Zora 48 2008 LITERARNI novi:Zora 44 2004.qxd · Gar der moen i u ponoć do - šli kući u Za - greb. Tako je zavr - šilo moje pou - čno i za bav no putovanje. putopis Zora / br

zorazoralipanj, 2008.list učenika osnovne škole petra preradovića - zagreb lipanj, 2008.list učenika osnovne škole petra preradovića - zagreb 48

Ovo su mojinajbolji daci!

SADRŽAJ

UVODNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

PUTOPISBožić i Nova godina u Norveškoj . . . . . . . 3-5

KNJIGEGutačica knjiga iz 6. b . . . . . . . . . . . . . 6-8

GENIJALCIDečko koji pobjeđuje . . . . . . . . . . . . . . 9-11

Majstor crno-bijelih polja . . . . . . . . . . . 12-13

NOVINARSKANovinarska godinu dana poslije . . . . . . . . . 14

ZORIN LITERARNI KUTAK . . 15-30

TELEVIZIJAPosjet HRT-u . . . . . . . . . . . . . . . . . 31-33

INTERVJURuskinja u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . 34-35

PISCISusret sa Zvonkom Todorovskim . . . . 36-37

KATZALIŠTEZanimanje šaptač . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

MUZEJINoć muzeja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

INTERNETIzbjegni zamke interneta . . . . . . . . . . 40-41

CRTAČI I SLIKARILovac olovkom . . . . . . . . . . . . . . . . 42-43

2Zora / br. 48

uvodnikVrli i pametni naši zoraši, djevojčice idječaci, veliki i mali!

Otkad je prije 40 godina naša škola otvorila vratasvojim prvim đacima, mnogo se toga promijenilo, iu svijetu i u domovini, ali neke se stvari, na sreću,ne mijenjaju - ne mijenja se dječja narav, razi-grana, a ipak mudra, nehajna, a tako željna znan-ja. Ni zora se nije puno promijenila, promijenilose samo njezino vanjsko ruho, umivena je i poma-lo ušminkana (kao što se to danas hoće), ali ostalaje ista ona škrinjica u koju nastojimo pohranitinaše dragocjenosti, iskrice duha, da se i nakonidućih 40 godina opet možemo prisjetiti kakvi smobili, što smo radili, tko je bio onaj mali genijalac izrazreda, a tko vražićak.

Teško je prikupiti na jednom mjestu sve ono vri-jedno što smo napravili u ovoj godini, sve što bivaljalo sačuvati od zaborava, znamo dobro danisu dobili svoj prostor svi oni koji su se istaknuliu učenju, pisanju, športu ili svojim ponašanjem (avidjelo se dobro na priredbi povodom 40. obljetniceŠkole koliko je u nas vrijednih stvari). Stoga sesvima nepravedno izostavljenima ispričavamo iobećavamo da ćemo dogodine biti još vredniji,pažljiviji i marniji. A svima onima koji su dali svojdoprinos našem školskom listu velika HVALA uzstihove našeg nezaboravnog pjesnika PetraPreradovića.

Plovi, plovi, moja lađo,U koj' godijer kraj;

Ja ti cilja još ne nađoh,Sama cilj si daj!

Želimo vam svima puno uspjeha na kraju školskegodine te veselo i bezbrižno ljeto.

Uredništvo zore

zoraList učenika Osnovne škole Petra PreradovićaGLAVNI UREDNIK: Dea KraljZAMJENICI: Hana Duhaček i Dora ŠpanecUREDNIŠTVO: Bruno Bartol, Petra Bartol, MihaelaGudelj, Luka Gotovac, Tamara Knežević, PaulaMatković, Višnja Radić, Robert Rogina, RomanaŽitnikSTRUČNI SAVJETNIK I VODITELJ: Mladen Janković, prof.LIKOVNI SAVJETNIK: Suzana Divljaković, prof.FOTOGRAFIJA NA NASLOVNICI: Dea Kralj i LucijaMilošević, najbolje učenice Škole

list učenika osnovne škole petra preradovića

K ad sam saznao da ćuBo žić i Novu godinupro ve sti u Norveškoj,

bio sam jako uzbuđen. Polazakje bio planiran za zadnji dannastave i kad je napokon došaotaj dan, bio sam jako sretan.

U Oslo smo sletjeli kasno na ve -čer, na njihov aerodrom Garder -moen, a u krevet smo otišli joškasnije jer naši rođaci žive umalenom gradiću Harestui, koji

se nalazi 45 minuta vožnje odOsla prema sjeveru. Prvo jutroproveli smo kližući se po male -nome jezeru roditelja mogatetka Daga. Bio sam zadivljenšto roditelji moga tetka imajuvlastito jezerce u dvorištu, kojese sada smrznulo.

Na Badnjak sam bio jako uz bu -đen. I toga dana išli smo k ro di -te ljima moga tetka Daga jestirižinu kašu koja se začini še će -rom i maslacem, a po želji i ci -me tom. Prema norveškoj tradi-ciji na Badnjak se u rižinu kašustavi jedan badem i onaj tko gapronađe dobije praščića od mar-cipana i čast da odnese ostatkeka še i glog (alkoholno piće)Julenisseu, norveškom Djedu

Mrazu. Julenisse prema predajiživi u planinama, čuva krave ibrine se o njihovu zdravlju, azauzvrat traži smještaj (štalu),hranu i piće.

Ove godine badem je pronašlamoja sestrična, koja je imala častnahraniti i napojiti Julenissea,koji nas je, na moje veselje, če -kao ispred štale i zauzvrat namsvima podijelio poklone. Kakoje ove godine bilo neuobičajenotoplo, mogli smo, prema nji-hovoj tradiciji, otplesati plesoko božićnoga drvca okićenogaispred kuće i pjevati njihovebožićne pjesme. Nakon posjetaJulenissea vratili smo se nasvečanu badnju večeru koja sesastojala od sušenih i kuhanih

3Zora / br. 48 list učenika osnovne škole petra preradovića

Saznajte kako seautor ovoga tekstaproveo u dalekoj ihladnoj Norveškoj

putopisputopis

BožiĆ i Nova godina

NAPISAO: Luka Gotovac, 5. a

U NORVEŠKOJ

paprenjaka (za Novu godinu sekućica razbije i pojede) te išli naručak kod Dagovih roditelja.

Idući nas je dan (drugi danBožića) posjetila prijateljica mo -je tete. Ona je prvakinja Norve -ške u dizanju utega i radi kaoknjižničarka u Harestui.

Sutradan (treći dan Božića) išaosam kod prijatelja mojih rođakana "branch" _ mješavinu kasnogdoručka i ranog ručka _ i ondana sanjkanje niz dugu zaleđenucestu. Norvežani se često sanj -kaju na sparkovima po zale đe -nim putovima u selima i manji-ma mjestima; sparkovi izgleda-ju kao naše drvene sanjke,samo što imaju dugačke ručke

za koje se drži onaj koji stoji naproduženim noževima sanjki iodguruje ih nogom kao romobil,dok netko sjedi na dijelu za sje-denje.

Idućeg smo dana išli na klizanjena jezero po kojemu je Hare s tuadobila ime. Ime gradića Hare -stua iz regije Hadeland potječeod riječi had-stoa, što značimjesto na kojemu je narodimenom Hade ostavljao čamcena putu preko zleđenog jezera uOslo. Riječ had-stoa vremenomse pretvorila u Harestua. Hare -stuasko jezero dugačko je 4,5


putopisputopis

ovčjihrebara s brezinim grančicama ipirea od korabe, koja je punoveća nego kod nas. Te smo noćiotvarali poklone, slavili, igrali

raznedruštvene igre i tako je ovajBadnjak prošao.

Na Božić, koji oni zovu prvi danBožića, gradili smo kućicu od

km, a široko 2,5 km i proteže seu smjeru sjever-jug. Kad smo mistigli, jezero je bilo puno ljudikoji su se došli sklizati, igratihokej ili vući manju djecu nasanjkama dok se voze na klizalj -kama.

Jedan od idućih dana otišli smou Oslo u posjet Nobelovom in -sti tutu. Nobelov institut otvarase jedanput godišnje, i to samoza medije, kada se proglašavadobitnik Nobelove nagrade zamir. Mi smo imali sreću da smoga mogli posjetiti. Prvo smootišli vidjeti njihovu knjižnicu,koja je jako velika. Nakon togavidio sam kristalne lustere igovornicu u prostoriji u kojoj seproglašuje dobitnik i uručujenagrada. Poslije sam vidio i so -bu za sastanke u kojoj se dogo-vara tko će biti dobitnik. U tojsobi su nagrade svih dobitnikado sada, npr. Al Goreova za2007. Nakon posjeta Nobelovuinstitutu otišli smo uNobelov muzej mi ra, ukojemu je pri ka zanživot Al fre da Nobela,sve što je stvorio i štosu učinili dobitnici No -be love na gra de zamir. Na kon ci je logadana pro ve de noga uOslu vratili smo sekući vlakom.

Idućeg dana pao jenovi sni jeg pa smopopravili snje go vi ća igru dali se. Sutra danje bila Sta ra godina.To ga smo dana, potamošnjem obi čaju,šakama razbili ku -ćicu od paprenjakai po je li je. Navečersmo slavili, paliliprskalice i u ponoć gledalivatromet u Harestui. Prvogadana 2008. išli smo se sanjkati

po malo o -pasno.

Posljednjidan našegboravka uNor ve škojproveli smou pa kira njui opra štanjuod svih. Po -le tjeli smo izzračne lukeGar der moeni u ponoć do -šli kući u Za -greb.

Tako je zavr -šilo moje pou -

čno i za bav no putovanje. �

putopis


putopis

na jedno visoko i jako strmobrdo, što je bilo jako za ba v no i

Helena je djevojčica koja ima zanimljivhobi _ guta knjige. Naravno, ne doslovno.

RAZGOVOR VODILA: Hana Duhaček, 5. b

knjige

Helena Grahovac naiz-gled je sasvim običnadjevojčica iz 6. razre-

da, ali po nečemu se ipak raz-likuje od većine svojih vršnjaka,naime, Helena je strastvenačitateljica. Zato ju je KnjižnicaSilvija Strahimira Kranjčevićaproglasila svojom najčitatelji-com u 2007. godini, a mi zamo-lili za kratak razgovor.

Helena, kako se osjećaš kaonajčitateljica knjižnice SilvijaStrahimira Kranjčevića za2007. godinu?

Pa, ništa posebno, kao da seništa nije dogodilo. Ne uzimamto baš previše k srcu, i dalje samonak' normalna, ne mislim dasam nešto posebno.

Koliko si knjiga pročitala dasu te proglasili najčitatelji-com?

Pročitala sam 101 knjigu, a pob-jednica Zagreba, nisam sigurna,ali mislim preko 200 knjiga.

A kakva si učenica i kojepredmete voliš?

Pa, od prvog do četvrtog razredauvijek sam imala prosjek 5,0 asada u petom i šestom je to

malo teže, ali i dalje sam petica,no teško je. Od školskih pred-meta najviše volim likovni ihrvatski; likovni zato što imamdara za crtanje, a hrvatski jervolim pisati pjesmice, priče,romane... Fora mi je to.

Koja ti je najdraža knjiga odte 101?

Najdraže su mi kjige o HaryjuPotteru, svi dijelovi, veoma suuzbudljive, govori o magiji, ojednom dječaku... uglavnom, tosu jako dobre knjige, preporu -ču jem ih.


knjige

GUTAČICA KNJIGA

iz 6. b

dečki,kad nemaju lek -

ti ru, ka žu: "Nije bilo niš' nainternetu." Jednom zgodomimala sam samo jedan dan dapročitam i napišem lektiru.

Dakle, držišda oni kojiprave knjigemoraju pazitikako knjigaizgleda?

Točno.

Što misliš o škol-skim lektirama?

Razgovarala sam otome s jednim svojimprijateljem, ni on bašne voli kada nam setočno odredi što mo ra -mo pročitati i u kojemroku. Onda nam se tobaš ne sviđa Sve se svodi naono: samo brzo, brzo čitaj da bimogao napisati lektiru, inače

Jesi li pogledala filmove oHaryju Potteru?

Jesam sve, a čak sam i kupilazadnje dvije knjige.

Jeli ti važno da knjigu proči-taš što brže?

Ne, više volim guštati u knjiga-ma.

A što to znači guštati uknjigama?

Uživati u njima. Onako, uživimse u radnju, u likove, kao dasam tamo, zamišljam slike.

Dakle, čitanje razvija maštu?

Naravno, svaka knjiga razvijamaštu.

Kako biraš knjige koje ćešpročitati?

Pa, dosta sam izbirljiva. Uglav -nom sam u knjižnici dugo dokne pronađem nešto što još ni -sam čitala, a što bi bilo po momukusu. Ravnam se uglavnom poilustracijama, na primjer, akomi neka knjiga lijepo izgleda,onda pročitam straga na korica-ma kratak sadržaj ili što sunapisali o knjizi i ako mi se tosviđa, posudim je.

Znači, ipak se informiraš oknjizi i privuče te izgledknjige?

Da, na primjer, kad vidim oneknjige koje ponekad dobijemoza lektiru, mislim na one stare,odmah pomislim: to će biti "zan-imljivo"!

Misliš, pod navodnicima zan-imljivo?

Da, baš tako.


ćeš dobiti jedinicu. Neki lektirunađu na internetu, pa ondakažu da su pročitali, a kad ihučiteljica pita, nemaju pojma osadržaju. No, moram priznati dasam u kriznoj situaciji i japokušala potražiti pomoć nainternetu, ali baš o toj knjizinije bilo ničega. Zato neki

I jesi li uspjela?

Jesam, ne znam ni sama kako,cijeli dan sam pisala.

Koje su knjige po tvomukusu?

Volim čitati fantastične knjige,avanturističke, čak i horore.

knjigeknjige

Ozbiljno? Kojehorore čitaš?

Najviše volim oneErola Stinea. Baš sufora.

Možeš li spavatiposlije?

Da, ali kad je mamajednom pogledala štočitam, povikala je:"Isuse, Helena, kaj tito čitaš?" Ali meni jeto fora, onak’ uz bu d lji -vo je.

Koje su još knjige potvome ukusu?

Pa uglavnom su to knji -ge o djeci i tinej dže -ri ma. Volim ka daosjetim da je ne kilik iz knjige sli -čan me ni, on dame zanima krozkakve sve proble -me pro la zi. Kadposuđujem tak vuknji gu, po mi s lim:"To bi moglo bitizani mljivo, vidje -ti kako se druginose sa sličnimproble mi ma."

Koje su ti knjigeostale u sjećan-ju od onih kojesi čitala ovegodine?

Maturalac Branke Primorac, vo -li m, na primjer, i sve knjigeMire Gavrana, sve sam ih proči-tala. Tu je još Putovanje narijeku More.

A što ćeš kad pročitaš sveknjige u našoj knjižnici?

Jedine koje sam sa -ma kupila su onedvije o Haryju Po -tteru. Mama imapri jateljice koje is -to imaju djecu ione mi poklanjajuknjige, a ja njiho vojdjeci druge knjigei tako se razmje -njujemo.

U prosjeku gotovo svaka tridana pročitašjednu knjigu,što ti domakažu mama itata na tutvoju strast začitanjem?

Ponosni su namene. Misle daje čitanje koris-

no za mene, da ta -ko obogaćujem svojrječnik, razvijam ma-š tu. Jedino se ma maljuti kada mi na ve -čer zbog čitanja gorisvjetlo, a ona bi htje -la spavati. Pone kadzas pim i ne sti gnemugasiti svjetlo.

Kada najviše voliščitati?

Pa navečer, a ro di -telji se ljute što baš

čitam kad treba ugasitisvjetlo. Mama mi često kaže:"He lena, pa ne mogu spavatidok gori svjetlo! Čitat ćeš u -jutro."

Na kraju: koje bi knjige preporučila čitateljima Zore?

Pa sve svoje najdraže i već spo -menute. �


Sigurno ih neću sve pročitati,sve me i ne zanimaju. Nekesam posudila i probala čitati, aonda vidjela da to nije za mene,da su mi nekako dosadno, pasam ih vratila.

Voliš li kupovati knjige?

Nikad ne kupujem knjige, u -glav nom ih dobijem na poklon.

knjigeknjige

Mihaele, kako se osjećaš kaonajbolji mladi informatičar usvojoj generaciji.?

Jako dobro.

A što kažu tvoji prijatelji izrazreda?

Većina mi je čestitala, a i pro-fesori su me pohvalili.

Kada si se zainteresirao zainformatiku?

Igram se na kompjutoru odsvoje druge godine, a ozbiljnije

sam se počeo baviti infor-matikom u četvrtom razredu.

Voliš li raditi i stvari koje nisuvezane uz informatiku, igratineke društvene igre i tako?

Volim društvene igre, npr.monopoli i jako se volim igratina računalu.

Koje igrice voliš igrati naračunalu?

Sims 4, igram i neke igrice nainternetu…


Dečko koji pobjeđuje

KAO OD ŠALEMihael Liskij iz 5. brazreda dečko je koji

pobjeđuje. Prvak jedržave u informatici

za pete razrede, atrenutačno sepriprema i za

državno natjecanjeiz geografije. Uza

sve to pohađaglazbenu školu, čita, uči jezike,

putuje s roditeljimapo svijetu, ma sve u

svemu još jedangenijalac

iz susjedstva.

RAZGOVOR VODILI: Luka Gotovac i Robert Rogina, 5. a

genijalcigenijalci

genijalci

Kakva je to igrica Sims 4?

Pa biraš zemljište gdje ćeš gra-diti kuće, dućani, tvornice,infrastrukturu, ceste.

Gradiš cijeli grad?

Da.

Tko te je pripremao za natje-canje iz informatike?

Profesor Pavić, a išao sam i nainstrukcije na Jarun, u Zagre -ba čki računalni savez.

Pomaže li ti netko kod kuće?

Pa, ne baš. Tata mi je pomogaosamo u jednom dijelu, pokazaomi je kako izračunati kut.

U čemu je bit rješavanjainformatičkih zadataka?

Treba znati određenekomande, kako ih napisati,kojim redoslijedom i sličnestvari.

Što voliš čitati, Mihaele?

Pa, najviše volim čitati raznefaktopedije, enciklopedije, ali istripove i neke časopise.

Koji ti je najdraži časopis?

Trenutačno Enter.

Sviraš li neki instrument?

Da, sviram klavir, htio bih na u čiti svirati i gitaru, ali jošnisam počeo.

Koju glazbu najviše voliš?

Svakakvu, nemam baš nekuomi ljenu.

Dakle voliš i cajke?

Ha-ha-ha, to izbacite iz razgovora.

Ovo je bila mala humorističnastanka, a sad idemo nasljedeće pitanje: što radogledaš na televiziji?

Emisije o znanosti, na jednomnjemačkom programu, zatimneke crtiće i tako…

Koji su ti najdraži predmeti uškoli?

Matematika, informatika, glaz -beni i geografija.

Imaš li vremena za igru i kojisu tvoji hobiji?

Nemam neki određeni hobi, alizapravo uvijek volim neštoraditi, na primjer origami.


genijalci

Dakle, voliš nešto stvarati?

Da.

Pobijedio si i na županijskomenatjecanju iz geografije. Kojije tvoj recept za uspjeh?

Ponajprije smirenost.

Zašto si istaknuo bašsmirenost?

Zato što me nikad ne hvatapanika da nešto neću znatiriješiti. Važno mi je da samsudjelovao.

Dakle, nemaš tremu?

Ne.

Reci nam, Mihaele, koliko dnev -no vremena provedeš učeći?

Oko sat vremena.

Toliko utrošiš samo za škol -ske obveze ili su tu uključenai pripremanja za natjecanja?

Toliko mi treba za školskeobveze.

A kad se pripremaš za natjecanja?

Onda ipak malo više, sat i poldo dva.

Izgleda da si jako organiziran,kako izgleda tvoj školski dan?

Ujutro ustajem oko šest, takoimam vremena popiti kakao,obučem se spremim se zaškolu, provjerim jesam linapisao sve zadaće, onda odemu školu, na nastavi samnajčešće 6 sati, poslije imamglazbenu, utorkom, srijedom ipetkom, tu je i izborna nastavaiz njemačkog, navečer imam…

Dobro, već nas boli glava, recinam baviš li se nekim sportom?

Ne, ali volim voziti bicikl, rolatise, igrati košarku.

A čime bi se želio baviti kadodrasteš?

Računalima.

Budi malo precizniji, želiš libiti profesor informatike uškoli ili možda programer?

Mislim programirati razne pro-grame, softvere i slično.

To bi bilo sve za danas, hvalati, Mihaele. Zapravo imamojoš jedno pitanje, pravo pitanje:u koga si se zaljubio?

Rez! �


genijalcigenijalci

genijalcigenijalci


Leone, tko te naučio igrati šah?

Tata.

A kakve veze tvoj tata ima sašahom?

Pa moj je tata nekada igrao.Tre nutačno je šahovskiprvokate gor nik, a bio je i majs-torski kandidat.

Bio? Zar je izgubio titulu?

Kada ste tek učenikprvog razreda,

a s lakoćom, onakokao za doručak,

smažete zašahovskom pločom

protivnike stariječetiri-pet godina,

onda zaslužujete davas zovu "malim

genijalcem". Eto, upravo takav jeLeon Livaić iz 1. a,

za naše pojmovemali šahovski

majstor.

Da, jer nije igrao na turnirima i

sada je samo prvokategornik.

Tata više ne igra?

Bio se naljutio kad sam ja dos-

pio na rejting-listu, a on nije,

pa je počeo ponovo igrati.

Rekao si da te tata naučio

igrati. S kim si najviše igrao?

Na kompjutoru. Prvo sam igraos najslabijom, pa s drugomrazinom, pa s trećom, sadaigram s četvrtom razinom.

Reci imaš li neku šahovskukategoriju?

Nemam kategoriju. Sad ću ićina prvenstvo grada, možda ćutamo dobiti četvrtu kategoriju.Ako budem imao dobar rejting.

MAJSTORCRNO-BIJELIH POLJA IZ 1.a

RAZGOVARALA: Dea Kralj, 8. b

kompjutorom.

Igraš li i s nekim iz razreda?

Imamo šah u učionici pa sadaigramo svaki dan.

I što kažu ovi iz razreda? Imali u razredu neki dobar igrač?

Ne baš. Ali znaju vući figure.No ne znaju otvaranja.

A ti već znaš otvaranja? Kojaotvaranja poznaješ?

Recimo, francusku partiju,sicilijanku _ to najradije igram_ četiri konja i kraljev gambit.

To su nazivi šahovskihotvaranja?

Da. Znam još i damin gambit.

Reci mi što te privlači šahu?Što ti je zanimljivo kod te igre?Samo to što pobjeđuješ druge?

Ne, zgodna mi je to igra.

Jesi li imao tremu kad siigrao na prvenstvu Zagreba?

A što je to trema?

Mislim, jesi li se bojao?

Ne.

Koliko si imao protivnika naprvenstvu Zagreba?

Šesnaest, a igrao sam devetpartija, u osam sam pobijedio,jednu remizirao.

Imao si osam i pol bodova izdevet partija, onda si ti praviprvak, nema zbora. A hoćeš linama pružiti čast i odigrati snama jednu partiju?

Ovaj razgovor završili smo snekoliko revijalnih partija ukojima je mali genijalac Leonbez problema slistio protivnikeiz 5. b razreda koji su se sluča-jno zatekli u knjižnici, gdjesmo vodili ovaj razgovor. Samonaprijed, Leone! �


genijalcigenijalci

A reci kad je tata primijetioda dobro igraš šah?

Kad sam došao na rejting-listu.

Kako si uopće dospio na rejt-ing-listu?

Tako što sam igrao na turniru,postigao dobar rezultat i dospiona rejting-listu.

A tko te prijavio na turnir?

Mama i tata.

Mama je isto šahistica?

Ne, ali zna vući figure. Lošeigra, ali zna vući figure.

A znaš li da je tvoj tata neka-da igrao za školsku šahovskuekipu i bio prvak naše škole?

Znam, pričao mi je.

S kim najviše voliš igrati?

Igram s tatom, a kad tate nemadoma, onda igram za vježbu s

Iako sam prvi puta otišla nasastanak novinarske dru -žine s velikom knedlom u

grlu, vrlo brzo sam se privikla is velikom željom, radošću ivoljom svaki put dolazila na sas-tanke.

U početku je to izgledalo kao ina svakome početku, maloplakanja zbog onih koji sunapustili školu, pa tako i nov-inarsku, malo zadovoljstva zbogpridošlica, trema novih članovai isprva neugodna tišina. Ubrzoje atmosfera postala bolja.

Dok bismo onako pričali nešto osebi, u stilu alkoholičara na sas-tanku terapijske grupe za odvi -kavanje, kada svatko mo ra od -govoriti na pitanje kako se zove,kako je počeo piti, zašto mu tosmeta i kako mu ostali mogupomoći _ nastajale bi no veteme… Netko se bavi nekimsportom _ paf! _ evo nove temei novog intervjua; netko pišepjesme, priče, članke i slično _ ievo opet nove teme. I brzog po -punjavanja literarnog dijelačasopisa.

U te tri godine naučila sammnoge stvari, a pogotovo onu:ako rad napišeš prebrzo _ profe-sor će ga zagubiti, ako ganapišeš prekasno _ neće ući uZoru, pa ti je vjerojatno posaopropao. Ali, naravno, naučilasam i one stvari bitne za životnovinara: što je reportaža, čla -

nak, osvrt; piše li se intervju iliinterview, ka da je krajnji rok zapredaju rada, koji je posao ured-nika itd.

A nakon napornog utorka ičetvrtka (dovoljna je samojedna riječ: fizika) profesor inovinarska bili su najbolja mo -guća terapija i najbolji psihić nasvijetu. Samo kažeš što te muči(al' ipak ne previše toga) i evo,iz toga se opet možda rodi nekanova tema (za one kre ativnije).

Meni osobno jedan od najboljihosjećaja bio je onaj kada znaš dai tako sitan i malen, tek učenikjedne osnovne škole,ipak mo žešutjecati nanešto. Re ci -mo pi sa njemteksta za nekupri re dbu, ili slično.

Najviše će mi ne do sta -jati (tj. već mi ne do -staje) onaj osjećaj dasu "sve oči na meni"kad bih ula zila uknjižnicu s veli -kom torbom, spu -stila je na pod, aprofesor bi me sasmiješkom do če ka o, rekao mi da sjed-nem i pitao me gdje sunove ideje… U sjećanjuće mi ostati i oni džepićiu knjižnici i zaduživanjeknjiga (ha-ha najbolja zabava

kad je gužva i svi trebaju profe-sora).

I naposljetku, pamtit ću zabavui zajedništvo iz kojih na koncuiziđe nešto čemu se mala djeca,malo veća djeca, profesori iroditelji vesele i što sa zado-voljstvom čitaju.

Ne ostaje mi ništa drugo negoda vas sve pozovem da se pri -ključite svemu tome i pro ve de -te svoje dane (zatočeništva) uosnovnoj školi na (jedan od)najbolji(h) mogući(h) na čin(a).

Pozdrav,carpe diem

(iskoristi dan, za onekoji još ne znaju latinski,

a naučit će jednoga dana)! �


novinarska

Novinarska

godinu dana poslije

Ana Vlah, 1. razred VII. gimnazije

�Ivan Radman, 4. b

15Zora / br. 48 Zorin literarni kutak

literarni kutakzorin48

�Viktorija Kolarić, 6. a

LJUBAV ZA

VUKOVARBio sam jednom u mrtvom gradu.Ubili su sve kuće u njemu.Vidio sam i vodotoranj.I njega su ubili.Ni stabla, ni ptice nije bilo.

Bio sam jednom u mrtvom graduna Dunavu...Što je tajila njegova dubina?

Ujak nas je vodio na Ovčaru.Moj ujak koji je nekada imao kuću.Ali i njega pohodiše ubojice kuća.

Bio sam jednom u mrtvom gradu.Na dvorištu moga ujaka _ živa jabuka!I moja ljubav za Vukovar,Kao stablo jabuke _ oživje.

�Josip Kocen, 8. b

POBJEĆI

OD ŽALOSTINoćas sam inspiriran tugom,noćas sam slomljen u samoći,noćas sam umoran od želja,tako bih htio nekamo poći.

Noćas, u melodiji tišine,noćas vezana su mi krila,dok misli se moje bore,sve brže kuca mi srce.

Noćas želim upoznati život,i pobjeći noćas od žalosti,pobjeći od jednoličnosti,jednobojne su moje tuge.

Noćas želim prkositi željama,noćas imam odličan plan,noćas, ne sutra, nego noćas,samo da vidim Vukovar.

�Leon Stanić, 8. b

DOMOVINIOjećam miris proljeća,visoko na nebu kruže lastavice,golubovi pozdravljaju Kaptoli Jelačićev trg.

Tamo, na jugu, kriče galeboviiznad najmodrijeg morana svijetu.

Na lađici vijori zastava,crven-bijeli-plavi.

Osjećam treba još dodatizlato slavonske pšenice,zelenilo zagorskih brjegovai pitomost međimurskog krajolika _

i dobrotu ljudi.

To je moja Hrvatska.Domovini darivam od srcacrveno licitarsko srce _

i svoje srce.

�Robert Rogina, 5. a

PRIČASTARE MASLINE

Stojim na dvoru.Sama.

U daljini krik galeba.I crkvena zvona.

Ponosno stojim i razmišljam.Pitam se gdje su one ruke koje me brižno zasadiše?

Gdje su one ruke koje me godinama zalijevahu?Gdje su ruke koje u mojim plodovima uživahu?

Koliko dana i noći, koliko mjeseci i godina.Koliko bura i nevera, koliko sunca i znoja.

I tako iz dana u dan.Tonem u san.

Krik galeba, crkvena zvona i ja.

�Petra Luštica, 7. c


�Dominik Kramar, 6. b

�Luka Milošević, 6. b

�Amar Duro, 6. b


�Tamara Knežević, 5. a

�Martina Buljat, 8. b

�Lovro Hižman, 6. b

SVE ŠTO VOLIMVolim

igru i slobodu.Volim

roditelje i prijatelje.Volim

ljubav i sklad.

Kao ptica slobodna želim poletjeti.Kao vjetar s lišćem želim se poigrati.Želim kao sunce u svačijem oku zasjati,i bezbrižna zauvijek ostati.

�Helena Grahovac, 6. b

ČarobnojutroUjutro se budim

u sobi okupanoj zlatom.U ušima mi zazvone

zvuci predivne pjesme koju sam jučer svirala.

Veselim se kao ptičicakoja se sprema zacvrkutati

prvu proljetnu pjesmu.

Jutarnji poljubac majkeizmami mi osmijeh na lice.

˙Iz kuhinje se širimiris bijele kave.

U pozadini veseli žamor oca i brata

�Tomislava Cvitić, 6. b

MOJA MAMAMoja mam je lijepa, nježna, dobra i vesela.

Lice joj je nasmijano i rumeno.Oči su joj zelene i tople.

Njezina kosa je plava i kratka.Ruke su joj nježne i meke.

Ja volim svoju mamu.

�Monika Mančeski, 1. a

RADO SE DRUŽIM S BAKOMMoja se baka zove Ljuba. Ona živi u Šujici s ujakom i ujnom. To je malo mjesto sa samo dva

dućana. Mi živimo u centru. Pokraj naše kuće je puteljak koji vodi do crkve. Tu je još i rijeka Šujicakoja se na suncu bljeska poput dragulja. Ima i puno beskrajnih pašnjaka i starih kuća. Moja baka jestarica i ima 82 godine. Teško hoda, a kada hoda, pomaže se hodalicom. Slijepa je od prije godinu ipol. Ima naborano lice, na glavi uvijek nosi crnu maramu i uvijek je odjevena u crno. Kosa joj je sije-da. Baka ima svoju sobu. U njoj ima veliku fotelju u kojoj sjedi poput kraljice i veliki smeđi stol zakojim svi mi ručamo. Ima i ormarić na kojem stoje obiteljske fotografije i božićne čestitke koje joj jarado čitam. Rado joj dolazim u posjet. Ona živi daleko i ne mogu joj često dolaziti, pa mi je zato jošdraže kada ju vidim.

Spavam u sobi pokraj njezine. Ona se jako ranobudi. Uvijek ju netko od odraslih mora doći pos-jesti u fotelju. Kada se probudim, prvo navratim knjoj. Lupam nogama da bi me čula. Onda ona viče: "Ko to tuda bata?!""Ja, kume, ja", odgovaram joj."Nemoj mojih pilića!" opet viče ona."Neću, ne do Bog!" uzvraćam ja.

Onda se baka počne smijati, pa se ja počnemsmijati i onda se svi smijemo.

Uzmem ju pod ruku i onda se prošećemo posobi, kroz hodnik i izađemo na balkon. Baka imazvonce. Uvijek kada nešto treba, a nikoga nema ublizini, ona zvoni. To sitno zvonce zvuči poputzvona na aerodromu. Ja sam najmlađi pa svi uvi-jek mene pošalju da pogledam što treba baki."Što je bilo, bake?" pitam ja."Zatvori prozor, popuhuje!" viče ona.Drugi put sve isto, samo što baka viče:"Pojačaj radio!"

Baka ne voli muhe. Svima govori da ih otjeraju. Ja ih ubijam.Meni je to zabavno, a baka je sretna. Uvijek kada ubijam muhe, ona govori: "Jesi li ju, jesi li?"

Rado sjedim kod bake i pričam joj kako mi je u školi u Zagrebu, onda ona meni priča priče izsvoga djetinjstva: kako je čuvala razigrane ovce, kako bi zimi pao veliki snijeg pa nisu mogli u školu,kako bi rijeka Šujica poplavila polja, kako su se igrali na prostranim livadama i kupali se u bisernočistoj rijeci, kako bi navečer uz treperenje petrolejke pričali priče i još mnogo toga što mi se ne danabrajati. Sada mi se bakin život čini predivan poput bajke. Jako volim njene priče.

Ona je jako pobožna. Cijeli dan u ruci drži krunicu i čim mi odemo, ona se moli. Na radiju slušasamo Radio Međugorje, a televizor upali samo kad je misa. Kada se vraćamo u Zagreb, ona jakoplače. Ujko je sagradio novu kuću pokraj rijeke. U njoj će baka opet imati svoju sobu. Ispod bakinaprozora je jabuka. Tu jabuku svi vole, a posebno baka, mama i ujko.

Radujem se Božiću jer ćemo ići k baki. Također se veselim i ljetu, i već zamišljam kako s bakinaprozora berem rumene i sočne jabuke. Bilo mi je lijepo, a znam da će mi biti i još ljepše družiti se sbakom, jer ćemo sada biti u prirodi pokraj rijeke. Jedva čekam!

�Tomislav Ante Brnčić, 6. a


�Marko Begić, 6. b.


ZIMAOpet se bijele pahuljice množe,Sa snježnog neba se spuštaju.

Sva djeca na svijetu znajuDa nam zima treba doći.

Još nešto znaju dječica dragaI to im srca opaja.

Svako dijete dobit ćeOno o čemu sanja.

�Kristina Krupljan, 4. b

Priča o BožićuVolim duge, hladne zimske večeri, kada mama i ja skuhamo čaj,

pripremimo keksiće, umotamo se u deke i pričamo. Dok se tata nevrati s posla kući, često mi mama priča priče koje je njoj pričalanjena baka, moja prabaka. Pričala mi je tako i o božićnim običaji-ma. Najviše mi se svidjela priča o slami. Slamu je na Badnjak ukuću donosio netko od muških. Ta se slama stavljala na stol uobliku križa. Onda bi se na stol stavio stolnjak, a ostatak slame bi seprostro pod stol i po podu. Toj slami najviše su se veselila djeca, jersu te noći mogla spavati na njoj, kao mali Isus. Za djecu je to bilopravo veselje, valjali su se po podu da ih cijelu godinu ne bole leđa.Djeca su i kitila bor, zapravo obično neku smreku. Stavili bi je u kutsobe, a onda je kitili pozlaćenim orasima, češerima i jabukama.Ponekad bi se našao i neki bombon umotan u foliju. Mama kaže dasu se ti bomboni zvali salon-bomboni (zgodno!). Ispod bora bile sujaslice. Ukrasi na boru bili su jako skromni, takvi su bili i darovi zadjecu: nekoliko jabuka i naranča. Što bi djeca danas rekla na takvepoklone?. Mnogi bi se smijali.

Ima još puno, puno običaja vezanih za Božić. Recimo odlazak napolnoćku u saonicama. Zar to nije kao u bajci? Ponekad mi je žaošto ne živim u tom vremenu, ali i ovako mi je lijepo _ uz čaj, dekui keksiće. I priče što se prenose s koljena na koljeno.

�Hana Duhaček, 5. b

�Lea Opašić, 6. b

ZAGREB ZIMIPlanina je Medvednica,

kao zimska kraljica,ogrnula bijeli šal

baš kao da će na bal.

Plešu bijele pahuljice,već su bijele sve ulice,

bijel je i Maksimir,ispod lista spava žir.

U ljudima tuga neka,jedan starac tramvaj čeka.

Ciča zima, vjetar huji,u daljini tramvaj bruji.

Bijel je Zagreb, bijel je sav,bijel je i kralj Tomislav.

�Tihana Maljković, 4. b

�Mirna Vrsaljko, 5. b


JESENČupavi grmići šapuću

da ne probude pospanušumu.

Srna se grijena zadnjim zrakama sunca.Hladno gnijezdo ostalo je

pustoi čeka da se vratenjegovi stanari.

�Lea Opašić, 6. b

JAGLACKad sunce na jaglac

svoje zrake baci,cijeli požuti

kao u nekoj bajci.

Cvijeće je procvalo,livada se budi.

Proljeće je počelo,viče drveće u šumi.

�Nevena Cukrov, 4. a

�Petra Bartol, 5. a

VJETARVjetar kroz grane

razmiče žuto lišće,mjesec se žuti.

�Mia Perić, 5. b

ZIMAZima ledi zrak.

Lišće smrznuto pada,Ptica više nema.

�Sven Tkalčić, 5. b

�Petra Bartol, 5. a �Tena Kurjaković, 8. b

�Paula Matković, 5. a

MASLAČAKŽuti maslačak

nasred livade stoji _

leptire broji.

�Lea Rački, 5. b

ŠAFRANKad se šafran probudi,

Svi mu viču:_ Zdravo!

Proljeće je počelo.Vidimo se na balu.

Proljeće mu šivahaljinicu malu.Bit će najljepši

na proljetnome balu.

�Nika Treščec, 4. a

�Mihaela Gudelj, 5. a

RED INERED UMOJOJGLAVI

U mojoj glavi red rade samomama, tata i baka. Stalno ihmoram slušati, a oni menenikad. Prijeđimo na stvar.

Jučer smo pisali test izprirode i dobila sam 3. Mamakaže da sam sama kriva, a jamislim da je on. Onaj koji megleda pod svakim satom, onajkoji mi uvijek šalje pisma, odkojeg svake godine dobijem darza Valentinovo.

A ime mu je tajna. Tajnakoju znam samo ja.

Drrrrrr! Nera, probudi se,zvonilo je!

�Nera Fodor, 4. b


�Luka Milošević, 6. b

�Dora Španec, 5. a

Priroda i ja

se volimoJesen je prava slikarica. Uzela je kist i obojila prirodu toplim

nijansama smeđe, žute i crvene boje. Moje srce radosno kuca jerosjeća toplinu koju mi priroda pruža. Ona me zove i smiješi mi se.Kad sam umorna, ona me kao prava prijateljica utješi i opusti.Mogla bih ju neprestano gledati i uživati u njezinoj ljepoti. Volimkoračati stazama parkova koji su prekriveni šuškavim tepihom odlišća. Ono šušti pod mojim nogama i podsjeća me da pogledam ugole, sive i pomalo promrzle grane stabala. Sigurno im je hladno.Želim ih ugrijati pjesmom i toplinom svoga srca. Prislonim uho uzstablo i osluškujem mu otkucaje srca. Njegovo srce kuca sve spori-je i sporije. Sigurno se priprema za dugo razdoblje hladnoće. Volimsvoj mali park i njegova prekrasna stabla, koja su kao jedna velikasretna obitelj. Ta velika sretna obitelj pruža beskrajnu ljubav menii svima nama. Postanimo i mi prijatelji te sretne obitelji i uzvrati-mo joj ljubav. Priroda nas voli, ali nas upozorava da i mi nju volimo,da joj ne nanosimo bol. S njom živimo i dišemo. Ona nas hrani.Priroda mi je u svako godišnje doba jednako lijepa.

Gledam je u ove hladne dana i osjetim da se jako umorila jernam je kroz proteklo vrijeme dala puno radosti. Želi joj ugodanodmor i miran san. Ugodan i miran san želim i stablima u parku.Kada budem u njemu, samo ću ih tako pozdraviti. Želim svima kojiprođu ovim putem da budu dodirnuti ljubavlju ovoga parka.

Volim prirodu, svojega anđela čuvara, koji smišlja kako da meiznenadi i očara svakoga sljedećeg dana.

�Ivana Salač, 6. b

�Lovro Hižman, 6. b

�Nikolina Sabljak, 8. b


MOJE PONAŠANJEMislim da je moje ponašanje vrlo pristojno. Tijekom ove školske godine postiglasam velik uspjeh. Vrlo sam zadovoljna sobom. Mislim da sam puno naučila i u

školi postigla ono što sam željela.

Veoma sam zadovoljna svojim pona -šanjem. Mislim da sam pametna, pristoj-

na i kulturna. Sigurna sam dasam se u školi ponašala pris-tojno i kulturno. Dobra samučenica i vjerujem u sebe.

Postigla sam željeni uspjeh.

Željela sam postići to što sampostigla.

�Pavica Bilić, 2. b

DOSADAKod mene se dosada rijetko pojavljuje, ali se i to

događa. Tada se osjećam mrzovoljno i ništa mi se ne daraditi.

I kad mi je dosadno, imam što raditi, ali kao da neželim. Samo sjedim, gledam u prazno i govorim da mije dosadno. Uvijek se pokušavam riješiti dosade tako danešto radim. Ne volim tu glupu dosadu zato što trošimvrijeme ni za što. Dosade se rješavam tako da neštoizmislim i onda to jednostavno napravim. Nekim jeljudima sve što rade dosadno i sve gledaju s pogrešnestrane. Sve treba gledati s pozitivne strane, a ta je dacijenimo ono što radimo i da to smatramo zabavom, ane dosadom. Jer ako sve smatramo dosadom, imat će -mo praznine u životu i uzaludno potrošenih trenutaka.

Ja mislim da se dosade treba rješavati nečime štovolimo i da se oko toga što radimo zaista potrudimo.Dosadno je onome tko želi da mu bude dosadno i tko nezna što bi radio.

�Valentina Tadić, 4. b

�Anamarija Trobradović, 5. a

Što je bolje?Praznici su,

gledam televiziju.

Sestra je na internetu,na Stardollu.

Želim na kompjutor,ali baka dolazis čokoladama.

�Katarina Buljat, 6. a

STVORENA ZA RADOSTZnam da sam došavši na ovaj svijet stvorena za radost.

Kad se to dogodilo, moji mama i tata bili su najsretniji. Pričali su mi da su jedva čekali da se rodim iuljepšam im život.Kad me prvi put vidio, moj djed je rekao da ću biti nešto posebno. Ja sam djedova i bakina radost.

Radost sam i svojoj teti, koja me obožava i zove svojom princezom.Kao mala djevojčica bila sam vesela, razigrana i kuštrava i širila

sam svu radost svijeta gdje god da sam se pojavila.I u školi sam radost _ kako i ne bi kad imam dobre ocjene,

učim i imam prijatelje. To je radost.Radost je živjeti, radost je voljeti, radost je družiti se,

radost je veseliti se.Znam da sam stvorena za radost.



�Katja Pernarić, 8. b

POGLED USVEMIRNoć... tako tužna i povrijeđena.Samo ja znam zašto.Nagledala se ona boli i patnješto ih svijet učini njenoj majci Zemlji.

Kao da sam sama na ovomeokrutnome svijetu,pogledah u visine, u visine...Tu je moj brat, uvijek za mene,pjevuši mi tihu uspavanku,milujući mi obraze hladnim zrakom.Evo i sestrica mojih dragih!Ni one ne škrtare na darovima ljubavi.U trenu postadoh bolja.Nema granica ljubavi... shvatih.

�Carla Rossa, 8. b

�Marina Kukić, 5. b

SNIMATELJICAKamermani ili snimatelji su ljudi koji rade na televiziji. Oni snimaju filmove, serije i razne emisi-

je. Njihov posao je lijep, zanimljiv, ali ponekad i opasan. Da sam ja snimateljica, otputovala bih uAustraliju i Kinu. Tamo bih snimala koalu i pandu. Snimala bih kako jedu i spavaju. Možda bih snimalakonje i ostale životinje. Hranila bih ih, jahala i mazila. Ja volim koale zato što imaju crno-bijeli rep ijako meku dlaku., a pande volim jer u nekim trenutcima znaju biti jako smiješne. Emisija bi bila nami-jenjena djeci svih uzrasta i podučila bi ih da životinje treba čuvati.

�Stella Karamatić, 2. b


SLON I BUBAMARABubamara: Hej, gospodine slone!

Slon: Molim, što hoćete?Bubamara: Hoćete li se igrati?

Slon: Ne, hvala!Bubamara: Ali zašto ne? Letjet ćemo s cvijeta na cvijet.

Slon: Slonovi ne mogu letjeti.Bubamara: Mašite svojim velikim ušima.

Slon: To je dobra ideja!

I tako su letjeli s cvijeta na cvijet.

�Danijel Atlija, 1. a

KUNAMoja je baka često odlazila

na selo u svoju kuću. Kad bi sevratila, uvijek nam je pri čala dane može spavati zato što kunetrče po tavanu. Ja sam imalačetiri godine i ni sam znala dapostoji životinja koja se zovekuna. Jednom, kad sam sbakom putovala na selo, upi-tala sam je pri lično glasno:"Bako, kakvi to novci trčepo našem ta vanu?"

Baka me začuđeno po -gle dala i upitala: "Ka kvinov ci, o čemu to gov-oriš?" A ja odgovorim:"Pa oni zbog kojih nemožeš spavati."

Tada se baka sjeti da je japitam za kune. Objasnila mi jeda su to šumske životinje kojesu nekoliko godina prezimile nanašem tavanu. A ja sam poslijeu školi naučila zašto se našnovac zove kuna.

�Romana Žitnik, 5. a




HAIKU PJESME

Šarena loptana livadi zelenoj

djecu veseli.

�Laura Jurišić, 5. a

Po polju skačebijeli zeko mali.

Leptire lovi.


Ptice u jatulete među oblacima -

u visinama.


Popuhne vjetar.Uznemiri more iLađu na pučini.

�Višnja Radić, 5. a

Proviri sunce,probudi se medvjedić -

pa brzo van!


Prva jesenska jutra.Kiša prorjeđujepjesmu ptica.

�Michelle Romić, 5. a

U proljetnu noćotišao je čovjeksvirajući frulu.

�Michelle Romić, 5. a

Na livadi cvijet žut.Vjetar puhnu _

cvijet odleti.


Otvorena je slavina neba,tisuće kapljica padana cvijetak mlad.


Mrvici kruhaveseli se vrapčić _

zima je duga.


Procvjetala trešnja,zuji žuta pčelica _

miriše jutro.


Kamena kuća,plavo nebo i voda _

slika s mora.


�Hana Šturlan, 8. b

�Tena Kurjaković, 8. b



SvetinjaVoda je izvor života,ona je plemenita i dragocjena.Ona nas hrani,utažuje žeđ.Daruje nam život,ali i nadu.Voda nas ispunjava svjet-lošću,blagoslivlja radošću.Voda je svetinja,ona je Božji darkoji nas pročišćava.

�Ana Maria Đurin, 8. b

VodaŠto li je riječ za djelo?

Što li je kap za vodu?

To je smjer za put

koji je odredio On.

Koja je razlika izmeđukapi kiše i potoka,rijeke i jezera,mora i oceana?

Razlika je u veličini vala,a cijena je jedinstvena:plaća se ljubavlju,baš kako je i stvorena.


ÈAROLIJAKap po kapSestrica naša vodaPostaje dioČarolije bajnog slapaKoju ne vidi oko,Ali čuje srce.

�Lucija Milošević, 8. b �Antonia Kajić, 5. b



KAD DVAUPITNIKASE SPOJEKad dva upitnika se spoje,

oni simbol ljubavi kroje.

Upitnici uvijek isto pitanje roje:

Voliš li ti mene, milo moje?

�Matej Gotovac, 3. a

LJUBAVSVUDAOKO NASLjubav je svuda oko nas. Ljubav jekao vjetar što dođe i prođe, pa opetdođe i tako neprestano. Možeš sezaljubiti preko noći i sanjati ljubav.Ta ljubav u glavi stalno nered pravi.Kad se sve u glavi smućka, vrijemeprođe u sekundi, pa ti priznaš ljubavsvoju.

Ta ljubav traje vječno, zauvijek.

�Kristina Krupljan, 4. b

Livada plešeModro se nebo zaljubilo u šumu,

a ona njemu radosno pjeva.Najprije tiho, mirno...

no začas vesela se pjesma čuje.Svaki otpali listić i meka mahovina,

kao veseli dječji zbor,pjesmi se pridruže.

I livada, prostrana, zelena, prekrasna,glazbom prirode ponesena,

zapleše.

�Kristina Stipaničev Mustapić, 6. a


�Carla Rossa, 8. b

�Anamarija Trobradović, 5. a



SUNCE PUTNIKTi, Sunce nebeskim morem ploviš,

morem bez valova, otoka i luka.Kada nestane dan, ti odlaziš.

Zašto i kamo?Čija te odnosi ruka?

Ti činiš da trava rastei cvijeće se veselo smiješi.Mrava budiš u truloj grani,

uzorane brazde griješ.

Znam...noću ideš nekome drugom sjati,buditi ribe nekih drugih mora.

Kad ujutro krenem svojom cestom,molim te, Sunce, opet mi se vrati.

�Josip Kocen, 8. b

OBLACIOblaci, veliki i mali,krivudavi i vijugavi,odjednom su zastalii sunce sakrili.

A onda je oblak crniispustio pljusak ljetni,poslije duge, duge sušesvi smo bili vrlo sretni.

A zatim je opet sunceobasjalo sve vrhunce.Oblačići, snježni, bijeli,po nebu se razletjeli.

I baš kao stado maložurno idu, valjda kući,što ih iza brda čeka,pitanje ih teško muči.

�Tihana Maljković, 4. b

�Antonela Taleski, 5. a



ZVIJEZDENakon danaostavilo je suncesvoj prah na nebu,a starac mjesecprosuo ga svojimčarobnim rukamau mraku.

Zasvijetlile su zvijezdekao tisuće svjetiljčica,tisuće čuvara neba,

kao odsjaji duša zemaljskih,kao brižne oči nebeskeuprte u nas,naše snove i želje.

A mi širimo ruke,podižemo pogled u visinu,pa želimo biti baš kao one.No negdje u dubini dušeznamo,u djeliću srcaosjetimo i shvatimo:MI SMO I SAMI - ZVIJEZDE!

�Dea Kralj, 8. b

�Tena Kurjaković, 8. b


OGANJHodam kroz noć,Oko mene je tama.Ne vidim.Moji su koraci nesigurni,Spotičem se iPadam.

Odjednom ugledahsvjetlost.Podignem seI sigurnim korakomkrenemPrema ognjuKoji si Ti zapalio.

�Martina Buljat,8. b

�Marina Kukić, 5. b


PASJI

ŽIVOTMoje ime je Maza. Ja sam

pas, križanka pinča i terijera. Mojavlasnica je Dora i ja sam vrlo cijenje-na u njezinoj obitelji, zbog svog umil-javanja koje svi vole. Opisat ćujednu tipičnu subotu u svomeživotu. Budim se oko pola devet,nakon desetak sati sna, tedoručkujem. Zatim se opetvraćam u krevetić, namjestim sidekicu i drijemam još nekih petnaestminuta. Sad već stojim pred vratimaDorine sobe i cvilim dok mi ne otvore vrata.Ušla sam, popela sam se Dori na trbuh i dašćem.Ona se budi i govori mi da siđem, da se probudila i da mismrdi iz usta. Odlazim u kuhinju nešto pojesti i napiti se vode.Ponovno idem spavati. 9.30 je i spremam se u šetnju s Dorinom mamom. Dorame nagovara da počnem frktati, što ja poslušam, a onda se svi smiju. Dora me zatim obuče u moj"motoristički" kaputić i stavi mi ogrlicu. Kada me baka i Dora isprate, krenem u krug oko livadicezajedno s Timijem, kojeg vodi Marina. Marina je prijateljica Dorine mame, a Timi je njezin pas,križanac maltezera i terijera. On je moj najbolji prijatelj. Vani šećemo pola sata, uvijek istom stazom.Timi i ja naganjamo mačke, lajemo, trčimo, skačemo po snijegu i zabavljamo se. Kada dođem kući,operu mi šape pa opet odem spavati. Dora me budi i dresira, a to naročito volim jer me uvijek nagrađu-je psećim kolačićima. Prvo moram sjediti, pa plesati i onda dobijem frolic - svoj omiljeni pseći keksić.Potom spavam još pola sata, a onda me bude mirisi ručka. Pristojna sam i čekam podalje od stola, alizapravo fiksiram pogledom onaj slasni odrezak na tanjuru. Poslije ručka još malo spavam do 16.30.Potom idem u poslijepodnevnu šetnju. Timi i ja ponovno se zabavljamo i igramo na livadici. Imamjednu ružnu uspomenu s te livade. Kad su me šetale Dora i njezina prijateljica Romana, jedna velikakujica, zvana Tena, skočila je Romani na leđa. Krenula sam ih braniti od napada. Tena me je tako jakougrizla za vrat da mi je išla krv. Stigla sam joj samo malo očerupati rep. Ali ipak volim šetati tom livadi-com jer s nje imam i lijepih uspomena. Oko pet smo ponovo kod kuće, brišu mi šape. Drijemam iodmaram se do pola devet. Zatim večeram pa se malo igram. Nakon sat vremena izlazim van s Doromi njezinom mamom u šetnju. Najviše volim večer, jer u to doba dana nema puno pasa pa me puste bezuzice. To je meni tako divno, samo trčim, skačem, vrtim se i njuškam. Radimo doista veliki krug, trebanam skoro cijeli sat da ga prijeđemo. Putem često nailazimo na ljude u crnoj odjeći, njih se stvarnojako bojim pa lajem od straha i tražim utočište iza Dore. Mrzim i one ogromne pse koji me napadaju.Kad se vratimo kući, gledam televiziju dok ne zaspim. Tako izgleda moja uobičajena subota. Moj ježivot divan. Imam sve što mi treba. Dani su mi ispunjeni zabavom. Ljeti idem na odmor u vikendicupokraj rijeke Kupe i često posjećujem prodavaonicu za kućne ljubimce, a vikendom sam u Samoboru.Hranim se najboljom hranom, često dobivam nove igračke i svi me maze. Kad se bojim, tješe me,umiruju i brane. Volim svoj život, svoje "vlasnike" i prijatelje. Ipak nešto me muči: ježevi. Izgledaju mizabavno, hoću se s njima igrati, ali taman kad ih želim ponjušiti, oni se pretvore u klupko bodlji.Unatoč ježevima, pasji je život sjajan. A možda me i ježevi jednom zavole.


�Helena Grahovac, 6. b


televizijatelevizija

Subote su za mene, uče -nicu, sasvim obične,ba rem većina njih.

Jedna nije bila takva, jer sam tesubote pošla s Monikom Bra -darić u obilazak HRT-a. Monikaje televizijska novinarka koja sasvojih tridesetak kolega radi uredakciji HRT-ove emisije "Do -bro jutro, Hrvatska". Upravo za -to naše prvo odredište bila je so -ba 2086 na drugome katu. Kadsmo ušle, mislila sam da je taredakcija prilično velika, ali kas-nije sam vidjela i veće. To jejedna ugodna prostorija, kojadoduše nije najmodernije ure-đena, ali nema veze, jer mi je itakva bila zanimljiva. U njoj,

kao i u većini drugih, postojikutak za pregledavanje snimlje -noga materijala. Tu je monitor,slušalice, te uređaj koji novinarizovu "skop" (skraćeno od video -skop), u koji se stavlja snimka.Nakon snimanja na terenusnimka tek u tom kutku dobivaoblik reportaže. Nakon pomnograzgledavanja redakcije uputilesmo se labirintom beskrajnihtelevizijskih hodnika do kafićakojeg svi zovu "Trg". Dok smosjedile, promatrala sam njegovizgled: rasvjetne stupove, kame -ne ploče, egzo ti čne biljke,zidove poput zgrada s prozori-ma, te veliko metalno stubište _

sve ono što ga čini pra vim tr gom.

Nakon kraće stanke popele smose do trećeg kata i prošle jednimod prolaza iznad "Trga". Ti pro-lazi su kao mo stovi jer nemajuzidove i s njih se vidi "Trg", aima ih na desetke u ravnini sastubištem. Stubište seže dočetvrtog kata na kojem su RadioSljeme i Hrvatski ra dio. Mi smokrenule razgledati prostorije in -formativnog programa na tre -ćem katu. Te su redakcije dru-gačije jer su isto dobno i studijiiz kojih se emitiraju "Vijesti".Svidjele su mi se jer su moder nei sjajne, a ondje sam se i oku šala

NAPISALA: Dora Španec, 5. a

HRT-u

PosjetPročitajte kako je naša mala novinarka

zavirila u svaki kutak zgrade naPrisavlju

u "či ta nju vije sti".O bi šle smo i jed -nu veću režiju,pu nu monitora,plo ča s tipkama itonskim pultomza kojim se pro -gram realizira. Či-nilo mi se da samu svemir skom bro-du. Vi djele smo istudio za sniman-je tona, odnosnosinkronizaciju, temali studio u ko -jem se snimalaemisija "Tran sfer".Nakon razgledavanja svega togakrenule smo u montažu kakobismo s monta žerom, gospodi-nom Skrači ćem, složile repor-tažu. U montažama se običnonalazi nekoliko televizora, vide-orekordera i upravljačka ploča.Tamo sam vidjela "čaroliju" spa-janja snimki slike i zvuka kojomnastaje televizijski "članak",odnosno reportaža. Iz ne nadilome koliko je potrebno materi-jala i vremena za samo triminute program.

I kao šećer nakraju pošle smona generalnuprobu zabavnogšoua "Ples sa zvi-jezdama". Na stu -pali su Davor Go -bac, Lana Jur če -vić, Luka Niže tić,te njihove par tne-rice i partneri. Ka-ko je moj favo ritbio Da vor Go bac,bilo mi je za bav -no, ali i pomalotužno, gledati gakako, spo ti čući seo vla stita sto pa la,pokušava plesatikao osta le zvije -zde. Pao je nekoliko

pu ta, no nije seo zli je di o. O Lu -ki i La ni ne mamšto re ći, za ista suplesali izvan red -no do bro i jakomi se svidjela nji-hova iz ved ba. Ia -ko sam oče ki va laveći studio, bio mije doživljaj sve togledati uži vo iza ka -mera. Kada se po -javila Bar bara Kolar

s u vi jačima u kosi,sve je postalo još smje -šnije! Ipak, najviše mise svidio nastup Da vo -ra Bilmana, Maje Šu puti plesačica trbuš nogple sa. Sve u sve mu bi -lo je poučno, lije po iza bav no. Otkrila



samsvi jet televizije koji se ne moževidjeti iz naslonjača u dnevnombo ravku, ono što se događa sdru ge strane malog e krana, beznašeg znanja. Nau čila sam da

sve te kamere, spra ve itelevizijska oprema mo -gu ulje pšati i prikazatidrukčiju stvar nost. Tonam ponekad i tre ba, jertelevizija nam je pona-jprije odmor od svaki-dašnjice. �



RAZGOVAR VODILA: Dea Kralj, 8. b

intervju


Valentina Postnovanovo je lice u našojškoli. Došla nam je iz

velike Rusije, iz daleke pokra-jine Ural, iz grada Čeljabinska.Ne sjećamo se da smo imaliučenika iz tako daleke zemlje,pa smo odlučili od Valentinesaznati nešto o Rusiji i o tomekako se iz hladnog ruba Sibirasnašla u toploj Hrvatskoj.

Valentina, opiši nam svojgrad.

Čeljabinsk se nalazi s istočnestrane gorja Ural, grad je većiod Zagreba, ima preko milijunstanovnika. Kroz grad protječerijeka Mias. Grad je star 256godina.

Kako si došla u Hrvatsku?

Mama se udala za Hrvata iodlučila da se preselimo uZagreb.

Kako si prihvatila maminuodluku?

Nisam bila sretna, nisam tadaništa znala o Hrvatskoj.

Kako su te ovdje đaci prihvatili?

U početku su me neki zadirki-vali jer nisam znala jezik, alisada je dobro. Bila sam zbunje-na kada sam došla.

Je li škola iz koje si došlastroža od naše? Gdje su đacipristojniji?

Škola iz koje sam došla je punostroža. Na satu nitko ne priča,nema šetnje na WC, morašslušati profesore. Tamo mi ješkola trajala od 8.00 do 16.00.,a pismene provjere znanja bilesu svaki tjedan. Tamo sam uškolu morala i subotom, alinešto kraće, do 14.00 sati.

Koji si predmet najviše voljela?

Ruski jezik, jer je bio poprili -čno lagan i zanimljiv. Voljelasam čitati ruske klasike. Imalismo puno lektira, svaki tjedanpo jednu knjigu, a nije bilo kaoovdje lektrira na internetu.Morali smo naučiti i ponekiulomak iz knjige napamet. I ukazalište smo išli češće negoovdje.

Jesi li prepisivala na testovi-ma?

Nisam jer je tamo nemogućenešto prepisati.

Zašto?

Tamo se testovi pišu u pot-punoj tišini a profesori su jakostrogi.

Koje si pisce voljela čitati?

Dostojevskog, Puškina,Tolstoja, Gogolja...

Koji predmet ovdje najviševoliš?

Matematiku, zato što sam nekestvari prije učila, pa sada nemoram ulagati puno truda.

Kako si uspjela tako brzosvladati hrvatski jezik?

Puno sam čitala, gledala tele-viziju, a hrvatski je slavenskijezik, pa mi ga nije bilo teškonaučiti. Razumijem sve, aligovoriti mi je ipak malo teže.˙

Ruskinjau Zagrebu

intervju


intervjuintervjuU koju si školu išla u Rusiji?

U 97. licej. To je privatnaškola, počinje s 5. razredom, azavršava s 11. Kada završiš 11.razred, možeš ići na fakultet.

Koje ti je najdraže rusko jelo?

Pelmeni, to su pogačice odtijesta punjenemesom.

Začim najvišežališ?

Ja bih se ipak rado vratila uRusiju. Ovdje mi je školanekako lagana. Kad dođemkući, mama me pita što je zazadaću. Ne vjeruje mi kadkažem da nemam ništa. Žalimza svojim rođacima, za prijateljicama.

Kako si tamo provodila svojeslobodno vrijeme?

Slobodnog vremena nisamimala puno, a kada bih ganašla, išla bih van s prijatelji-cama, trenirala sam karate,šetala sam psa, koji je sadaostao kod bake.

U koju srednju školu namjeravaš ići i što bi htjela

studirati?

U prvu ili 16.jezičnu

gimnaz-iju.

Htjelabih

nakon sred-nje škole studi-

rati pravo.

Što ti se najviše sviđa uHrvatskoj?

Sviđa mi se stara arhitektura uZgrebu, posebno glavni trg.Volim more, sviđaju mi segradići uz more. Moj očuh imakuću u Novom Vinodolskom.To je lijep gradić i ovo ljeto ćemi tamo doći prijatelji izRusije. �

Zainteresiralo nas jeValentinino omiljeno jelo, aza koje nikada nismo čuli. Evošto smo pronašli na internetukada smo upisali pelmeni.

Pelmeni su sitni kuhanismotulj ci od tjestenine punjeni različitim nadjevima.Tradicionalno su se punili konjetinom. Danas se punesvim vrstama mesa, najčešćepripremljenog jednostavnim pirjanjem naluku. Sibirska varijanta jenadjev od mješavine govedine i sitno sjeckaneteleće jetre, a popularni su inadjevi od gljiva.

Pelmeni se spominju kaotradicionalno rusko jelo iakoje njihovo podrijetlo zapravoiz Mongolije.

Sastojci

2 šalice brašna3 tučena jajasol, kipća voda750 g mljevenoga mesa1 isjeckani crveni luk1 žličice crnog papra1 šalica kiselog vrhnja

Priprema

Brašno, jaja i sol se pomiješaju, nalije se dostavode i načini čvrsto tijestokoje stoji 1 sat. Zatim se onotanko razvalja i oblikujupogačice.

Meso, crveni luk, 2 žlice vode,malo soli i papra pomiješajuse i mala količina te smjesestavlja se u pogačice. Rubovitijesta se navlaže, preklope,stisnu i stavljaju u kipućuvodu. Kuhaju se 10 - 15 minuta. Na kraju se ocije de iserviraju s kiselim vrhnjem.

pisci


pisci

Uutorak 18. ožujka ovegodine šesti razredinaše škole krenuli su

u obližnju knjižnicu. Razlog? O -sim natjecanja iz fizike koje seodr žavalo u našoj školi razlog jebi la i naša Helena Grahovac.Ona je u prošloj godini pročitala101 knjigu koju je posudila uKnji žnici Silvija StrahimiraKranjče vića. To je mnogima odnas ne za mislivo, no našojHeleni bio je to mačji kašalj. Jošje u sve mu i uživala.

U 11 sati našli smo se predknjižnicom. S nama je išla pro-fesorica Dominić koja je pazilana naše ponašanje.

U knjižnici nas je čekao poklonkoji je Helena dobila za svesvoje pročitane knjige: pisacZvonko Todorovski! Da, dobilaje susret s piscem. Iako je njezi-na potajna želja bila engleskaknjiževnica J. K. Rowling (onakoja je napisala knjige o Har -ryju Potteru), zadovoljila se iovime. Da se ne bismo pokazalikao neznalice, pripremili smo seza susret. Pročitali smo (ba remvećina) po jednu knjigu ZvonkaTodorovskog, npr. Plavog tru -bača, Prozor zelenog bljeska,Mirakul od mora ili VjetroveLampeduze.

Susret je bio ugodan, ležeran inadasve zanimljiv. Mnogi odnas pripremili su pitanja, nakoja je pisac s veseljem odgo-varao. Iako su mnoga pitanjaostala neizrečena, uspjeli smopisca zadržati punih 45 minuta,i duže. Neki su se zaista zain-teresirali te neprestano dizalidva prsta i bili prozivani, a biloje i onih nezainteresiranih kojisu pravili probleme našoj profe-sorici. Pisac je bio veoma druže-van i zaista je iskreno odgo-varao na naša znatiželjna pitan-ja. Bilo je i običnih, nezan-imljivih, no neka su pitanja bilazaista interesantna, i nama koji

NAPISALA: Iva Kurjaković, 6. b

Zvonkom Todorovskim

Susret saKako je jedna učenica na poklon dobila ni

manje ni više nego susret s piscem i kako jetaj poklon podijelila sa svojim prijateljima


piscipiscismo slušali odgovore i piscu kojije odgovarao. Meni se osobnoveoma dopao odgovor na pitan-je o njegovoj djeci i njihovu in -te r esu za knjige vlastita oca. Pi -sac je priznao da ima sina, no daon ne voli čitati, niti je ikadavolio. On se više bavi računali-ma i suvremenom tehnikom.Ta da smo shvatili da je pisaciskren jer nam je mogao slagatii reći da njegov sin obožava nje-gove knjige, no on to nije uči -nio.

Zvonko Todorovski morao jezaključiti susret oko 12 sati, iakosmo mi imali još poneko pitanjeza njega. Zahvalio nam se iotišao, a i mi smo otišlisvat ko svojoj kućis čokoladnimjajetom ko jesmo do bilina dar. �

kazalište


kazaliste

Nalazimo se u društvudjelatnice Zagre bač -kog kazališta “Kome -

dija” Ste le Žingerlin, koja je pri -stala odgovoriti na nekoliko pi ta -nja vezanih uz njezino zanimanje.

Šaptač je pomalo neobičnozanimanje. Kako se uopćepostaje šaptač?

Da, šaptač je neobično zanima -nje i moram priznati da nisambila upoznata s tim zanjiman-jem sve dok sama to nisampočela raditi. Dakle, konkretnoodgovor na pitanje kako sepostaje šaptač ne mogu dati.Mislim da je najvažnije voljetikazalište, kazališne predstave ibiti pomalo i "psiholog".

Što zapravo radi šaptač ukazalištu?

Šaptač u zapravo najmanje šap -će. Mene glumci najviše trebaju

na probama, kadaje pred stava u za -četku. Te se pro bezovu a ran žirke. Natim pro bama re ži -ser po stavlja glumceu prostor, da bi glum-ci brže povezali mje sto,odno sno pokret i tekst, ja samtu da im viknem tekst i da sveide puno brže. A kada predstavakrene s publikom, onda sam tuda glumci znaju kako ću im, akoslučajno zapnu, došapnuti teksti da će sve biti u redu.

Sjećate li se svoje prve reak-cije na poznata lica?

O, da, sjećam se da sam bilajako zbunjena, mislim čak da jeto bio svojevrstan šok, jer dotada sam te ljude gledala nateleviziji, u kazalištu ili njihova

imena upisivala u kri -žaljke.

Iza Vas je punopredstava,možete li namizdvojiti naj-

dražu?

Ovo mi je malo te -ško pitanje jer nakon

petna est godina rada na pred-stavama više točno i ne znamkoliko sam ih napravila. Kojugod predstavu počnem raditi,ta mi se u tom trenutku čininajbolja, ali ako smijem izdvoji-ti barem dvije, onda bi to bileFull monty i Aida.

Je li u poslu šaptača mogućkiks?

U svakom poslu moguć je kiks,pa tako i u mom, ali moram pri -znati da mi se to još nije dogodi-lo, a nadam se da i neće. �

RAZGOVARALI: Luka Žingerlin i Hrvoje Šćurić, 6. a

šaptač

Zanimanje


muzejimuzeji

Noć muzeja za mnogeje, pa i za mene, bilapo sebna. Unaprijed

sam se veselila tom 25. siječnju.Toga dana, kad padne mrak, svimuzeji besplatno otvaraju svojavrata od 18 sati do 1 sat iza ponoći.

Za ovu Noć muzeja odlučila samda ću prvo poći u Etnografskimuzej jer je tamo uz stalnipostav bila i izložba Čudesni svi-jet anđela. Te iste večeri pris-ustvovala sam otvorenju izložbe

Edit Glavurtić Anđeli nas zovu.Volim anđele, a ovi slikariceGla vurtić su posebni. NakonEtnografskoga muzeja obišlasam od prizemlja do tavana iMuzej za umjetnost i obrt. Tuzaista nema što nema! Prošećitejednom.

Posebnim starinskim "muzej -skim tramvajem", koji je tu noćvozio od muzeja do muzeja,došla sam na Zrinjevac. Jedvasam čekala da uđem u Arhe -ološki muzej. Gužva je bila ne -opisiva, ali isplatilo se, vidjelasam ju _ vučedolsku čiz mi cu!

Možete li zamisliti da ona pred-stavlja pet tisuća godina cipe -larstva na izvoru vučedolskekulture.

Naravno, obišla sam i Stro s -smayerovu galeriju starih majs-tora. Tu se uvijek iznenadimkako se i s koliko pažnje nekadaslikalo.

Nisam mogla zaobići ni Umjet -nički paviljon jer je u njemutrenutačno izložba 100 vrhun-skih djela hrvatske umjetnostiiz fundusa Narodnog muzeja uBeogradu. Tu izložbu otići ćupogledati još jednom, ali onakopolako. Moram reći da su meMeštrović i njegove skulptureponovo oduševili.

I to je bilo uglavnom sve, noć jepostajala sve tamnija i tamnija,morala sam ući. Sljedeće godineposjetit ću neke druge muzeje.Napravit ću plan, imam vreme-na godinu dana. Pozivam i vas!Noć je za sjećanje. �

NOĆ muzeja ‘O8

Napisala: Hana Duhaček, 5. b

internet

Virtualni svijet u koji ula ziš preko internetato tal no je cool.

Zafrkan cija s frendovima nachatu, pisanje pjesama nablogu i još štošta drugo trend jeu cijelome svijetu. Ako doma inemaš kompjutor, ne očajavaj,nađi se s prijateljima i dobro sezabavi. S druge strane ako si većpo sta o /la surfmaher/ica, pre-poruči prija te ljima štosne,korisne i zanimljive stranice.Međutim, nije sve tako ružičas-to u cyber svijetu neograničenezabave. Ako imaš želju da seupoznaš s tinejdžerima iz cijel-oga svijeta, moraš znati kojesve opasnosti vrebaju na inter-netu. Pomoću e-maila, chata,blogova, foruma ili facebookamožeš iskoristiti sve čari inter-neta, a da pritom internet neiskoristi tebe.

e-mailIako je elektronička poštasuper stvar koja ti olakšavaživot, sigurno si puno putaprimio/la poštu nesuvislogsadržaja. Dok se ti pitaš tko juje poslao, kompjutor ti sepočne čudno ponašati. Na taj se

način najlakše pokupi virus,zato trebaš biti oprezan/na.

Moraš znati: elektronička poštaje besplatna za sve korisnike, amožeš je otvoriti gotovo na sva -kom portalu.

Primjerice na www.net.hrklik neš freemail i ispunišonline prijavu gdje trebašupisati korisničko ime ilozinku.

SAVJET: Dobiješ li e-mail čud -nog sadržaja, jednostavno gaizbriši. Detaljne upute kakosurfati netom i otvoriti e-mailpronaći ćeš na mrežnoj straniciwww.internetaccess.vic.gov.au.

ForumiNa forumu možeš saznatimnoge korisne informacije ilimožeš poslat svoju poruku izapočeti razgovor o određenojtemi. Radi lakšeg snalaženja,teme o kojima se piše na foru-mima grupirane su u kategori-je. Ako imaš neki problem ilikakav savjet za druge, svakakose uključi. Na forumima sečesto sklapaju dobra mrežnaprijateljstva.

MORAŠ ZNATI: Postoji bezbrojzanimljivih foruma, samo tre-baš odabrati. Da bi se lakšesna lazio/la, evo nekoliko prijed-loga: na mrežnoj stranici

www.forum.hr ima raznih te -ma, od kutka za tinejdžere svedo kutka za školarce i modu.Odaberi neku temu o kojojželiš znati više i hrabro seuključi u raspravu. Forumi suotvoreni i na stranicama:

www.net.hr,www.tportal.hr,www.index.hr/forum,http://forum.net.hr,www.teen385.com,www.croportal.net/forum/teens

SAVJET PLUS: Imaj na umu danisu svi sadržaji pouzdani iprovjereni, pa nemoj poslušatibaš sve savjete. Ako te netkovrijeđa, nemoj se dati izbacitiiz takta. Ostani nepoznat/aonim osobama koje ni sam/ane poznaješ.

Nikad ne otkrivaj broj telefona,mobitela, kućnu adresu ili imeškole koju pohađaš nepoznatimsugovornicima! Nemoj se datinagovoriti na susret s osobamakoje se lažno predstavljaju.

BlogoviNekada su se vodili dnevnici, ati danas možeš voditi mrežnidnevnik preko interneta.Pisanje pjesama, priča,prepričavanje dogodovština izsvakodnevnog života samo sumali dio onoga što želiš po ka -zat frendovima i ostatku svijeta.


internet

NAPISALA: Paula Matković, 5. a

zamke interneta

IZBJEGNI

Bez otkrivanja identiteta piši oonome što te muči, slobodnoizriči vlastito mišljenje,kreativnost i osjećaje. Blogovisu postali svakodnevni dio živ-ota mladih diljem svijeta, a tiim se možeš pridružit u trikoraka. Kada odabereš stranicuna kojoj želiš pokrenuti blog,dovoljno je upisati nadimak,lozinku i e-mail. Izgled ipostavke bloga možeš mijenjatinaknadno. Posjeti nekeinternet ske stranice posvećeneblogerima i odvaži se na pisanje.

SAVJET: Nikada ne otkrivajstvari koje ti je povjerio najboljiprijatelj ili najbolja prijateljica.Piši o svojim hobijima, interesi-ma ili stavovima.

Nikada nemoj svoje fotografijeili fotografije svoje obiteljistavljati u virtualni dnevnik,netko bi ih mogao zloupotri-jebiti. Redovito piši blog takoda tvoji obožavatelji imaju štočitati.

FacebookFacebook je društvena stranicana kojoj možeš otvoriti vlastitiprofil kako bi se družio/la soneline frendovima iz starogsusjedstva. Ovo je idealnomjesto za upoznavanje s ljudi-ma koji imaju iste interese kao

i ti, bilo da se radi o glazbi, fil-movima, školi. Osim facebookapostoji još nekoliko stranicakao što su Myspace,Netopolis...

Otvaranje profila na društven-im stranicama iznimno je lako.Na adresi ww.facebook.coomklikneš sing. in i upišeš svojeime, nadimak, e-mail, lozinku,po izboru datum rođenja i gradu kojem živiš.

Sve obavijesti stizat će ti na e-mail: odobravanje početneprijave, zahtjevi drugih ljudi daim budeš prijatelj/ica i sve štoje poslano na tvoj profil. Nijenimalo teško, samo morašpažljivo pročitati što se traži odtebe i slijediti upute. Na isti senačin možeš uključiti i nadruge stranice, npr.www.myspace.com iliwww.netopolis.hr Svoji profilukrasi raznim aplikacijama kaošto su zagrljaji, darovi...

Proizvoljno puni najdražimpjesmama, cool zanimacijama,smiješnim slikama kućnih ljubimaca, listom frendova, videoclipovima najdražih pje-vača i glumaca. Ako obožavašneku zvijezdu, zajedno s pri-jateljima možeš otvoriti fan-klub.

SAVJET: Na facebooku mladičesto otvaraju profile podstvarnim imenom i prezi-menom. Ako to napraviš,zaključaj svoj profil za sve nez-nance ili se jednostavno koristinadimkom. Na facebookumoraš poznavati nekoga da biga dodao/la kao prijatelja.Nemoj stavljati slike prijateljau profil bez njihovog znanja.Također budi oprezan/na akoodlučiš staviti vlastite fotografi-je. Da ne bi nastala frka, radije

stavi neku sliku kućnog ljubim-ca ili umjetičku fotografijuprirode.

NagradneigreNema ništa loše u tome daigraš nagradne igre na internetu. Ima mnogo portalakoji ti nude lijepe nagrade, na primjer bicikl, popularne filmove, dobru glazbu ili pakneko putovanje. U želji danešto osvojiš ipak pripazi gdjeostavljaš svoje podatke.

MORAŠ ZNATI: Ako želišokušati sreću u nagradnimigrama na internetu, biraj onegdje ne trebaš ostavljati svojeosobne podatke, nego one gdjetrebaš samo ostaviti broj svogamobitela. Iako su nagradneigre na internetu vrlo pri-mamljive, ne nasjedaj naponude darova u zamjenu zasvoje osobne podatke.

SAVJET: Pomoću internetamožeš u trenu saznati sve štote zanima.

Za svoje dobro izbjegavaj svaobećanja koja ti preko interne-ta daju nepoznate osobe.


internetinternet


crtači i slikari

Bruno Bartol iz 6. astrastveni je crtač, anajomiljeniji su mumotivi životinje, odsitnih vjeverica dogolemih bizona ilinosoroga. Povjerio

nam je kako životin-je crta od svoje

četvrte godine i dakod bake čuva mapusvojih crteža debelu

već gotovo polametra. Rado nam je

pokazao dio svogacrtačkoga blaga.

Lovac olovkom


m

crtači i slikari

list učenika osnovne škole petra preradovićaZora / br. 48 44

�Rea Šimunović, 4. a i

Nevena Cukrov, 4. a

Documents

Zora 48 2008 LITERARNI novi:Zora 44 2004.qxd · Gar der moen i u ponoć do - šli kući u Za - greb. Tako je zavr - šilo moje pou - čno i za bav no putovanje. putopis Zora / br