posao egzegeza vedskih himana, a time stječu dublji i obuhvatnij i uvid u narav slavenskoga pretkršćanskog svetoga obrednog pjesništva. Ono je poteklo iz iste indoeuropske tradicije kao indijsko vedsko i tipološki mu je vrlo srodno. Može se čak reći da čuva još više starine.

Baltička nam pak predaja kazuje drugo. Gromovnik tamo ubija zmaja, zapravo razbija dub, pri svetoj svadbi. I u slavenskoj se predaji, istočnoj , kazuje da Grom ili car Oganj kad ubija zmaja razbija dub u kojega se duplju skrio. 52 To je vjerojatno element praslavenskoga mita koji nam se očuvao samo u istočnih Slavena. A Latvijke pjevaju:

[32] Saule meitu audzinaja, so lij' Dieva deli17am; kad uzauga, tad nedeva, tad iedeva Minešam. Menešam iedodama, ludz Perko ni pandkstos. Spere Pirkons izjddamis, nospq za/u ozoli17u. Apbierst Maras villainite, ar o zola zilitim. B 34043, 17

- »Sunce (ženski lik) je odgajala djevojku, obećalo ju je Božjem sinu; kad je odrasla, tada nije dala, tada ju je dala Mjesecu. Pošto ju je dala Mjesecu, pozvala je Perkuona u svatove. Udario je Perkuon izjahujući, udara u zelen dub. Pokriven je Marjin vuneni rubac dubovim žirevima.<<

Tu se radi o svetoj svadbi. Mjesec je u baltičkoj predaji njezin mladoženja, a Sunčeva djevojka nevjesta. I u slavenskoj se Mjesec

52 Usp. Katičić, 2008a, 225-230.

Ba!tićka

predaja

Sunce je dalo

djevojku

mjesecu

Perkuon

razbija zelen

dub


Sunce je javlja u vezi s tim zbivanjem, ali je mladi J arilo pravi mladoženja. pozvalo mene Već je navođena kako Latvijke pjevaju u jednoj daini: Meness 1Jema

u svatove Saules meitu, l ludza mani vedibds (B 33865) - »Mjesec je uzeo za ženu Sunčevu djevojku, pozvao me je u svatove« . 53 U toj prilici gromovnik bije dub. A dub je zelen. Marja je latvijska božica.

Perkuon

razbija zeleni

dub

Druga jedna latvijska daina varijanta je upravo navedene:

[33] Saule, meitu izdevusi, ludz Perkoni pandkstos. Perkoni1,1is izjddamis nosper za/u ozoli1,1u. Apš*ist manas villainites ar o zola asini m. B 34043, 1 8

- >>Sunce (ženski lik) , pošto je dalo kćer, pozvalo je Perkuona u svatove. Perkuon izjahujući udara zelen dub. Uprljani su moji vuneni rupci krvlju toga duba.<<

S tom dainom treba odmah uzeti i njezinu tijesno podudarnu varijantu:

[34] Meness 1,1ema Saules meitu, ludz Perko ni pandkstos. Perkoni1,1is izjddamis nosper za/u ozoli1,1u. Ap#ist manas villainites ar ozola asini m. B 34043, 18 var.

- >>Mjesec je uzeo za ženu Sunčevu djevojku, pozvao je Perkuona u svatove. Perkuon izjahujući udara zelen dub. Uprljani su moji vuneni rupci krvlju toga duba.<<

Radi potpunoga razumijevanja tih prijevoda potrebno je reći da Djevojka i kći latvijski meita znači i 'djevojka' i 'kći' . Zapravo uvijek znači oboje,

a tek po kontekstu se može osjetiti koji je prijevod primjereniji . Usmena pak tekstovna predaja u svim svojim ovdje zabilježenim varijantama daje potpuniju sliku obrednoga kazivanja, od kojega su te daine potekle. One gotovo da su svete zagonetke i predaju

53 Usp. Katičić, 2008c, 108-109 i gore str. 199.

jurjev konj

od naraštaja naraštaju temeljne danosti mitskoga ustrojstva svijeta, skrovitoga za onoga tko ne posjeduje sveto znanje. Tako i tu treba znati što znači uprljani rubac i kako se pere. O tome takve pjesme govore nešto, ali to ovdje nije predmet razmatranja.

Daljnja jedna varijanta te latvijske pjesme pokazuje zanimljivu razliku:

[35] Miness lJima Saules meitu, Pirkons jaja panaksnos. {var. precibas} Pa vartiem iejadams, nosper zelta ozoli!JU. Ap#ist mani bruni svarki ar o zola asin im. B 34043, 13

- >>Mjesec je uzeo za ženu Sunčevu djevojku, Perkuon je jašio u svatovima [var. u prosidbu] . Dok kroz vrata ujahuje, udara dub od zlata. Uprljan je moj smeđi kaput krvlju toga duba.«

Dub dakle nije uvijek zelen, može biti i zlatan. Tu se valja sjetiti

Perku on

udara

zaltni dub

da i Jurjev odnosno Jarilov konj može biti i zelen, konj zelenko, ali Bijelo, zeleno i zlatan.54 T ako i baltička i slavenska predaja na isti način osvjet- i zlatno ljuju prvobitne i pradavne odnose među bojama. Oni su predcima današnjih Slavena i predcima današnjih Balta bili, čini se, uvelike podudarni. Bijelo, zeleno i zlatno bili su međusobno zamjenjivi, upravo samo jedna temeljna boja.55

Još jedna varijanta znatno obogaćuje taj pramen usmene predaje. Ona glasi:

[36] Dievi!JŠ lJima Saules meitu, P irko ns jaja panakš!Jos. Pa vartiem iejadams, nosper zelta ozoli!Ju. Tris gadi'! i Saule raud zelta zarus lasidama. A p tek mani zižu svarki ar o zola asin im.

54 Usp. gore str. 92-94. 55 Usp. I1saHOB - Torropos, 1965, 138-140.

B 34043, 23

Tri godine je

sunce plakalo


- >>Bog je uzeo za ženu Sunčevu djevojku, Perkuon je jašio u svatovima. Kroz vrata izjahujući, udara dub od zlata. Tri godine Sunce (ženski lik) plače grane od zlata skupljajući. Poliven je moj kaput od svile krvlju toga duba.«

Osobito je tu zanimljiv odnos Sunca, nevjestine majke, prema dubu koji Perkuons bije. Ona mu je osjećajno vrlo odana. Mitski odnosi koji su tu zadani i iskazani samo se, dakako, naslućuju. Da se pjesme doista razumiju, treba te odnose znati.

Litavska Ali tekstovna predaja što tako živo zaokupi svakoga tko ju upovarijanta zna nije samo latvijska. Litavska varijanta pokazuje da su je od nara

štaja naraštaju predavali svi Balti. Ta litavska varijanta glasi ovako:

[37] Aušrine svotbq kele; Perku n je Perkims pro vartus jj o jo,

udario aužolq žalir parmuše.

zeleni dub

Sunčeva je

kći tri godine

plačući

skupijala lišće

Dan kad sja

devet sunaca

Aužuolo kraujs varvedams apšlakste mano drabužius, apšlakste vainikelj. Saules dukryte verkient surinko tris metelius pavytusius lapelius. Reza 62

- »Zora je pripremala svadbu, Perkun je ujašio kroz vrata, zelen dub je udario. Krv duba je kapajući uprskala moje haljine, uprskala vijenac. Sunčeva je kći plačući skupljala tri godine povenulo lišće.«

I u toj litavskoj pjesmi govori se dalje o tome kako će se oprati haljine uprskane krvlju. O tome Sunčeva kći razgovara sa svojom majkom. Na kraju je pita: O kur, mamyte mano, drabužeis apsivilk

siu, l baltuosius ižnešiosiu? ll - Dukryte, to dienele l kad spins devynios

sauleles (Reza 62) - »0, gdje ću, moja mamice, obući haljine, gdje ću ih bijele iznositi? - Kćerkice, onoga dana kad bude sjalo devet sunaca«. A taj dan je upravo dan svete svadbe. To kazuju dvije latvijske daine. U jednoj od njih se pjeva kako mladić kojemu je krv ubijene đavolje majke uprskala lijep smeđi kaput pita Maru, božanski ženski lik, gdje će ga oprati, gdje će ga osušiti, gdje će ga izglačati

!!lill l

1:''

jurjev konj

i napokon gdje će ga istrošiti. Ona mu odgovara na sva ta pitanja, a posljednje pitanje i odgovor na nj glase: Mifai Mdrai pavaicaju, l

kur es vir,zus nova/kašu. l - Valkd, puisit, tdi diend, l kad devir,zas saules

spid (B 34043,9) - »Pitam milu Maru gdje ću ga istrošti. l - Istroši ga, momčiću, onoga dana kada sja devet sunaca. « A u drugoj daini u istoj situaciji pitanje i odgovor glase: Kur es vir,zus nova/kašu? l

Devir,zosi panastos (B 34043) - »Gdje ću ga istrošiti? - U devet svatova« . Iz toga dvojega jasno proizlazi da je dan kad sja devet sunaca svadbeni dan, dan svete svadbe. Prema baltičkoj predaji gromovnik toga dana razbija zelen dub, bije i, kako se razabire iz slavenskog konteksta ubija zmaja skrivenog u njegovoj duplji .

Na pitanje da li i kako se božanski boj smješta u krug godine i njezin vegetacijski ciklus nema dakle pouzdana odgovora. Ipak, po svemu se čini da je u slavenskoj obrednoj predaji Perunov kult imao osobite veze sa žetvom. A ta predaja, opet, seže do u indoeuropsku starinu. Zanimljivo svjetlo bacaju na nju indijski vedski tekstovi. I opet nam je kao na dohvat ruke V er kovićeva V eda Slavena.

Koliko god nepotpuno i razlomljeno, raspršeno u raznim tragovima po usmenoj književnosti i stoga nedostatno, mit godišnje rodnosti u pretkršćanskoj predaji Slavena dobro je posvjedočen. Ostavio je pouzdanih tragova. Ulomci svetoga pjeva u službi te obrednosti daju se pouzdano rekonstruirati. Tek to što je očuvano nije, po samoj naravi stvari, jednoliko raspoređeno po cijelome krugu godine. Djelomice se to mitsko shvaćanje tek nazire i naslućuje, uspostavlja neizravnim zaključivanjem. Ipak rezultati ovoga istraživanja daju dojmljivo cjelovitu sliku mitskih predočaba Što su ih stari Slaveni, pa tako i nekršteni Hrvati , predavali od naraštaja naraštaju o skrovitom ustrojstvu svijeta i na tome zasnivali svoju obrednost koja je do u potankosti pratila sav njihov život.

Devet sunaca

devet st•atoz·a

U slavenskoj

predaji Perzmov

je kult osobito

vezan za žetvu

Slavenski

mit godišnje

rodnosti dobro

je posvjedočen

Zaglavak

Itako smo se našli na kraju. Dovle su doveli tragovi na koje smo naišli, koje smo prepoznali i koje smo slijedili. Osvrćemo se stoga na knjigu, zapravo na dvije jer »Božanski boj« i »Zeleni

lug« tvore nadređenu cjelinu. U naravi je stvari da tim knjigama ništa nije dovršeno. Mnoga su pitanja dobila odgovore, ali nije malo ni onih koja su se upravo pri tome postavila i morala ostati otvorena. To je pak polazište novim istraživanjima. Ta nova istraživanja, međutim, traže nov zalet i novu snagu. Mi smo došli dokle su nas tragovi koje smo utvrdili doveli. Novim istraživanjima možemo samo poželjeti dobar uspjeh.

Tako je u nekom smislu sve ostalo nepotpuno. Pa ipak se ocrtala slika. Dojmljiva je. Saznalo se dosta toga o obrednim tekstovima slavenskih pogana. A iz njih i o obredima i o mitovima koji su se u tim obredima uprizorivali. Nakon svega znamo ipak više o tome što su vjerovali nekršteni Slaveni, kako su gledali na svijet i kako su se osjećali u njem te kojim su riječima mjerodavno govorili o tome - znamo više nego bi se o svem tome znalo da ovoga istraživanja nije bilo. Ipak, kad jednim pogledom obuhvatimo sve što je pretrajalo bujicu vjekova, pokazuje se slika opustošenja. Treba biti svjestan toga da poslije potpunoga sloma stare vjere, da govorimo s Nodilom, - sloma kakav je predstavljalo pokrštavanje, drukčije i ne može biti. Preostali su još samo ostatci, izdašniji ili oskudnij i, ali uvijek samo ostatci. I sve stranice tih dviju knjiga, dosta brojne, vode samo do ulomaka i krhotina.


Kad je moja suradnica Zdravka Matišić prvo upoznala ova istraživanja, rekla je sasvim spontano: »To je filološka arheologija« . Pogodila je u sridu. Doista se kao i pri arheološkim istraživanjima i tu nalaze samo ulomci i krhotine pretkršćanskih slavenskih svetih tekstova. Ti se ulomci i krhotine moraju obraditi i prirediti, a onda se na njima zasniva oprezno i promišljeno uspostavljanje cjeline kakva je prvotno bila, pa prema njoj i rekonstrukcija, koliko je moguća.

Samo rijetko se pretkršćanski ob redni tekstovi pronalaze u svojoj prvobitnoj funkciji, ne kao bogoslužbeni tekstovi, dakako, nego kao tekstovi koji prate običaje, godišnje i životne. Osobito su tu izdašni proljetni ophodi, žetvene pjesme i svadbeni obredi. No mnogo češće se ulomci pretkršćanskih obrednih pjesama nalaze ugrađeni kao ukrasni elementi u pjesme: ljubavne, balade i romance, razne tužbalice, pa u bajke, ili se javljaju kao kaže, uzrečice i zagonetke. Tijek vremena sve je preoblikovao, prvobitni kontekst tih ulomaka mora se tek uspostavljati, kadikad i neizravnim zaključivanjem, moraju se uočavati i skroviti pokazatelji. Ova knjiga o svem tome polaže jasno računa, a na čitatelju je da pri svakom pojedinom predmetu istraživanja prosuđuje valjanost postupka i odvaguje vjerojatnosti. Jer sve je u tome. U vjerojatnosti da utvrđene podudarnosti nisu slučajne ili uvjetovane drugim nego što se pretpostavilo. To je oboje, uostalom, zapravo isto.

Bez rezultata etnološkoga i antropološkog istraživanja, bez povijesti religija i poredbene mitologije ne bi bila moguća rekonstrukcija koja se ovdje podastire pozornosti čitatelja. Ali je ta rekonstrukcija, onoliko koliko je valjana, nov materijal i izazovno polazište za upravo takva istraživanja i studije. No to je ostalo izvan obzorja ove knjige. Ona je jezikoslovna i ako se to izgubi iz vida ne može se doista razumjeti. To je studija o praslavenskom pjesničkom jeziku kakav se susretao u sakralnim tekstovima smještenom u indoeuropski okvir. A njezini rezultati pokazuju po čem i kako je taj poklad praslavenske

Zaglavak

izražajnosti živo prisutan u današnjim slavenskim jezicima, koliko je udario svoj pečat i našoj hrvatskoj jezičnoj izražajnosti.

No govoreći o prvotnome, ta knjiga po unutrašnjoj logici stvari govori o promjenama. Utvrđujući ishodište, ona samim time pokazuje i preoblikovanja. Jer samo kad se ona uoče i shvate, može se doprijeti do prvotnoga. A ako se ne odredi što je prvotno, ne mogu se valjano opisati mijene. Nije ovo samo knjiga o davnini jer se do davnine i ne može prodrijeti nego preko svih onih promjena kojima je iz nje izrastala sadašnjost. Kad se ovdje na temelju folklornih tekstova, zapisanih u novo vrijeme, traže i nalaze ulomci praslavenskoga sakralnog pjesništva, onda je to uvijek proučavanje promjena što nastaju u dugotrajnoj usmenoj predaji mjerodavno oblikovanih tekstova. Doista, može se ovoj knjizi upisati u manjak što toj strani svojega predmeta nije posvetila izravnu pozornost. Ali su nam vrijeme i snage ograničeni.

Što se opuštenije razmišlja, obuhvaćajući jednim pogledom ono što je sada pred nama, to se jasnije pokazuje da stojeći tu, na kraju dovršenih knjiga, zapravo stojimo na početku. Donekle zaokružen istraživački zahvat s metodski čvrsto određenim i jasno ograničenim zadatkom, postavio je nova pitanja, osvijetlio nova područja istraživanja i zadao nove istraživačke zadatke. Možda nije preoptimistična vidjeti u tome potvrdu da razlaganja koja tvore ovu knjigu nisu isprazna. Poslije nje i one koja joj je prethodila ipak znamo više nego smo znali prije njih. A to što smo saznali baština je naše kulture i čini nas bogatijima time što to znamo. Daje našoj doživljajnosti nove sadržaje.

S tim novim sadržajima počinjemo, sasvim neprimjetno, gledati i naš svijet drukčije. Gledati ga očima naših davnih. Od toga oživljuje u nama ono što smo s jezikom naslijedili od njih, a da toga ni mi, ni naši stari koji su nam to predavali od naraštaja naraštaju, nismo bili svjesni. A kad vidimo kako je žilava ta usmena predaja, koja nam na prvi pogled djeluje kao posve krhka i neotporna, nestalna kao dim ili oblak, a zapravo je prozirno tanka i nepopustlj ivo


čvrsta poput paučine, osjetimo poštovanje. T o je poštovanje prema svetosti cjelovito i slikovito oblikovanog čovjekova odnosa prema svijetu i zbivanju u njem, zbivanju koje, veliko i moćno, određuje i naš mali život. Poštovanje pred sklopovima riječi koje čvrsto i nepokolebiva uporno predaju to od davnine do našega vremena, sklopovima koji su tako opstali u bezizglednom otporu rastakanju.

Kada upoznamo što je ostalo od tih sklopova, drukčije doživljujemo i nebeski bljesak i tutnjavu, i pljusak i sušu, drukčije i mijenu godišnjih doba, drukčije preobrazbu tuđega u svoje što se zbiva u svakoj svadbi, drukčije doživljujemo blagoslov rodnosti i uroda. Naučili smo malo jezik kojim se o svem tome može govoriti, govoriti pravim riječima, našim riječima, i staviti svako od toga na mjesto koje mu pripada u svijetu.

Nama je biblijska predaja, hebrejska i helenistička, pokazala i usadila drugu svetost i sve je od toga postalo neobrativo drukčije. Ta je svetost drukčija, izražena je ne kruženjem godišnjih doba nego je pravocrtno usmjerena: od stvaranja svijeta preko sagrješenja i otpada, preko saveza do otkupljenja i posljednjega suda s otvorenom mogućnošću spasenja. Ali kako god to jest naša nova svetost i ona drevnih pradjedova ispunja nas još uvijek srhom, osobito kad naučimo govoriti o njoj onim pravim među našim riječima.

Ako koga zbunjuju te dvije svetosti, pa možda i smetaju tako različite, a u ponečem čak i razroke, treba se samo sjetiti Gospodina našeg, Isusa Krista, kako je na Posljednjoj večeri ustanovio euharistiju, i time nedvojbeno zasnovao novu svetost, koja je danas i naša, ustanovio time što je prinio kruh i vino kao svoje tijelo i svoju krv, oslanjajući se pri tome na pradavnu i drukčiju svetost kruha i vina kao temelja ljudske prehrane u svijetu ratara i vinogradara u zemljama oko Sredozemnoga mora. U samoj novoustanovljenoj svetosti prisutan je tako i srh one davne i drukčije. Doista, ne treba nas zbunjivati ili čak smetati naslojena naša dvojaka svetost, ako je i u tim slojevima različita. I kada uzmognemo naučiti kako se o toj davnoj svetosti govori autentičnim riječima njezine predaje, riječima koje

Zaglavak

su i naše, to je kao kad zametnuti i zanemareni stari obiteljski nakit pronađemo i očistimo da makar samo i skromno prosjaji novim sjajem. Za to obogaćenje, kad nam je dano, ne možemo nego osjećati zahvalnost.

� 435 �

Sažete i poglav lj a

Trudan hod

U ovom se poglavlju uz pomoć tragova koji se raspoznaju u usmenoj književnosti svih naroda slavenskoga jezika rekonstruiraju fragmenti praslavenskoga svetoga pjesništva u kojem se pripovijeda mit o dolasku i trudnome hodu mladoga boga koji svake godine u proljeće dolazi po dalekom putu i donosi rodnost polj ima i stoci.

Najprvo se uspostavljaju temeljni mitski iskazi o hodu koji donosi rodnost. Onda se pokazuje kako izvorni tekstovi prikazuju taj hod kao smjenu crvenoga i zelenog, vatre i vode, blata i iskara, čime se u taj hod uključuju sfere dvaju velikih bogova, pa se time povezuje suprotno, po čemu taj trudan hod postaje posredništvom. Zatim se iz tekstova usmene književnosti iščitava opis dalekoga puta po kojem dolazi mladi bog. On vodi od iza mora, preko brda i dolina preko zelenoga luga sve do pred svjetla vrata gazdinskoga dvora. Da bi došao tamo mora mladi bog gaziti kroz vodu i blato. Pri tome mu se ošteti obuća, pa u nju prodire mokrina. Pored toga o mladome se bogu od jednako davne praslavenske starine pjeva i da dolazi kao jahač na konju. T o proturječje ostaje nerazriješeno. Iz tekstova usmene književnosti iščitava se i kazivanje o mitskom zbivanju u kojem mladi bog svojemu protivniku zmaju mačem odsijeca glavu. Pokazuje se da je mladomu bogu, koji j e poslije pokrštenja Slavena identificiran sa svetim Jurjem, izvorno ime najvjerojatnije bilo ]arovit i u hipokorističkim likovima]ary/o ili jarila.

Na temelju svega toga materijala zacrtavaju se skice tekstovnih rekonstrukata koje nam omogućuju da dobijemo konkretniju


predodžbu o praslavenskim svetim tekstovima kojima se obredno kazivalo to mitsko zbivanje i o njihovim izražajnim kvalitetama.

Zeleni lug

U ovom se poglavlju na temelju tragova raspoznatlj ivih u usmenoj književnosti i folklornoj predaji svih naroda slavenskoga jezika rekonstruiraju, koliko je to moguće, ulomci praslavenskoga poganskog sakralnoga pjesništva u kojima se kazuje mit što pripovijeda o ljubavnom susretu mladoga boga i mlade božice, djece boga gromovnika, susretu u zelenom lugu, o njihovoj svetoj svadbi na zelenoj travi, svadbi brata i sestre, koja, jer su oni sebi najbliži mogući krvni rod, svake godine pokreće ciklus rodnosti.

Najprvo se uspostavljaju temeljni mitski iskazi o njihovu susretu u zelenom lugu pod suhim drugom, na kojem je nebeski dvor. On, mlad neženjen, dolazi iz daleka, gdje je boravio od djetinstva, do luga pod vratima toga dvora. Ona je u gradu, u dvoru svojega moćnog oca, sa svoje devet (osam) braće, a on je deseti (deveti) . U različitim slavenskim predajama ti se brojevi navode različito. Još kao dijete, otišao je daleko, na drugi kraj svijeta, u zemlju iza mitskoga mora. U lugu se na zelenoj travi prostire magla. Oni u ljubavi liježu u tu travu. Od toga je godini rodnost.

Posebno se uspostavljaju ulomci obrednih tekstova koji govore o bliskom odnosu u značenju između lug i luka, o svadbi brata i sestre, prokletoj i strogo zabranjenoj kada se radi o ljudima, a svetoj i blagotvornoj kada se radi o tom božanskom paru. Prodor čak do u indoeuropsku starinu omogućuje opis tijeka svete svadbe i rječnik kojim se govori o njoj kakav je kao ukras epskoga izraza preuzet u Homerov pjesnički jezik. Utvrđuje se zatim kako se opisuje susret mladoga para na vodi.

Sažet ci

Zlatna jabuka

Ovdje se nastavlja rekonstrukcija, koliko je moguća, obrednoga kazivanja mita godišnje rodnosti. Razmatraju se pojedinosti opisa rodoskvrne svete svadbe brata i sestre, djece boga gromovnika. Tu je na prvom mjestu zlatna jabuka koju ima i kojom se igra mlada nevjesta. Ona nije samo plodonosna, pa ju taču u polje da mu potaknu rodnost, nego je i opasna, razorna i gromovita. Zapravo je to okrugla munja, ona najubojitija. Djevojka koja se igra njome gromovita je, sestra je gromu, s njim se igra i nadigrava, a i sunčeva je djevojka, opasna onom tko se u nju zagleda. Svadba se odvija u gradu na grani od oblaka. Latvijske pjesme pokazuju da je ta mitska predaja ne samo praslavenska, nego je i baltoslavenska. Nevjestu prose mnogi, sve velika gospoda. Tko dobije Jabuku, taj dobije djevojku. To se kazuje s gledišta raznih generacija u božanskom rodu. Sa suhog vrha drveta svijeta ili iz paunova repa trusi se zlato. Djevojka ga nosi zlataru i od njega se kuje ključ. Njime se otvaraju gradu vrata. U njem se i opet nalazi nevjesta skupocjeno opremljena za svadbu, okružena sa svoje devet braće. Na dan svete svadbe potjera drveće i grmlje i na njem izrastu dragocjeni predmeti djevojačke svadbene opreme. I taj je mit baltoslavenski. Te predmete kuje zlatar koji je nevjestin brat. Sve njezino devet braće su zlatari. T o je također b alto slavenski mit. Na dan svete svadbe zvoni zlato, budi mladoženju i nevjestu koji su bili zaspali.

Hrt i sokol

Tu se polazi tragom daljnjih slavenskih usmenih tekstovnih predaja koje se odnose na dolazak mladoga boga jarila iz daleka na svoju svadbu u očevu dvoru, a potječu od ulomaka slavenskog pretkršćanskog sakralnog pjesništva. Najprvo je to mitsko kazivanje o tome kako mladi bog dolazi kao lovac s hrtom i sokolom i lovi kunu ili lisicu. Uloviti kunu znači zadobiti nevjestu. To je prežitak pradavnog običaja kupovanja nevjeste. Tastu se kći koju bi dao mladoženji

Zeleni lug .._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

plaćala skupocjenom kunovinom. Prositi djevojku značilo je stoga ići u lov. Po tome je i krvavo kunino krzno i s time povezano prolijevanje krvi, bez kojega nema svadbe, pa niti one svete božanskih brata i sestre, i kapa od kunovine koja obilježuje božanskoga mladoženju i iskazuje ga na vratima dvora njegova oca predmet ovoga razlaganja. Likovi slavenskog božanskoga para, brata i sestre, ali i mladenaca svete svadbe, Jarila i Morane, Mare, počinju se tako ocrtavati. Predstavljaju se zatim vukovi kao Jarilovi hrtovi, a sam mladi bog kao gospodar vukova. A sve to na temelju ulomaka slavenske sakralne poezije očuvanih u usmenoj predaji. Tu je i interpretatio

christiana toga lika: sveti Juraj , i njezina interpretatio Serbica: sveti Sava. Zatim se prikazuje predaja o dolasku mladoga boga gledanom iz daljine, iz zemlje iza mora, odakle će preko brda i dolina, preko mora i mosta putovati svojoj nevjesti, ako takva usmena predaja doista potječe s praslavenske vremenske razine. I na kraju prikazuje se suprotstavljenost tuđega svojemu, osobito tuđega roda svojem rodu, koja se naročito zaoštrava pri svakoj svadbi, pa i pri svadbi božanskih brata i sestre, ali se onda upravo svadbom ta suprotstavljenost i prevladava jer se svadbom tuđe posvojuje, tuđ rod postaje svojta. Tu se otvara dubok uvid u vjersku sliku svijeta još nepokrštenih Slavena.

Jurjev konj

Tu se najprvo prate i razmatraju tragovi slavenskih pretkršćanskih obrednih tekstova, očuvanih u usmenoj književnosti naroda slavenskoga jezika, u kojima se spominje trgovina konjem mladoga boga godišnje rodnosti, Jarila, kojega su pokršteni Slaveni identificirali kao svetoga Jurja. On svojim konjem otkupljuje djevojku na koju je zmaj polagao pravo da ju poždere i tako ju oslobađa. Zatim se na temelju obredne zagonetke očuvane u tekstu sjevernoruskoga svadbenog običaja pokazuje da se bog godišnje rodnosti koji u proljeće dolazi iz daljine kao mladoženja svete svadbe i u pjesmama se opisuje kako gaca i topće po vodi i blatu, a ujedno, sasvim u proturječju

Sažetci

s time, kako dolazi kao konjanik, pa se čini kao da je neodvojiv od svojega konja, - da se taj božanski mladoženja prvotno sam zamišljao kao konj . Nevjesta svete svadbe, Mara ili Morana, zamišljala se kao kukavica, a Perun se javlja kao orao ili sokol, V eles kao zmija odnosno zmaj ili medvjed. Nekršteni su Slaveni tako i u običnom životu susretali svoje bogove okom u oko. Zatim se razmatraju tragovi sakralnoga pjesništva koje pripovijeda o nevjeri i uznositosti mladoga boga raslinja, te o kazni kojom ga je kaznila njegova strahovito uvrijeđena mlada žena. Ona, kći gromovnika Peruna, naredila je svojoj braći da dognaju nevjernika, konja, do sredine ravnoga polja i da ga ubiju kamenim šiljcima gromskih strijela. Na to mu je dala raskomadati tijelo i od njegovih je dijelova izradila uporabne predmete kojima je opremila svoj stan. U toj se tekstovnoj predaji prepoznaje indoeuropska ustanova konjske žrtve, najbolje poznate iz brahmanske obrednosti, kako je opisana i protumačena u vedskim tekstovima. Čarobna se nevjesta Mara tako preobrazuje u strašnu božicu osvetnicu, u ubojitu Moranu, i ostaje sasušena i ukočena kao božica zime. Takvu ju na kraju nose iz naselja i bacaju u vodu ili vatru. I Jarilo, ubijen ali ne i mrtav, jer on je besmrtni bog, traje lišen svake snage sve dok ga, o čem već gotovo zaboravljeni običaji ipak još svjedoče, ne pokapaju u grotesknoj svečanosti. A onda se na prijelazu u novi krug godine njih oboje obnavlja: opet su mladoženja i nevjesta nove svete svadbe. Na kraju se razmatra pitanje je li boj gromovnika sa zmajem smješten na nekoj određenoj točki godišnjega kruga. Ponešto govori za to da bi to mogao biti vrhunac ljeta i vrijeme žetve, ali se na to pitanje ne može pouzdano i određeno odgovoriti.

Zusammenfassungen

Der miihsalige Gang

In diesem Kapitel werden anhand von in der mi.indlich iiberlieferten Folkloreliteratur der slawischsprachigen Volker erhaltenen Spuren Fragmente der mythenerzahlenden saklralen Dichtung, die sich auf das Kommen und den mi.ihseligen Gang des jungen Fruchtbarkeitsgottes beziehen, der alljahrlich im Friihjahr uber einen weiten Weg aus der Ferne kommt und durch sein Kommen den Feldern und dem Vieh Fruchtbarkeit bringt, systematisch rekonstruiert.

Zunachst werden die grundlegenden rituellen Aussagen uber den Gang, der Fruchtbarkeit bringt, wiederhergestellt. Dann wird die Darstellung dieses Ganges als einer Abwechslung von Rot und Grun, von Feuer und Wasser, Funken und Schlamm belegt, was die Spharen der beiden groBen Gotter in diesen Gang einbezieht, womit Gegensatzliches verbunden wird, wodurch dieser mi.ihselige Gang ein vermittelnder ist. Danach wird die Beschreibung des langen Weges, uber den der junge Gott herankommt herausgearbeitet. Dieser Weg fi.ihrt von hinter dem Meer, uber Berge und Taler auf die grune Wiese bis vor ein leuchtendes Tor, das das Zid des Ganges ist. Um dahin zu gelangen, muss der junge Gott durch Schlamm und Wasser waten, wobei sein Schuhwerk schadhaft wird, Wasser und Schlamm dringen ein. Daneben wird ebenfalls seit dem urslawischen Altertum von diesem jungen Gott gesungen, dass er als Reiter auf einem Ross kommt. Dieser Widerspruch wird nicht aufgelost. Auch der Text vom mythischen Drachenkampf des jungen

Zusammenfossungen

Gottes, der dem Drachen mit einem Schwert den Kopf abhaut, wird aus der mi.indlichen Volksliteratur herausgelesen. Es wird gezeigt, dass der urspri.ingliche Name dieses jungen Gottes, der nach der Christianisierung der Slawen mit dem heiligen Georg identifiziert wurde, ursprlinglich wohl ]arovit und als Hypokoristikon davon ]arylo oder jarila gewesen ist. Auf dieses gesamte Material gesti.itzt, wird ein Entwurf von skizzierten T extrekonstrukten aufgestellt, der es ermoglicht, sich eine konkrete Vorstellung von den urslawischen Texten, in denen dieser mythische Vorgang rituell erzahlt wurde, zu machen

Der griine Niederwald

ln diesem Kapitel werden mit Hilfe der in der mi.indlichen Literatrur aller Volker und Traditionen slawischer Sprache erkennbaren Spuren, soweit das moglich ist, Fragmente der urslawischen heidnischen sakralen Dichtung rekonstruiert, in denen der Mythos von der Liebesbegegnung des jungen Gottes und der jungen Gattin erzahlt wird, der Kinder des Donnergottes, ihre Begegnung im gri.inen Niederwald und von ihrer heiligen Hochzeit, der Hochzeit von Bruder und Schwester, welche Hochzeit, weil die beiden einander in Blutsverwandtschaft (rod) so nahe, wie das i.iberhaupt nur moglich ist, stehen, die Fruchtbarkeit des Jahres, ihren immer sich wiederholenden Zyklus in Gang setzt.

Zu allererst werden die grundlegenden mythischen Aussagen uber ihre Begegnung im gri.inen Niederwald unter einer trockenen Stange wiederhergestellt, auf der sich das himmlische Gehoft befindet. Er, jung und ledig, kommt aus der Ferne zum Niederwald unter den T oren dieses Gehofts. Sie ist im Gehoft, in der Umzeunung ihres machtigen Vaters mit ihrern neun (acht) Bri.idern. Er ist der zehnte (neunte) . Verschiedene Uberlieferungen geben hier verschiedene Zahlen an. Noch als Kind ist er weit weg gegangen, in das Land am an deren Ende der Welt, jenseits des mythischen Meeres. Jetzt ist er zuri.ickgekehrt. lm Niederwald breitet sich auf


dem griinen Gras N e bel aus. Sie legen sich in Liebe auf dieses Gras. Daher kommt dem Jahr seine Fruchtbarkeit.

Insbesondere werden Bruchstiicke ritueller Texte hergestellt, die von der nahen Beziehung der Bedeutung von luka und der von lug

etwas aussagen, vom orgiastischen Hochzeitsfest, das, wenn es sich um Menschenkinder handelt, strengstens untersagt ist, heilig und segenreich jerdoch, wenn es um dieses gottliche Geschwisterpaar geht.

Ein Vordringen bis in indogermanisches Altertum wird durch die Beschreibung der heiligen Hochzeit ermoglicht und den Wortschatz mit dessen Hilfe sie erzahlt wird, so wie das ins Homerische Epos als dichterische Ausschmiickung iibernommen worden ist. Danach wird die Begegnung des Paares am Wasser in ihrer Getsaltung festgehalten, ein Motiv das den Uberlieferungen, in denen Spuren der rituellen Erzahlung dieses urslawischen Mythos ausgemacht werden konnten, gemeinsam ist.

Der goldene Apfel

Hier wird, insofern sie moglich ist, die Rekonstruktion der rituellen Erzahlung des jahrlichen Fruchtbarkeitsritus fortgesetzt. Es

werden Einzelheiten der Beschreibung der Vorgange bei der inzestuosen heiligen Hochzeit von Bruder und Schwester, der Kinder des Donnergottes erortert. Hier steht an erster Stelle der goldene Apfel, den die junge Braut in der Hand hat und mit dem sie spielt. Dieser Apfel wirkt nicht nur fruchtbringend und wird daher ins Feld gerollt, um seine Fruchtbarkeit anzuregen, er ist auch gefahrlich, zerstorerisch und von der N a tur des Donners, eigentlich ist er der kugelformige Blitz, der todlichste von allen. Das Madchen, das mit ihm spielt und seine Freier neckt ist selbst von Donnernatur. Sie ist die Schwester des Donners, spielt mit ihm und iibersielt ihn. Sie ist auch das Sonnenmadchen, demjenigen gefahrlich, der sich in sie verliebt. Die Hochzeit spielt sich in einer Burg auf einem Wolkenzweig ah. Lettische Lieder zeigen, dass diese mythische

/------ 444 ·�'

[lill

Zusammenfossungen

Oberlieferung nicht n ur urslawisch, sondern auch balto-slawisch ist. Die Braut wird von vielen Freiern umworben, die alle groge Herren sind. Wer den Apfel bekommt, bekommt auch das Madchen. Das wird vom Blickpunkt verschiedener Generationen der gordichen Sip pe dargestellt. Vom trockenen Wipfel des W eltenbaums oder aus dem Gefieder eines Pfauenschwanzes brockelt Gold ab. Das Madchen tragt es zum Goldschmied und lasst aus ihm einen Schli.issel schmieden. Mit di esem wird das T or der Burg geoffnet. ln ihr befindet sich wiederum die Braut in kostbarer Aufmachung fur die Hochzeit und um sie herum ihre neun Bri.ider. Am T ag der heiligen Hochzeit treiben die Baume und Streucher und an ihnen wachsen kostbare Gegenstande der Heiratsausstattung. Auch dieser Mythos ist balto-slawisch. Diese Gegensrande werden von einem Schmied geschmiedet, der ein Bruder der Braut ist. Alle ihre neun Bri.ider sind Goldschmiede. Diese mythische Uberlieferung ist ebenfalls balto-slawisch. Am T ag der heiligen Hochzeit klingt das Gold und weckt den Brautigam und die Braut, die eingeschlafen waren, auf.

Windhund und Falke

Hi er werden weitere m un dliche slawische T exti.iberlieferungen aufgespi.irt, die sich auf das Kommen des jungen Gottes ]artylo aus der Ferne zu seiner Hochzeit im Gehoft sines Vaters beziehen und auf Fragmente der slawischen vorchristlichen sakralen Dichtung zuri.ickgehen. Zunachst ist es die Erzahlung dari.iber, wie der junge Gott als Jager ankommt, mit Jagdhund und Falken, und einen Marder oder einen Fuchs jagt. Den Marder zu erjagen, bedeutet eine Braut zu erstehen. Das ist ein Oberlebsel der uralten Sitte des Brautkaufs. Dem Schwiegervater wurde die T ochter, die er dem Brautwerber gab, mit kostbaren Marderfellen bezahlt. Um eine Braut zu werben, bedeutet deshalb auf die J agd zu gehen. Danach ist das blutige Marderfell und dami t verbunden das Blutvergiegen, ohne das es keine Hochzeit gibt, auch die heilige des gottlichen

.�·� 445 � �

Zeleni lug .- T rago vima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

Geschwisterpaares nicht, und die Mutze aus Marderfell, die den gottlichen Brautwerber kennzeichnet und ihn am T or des Gehofts ihres gotdichen Vaters ausweist, Gegenstand dieser Ausfuhrungen. Die Gestalten des gotdichen slawischen Geschwister- und Brautpaares ]ary/o und Morana, Mara beginnen sich deran abzuzeichnen. Es

werden dann die Wolfe als Hunde des jungen Gottes und der junge Gott selbst als Herr der Wolfe anhand der mundlich uberliefertern Fragmente slawischer sakraler Dichtung vorgestellt, in seiner interpretatio christiana als heiliger Georg und deren interpretatio

Serbica als heiliger Sava. Besprochen wird danach die Oberlieferung vom Kommen des jungen Gottes ]ary/o aus der Ferne, vom Lande hinter dem Meer aus gesehen, von wo er uber Berg und T al, uber das Meer und uber eine Brucke, zu seiner Braut ziehen wird, insofern eine solche mundliche Textuberlieferung tatsachlich schon vom urslawischen Zeithorizont stammt. U n d abschlid�end wird die Gegenuberstellung von fremd und eigen behandelt, insbesondere die der fremden und der eigenen Sippe, die bei jeder Hochzeit, auch bei der heiligen des gotdichen Geschwisterpaares, besonders scharf hervorgekehrt, dann aber eben durch die Hochzeit auch uberwunden wird, da sich durch die Hochzeit das Fremde zum Eigenen wandelt. Es ist das ein tiefer Einblick ins religiose W eltbild der noch ungetauften Slawen.

Georgs Ross

Hier werdern zuerst in der mundlichen Oberlieferung der slawischsprachigen Volker erhaltene Spuren vorchrisdicher ritueller Texte, die den Tauschhandel des jungen Gottes der jahrlichen Fruchtbarkeit, J arilo, der nach der Christianisierung mit dem heiligen Georg identifiziert wurde, angesprochen, nach Moglichkeit eingehend verfolgt und erortert. Er kauft mit seinem Ross ein Madchen los, das vom Drachen als ihm zustehendes Fras beansprucht wird, und befreit es auf diese Weise. Danach wird auf Grund eines im nordrussischen Hochzeitsbrauchtum erhaltenen riruellen Ratsels

Zusammenfossungen

nachgewiesen, dass der Gott der jahrlichen Fruchtbarkeit Jarilo, der im Friihling aus der Ferne als Brautigam zur heiligen Hochzeit ko mm t und dabei als in Wasser watend und in Schlamm stampfend, zugleich aber - in Widerspruch dazu - als Reiter, der hoch zu Ross ankommt, beschrieben wird und von seinem Ross untrennbar zu sein scheint, - dass dieser Gott urspriinglich selbst als Ross gedacht war. Die Braut der heiligen Hochzeit, Mara oder Morana, war als Kuckucksvogel gedacht, so wie Perun als Adler oder Falke, V eles als Schlange bzw. Drache oder als Bar erscheint. Die ungetauften Slawen konnten derart ihren Gottern auch im gewonlichen Leben von Auge zu Auge begegnen. Danach werden die Spuren sakraler Dichtung behandelt, die von der Untreue und Uberheblichkeit des jungen Gottes der Vegetation und von der Bestrafung, die er von seiner furchtbar verletzten jungen Frau erlitten hat, erzahlt. Sie, die T o ch ter des Donnergottes Perun, hat ihre n Briidern aufgetragen, den Treulosen, das Ross, in die Mitte des offenen Feldes zu treiben und dort mit den steinernen Spitzen der Donnerpfeile zu erschlagen. Daraufhin lasst sie seinen Korper zerstiickeln und fertigt aus den Teilen Gebrauchsgegenstande an, mit denen sie ihren Wohnraum ausstattet. In dieser T extiiberlieferung ist die indogermanische Institution des Rossopfers zu erkennen, das vornehmlich aus brahmanischem Ritual bekannt ist, wie es in vedischen T exten beschrieben und erklart wird. Die zauberhafte Braut Mara wandelt sich zur Schrecken einfloGenden Rachegottin, zur todlichen Morana, und erstarrt dann als ausgetrocknete Wintergottin. Als solche wird sie schlieGlich aus der Siedlung getragen und ins Wasser oder ins Feuer geworfen. Auch Jarilo, der erschlagen, aber nicht tot ist - ist er doch ein unsterblicher Gott - dammert vollig entkraftet dahin bis er - wovon schon fast ganz erloschenes russisches Brauchtum zeugt - in einer grotesken Feier zu Grabe getragen wird. Am Ubergang zum n euen J ahreskreis erneuern sich die Bei den und werden zu Briiutigam und Braut der neuen heiligen Hochzeit. Am Schluss wird die Frage erortert, ob der Drachenkampf des Donnergottes an


einem bestimmten Punkt des J ahreskreises angesetzt werden kann. Einiges spricht dafiir, dass das der Hochsommer und die Erntezeit sein diirfte, doch kann diese Frage nicht mit Bestimmtheit beantwortet werden.

/ --..__ 448 . �· �

Literatura

Adamovičs, L., Zur Geschichte der alt!ettischen Religion, Studia theologica, Riga 1940.

A<PaHacbeB, AAeKcaHAP HHKOAaesHq, Ilo3mu'teCl(Ue B033peHU.Jl CAaB.JlH Ha npupoiJy 1-3, MocKBa 1865-1869.

Aljinović, Ivan, Most u Rakite, Žrvanj, god. 2, br. l, Žrnovnica, veljača 2006, 25-27.

Eapcos, E., KpHTHqecKHe 3aMeTKH o6 HCTopHqecKOM H xyAe)!(ecTeHHOM 3HaqeHHH »CAosa o rroAKY l1ropese«, BecmH uK Eep onbt S, 1878, KHHra 10.

Belaj, Vitomir, Randbemerkungen zu Katičić' >>Nachlese«, WSljb 34 (1988) 159-161.

Belaj, Vitomir, Hoditi-goniti. Drugi aspekt jednoga praslavenskog obreda za plodnost, Studia ethnologica 2, Zagreb 1990, 49-75.

Belaj, Vitomir, Mladenkin vijenac na suhoj grani. Mitska pozadina jednoga svadbenog običaja u sjevernoj Hrvatskoj, Studia ethnologica Croatica 4, Zagreb 1993, 81-91.

Belaj, Vitomir, Der mythologische Hintergrund eines kroatischen Hochzeitsbrauchs, WSljb 41 (1995) 43-50.

Belaj, Vitomir, Hod kroz godinu. Mitska pozadina hrvatskih narodnih običaja i vjerovanja, Zagreb 1998; 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb 2007.

Belaj, Vitomir, Mit u prostoru, Mošćenički zbornik, god. 3, br. 3, 2006, S-39.

Bezlaj, France, Etimološki slovar slovenskega jezika 1-4, Ljubljana 1977-2005 (l. 1977, 2. 1985, 3. 1995, 4. 2005).

Biezais, Haralds, Die himmlische Gotterfomilie der alten Letten, Uppsala 1972.

Birkhan, Helmut, Kelten. Versuch einer Gesamtdarstellung ihrer Kultur, Wien 1997.

nRAhKesHq, K., Kpaeebt cAOjHiK ycxoiJH.Jlit MazuAejut'tbtHbt, Mi HcK 1970.

EorAaHOBHq, A. E., Ilepo«umKbt đp eeH ez o Mupoco3ep1JaHU.Jl y 6eAopycoe, fpoAHa 1895.

B olte, Johannes - Georg Polivka, Anmerkungen zu den Kinder- und Hausmdrchen der Bruder Grimm l, Leipzig 1913.


Bošković-Stulli, Maja, Balada o pastiru i tri vještice, Usmena književnost. !zbor stu-dija i ogleda, Zagreb 1971, 89-105.

Bruckner, Aleksander, Mitologia slowiafiSka, Krakow 1918.

Bruckner, Aleksander, Mitologia polska, Warszawa 1924.

Bruckner, Aleksander, Mitologia slowianska i polska. Wstt[p i opracowanie S. Urbanczyk. Warszawa 1980, 19852•

U:eAaKOBCKH, HayM, CHM60AHKaTa Kaj 6HAjapcKHTe HapoAHH rrecHH OA Ae6ap11a (OxpHACKo), MaKeOOHCKU gJOAXAop 4, 7-8, CKonje 1971, 147-148.

U:eAaKOBCKH, HayM, npoAeTHH neCHH H o6w.J:aH BO OxpHA, MauOOHCKU gJOAKAop 6, 12, CKorrje 1973, 213-218.

'lajKaHOBHn, BeceAHH, O cpncKOM spxosHOM 6ozy, EeorpaA 1941, 17-21.

ApeBMIHCKHH, n., EeAopyccKUe HapoOHbte npeoaHU.>l, Ilpu6a6AeHUe l( JKypHaAy MuHucmepcmsa HapooHozo npocBeUJeHu.>t. KHHra l, CaHKTrrnep6ypr 1846.

AyKoBa, Y, Ha3BaHH.H Ha AeMOHHqecKH Cb!lleCTBa oT o6!liOCAaB.HHCKO MopB 6MrapcKH .H3HK (Mtipa, Mopdsa, Mapa, MdpeH, Maptiu, MaptiK), Ilpo6AeMu Ha 6MzapcKus g3oAKKAop S, E3HK H rroeTHKa Ha 6nArapcKH.H <PoAKAop, Co<PH.H 1980.

Duridanov, Ivan, Urslaw. *Perynb und seine Spuren in der Toponymie, Studia

Slavica Academiae scientiarum Hungaricae 12, Budapest 1966, 99-102.

Duridanov, Ivan, Slaw. *Perunz,- halt. *Perkunas- heth. Peruna? Das Ende eines Mythos, Linguistique balkanique XL (1999-2000), 2, Academie bulgare des sciences, Sofia, 93-107.

Durnowo, M., Staroslowianskie npiir'hiHH (npiir'hiHIA), Prace folologiczne lO,

Warszawa 1926, 105-109.

Eckert, Rainer, Zu den N amen fur weibliche mythologische Wesen auf -yn'i im Slawischen, Zeitschrift fur Slawistik 22 (1977) 44-52. (a)

Eckert, Reiner, Etymologie und Myth ologie (Zu den N amen fur weibliche mythologische Wesen auf -yn'i im Slawischen), Slawistik in der DDR 1977. Dem Wir ken Hans Holm Bielefeld ts gewidmet, Sitzungsberichte der Akademie der Wissenschaften der DDR, Gesellschajtswissenschajten, 8 G, Berlin 1977, 99-109. (b)

Eckert, Reiner, Zur historischen Phraseologie, Zeitschrift fur Phonetik, Sprachwissenschajt und Kommunikationsforschung 32 (1979), 444-452.

Eckert, Reiner, Historische Phraseologie der slawischen Sprachen (unter Berucksichtigung des Baltischen), Prinzipien, Methoden und Resultate, Zeitschrift

fur Slawistik 32 (1987) 6, 804-806.

Farlati, Daniele, Illyricum sacrum 3, Venetiis 1765.

/--- 450 .�·�

Literatura

<l>llAlliiOBlln, MllAeHKO e., TparOBll nepyHOBa KYATa KOA Jy)I(HlfX CAoBeHa, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija 1948, sveska 3, Sarajevo 1948, 63-80.

<!>llAlliiOBlln, MllAeHKO e., Jorn o TparOBllMa DepyHoBa KYATa KOA Jy)I(HllX CAoBeHa, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija 1954, sveska 9, Istorija i etnografija, Sarajevo 1954, 181-182. (a)

<l>llAlliiOBlln, MllAeHKO e., »0 nepyHOBOM KYATY KOA Jy)I(HlfX CAoBeHa«DoBOAOM ocBpTa DeTpa :>K. DeTpoBllna, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija 1954, sveska 9, Istorija i etnografija, Sarajevo 1954, 204-211. (b)

<!>llAlliiOBlln, MllAeHKO C.,JapllAO KOA Cp6a y EaHaTy, 36opHuKMamutte cp n cu, cepuja opyutmBeHUX HayKa 8, HoBll CaA 1954, 42-55. (e)

Fontenrose, J., Python. A Study ojDelphic Myth and its origin, Los Angeles 1959.

Fraenkel, Ernst, Litauisches etymologisches Worterbuch l-2, Heidelberg -Gottingen 1955-1965.

Frisk, Hjalmar, Griechisches etymologisches Worterbuch l-2, Heidelberg 1960-1970.

faMKpeAllA3e, T. B. - B.s�'IecAaB BceBOAOAOBll'I l1BaHoB, J1HooeeponeiicKuii 5l3btK u uHooeeponeiitju. PeKoHcmpyKtjU5l u ucmopuKo-munoAozu'tecKuii aHaAu3 npa5l3btKa u npomoKyAbmypbt, TOM II, T6llAllCll 1984.

G alen ić, Dražen, Dosad nepribilježena pojedinost u svadbenim običajima sjeverne Podravine, Studia ethnologica Croatica 5, Zagreb 1993, 93-94.

Gavazzi, Milovan, Vrela i sudbine narodnih tradicija. Kroz prostore, vremena i ljude. Etnološke studije i prilozi iz inozemnih izdanja, Zagreb 1978.

Gimbutas, Marija, Per kunas l Perun the Thunder God of the Bal ts and the Slavs, journal of Indo-European Studies, l, 4 (Winter 1973), 166-178.

Gluhak, Alemko, Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb 1993.

Grafenauer, Ivan, Marija in brodnik, Ljubljana 1966.

Gržetić-Gašpićev, Nikola, O vjeri starih Slovjena prema pravjeri Arijaca i Prasemita ( Mythologia comparativa Slavorum), na temelju starih hronista, narodnih običaja, starih pjesama, mjesnoga, ličnoga i obiteljskoga nazivlja J, Mostar 1900.

Gi.iterbock, Hans, Troy in Hittite Texts? Wilusa, Ahhiyawa, and Hittite History, Machtald J. Mallinek (urednik) Troy and the troyan War. A symposium held at Bryn Mawr College, Bryn Mawr 1986.

Hamp, Eric P., On the nations of ' stone' and 'mountain' in Indo-European,journal of Linguistics, 3, l (April l967) 83-90.

Zeleni lug._., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

Hildebrand, Karl, Die Lieder der alteren Edda ( Stemundar Edda) herausgegeben von Karl Hilde brand, vijflig umgearbeitet von Hugo Gerin g, dritte Auflage, Paderborn 1912.

Holzer, Georg, Die Slaven im Erlaftal. Eine Namenlandschaft in Niederosterreich, Studien und Forschungen aus dem Niederb'sterreichischen Institut Jiir Landeskunde, Band 29, Wien 2001.

Holzer, Georg, Slavisch gumbno in Niederosterreich. Zur Rekonstruktion der Bedeutung eines onomastisch erschlossenen Wortes der Slavia submersa, Festschrift Petar Šimunović, Folia onomastica Croatica, 2007, 191-212.

Holzer, Georg, Trebišća kod Mošćenica na istarskom poluotoku i Tre.ffling kod Gaminga u Donjoj Austriji, Mošćenički zbornik, god. 3, br. 3, 2006, 63-82.

Huzjak, Višnja, Zeleni Juraj, Publikacije Etnološkog seminara Filozofskogfokulteta Sveučilišta u Zagrebu 2, Zagreb 1957.

Ivanišević, Franjo, Poljica, Zagreb 1903.

l1BaHOB, IopAaH, KyAhT nepyHa y JO)I(Hb!X CAaBRH, l136ecmu.5l Om oe.!leHU.fl pycowzo .5l3btKa u CAOBecHocmu H.unepamopcKoit aKaoe.uuu Ha JK 8 (1903), KH. 4, 140-174.

l1saHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq, K 3THMOAOrHH 6aATHHCKoro H cAaBRHCKoro Ha3BaHHH 6ora rpo3hi, Bonpocbt CAaB.flHCKozo .5l3btK03HaHU.fl, BhmycK 3, MocKsa 1958, 101-111.

l1BaHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq, npoHCXO)I(AeHHe ApeBHerpeqeCKHX 3IIHqeCKHX q,opMyA H MeTpHqecKHX cxeM TeKcToB. CmpyKmypa meKCma, MocKsa 1980, 59-80.

l1saHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq- BAAHMHP HHKOAaesHq Torropos, K peKOHCTPYK'-\HH rrpacAaBRHCKoro TeKCTa, CAaB.flHCKoe .5l3btK03HaHue, MocKBa 1963, 88-158.

l1saHoB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaesHq Torropos, CAaB.flHCKue .5l3btK06bte .uooeAupywUJue ce.uuomu'tecKue cucmeMbt, MocKBa 1965.

l1saHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaesHq Torropos, K ceMHOTHqecKoMy aHaAH3Y MH <Pa H pHTyaAa (Ha 6eAopyccKoM MaTepHaAe), Sign, Language, Culture. Studia memoriae Nicolai van Wijk dedicata, The Hague - Paris 1970, 321-389. (a)

l1saHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaesHq Torropos, Le mythe inda-europeen du dieu de l' orage poursuivam le serpent: reconstruction du schema, Mćlanges offerts aC. Levi-Strauss a l' occasion de son 60-eme anniversaire, Studies in General Anthropology V l 2, Paris - The Hague 1970, 1180-1206. (b)

Literatura

l1BaHOB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, A Comparative Study of the Group of Baltic Mythological Terms from the root 'vel- , Baltistica 9 (1), 1973, 15-27.

l1BaHOB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, HcutedoeaHU.fl B o6.!lacmu c.!laB.flHCKux dpeeHocmeii. AeKcuttecKue u !fpa3eo.!lozuttecKue eonpocbt peKoHcmpJK1JUU meKCmoe, MocKBa 1974.

l1BaHoB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, Mapa, Mu!fbt Ha pod o e .uu pa 2, MocKBa 1982, 110. (a)

l1BaHoB, BJiqecAaB BceBOAOAOBHq- BAaAHMHP HHKoAaeBHq TorropoB, Ma peHa, Mu!fbt Hapodoe.uupa 2, MocKBa 1982, 111. (b)

l1BaHoB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq T orropoB, K peKoHcTpyKL\!111 MoKOIIIH KaK )!(eHcKoro rrepcoHa)!(a B CAaBHHCKOH BepcHH OCHOBHoro M114>a, EaAmo-c.!laB.flHCKUe ucc.!ledoeaHu.fl 1982, MocKBa 1983, 175-197. (a)

l1BaHOB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, AHHrBHCTHqecKHe Borrpocbr cAaBHHCKoro 3THoreHe3a (B CBJI3H e

peKOHCTPYKL\Heif rrpacAaBJIHaKHx TeKcToB), C.!laB.flHCKoe .5t3btK03HaHue, IX Me)!(AyHapOAHhiH cbe3A cAaBHCTOB, KHeB, ceHTH6pb 1983 r., AOKAaAhi COBeATCKOH AeAeraJJ,HH, MocKBa 1983, 152-169. (b)

Jakobson, Roman, T he Slavic God »Veles« and its Indo-European Cognates, Studi linguistici in onore di Vittore Pisani, Brescia 1969, 579-599.

5!KyiiiKHH, TI. H., IlymeBbte nucb.Ma U3 HoezopodcKoii u ncKoBcKoii zy6epHu.5tx, 1859.

Jeličić, Jasna, Pituntium u svjetlu arheoloških nalaza, Podstrana od davnine do naših dana, Podstrana 1991, 19-43.

Junk, Tuna, Python, Der neue Pauly. Enzyklopddie der Antike lO, Stuttgart -Weimar 2001, 670-671.

KarapoB, E. r., Pe.!lUZU.fl dpeBHbtX C.!laB.flH, MocKBa 1918.

Kapar,mh, ByK CTe<!>aHOBHn, CpncKu pjettHUK, y Eeqy 1818.

KapaBeAoB, A., Ila.u.flmHUKU HapodHozo 6btma 60.!lzap l, MocKBa 1861.

Karlowicz, J an - Adam Kryriski - Wladyslaw Niedzwiedski. Slownik Hzyka pol-skiego. tom S. Warszawa 1912.

Katičić, Radoslav, Zajednička prošlost Indijaca i Slavena u svjetlu jezika, Rad ]AZU350, Zagreb 1968, 537-550 = 1971, 170-184.

Katičić, Radoslav,Jezično vrijeme,Kolo 8 (1970), 10, 1109-1118 = 1971,158-169.

Katičić, Radoslav,jezikoslovni ogledi, Zagreb 1971.

Katičić, Radoslav, Stara indijska književnost, sanskrtska, palijska i prakrtska, Zagreb 1973.

Zeleni lug.._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

Katičić, Radoslav, Od Konstantina Porfirogeneta do Povaljske listine, Obljetnica Povaljske listine i praga 1184-1984, Brački zbornik 15, Supetar 1987, 29-44 = 1993, 51-65. (a)

Katičić, Radoslav, Hoditi - roditi. Spuren der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus, WSljb 33 (1987) 23-43. (b)

Katičić, Radoslav, Nachlese zum urslawischen Mythos vom Zweikampf des Donnergottes mit dem Drachen, WSljb 34 (1988) 57-75.

Katičić, Radoslav, Weiteres zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus, WSljb 35 (1989) 57-98.

Katičić, Radoslav, Weiterers zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus (2), WSljb 36 (1990) 61-93. (a)

Katičić, Radoslav, Nachtrage zur Rekonstruktion des Textes eines urslawischen Fruchtbarkeitsrirus, WSljb 36 (1990) 187-190. (b)

Katičić, Radoslav, Praslavenski pravni termini i formule u vinodolskom zakonu, Slovo 39-40 (1989-1990), Zagreb 1990, 73-85. (e) = 1993, 161-170. (b)

Katičić, Radoslav, Nachtrage zur Rekonstruktion des Textes eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus (2), WSljb 37 (1991) 37-39.

Katičić, Radoslav, Baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsrirus, WSljb 38 (1992) 53-73.

Katičić, Radoslav, Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstrukrion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus, WSljb 39 (1993) 35-56. (a)

Katičić, Radoslav, Uz početke hrvatskih početaka. Filološke studije o našem najranijem srednjovjekovlju, Split 1993. (b)

Katičić, Radoslav, Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsrirus (2), WSljb 40 (1994) 7-35.

Katičić, Radoslav, Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsrirus (3), WSljb 42 (1996) ll1-122. (a)

Katičić, Radoslav, Die Verfassungsterminologie der fri.ihmittelalterlichen Slawenherrsachaften, Slavica Slovaca 31, Bratislava 1996, 3-26. (b)

Katičić, Radoslav, Die Spiegelung slawischer heidnischer Mythologie in der kroatischen Ortsnamenlandschaft, Folia onomastica Croatica 6, Zagreb 1997, 123-138.

Katičić, Radoslav, Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstrukrion der Texte ein es urslawischen Fruchtbarkeitsrirus (4), WSljb 44 (1998) 57-76.

Katičić, Radoslav, Fragmente urslawischer sakraler Dich tung im bosnischen Epos, WSljb 47 (2001) 73-84.

Katičić, Radoslav, Auf den Spuren sakraler Dich tung des slawischen und des baltischen Heidentums, Nordrhein-Westjdlische Akademie der Wissenschaften, Geisteswissenschajten, Vortrdge 377, Paderborn 2003. (a)

Literatura

Katičić, Radoslav, Die Hauswirtin am Tor. Auf den Spuren der grofen Gattin in Fragmenten slawischer und baltischer sakraler Dichtung, Frankfurt am Main 2003. (b)

Katičić, Radoslav, Mitološki kriteriji pri određivanju značenjske mijene u etimološkim rječnicima, Filologija 40, Zagreb 2003, 51-64. (e)

Katičić, Radoslav, Mitovi naše poganske starine i Natko Nodilo, Filologija 44, Zagreb 2005, 63-84. (a)

Katičić, Radoslav, Čudesno drvo, Filologija 45, Zagreb 2005, 7-86. (b)

Katičić, Radoslav, Perunova svetište nad Mošćenicama u svjetlu toponimije i topografije, Mošćenički zbornik, god. 3, br. 3, 2006, 41-52.

Katičić, Radoslav, Uz rub Rječnika hrvatskoga kajkavskog književnog jezika, Zbornik Petra Šimunovića, Folia onomastica Croatica, 2007, 256-274.

Katičić, Radoslav, Čiji to dvor stoji na gori? Filologija 48. Zagreb 2007, 75-113. (a)

Katičić, Radoslav, Ljuta zvijer. Filologija 49, Zagreb, 2007, 79-135. (b)

Katičić, Radoslav, Perunova svetište nad Žrnovnicom kod Splita, u: Etnolog Vitomir Belaj: zbornik radova povodom 70 . rodendana Vitomira Belaja /, Filozofski fakultet, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Zagreb 2009.

Katičić, Radoslav, Božanski boj, Zagreb 2008. (a)

Katičić, Radoslav, Trudan hod, Filologija 50, Zagreb 2008, 39-143. (b)

Katičić, Radoslav, Zeleni lug, Filologija 51, Zagreb 2008,41-132. (e)

Katić, Lovre, Reambulacija dobara splitskoga nadbiskupa 1397. godine, Starohrvatska prosvjeta, Ill. serija, svezak 5, Zagreb 1956, 135-177 = 1993, 315-381.

Katić, Lovre, Rasprave i članci iz hrvatske povijesti, Split 1993.

Kiparsky, Valentin, Die gemeinslavischen Lehnworter aus dem Germanischen, Helsinki 1934.

Korfmann, Manfred, Die troianische Hochkultur (Troia VI und VIla), Troia, Traum und Wirklichkeit, Stuttgart 2001.

Kpaii:HOB, A. A., BoAocoso-AaHHAOBCKHH MOrHAhHHK <PaThRHOBCKOH KYAhTYPhi,

CoeemcKa.5/. apxeoA02U.5l, 1964, fi l.

Kravanja, Boštjan, Sveti svet. Topografija religioznega prostora na primeru Breginjskega kota, Filozofska fakulteta, Oddelek za edtnologijo in kulturno antropoloigijo = Županičeva knjižnica 23, Ljubljana 2007.

Kropej, Monika, Prav ?Jica in stvarnost: Odsev stvarnosti v slovenskih ijudskih prav?Jicah in povedkah ob primerih iz Štrekijeve zapuščine, Ljubljana 1995.

Kryriski, M. Z., Staroslowiariskie: pd:gynja, Pr ace filologiczne 7, l, Warszawa 1909, 217-231.

----� 455 ----�


Krzysztoforska-Doschek, Jolanta, Polnische Nachlese zu den Rekonstruktionen urslawischer sakraler Texte durch Radoslav Katičić, WSljb 40 (1994) 145-157.

Kulišić, Špiro, Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno balkanoloških, Djela Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 56, Centar za balkanološka ispitivanja 3, Sarajevo 1979.

KyAifllltdl., Ill rm po - DeTa p )K. fleTpoBHn, Eo)!( ja 6paAa, CpncKu MumoAoutKu pe'IHUK, EeorpaA 1970, 38-39.

Kuret, Niko, Praznično leto Slovencev. Starosvetne šege in navade od pomladi do zime, 1-2, 2. izd., Ljubljana 1989.

Laroche, Emmanuel, Textes mythologiques hittites en transcription, Premiere Partie: Mythologie anatolienne, Revue hittite et asianioque 23, fasc. 77, Paris 1965, 61-178.

Ae6eAeB, A., XpaMbt BAacbeBcKazo npuxooa z . .JlpocAaBA.5l, 5!pocAaBAh 1877.

Leger, Louis, La mythologie slave, Paris 1901.

Leicht, Pier-Silverio, Tracce di paganesimo fra gli Sclavi dell' Isonzo nel secolo XIV, Studi e materiali di storia delle religioni l (1925) 247-250.

Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Ur. Anđelko Badurina, Zagreb 1979.

Leskien, August, Altkirchhenslavisches pregynja, Indogermanische Forschungen 21 (1907) 197-200.

Lidell, Henry George - Robert Scott, A Greek-English Lexicon, revised and augmented throughout by Sir Henry Stuart jones with the assistance of Roderick McKenzie and with the co-operation of many scholars. With a Supplement 1968, new (ninth) edition, reprinted, Oxford 1968.

Lincoln, Bruce, Priests, Warriors and Cattle. A Study in the Ecology of Religion, Hermeneutics, Studies in the History of Religion, V, 10, University of California Press, 1980.

Ludvik, D., Izvor desetinstva, Slovenski etnografl3, Ljubljana 1960, 79-90.

Maher, J. Peter, *HaEK MON: '(Stone) Axe' and 'Sky' in I-E Battle-Axe Culture, Journal oflndo-European Studies 1,4 (Winter 1973), 441-464.

MaKapeHKO, A., CH6HpcKHH HapoAHhiH KaAeHAapb B 3THorpa<PwiecKoM OTHOIlleHHH. BocToqHaJI CH6Hpb. EHHceifcKaJI ry6epHHJI, 3anucKu uMnepacmopcKozo PyccKOZO reozpaifJU'iecKOZO o6tl!eCm6a no omOe/ly 3mHozpafftuu, TOM 36, CaHKTIIeTep6ypr 1913.

MaAh!XHH, n., EbiT KpecTbJIH BopoHe)!(CKOH ry6epHHH HH)!(HeAeBHD;KOfO ye3Aa, 3mHozpa(fiu'fecKuu c6opHuK U30aBaeMbtU UMnepamopcKUM PyccKUM reozpa(ftu'fecKUM o6tl!eCmBOM, BbiiTYCK l, CaHKTIIeTep6ypr 1853.

Literatura

Mannhardt, W., Die lettischen Sonnenmythen, Zeitschfrift fur Ethnologie 7 (1875), 220-221.

Mansikka, V. J., Die Religion der Ostslaven l. Quellen, Helsinki, 1922.

Matasović, Ranko, A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics, Frankfurt am Main 1996.

Matasović, Ranko, Kultura i književnost Hetita, Zagreb 2000.

Matičetov, Milko, Duhovna kultura v gornjem Posočju (Predavanja na 18 . kongresu folkloristov jugoslavije v Bovcu septembra 1971), druga knjiga, ur. Janez Dolenc, Tolmin 1975, 179-195.

Mayrhofer, Manfred, Etymologisches Worterbuch des Altindoarischen 1-3, Heidelberg 1992-2001.

Mu!ftbt Hapooos Mupa l-2, MocKsa 1980-1982.

Miklaušić, Vojko, Plemeniti puti, Donja Lomnica 1994.

Miklosich, Franz von, Lexicon Palaeoslovenico-Graeco-Latinum, emendatum, auctum, Wien 1862-1865.

Milčetić, Ivan, Koleda u južnih Slavena, Zbornik za narodni život i običaje 22, l, Zagreb 1937, 1-124.

Mošćenički zbornik 3, Mošćenice 2006.

Myp3aes, 3. M., fopa - Aec, PyccKa.fl pe'lb, 1967, N9 l.

Niederle, Lubor, Život starj ch Slovanu 2, l, Oddil 6, Vira a naboženstvi, druhe vydani, v Praze 1924.

HHKH<PoposcKHH, H. 51., IlpocmoHapooHbte npuMembt u nosepb.fl, cyesepHbte o6p.5tObt u o6wtau, AezeHoapHbte cKaJaHU.fl o AU lj aX uMecmax . . . s Bume6cKoit EeAopyccuu, BHTe6cK 1897.

Nodilo, Natko, Stara vjera Srba i Hrvata, Split 1981.

Novak, Marija, Tragovi hrvatske mitologije, Zagreb 2007.

Pajek, Josip, Ćrtice iz duševnega žitka štajerskih Slovencev, Ljubljana 1884.

nasHh, MHAopaA, Hcmopuja cpncKe KlbUJtceBHOCmu 6apoKHOZ oo6a (XVII H XVIII seK), EeorpaA 1970.

neTpOBHn, OeTap )K., o nepyHosy KYATY KOA Jy)!(HHX CAoBeHa, FAaCHUK EmHozpa!ftcKoz uHcmumyma Cpncu aKaOeMuje HayKa l, 1-2, EeorpaA 1952, 373-380.

OeTposHh, OeTap )K., CTO)!(ep, CpncKu MumoAoutKU pe•muK, EeorpaA 1970, 276-277.

Pokorny,Julius, Indogermanisches etymologisches Worterbuch l-2, Bern - Stuttgart 1959, zweite Auf1age 1989.

Poljica (karta). mjerilo l : 40000, izdanje Godišnjaka Poljičkog dekanata, Poljica - Gata, Split 1996.


DorrosHn, CTaTYTh rroAhHqKiif, FAacHulcb ApyutmBza cp6cu cAoBecHocmy 9, 1857.

Puhvel, Jan, 'Meadow of the Otherworld' in Inda-European Tradition, Zeitschrift fiir vergleichende Sprachforschung (KZ, Kuhns Zeitschrift) 83 (1969) 64-69.

PaAqeHKO, E. e., CeAO EpKaposo, BocKpeceHCKOfO paifoHa, MocKOBCKOfO oKpyra (MoHorpaqmqecKoe orrHcaHHe AepeBHH), Tpyobt 06UjecmBa U3J'feHUJl MoowBcKoii o6Aacmu, BhmycK 3, MocKBa 1929.

Roscher, W. H., Ausfiihrliches Lexikon der griechischen und romischen Mythologie 1-7, Leipzig 1902-1909.

Reichelt, Hans, Der steinerne Himmel, Indogermanische Forschungen 32 (1913) 23-57.

Pbi6aKOB, Eo p Hc AAeKcaHApOBHq, )J3bt'feCmBO opeBIIUX CAa6Jlll, MoCKBa 1981.

Ca6yposa, A. M., KJAbmypa u 6btm pyccx:ozo HaceAeHUJl IlpuaHzapbJl, AeHHHrpaA 1967.

Schmitt, Rudiger, Dichtung und Dichtersprache in indogermanischer Zeit, Wiesbaden 1967.

Schmitt, Rudiger (ur. zbornika), Indogermanische Dichtersprache, Darmstadt 1968.

Schmitt, Rudiger, Indogermanische Dichtersprache und Namengebung, Insbruck 1973.

CeAOB, B. B., ApesHepyccKoe CBRTHAHrqe B DepbiHH, Kpamx:ue coo6U-JeHUJl H11cmumyma ucmopuu MamepuaAbHoii KJAbmJpbt 50, 1953, 92-103.

CeAOB, B. B., Hosbie AaHHbie o R3hJqecKoM CBRTHAHrqe DepyHa, Kpamx:ue coo6UjeHUJl H11cmumyma ucmopuu MamepuaAbiiOU KJAbmypbt 53, 1954, 195-208.

Simek, Rudolf, Lexikon der germanischen Mythologie, Zweite, erganzte Auflage, Stuttgart 1995.

Schuchardt, C., Arkona, Vineta, Rethra: Ortsuntersuchungen und Ausgrabungen, 2. Auflage, Berlin 1926.

Skok, Petar, Postanak Splita, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku l, Dubrovnik 1952.

Skok, Petar, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika l-4, Zagreb 1971-1974.

CoKOAOBa, B. K., BeceHHeAemHbte x:aAeHoapHbte o6pJlObt pyccx:ux, yx:pauHtteB u 6eAopyccoB19-Ha'faAo 20 Bex:a, MocKBa 1979.

CrrepaHCKHif, M. H., Pyccx:a.Jl ycmHaJl CAOBeCIIOCmb, MocKBa 1917.

Cpe3HeBCKHH, 11. 11, MamepuaAbl OAJl CAOBapJl ope611epyccx:ozo Jl3b/Ka, l-3, DeTep6ypr 1893, 1895, 1906.

Literatura

Stipica, Edo (pravo ime: Stipan Medvidović), Žrnovnica moje selo malo, Žrvanj, god. 2, br. l, Žrnovnica, veljača 2006, 13.

Stipišić, Jakov, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb 1982.

Cy66onm, H. l1., MamepuaAbt t3A.Jl ucmopuu pacKoAa Ja nepeoe epeM.fl ezo cyUJecmeoeaHU.fl 1-9, MocKBa 1875-1890.

Šafaffk, Pavel Josef, Kratka zprava o statutu Polickem, Časopis Českeho muzea 28, Praha 1854.

Škalamera, Vinko, Kratka povijest sela Potoki, Mošćenički zbornik, god. 3, br. 3, 2006, 19-43.

Škobalj, Ante, Obredne gomile, Sveti Križ na Čiovu 1970.

Taszycki, W., Rozprawy i studia polonistyczne l, Onomastyka, Wroclaw - Krakow 1958.

Tera, Michal, Etymologicke souvislosti jmen staroruskych pohanskych božstev, Slavia 74, Praha 2005, sešit l, 1-24.

TepHOBCKa.H, O. A., AeKCuKa C6.5l3aHHa.5l e o6p.5lOaMu JKameeHHozo tJUKAa (MamepuaAbt K cAoeap10), CAaB.HHCKoe 11 6aAKaHcKoe .H3biK03HaHI1e. KaprraToBOCTOqHocAaB.HHCKI1e rrapaAAeAI1. CTpyKTypa 6aAKaHcKoro TeKcTa, MocKBa 1977, 77-130,

Tischler, J., Hethitisches etymologisches Glossar, Innsbruck 1983.

Tobolka, Zdenek V., O Velesovi, Českj lid 3, Praha 1894.

ToKapeB, e. A., PeAUZU03Hbte eepoeaHU.fl 60CmO'lHOCAa6.5lHCKUX Hapoooe XIXHa'taAaXX B., MocKBa - AeHI1HrpaA 1957.

ToAcToif, H11K11Ta l1Ahl1q, CAaB.flHCKa.fl zeozpa(/ju'tecKa.fl mepMuHOAOZU.fl, MocKBa 1969.

ToAcToif, H11KI1Ta l1Ahl1q, l13 Ha6AJOAeHI1H HaA rroAeccKI1Ml1 3aroBopaMI1, CAaB.flHCKuii u 6aAKaHcKuii (/joAbKAop. AyxoeHa.fl KJAbmypa IloAecb.fl Ha o6UJeCAa6.5lHCKOM (/joHe, MocKBa 1986.

TorropoB, BAaA11M11p H11KOAaeBI1q, <l>parMeHT cAaB.HHCKOH M11poAorl111, KpamKue coo6UJeHU.5l H�tcmumyma cAaB.flHOBeOeHu.fl AH CCCP 39, MocKBa 1961, 14-32.

TorropoB, BAaA11M11p H11KOAaeBI1q, nu8wv, dhi budhnya, 6a01-baK 11 AP·· 3muMoAOZU.5l1974, MocKBa 1976, 3-15.

TorropoB, BAaA11M11p H11KoAaeB11q, EIL\e pa3 o6 11.-e. budh- (bhe-udh-), 3muMoAOZU.5l 1976, MocKBa 1978,.

Toporov, Vladimir Nikolaevič, Die Urspriinge der indoeuropaischen Poetik, Poetica 13, 1981, 189-251.

TorropoB, BAaA11M11p H11KOAaeBI1q, 513hiK 11 KYAbTypa: o6 OAHOM CAOBe-cl1MBOAe (K 1000-AeTI1JO xp11CTI1aHCTBa Ha Pyc11 11 600-AeTI110 ero B AI1TBe, EaAmo-cAaB.flHCKUe uccAeOOBaHu.5ll986, MocKBa 1988, 3-44.


TorropoB, BAaAHMHP HHKOAaeBuq, O "AhHJIHOM" Mu<Pe B apeaAhHOH rrepcrreKTHBe, Croatica -Slavica- Indoeuropaea, WS/jb, Erganzungsband VIII, herausgegeben von Georg Holzer, Wien 1990, 245-261.

Tpy6aqeB, 0Aer HuKoAaeBuq, Hcmopu.Jl CJta6.Jl HCKux mep.uuHo6 poocm6a u HeKomopbtX ope6Heii utux mep.MUH06 o6U4eCm6eHH020 cmpo.Jl, MoCKBa 1959.

YcrreHcKHH, Eopuc AAeKcaHApoBuq, qJu.!loAozu'tecKue pa3btCKaHU.Jl 6 o6.11acmu C.!la6.JlHCICUX ope6HOcmeii . Pe.!lu/Cmbt .Jl 3bt'teCm6a 6 60CmO'IHOC.!la6.Jl HCICO.M KJAbme HuKo.!la.Jl MupuAuKuii cKozo, MocKBa 1982.

Vasmer, Max, Russisches etymologisches Worterbuch 1-3, Heidelberg 1953-1958.

Veliki atlas Hrvatske, Zagreb 2002.

Verković, Stefan, Beoa C.11o6eHa. EMzapcKu HapooHu nemu om npeoucmopu'IHO u npemxpucmU.JlHCICO oo6a, omKpuA u U30a.!l CmegiaH H. Bep1Co6U't, knjiga I, Beograd 1874; Beoa C.!l06eHax. 06p.Jl oHu nemu om .Jl 3u'tecKo 6p€'M.Jl yna3eHu co ycmHo npeoaHbe npu MaKeOoHcKo - PoooncKume EoAzapo

Ilo.Malju, co6paHu u U30aHu CmegiaHOM H. BepKo6U'te.M, KHHra Apyra, C. 0eTep6ypr 1881.

BeceAOBCKHH, AAeKcaHAP HuKoAaeBuq, Pa3hiCKaHHJI B o6AacTH pyccKoro AYXOBHoro CTHxa, C6opHuK OPJICAH32, 4.

Vinšćak, Tomo, Vjerovanje o drveću u Hrvata, Jastrebarsko 2002.

BopoHHH, H. H., Meo6eJKuii ICJAbm 6 BepxHe.M Ilo6oAJKbe 6 XI 6., KpaeBeAeqecKue 3aiTHCKH focyAapcTBeHHoro >lpocAaBo-PocTOBCKoro ucTopuKoapxuTeKTYPHOro H xyAo)J(eCTBeHHoro My3eJI-3arroBeAHHKa, BhmycK 4, >lpocAaBAh 1960.

Ward, Donald, The Divine Twins. An Indo-European Myth in Germanic Tradition, Folklore Studies 19, University of California Press, Berkley and Los Angeles 1968.

Wasilewski, Tadeusz, O sladach kultu poganskiego w toponomastyce slowianskiej Istrii, Onomastyka 6, Wroclaw - Krakow 1958, 149-152.

Watkins, Calvert, How to kill a dragon? Aspects of!ndo-European Poetics, Oxford 1995.

Witkowski, Tadeusz, Die Ortsnamen des Kreises Stralsund, Berlin 1965.

Witkowski, Tadeusz, Mythologisch motivierte altpolabische Ortsnamen, Zeitschrift fur Slawistik 15, Berlin 1970, 368-385.

3eqeBuh, CAo6oAaH, MumcKa 6ufia cpncKux npeoal-ba, EeorpaA 1981.

3eAeHHH, AuMHTpuil K., OnucaHue pyKonuceii Y'teHozo apxuea H.unepamopcKozo PyccKozo Teozpagiu'tecKozo o6t14ecm6a, BhmycK 1-3, OeTporpaA 1914-1916.

3eAeHHH, AuMHTpuil K., BeAuKopyccKHe CKa3KH BJITCKOH ry6epHHH e

rrpuAo)J(eHueM rnecTH BOTJJ:l\KHX cKa3oK, 3anucKu u.un. PyccKozo

Literatura

Teozpagiu'lecKozo o6tt5ecmsa no omde.11y 3mHozpa!ftuu, TOM 42, DeTporpaA 1915, 53, fi 10.

Zelenin, Dimitrij, Russische Volkskunde, Berlin - Leipzig 1927; Bocmo'IHoc.!laB5lHcKa.fl3mHozpa!ftu51, MocKBa 1991.

3epHosa, A. E., MaTepHaAhi liO ceAhCKO-X03JIHCTBeHHOH Mar HH B AMHTposcKoM Kpae, CosemcKa.fl 3mHozpa!ftu51 1932, N9 3.

3HMHH, A. A., DaMJITh H IIOXBaAa 11aKoBa MHHxa H )I(HTHe KHJI3JI BAaAHMHpa liO ApesHeifrneMy CIIHcKy. PyccKO-IIOAhCKHe pesoAIOI..\HOHHbie CBJI3H, AKaAeMHJI HayK CCCP, 11HcTHTYT cAaBJIHoBeAeHHJI, KpamKue coo6U5eHU5l l1Hcmumyma cAaB.flHosedeHU.fl 37, MocKsa 1963, 66-75

Zogović, S. - M. Bogeski, Sličnosti i razlike u obredima, funkcijama i kultu između Marsa i J arila, Etnoantropološki problemi, sv. 7, Prilep 1990, 91-96.

Žic, Nikola, O Perunovu kultu u Istri, Historijski zbornik 7, Zagreb 1954, 233-234.

:>KHBaHqemtq, BAaAHMHp, BoAoc -BeAec, cAOBeHcKo 6o)l(aHCTBO TepHoMopcjmor 1IopeKAa, TAaCHUK EmHozpa!ftcKoz MJ3eja y EeozpaiJy, KlbHra 26, EeorpaA 1963, 39-66.

A

ARj

B

Balys

Ea peo B

Ea3HAeBHq

Belaj

e

u CD

č

Ao6poBOAhCKHH

Ao6p. C6op.

Ao6p. CMoA.

S igle

A. H. A1>aHacbeB, HapoOHbte pycocue Cl(a31(U l-3, MocKBa 1957.

Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, na svijet izdaje jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1880-1975.

Kr. Barons , Latvju dainas l-6, Riga 1922.

]. Balys, Perki'mas lietuvitt liaudies tikijimuose, Tautosakos darbai 3, Kaunas 1937.

EapcoB, 1878.

r. Ea3HAeBHq, MeCTeqKo AAeKCaHAPOBKa qepHHrOBCKOll ry6epHHH CocHHQKoro ye3Aa, 3mHozpalftu'tec"uu c6opHul(, H3AaBaeMhiH HMII. PyccKHM feorpa1>HqecKHM o6ll.leCTBOM, BhmycK ll, CaHKTIIeTep6ypr 1853.

Belaj, 2007.

Caraman, P., Obrzfd kolfdowania u Slowian Rumunow, Krakow 1933.

UeAaKOBCKH, 1971.

Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae -Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije l, Zagreb 1967; 2, Zagreb 1904; 9, Zagreb 1911; 18, Zagreb 1990.

Lirske narodne pjesme. Antologija. Priredio Dr Tvrtko Čubelić, četvrto, dopunjeno izdanje, Zagreb 1963.

IIjeeaHuja tJPHozopc"a u xeptjezoea'tl(a ca6paHa lfy6po.u lfoj"oeune.u na u HJUM uJO aHa ucmu.u y AajntJuzy 1837.

B. H. Ao6poBOAhCKHH, CBaAe6HhiH o6pHA B KaAy)!(cKoil ry6epHHH, CeAo CHAhKOBHqH MocKaAhCKoro ye3Aa, )/(uea.fl cmapuHa, roA 12, 1902, BhiiiYCK 2, OTAeAeHHe 2 .

B . H. Ao6poBOAhCKHH, C.uouAeHCI(UU 3mHozpaljju'feCI(UU c6opHUI( l-4, CaHKT-TieTep6ypr 1891-1903.

B. H. Ao6poBOAhCKHil, C.uo.!leHCI(UU o6.11acmHoit cAoeapb, CMoAeHCK 1914.

S igle

A10sepHya A. A10sepHya, CAoeapo 6oAzapuwzo 5l3btKa no naM5lmHuKax HapodHoii CAOBecHocmu u npou3eedeHU5lM Hoeeii uteii nevamu, MocKBa 1889.

EAeMCKHJ1 M. E. EAeMcKm':J:, CsaAb6a B KoweHbre ToTeMcKoro ye3Aa, )f(uea5l cmapuHa, fOA 19 (1910), BbiiTYCK 1-4 (rrpHAO>KeHHe).

Erben Jaromir Erben, Ćeske narodni pohddky, Praha 1955.

3CC5J. 3mUMOAOZU'lecKUU CAoeapb CAa65lHCKUX 5l3b/KOB. IJpacAaB5lHCKUU AeKCU'lecKuii (/ioHd, ITOA peAaK'-IHeli O. H. Tpy6aqesa, MocKBa 1974-

B WoAbKAop eopoHeJICCKoii o6Aacmu. CoCTaBHA B. A. ToHKOB, BopoHe>KcKoe o6AacTHoe KHHfOH3AaTeAbCTBO 1949.

r 5!. <1>. foAOBa'-IKHH, HapodHbte neCHU zaAUf1KOU u yzopcKOU Pycu, MocKBa 1878.

feoprHeBCKHH A. n. feopmeBCKHH, qaCTywKa DpHMOpbH, 3anuCKU BAadueocmoKcKozo omdeAa TocyJapcmeeHHozo pyccKozo zeozpa!ftuvecKozo o614ecmea (061'-leCTBa H3yqeHHH AMypcKoro KpaH), TOM 3 (20), BhmycK 2, BAaAHBocToK 1929.

[M fHAhTe6paHAT, C6opHuK naM5lmHUKOB HapodHozo meopvecmea Ceeepo-3anadHozo Kpa51.

fepOB'b H. repos, Pe'tHUKo Ha 6AozapcKbiU 5l3b/K e mAoKOBaHue Ha pevu-mbt Ha 6AozapcKbt u Ha pyccKbt, DAOBAHB 1895-1908.

Gloger Z. Gloger, Rok polski w iyciu, tradycyi i piefni, Warszawa 1900.

[HaT B. fHaTJOK, KoAHAKH H l'-leApiBKH 1-2, EmHozpa!ft. J6ipHuK 35-36, ABiB 1914.

fyAHeB C. l1. fyAHeB, 3mHozpa(ftuvecKue ovepKu !OJICHoii Cu6upu, CaHKTrreTep6ypr 1848.

H Huzjak 1957.

Hangi A. Hangi, Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1906.

HNP Hrvatske narodne pjesme S, Ženske pjesme l, Zagreb 1909; 6, Ženske pjesme 2, Zagreb 1914.

HNPk Vinko Žganec, Hrvatske narodne pjesme, kajkavske, Zagreb 1950.

XpecToMaTiH XpecmoMami5l f1epKoBHO- cAoeeHcKa5l u JpeeHo-pycKa5l B rroA3Y yqeHHKOB'b Bbl l l l l l lOH flfMHa3Hlf B '-ltC. KOp. aBCTpiHCKOH Aep>Kast, coCTaBHA'h 5IKOB'h foAoBa'-IKiH, 0TAtAeHiJO I, '-lepKOBHO-CAOBeHCKOJO, B'h BtAHH 1854.

IK Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otocih, Trst 1879.


Ilić

ISK

Ivančan

J

J ačke

51KyiiiKHH

Janaček

Kara po B

Kapar,mh

K Hp

Kollar

KpaqKoBcKm'l:

Lj I

M

Mail:

M aA

MaTe B

Matičetov

Me

MH

Miklaušić

Miklošič

Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji, Zagreb 1846.

Pesme Ivana Kukuijevića Sakcinskoga. S dodatkom narodnih pesama puka harvatskoga, u Zagrebu 1847.

Ivan Ivančan, Narodni plesni običaji Medimurja, Zagreb 1987.

A. Juškevič, Lietuviškos svotbines dainos, St. Petersburg 1898.

]ačke ili narodne pesme prostoga i i neprostoga puka hrvatskoga po župah Šoprunskoj, Mošonjskoj i Železnoj na Ugrih, skupio Fran Kurelac starinom Ogulinac a rodom iz Bruvna u Krbavi, Zagreb 1871.

5JKyiiiKHH, 1859.

Janaček-Kučinić, Smiljka, Zemije podravske glas, Đurđevac 1985.

KarapoB, 1918.

ByK CTe<!JaHOBHn Kapar,mh, Cpn(l(;u pjettHUK, y Eeqy 1818.

Co6pauue uapodHbtX neceH II. B. KupeeBCK020. 3armCH n. l1. 51KyiiiKHHa l, AeHHHrpaA 1983.

Kollar, Jan, Ndrodnie spievanky, Bratislava 1953.

IO. KpaqKoBCKHil:, Ebtm JanaiJuopyccKozo ce.!l5lHUHa, l-fTeHHR B 06Il\eCTBe ApeBHOcTeil: poccHii:CKHx ITPH HMIT. MocKOBCKOM YHHBepcriTeTe 4, MocKBa 1873.

Ljuba Ivanova. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupijene u naše dane po Dalmaciji. Zapisao, izabrao, uredio i priredio Olinko Delorko, Split 1969.

A. MapHHOB, HapoiJua B51pa u peAU2U03HU uapoiJuu o6uttau, CoqmR 1994.

M. K. Maii:KoB, BeAuKopyccKU5l JaK.!lUH5lHU5l, 3aiTHCKH l1MITepaTopcKoro pyccKoro reorpa<!JHqecKoro o6Il\eCTBa ITO OTAeAeHHIO 3THorpa<!JHH, TOM 2, CaHKTITeTep6ypr 1869.

A. MaAHHOBCKHil:, 3aroBopbr H cAoBa ITO pyKoiTHCH XVIII BeKa, O.!loHet5KUU c6opuuK, BhmycK l, DeTpo3aBOACK 1875-1876.

A. MaTeB, C6opHHK Ha HapoAHH yMoTBopeHHR, HayKa H KHlf)J(HHHa 9, HapoiJuu yMomeopeuu5l, CoqmR 1893.

Matičetov 1975.

A. Melicharčik, Slovenskj folklor, chrestomatia, Bratislava 1959.

MriTpo<!JaHoBa, B. B., 3araAKH, AeHHHrpaA 1968.

Miklaušić 1994.

Miklosich 1862-1865.

Milčetić

N

HaHeBCKH

Hap

HU: HTI

NL

Novak

OP>ICAH

n

n rB

Pa jek

Pleteršnik

Tio

Pokorny

p p

Pruski

p

Radovanović

S igle

EMzapcKu HapooHu nemu co6paHu oo 6pamb5l MwzaouHos14u ;J,u.uumpu51 u KouHcmaHmuHa u UJOaHu oo KoHcmaHmuHa, B 3arpe6 1861 = MHAaAHHOB'-\H, 36opHHK 1861-1961, CKorrje 1962.

Milčetić 1917.

H. A. MHHeHKO, PyccKa5l Kpecmb5lHCKa5l ce.Mb5l s 3anaoHoii Cu6upu (XVIII - rrepBoif rroAOBHHbi XIX B.), HoBocH6HpcK 1979.

Nodilo 1981.

/by6osHu nemu, u36op u peoaK14u)a ;J,yuzKo HaHescKu, CKorrje 1971.

HapooHoe msop'tecmso BoAozoocKozo Kpa51, 1965.

Hosuje 14PHozopcu HapooHe njec.ue. l,136op H3 36HpKe EpaHKaEaiua UlapaHOBHha. TipHpeAHAa PaAMHAa Tieumh, T HTo rp aA 1964.

Narodne lirske pjesme, Pet stoljeća hrvatske književnosti 23, priredio Olinko Delorko, Zagreb 1963.

Novak 2007.

0TAeA pycCKOrO R3biKa H CAOBeCHOCTH J1MrrepaTopcKOH aKaAeMHH HayK.

Ilo33U5l Kpecmb51HCKUX npa30HUK06. 06!'-laR peAaK'-IHR B. r. Ea3aHoBa. EH6AHOTeKa nona , BTopoe H3AaHHe, AeHHHrpaA 1970.

TIOAOAbCKHe ry6epHCKHe BRAOMHCTH, 1895.

Pajek, 1884.

Pleteršnik, M., Slovensko-nemški slovar, Ljubljana 1970-1991.

A. A. TioTe6HR, 06oRCHeHHR MaAopyccKHX H cpoAHhiX rreceHh, BaprnaBa 1883.

]. Pokorny, Indogermanisches etymologisches Worterbuch, BernStuttgart 1959.

Piefni ludu polskiego w Galicyi, zebral Zegota Pauli, Lw6w 1838.

Pruski, Obchody weselne, Krakow 1869.

E. P. PoMaHOB, EeAopyccKuu c6opHuK 1-2, KHeB 1885; 3, BHTe6cK 1887; 4, BHTe6cK 1891; 5, BHTe6cK 1894; 8, BHAbHa 1912.

Radovanović, Vojislav, Marijovci u pesmi, priči i šali, Skoplje 1932.

Zeleni lug.._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine

P6

Reczek

Reza

PC

P CI) E

SE

Ce p

CE3

CH6Hph

CHMHT'IHeB

Skok

Slovar

S lovnik

S m

CHO

CHOX

Co6oAeBCKHH

IleCHu co6paHHbte Il. H Pbt6HUKOBbtu 3, 0eTpo3aBOACK 1991.

S, Reczek. Podrtczny slownik dawnej polszczyzny, Wroclaw -Warszawa - Krakow 1968.

Pe•muK cpncKoxpeamcKoz KlbUJICeBHoz u HapoiJHoz je3UKa, EeorpaA . 1959 -

L. Reza, Lietuvitt liaudies dainos l, Vilnius 1985.

A. M. oaAaiiioB - IO. I1. MapqeHKO - H. I1. KaAMhiKOBa, PyccKa.il ceadb6a. CeaiJe6Hbtu o6p.iiiJ Ha BepxHeu u CpeiJHeu Koutmbze u Ha Yfjim10ze (TapHozcKuu pau oH BoAozodcKou o6.11acmu), MocKBa 1985.

Pe•muK Ha coepe.ueHu.il 6MzapcKu ebtuK, Co<PHJ! 1955-1959.

Studia ethnologica (Croatica), Zagreb.

A. Cep)KrryToycKi, IlpbtMxi i 3a6a6oHbt 6e.11apycaj na.!l.il!J4JKOj, EeAapycKa.il:JmHozpafjii.il y iJoc.��eiJax i .uamep51Aax, KH. 7, MeH cK 1930.

Cp neKu emHozpaificKu 36opHuK, EeorpaA 1894 -

XopoeodHbte u uzpoebte necHu Cu6upu, HoBocH6HpcK 1985.

KoAe CHMHTqHeB, fypreBAeHCKHTe HapoAHH rrecHH H o6HqaH Kaj MaKeAOHL\HTe, Cp6wTe H EyrapwTe, MaKedOHCKU fjio.!lKAop 6, 12, CKorrje 1973, 97-105.

Ae6eAeB, 1877.

P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1971-1974.

Slovar slovenskega knjižnega jezika, Ljubljana 1970-1991.

Slovnik jazyka staroslovenskeho, Praha 1966 -

Smotra Seljačke sloge, program, Zagreb 1939.

CMHpHoB, M. I1., Ky.11bm u Kpecmb.ilHCKoe X 03.ilu cmeo e Ilepec.!laB.!lb-3aAeccKoMy ye3de. Ilo :JmHozpafjiu'leCKUM Ha6.!l10deHU.ilM, TpyAhl nepecAaBAh-3aAeCCKOro HCTOPHKOXYAO)KeCTBeHHOfO H KpaeBeAHoro My3eJ!, BhmycK l, CTaphiH 6hiT H X03J!HCTBO OepecAaBCKOH AepeBHH, 0epecAaBAh-3aAeCCKHH 1927.

CpncKe HapoiJHe njec.ue, cKyrrHo HX H Ha CBHjeT H3Aao ByK CTe4>. Kapa�Hh, KlhHra rrpBa y Kojoj cy pa3AHqHe )KeHcKe rrjecMe, y IJeqy 1841.

ByK CTe<!>aHOBHll Kapai,mh, CpncKe HapoiJHe njec.ue U3 XeptJezoeuHe (JICeHCKe), y IJeqy 1866.

A. H. Co6oAeBcKHH, BeAuKopyccKue HapodHbte neCHu I-VII, CaHKTrreTep6yprl895-1902.

CP Hf

SS]

Stojanović

CY M

Ill

IllE

lllepeMeTeBa

T eH

ToA

Vasmer

Ver ković

Vol

WSl]b

Zaninović

ZbW

3eAeHHH

3HMHH

ZNŽO

ž

3APA

S igle

CAoBapb pyco;;ux HapodHbtX zoBopoB, AemmrpaA 1965 -

Slovnik slovenskeho jazyka, Bratislava 1959-1965.

Mijat Stojanović. Odgovor na pitanja stavljena po družtvu, Arkiv za povestnicu jugoslavensku 2, 344-404.

C.11oBHUK JKpai'HcKou MOBU 1-11, K H lB 1970-1980.

Be.!luKopycc B cBoux nem.ilx, o6p.iidax, BepoBaHU.ilX , cKa3Kax, AezeHdax u m. n. MaTepHaAhi co6paHhie H rrpHBeAeHHhie B rropRAOK n. B. llleiiHOM l, l, CaHKTIIeTep6ypr 1898.

llleiiH, n. B., Mamepua.!lbl d.!l.il U3J'IeHU.il 6btma u Jl3btKa pyccKozo Hace.!leHU.il ceBepo3anadHozo Kpa.il (EeAopyccKHH c6opHHK), TOM l, qacTh l, C6opHHK OP51CAH, TOM 41, N9 3, CaHKTIIeTep6ypr 1887; TOM l, qacTh 2, C6opHHK OP51CAH, TOM Sl, N9 3, CaHKTIIeTep6ypr 1890; TOM 2, C6opHHK OP51CAH, TOM 57, CaHKT-neTep6ypr 1893; TOM 3, C6opHHK OP51CAH, TOM 72, N9 4, CaHKTIIeTep6ypr 1902.

M. E. lllepeMeTeBa, CBadb6a B FaMaiOHUJUHe KaAyJKcKozo ye3da, KaAyra 1927.

TeHHIIIeBCKHH <PoHA - ApxHB focyAapCTBeHHoro My3eJI 3THorpaq,HH HapoAOB CCCP, q,. 7, on. l.

ToAcToii, 1986.

Vasmer, 1953-1958.

CTe<PaH BepKOBHI(, Mau doHcKu HapodHu nemu, CKorrje 1961. Pretisak izvornoga izdanja l1. CTeq,aH BepKOBHh, HapodHe necMe Mau doHcKu Eyzapa l, )KeHcKe rrecMe, EeorpaA 1860.

E. Vol teris, Lietuviška chrestomatija, C. neTep6ypr 1904.

Wiener Slavistisches jahrbuch.

A. Zaninović, Nekoliko kolenda iz Dalmacije, Sv. Cecilija 28 (1934), l, 21-22; 2, 52-54; s, 139-141 i 29 (1935), l, 22-24; 2, 44-47.

Zbi6r Wiadomofci do antropologii krajowej 9, Krakow 1885.

3eAeHHH, 1914-1916.

3HMHH 1963.

Zbornik za narodni život i običaje, Zagreb.

Žganec, Vinko, Hrvatske narodne popijevke iz Koprivnice i

okoline, Zagreb 1962.

3mHozpaifJU'1ecKuu apxuB Poccuu cKoit aKadeMuu. A. C. fB03AHKOBa - f. f. illarraAOBa, »AeBhJI KpacoTa«, 06pRAhl H o6pJIAOBhiH q,oAhKAop, MocKBa 1982.

Kazalo imena i pojmova

Adlešiči, selo u Beloj Krajini 343 Adonis

grčki bog 309

Afrodita 309 Ahilej 195 Akropola 418 Aleksinac 325 Angara, rijeka 387 Argo s

Herino svetište 309

arhaičnost hrvatske predaje 153 Arijci 408 Arkadija 418 Arko na, rt 7 4 armenski 20 asvamedha, konjska žrtva 407, 408

konj utjelovljuje kralja 408

Arena 418 Atis 309 Atos, gora 327 Azop, rijeka 196

Bačka 98 Bajkalsko jezero 387 Balti VI

baltička predaja 41 baltoslavenska baština 258 baltoslavenska predaja 244, 266

mitska 252 baltoslavensko sakralno pjesništvo 231

Banat 98 Banatski Srbi 97

banovi kao gospoda na svadbi 238

Banja Luka kao banova livada 159

Bela Crkva 97 Belaj, Vitomir VII, 307, 316, 342,

346, 348, 349, 351, 354, 383, 416, 417

Bela Krajina u Sloveniji 342 Belostenec 75 Beograd 238 Beotija 196 Betina blizu Trogira 336 Bijela Rusija 34 bijeli grad (Bijeli grad)

i voda 233

Bijelo selo (Parna) u Gradišću 331 biser

na vrhu drveta svijeta 217 prosipa se pri svadbi 217

bjeloruska predaja bjeloruski zagovori protiv zmijina

ujeda 78, 87 hod svetaca kroz godinu 29

blizanci 349 u baltičko j i germanskoj predaji 350 u helenskoj predaji 350 u indijskoj predaji 350

bog godišnje rodnosti 293 hod po polju 22 vegetacije 293

Bojana, rijeka 295 boje

bijela 92 bijelo, zeleno, zlatno 427 crveno 306 crveno kao boja uz Uskrs ll

simbolika boja crno-bijelo 361

vezanost uz svetke 25, 46


boljari kao gospoda na svadbi 238

bor 140, 247 kao povišeno suho zemljište 48 suha uzvisina i vegetacija na njoj 132

božanska svadba 191, 195,258,291,

315,383 i rosa 124 u indoeuropskoj sakralnoj poeziji 199 u ruskim dječjim igrama 145-149

božanske sfere 133

božanske sile 100

božica majka VI, 231

Božić 30 i Nova godina 346

bračni krevet pod drvetom života 244

braća djeveri 169-190, 170 rođena i nerođena 187

brahmaJ.la, vrste vedskih tekstova 407

brahmani 299

brahmodyam, zagonetka u vedskoj predaji 382

obredna zagonetka u vedskoj predaji 200

vedska zagonetka 119

brak rodoskvrni 181

brat deseti 267 kao prosac 229 kovač 266 mladoženja 170 nerođeni 184

brat i sestra božanski 176 kao božanski par 194 mitski susret 179 prepoznavanje mladenaca 186 susret na livadi 172

breza 254, 304

Brinje 178, 204

Brseč 335

brusnica 305

metaforično značenje 311

buđenje kao motiv u pjesmi 280-281 vegetacije 12 zaspale ljube 335

bugarska predaja 79, 81

car kao zamjena za zmiju u mitu 225

Cerera 309

ciklus vegetacije 308 proljetni obred 112

Cres 50

Crna Gora 155, 196

Četrdeset mučenika u Sebastiji 30

čini obredni 7

čudesno drvo 293

čudovišni znakovi kod vjenčanja 182

daina, kratka larvijska ženska pjesma 41, 58, 198, 227, 228,

229,230,231,244,257,261,

266,269,270,315,316,317,

318,319,411,426

dalek put ]arilo 335

darivanje Jurja 63 kao obredna radnja 65 ophodnica 138 ophodnika 136 u obrednom tekstu 64

Delorko, Olinko 398

Demetra 418 kult 309 od Bujnog zelenila 418 Osvetnica 418

deseti brat 183

devet braće 172, 173, 175, 182, 183,

184, 187, 197, 198,204,233,

238,242,243,245,246,249,

252,257,259,260,262,263,

264,266,267,270,274,316,


317,351,399,439 u ruskoj predaji 184 zlatari 262

devet djevera 119, 130, 133, 169,

263

devet gradova 260

devet ključeva 260

dijalog izvedba u poluzborovima 189 junaka i djevojke 186

Dimitrije Homatijan, arhiepiskop ohridski 327

Dioniz 411

dječje igre i obred u njima 145

djetelina 331, 333

kao konjska paša 194

djever, djeveri brat 264 i braća 170 kovači 264 mužev brat 263 njih devet 263 uloga u podravskoj svadbi 143 usporedba s braćom 169 zlatar 264

Djevica Marija 417

djevojaštvo uloga u obrednim tekstovima 137

Dlugosz, Jan 309

Dobrinje na Krku 180

Doljnja Lomnica 75, 128, 374

Doljnje Zagorje 334

Dragovica, selo 182

drug indoeuropska riječ 118

drvo svijeta 126, 127, 217, 238, 240,

247,252,255,277,291,293,

297,305,340,439 konoplja 126 kruška 297 rrodjelno 300

dub stol od 24

Duga Resa 250

Dugi otok 27 4

Duhovi 22, 23 duhovski op hodi 114

Dunaj kao rječica 49

Dupljaja, selo 98

Dvina, rijeka 266

dvojevjerje 17 kod Slavena 17

dvor 115 Perunov 142

Đurađ Juraj 114

Đurđevdan 79, 289, 349

Đuro v. Juraj Đurović, M. 29

Egipat 192, 417 egipatska predaja 4

Eneida 220

epska topografija 334

etimologija kao oruđe istraživanja 2

Etymologicum magnum, leksikografsko djelo 191

figura etymologica 288

Filež (Nikitsch) u Gradišću 332

gavran 71

gazda 210

Georgije, bugarski zeleni Juraj 80

Gerovitus 99, v. i Herovith Glina 173

godišnji ciklus rodnosti 7, 8, 202 i ophodne pjesme 12

Cortina na Kreti, toponim 192

gospoda gospoda svatovi

kao stajaći izraz 214 prosci 307

Gotalovo u prekodravju 22, 276


gotski 20

grad kao ograđeno mjesto 121 kao >>ograđen vrt« 122 kao tvrđava 121 pod vrhom drveta 240

gradina kao >> ograda, plot« 121 kao >>Vrt, povrtnjak« 121

Gradišćanski Hrvati 330, 332, 333

Gradišće (Burgenland) 255, 288,

331,343

Grimm 373

grom i munja igranje 218

gromovnik 26, 40, 69, 82, 87, 113,

134, 142, 143, 168, 189, 191,

239,247,294,302,307,341,

344,363,392,412,419,421,

426,429,438,439,441 boj sa zmajem 191 obilježja: trijesak i tutnjava 363 u baltičkoj predaji 425

Gudinci kod Vrpolja 205

Habdelić, Juraj 75

hajdučke pjesame 222

Halič (mjesto) 96

Havelberg, grad 99

Hekata 309

Helena 350

Hera 194, 196, 310

Herod 417

Herovith 99

hetitska predaja 341

gromovnik ubija zmaja 341

hetitski 20

hijeratsko pjesništvo VI, 13, 66, 79,

82, 162, 168, 191, 193, 198,

247,251,255,272,301,330,

397

indoeuropsko 191 praslavensko 13

hod dana kroz godinu 41

djevojke po vrtu 123 po blatu i mokrini - mitski motiv 65 po suhu putu u jurjaškim pjesma-

ma 65 po vlažnom i po suhom 65 svetaca kroz godinu

podudaranost istočnoslavenske i južnoslavenske predaje 31

hoditi glagol u jurjevskim pjesmama l l

Holzer, Georg VII Homer 23, 193, 196, 322

hrt 175,176,293,294,295,296,

297,298,300,302,303,322,

323,325,327,328,329,330,

439,440

i sokol 295 lovački pas 296

Hrvati nepokršteni VI

Hrvatska Čenča (Kroatisch Tschantschendorf), selo u Gradišću 343

Hrvatske Šice (Horvat Schutz), selo u Mađarskoj 344

hrvatski jurjaši 114, 118, 128, 153,

155,193,220,305,328 pjesme u izvornoj funkciji 155

Huzjak, Višnja V Hvar 150

Ilija 34, 38 zamjena za Jurja 17 žetva 37, 39

Ilijada 193, 195, 196

Ilija, prorok 25, 27 i Perun 26

Ilinje 23, 29

Illuyankaš, zmaj u hetitskoj tradiciji 341, 342

incest 181 motiv u baladama 182 spriječen 176, 178 uklanjanje iz teksta 176 u obrednom pjesništvu 170


indoeuropski korijeni mitskih predodžaba 23

indoeuropski leksik 21

indoeuropski svadbeni obred 235

indoeuropsko obredno kazivanje 20

indoeuropsko sakralno pjesništvo 9,

21

Indra 422, 423, 424

Isus Krist i sveti Ilija 37

Ivan daleki put 333 i jahanje 42 iJuraj 317, 318 i rast vegetacije 43 izjednačen s Jurjem 44

kao junak u dainama 41 kao mladi bog 316 kao mladi bog u latvijskoj predaji 44 usporedba s Jurjem 42 usporediv s Jurjem 43

Ivan Đakon, mletački ljetopisac 50

Ivan Karlović kao junak u pjesmi 180

Ivan Kupalo, lik u folkloru 96

Ivanov V Ivanov dan 317

Ivanov, Fjodor, đakon 387

Ivanje 307, 317 Jarilova >>svadba« 318 Jarilova svadba 421

ivanjski običaji 41

lzida 4

jablan kao jabukovo drvo 210

jabuka drvo 26 i rodnost 212 i svadba 213 kotrljanje po polju 135 kotrljanje razorno za okolinu 213 mitski identificirana s munjom 222 razbija vrata gradova 214 takanje u polje 209

u mitu o svetoj svadbi 216 zelenika 240-241

Jakuškin zapisivač 392

Jambrešić, Andrija 75

Janko Ivan 333

jar analiza značenja l O 1-103 kao mlada životna sila 101

jar- i jur-praslavenske osnove l 02-105

}arilo V, 89, 90, 91, 92, 95, 96, 97,

98, 103, 104, 105, 106, 107,

108, 109, 110, 113, 115, 116,

117, 130, 133, 135, 136, 142,

160, 168, 169, 173, 184,200,

210,248,291,294,297,298,

299,302,308,309,317,322,

325,327,328,336,337,339,

340,341,342,349,350,351,

353,354,355,369,370,371,

382,383,385,387,405,406,

411,419,426,437,439,440,

441,443,446,447,461 besmrtni bog 406 bog rodnosti 302 dalek put 337 dolazak k mladoj nevjesti 3 31 dolazak na svadbu s Moranom 341 dolazak u proljeće 113 donosi rodnost 113 dvije svetkovine izjednačene s Jurjevom

i Ivanjem 97 falus 96 gospodar vukova 325 hodi po zelenom lugu 115 hod koji spaja suprotnosti 117 i Juraj 115 i konj 168, 381 i rodnost godine 340 i V eles 353 iznevjerio nevjestu 184 Jarilova plješina 95 Jarilov dan 95 Jarilov hod - rekonstrukcija 105-112


junak na konju vrancu 173 Juraj 382 J ura j za pokrštene Slavene 91 kao gazda 1 34 kao godišnja svetkovina 98 kao Jarovit od mila l OO

kao konj u svadbi 383 kao nevjerni mladoženja 404 kao snubok i lovac 295 kao svetkovina u Banatu i Bačkoj 98 ključevima otvara zemlju i ispušta

rosu 200 konj 385, 405, 41 1 , 419 kult 96 kumir 96 mit o dolasku 1 15 mit o godišnjem dolasku 1 16 mladoženja 339 na bijelom konju 92 na svadbu kao lovac 299 neodvojiv od konja 160, 371 njegova božanska narav 133 njegov dan 420 objestan 40 l

odjeća i oprema 154 odnos s Perunom i V elesom 340 orgijastični kult 96 Perunov sin 341 pokapanje 95, 309 pomlađivanje 421 posrednička narav 339 potuca se 90 povezanost s vegetacijom 91 pred Perunovim dvorom 142 prekršćanska parelela svetom Jurju 92 put kojim dolazi na svadbu 335 rođenje 348 rođenje njegovo 344 sin Perunov 338, 369, 412 >>svadba« 318 svadbeni lov 300 trudan hod 1 16 u Bjelorusa 89 usporedba s J ur jem 90 veza s hrtom i sokolom 295 veza s V elesom 340 za Juraj u poganskom obredu 130 >> zaruke« 318

J arilo i Morana blizanci 349 slavenski mit

tipološka podudarnost 309

Jarovit bog baltičkih Slavena 98 kao Mars 99 štit 98, 99 vladar plodnosti 99

jam kao praslavenski pridjev 100

jasika 69

Jauk Pinhak, Milka VII Jegorije 82

Jegorijev (Jurjev) dan 27

jezik i čuvanje predaje 7

Ježić, Mislav VII, 409, 423, 424

Jods, šumski vrag 269

joha 158

Joševica, selo na Baniji 173, 373

Jura 222. v idi Juraj Jur� 34,38,336,371

boja njegova konja 382 borba sa zmajem 76

praslavensko pjesnišrvo 79

borba sa zmijskim protivnikom 81 brat 336 brine se za stoku 39 dalek put 5 1 , 122, 336 dolazi iz daleka pred vrata 55 dolazi jašeći konja vranca 53 dolazi jednom u godini 193 dolazi na konju bijelcu 53 dolazi od iza crvenog mora 53 dolazi od iza zelenoga luga 53 dolazi po suhom putu 54 Đuro 45 gazda 210 Georgios 20 gone ga na polje 406 gospodar vukova 324 hod

zeleno - crveno 46 hod kao sjedinjenje suprotnosti 48 hodom povezuje Peruna i V elesa 48 identifikacija ophodnika 136


i Ivan 316, 317, 318 iJegorije 82 i Mara 130 ime kršćanskog svetea 89 i mit o oslobađanju voda 81 i pokretanje vegetacije 37 i povezanost s Perunom i V elesom 49 i p rošu p ljeni opanci 53 i tjeranje vegetacije 53 kao grčko svetačko ime 20 kao konj 405 kao kršćanski svetac 15 kao mladoženja 47 kao Perun 70 kao zamjena za Jarila 113 kao zaštitnik od vuka 71 kao zaštitnik stoke 25 ključ 34 ključem ispušta rosu 200 konja za djevojku 373 konj njegov 371 konj vranac 372 konj zelenko 372, 427 konj zlatan 427 koplje 77 kotrljanje zlatne jabuke 137 lam ja kao protivnik 79 mač 78 Marin odabranik 133 na mokrom i na suhom putu 66 na zelenom konju 53 nevjera 412 neženja, dolazi u goste 117 nije Perun 83 obrana od nepoželjnih 71 obredno kazivanje mita 115 odjeća i oprema 129, 132, 140 opanci, cipele, čizme 57 opis opreme kao bitan dio mitskog

kazivanja 152 oslobađanje rijeka 80 otkupljuje djevojke 374 pali krijes 141 perunovit 70 podrijetlo imena 14 prvotno Jarila 308 razlika od Peruna 83 sablja 76

siječe glavu zmaju 269 siječe tri glave zmaju 80 svetak l l

tjera protivnike do iza mora 72 tjera zvijeri na put 69 trgovina njegovim konjem 373 trudan hod 61 usporedba s Perunom 69, 83 uspostavlja poremećeni red 69 vrbov prut 66 zaštitnik konjogojstva 35 zaštitnik stoke 68 zaziv 68 zeleno-crvene hače 48 zlatna boja 93 zlatni ključ 33

Juraj i Mara incest 170 susret kao mitsko zbivanje 197

Jurij-Jegorij 25, 27

jurjaši 9, 12, 13, 28, 52, 75, 76, 114,

120,169,170,190,204,206,

209,220,232,240,301,305,

314,323,328,345,353,385 hrvatski 52 hrvatski i slovenski 169 jurjaške pjesme 15, 25, 47, 56, 63, 65,

66, 71, 86, 122, 157, 174, 182, 193, 197

hrvatske i slovenske 71 značenje boja 25

jurjaški ophodni stihovi 91 jurjaško pripovijedanje

kao kazivanje praslavenskog mita 82

slovenski 52 starina njihovih pjesama 190 turopoljski 75 u Svetoj Nedelji 76

jurjašice 9

Jurjeva voda 271

Jurjev dan 27, 45, 67, 69, 71, 271,

274,317,323,336,353,374 dva u godini 35 i kukanje kukavice 118 jesenski 35 ophod 67


Jurjevdan l l

kao dan svadbe 1 1 9

ophodne pjesme 60

Jurjevice, sestre Jurjeve 336, 337,

352

Jurjev konj 93 grimizan 80

Jurjevo l l , 12, 13, 22, 23, 46, 66,

76,82, 119,317,324,349,

371,374 Jarilove »zaruke« 3 1 8

jurjevska rosa 22

natprirodna moć 22

jurjevske pjesme 70, 3 1 6

bugarska 7 9

hrvatske 28

ruske 67

jurjevski krijes 141

jurjevski običaji i ivanjski 4 1

jurjevski ophodi 9, 1 80, 209

i godišnji ciklus 35

ostaci poganske obrednosti 1 14

jurjevski ophodnici 339

identifikacija i Jurjem, J arilom 353

u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 45

jurjevski zvuk 282

stoka se vodi na pašu 66

kalendar l l

i redoljed svetaca 22

Kalimah, helenistički pjesnik 192

kapa od kunovine 141, 154

Karadžić, Vuk Stefanović 97, 265,

275,338,402

Karlović, Ivan 398

Kastor 350

keltska tradicija 299

Kibela 309

Kijece {Kittsee), selo u Gradišću 288

kimrički 20

kirales objašnjenje pojma 1 17

ključ i sveta svadba 20 l

Jarilov 340

zlatni 32, 340

zveckanje 280

ključevi kao vrijedan predmet 200

Kokolenski gospodin u ukrajinskoj pjesmi 1 20

ko leda značenje 346

koledanje 342, 343

koledari 336, 342, 344, 348, 351,

353,354 i jurjevski ophodnici 346

i V eles 3 5 1

koledarske pjesme 342

otimaju Perunovog sina 3 5 1

kolo kao grad u dječjoj igri 147, 1 52

kao zamjena za grad 241

Kolon 418

Komiža na Visu 281

konoplja 203, 272 i grad 1 27

i zlatne rese 272

kao drvo svijeta 247

svekar sije 126

značaj pri mitskom zbivanju 247

kontinuitet usmene predaje 203

konj 12 davanje djevojke za njega 380

davanje za djevojku 379

izjednačen s mladoženjom 205

Jurjev 1 2, 168

kao dio predaje o svetoj svadbi 233

kao mladoženja 235

kao otkupnina za djevojku 173, 17 4

mladoženja 234, 385

nevjerni mladoženja 414

trgovanje konjem za djevojku 380

konjska žrtva 187, 188, 189, 299,

407 i brahmanski žrtveni nauk 406

praslavenska, pretpostavljena 408

u starih Indoeuropljana 299

konj zelenko 93

Kora {Perzefona) 309

Kosovo 241


Kosovo polje 334

Kostroma (mjesto) 67, 70

košuta 259, 260 nevjesta 260

Kotoriba 332,412

kovač nebeski 266, 268

kraljević Marko 294

Krapina 417

kretski dijalekt 192

Krist 24, 25

Krk 258 koledari 344

Krnic, Krešimir VI

Kron 194

kršćanski svetci 18 kao zamjenske obredne osobe 1 8

kruženje godine 193

kruženje mitskog zbivanja 192

krzno 294

kukavica 118, 119, 129, 132, 137,

140, 141, 143, 153, 154, 169,

207,304,305,385,419,441 identifikacija s nevjesto m 1 1 9

i svadba 1 1 8

kukanje 1 32, 1 37, 140

na dan svadbe 1 19

nevjesta 169, 305, 339

oJurjevu 1 1 9

zakukala 1 1 8, 1 53

Kukuljević Sakcinski, Ivan 240

kuna 129, 136,138,294,295,297,

298,303,304,305,312,313,

314,329,415,416,439

djevojka 3 14

etimologija 3 1 5

kapa od kunovine 3 1 6, 3 1 8, 3 1 9,

320, 321

krzno 3 1 3

krzno za kupovinu nevjeste 295

nevjesta 3 1 2

pas kao supstitucija 306

trag 3 1 4

ulovljena 298

životinja koja se lovi 305

kuna kapa 132, 136, 140, 141,225,

305,314,315,320,322 u Jurjevoj opremi 1 29

kupnja nevjeste 313

Ku prešani (kod Jajca) 133

Kurelac, Fran 331, 332, 386, 397

Kuzma mladoženja u ruskoj priči 49

Kršna 162 iJuraj 1 62

lab udica na dan svadbe 1 19

Laime, Suđenica 230, 231

lam ja Jurjev protivnik 79

lan zlatna resa 2 72

lasica >> nevestica « 3 1 4

latvijska predaja Ivan 44

latvijski 20

Lika 178

Lindar u Istri 258

lisica 69, 71, 294 u motivu Mačka u čizmama 49

litavski 20

litavski pjesnički jezik 191

Litva 258

Lošinj 50

lov 172,175,267,280,294,295,

297,305,311,312,313,316,

329,440

lovački psi 300, 301, 302, 322, 323,

324,327,329

Lovran 335

Ludbreg 142, 383

lug 155-169,255 i luka 1 58

i voda 1 57, 158

kao mjesto izvan sela za slavlja 1 67

leksičke porodice 1 64-166

poprište susreta mladenaca 1 5 5

promjena značenja u slavenskim


jezicima 1 5 5

različita značenja 1 55 - 1 57

suprotnost gori 1 56

traženje praslavenskog značenja 1 57-

1 58

zelen 52

lug i luka 144

bliskost značenja 1 60

grčke poveznice 195

kao V elesova sfera 1 69

povezanost s konjem 168

temeljno indoeuropsko značenje 1 66-

1 67

luka 155-169 i konj 160

kao jednakovrijedna lugu 1 58

kao podvodna livada uz rijeku 1 59

kao poprište susreta mladenaca 1 5 5

leksičke porodice kojima pripa-da 163- 1 64

u baltičkom mitskom kazivanju 1 60

zelena ljubavni susret 162

značenja u slavenskim jezicima 1 58-

1 60

Lukovdol 246,262, 352

ljetni Nikola 34, v. i Nikola ljudska žrtva 407

ljuta zvijer 173

mač 86 kao svadbena oprema mladoženje 269

Mačak u čizmama (bajka) 49

magla 198, 199

u opisu svete svadbe 196

mahovina 48

makedonska predaja 80, 197

Mala Gospa 29

Mala maša 29

mara kao opća imenica u raznim jezici

ma 3 1 0

Mara daje zlatnu jabuku 135

etimologija imena 349

ima mnogo snuboka 133

Jarilova nevjesta 142, 1 68

Jurjeva nevjesta 371

neudana, ima zlatnu jabuku 140

nevjesta 1 30

ostala bez muža 1 33

po gradu šeće 133

prvotno Morana 308

varijante imena u raznim slavenskim jezicima 306

Mara l Morana 406, 417

Mara, nevjesta 209

Mars kao bog vegetacije 99

Maslenica pogreb 1 26

Matišić, Zdravka 432

medena rosa 282

Medna luka, toponim 203

medovina l 04

medvjed 25, 68, 69, 71 kao protivnik gromovnikov 360

kao protivnik Perun ov 82

zvjer 359

međa 16

Menelaj 194

Mihail, arhanđel 87

Mihanović, Antun 41 O

Mihovil, arkanđeo 87 zamjena za >>bijelog mladca« 87

Mikola zamjena za Jurja 17

Mikuličić, Fran 29

mit godišnje rodnosti 429


i obred 1 2

mitska slika svijeta oluja 7

o godišnjem dolasku boga 1 16

plodnosti kršćanska interpretacija 21 O

mitologija godišnje rodnosti 4

slavenska l

mitska svetost

/--...__. 478 .----,


i ljudska svakodnevica 134

mitska zbilja 119

mitske teme praslavenske 282

mitski odnosi l

mitski put 334

mitsko kazivanje 12, 269

mitsko ustrojstvo svijeta 200, 266

mitsko zbivanje l, 202 u ophodničkoj pjesmi 1 1 9

u ruskim dječjim igrama 145- 1 49

mjesec 26, 217 usporedba sa stogom na gumnu 39

Mjesec mladoženja svete svadbe 425

mladenka kći Sunca 266

mladoženja brat 170

gromovnikov sin 268

kao tuđinac 52

kao tuđ tuđin 358

kapa od kunovine 305

konj 383, 403, 4 1 1

lovac 297

mjesec 412

na ležaju pod stablom 297

nevjera 4 1 2

svete svadbe 276, 3 1 5

mladoženja i nevjesta kao nebeska tijela 1 99

Mokoš 220, 386

Morana 306, 308, 309, 310, 336,

337, 340, 349, 350, 369, 385,

406, 417, 441, 446, 447

kći Perunova 341, 354

kukavica 385

okrutna osvetnica 4 1 6

osveta njena 406

pomlađivanje 42 1

sestra J aril ova 341

spaljivanje 309

ubojita 40 1

značenje imena 3 1 1

more crveno 52

crveno, krvavo 72

M6rrigain, kraljica duhova 311

most brvno 291

Jarilov hod po 29 1

kao mitski motiv 285-289

kovani 333

lomljenje pod mladoženjom 50

motiv u praslavenskom mitu 49

njihanje 290

njiše se i zvoni 290

od dragog kamenja 286

okićen biserjem, zlatom, dragim ka-menjem 287

put za mladoženju 285

u svadbenoj pjesmi 47

zvoni 289

motivska inverzija 225

Motovunski lug, toponim 155

naranča kao supstitut za jabuku u pjesmi 2 1 8

narodna frazeologija 209

nebeska svadba 199, 220, 222, 223,

227, 228, 252, 257, 263, 264 mit, parodija 223

nebeska svjetlila i rodnost ljetine 40

nebeska tijela kao mladoženja i nevjesta 199

kao svekar i djever 200

Nerik, hetitski grad 341

nevjesta 117 budi djevere 1 19, 140

i devet braće 257, 262

kao kukavica 1 19, 140

kao zamjena za Jurja 225

kao zvjezdano biće 222

košuta 260

kupovina krznom 176

litavska 257

mlada, u hrvatskih jurjaša 128

najavljuje svadbu 140

paunica 361

sunčeva djevojka 263, 4 1 2

svete svadbe 1 97, 275


šeće po gradu 1 1 9

u gradu 1 17, 249

Nikola, ljetni 38 napasa konje 39

sjetva 37

Nova godina nekrštenih Slavena 346

Novak, Marija 416

Novgorod 128, 149

Novigrad Podravski 333

Novosibirsk 306

Obilazak Grčke, Pauzanijino djelo 309

obiteljske pjesme 125

obred godišnje rodnosti

kao sveta drama 187

predaja 283


obredni tekstovi 7

slavenski pretkršćanski

obredna poezija pretkršćanska 1 9 1

obredna zagonetka 119, 200, 263,

383

obredne formule 13

obredne pjesme i krug godine 5

obredni čini 7

obredni dijalog 188

obredni pjev V praslavenski sloj 1 30

obredni tekst 8, 130, 193, 223, 235,

242,284, 328,337,397, 399,

410 poganski 8

pretkršćanski 2

obredno kazivanje mita 14

obredno pjesništvo 170, 198, 425

obredno sricanje 208

obred plodnosti 181

obred rodnosti poganski 3 1

praslavenski 9

slavenski pretkršćanski

Odisej 322

Odiseja 23, 194

Oganj, car 49, 425

ogar lovački pas 296

Oka, rijeka 96

Omišalj na Krku 50

ophod duhovski 18

kao prošnja darova 1 29

proljetni 1 9

smisao 27

svadbeni 1 8

uskršnji 36, 6 8

ophodne pjesme 21 bjeloruske 15, 32

hod svetaca 30

proljetne 28

op hodnici pretkršćanski 65

u polukorovima 188

ophodničke pjesme 12, 13, 16, 23,

27, 36, 53, 129, 136, 138,

142, 143, 144, 153, 155, 193,

210, 233, 322,336,337, 338,

351

orah 247

orao 142, 385,411 gromovnik 247

orgijastički kult ]arilo 4 1 1

u slavenskoj obrednoj predaji 353

Osmanlije 223

Osor 50

oštećena obuća motiv povezan s baltičkom preda

jom 58

Oziris 4, 309

Pafi.jab 424

Parmenid 260

Patroklo 195

paun 249, 253 kao zlatna ptica 254


paunovo perje 255

pero 322

Pauzanija, putopisac 309

pčele nasred drveta 30 l

oko drveta svijeta 293

pegaz, krilati konj 41 O

Perin toponim 226

Perkunas 412, 450, 451, 462 Perun 4 1 2

Perun V, 26, 40, 48, 65, 66, 69, 70,

81, 82, 83, 85, 87, 117, 132,

134, 142, 143, 168, 220, 226,

244, 246, 291, 294, 337, 338,

339, 341, 344, 350, 370, 385,

392, 401, 410, 412, 419, 422,

441, 447, 450, 451 bije munjom i kamenom 226

bradat 85

djeca 322

djeca Jarilo i Morana 349

dvor 1 1 3

dvor njegov 369

dvor Perunov 337

i bor 48

i mlin 134

i prorok Ilija 26

kult vezan sa žetvom 429

na suhom vrhu 142

na vrhu drveta 244

obilježja 340

orao ili sokol 385, 4 1 1

Perunova djeca Jarilo V J arilo i Morana 308

Morana V Perunova gora 1 52, 1 69, 226

Perunov dvor 29 1 , 305

na gori 1 54

rođenje sina na Novu godinu 346

sinovi njegovi 404, 405

strijele 419

svijet 340

utjecaj na ljetinu 40

vrata njegova dvora 59

Peruni 419 kao sinovi Perunovi 392

Perunsko 83

Perzefona 309

Petar i Pavao 39

Petrovo selo (Szent-Peterfalva) u Mađarskoj 331, 386

Pirin toponim 226

Pirin grad 225, 226, 307 kao gromovnikov dvor 226

Pirin planina 226

pisan šaren 45

pisanica ll, 28, 45 kao predkršćanski običaj l l

Pitomača 415

pjesnički jezik i srok 9 1

pjesništvo hijeratsko VI

pleme kao nadopuna rodu 1 85

Plešivica, selo 121

početak godine za poganske Slavene 30

poderana obuća kao motiv u ophodnim pjesmama 60

Podravina 91, 134

podudarnost hrvatske i poljske predaje 19

poganski Slaveni hijeratsko pjesništvo 247

poganstvo slavensko l

Polideuk 350

Poljesje 157

Popovo, toponim 203

pozoj 75

praslavenska riječ 75

zmija 76

Praetorius, latinski pisac 257

praslavenska predaja 266

praslavenski leksik indoeuropski sloj 20


praslavenski sveti pjev 120

predaja podudarnost istočnih i južnih Slav-

ena 28

preosmišljavanje sklopa riječi 128

Pripjat, rijeka 157

Prizren 326

proljeće dočekivanje 94

Proljeće kao ženska osoba 95

proljetni obred rodnosti 242

Propilej 418

pro sci gospoda 232

u srpskim pjesmama 237

u ukrajinskoj predaji 239

u predaji o svetoj svadbi 232

prosena kaša kao hrana starih Slavena 375

Prosenika, selo u Grčkoj 347

Prosimna Herino svetište 309

proso 375 sijanje 378, 379

prošnja darova u ophodnoj pjesmi 138

prsten za odabir prosca 268

Pskov 23

pučka meteorologija 22

pučke pjesame 67

purulli, novogodišnji obred u hetitskoj predaji 341

rajske ptičice 253

rakita 132, 140, 158

Rastko Nemanjić sveti Sava 327

raž 305

Reja 194

rekonstrukcija tekstualna 3

resa veza s vodom, blatom, močvarom 251

Resava, rijeka u Srbiji 250

�gveda 41,350,423

rgvedski himni 41

rima 12

obredna 23

unutrašnja 1 5

u obrednom pjesništvu 32

u obrednom pjevu 197

u obrednom tekstu 18, 19

�saqlhita 411, 424

rod i pleme 1 82, 1 86

kao ključna riječ u pjesmama 185

u nazivlju slavenskog poganstva 189

Rod kao veliki nebeski bog u ruskoj pre

daji 190

rodnost 7

rodnost godine i mitska zbilja 1 1 9

rodnost polja i Jurjev hod 1 2

rodoskvrnuće 170, 174, 175, 205

u ruskim baladama 178, 186

zatrt motiv 173

Romanov, zapisivač 375

rosa 198, 199

i ključ 200

i sveta svadba 203

medena 275, 276

u Homera zlatna 199

u opisu svete svadbe 1 96

zlatna, u baltičkoj predaji 1 99

rta (red) 41

Rujana, otok 74

ruska poljodjeljska vjerovanja 25

sablja Jurjeva 76

sakralni ustroj zemljišta 168

sakralno pjesništvo l, 9, 12, 21, 63,

113, 118, 199, 203, 254, 322,

399,406,433,439,440 indoeuropska 193

indoeuropsko 260

praslavensko l , 1 94


san kao mitski motiv 284

Sarajevo 275

Sas Gramatik 7 4

SatapathabrahmaQ.a 409

Sa vitar vedski bog 4 1

sestra i nevjesta 337

kao nevjesta nebeske svadbe 220

prepoznavanje 1 80

Severin na Kupi 121

Skamandar, rijeka 195

Slano (kod Dubrovnika) 72, 280

Slaveni 2 na Rujani 74

podudarnost predaja 28

poganski VI i početak godine 30

obred 7

poganstvo 1 7

pretkršćanska vjera 1 7

pretkršćanske obredne pjesme VI stara vjera 1 7

vjerovanje nekrštenih 43 1

slavenska i baltička predaja srodnost 4

slavenska pretkršćanska slika svijeta 293

slavenska sakralna poezija 218

Slovenci koruški 46

slovenske bajke 183

snahe 129 bude ih djeveri 138

snubok 130,295,312,361-364

Soča, rijeka 397

Sofoklo Edip kralj 1 92

sokol 142, 175-176,214-216,

240-241,293-295,297-303,

328-329,385,393,411,424,

439,441 motiv usmene mitske predaje 2 1 6

u vedskom himnu 424

Sparta 194

srebro kao mitski rekvizit 284

srebrne podvezice 257, 258

srebrne uzde 235

sricanje bitno pri oblikovanju obrednih tek

stova 185

srodnost predaja genetska i tipološka 4

srok u jurjevskim pjesmama 9

staroindijski 20

staroirski 20

starokornički 20

staropruski 20

Stevan Nemanja 327

stol pod drvetom 2 1 2

svadbeni 2 1 4

zlatni pod jabukom 2 1 4

Stupnik 116

stvaranje svijeta iz dijelova tijela 411

suha grana bog na njoj 142

suhi drug 117

suho zlato kao praslavenski izraz 302

sunce 217

Sunce kao gromovnikova žena 261

majka nevjestina 267, 428

sunce i mjesec kao mladoženje 197

sunčeva djevojka 261

svadba, (v. i sveta svadba) 14, 86,

215 božanska i ljudska 355

božanskog para 146

i kukanje kukavice 1 1 8

i lov 294, 298

incestuozna 170, 337

i životinje s krznom 176

Jarila i Morane 369

Jurja i Mare 146, 148

kao posvojenje tuđega 368


ljudska kao izvedba božanskog mitskog zbivanja 47

ljudska kao obnavljanje božanske 142

ljudska kao ponavljenje božanske 383

Mara i Juraj 137

mit o svetoj 1 94

mitsko kazivanje o 1 26

nebeska 220

ponavljaJarilov dolazak 370

povezanost sa suncem i mjesecom 2 1 9

rodoskvrna 220, 274

sina i kćeri boga gromovnika 189

sveta V, 189

sveta rodoskvrna 1 8 5

sveta u lugu 1 90

u dječjoj igri 146, 149, 1 52

u zelenom lugu 206

svadbena pjesma litavska 1 90

mitski motiv 1 9 1

svadbena povorka 263, 287

Svantavit 99 kao hipostaza Peruna 99

Svantovitus 99

svekrva 232, 356, 357, 358, 361,

364

Sven tovit bog baltičkih Slavena 7 4

njegov konj 74

Sveta Jana (kod Jastrebarskog) 232

sveta svadba (v. i svadba) V, 91, 112,

194, 196-197, 199, 201-203,

206, 216-217, 233, 235, 242-

244, 257-260, 262-263, 266,

270, 272, 275-277, 279-281,

285-286, 290, 293, 298-299,

304-307, 310, 315-317,

322, 335, 349, 381, 383, 385,

387, 390, 399, 418-419, 425,

428-429, 438-441 brata i sestre 308

gromovnikove djece 206

incesruozna 244

indoeuropska predaja 194

Jarilova 303

krvava njena strana 40 l

obredni pijev o 305

rodoskvrna 282-283, 290

u dainama 228

sveta Trojica 22, 32

svet ci djelatnost i važnost 3 1

hod kroz godinu 23

predkršćanski motiv 29

u jurjevskoj pjesmi 28

hod po polju 26

sveti Georgije 67

sveti Ilija 17, 22, 23, 32, 37, 39, 422

i Perun 40

kao zamjena za Peruna 83

kao ženska žetelica 34

njegova žena žetelica 36

žetva 35, 36

sveti Ivan 317

sveti Jegorije 323 Božji ključar 32

sveti Juraj 17, 22, 27, 28, 37, 39, 45,

52, 68, 75, 76, 78, 81, 83, 85,

87, 92, 93, 107, 108, 109,

110, 115, 201, 248, 298, 317,

322, 325, 345, 440 Božji poslanik 34

dan 9, 33

hodi po livadi 35

hod po polju 22

identifikacija s konjem 387

i granične brazde 1 6

i hrtovi 323

i Jarilo 294

i Perun 83

i sveti Sava 325

]arilo 298

junak na sivom konju 273

kao gospodar vukova 323

kao zamjena za pogansko božanstvo 17

konj 93

konji 35

odsijeca glave 85

otključava zemlju 248

rosa 32

vezanost za animalnu rodnost 27

vezanost za vegetaciju 27

ženska zamjenska osoba 1 8

sveti Makarije 67

sveti Marko 28

sveti Mihovil kao zamjena za Peruna 83

sveti Mikola 17, 22, 25, 32, 34, 37,

39

brazde 35

sveti Nikola 27 ljetni 22, 36

sveti Petar 22, 23, 25, 26, 28, 32

sveti Sava 325, 326, 440 kao interpretatio christiana Jarila 327

sveto Uzašašće 25

svt;tb izvorno značenje 1 00

svilen plašt 254

svjetsko drvo 117, 152, 156, 217,

220, 232

javor 302

suhi vrh 1 52

svojta 197, 367, 370, 440

Szuentevit 99

Šejn 390

šetnja po vrtu 127

Šipan 172, 173, 175, 176, 204, 206,

217, 219, 243, 244, 262, 267,

293, 351, 401

Škender, vojvoda u narodnoj pjesmi 204

šojka 254

Šolta 150

šuma kao sastavnica mitskog konteksta 27 4

tamna I SO

Tammuz 309

Telemah 194

Telpusa 418

tira les pripjev u jurjevskoj pjesmi 1 39

Tomaj, Edo pl. 417

Toporov V

trava kao godina 1 9 1-192

kao ležaj za božanski par 194

Troja 194

Troj aci Duhovi 22

Trojanci 195

Turopolje 75, 116, 128, 136 jurjaške pjesme l

turopoljske jurjaške pjesme 145-146,

148, 246

turopoljski jurjaši 204, 206, 209, 225,

232-233, 237, 240, 263, 3 0 1 ,

304, 3 1 4-3 1 5

turopoljski ophodnici 203

Turopoljski lug, toponim 155

Ugarska 330

Uskrs l l , 21, 32, 34, 45, 347 bjeloruska op hodna pjesma 33

i Nova godina 347

i rođenje djeteta 347

i slavenska Nova godina 346

jaja 32, 34-35, 45

kao Nova godina 30

Kristov dan 27

ophod, zapadnoruski 6 1

pisan 28

pisanice l l

rođenje djevojčice 348

Velika noć novogodišnja svetkovina 30

Veliki dan 27, 30

Veliki Kristov dan 25

uskršnji ophodi 114

usmena književnost V, l , 2, 4,

7-8, 15, 18, 26, 47, 66, 89,

204-205, 240, 254, 256, 263,

273, 293, 302, 330, 337, 416,

429, 437-438, 440 ruska 1 25, 1 34

slovenska 26

usmena predaja 3, 9 čvrstina i promjenljivost 1 28

hrvatska 1 54

ispremetan slijed kazivanja 137


kao slika praslavenskog predloška 1 9

kazivanje mita 170

njena starina 1 62

poremećena 1 29

poremećenost 1 69

povezanost ruske i hrvatske 179

pretkršćansko ishodište 232

zajedničko podrijetlo 1 80

Varaždinske Toplice 240-241,252

Veda Slavena V, 429. v. i Verković, Stjepan

Vede 350,407,411 vedski tekstovi 429

vedska književnost 406, 407

vedska predaja 422

vedski 299

vegetacijski ciklus 126, 193, 307 mitske predodžbe 1 92

Velčić, Veseljko VI Veles V, 48, 65-66, 69, 80, 88, 117,

132,134,143,168,244,246,

255,291,338-339,350-351,

353,361,364,369 carstvo njegovo 340

i Elizijske poljane 340

i gumno 134

i Jarilo 342

i Jods 270

i mahovina 48

iza mora 69

kao medvjed 69, 70

kao vuk 70

kao zmija 1 68

latvijsko ime za 88

log pod korijenom 1 53

medvjed 360

medvjed ili zmija 385

njegova sfera 339

njegov svijet 357

obilježja 340

poočimJarilov 350

stočni bog 419

uz korijen drveta 244

V eles, grad u Makedoniji 347

Velesov lug 169

V elika Gorica 131

Velika Gospa 29

V elika maša 29

V eliki Borištof (Grogwarasdorf) 255

Veprinac 335

Vergilije 220

Verković, Stjepan V, 429 V eda Slavena 41 O

vila gradi grad 225

gromovita 226

Vinšćak, T o mo VI vjenčanje

čudovišni znakovi 182

vjera praslavenska l

voda

vol

kao mjesto susreta mladenaca 203,

206

Jurjev 12

voločobnici 35, 62, 90 bjeloruski ophodnici 2 1 , 23

Vologda 66

vrana 71 kao Jurjev protivnik u slovenskim

pjesmama 72

vrani konj 86

Vrapče kraj Zagreba 254

vrata 115

dvora 1 29

grada 2 1 6, 249

kao motiv ophodne pjesme 57

od grada 242

Perunova dvora 59

vrba 66

Vrbas, rijeka 159

Vrbnik na Krku 176, 256, 258

Vrgorac 264

Vršac 97

Vrtra 423

vrtras, vedski »zaprijek« 80

vuk 25,68-69,71,92 kao lovački psiJarilovi 322

Vuzem 10-11


W olgast, grad 99

Yama� 350

Yami 350

zadirkivanje prosaca 231

Zagajica 97

Zaglav na Dugom otoku 204

zagonetka 199 obredne 382

pri svadbenom obredu 383

u vedskoj predaji: brahmodyam 382

zagovori protiv ujeda zmije 322

zamjenske osobe u obrednim tekstovima 1 8

Zaprjek 370

Zarečje 13, 335

>>Zavetina<<, srpski seoski praznik 97

Zbelava kod Varaždina 204

zborni pjev kao zametak dramske izvedbe 189

zec 69, 71 kao Jurjev protivnik 72

vrijedno krzno 175

zelen etimologija pridjeva 1 62

zelena trava okolo grada, pod jabukom 256

zeleni Juraj 9-13, 28, 45, 46, 52-53,

55, 80, 86, 93, 106, 107, 109,

115, 128, 131, 314, 339 dalek put 1 9

hod 19

identifikacija op hodnika 1 29

kao jahač lO

oprema 314

Zeleni Juraj V, 301 iJarilo 338

zeleni lug 117

zelen kita 12

zeleno - crveno 46

zeleno - suho 117

zeleno - šareno 45

Zeus 194, 196

Zeus i Hera ljubavni susret 196

zlatan ključ 34, 127, 148-149, 246,

248,279,284 zveckanje 282

zlatan konj svetogJurja 93

zlatan prsten 197 kao alo rekvizit za ključ i jabuku 251

zlatan stol 26

zlatar kao božanski kovač 262

kovač 266

zlatari devet braće 262

zlatna boja 93

zlatna jabuka 91,130,197 dunja i žut četrun 1 98

Juraj dobio od Mare 1 34

Juraj tače u polje 1 34

kotrljanje 2 1 1

kotrljanje za plodnost 135

munje 307

nevjestine 307

podudarnost slavenske i baltičke predaje 229

toči se u polje 135

u baltičkoj predaji 227

zadirkivanje prosaca 230

zlatna kora 251, 272

zlatna pšenica 134

zlatna resa 203, 243, 246, 247-249,

251,253,256,272, 278 zveckanje 282

zvonjava 273

zlatna rosa 199,251-252,257,262,

272,276

zlatne stolice 26

zlatne šiške 254

zlatne žice 257

zlatni cvjetovi 253

zlatni pojasevi 257-258

zlatni vijenac 145, 149

zlatno kao varijanta bijeloga 93


zlatno drvo 21 O

zlatno granje 253

zlatno lišće 253-254

zlatno perje 254

zlato kao mitski rekvizit 284

na vrhu drveta 1 26

na vrhu drveta svijeta 2 1 7

plodovi, drvo, stol 2 1 3

zlatni predmeti 264

zmaj kao protivnik Perunov 82

kao zla sila koja priječi dotok vode SO

kao zmija s medvjedom glavom 82

pri dnu stabla 293

protivnik gromovnikov 421

zmija moli za poštedu 87

na kamenu 86

Perunov protivnik 84

zob 84, 86 zelena 86

zora, novogodišnja

u rgvedskim himnima 4 1

zvijer 71 kao sastavnica mitskog konteksta 27 4

protivnik Perunov 7 1

vuk, medvjed 70

zmaj 274

Zvijezda, planina kod Vareša 203

zvijezde 26 usporedba sa stogovima na polju 39

zvoniti važnost glagola 283

Zwantewit(h) 99

Žganec, Vinko 332

Žminjača 83

Žrnovnica, kod Splita 83

žrtvene životinje u brahmanskoj tradiciji 407

u slavenskoj predaji 407

žrtveni konj komadanje 409

kozmogoijsko značenje 41 O

žrtvovanje bika 422

Žumberak 75

Bilješka o autoru

Radoslav Katičić rođen je 3. srpnja 1 930. u Zagrebu. U rodnome gradu završio je osnovnu školu te 1 949. maturirao na Klasičnoj gimnazij i.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je klasičnu filologiju 1954. godine. Iste je godine namješten kao honorarni knjižničar u Seminaru za klasičku filologiju istoga fakulteta. Prve znanstvene radove objavio je s područja starogrčke filologije i bizantologije.

Kao stipendist grčke vlade boravio je 1 956./57. na znanstvenom usavršavanju u Ateni, a 1 958. izabran je za asistenta pri Katedri za poredbenu indoeuropsku gramatiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Godine 1 959. stekao je doktorat filoloških znanosti disertacijom Pitanje jedinstva indoeuropske glagolske fleksije. Potom godine 1 960./6 1 . boravi kao stipendist njemačke zaklade »Alexander von Humboldt« u Ttibingenu. Nakon povratka izabran je za docenta na indoeuropskoj i općoj lingvistici. Preuzeo je upravo tada novoosnovani Odsjek za opću lingvistiku i orijentalne studije, vodio ga i izgrađivao: od 1 96 1 . kao docent, od 1 966. kao izvanredni i od 1 972. kao redoviti sveučilišni profesor. N astavni mu je rad, uz indoeuropsku i opću lingvistiku, obuhvaćao još staru iransku i osobito staru indijsku filologiju.

Godine 1 976. pozvan je za redovitoga profesora slavenske filologije na Sveučilište u Beču.

Posljednjih godina bavi se najviše poviješću hrvatske gramatike, filologijom ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, sintetičkim istraživanjem ključnih razdoblja povijesti hrvatske književnosti i

.� , 489 . .---- ,


rekonstrukcijom praslavenskih obrednih tekstova, sakralnoga pjesništva mitološkoga sadržaja te zakonskih i drugih pravnih tekstova.

Godine 1 973. izabran je za izvanrednog člana Hrvatske (tada Jugoslavenske) akademije znanosti i umjetnosti, a 1 987. postaje i njezinim redovitim članom.

Austrijska akademija znanosti izabrala ga je 1 98 1 . za dopisnog člana, a 1 989. izabrala ga je za svojeg pravoga člana i postavila ga 1 993. na čelo svoje »Balkanske komisije«, međunarodno ugledne i bogate vrijednim tradicijama. Član je i više njezinih komisija.

Godine 1 984. postao je članom Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Od 1 987. član je i Norveške akademije znanosti u Oslu. Godine 1 989. Sveučilište u Osijeku podijelilo mu je počasni

doktorat. Od 1 99 1 . član je i Academia Europaea. Objavio je sljedeće naslove: Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije, Manualia U niver

sitatis studiorum Zagrabiensis, Zagreb 1 967., A Contribution to the

General Theory of Comparative Linguistics, Mouton, The HagueParis 1 970. , jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb 1 97 1 . , Stara

indijska književnost, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1 973.,

Ancient Languages of the Balkans I-II, Mouton, Hague-Paris, 1 976. , Bizantska književnost, u Povijest svjetske književnosti, sv. 2, Mladost, Zagreb 1 977. , Ogledi i rasprave, PSHK, knj . 1 6 1 , Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1 984., Sintaksa hrvatskoga književnog je

zika. Nacrt za gramatiku, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 6 1 , JAZU - Globus, Zagreb 1 986., ponovljeno izdanje, Globus, Zagreb 1 99 1 . , Novi jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb 1 986., Sto remek-djela. Pisana riječ u Hrvatskoj (vodič kroz izložbu) , (koautor Slobodan Prosperov Novak) , Galerija likovnih umjetnosti - Muzejski prostor - Arheološki muzej Istre, Osijek - Zagreb - Pula 1 986., Dva tisućijeća pismene kulture na tlu Hrvatske (koautori: S . P. Novak, A. Ribičić-Županić) , SN Liber, Zagreb 1 987. (na engleskom Two Thousand Years of Writing in

Bilješka o autoru

Croatia, Muzejsko-galerijski centar, Zagreb 1 987.; na njemačkom Zweitausend jahre schriftlicher Kultur in Kroatien, Muzejskogalerijski centar, Zagreb 1 990) , Novi jezikoslovni ogledi, 2. dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb 1 992., Uz početke hrvatskih poče

taka. Filološke studije o našem najranijem srednjovjekovlju, Književni krug, Split 1 993., Na ishodištu. Književnost u hrvatskim zemljama od

7. do 12. stoljeća, Matica hrvatska, Zagreb 1 994., Illyricum mytho

logicum, Izdanja Antibarbarus, Zagreb 1 995. , Ein Ausblick auf die

slawischsprachige Volkerwelt im Sudosten. Osterreichische Akademie der Wissenschaften, Wien 1 996., Litterarum studia. Književnost i na

obrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, Matica hrvatska, Zagreb 1 998. , 2. ponovljeno izdanje 2007., Literatur - und Geistesgeschichte

des kroatischen Fruhmittelalters, Osterreichische Akademie der Wissenschaften, Wien 1 999., Na kroatističkim raskrižjima, Hrvatski studij i, Zagreb 1 999 ., Učitelji s Vis ovca. Ravni kotari u povijesti hr

vatskoga književnog jezika, S. Nimac, Lepuri 2002. , Boristenu u po

hode: helenske i indijske šetnje i teme: misli i pogledi, Matica hrvatska, Zagreb 2008. ; Božanski boj - tragovima svetih pjesama naše pretkr

šćanske starine, Ibis grafika, Zagreb 2008.

SRJ:::DlŠNJA

Documents

Katicic 2010 zeleni lug