Zveljarin

• ŽVELJARIN • 1

2 • ŽVELJARIN •

Upravljanje gradom Hvarom u periodu od početka rata do danas može se podijeli" u tri dijela:

1. Kons" tuiranje vlas" i snalaženje u ratnim uvje" ma, podrš-ka učešću Hvarana u ratnim operacijama te organizacija i djelo-vanje javnih funkcija u gradu. U mnogočemu to je bio i period tranzicije vlas" .

2. Punije ustrojstvo vlas" te saživljavanje višestranačja. Makar su za to postojali uvje" , izostajalo je koncipiranje i barem djelo-mična realizacija razvojne funkcije. U višegodišnjem prethodnom periodu, negdje od šezdese" h godina 20-og stoljeća, život Hvara-na je karakterizirao kon" nuirani inova" vni razvoj.

3. Dva zadnja mandata upravljanja gradom karakteriziraju: voluntarizam, improvizacije te lažna obećanja. Nema koncepcije razvoja (ni kao osmišljenog modela ili pravca razvoja, ni" kao utvr-đenog dokumenta – plana i programa). To rezul" ra stagnacijom, zaostajanjem za ostalim sličnim turis" čkim aglomeracijama te dras" čnim padom ugleda Hvara.

Ovakvo stanje duha, pame" (znanja) te nedoraslos" u vođe-nju Hvara je više neprihvatljivo i neodrživo.

Predstojeći izbori, u prvom redu izbor gradonačelnika, zadnja su i jedina prilika da kao građani i birači istaknemo i izaberemo gradonačelnika, pa i vijećnike (bez fi ge u džepu), koji će vodi" ovaj grad prema evidentnom napretku. To je, slobodno mogu reći, po-vijesni ispit za nas, građane Hvara, na kojem ne smijemo pas" .

POVIJESNI ISPIT ZA GRAĐANE HVARAPiše: Jakša Vlahović

Da ovo moram izreći potaknule su me uspomene na i spozna-je o generacijama pregalaca, naših predaka, koji su na ovom bo-gomdanom dijelu Jadrana osnovali, izgradili i svijetom proslavili ovaj prelijepi grad. Pročitajte iz prošle „Kruvenice“ listu gradona-čelnika Hvara u proteklom 200-godišnjem periodu pa ćete vidje" kakvi su to bili ugledni građani te, što je posebno važno, koliku su važnost Hvarani dali izboru gradonačelnika.

Onima koji pretendiraju vodi" ovaj grad zadani su visoki standardi. Ako se s " me nisu u stanju nosi" , neka odustanu. To je častan građanski čin, a u suprotnom je nerealna i nečasna ambicija. Mi, građani Hvara, dužni smo istaknu" i izabra" , prije svega, gradonačelnika koji će bi" spreman i sposoban vodi" i razvija" ovaj grad i kao svjetsku, a ne samo hrvatsku vrijednu des" naciju, na spomen i zahvalu našim prošlim generacijama, za bolji život suvremenika te na čast budućim generacijama (našoj djeci i dragim gos" ma).

Izabrani gradonačelnik ne treba i čak ne može bi" sveznadar ili, ne daj Bože, „genijalac“. Ali mora bi" osoba koja će zna" i htje" okuplja" znalce raznih profi la znanja potrebnih tekućem životu i razvoju grada. Te spoznaje, skupa sa gradskim vijećem valorizira" , sinte" zira" te, u skladu sa mogućnos" ma, realizira" .

Kroz organizirani dijalog, selekciju prioriteta, pregalaštvu u re-alizaciji, te geografske i povijesne resurse, grad Hvar ima šanse i osnove da iznađe pravi put i sadržaje razvoja.


Od kad je povijes! društve-nih uređenja svaka je vlast

trebala djelova! po istom obrascu. Valjalo je otkinu! dio od privatnog standarda (porezi, doprinosi, prire-zi i sva slična davanja) i prebaci! ga u društveni, a uz minimalnu cijenu koštanja sebe same, naravno gleda-no sa strane onih u čije ime ta vlast i postoji.

Ova je formula toliko jednostav-na da djeluje naprosto nevjerojatno kako oni (narod) koji bi morali kori-s! ! blagoda! ovakvog funkcionira-nja vlas! nasjedaju na njenu dema-gogiju.

Ako na svom radnom mjestu odradite posao koji vrijedi sto neče-ga ne možete bi! isto toliko plaćeni. Ono što Vam odbiju valjalo bi bi! prebačeno u društveni standard, kao što su bolnice, škole, vr! ći, ka-zališta, igrališta, pomoć onima koji ne mogu, itd.

Naravno da oni koji ovu transakciju moraju obavi! ( državna te lokalna vlast i uprava) koštaju i to u samu transakciju mora bi! uključeno.

Povijest poli! čkih sustava govori o različitos! u metodama obavljanja ove transakcije. Obrazac po kojemu se mjeri uspješ-nost pojedine metode i onih koji ju pro-vode je cijena provizije koju nam napla-te pri obavljanju do! čne transakcije.

U našem slučaju izgleda da se u pot-punos! izgubio sami smisao postojanja (ovakve) vlas! , jer njoj nije dovoljna suma koja bi trebala bi! dovoljna za osiguranja već spomenutog balansa između dva standarda, već nas svih so-lidarno korup! vnim metodama mrvica sa svog stola demagoški uvjeravaju u potrebu enormnih inozemnih zaduže-nja (i to u naše ime i za naš račun).

Njoj očito nikada i nije bio bitan balans između privatnog i društvenog standarda te njegovo osiguranje, već isključivo vlas! ! opstanak u ulozi arbitra i to pod svaku cijenu, čega smo svjedoci i to na svim razinama.

Predizborno je vrijeme. Jesen i zima su bile prepune afera te materijalnih i nematerijalnih dokaza nesposobnos! onih koji bi trebali upravlja! ovim gradom.

Po tko zna koji put otvara se pitanje zrelos! biračkog ! jela. Jesmo li usvojili osnovne demokratske standarde (promjenji-vost onog što ne valja) ili ćemo opet podleći manipulaciji i

VLAST (OVAKVA), DA ILI NE?Piše: Ivan Buzolić

demagogiji onih od kojih očekujemo da bi nas trebali ! m is! m standardima uči! ?

Za krivi izbor mnogi su spremni (temeljem prethodno nave-dene konstatacije) okrivi! „neuko“ biračko ! jelo, tvrdeći pritom kako je baš naše neuko.

Među! m, problem koji rezul! ra krivim izborom nastaje mnogo prije same mogućnos! izbora.

Kad bi u strankama kriteriji za kan-didiranje bili dovoljno visoki (poštenje, e! čnost, stručnost, radišnost, organiza-cijske sposobnos! … ) biračkom ! jelu bi se isključila mogućnost krivog izbora.

Stari La! ni su rekli „Slično se sličnim privlači“, a jedan od prvih Murphyjevih zakona glasi „Ako nešto može poći nao-pako, ne pitaj se hoće li“. Ako spojimo ove dvije sintagme, vidjet ćemo da ako nam kao mogućnost izbora ponude loše, birat ćemo loše.

Reakcije biračkog ! jela na ponu-đeno su na svim meridijanima svijeta

u principu iste. Čak i u najrazvijenijim demokracijama. Tako su npr. na Islandu, na njihovim zadnjim lokalnim izborima u glav-nom gradu Reykjaviku, razočarani dotadašnjim funkcioniranjem stranaka, za gradonačelnika izabrali stand-up komičara i to samo zato što je bio kandidiran.

Netko će reći: „svatko se može kandidira! “. Točno, ali kad bi stranke poli! čki djelovale i kandidirale najkvalitetnije (i ne samo iz kruga članstva) ne bi postojala mogućnost greške u izboru.

Na strankama je da preuzmu odgovornost.


ODAKLE IM PRAVO?

Nedavno sam pročitala jedan novinski članak u kojem ugledni fi zičar dr. Davor Pavuna govori o deset strategi-

ja manipulacije ljudima, na osnovu rada jednog od utjecajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingvista Noama Chomskog. Počevši od prve strateške točke, tzv. preusmjeravanja pozornos# , preko stvaranja problema, govora dječjim jezikom pa do veličanja glupos# i stvaranja osjećaja krivice, kao i zlouporabe i manipula-cije znanjem, razvidno je da se sve navedene strategije sustavno i uspješno provode u Hrvatskoj. Jer, strategije imaju za cilj hipno# -zira# i prestraši# narod i na taj ga način ušutka# .

Situacija koja vlada na globalnoj razini, refl ek# ra se i na lo-kalnu. Ljudi se oprezno ophode, oprezno razmišljaju. Da ne bi glasno izrekli nešto pogrešno što bi ih moglo možda u buduć-nos# košta# ....

Vjerovala sam da su ta vremena prošlost. No, brojne me situ-acije razuvjeravaju. Zar je tako teško razbistri# svoju misao, samo-stalno i anali# čki sagleda# činjenice i stvori# zaključak? Pobuni# se. Ne nasiljem, već odlukom da se govori, traži, viče ako treba.

Zašto dozvoljavamo da nas ljudi koji imaju vlast, neovisno o kojoj razini vlas# je riječ, drže za taoce i smatraju neukima i nes-posobnima, dok sebe smatraju dostojnima vladanja i to slijedeći ideologiju autoritarnos# koja prelazi u ideologiju autoritarizma, a koja je protudemokratska, prije svega. Odakle im pravo na takav odnos prema nama? Mi smo im dali povjerenje, uvjerili su nas i prevarili. Zašto im to ne reći javno i omasovljeno?

Ima li netko pravo, na kraju krajeva, čini# nas prestrašenima, opreznima ili čak nezainteresiranima, letargičnima ? (Jer, i taj sin-drom je prisutan i u velikoj mjeri induciran jednom od brojnih strategija kojih nismo svjesni.)

Nema, naravno. Izbori su jedna od prilika koja pruža svakom pojedincu da to kaže u # šini i miru svoje savjes# .

Narod se uvijek poziva da izađe u što većem broju na glasovanje. Neki sa “fi gom u džepu“, jer im odgovara manji broj glasača. Dru-gi - iskreno, jer žele pobudi# u ljudima potrebu za promjenom. Ono što najviše zbunjuje jest da pojedini ponosno is# ču svoju odluku o neizlasku na izbore kao svojevrsni bunt pro# v situacije kojom su nezadovoljni. „Ali, onaj tko ne izađe na izbore, odriče se prava da odlučuje o vlas# toj budućnos# . On mora prihva# # odluku koju donesu građani koji biraju. Time on sam sebe proglašava nedoraslim.“

I onda, dok nedorasli odrastaju, još manje dorasli vladaju. Završit ću mislima dr. Pavune, s kojim sam i započela priču, a koji kaže – „Ljudi se sami moraju probudi# , neće ih nitko spasi# ako

to ne učine oni sami“.

Piše: Nada Jeličić


S obzirom da mi ljudi usprkos gruboj stvarnos! i dalje volimo vjerova! u bajke ili smo bar skloni povjerova! kad nas lažni

prinčevi i sl. nastoje uvjeri! da ipak nisu zločes! čarobnjaci, evo jedne razbibrižne bajke. Svaka sličnost sa stvarnim događajima ili osobama je naravno namjerna….

Jednom davno na jednom osunčanom otočiću usporenim ži-votom je vrvio malen gradić. Njegovi stanovnici se nisu posebno razlikovali od stanovnika bilo kojeg drugog otočića, ali na svoj način su bili posebni. Znali su uživa! u životu i nisu se previše zamarali materijalnim stvarima kao što su bili mali zlatni novčići. Radili su onoliko koliko im je bilo potrebno za život i trudili se provodi! dane u lijenim užicima gledanja zalaza sunca i plivanja u čistom moru. Povremeno bi ulovili koju ribu za rep i čas! li se njome za večeru dok bi inače jeli blitvu.

Vanjski svijet nije imao velikog utjecaja na otok, postojao je, ali je bio usklađen sa duhom stanovništva. No s vremenom počelo se šuška! o nekakvom ‘napretku’ i pogodnos! ma koje taj napredak nosi, a uglavnom je bio vezan uz male zlatne novčiće. Jednog dana se jedan od članova te otočne zajednice odlučio o! snu! u svijet u potrazi za napretkom. Nije bio zadovoljan pretjeranim mirom i naivnošću mjesta. Falilo mu je ‘ono nešto’ i mislio je kako bi bilo divno da baš on bude taj koji će unije! promjene.

S prvim povoljnim vjetrom u svojoj barčici dočepao se civili-zacije i u svom najboljem odijelu započeo s upoznavanjem svijeta kojem je tako žarko želio pripada! . Načuo je nešto o tzv. poli! ci o kojoj su mnogi imali podvojena mišljenja, no zaintrigirala ga je sto-ga se odlučio bolje upozna! s njom. Na svoje vlas! to iznenađenje brzo je pohvatao sve konce i shva! o da je poli! ka umijeće uvjera-vanja ljudi. Uvjeravanja kojim se pos! zalo povjerenje, obožavanje, ali prije svega ono najmagičnije – moć. Moć je imala više razina, ali čim si se dokopao prve, daljnjim uvjeravanjem si mogao ići sve više. Sve to se pos! zalo najjednostavnijim mogućim načinom koji je bio dostupan svima, riječima složenim na ljudima zanimljiv na-čin ili jednostavnije pričanjem priča. Ne postoji osoba na svijetu koja ne voli dobru priču.

Nakon završenog tečaja poli! ke odlučio se vra! ! na svoj otok jer je na njemu vidio mnoge mogućnos! za ostvarivanjem napret-ka. Ujedno je bio svjestan da će ako se uspije domoći bar malenog

BAJKA O LAŽNOM PRINCU

dijela moći bi! u mogućnos! da učini vlas! ! život puno zanimlji-vijim i boga! jim. Osim toga je oduvijek imao neutaživu potrebu da se svidi ljudima , a poli! ka mu se činila izvrsnom prilikom za ostvarivanjem svih želja.

Tako je načuo nešto o tome da njegovu gradu bira starješina pa se kandidirao i zahvaljujući novo stečenim sposobnos! ma i simpa! čnim punašnim obraščićima uspio osvoji! to mjesto. Neko vrijeme je napredak funkcionirao, no previše napretka i svega što sa sobom nosi kvari ljude, pa tako i njega.

Radio je sve onako kako su ga podučili na tečaju. Okružio se ljudima od povjerenja, radio za svoje i interese svojih ljudi, dru-žio se s pozna! m i tobože slavnim ljudima (koji su uglavnom bili pozna! po tome da se vole slika! i da se priča o njima). Ubrzo je i sam postao ovisan o fotoaparatu, toj čarobnoj maloj stvarčici koja je mogla zamrznu! ljude i vrijeme u prostoru. Bio je svjestan koliku mu je pomoć mogla pruži! ta naprava nadopunjujući slikom njegove prazne priče.

Ipak malo po malo počeo je podcjenjiva! svoje sugrađane i nji-hovu pamet vjerujući da neće vidje! dno njegovih priča. A narod je počeo sve više razmišlja! to tome što zapravo ne valja u njihovu gradu i kao usprkos svim lijepim riječima to što nije dobro i dalje ostaje takvo. Zato su malo po malo počeli gunđa! i buni! se. Prvo sebi u bradu a onda sve glasnije i glasnije. Počeli su razgovara! međusobno i raspravlja! o tome što mogu učini! za svoj gradić. Bližili su se ponovni izbori za starješinu i bio je trenutak za promje-ne na bolje. On koji je bio njihova grada ukras polako je počinjao bi! svjestan postupnog gubitka svoje moći, no i dalje je sipao priče iako nešto umornije nego inače. Premišljao se ne bi li bilo bolje da možda promjeni sredinu i smjes! se u kakve udobnije naslonjače, a da na otok dolazi povremeno radi odmora. Bio je svjestan da će se dogodi! promjene i da stvari neće bi! iste samo nije znao na koji način. Nezadovoljstvo građana se za to vrijeme sve više pove-ćavalo dok su postajali svjesni toga da su upravo oni ! koji mogu i moraju promijeni! na bolje svoj svijet, svoj otok, svoj krasni gradić.

Vrijeme se igralo lovice dok nije došao i taj dan, a onda se dogodilo …..

Što se dogodilo tek ćemo sazna! , samo da bude u korist svih, a ne pojedinaca.

Piše: Ivana Mateljan


Piše: dr. sc. Slavko Kovačić

Izborna je godina, i uskoro nam valja na birališta. Pred građanima Hvara stoji odgovorna i dalekosežna odluka.

Kao građani moramo odredi" tko će iduće 4 godine upravlja"

našim gradom. Moramo odredi" tko će brinu" o našoj javnoj

imovini (o našem hvarskome blagu!), o našoj prirodnoj i kultur-

noj baš" ni, tko će š" " " naš javni interes, tko će u naše ime ubi-

ra" novac od naše hvarske imovine, tko će " m našim novcem

raspolaga" , tko će i na što će, u konačnici, taj naš novac (opet,

u naše ime) potroši" .

Osim izbora za gradsko vijeće, posebnu, pa i presudnu, važ-

nost za našu lokalnu zajednicu ima ins" tucija gradonačelnika,

napose s obzirom na ulogu i ovlas" koje gradonačelnicima daje

aktualni zakon. Stoga pitanje izbora gradonačelnika izaziva po-

sebnu pozornost.

Nije nam svejedno kako će ona/onaj koga odaberemo gos-

podari" našim hvarskim blagom (gradskom imovinom), kao i

koliko će i na koji način od toga uprihodi" za naš grad. Također,

nije nam svejedno hoće li osoba koju odaberemo, naš zajednički

novac usmjeri" u zajedničko dobro kao najviše dobro (summum

bonum) i tako doprinije" boljim životnim uvje" ma, kvalitetnijem i

ispunjenijem životu svih građana, ili će se našim gradskim novcem

i hvarskim blagom osobno okoris" " , pogodujući vlas" " m intere-

sima, i interesima sebi bliskih pojedinaca i grupa. Ne može nam

bi" svejedno ni kako će se brinu" za ravnopravnost građana, za

našu sigurnost, za mir i zakonitost u našem gradu (što je preduvjet

turis" čkog uspjeha), a tu je i niz drugih pitanja odlučnih za život

građana i opstanak i razvitak Hvara.

Pretpostavke izboraPrva pretpostavka svakog izbora za gradonačelnika jest da je

odluka o kandidaturi donešena vlas" tom slobodnom voljom, da

kandidat ni od koga i ničim nije ucijenjen ili prisiljen na to. Dru-

ga pretpostavka izbora kandidata za javnu funkciju prvog čovjeka

Hvara jest da osoba ima potrebne sposobnos" , znanja i vrline, ko-

jima nadvisuje druge kandidate, te da je odgovoran, pošten i mar-

ljiv. Na to se nadovezuje treća pretpostavka, da je taj i takav, dakle

najbolji, kandidat spreman i mo" viran predano radi" i angažira"

se u ostvarenju i zaš" " javnog interesa grada Hvara, na zajedničku

dobrobit svih njegovih građana. To bi onda, u cjelini uzevši, trebao

bi" razlog zašto nekog kandidata izabra" .

Kandida" nas, s jedne strane, u sve to moraju uvjeri" svojim

is" nskim i auten" čnim kvalitetama, dok, s druge strane, na nama

građanima leži odgovornost da procijenimo, odvagnemo i izabe-

remo osobu koja će zbilja najbolje brinu" , upravlja" i gospodari"

javnim resursima našega grada.

“Referendumsko” pitanjeTu, među" m, treba bi" oprezan, jer u predizbornom proce-

su dominiraju obećanja. Obećanja doduše ponešto govore o po-

li" čkim vizijama pojedinog kandidata, ali ne pružaju mogućnost

procijene njegove vjerodostojnos" – obeća" se, kao što znamo,

može svašta.

Dok one koji još nisu bili na poziciji gradonačelnika Hvara

možemo procjenjiva" samo temeljem njihovih programa, i even-

tualno uspjeha u nekim drugim područjima (obrazovanja, rada,

ŠTO JE ISTINA ?

sporta, i sl.), pozicija aktualnog gradonačelnika bitno je drugačija.

Aktualni gradonačelnik Hvara svojom trećom uzastopnom kandi-

daturom za prvog čovjeka Grada (kako je rečeno, valja pretposta-

vi" : vlas" tom slobodnom voljom, bez ikakve prisile i ucjene) po

treći put nas želi uvjeri" da je upravo on osoba koja će iduće 4 go-

dine najbolje gospodari" našim zajedničkim bogatstvom Hvara, i

koja će u naše ime najbolje zna" utroši" naš javni gradski novac

na zajedničku dobrobit svih nas.

Ali, postoji jedna kardinalna razlika u odnosu na druge kandi-

date: on za sobom već ima neke, ovakve ili onakve ali provjerljive,

rezultate svoga zamalo desetljetnog djelovanja na poziciji grado-

načelnika Hvara. Stoga je za njegovu vjerodostojnost bitnije što

nam je to već prije bio obećao, a što od toga do sada napravio za

naš grad, nego što će sada obeća" . U njegovu slučaju trebamo se,

dakle, pita" što je do sada učinio, a ne što će učini" .

Druga bitna razlika u odnosu na druge kandidate jest da

bi njegov eventualni treći mandat značio kako će ista osoba

preko jednog desetljeća donosi" sudbinske odluke za život i

opstanak Hvarana, što u životu i najdugovječnijeg čovjeka ni-

pošto nije kratak period.

Iz te dvije proizlazi i treća karakteris" ka koja poziciju aktualnog

gradonačelnika u poli" čkoj utakmici čini drugačijom od ostalih

kandidata. Zbog navedenog, naime, odabir gradonačelnika ima i

svojevrsni referendumski karakter, a pitanje koje stoji pred svakim

građaninom je slijedeće: “S obzirom na (ne)učinjeno u dosadaš-

njem dugom vladanju Hvarom, treba li aktualnom gradonačelni-

ku ponovo da" mandat da gospodari gradom još 4 godine ili ne?”

Tek kompetentan odgovor na to “referendumsko” pitanje

pretpostavka je daljnjeg odabira, tj. biranja nekog drugog kandi-

data za gradonačelnika. Pri čemu je, podsje" mo se, naš grado-

načelnik po funkciji istodobno i predsjednik Turis" čke zajednice

grada Hvara.

Da bi na to pitanje mogli valjano odgovori" , kao građani mora-

mo bi" adekvatno informirani, napose stoga što je dugogodišnje

djelovanje aktualnog gradonačelnika obilježeno, blago rečeno,

kontroverzom. Za valjanu odluku od iznimne je važnos" dozna"

is" nu o protuslovljima koja ga prate, i rasvijetli" što je tu posrijedi.

Da li je on u zaš" " javnog interesa Grada, u upravljanju našom

gradskom imovinom i raspolaganju našim gradskim novcem od-

govoran ili neodgovoran? Da li je on, kako tvrde jedni, sposobni

vizionar, ili je nesposoban, hohštapler i obmanjivač, kako tvrde

drugi? Da li je kao gradonačelnik dostojan naše vjere u njega (vje-

rodostojan) ili nije dostojan našeg povjerenja?


Dvije kontrapozicijeKada se promotri javni diskurs na tu temu (od ! skanih i elek-

tronskih medija, preko Interneta do kuloara), valorizacija njegova dosadašnjeg gradonačelničkog djelovanja u bitnom se može saže-! u dvije kontrapozicije.

Na jednoj strani, koju bismo, na tragu naslova poznatog ar-gen! nskog fi lma svojedobno nagrađenog Oscarom, uvjetno mo-

gli nazva! “službenom verzijom”, navode se različi! gradonačel-

nikovi uspjesi, stvara se i njeguje slika osebujnog pučkog tribuna

koji se bori pro! v “neprijatelja Hvara”, is! če njegova nekonvenci-

onalnost, poli! čka egzo! čnost i neformalnost. K tomu, kao nešto

zanimljivo i vrijedno, uporno se i intenzivno pokušava promovi-

ra! nekakav njegov lifestyle, dok sve to vrijeme on, kao rijetko

koji drugi gradonačelnik, vrlo agilno “iskače iz pašteta” - od novi-

na preko TV-a do Interneta, od Monte Carla preko Beograda do

Berlina i Barcelone. Sve to skupa neodoljivo podsjeća na reality

show (zbog čega je vjerojatno jedan bivši saborski zastupnik svo-

jedobno ustvrdio “da je od Hvara napravio svoj privatni cirkus”).

Gradonačelnik i njegovi apologe! s ponosom to nazivaju promo-

viranjem Hvara.

No kako život ipak nije reality show, a načelnik jednog grada

nije reklamni agent, na drugoj strani, njegovi kri! čari imenuju to

nešto drugačije: rasipanje javnog novca i radnog vremena za po-

li! čku promociju samog sebe, te zanemarivanje stvarnih grado-

načelničkih obveza (od kojih je većina, ako ih se shva! ozbiljno i

temeljito im se prione, ponajprije sustavan, odgovoran i naporan

rad u vlas! tom gradu, podalje od mikrofona, refl ektora i kamera).

Dok gradonačelnikovi laudatori njegovo medijsko sveprisustvo

pokušavaju promovira! kao njegovu vrhunsku komunikabilnost i

! me se diče, njegovi oponen! uvjeravaju nas da on kao gradona-

čelnik zapravo ne posjeduje kulturu komunikacije, nema sposob-

nost racionalne ar! kulacije i argumentacije problema. Zamjeraju

mu autoritarnost, konfl iktnost, nesklonost dijalogu, isključivost.

Tvrde da je, na žalost, njegova glavna komunikacija s poli! čkim

partnerima i podređenima monolog, nametanje vlas! ! h stavova,

pa čak i prijetnja. Zbog toga je, kažu, konfl ikt temeljno obilježje

njegove vlas! od samih početaka, a kao rezultat izazvanih kon-

fl ikata, samovolje, neshvaćanja i ignoriranja problema, nastali su

ogromni materijalni gubitci za grad Hvar i njegove građane.

Ta medijska magla koju stvara, tvrde, samo je splen kojim sve

to pokušava prikri! , i skrenu! našu pozornost na ono efemerno.

Dok se, na jednoj strani, veliča gradonačelnikov odnos s mediji-

ma, i smatra to rezultatom vrhunskog PR-a, njegovi su kri! čari

kategorični da se tu radi o medijskoj korupciji, u kojoj su doma-

ći novinari u velikom broju njegovi klijen! koji dobivaju različite

osobne benefi cije (u konačnici plaćene gradskim novcem), te su

stoga obligatni afi rmira! gradonačelnikov lik i djelo, i suzi! pro-

stor za njegovu kri! ku.

Umjesto objek! vnog informiranja i otvorenos! , drže upućeni,

na djelu je zapravo medijska blokada Hvara sui generis, čije drugo

lice je poplava revijalnih, pače frivolnih i trivijalnih (a ne anali! č-

kih, ako već ne kri! čkih) priloga u kojima dominira gradonačelnik.

Drugačije rečeno, u pitanju je uglavnom njegova isprazna i besa-

držajna osobna propaganda, namijenjena nikom drugom nego

jedino - građanima Hvara.

Sudbina slobodnog HvaraOno što ide u prilog takvim tvrdnjama sudbina je hvarskog

Free For Radija i njegovih djelatnika, koji su, na dobrobit svih gra-

đana Hvara i Hvarana diljem domovine i svijeta (radio se, naime

mogao sluša! i preko Interneta), gotovo bez sredstava, prak! čki

volon! rajući, ostvarili i održavali hvarsko radijsko čudo, i tako re-

alizirali jednu od najboljih stvari koja se (u) Hvaru u posljednje

vrijeme dogodila.

Mala hvarska skupina radijskih entuzijasta radila je program

koji je osvojio gotovo sve hvarske domove, a karakterizirala ga je

profesionalnost, aktualnost, informa! vnost, zastupljenost svih

mogućih tema od značaja za lokalnu zajednicu, otvorenost prema

svima (pa tako i za poziciju, i za opoziciju), izvrstan izbor glazbe…

Ali, kako se čini, napravila je “neopros! vu” pogrešku: nisu bili

spremni “svira! muziku” kakvu gradonačelnik traži. Pa ih je, a s

njima i nas, s! gla kazna: izvrsni i za Hvar neizmjerno korisni radij-

ski projekt je ugašen a četvero Hvarana završilo na ulici, bez posla,

pa čak i bez honorara za ono što su odlično odradili.

Da to nije puka tlapnja svjedoče službeni dokumen! iz kojih se

razabire gradonačelnikovo namjerno i uporno blokiranje (pro! v-

no odlukama Gradskog vijeća) već osiguranog namjenskog novca

(koji nije njegov, nego nas građana Hvara), a što je na kraju dove-

lo do konačnog sramotnog ishoda, pro! vnog interesima Hvara i

Hvarana. Stvar je još gora kada shva! mo da se iznos novca koji je

bio namijenjen za cjelogodišnje djelovanje takvog Hvaru drago-

cjenog Free For Radija, bez krzmanja daje za honorare kojekakvim

“zvijezdama” za tek nekoliko sa! svirke na hvarskoj pjaci. Bilo bi

komično, da nije tragično.

Građansko propi" vanje poli" čaraTo otvara niz ozbiljnih pitanja o aktualnom gradonačelniku, i

nuka na propi! vanje njegove poli! čke iskrenos! , i is! nitos! sa-

moproklamiranih načela njegova poli! čkog djelovanja.

Poli! ka, prisje! mo se, potječe od grčkog poli! kê, pod čime se

razumijeva djelatnost organiziranja i vođenja grada (polisa), od-

nosno određene zajednice ljudi koji na jedan ozbiljan način dijele

zajedničku sudbinu. Još preciznije, ovdje govorimo o an! čko-grč-

kom poli! ke tehne, tj. konkretnoj poli! čkoj djelatnos! u gradu.

Grad je pak, uvjetno govoreći, res publica. Riječ dolazi od starih

La! na, i doslovno znači javna stvar ili javna djelatnost. To nam

daje barem dvostruki prisjećaj: da is! nska poli! ka treba skrbi!

o onome što kao javno i kao zajedničko treba održa! , kako bi za-

jednica (i svi njeni članovi) prosperirala (što se odražava i u engle-

skom prijevodu commonwealth), i drugo, da poli! ka, pa onda i

poli! čka djelatnost u gradu, nije i ne smije bi! zaplotnjačka, tajna

ak! vnost (u kojoj se zajedničko bogatstvo pretače u privatne dže-

pove odabranih) već neskriveno i javno odgovorno djelovanje.

Stoga kao građani moramo propi! va! svako poli! čko dje-

lovanje, sa sviješću da se ono čini u naše ime, s našim “blago-


slovom”, i da kao građani najizravnije osjećamo, dobre ili loše, posljedice tog djelovanja.

Poli# čki credo aktualnog gradonačelnika, kojega on deklarira u javnim istupima ili se implicira kao njihov podtekst, dao bi se saže# u dvije glavne odrednice: zaš# ta interesa Hvara, i briga za svakog Hvaranina. Pri čemu, barem deklara# vno i na razini poli-# čke komunikacije, nitko nije izuzet od tog: bilo staro ili mlado, muško ili žensko, ribar ili poljoprivrednik, službenik ili obrtnik... što, dakako, godi ču# svakom hvarskom uhu. Dok neki to nazivaju populizmom, on to is# če kao svoju vrlinu, njegujući imidž majsto-ra marke# nga i medijske komunikacije.

Kao kapitalni uspjesi gradonačelnika, koji je, na čuđenje brojnih Hvarana, na Danima hrvatskog turizma 2011. izabran za gradonačelnika godine, navode se: dovršetak zgrade DVD Hvar, uređenje nogometnog igrališta, obnova kazališta, dvorana OŠ Hvar, pročišćivač fekalnih voda.

Činjenicu da su gore nave-deni projek# realizirani, rela-# vizira činjenica da je većinu # h projekata u više ili manje poodmakloj fazi realizacije (pa i neke druge projekte kojima kao da je nestao svaki trag), aktualni gradonačelnik nasli-jedio od prethodne vlas# . Što svakako ne svjedoči u prilog gradonačelnikove efi kasnos# . U trenutku pisanja ovog teksta na službenim web-stranicama grada Hvara netočno stoji, pak, kako je aktualni gradonačelnik “prvog dana stupanja na dužnost” započeo obnovu Hvarskog kazališta, što je najmanje neis# na, a čini se i manipulacija. To pak ne govori u prilog vjerodostojnos# gradonačelnika. Na istoj službenoj stranici gradonačelnik se hvali kako je u samo godi-nu dana svog mandata povećao gradski budžet na 10.000,00 kn po stanovniku, i # me Hvar svrstao u sam vrh lokalnih samou-prava. Druga strana te medalje, koja se ne navodi, jest da je u odnosu na prethodnu vlast, ubrzo udvostručio naknade vijećni-cima, uveo mjesečni paušal od 5000,00 kn za dogradonačelni-ka, 3000,00 kn za predsjednika Gradskog vijeća, te da su dobar dio toga povećanja budžeta pla# li građani Hvara kroz gradske namete. Procjenjuje se da je to povećanje troškova u kombina-ciji s povećanjem gradske administracije i pripadajućih izdata-ka, optere# lo gradski proračun s dodatnih cca. 1.500.000,00 kn (milijun i petsto # suća kuna) godišnje, odnosno da je # jekom 8 godina njegova mandata porezne obveznike grada Hvara to sta-jalo dodatnih oko 12.000.000,00 kn (dvanaest milijuna kuna). To je ekvivalent kojim je mogla bi# izgrađena npr. gradska sportska dvorana. Na građanima je da procjene da li je # h dodatno potro-šenih 12.000.000,00 kn u osam godina bilo opravdano, da li je urodilo boljitkom grada, boljom organizacijom, uslugom... i koju su dobrobit građani Hvara imali od toga?

Riječi i djelaKruna svake poli# ke je poli# čka praksa i njeni konkretni učinci

na terenu. Na temelju konkretnih rezultata, uspjeha ili pak neu-spjeha, mogu se donosi# valjani sudovi o nečijem poli# čkom dje-lovanju. Aktualni gradonačelnik već je dugo na vlas# , već dugo

gospodari i upravlja našim gradom. To pruža priliku da se uspo-rede njegove riječi, najave i obećanja, s onim što je u tom dugom vremenu svog vladanja ostvario. To otvara mogućnost da se is# -nitost načela koja deklarira provjeri na nizu konkretnih primjera, u kojima je kroz duge godine njegove vladavine trebalo realizira# interes grada i građana Hvara.

Ovdje nećemo raspravlja# o raznoraznim gradonačelnikovim najavama projekata koje smo čuli kroz sve ove godine, kao što su, primjerice, rekonstrukcija palače Vukašinović i otvaranje novinar-ske akademije, produženje opera# vne obale, početak djelovanja Bollywooda - indijske fi lmske industrije u Hvaru, pontonski pri-stan za kruzere na pučini ispred Hvara, aerodrom kraj Brusja i sl. Po strani treba ostavi# i medijski eksponirani slučaj Mirjane Lučić, koji je znatno doprinio kontroverzi oko aktualnog gradonačelni-

ka (javno ga je okarakterizirala “patološkim lažljivcem i preva-rantom”). Javno pak spekuli-ranje o njegovim eventualnim nezakoni# m radnjama kada o tome ne postoje službeni poda-ci, bilo bi krajnje nekorektno.

Gradonačelnikovu vjerodo-stojnost u zaš# # interesa grada Hvara, i brizi za svakog Hvara-nina, koje proklamira, njego-ve menadžerske sposobnos# i promidžbene mogućnos# u kontekstu poli# čke funkcije koju obavlja, valja propita# na poli# čkim slučajevima koji su pristupačni i jasni svakom gra-đaninu, a bitni za grad.

Nešto smo već spomenuli: slučaj gašenja radija Free For već je doveo u pitanje gradonačelni-kovu iskrenost u pristupu: to je čin koji je pro# van interesima građa-na, a umjesto deklarirane brige za Hvarane, ovi za lokalnu zajednicu korisni i vrijedni ljudi, kako se čini namjerno, izbačeni su na ulicu. Ili su možda Hvarani samo oni koji su dovoljno bliski gradonačelniku?

Još jedan simptoma# čan slučaj je pe# cija pro# v buke i divljanja u gradu. Zamalo 600 ljudi (od kojih je jedan naš sugrađanin pod nerazjašnjenim okolnos# ma pretučen bejzbol palicom) potpisalo je zahtjev za dostojanstvo grada, tražeći samo poš# vanje zakona, koji trebaju vrijedi# za sve jednako. Gradonačelnik se prema građanima Hvara koji su masovno izrazili nezadovoljstvo ponio s omalovažava-njem i ignorancijom (pri čemu je sad već protekla druga zima, od kada je izjavio da se to pitanje ne može rješava# usred ljeta, a da ništa bitno nije poduzeo!), čime se zapravo stavio na stranu ma-lobrojnih prekršitelja. Kako je moguće da se gradonačelnik postavi pro# v svojih građana i interesa ljudi koje treba zastupa# i čiji interes treba š# # # ? Što je to zbog čega se priklanja prekršiteljima zakona? Treba li, i može li takva osoba bi# gradonačelnik Hvara?

7 poli! čkih smrtnih grijehaPostoji, među# m, određeni broj slučajeva koji se ispostavljaju

kao “epski” poli# čki podbačaji s dalekosežnim posljedicama za Hvar i kvalitetu života građana Hvara.

Na prvom mjestu je zacijelo slučaj “Sunčani Hvar”. O toj temi može se napisa# knjiga, pa je sažimanje u nekoliko rečenica goto-vo nemoguće. No navedimo najbitnije. Uoči izbora sada već daleke 2005. vladao je Hvarom rijetko viđeni op# mizam kao posljedica či-njenice da je pronađen strateški partner koji se ugovorno obvezao


načina da utječe na poslovne odluke Sunčanog Hvara. Danas više nitko ne zna kakav će bi# ishod ove nepotrebne

zavrzlame. Privatni partner je, zbog neizvršavanja ugovornih ob-veza, najavio tužbu prema Državi, a to znači prema hrvatskim poreznim obveznicima, u iznosu od 30.000.000,00 EUR (trideset milijuna eura), odnosno 225.000.000,00 kn (dvjestodvadestpet milijuna kuna). Pregovaračka pozicija Grada je u međuvremenu oslabljena, u osam godina nije realizirano doslovno ništa (nasu-prot zaključcima Gradskog vijeća), a šteta za grad je golema, mjeri se u sto# nama milijuna kuna. Ništa manja šteta nije napravljena u odnosu sa novim većinskim vlasnikom Sunčanog Hvara, sada sa 55% dionica. Umjesto partnerskog odnos je postao nepremos# vo konfl iktan, što šte# i Sunčanom Hvaru i gradu Hvaru. Sva lici# ra-nja gradonačelnika sa zaš# tom radnika pokazala su se spinom, jer dok se u ovim vremenima u Hrvatskoj dnevno otpuštalo i 7000 radnika u Sunčanom Hvaru nije bilo većih otpuštanja, re-la# vno pristojne plaće isplaćuju se redovito, a umirovljenja su izvršena s otpremninom.

A kako bi nam tek bilo, svima, da je 2005. - 2008. prije velike krize sve inves# rano kako je bilo predviđeno...

Možete li zamisli# novouređeni hotel Galeb, ekskluzivni hotel Pharos, hotel Delfi n koji ništa ne zaostaje za Adrianom i Rivom, vrhunski preuređeni hotel Dalmacija, kako i priliči takvoj poziciji, moderni hotel Bodul ispred kojeg više nema benzinske stanice, već plaža i nogometno igralište, ili pak novi hotel Sirena u moder-nis# čkom izdanju, okružen raznorodnim sportskim sadržajima...

Hvar, dakle nije dobio ništa, ali je gradonačelnik dobio druge izbore. Hoće li i treće?

Drugi epski promašaj aktualnog gradonačelnika (ovdje valja doda# : i predsjednika TZ grada Hvara) sramotno je “obilježava-nje” 400. obljetnice Hvarskog povijesnog kazališta. To je posebno elaborirano u Kruvenici br. 22 iz rujna 2012. pa ovdje nema za

# m potrebe. Ovaj blasfemični slučaj posve kompromi# ra brižno njegovanu sliku o gradonačelnikovim menadžersko-marke# nškim sposobnos# ma. Naime, čini se nemoguće da netko tko je isto-dobno na dvama tako visokim, ključnim gradskim pozicijama, a s is# nskim feeling-om za marke# ng i management, ne shva# barem promidžbeni potencijal ovog jubileja, i ne krene u temeljitu, pra-vovremenu i obuhvatnu pripremu i organizaciju, radi svog grada i svojih građana. A možda gotovo ništa nije učinjeno jer je trebalo puno radi# ? Možda zbog inkompetencije?

Nedostatak novaca kao službeno opravdanje, u najboljem slučaju je tek poli# čko izmotavanje, jer sponzoriranje i doniranje u kulturi je uobičajena i masovna pojava, i novca je moglo bi# ,

renovira# hvarske hotele devas# rane u ratnim godinama, najprije sve izdići na minimalno tri zvjezdice, a potom one najbolje doves# do 4 ili 5 zvjezdica, uz zadržavanje svih radnika u idućih 5 godina. Inves# cijski ciklus smiješio se i gradu Hvaru koji je razrješenjem imovinsko-pravnih odnosa trebao zakorači# u jedan od najvećih inves# cijskih ciklusa od 70-ih godina XX stoljeća. Za razliku od ne-kih drugih priva# zacijskih priča na Jadranu (gdje neki hoteli i danas zjape ne samo prazni nego i sablasno ruševni), u postupku priva# -zacije 2005. Hvar je, može se reći, bio privilegiran uvođenjem jav-no-privatnog partnerstva. Načelni model rješenja dočekao je nakon izbora ovu još i danas aktualnu vlast, a njen temeljni zadatak bio je konkre# zacija modela i njegova primjena. Kad je 2007.g. defi ni-ran odnos u partnerstvu, gradu Hvaru trebala je pripas# 25% + 1 dionica za rješenje imovinsko –pravnih odnosa, temeljem ugovo-ra sklopljenog s vladom RH. Obzirom na vrijednost dionice u tom razdoblju gradu Hvaru je trebalo pripas# cca. 135.000.000,00 kn (stotridesetpet milijuna kuna) po nominalnoj vrijednos# , odnosno 350.000.000,00 kn (tristopedeset milijuna kuna) po tržišnoj vrijed-nos# . Potpisom ugovora grad Hvar je mogao odmah proda# dio-nica u vrijedos# od 35.000.000,00 kn (tridesetpet milijuna kuna) i uloži# u gradske projekte. Istodobno imao je i pravo imenova# jednog člana u Nadzorni odbor i tako osigura# zastupanje svojih in-teresa u Sunčanom Hvaru.

Umjesto realizacije ove iznimne opcije, i danas aktualni gra-donačelnik samovoljno odbija ugovornu ponudu i traži naknadu u nekretninama. Nastaje pat pozicija u kojoj gradonačelnik rezolutno odbija višekratni prijedlog većine gradskog vijeća da se problem raspravi u vijećnici. U međuvremenu pokreće se neviđeni medijski linč kojim se, pod krinkom zaš# te interesa radnika i grada, pokušava privatnog partnera prokaza# po svim mogućim osnovama. Kada je ipak pos# gnut dogovor s Vladom RH o realizaciji 25% + 1 dionice, sve se ponovo zaustavlja nemogućim zahtjevom gradonačelnika da Vlada, a ne Grad, koji postaje suvlasnik i ulazi u upravljačku struk-turu “Sunčanog Hvara”, bude ta koja će valjda dovijeka u poten-cijalnim dokapitalizacijama održava# paritet. Potom gradonačelnik ponovo traži nekretnine kao obeštećenje. I tako prolazi dragocjeno vrijeme, a inves# cija stoji i čeka. Kada se konačno početkom 2009.g. Gradu nude nekretnine, tzv. Sirena deal u kojem bi gradu Hvaru pri-palo hotelsko naselje Sirena sa 100.000 m2 zemljišta, sjeverni dio gradske lođe (koji je imovinski-pravno pripadao Sunčanom Hvaru), depadans Akacija za starački dom, a Crkvi za obešteće-nje depadans hotela Dalmacije - vjerovali ili ne - gradonačelnik sada traži dionice i stavlja van snage odluku Gradskog vijeća da se prihva# ova ponuda. Tako je naš gradonačelnik poznatu mak-simu “da je poli# ka umijeće mogućeg” djelatno preobrazio te je za njega poli# ka očito postala “umijeće nemogućeg”. A 2008. sus# gla nas je svjetska ekonomska kriza, i ono što je do tada inves# cijski bilo izgledno, postalo je bezizgledno.

I što mi u Hvaru imamo danas od tog gradonačelnikovog jogu-njenja? Što smo to ovako dobili, a što ne bi da je prihvaćen izvorni plan? Koja je to dobrobit proizišla za građane Hvara, za radnike Sunčanog Hvara, i za Crkvu na ovaj način? Ne treba bi# puno pametan, ni# učen da se shva# : baš nikakva. Štoviše, ne samo da nema nikakve dobrobi# , već je učinjena neprocjenjiva šteta. Izgubljeno je ogromno dragocjeno vrijeme, umjesto inves# cija u najderutnije hotele i njihovog izdizanja na 3 zvjezdice, prisilno se inves# ralo samo u one koji su imali riješenu imovinsko-pravnu si-tuaciju, a koji nisu nužno zah# jevali obnovu (npr. Amfora). Zato danas u Hvaru # suće hotelskih postelja stoji usred ljeta prazno, a sto# ne radnih mjesta u # m hotelima više ne postoje. Grad Hvar je ostao bez 350.000.000,00 kn (tristopedeset milijuna kuna) i bez


puno. Drugo je pitanje zašto ovdje prak! čki nije bilo nikoga? Kako i bi kad o 400 godina Hvarskog kazališta nitko uopće nije bio ni! obaviješten, a kamoli išta više od toga. Ali su zato, navodno, za Mirjanu Lučić svojedobno u roku “keks” nađeni sponzori. A zapita se čovjek i čime je to Ćiro Blažević bio oduševljen kad je za našeg gradonačelnika ushićeno rekao: “Pravo je čudo. ...Sve što nam treba, čovjek odmah sredi.” Kako to, za njega “sve i odmah”, a za grad teško i nikako?

Svakako, i ovdje su interesi grada i otoka Hvara zanemareni i ignorirani, a šteta nastala propustom i nečinjenjem je ogromna.

Treća situacija ! če se dvije teme vitalne za grad, a to su zdrav-stvo i izgradnja Doma zdravlja, te Dom za starije i nemoćne. Otkad je najavio izgradnju Doma zdravlja i to, ni manje ni više nego za kraljeve, uz koji će se nalazi! moderna poliklinika (“poliklinika bi imala internu ambulantu, ginekološku, psihijatrijsku, ambulantu za okulis! ku, fi zijatriju, pedijatriju, ortopediju, kao i hemodijali-zu...”) i Dom za umirovljenike, s mrtve točke nije se pomaklo ništa. U međuvremenu grad Hvar je izgubio i Hitnu pomoć a njegovo zdravstvo stalno je na silaznoj putanji, s usmjerenjem prema Jelsi. O zaš! ! interesa grada i građana Hvara u ovom važnom segmen-tu kvalitete života, najbolje da zaključimo svatko ponaosob.

Nije bolje ni s izbornim obećanjem za izgradnju Srednje škole Hvar. Štoviše, situacija je sasvim zbunjujuća. Inicija! va da se s obzirom na akutnost problem riješi ubrzo i na op! malan način bifunkcionalnim objektom u blizini Osnovne škole, na kojem je uznastojao bivši ravnatelj OŠ, a podržan u više navrata od stra-ne gradskog vijeća, opstruirana je od strane gradonačelnika. Sa-svim je izgledno da će i naši srednjoškolci putova! u Jelsu, koja jedinstveno zagovara izgradnju srednje škole na svom području.

Svečano obećanje o izgradnji gradske sportske dvorane odmah u prvoj godini nakon preuzimanja vlas! , dijeli sudbinu prethodnih. Ni zemljište na kojem je planirana izgradnja nije ot-kupljeno, a postupak je ! jekom osam godina na apsolutnoj nuli.

Preuzimajući upravljanje gradom prije osam godina aktualna vlast zatekla je pravomoćnu lokacijsku dozvolu za izgradnju ko-lektora za prikupljanje oborinskih voda s hvarske pjace. Obeća-no je, i bilo je za očekiva! rješenje ovog problema u prvoj godini mandata, pogotovo s obzirom na dostupne izvore fi nanciranja. No, i nakon osam godina i dalje se kod obilnije kiše hvarska pjaca pretvara u bazen, a našem biskupu na žalost ne preostaje ništa drugo nego da i nadalje sanja kako mu više ne plavi biskupija.

Do kada, ne zna se.Dalo bi se tu nabraja! još, primjerice Venerandu koja, pro! v-

no odlukama gradskog vijeća, i dalje plaća godišnji najam u izno-su od samo 500 EUR (pored odluke Gradskog vijeća da taj iznos bude 150.000,00 EUR, koji je gradonačelnik odbio proves! ), gradsku blagajnu (dakle, naš novac) nad koju se nadvijaju tamni oblaci desetaka milijuna kuna kojekakvih potraživanja koja s! -žu na naplatu, For! cu koja vapi za restauracijom i ne ostvaruje puninu svojih potencijala..., no prethodnih 7 slučajeva kapital-nih inves! cija od presudnog utjecaja za kvalitetu života građa-na Hvara i naših gos! ju /dakle, Sunčani Hvar, (ne)obilježavanje 400. obljetnice Hvarskog kazališta, (ne)izgradnja doma za starije i nemoćne, (ne)izgradnja doma zdravlja, (ne)izgradnja Srednje škole Hvar, (ne)izgradnja gradske sportske dvorane, te kolektor oborinskih voda na gradskom trgu/ poli! čki insajderi nazivaju 7 poli! čkih smrtnih grijeha prema Hvaru i njegovim građanima.

Iz toga se, zacijelo, puno više nego li iz medijskih spinova i deklara! vnih istupa, razabiru zbiljski razmjeri zalaganja aktu-alnog gradonačelnika za rješenja hvarskih problema. To ocrta-va kakva je njegova skrb za Hvarane, i kakva su nastojanja oko obrane interesa Hvara. Tu se razaznaju njegovi poli! čki dome! i mogućnos! .

Da li je, da parafraziram pop-pjesmu, on naša sreća, ili ne-sreća, od planine veća...? Da li bi bilo dobro za Hvar da on bude gradonačelnik još 4 godine? Da li bi valjalo da i iduće 4 godine donosi ključne odluke i gospodari gradskim novcem? Ili, da zavr-šimo s ponovljenim “referendumskim” pitanjem: S obzirom na

(ne)učinjeno u dosadašnjem dugom vladanju Hvarom, treba li

aktualnom gradonačelniku ponovo da� mandat da gospodari

gradom još 4 godine ili ne?

Odluka je na svakom od nas.

Govor is� neI neka ovo ne bude zadnja riječ. Pozivam sve poli! čke aktere

predstojećih izbora, uključujući aktualnog gradonačelnika, da nas kao građane informiraju o svemu važnom za naš grad. Da govore, slobodno i otvoreno. Da govore is! nu.

Naslovljeno pitanje “Što je is! na?” nije pilatovski retoričko, a ni! odgovor ovdje podrazumijeva gnoseologijsku raspravu.

Ostajemo pri Senekinom uputu “Verita! s ora! o simplex” - govor is! ne je jednostavan.


Kreće još jedna izborna utrka u našem gradu. Spadam u one koji smatraju da sadašnju vlast treba promijeni" .

Osam godina vladavine Pjerina Bebića rezul" ralo je nazado-vanjem grada na svim razinama. Obećanja bez pokrića glavno su obilježje Bebićevog mandata. Osam godišnjih proračuna utrošeno je bez vidljivog rezultata, a neradom i pogodovanjem određenim pojedincima gradu je nanesena i fi nancijska šteta.

Razni su načini činjenja fi nancijske štete gradu od strane Pjerina Bebića. Navest ću jedan primjer: Grad ima svoj Pravil-nik o postavljanju privremenih objekata, tj. štandova. Osobe zainteresirane za dodjelu štanda javljaju se na natječaje ras-pisane od strane Grada. Ali to ne vrijedi za sve: prošle godi-ne fi rma UNA d.o.o. zauzima javnu gradsku površinu na vrhu hvarske Rive bez odobrenja. Regiranjem Povjerenstva Grad-skog vijeća štand uklanjaju komunalni redari. U roku od 48 sa"

FOR JE NJIMA MILA MAJKAštand je vraćen na Rivu i to na temelju odobrenja izdanog od strane Lučke uprave Splitsko-dalma" nske županije, potpisanog od strane ravnatelja Domagoja Marojevića. Štand je cijelo ljeto radio na hvarskoj Rivi, na našoj javnoj površini, a da gradona-čelnik ništa nije poduzeo da se is" ukloni. Dok ostali vlasnici ta-kvih štandova plaćaju Gradu minimalno 35.000 kuna, navedeni štand stoji na javnoj površini besplatno, a gradonačelnik Bebić i njegova ekipa nas stalno uvjeravaju da sve rade u interesu nas građana.

Navedeni Domagoj Marojević u međuvremenu pojavio se i na poli" čkoj sceni Hvara. Postao je povjerenik HDZ-a za Hvar, nakon što je Gradski odbor HDZ-a (koji je odbijao ući u sociju s Bebićem) raspušten. Možemo li očekiva" još ovakvih poslova na štetu grada i građana Hvara? Davno je Bebić rekao “For je nami mila majka”.

Čovjek je biće koje živi u društvu, a društvo treba omogu-ćava" i po" ca" čovjekov razvitak u punini njegovih mo-

gućnos" i najviših ljudskih dometa. To zah" jeva slobodu čovjeka i društva, te racionalnu organizaciju i efi kasnost u rješavanju ži-votnih problema, odnosno olakšavanju i zaš" " cjeline čovjekova života. Izraz takvih nastojanja ljudi su i ins" tucije, koje bi kao ustrojeni i postojani oblik određenih odnosa i djelovanja trebale tome doprinosi" .

Umjesto razvitka u tom pravcu, čini se da su u proteklom su razdoblju barem tri stožerne hvarske ins" tucije, od značaja za kvalitetu ži-vota i funkcioniranje naše lokalne za-jednice, obezvrijeđene, a njihov digni-tet i funkcionalnost urušeni: ins tucija

Gradonačelnika grada Hvara, ins tu-

cija Gradskog vijeća grada Hvara, i Tu-

ris čka zajednica grada Hvara. Odakle ovaj dojam?

Ins tucija Gradonačelnika, u sadaš-njem sustavu po mnogočemu presud-na za život grada, po mišljenju mnogih u proteklom je razdoblju izgubila svaku profesionalnost - osim što je profesi-onalno plaćena. Dominantno estradi-zirana, kako se čini okrenuta je samoj sebi i svojoj samopromociji, umjesto sustavnom radu i rješavanju akutnih i kroničnih gradskih problema. Prema percepciji javnos" , u značajnoj je mjeri suprotstavljena vlas" -" m građanima, te umjesto suradnje, kohezije i dijaloga, stva-ra podjele i sukobe u lokalnoj zajednici. Naime, u nedostatku autoriteta pribjegavalo se autoritarnos" , umjesto partnerstva i konstruk" vnog iznalaženja najboljih rješenja, ins" tucija Grado-načelnika izazivala je antagonizme prema nizu čimbenika zna-

HVAR - NOVI GRADčajnih za grad, npr. Sunčanom Hvaru, Jadroliniji, Gradskom vijeću grada Hvara..., a čini se i prema svakom tko drugačije misli. S druge strane, u javnos" se spominju i ozbiljne sumnje da se putem ove ins" tucije pogodovalo nekim privilegiranim strukturama, a na štetu gradskih interesa koje bi ins" tucija Gradonačelnika trebala š" " " .

Takva praksa zacijelo ne može donije" dobro Hvaru, ni" bi to smjela bi" obilježja i način djelovanja najvažnije i najistaknu" je gradske ins" tucije.

Gradsko vijeće grada Hvara tako-đer je iznimno značajna gradska in-s" tucija, koja kao predstavničko " jelo građana (za razliku od Gradonačelnika koji je izvršno " jelo) odlučuje o nizu pitanja važnih za lokalnu zajednicu. I u ovoj ins" tuciji u proteklom vremenu uočeni su zabrinjavajući sindromi nje-ne devalvacije.

Gradski vijećnici, kao što znamo, imaju neobvezujući mandat, što znači da imaju pravo zastupa" svoje stavove slobodno, na osnovi svog znanja, uvje-renja i shvaćanja, te u skladu sa svojim programom i vlas" tom procjenom do-nosi" odluke u interesu onih koji su ih izabrali. Nedvojbeno je također da je bi" gradski vijećnik javna dužnost, te da Gradsko vijeće i svaki njegov vijeć-

nik stoje u svojevrsnom odnosu odgovornos" spram javnos" i ljudi koji su ih birali. Premda to nije zakonom propisano, čini se samorazumljivim da vijećnik svoje stavove i odluke od važnos" za grad javno obrazlaže i argumen" ra, a ono što smatra lošim kri" zira. Time, s jedne strane, kroz demokratski dijalog i suprot-stavljanje stavova dolazimo do najboljih rješenja za zajednicu,


Piše: Teo Jeličić


a s druge strane vijećnik tako informira javnost i svoje birače o problemu, te im daje do znanja zašto zastupa neki stav, odnosno zašto se priklanja ili suprotstavlja nekoj odluci.

Nažalost, među dijelom vijećnika raširena je praksa da godi-nama samo sjede i šute, i tek podižu ruku kada treba glasa$ . To je doduše bolje nego da nas obmanjuju nekakvim lažnim iskazima, ali takvo djelovanje je manjkavo i u neskladu s dostojanstvom i svrhom ove ins$ tucije. Osim inkompetencije nekog vijećnika za dužnost koju obnaša, takva praksa može bi$ i pokazatelj jedne opasne anomalije: da su poli$ čki centri moći u našem gradu otu-đeni od vlas$ $ h građana, odnosno od ljudi koji nas predstavljaju u vijeću, te da je gradska poli$ ka Hvara iz sfere transparentnos$ i poli$ čkih ins$ tucija grada, otklizala i zabrazdila u sferu mute-ži i zaplotnjaštva. Uvjerenje u takvo što, nažalost, pojačava po-svemašnja ignorancija i neuvažavanje Gradskog vijeća od strane Gradonačelnika.

Sve skupa je iznimno štetno, opasno, i naznačuje kako de-strukcija ins$ tucija našeg grada može bi$ put u propast Hvara.

Kako stoji stvar s Turis� čkom zajednica grada Hvara? Dok za-poslenici ureda obavljaju hvale vrijedan “tehnički” posao infor-miranja i pomoći turis$ ma “na terenu”, sama ins$ tucija kao da je nestala. Upravna $ jela doimaju se paralizirana, od negdašnje, ponekad i pretjerane, revnos$ i kri$ čnos$ nije ostalo skoro ništa. Javne reakcije na akutne probleme izostaju, kao i prijedlozi rješe-nja. U moru pitanja koja se otvaraju i problema koji se pojavljuju, hvarska javnost ne zna gotovo ništa o stavovima ove ins$ tucije. Nema, barem u javnos$ , strateške inicija$ ve ni$ kompetentnih odgovora na niz novih zbivanja i izazova u hvarskom turizmu. Tu npr. spadaju posebno akcen$ rano pitanje tzv. party-turizma, ra-zvijanje i usustavljivanje Hvara kao ekološkog, i kulturnog odre-dišta (posebno s obzirom na 400. obljetnicu Hvarskog kazališta, koja je trebala posta$ značajan promotor daljnjeg razvitka des$ -nacije), pitanje tzv. kruzerskog turizma, pitanje tzv. agro-turizma, pitanje uređenja javnih prostora grada (npr. šetnice i Šumice) itd, itd. Turis$ čko vijeće, kako se čini, već duže samo hibernira, zbog neodgovarajućeg djelovanja predsjednika Turis$ čke zajednice, aktualnog hvarskog gradonačelnika.

Turis$ čka zajednica grada Hvara, stožerna i smjerodatna ins$ tucija hvarskog turis$ čkog života, djeluje kao da je zbri-sana iz javnos$ .

Čovjek i ins� tucijeLjudi i njihove ins$ tucije su međuovisni. Sudbina ljudi ovisi

o kvalite$ djelovanja ins$ tucija, a kvaliteta djelovanja ins$ tucija ovisi o ljudima, koji ih čine i koji ih vode. I dok se za najrazliči$ -je, pa i one najjednostavnije poslove traži neko znanje, u javnim poslovima, i poli$ ci napose, kao da nije potrebno baš ništa zna$ . Paradoksalno, jer dok neznanje postolara može tek napravi$ žulj na nozi, neznanje gradskog vijećnika ili gradonačelnika može hen-dikepira$ cijeli jedan grad.

Spomenimo u tom kontekstu, kako je Platon, is$ čući ideju do-bra, tvrdio da je “Dobro” ono po čemu nešto uopće jest (po čemu uopće postoji), i ono po čemu jest to što jest. Pa postolar jest po-stolar, samo ako je dobar postolar, a gradonačelnik je tako zbilja gradonačelnik samo ako je dobar gradonačelnik. Ako nije dobar gradonačelnik, zapravo nije uopće gradonačelnik.

Javni poslovi, suprotno od onog što je uvriježeno, imaju visoku razinu odgovornos$ . Da bi se dobro obavljali, zah$ jevaju posveće-nost, puno rada, dovoljno široko i dovoljno temeljito znanje koje omogućuje produk$ vno suočavanje s problemima zajednice i nji-hovo rješavanje. Toga se valja sje$ $ uvijek kada biramo nekoga na javnu funkciju.

Oni koji ne rade svoj posao kako valja skloni su nas uvjerava$ da ne može bi$ drugačije, i da nije moglo (bi$ ) bolje. Slažem se: s onima koji ne znaju bolje, nije nam moglo bi$ bolje, i ne može nam bi$ bolje. Kada dobivamo mrvice a gubimo sto$ ne milijuna kuna, zbilja nam ne može bi$ bolje.

Samo izborom kompetentnih, radišnih i sposobnih ljudi, konsolidacijom, i vraćanjem dostojanstva i funkcionalnos$ in-s$ tucijama ovog grada, samo zajedničkim predanim radom i sinergijom, plodotvornim dijalogom umjesto osobnih konfl i-kata, možemo is$ nski afi rmira$ Hvar u mnogostrukos$ nje-govih kvaliteta, i učini$ svoj život boljim. Tako imamo prigodu zbiljski stvara$ nove vrijednos$ koje neće po$ ra$ , nego čuva$ i skladno nastavlja$ na stare.

Ali ako govorimo o ins$ tucijama i sveukupnom odnosu prema javnim dobrima, čini se da nam je ipak potreban diskon$ nuitet: grad Hvar treba posta$ ono što je bio u nastanku - novi grad.


Svih osam godina svog mandata Pjerino Bebić svoje mno-gobrojne pogreške pravda objedama i prebacivanjem

svoje krivnje i odgovornos" na druge. Neodgovorno, pa i neza-

konito, trošenje novca građana, uz upropaštene prilike vezane za Sunčani Hvar, glavni su (nažalost, ne i jedini) grijesi Pjerina Bebića. S obzirom da sam i danas, osam godina nakon što sam prestao bi" gradonačelnik, Bebiću glavni „krivac“ za sve ono

što nije napravio, ili je krivo učinio, radi is" nitos" i interesa

javnos" moram rasvijetli" ovaj za Hvar gorući problem neod-

govornog trošenje gradskog novca.

Kako i tko raspolaže novcem građana HvaraPremda ne postoji apsolutno objektivan pristup, pogoto-

vo ukoliko smo sami involvirani u predmet o kojem govori-

mo, ipak naš subjektivni pogled vrijedi, i to onoliko koliko je

utemeljen na činjenicama. U nastojanju da kao sudionik (što

aktivan, što pasivan) donošenja svih gradskih proračuna od

1993. do 2012. godine izbjegnem subjektivnost, elaboraciju

KAKO SE TROŠIO NAŠ NOVAC POSLJEDNJIH OSAM GODINA?Piše: Zoran Domančić

problema temeljiti ću na činjenicama i brojčanim pokazatelji-

ma, kako i priliči temi.

U svih 5 mandata od uspostave novog sustava lokalne sa-

mouprave, dosadašnji hvarski gradonačelnici prof. Milan Lakoš,

Zoran Domančić i Pjerino Bebić su, više ili manje, bili kreatori

i izvršitelji proračuna, odnosno bili su odgovorni za uprihođi-

vanje i trošenje novca poreznih obveznika. Taj period se može

podijeli" na 3 faze, sa sljedećim karakteris" kama:

za vrijeme mandata prof. Lakoša proračuni su bili štedljivi

(bio je rat), pri kraju Lakoševog mandata, za vrijeme mog man-

data, te u početku Bebićeva prvog mandata (zbog naslijeđenih

gotovih projekata) proračuni su bili razvojni. Ulagalo se u ra-

zvoj: parkiralište, kanalizacija, vodovod, ceste, javna rasvjeta,

kazalište, školska dvorana.

Posljednjih 5 godina Bebićeva mandata proračuni su domi-

nantno rastrošni: novac se troši na promidžbu, fešte, rashode

za zaposlene, „iće i piće“ i sl.

To je glavni razlog zbog čega sam posljednjih godina, uz na-


PRIHODI PRORAČUNA - dvije zablude vezane za hvarski proračunPrva zabluda: „Bebićevom zaslugom hvarski je proračun značaj-

no porastao“.Da tomu nije tako, evo primjera koji pokazuju da hvarski prora-

čun posljednjih godina nije ništa posebno odudarao od trendova u nekim drugim proračunima:

Za primjer sam uzeo Makarsku, Supetar i Bol jer su po strukturi gospodarstva i položaju usporedivi s Hvarom. Iz grafi kona je vidlji-

vo da je u svim jedinicama trend rasta prihoda sličan. Povećanje između 2006. i 2008. godine je rezultat promjene zakona kojim je općinama i gradovima ostavljen veći dio poreza na dohodak, a odu-

zet je porez na dobit, kojeg male jedinice gotovo da nisu ni imale.

U Hvaru je dodatno povećanje prihoda u tom periodu bilo zbog

dolaska Orca u Sunčani Hvar i značajnog povećanja plaća. Smanje-nje prihoda od 2008. rezultat je uznapredovale krize i kod svih se refl ek& ra na is& način.

Dakle, evidentno je da dolaskom Bebića Hvar nije ništa više po-

većao proračunske prihode nego gradovi i općine u okruženju.Druga zabluda: „Od kad je Bebić gradonačelnik hvarski je prora-

čun po stanovniku najveći u državi“.Iz ovog grafi kona je vidljivo da ni po prihodima po stanovniku

Hvar u Bebićevom mandatu nije ništa posebno istaknut u odnosu

na Makarsku, Supetar i Bol. Dapače, vidljivo je da Bol ima daleko veće proračunske prihode po stanovniku od Hvara, a nikad to nisu is& cali.

Dakle proračunski prihodi Grada Hvara, ni apsolutno ni re-la& vno - po stanovniku, proteklih 7 godina za vrijeme mandata

Pjerina Bebića, nisu rasli ni više ni manje nego što su proporcio-

nalno rasli proračuni gore navedenih gradova i općina.

vođenje konkretnih argumenata, redovito glasovao pro& v pro-računa, koji su zbog parcijalnih interesa grupa i pojedinaca ipak prolazili.

Osnovna struktura proračunaU Hrvatskoj se uz riječ proračun upotrebljava i riječ budžet

(engl. budget) koje se rabe kao naziv za plan prihoda i ras-hoda u određenom vremenskom razdoblju. Lokalni (gradski) proračun je dio proračuna opće države odnosno, generalno govoreći, dio javnih financija, pa isti zakon vrijedi i za držav-ni i za lokalne proračune , a na svim razinama proračunskim novcem upravljaju izvršna tijela. Od 1993. do 2009. godine u Gradu Hvaru je izvršno tijelo bilo Poglavarstvo na čijem je

čelu bio Gradonačelnik, a od 2009. do danas nema više Po-glavarstva, već je izvršno tijelo samo Gradonačelnik, čime je ovlast, ali i odgovornost raspolaganja gradskim novcem per-sonalizirana.

Proračunske prihode se može neračunovodstveno podijeli& na:- one na koje Grad ne može previše utjecati jer su reguli-

rani na državnoj razini- one koji ovise isključivo o sposobnosti i želje gradskih

tijela da ih naplate. Rashodi se također, po sličnom principu, mogu podijeli& u

dvije osnovne kategorije, i to na one rashode koji su vezani za

namjenske prihode, te na rashode koji se podmiruju iz onih pri-

hoda kojima se može slobodno raspolaga& .

UKUPNI PRIHODI

PRIHODI PO STANOVNIKU

PRIHODI 2005.

PRIHODI 2011


terijalni rashodi za zaposlene konstantno u porastu, održavanje infrastrukture stagnira. Tako su ulaganja u održavanje cesta i pu-tova 2005. bila 2.800.000,00 kn, a 2011. samo 1.700.000,00 kn. Jednostavnije rečeno: 2011. gradski novac se dominantno troši na zaposlene i njihove troškove, te na promidžbu (koga i čega?) i sumnjive intelektualne usluge, dok se 2005. novac trošio na kapitalna ulaganja.

Osim toga, 2005. u gradskoj upravi broj zaposlenih bio je 16, a 2011. bilo ih je zaposleno 23, što je gotovo 50% više, a uz to je

i ugovorima o djelu taj broj povećan na 26. Da li je i efi kasnost

rada gradske uprave povećana za 50% - procijenite sami.

Tko je „pojeo“ 3.000.000,00 kn?Jedan od najoči$ jih pokazatelja rastrošnos$ Bebićevih pro-

računa, a ujedno i dokaz bezočne neodgovornos$ u trošenju

javnog novca je trošak reprezentacije. Reprezentacijom se sma-

traju troškovi koji su nastali u vezi ugošćivanjem i darovanjem

poslovnih partnera, to jest osoba s kojima postoji određeni po-

slovni odnos, ili pojednostavljeno – „iće i piće“. Redovito sam

na sjednicama Gradskog vijeća upozoravao na neprimjerenost

takvog trošenja proračunskog novca, pogotovo prigodom re-

balansa kada su se mnoge stavke smanjivale, a reprezentacija

rasla. Kako je taj trošak rastao vidljivo je iz sljedećeg grafi kona:

ReprezentacijaGledajući gornje grafi kone vidljivo je da dok proračunski

prihodi od 2008. padaju, raste reprezentacija, kao i troškovi za

zaposlene.

Nevjerojatno ali is$ nito: od dolaska na vlast 2005. do kra-

ja 2011. (dakle u 6 godina) Bebić je na reprezentaciju potrošio

oko 2.300.000,00 kuna, a do kraja mandata ta brojka će doseći

3.000.000,00 kuna, dok za 12 godina prije njega nije potrošeno

ni$ 600.000,00 kuna. Još jedna usporedba: većina općina i gra-

dova ima reprezentaciju u iznosu od 0,2% do 0,6% proračuna,

rijetki do 1%, ali zato je Grad Hvar bar u tome prvi - ima repre-

zentaciju 1,72%, čime sve nadmašuje.

Uz tu i toliku reprezentaciju, još će bi$ potrošeno i oko

1.000.000,00 kuna na službena putovanja, a na promidžbu

(pogodite čiju) 2.500.000,00 kuna. Kako se i dio intelektualnih

usluga trošio za promidžbu i zabavu, moglo bi se i po toj osnovi

doda$ bar 1.500.000,00 kuna, pa samo navedene nepotrebno

„rastrošne“ stavke dosežu vrtoglavih 8.000.000,00 (osam mili-

juna!) kuna. Za usporedbu, toliko bi mogla košta$ nova zgrada

srednje škole bez opreme.

Reprezentacija

RASHODI 2005

RASHODI 2011.

Ako smo u ičemu na prvom mjestu onda je to udio troškova

reprezentacije u proračunu o čemu detaljnije u nastavku.

Usporedba proračuna iz 2005. i 2011.Da bih dokazao tvrdnju da su proteklih 5 godina proračuni

Grada Hvara dominantno rastrošni usporedit ću izvršene prora-

čune iz 2005. (posljednji proračun donesen u mom mandatu) i

2011. (posljednji izvršeni proračun u Bebićevu mandatu koji je

javno dostupan).

Analizirajući prihode proračuna može se utvrdi$ da se struk-

tura prihoda 2011. u odnosu na 2005. bitno razlikuje, i to na na-

čin da su 2011. više od polovice svih prihoda prihodi od poreza,

dok su ostali gradski prihodi u manjini. Taj omjer je zabrinjava-

jući iz dva razloga: s jedne strane pokazuje da su izvorni prihodi

u nadležnos$ Grada Hvara realizirani ispod njegovih fi nancijskih

mogućnos$ , i da bi trebali bi$ puno veći s obzirom na količinu

novca koja se u Hvaru „obrne“. S druge strane, s obzirom da su

porezi, od kojih Grad ima prihod, u nadležnos$ Države, koja ih

određuje te prikuplja, očito je da je Grad ispus$ o iz svojih ruku

stabilnost proračuna, koja sada ovisi o vanjskim čimbenicima.

Drugim riječima: imovinom i potencijalima Grada ne gospo-

dari se dobro, već se čeka da Država odradi svoj posao.

Kada se usporede rashodi proračuna vidljivo je da su se ras-

hodi za zaposlene udvostručili, i u apsolutnom iznosu i u rela-

$ vnom odnosu u strukturi proračuna. Materijalni rashodi, koji

su se isto tako udvostručili, obuhvaćaju i materijalne rashode za

zaposlene, i rashode za održavanje infrastrukture. Ali dok su ma-


Najveće materijalne štete I dok se posljednjih godina nemilice trošio novac građana Gra-

da Hvara („ima se - meže se“), propuštalo se uprihodi" i ono što

se moralo, te se " me gradski proračun ošte" o u milijunskim izno-sima. Pjerino Bebić kao izvršno " jelo Grada, što djelom što pro-pustom (o mislima i riječima neću ovom prilikom) napravio je, po mojim saznanjima, nekoliko krupnih grijeha na štetu Grada Hvara:

propust realizacije prihvaćanja dionica Sunčanog Hvara zbog čega je Grad oštećen za: minimalno 35.000.000,00 kuna (današnja vrijednost), maksimalno 350.000.000,00 kuna (vrijednost 2007.)

djelo odbijanja realizacije zaključaka Gradskog vijeća za Veneran-du – neizvršenje ugovora, zbog čega je Grad oštećen za 2.000.000,00 do 3.000.000,00 kuna.

propust ovrhe nakon sudske presude za Tvrđavu (ovrha prove-dena tek nakon zaključka Gradskog vijeća) – izgubljen jednogodiš-nji prihod od ulaznica zbog čega je Grad oštećen za 1.600.000 do 2.000.000 kuna

nepotreban i zakonski upitan pokušaj zabrane raspolaganja di-onicama i nekretninama Sunčanog Hvara koju je parnicu izgubio i zbog čega je Grad već pla" o 400.000,00 kuna sudskih troškova

sumnjiva realizacija umjetne trave na igralištu bez natječaja, grad će košta" 1.500.000,00 do 2.000.000 kuna, a objek" vna vrijed-nost postavljanja umjetne trave je najviše 800.000,00 kuna

Nekoliko sudskih postupaka je nepotrebno ili krivo vođeno i u

njima bi Grad mogao bi" još oštećen:- naknada koju će Grad mora" pla" " za veliku površinu

oduzetog zemljišta u milijunskim iznosima mogla se je nagod-bom bar smanji"

- slučaj „Bobis“ u kojem je Grad upao u prostor i sada se vodi nekoliko sudskih postupaka, a Grad nikada ne može bi" vlasnik te nekretnine, već će ima" samo troškove

- sumnjivi ugovor s bivšim pravnim zastupnikom Grada u ko-jemu se Grad tuži za milijunski iznos.

Za „sitnije“ štete, kao što su izrada i provedba nepotrebnih i ničim utemeljenih projekata bez natječaja, toleriranje besprav-nog i besplatnog korištenja javnih površina, neučinkovitost u na-pla" gradskih prihoda i sl.,nemam ni vremena ni prostora, ali će se možda i " me netko jednom pozabavi" .

ZaključakSve u svemu, protekli manda" Pjerina Bebića bili su jako

„zanimljivo“, ali i skupo iskustvo za građane grada Hvara. Rasi-panje novaca u s" lu “pijanih bogataša” dugoročno nije moguće bez posljedica. Neodgovorno ponašanje u ekonomiji dovodi do nerealiziranih projekata, zaostajanja u razvoju, snižavanja jav-nih standarda, riječju, zamiranja i osiromašivanja različi" h sfera gradskog života. Da li smo zadovoljni takvim načinom vođenja Grada ili smo nešto naučili - uskoro ćemo dozna" .


Ako ste prema naslovu pomislili da ću vam drža" pre-

davanje o potrebi promišljenos" i obzirnos" prema

svojim bližnjima, sugrađanima, potrebama našeg grada i slič-

nim pojmovima koji su, nažalost, izgubili dodir sa stvarnošću i

preskočili u kategoriju fl oskula – varate se.

Obziri su samo anagram ili premetaljka riječi izbori, no ipak

ste u pravu ako smatrate da postoji dobra povezanost između

ova dva pojma. Naime, ako želite učini" pametan izbor u, pri-

mjerice shoppingu, u obzir morate uze" sve ono što o proi-

zvodu znate i pokuša" sazna" sve ono što je važno, a možda

vam je promaklo. Ukoliko ne uložite dovoljan trud, već samo

poslušate marke" nšku poruku bez razmišljanja, vjerojatno

ćete proći poput onih brojnih Amerikanaca koji su masovno

naručili „100% sigurno i ekološko sredstvo za ubijanje muha“.

Za uplaćenih par dolara na kućnu adresu su im pris" gle lijepo

upakirane dvije daščice sa rednim brojevima i uputama:

„Daščicu broj 1 stavi" na stabilnu površinu. Za" m na njenu

sredinu stavi" muhu. Potom uze" daščicu broj 2 i opali" po

prvoj srednjom jačinom .“

Proizvođač ove ideje zaradio je veliki novac, a nije popio

ni" jednu valjanu sudsku tužbu. Prevario nije nikoga, samo

nije sve rekao. Ostatak priče su odradili mašta i lakovjernost

potrošača koji su, komoditeta radi, smatrali da su dodatna pi-

tanja i objašnjenja nepotrebna.

Nije samo vlas" " komoditet u promišljanju isključivi uzrok

lošeg izbora. Dobar dio zasluga imaju nedostatak prave mo" -

vacije, pogotovo u kombinaciji sa depresijom.

A ove se izborne godine ama baš sve idealno poklopilo.

Depresije na sve strane koliko hoćeš, bilo one potaknute

gospodarskom krizom, krizom e" čko-moralne provenijencije

ili pak ovim suludim zimskim vremenom, čija je kišovitost ra-

stopila i ono malo škroba koji nas je držao na hrpi, pa smo sve

manje nalik na kompaktni kruh kao simbol okupljanja oko sto-

la u jedinstvu zajednice, a sve više nalik na razmočene kruš-

ne korice koje jedino valjaju kao hrana za kokoši razasute po

dvorištu. Koje uporno nesu jaja, a od njih same nemaju ništa.

Za uvod u izbornu predigru ili prodajni sajam poli" čkog

sanjarenja zaista nema boljeg i podesnijeg mentalnog okru-

ženja od ovog postojećeg. Suočen sa depresivnom, otužnom

i kompliciranom realnošću, čovjekov obrambeni mehanizam

postaje vrlo podatan i sklon kupovini snova. Iako podsvijest

s" dljivo zvoni na uzbunu, onaj svjesni dio konformis" čkog

mozga nabaci na oči onu magličastu koprenu polusljepila koja

nas štedi od mentalnih napora pri zamornom promišljanju

vlas" te budućnos" kao zajednice. Pa zato u izbornoj predigri

kupimo ono što je najšarenije i najveselije, iako svjesni krat-

kog roka trajanja.

Ako smo skloni karikiranju, čak i engleski prijevod za predi-

gru, forplay, za nas je odgovarajuće simboličan. For play ili igra

za osvajanje Fora, odnosno igranja sa njegovom kasicom pra-

sicom dobra je inačica onoga što se zadnjih godina događalo.

Kasica-prasica pak neodoljivo asocija" vno vuče na modifi -

kaciju priče o vuku i tri praščića kojom bi se na bajkovit način

dalo povući paralelu sa prvim demokratskim i neposrednim

izborima za hvarskog gradonačelnika i uloženom trudu tadaš-

njih kandidata da marke" nški dobro predstave svoj proizvod i

Piše: Joško Rosso

OBZIRI„PILING“ special edi! on za vremensku kapsulu 2113.

Proizvodnja: pokojni FFR - 01.travnja 2013.


do detalja ga pojasne biračkom puku te se dostojno suprotsta-ve marke" nškom vuku.

Posljednje plasirani kandidat nije, poput onog prvog pra-

ščića iz priče, uložio dovoljno truda u kontakt sa javnošću,

tako da slobodno možemo reći da je gradio predizbornu kući-

cu od slame. Vuk ju je otpuhnuo i pojeo ga.

Trećeplasirani kandidat se nešto više potrudio, no ni nje-

gova kućica od šiblja i granja nije bila dovoljno čvrsta. Vuk je i

nju otpuhao i pojeo praščića.

E onaj drugoplasirani kandidat se malo više potrudio pa je

svoj izborni uspjeh pokušao gradi" sa crvenim ciglama i dos-

pio u drugi krug. No izgleda da nije bilo dovoljno onog veziv-

nog maltera koji bi dobro povezao sve crvene ciglice, pa je i

njega Marke" nški vuk pojeo gotovo 70%.

Kako je ona stvarna i izvorna priča za djecu godinama mije-njana i umekšavana, u današnjoj verziji nitko nije brutalno poje-den ili skuhan. Taj princip se zadržao i u ovoj poli" čkoj inačici, pa čitateljima valja skrenu" pozornost da su u posljednjem manda-tu i praščići ostali čitavi, i Marke" nški vuk bio više nego sit.

Kada govorimo o našem bivšem Gradskom vijeću, i ta se priča da ispriča" malo prerađenim tekstom koji je u originalu namijenjen djeci. A kako sada vidimo, može se primijeni" i na odrasle. Mogla bi se nazva" Pričom o Marke" nškom vuku i se-dam kozlića (vijećnika) koje je, tako se činilo, on svojom marke-" nškom i govorničkom vješ" nom jednostavno progutao. Čak i kada su, iako vrlo rijetko, pokušavali nešto samostalno zableja" , činilo se kao da zvuk dolazi iz njegovog stomaka.

U svojim namjerama vuk nije potpuno uspio jer nije nikako uspio ulovi" i proguta" onog osmog, no ako priča ostane ista, osmi više nije ni važan. Smanjen je broj vijećnika pa bi sada i sedam kozlića predstavljalo većinu.

To su bili prošli, a što je sa predstojećim izborima?U trenutku kada je nastajao ovaj tekst, ništa još nije bilo do

kraja defi nirano i poznato, no prema onome što se zna, opet bi moglo bi" bajkovito ili basnovito.

Kako sada stvari stoje, izbori za gradonačelnika bi se mogli opisiva" pričom o srazu Marke" nškog vuka i Crvenkapice. S " m da bi i o ovom sretnom završetku priče mogao odlučiva" Lovac Luka, koji doduše nije iz porijeklom iz Senja, ali ga zbog njegovih vješ" na od milja zovu Uskok.

I naše izborne princeze u obliku stranačkih i nezavisnih opci-ja imaju trajni sindrom Trnoružice.

Kao da su se nakon završetka prošlog izbornog ciklusa ubodu na trn i uglavnom prespavale većinu mandata. A kada ih probu-di poljubac princa Milanovića u obliku raspisivanja izbora i čim otvore oči, sve će dobro sagleda" . Shva" t će da, dok su spavale, rupavu nam Pjacu pojeo korov i malo fali da i trnjem ne zaraste. Vidjet će da se Mandrać naumio sam od sebe protupravno pro-širi" prema Lođi, pa pokušava sruši" vlas" " sjeverni zid. Čudit će se što zub vremena nije uspio uruši" onu monstruoznu me-talnu i bespravnu konstrukciju. Ostat će zapanjene što se pitanje Sunčanog Hvara već nije riješilo samo od sebe i što pregovori još uvijek traju...

I naravno, odmah će ima" odgovarajuća rješenja i brze re-akcije pa će predizborna retorika vjerojatno ići otprilike ovako:

„Upravo nas birajte, jer „Ju mast trast az“. A tko vam drugi preostaje?!? Oni onamo?!?“

A zašto „Aj mast trast ju“, molit ću lijepo? A koja je razlika između vas i onih drugih? Bolje šu" te?? Ili bolje pričate bajke?

Dakle da rezimiramo, poli" ka u nas je oduvijek imala sve sa-stavnice bajke. Vječno se i bezuspješno traži princ svepametni,

obično se nađe pokoji bijeli konj razmetni, a poli" čke princeze izgaraju u samodopadnos" od ciklusa do ciklusa dokazujući da dugoročno uspijevaju samo one lukave i najupornije koje puno ne talasaju . One friške, naoko lijepe i simpa" čne traju dok su još svježe i dok ih još nitko zapravo ne sluša, ali kada se oko navikne ili vrijeme učini svoje, više se ne može dogodi" da javnos" pro-makne uloga šutljive poli" čke orhideje ili pak zvučna blamaža " pa „Ju mast trast az“.

Ne.....neee..., ne govorim o ženama (feminis" ce, ne ježite se!), nego o strankama i listama koje su se kroz demokratsku povijest borile i izborile za mjesta u poli" čkom rezervatu koji se zove Gradska vijećnica.

Čak i le" mičan pogled na događanja za trajanja proteklih mandata pokazao je koji je recept za uspjeh.

Osnovne sastojke čine nedorečenost, neodređenost i tajno-vitost, a za potrebe novih izbora ovim se elemen" ma dodaju sanjarenja, obećanja i doza samohvale.

No hoće li to ovog puta bi" dovoljno?Sve više je građana koji, temeljem dosadašnjeg iskustva, ne-

dorečenost i tajnovitost više ne povezuju sa mudrošću. Htjeli to oni samozatajni poli" čki faktori ili ne, izborna predigra je već odavno započela, iako konkretno i službeno u ovom trenutku ne znamo ništa.

Šute li još uvijek naše poli" čke orhideje samo zato što su mu-dre ili se boje da im se ne omakne „Ju mast trast az?“

Hoćemo li u predizbornoj kampanji ponovno umjesto pravih i jasnih rješenja bi" ponuđeni sa hrpom neizvedivih, ali zama-mno šarenih projekata i duplom porcijom snova? Snova koje na-kon isteka još jednog mandata opet možemo zakopa" u kapsulu i otkopa" za sto godina?

Hoćemo li mi građani na ovim izborima napokon natjera" poli" čare na promjenu pristupa u vođenju poli" ke, na pravu, dugotrajnu i svrhovitu komunikaciju sa zajednicom koja ih bira?

Paradoksalno ali is" nito jest da smo mi birači profesori na poli" čkoj katedri, a ne poli" čari koji se njome bave. Svojim pa-žljivim i promišljenim glasovanjem imamo priliku udijeli" lekciju svima onima koji misle da su poli" ka i dobrobit zajednice samo fl oskule i bajkovita igra bez prave odgovornos" .


Umjesto rješavanja supstancijalnih problema Hvara, čini se da smo kao grad iz nekih čudnih razloga prisiljeni učestalo

troši" novac, vrijeme (i ono radno), i energiju na tričarije, pa i be-dastoće. Posljednji je takav primjer tzv. vremenska kapsula alias “škatula za sne”.

Suvišno se osvrta" na ovdje posve promašeni kontekst i kon-cept te već eksploa" rane ideje. Dosta je spomenu" kako se najav-ljuje “pohranjivanje” mp3 playera, video kamera, i sličnih drangu-lija u tu ukapajuću ku" ju, dok aktualni gradonačelnik s ponosom najavljuje kako će “pokloni" ” svoj mobitel... Nema što, sve samo “bogatstvo i raznovrsnost naše kulture s početka 21. stoljeća”. To što sve isto nalazimo i kod Rusa i Amerikanaca, Francuza i Talijana, Čeha i Indonežana, Argen" naca i Australaca..., koga briga. Može onda i koji kotač od auta, brodska propela, a nikako ne smijemo zaboravi" ni žlicu, nož i perun, jer je i to valjda “osebujno” obiljež-je aktualne hvarske kulture. Time se čak još razlikujemo od Kineza koji, gle čuda, na početku 21. stoljeća isto koriste mobitel, video kamere i mp3 playere, ali jedu nekakvim štapićima...

I, nije li fantas" čno ču" da se tom ku" jom pod zemljom, eto, promovira Hvarsko kazalište!? Treba to hitno paten" ra" , jer već vidim kako Egipćani radi promocije hrle ukopa" ku" je pred svoje piramide i sfi ngu, u Va" kanu će, nema sumnje, ukopa" škatulu na Trgu Sv. Petra, da bi promovirali Eiff elov toranj Parižani će jednu zasigurno zakopa" u njegovo podnožje, a Rimljani, “izuzetno po-nosni na njegovanu višestoljetnu kulturnu baš" nu”, učinit će isto u parku blizu Koloseuma...

Pus" mo, dakle, to sve po strani, možda kao prilog proučava-nju Einsteinove dileme jesu li svemir i ljudska glupost beskrajni, ili svemir ipak nije...

ZAŠTO JE “ŠKATULA” NASTAVAK GRADSKE SRAMOTE I DRSKA UVREDA HVARANA?

Ono s čime ipak moramo bi" načisto u vezi s tom blasfemi-jom jest: kultura se ne pokopava! Kultura se živi, stvara, i njegu-je, sada i ovdje - kao kultura ophođenja, opća kultura, zdravstve-na kultura, kultura stanovanja, kao likovna, glazbena, tehnička kultura, kao prometna kultura, turis" čka kultura, kao ekologija, kao arhitektura, kao umjetnost, znanost, stvaralaštvo... Jer kul-tura je životna sredina čovjeka! I tako živa i življena, (a ne zako-pana!), prenosi se kultura budućim generacijama.

Zamislimo što bi bilo od Hvara da je Pietro Semitecolo, umjesto svega onoga što je učinio za svoje kratke uprave, reci-mo, zakopao 2-3 ku" je u zemlju. Zakopane pronalazimo samo ostatke kultura koje su propale ili uništene, ili neka kulturna bla-ga koja nisu mogla bi" drugačije sačuvana. Zašto bi, primjerice, danas zakopali neku recentnu skulpturu Kuzme Kovačića na sto godina? Nije li to ne samo apsurdno, nego i stupidno? Ta ku" ja koja će bi" pokopana u parku (nadajmo se da barem neće ošte-" " palmu!) zapravo progovara smrću, govori o smr" i uzmaku kulture u Hvaru, i ako išta, onda svjedoči o našoj bijedi i deka-denciji s početka 21. stoljeća.

Nisam jedini koji se s ne slaže s takvim činom, te u ime svih koji dijele ovaj stav predlažem da se nakon izbora (s obzirom da je realna funkcija te ku" je predizborna, a 400. obljetnica kazali-šta " me se i dalje pokušava iskoris" " kao instrument za samore-klamu onih koji su je zapus" li i propus" li), bez obzira tko bio na vlas" , ta ku" ja izvadi, vra" zemlja i posije trava u parku, a stvari vrate dobrodušnim ljudima koji su ih dali.

Umjesto toga, pokažimo svoju zbiljsku krea" vnost, iskoris" -mo prednos" ins" tucionalizirane Europe i bespovratnog novca koji nam se nudi upravo sada i u godinama koje su pred nama, te



učinimo Hvar živim gradom kulture. Umjesto grada sahranjenih ku" ja učinimo ga gradom izložbi, kazališta, muzeja, galerija, kon-cerata, fes" vala, mode, jazza, fi lma, opere, kongresa, znanos" ... I pri tom još dobro zaradimo! To “samo” zah" jeva viziju, susta-van rad i suradnju. Hvar može, mora, i zaslužuje bolje.

Ovako, bez vizije, uz nerad, nekompetenciju i konfl ikte (ne)od-govornih, čitav spektar životnih boja i svo bogatstvo mogućnos" našega grada svedeni su nam tek na par nijansi sive: na bavljenje par" janerima i nekakvim ku" jama.

Smokvin list za veliku sramotuI bez svega toga, kao građani Hvara i porezni obveznici, u vezi s

tom “škatulom” imamo barem trostruki problem: e� čki, poli� čki

i fi nancijski.E� čki problem, jer je dovođenjem u kontekst 400. obljetnice

hvarskog komunalnog kazališta to postao sramni čin kojim se na-stavlja niz podvala prema građanima Hvara od strane nadležnih koji tu obljetnicu, jedin-stvenu u životu grada, gotovo nisu ni obilježili. Što reći o osjećaju od-govornos" , moralnom i kulturnom integritetu onih samoreklamiraju-ćih “managera” i “maj-stora” promidžbe, me-dija, Facebooka... koji su u ovom gradu proveli na vlas" 7 godina uoči 400. obljetnice kazališta, a dočekali je potpuno ne-pripremljeni, kao da ne postoji?

Od obljetničke Nove godine 2012. pa do kra-ja obljetničke turis" čke sezone 2012. u našem gradu (da ne govorimo o našem otoku, našoj na-ciji, turis" ma, susjednim zemljama i narodima, Europi i svijetu) nije posto-jao ni" jedan jedini znak koji bi upućivao na taj veliki jubilej (s izu-zetkom daščice na rubu Pjace, kojom je hvarski pjesnik reklamirao svoju knjigu, što se može vidje" u Kruvenici br. 22 iz rujna 2012.).

Da bi nam potom na izmaku jubilarne godine, poput kuka-vičjeg jaja, " is" pokušali podvali" proslavu dana Grada kao pro-slavu 400 godina hvarskog kazališta. Misleći valjda da će to što je napokon za Dan Grada održana jedna kazališna predstava (pri tom vulgarno priva" zirana) ljudima zamaza" oči. Kao da kazališ-ne predstave ne bi trebale bi" u Hvaru svake godine, a zapravo i puno češće. Ili možda iduću trebamo očekiva" ponovo tek za 100 godina?

Situacija danas nije ništa bolja. Zbog neshvatljivih propusta i dan danas tek malobrojni izvan Hvara znaju za 400 godina Hvar-skog kazališta, a sam jubilej (kao ni samo kazalište s Arsenalom)

nije stavljen u funkciju razvitka Hvara i zajedničke dobrobi� . Ni javni ni komercijalni prostori grada i otoka Hvara, pa ni gradska, ni regionalna, ni nacionalna promidžba, i dalje ne odašilju u svijet (adekvatne) poruke o 400 godina hvarskog kazališta. O sustav-nom djelovanju u duhu des" nacijskog managmenta, o kulturnoj

ak" vnos" i interakciji s drugim sredinama i s turis" čkim tržiš" ma, nema ni govora. Kako se čini, sve to ponajviše zbog neodgovor-nos" i nesposobnos" onih koji nam vode grad, a koji sada tek kao zakašnjeli surogat onoga što su trebali već odavno napravi" (od-nosno kao smokvin list za prekrivanje vlas" te sramote), hvarskoj javnos" nude besmislenu “ukapajuću škatulu”.

Tako nam svima zapravo uvaljuju kučinu, pokušavajući tom tri-com spašava" svoj predizborni obraz.

An" čki fi lozof Sokrat, “otac e" ke”, držao je da čovjek čini loše stvari zbog neznanja. Kada bi znao kako valja, činio bi dobro i ne bi griješio. Dakle, znanje je vrlina, a onaj koji zna ne griješi. 4 stolje-ća nakon Sokrata, na istom je tragu naučavanje Isusa Krista. Krist moli i zaziva oprost za one koji griješe, jer ovi griješe i čine nešto loše zato što ne znaju.

Povedemo li se stavovima Sokrata i Krista, možemo zaključi-" da smo u Hvaru danas tu gdje jesmo jer su nam na vlas" ne-znalice. S obzirom da e" ka s poli" kom, u izvornom značenju, čini

supstancijalno jedinstvo, preko e" čkog dolazimo i do poli� čkog problema. Nečije neznanje može-mo razumje" na ljudskoj razini, ali ono postaje problem kada, udjelov-ljujući se, uzrokuje štete i ugrožava druge. Ako netko 8 godina na vlas" čini pogreške i propuste zbog neznanja, šteteći zajednici koju vodi, tada radi osobne i zajednič-ke budućnos" , radi nas samih i našega grada, trebamo traži" odgovor-nost na poli" čkoj razini. Iz jednostavnog razloga što je svaka zajednica vo-đena od strane neznalica osuđena na stagnaciju i propast. Stoga, ako ne želimo svoje propadanje

i stagnaciju, kao građani trebamo brinu" da na vlas" u gradu ne budu oni koji ne znaju vodi" Hvar, i čine štetu.

Kada govorimo o šte" , dolazimo i do fi nancijske dimenzije

problema. Nije tajna da je šteta nastala ogromnim propustom u (ne)obilježavanju 400. obljetnice Hvarskog kazališta neprocjenji-va. Nije tajna da su zbog neracionalnog trošenja novca građana Hvara i neodgovornog gospodarenja gradskim dobrima, fi nancij-ske dubioze vezane uz Grad Hvar znatne. Zbog toga nam je već snižena kvaliteta gradskog života, i svi ispaštamo kao građani, posebno izravni korisnici gradskog proračuna. Za sada, među" m, ostaje tajna koliko nas je sve skupa u ovoj krizi koštala još jedna igra(čka) aktualne gradske vlas" , ovaj put u vidu bespredmetne ukapajuće ku" je.

Na koncu, valja nam se zapita" : jesmo li sigurni da oni koji su to napravili ne znaju što čine? Ili možda ipak znaju? Naime, osta-ne li ta deplasirana ku" ja zakopana idućih sto godina bez obzira na sveukupnu promašenost, zar se ne čini da je netko u vlas" , s našim novcem, pred izbore de facto napravio spomenik sam sebi? Da li je to zaslužio?


Grupa oko, već čuvene, pe# cije 2011. na čijem sam čelu, osjećajući odgovornost prema ljudima koji su nam svoje

potpise dali, a u nemogućnos# da bilo koji od zahtjeva pe# cije ostvarimo u suradnji s blokiranim ins# tucijama našeg grada - od-lučila je napravi# korak dalje i pozva# krug ljudi, koje poštujemo i za koje znamo da razmišljaju na sličan način, kako bismo zajedno napravili jednu nezavisnu listu koja bi dobila respektabilan broj vi-jećnika u Gradskom vijeću grada Hvara, i doprinijela izboru novog, sposobnog i kompetentnog, gradonačelnika.

Želja nam je, ako postoji dovoljna volja i želja građana, pruži# šansu i otvori# mogućnost da se u gradu započnu neke važne pro-mjene na bolje, i da se pokuša skrenu# s puta destrukcije i deka-dencije, kojim putem grad Hvar, već niz godina, neumoljivo srlja.

Naime, da bi se promjene doista dogodile i da bi se pokušao vra# # ili barem zaustavi# žrvanj koji nas sustavno melje, mora po-stoja# kri# čna masa građana koji žele promjene i koji uočavaju kamo je sve krenulo. Također, samo upornim radom većeg broja ljudi, zauzimanjem, žrtvom, posvećenošću višem cilju, obavje-štavanjem šire javnos# , ukazivanjem na nečasne rabote na štetu grada i kvalitetnijeg života u njemu - može se započe# sa promje-nama na bolje. To ne može napravi# pojedinac, nego, zajedno s građanima, skupina ljudi koja dijeli vizije, i koji su kroz rad, dijalog, argumente i široku suradnju spremni pokrenu# i druge oko sebe. Osim navedenog, bitne pozi# vne promjene mogu napravi# samo ljudi koji nemaju nikakvog osobnog interesa u tome što čine, koji nemaju privatno-poli# čkih ambicija, koje se ne može ni na koji na-čin ucijeni# ili kupi# , slomi# , koji dostojanstvo grada neće proda# ni za kakvu mrvicu koja će im se baca# ili nudi# na sve moguće načine - jer prosperitet i vraćanje dostojanstva i ponosa gradu je-dini im je cilj!

Možda zvuči utopis# čki, idealis# čki, ali ne vidim što drugo nam može još pomoći osim našeg osobnog idealizma, entuzijaz-ma i vjere. Živimo u vremenu gdje se oko nas Hvar urušava i ero-dira sve ono što ovaj grad znači. Njegova povijest, kultura, baš# na, način ponašanja u gradu, sve što su pokoljenja i pojedinici prije nas činili da bude tako dragocjen kakav u suš# ni jest, sustavno se gazi i ponižava - iz ljeta u ljeto; tako već niz godina.

Mi, građani ovog grada koji živimo u ovom vremenu pozvani smo da se angažiramo. Destrukcija koja je započela u našem gra-

ŠTO HOĆE LISTA ZA PONOS MISTA?

“Ponekad mi se čini da sam već stvarno umoran od ponavljanja i tumačenja uvijek is� h stvari. Ali, onda se prisje� m savjeta koji mi je prije sedam-osam godina dao Stanley Fischer kad sam mu se požalio na sličnu temu. Rekao je: Boris, svijet nije takav da kad kažeš nešto pametno, svi ustanu, zaplješću i odluče slijedi� tvoj savjet. No, ne smiješ odusta� i posta� malodušan. Moraš ustraja� ponavlja� iste stvari, deset, pedeset, sto puta i ako na kraju uspiješ uvjeri� 50 posto ljudi učinio si sjajan posao.” dr. Boris Vujčić

du neće sta# , ako joj se sami ne suprotstavimo, jer su interesi i ulozi “igrača” koji su spleli mrežu oko Hvara veliki, ali to već znaju i p# ce na grani.

A svi mi moramo moći sebe za godinu, pet ili deset godina bez s# da pita# : što sam ja u ono vrijeme učinio da nešto promijenim na bolje, da li sam barem pokušao? .....Snosim li i ja dio odgovor-nos# za ono što nas je snašlo? ...Jesam li mogao nešto učini# , a nisam?

Štujući sve one koji su bili prije nas, kojima dugujemo biser koji se zove Hvar, a s mislima na one generacije koje će doći poslije nas - uvjerena sam da moramo napravi# jednu jaku inicija# vu, i okupi# sve u ovom gradu koji razumiju njegove probleme i mogu pomoći da se oni riješe (a sudeći po pe# ciji koju je potpisalo 550 ljudi, postoji u ovom gradu šutljiva većina koja vidi što se iza brda valja). Valja okupi# sve one koji duboko u sebi osjećaju da su stvari krenule po zlu.

Ovo su odlučni trenuci: ne možemo prista# da se Hvar preda kaosu, nazadovanju, anarhiji i bezakonju. Spremni smo se bori# za red, zakonitost i prosperitet našeg grada. Dugoročna strategija održivog razvoja grada i otoka naš je prioritet.

Ali to možemo napravi# samo skupa s građanima, i zato svih pozivamo da nam se u toj zajedničkoj borbi pridruže i da nas po-drže. Sudbina Hvara je u rukama građana Hvara i na koncu ćemo ima# samo ono što sami sebi izaberemo. Ni više - ni manje!

Vjerujem da kao grad možemo i moramo puno bolje i da ćemo uspje# u tome. Smatram da, ako svi is# nski vjerujemo u ono što radimo, ako vjerujemo u čistoću naše nakane, imamo realnu šan-su za uspjeh, za spas i prosperitet ovog grada. Zato mi je želja sva-ku hvarsku ženu i svakog hvarskog muškarca uvjeri# da Lista za ponos Mista zaslužuje njihov glas. Lista za ponos Mista poziva ovim putem svih da nam pruže podršku u stvaranju pozi# vnog zaokreta od dosadašnje poli# ke vođenja našeg grada, a sve one koji žele bi# ak# vniji i osjećaju dimenzije hvarskih problema da nam se pridruže.

Kojim putem će ići naš grad - to će nam reći ovi izbori. Sudbina grada Hvara bit će zapečaćena - ovako ili onako, u dobrom ili u lošem, u redu ili u neredu, u zakonitos# ili u bezakonju, u prospe-ritetu ili u stagnaciji. Izbor je na nama. Zato je bitno da svi, baš svi izađemo na izbore, da se vidi što hoće hvarski puk!

Piše: Ka! ja Zaninović Dawnay


Ivan (Juan) Vuče" ć rođen je 20. srpnja 1858 u gradu Hvaru od oca Viktora i majke Vičence. Kada je navršio 24 godine,

emigrirao je sa svojom obitelji u Argen" nu.Tad, već kao državljanin Argen" ne imenom Juan Vuce" ch,

ulazi 1888.g. u centralni odjel policije provincije Buenos Aires (grad La Plata). U početku je bio zaposlen u policijskom raču-novodstvu, a već nakon godinu i pol dana imenovan je šefom kancelarije za sta" s" ku. Nedugo za" m osnovao je ured za iden-" fi kaciju antropometrije (proporcije nekih dijelova ljudskog " je-la), a nakon svega centar za dak" loskopiju kojem je bio direktor. Prvog rujna 1891. Vuče" ć je po prvi put u svijetu napravio popis dak" loskopskih podataka na bazi o" saka 23 optuženika, tako da je baš taj dan - 1.9.1891.određen kao svjetski dan dak" loskopije.

Već i prije Vuče" ća, mnogi svjetski znanstvenici kao npr. Ber" llon, William Herschel, Henry Faulds i drugi, istraživali su različite metode ne bi li pronašli siguran način za iden" fi kaciju osoba. Tehnika koja je bila u upotrebi za individualizaciju osoba nazvana je antropometrička metoda po zamisli Francuza Ber-" llona, a bila je zasnovana na mjerama izvjesnih dijelova ljud-skog " jela i karakteris" čnih fi zionomija. Tom se metodom služila francuska policija u svojim kriminalis" čkim istragama već od 1882., a za" m uglavnom i ostale policije svijeta, sve do trenutka kada su se u jednoj istrazi francuske policije našle dvije osobe sa iden" čnim karakteris" kama, čime je Ber" llonova metoda ozna-čena kao promašaj.

Godine 1891. Henry Varigny je objavio članak u kojem je ko-men" rao Galtonova istraživanja otprije nekoliko godina. Članak je od policijskih vlas" proslijeđen Vuče" ću, s instrukcijama da analizira mogućnost primjene dak" loskopijske iden" fi kacije na delikvente.

Na osnovi gore navedenog Galtonovog istraživanja “Meto-do Galteano”, koje se koris" lo 101 uzorkom za prepoznavanje o" saka za klasifi kaciju, Vuče" ć je u njemu pronašao potrebne elemente koji će mu omogući" pojednostavljenje te iste meto-de u praksi.

Vuče" ć je za" m uspio tu metodu pojednostavni" od 101 uzorka na samo 4 osnovna " pa. Na osnovi njegovih metoda ar-

ŠTO NAM ZNAČI IVAN VUČETIĆ?

gen" nska policija je osnovala 1891.g. po prvi put u svijetu DAK-TILOSKOPSKI REGISTRAR OSOBA (EL REGISTRO DACTILOSCOPI-CO DE LAS PERSONAS).

Godinu dana kasnije iden" fi cirao je jednu ubojicu na osno-vu okrvavljenih o" saka ubojičinih prs" ju na mjestu ubojstva njezinih dvaju sinova u gradu Necochea. Prvog rujna te godine Vuče" ćeva metoda se započela službeno primjenjiva" u praksi za individualizaciju osoba sa već osnovanim registrom o" saka prs" ju.

Početkom stoljeća su se počele izdava" prve osobne iskazni-ce u Argen" ni i Vuče" ćeva metoda se rasprostranila po čitavom svijetu kao jedina valjana tehnika iden" fi kacije.

Ako bismo izuzeli Nikolu Teslu, Hrvata po rođenju i srpske nacionalnos" , moglo bi se slobodno reći da u hrvatskoj povijes" sve do današnjih dana nije bilo ni" jednog Hrvata koji bi zadužio čovječanstvo u mjeri kao što je to učinio Ivan Vuče" ć sa svojom metodom o" saka prs" ju, koja je i dan danas nezamjenljiva kao metoda u svim policijskim istragama diljem svijeta, unatoč ot-kriću DNK metode.

Pod uvjetom da se slažemo oko gore navedenog, zar nije žalosno da, dok ga čovječanstvo slavi održavajući simpozije o njegovom djelu i nazivajući policijske postaje po čitavom svijetu njegovim imenom, mi u Hvaru imamo tek jednu mizernu pločicu s njegovim imenom na njegovoj rodnoj kući, koja se, nota bene, i ne vidi poradi tende pred njom.

Ovaj moj pokušaj ima namjeru podsje" " sve relevantne čim-benike u gradu na planetarni značaj njegova imena i po moguć-nos" zainteresira" kako hvarsku širu javnost, tako i one kojima bi to trebao bi" dio profesionalnog angažmana, a sve na ponos i diku grada koji je iznjedrio veličinu koja se rađa tek tko zna kada?Zar se ne bi mogao postavi" jedan spomenik u gradu na mjestu koje bi odredila struka, mjesto s kojim bi se ponosio svaki žitelj ovoga grada, mjesto koje bi uz vođenje turis" čkih vodiča posje-ćivali turis" i na taj način bili upozna" sa našim velikim sugrađa-ninom i njegovim djelom, čije rezultate koris" čitavo čovječan-stvo i dan danas.

Piše: Stjepan Ma� jević-Gali


„...poli� ka me u životu uvijek pra� la u stopu, bacala duge sje-

ne, uvijek kad mi krene...“ riječi su pjesme popularne grupe Hlad-no pivo, nekad punk benda, danas u nešto mekšem izdanju. To bi se i za mene moglo reći, u mekom sam stanju, čim pišem u ova-

kvim novinama, valjda to dođe s godinama ili s nekim razlogom.

Baš kao i pivo, s razlogom hladno.

Ma, neki dan, šetajući uz more prema „Pun$ Kovoč“, naišao

sam na novoizgrađene zahode, s desne strane šetnice (kad hodaš

iz smjera Bonja). Bar mislim da su novi jer tom dionicom, može

me bi$ sram, nisam prošao godinama. Bacim oko unutra, da vidim

jesu li bolji od onih u Velom Grablju, za koje društveni kroničari

govore da su kulturno dobro Grablja, i ugledam - užas! Sve poraz-bijano, brutalno razvaljeno, zapušteno, a navodno novo. Prođe mi

u trenu $ suću misli ... navedena usporedba s Grabljem, početak

turis$ čke sezone, sezona, „vrijednost“ štete, tko bi to mogao uči-

ni$ i najlogičnije - zašto!? Načuo sam da su se oko $ h šetnica i zahoda svojevremeno vodile poli$ čke prepirke, da nije to, upitah se. Ili da nisu možda turis$ iz susjednog lokala zbog previsokih de-cibela, tj. promila, ionako govorimo da nam na otok dolazi sve što ne valja iz bijeloga svijeta, a naučeni smo da su godinama dolazili dobri gos$ . „Di su oni stari gos$ ?“, često pitanje koje se postav-lja, bome umrli su, moj je odgovor. Sjećam se Horsta i Helene iz Njemačke i 20 maraka uvijek u mom džepu, nakon večere, kada bi ih „vesele“ odvezao kući. Danke. Nema više Horsta, nema dobre stare marke, još malo i kuna će nestat ... Nadamo se da će nas Eu-ropska unija spasit, nevezano što smo mi sami najgori neprijatelji.

Nije mi jasno , nije nam jasno... (opet pjesma HP) da u ovako malom i prekrasnom mjestu, toliko različi$ h svjetonazora i toliko različi$ h strana, a samo za jednu jednostavnu stvar, a to je dobro-bit našega Hvara. Pitam se zašto svi ne mogu stat „pod istu kapu“ i zajedno radi$ za naše dobro. Pa opet, što mi tu nije jasno kad i u manjim mjes$ ma, jednako lijepim i dragim, također nerazumije-vanje i nesloga. Da ne govorim u Vladi i Državi… Hm, moram bi$ oprezan što pišem, da ne bi izgubio (ili dobio) neki poli$ čki poen.

Piše: Ivan Zaninović Grande

Srećom, moji poeni ostvaruju se na druge načine, a nažalost u toj lizi, s ovakvom igrom, teško je ići naprijed, ali veseli barem to što ne ispadaš iz nje. Neki će reći ne volim prosječnost, ali nisam ni mislio na prosječnost, nego na bespoštedno dava nje, a malo toga, osim ispunjenja duha, vraćeno ?! Veseli me, što kao pravi pro-fesionalac u poslu radim za SDP, HDZ, DSP, HSLS, HSS, nezavisne i neovisne (redoslijed je napisan slučajnim odabirom). Koris$ m ovu javnu priliku u predizbornoj kampanji unaprijed najavi$ svi-ma - bez avansa ništa od posla! Često sam bio pozvan, kao ak$ vni društveni igrač, da obučem dres neke stranke, ali uvijek bih uljud-no odbio, na svaki Vaš upit, daj se kandidiraj za gradonačelnika, imam uvijek is$ odgovor - nisam ja za to. Moja stranka je Hvar, u dresu zelene boje, na domaćem terenu otoka Hvara.

Apeliram na novo Gradsko vijeće da podrže mlade, pogotovo one koji se žele vra$ $ živje$ na otok, da se vrednuje rad udru-ga prema ostvarenim rezulta$ ma, da se rade dugoročni planovi razvoja, da se razmišlja i djeluje konstruk$ vno, da se tvrđava pri-premi za napade stranih inves$ tora... i da se saniraju $ sanitarni čvorovi, da ne bude drž’ vodu dok majstori odu, ili ,bolje rečeno, turis$ odu...

Završit ću uz Hladno pivo, kao što sam i počeo, uz more, ali more dobrih pjesama... „Što nam treba u životu, za tu sreću pa na stotu, jedan klik u photoshopu i već smo spremni za Europu...“ Živili!


Odlučio sam napisa" ovaj tekst iz razloga što se o ovoj tema-" ci već trideset godina samo priča, a ništa se konkretno nije

napravilo. Razvija se sam od sebe s" hijski. Svatko se snalazi kako zna i umije. Polako smo došli do točke da se broj mladih koji posjećuju Hvar isključivo radi zabave naglo povećava i da preuzimaju primat nad ostalom vrstom turista. Ne znamo ni točno koliki je stvarni broj ležaja u gradu i na otoku da bi se planski točno mogle odredi" smjer-nice. Palo mi je napamet da smo prije 145 godina imali organizira-ni turizam, a da ga danas više nemamo. Ne znam koliko dugo se u ovome smjeru može ići. Prošle godine pročitao sam tekst u časopisu „Info turizam“ gdje je bio intervju s jednim od najpozna" jih i najpri-zna" jih svjetskih stručnjaka za turizam. Između ostalih pitanja bilo je i kakav turizam bi trebala Hrvatska razvija" , odgovor je bio u samo 2 riječi- kvalitetan turizam (dugo održiv).

Stoga sam odlučio ovaj tekst potkrijepi" s par ideja i prijedloga koristeći se podacima iz povijes" našega turizma, bolje rečeno, nje-govim početkom. Za razliku od Talijana koji su imali osnovicu arheo-loškog povijesnog smjera te Francuza čija je osnovica bila zabavnog karaktera, osnovica početka našeg tadašnjeg razvoja turizma bila je preporuka tadašnjih liječnika iz Austro-Ugarske monarhije. Stoga bih preporučio dugoročno da se u našu ponudu ponovo uvrs" zdrav-stveni-lječilišni turizam koji bi trajao cijelu godinu. Planski turizam bi se bazirao na više vrsta ponude - obiteljskog smjera, mladenačko zabavnog smjera, sportskog te zdravstvenog smjera, kako bi gos" ra-zliči" h profi la mogli naći sebe u hvarskoj ponudi. Iz toga razloga bih predložio obavezno okupljanje svih turis" čkih čimbenika u Hvaru ( „Sunčani Hvar“ , Turis" čka zajednica, Udruga privatnih iznajmljivača, turis" čke agencije, privatni iznajmljivači i Gradsko vijeće koji bi sve to vodilo). To okupljanje bi se održavalo dva puta godišnje, jedan put nakon proslave sv. Stjepana, kada bi se komen" rala i analizirala protekla sezona (koje stvari su bile dobre, a na koje stvari bi trebalo pripazi" u pripremi za nadolazeću sezonu uključujući nove prijed-loge i zadatke), dok bi se drugi sastanak održao nakon proslave sv. Prošpera, kada bi se vidjelo što se od postojećih zadataka uspjelo realizira" , a što je ostalo za sljedeću sezonu. Ovo sastajanje dva puta godišnje bila bi obaveza bez obzira koja poli" čko društvena grupacija je na vlas" u gradu Hvaru. Kada je počeo organizirani turizam 1868. godine u Hvaru, za zajedničkim stolom sjedili su: biskup, kotarski po-glavar, općinski poglavar, kanonik, biskupski kancelar, posjednik, op-

ORGANIZIRANI TURIZAM - ODRŽIVI PROSPERITET OTOKA U BUDUĆNOSTI

ćinski činovnik, javni bilježnik i činovnik te tako zajedničkim snagama kročili naprijed. Želio bih da se taj model rada i razmišljanja za do-brobit grada i sviju nas primijeni i u današnje vrijeme jer samo tako u zajednici (posebno kao mala sredina) možemo se oduprije" naletu globalizacije. H" o bih naglasi" da bi sastanci bili otvorenog " pa kako bi svaki građanin našeg grada mogao prisustvova" , iznije" svoju ideju, dobru namjeru ili kri" ku. Nema kuće u Hvaru koja direktno ili indirektno ne živi od turizma. Vjerujem da bi takvim pristupom turiz-mu osigurali nama i budućim generacijama kvalitetan život, zaposle-nje i ostanak na otoku, što je u principu bit svega ovoga. Osvrnut ću se na neke pogreške iz naše prošlos" (da bi se bolje mogao razumje" ovaj prijedlog) kad su s" hija, neznanje, pohlepa i osobni egoizam na-pravili pogubnu grešku za cijelo mjesto. Tom pogreškom smo izgubili poduzeće „Sunčani Hvar“ gdje je mnogo ljudi bilo zaposleno. Bilo je više dobrih ideja, a jedna od njih je da bi se hotel Pharos zajedno s zdravstvenim centrom pretvorio u jedinicu za zdravstveni turizam. Osobno mislim da je ta ideja i lokacija „Bogom dana“. Nažalost, to je sada prošlost na koju više ne možemo utjeca" . Kod priva" zacije nije bilo dovoljno mudros" i vjere u budućnost i bolje sutra. Većina je gledala samo sebe, nisu imali vizije, i umjesto da su zadržali dio-nice „Sunčanog Hvara“, zbog zarade od par " suća maraka prodali su ih. Da se ne zaboravi , Hvarani (mali dioničari) i drugi državljani Hrvatske imali su zajedno 48% dionica „Sunčanog Hvara“. Trebalo je još otkupi" 3 % da bi mali dioničari većinom Hvarani bili većinsku vlasnici poduzeća „Sunčani Hvar“. Osobna pohlepa i sljepilo napravili su svoje. Nismo bili mudri, nismo imali viziju kod kupovanja dionica. Tako da bi se kupnjom moglo utjeca" na radno mjesto u budućnos" . Nismo se naučili bi" sami sebi gospodari, već moramo ima" tuđinca da nas vodi. Čast izuzecima, koji su dionice kupili iz lokalpatriotskih osjećaja i gore navedenih, sačuvavši ih do današnjeg dana. Ci" rat ću na ovu temu biblijski tekst: „ Ne živi čovjek samo od kruha i vode, nego svake riječi Božje“ (realne vizije budućnos" ). Ovaj primjer iz prošlos" sam spomenuo kao opomenu, kako ne bi ponovili slične greške u sadašnjos" i budućnos" . Vjerujem da su danas dva najve-ća problema našeg mjesta zapostavljanje ekološke poljoprivredne proizvodnje i svake godine sve veći broj mladih turista željnih rakala-šenog provoda. Bilo bi mi vrlo drago da što više mladih ljudi pročita ovaj tekst. Upravo zbog njih pisao sam o greškama iz prošlos" , da bi bolje mogli razumje" sadašnjost i radi" za budućnost.

Piše: Ante Vuče" ć-Pja" ć


ŠTO SU NEKI NAŠI POSJETITELJI REKLI O NAMATekst napisala i komentare prikupila:

Chris� na Deiters, Lista za ponos mista

Izvor: www.tripadvisor.co.uk

Svatko tko se bavi iznajmljivanjem želi zna! što njegovi gos! misle o njemu kao domaćinu ili o smještaju koji

nudi. Portal tripadvisor.com nudi upravo takve komentare. U mnogim komentarima koje smo gledali prevladavaju oni jako dobri ili čak odlični, ali sve iznajmljivače najviše boli ne-što ružno ili nega! vno što je gost o njemu rekao, pa upravo na tom planu nastoji popravi! svoju ponudu. U ovom tekstu iznijeli smo baš takve komentare, kako bismo potaknuli sve na razmišljanje. Do sada se, naime, od nadležnih u gradu tvrdilo kako se samo neki domaći ‘neprijatelji turizma’ bune, da su svi gos! sretni i zadovoljni, a naš grad je postao ‘brand’. Iako se ovi komentari ! ču samo hotela, moglo bi se skoro reći da je ovo problem Sunčanog Hvara, među! m, komentari u nekim drugim smještajnim jednicima nisu puno drugačiji, pa se ova problema! ka refl ek! ra na cijeli grad.

Bilo da su gos! ovo rekli u hotelima ili apartmanima, ovo je jedno ogledalo našeg grada u koje se moramo dobro sami zagleda! i nastoja! popravi! svoju ponudu baš u onom dijelu gdje se čini da smo zakazali.

Odgovor i rješenje nalaze se u dobrom promišljanju strate-gije održivog turis! čkog razvoja grada i otoka, sa naglaskom na održivom razvoju!

Evo primjera (neodrživog oblika turizma) koje izdvajam:Hoteli u centru grada (imena hotela namjerno ispuštena

kao nepotrebna)

1. “Najbučniji hotel u koji sam ikada odsjeo.”‘’...Noću je to jedno drugačije mjesto. Buka je užasna, mo-

rali smo mijenja! sobu već prve noći zbog buke iz obližnjeg kafi ća/noćnog kluba, među! m, naša druga soba je zapravo bila još gora zbog buke iz ‘noćnog kluba’ na krovu iznad naše sobe. Mi oboje volimo partyje, moja djevojka upravo slavi svoj 30. rođendan, tako da ne bih rekao da smo mi neke starije osobe, ali ovo mjesto je strašno, to je kao da spavate usred u noćnog kluba, a da stvar bude gore, sa vrlo lošom glazbom…..’’

2. ‘’Hotel s 5 zvjezdica ... Disco klub u vašoj sobi! “Sada je skoro 01:00, pišem ovo iz hotelske sobe. Ni! ne

pokušavam zaspa! do 03:00 jer nema smisla, buka u sobi je neizdrživa. Kafi ći-’noćni klubovi’ se nalaze tek nekoliko koraka dalje, a jedan mi je kao na glavi, (a bučni) gos! prolaze ispred hotela. Najmanje što bi svaki hotel trebao omogući! gostu je miran san, u pro! vnom čemu luksuzna posteljina i dizajnerski namještaj?

Osoblje nam govori da buka nije njihova krivica ... ja sam, među! m, boravio u najboljim hotelima u središ! ma gradova drugdje u svijetu i nikada ovako nešto nisam nigdje doživio.

Predpostavljam da su ljudi u Hvaru sretni sa ovim što imaju, njihova klijentela nisu mirni parovi koji pokušavaju spava! u hotelima, nego krda pijanih mladih koji dolaze iz svih krajeva svijeta i troše svoj novac u promenadnim diskotekama.

To je to - ljudi.Sljedeći put, unajmite katamaran i spajvate na moru.U Sjedinjenim Američkim Državama mjesto kao što je ovo

bilo bi tuženo za prekomjernu neprijavljenu buku. Ako nudite ovako bučni grad morate tu okolnost jasno naves! na svojim web stranicama ili brošurama, inače je to prijevara.

Što reći na kraju?Laku noć?(Boravio u hotelu, srpnja 2012)

3. Pohlepa na otoku Hvaru pretvara ono što je lijepo u nešto vrlo ružno!

..... Ako želite ići na spavanje u normalni sat, a posjećujete grad u ljetnim mjesecima, to zaboravite. Grad Hvar ima non-stop party svake noći gotovo pod hotelskim prozorom. Iz noći u noć liježem sa čepićima za uši!

4. Nažalost, užasna buka mladih ‘par� janera’ pred hotelom nastavlja se cijelu noć.

...Nadali smo se da će se buka smiri! nakon 02:00h, ali ne, 03:00h, 04:00h, 05:00h, buka se nastavlja i onemogućava nam san.... Žalili smo se tako više puta, a upravitelj hotela nam je ostavljao dojam smo mi prvi koji su se ikada žalili. Među! m, odlazeći li* om na recepciju iza ponoći, našli smo se u odabra-nom društvu: ljudi u pidžamama ili ogrtačima koji zajedno sa nama odlaze žali! se recepciji. Nije bilo rješenja, pa smo tražili povrat unaprijed uplaćenog boravka...

5. “Krasan pogled, ali nema spavanja noću zbog blizine ‘noćnog kluba”

Pogled iz sobe bio je prekrasan; riva puna mega jah! , me-đu! m, taj doživljaj je uništen blizinom ‘noćnog kluba’ Carpe Diem, koji je započeo svirku oko ponoći, a iza 01.30h u noći također nudi izlete na obližnji otok (S! panska). To znači kon! -nuirana buka ! jekom cijele noći. Ova des! nacija treba odluči! želi li bi! ‘par! janerski’ otok poput Ibize ili se profi lira! kao mondeno odredište za goste svih dobnih skupina.

6. ‘Posada’ Carpe Diem seli svoje goste na S! pansku od 01:30h, tako ste u prilici dobi! urlanje gomile na čekanju za taxi oko sat vremena. Buka i nered pijanih gos! ju se očekuje


Hvar, najposjećeniji grad na jednom od najatrak" vnijih

otoka na svijetu, po organizaciji i standardu zdravstvene

skrbi danas je na dosad najnižem nivou u samostalnoj Hrvatskoj.

Naime, ostao je bez liječnika u " mu Hitne medicinske pomoći, zgrada Doma zdravlja se urušava, više nam ne dolaze specijalis" , nemamo hitnu laboratorijsku dijagnos" ku van redovnog radnog vremena, povremeno nemamo Rtg dijagnos" ku jer nema za-mjena za djelatnike kad su na godišnjem odmoru...

Neki bi rekli, kriza je u svim segmen" ma društva, pa tako i zdravstvu, ali primjer susjednog otoka Korčule svjedoči o potpu-no drugoj situaciji, gdje sustav zdravstva i socijalne skrbi savrše-no funkcionira. Kako je došlo do tolike razlike?

2003. godine Dom zdravlja otoka Hvara na nelegalan način ( po odluci Županijskog poglavarstva, a ne Skupš" ne u čijoj je nad-ležnos" donošenje takve odluke, i bez suglasnos" lokalne samo-uprave) ujedinjuje se u Dom zdravlja Splitsko Dalma" nske župa-nije, te postaje samo ispostava koja gubi svojstva pravne osobe. Žalosna je činjenica da je tada čelnik Županije bio s našeg otoka! Istovremeno, Korčula uspijeva izbjeći centralizaciju i razvija vla-s" tu zdravstvenu poli" ku prema vlas" " m potrebama (dobiva 7 specijalizacija fi nanciranih od strane Ministarstva zdravstva).

Bivši ravnatelj DZ, tada samo voditelj ispostave Hvar, dr. Dra-go Carić iste godine započinje borbu za ponovnim osamostalje-njem. U zajedničkoj ideji objedinjuje gradove Hvar, Stari Grad, općine Jelsu i Sućuraj koji ugovaraju sufi nanciranje troškova poslovanja, dok s druge strane Ministarstvo zdravstva donosi zakonsku obvezu ( rok provođenja je bio 6 mjeseci ), a HZZO po-tvrđuje da su zadovoljeni uvje" za osnivanje samostalnog Doma zdravlja. Nažalost, Županija zadnjih 10 godina potpuno ignorira sva ova nastojanja, te ne izvršava svoju zakonsku obvezu, iako je bila opomenuta od Ministarstva zdravstva, Saborskog odbora za zdravstvo i potpredsjednice vlade.

U međuvremenu, zdravstveni se standard u Hvaru višestru-ko srozao, izgubivši mogućnost redovnih dolazaka specijalista iz Splita i slanja liječnika na neophodne specijalizacije. Stacionar je u više navrata bio pred zatvaranjem, otežana je nabava nove opreme, kao i uređenje i održavanje prostora. Fizikalna terapija je na neobičan način prebačena u Jelsu, dok se prostor u Hvaru već mjesecima preuređuje, a natječaji za djelatnike u Hvaru po drugi put poništavaju... Hitna medicinska pomoć izdvojila se kao poseb-

iz noći u noć, a najbolje tek dolazi oko 06:00h ujutro, kad se razularena masa vra" s otoka. Ako ste slučajno zaspali do tada, vašem spavanju kraj je oko 6,30h, bilo vam to drago ili ne.…

7. “Nama je 30.g. ali smo prestari za ovaj hotel!”Boravak mog muža i mene u ovom hotelu na pet noći bio je

pri kraju našeg petotjednog europskog putovanja. Hvar je nevje-rojatno lijep otok gostoprimljivih ljudi i dobre hrane.

Ono što je pokvarilo naš boravak su odlasci i dolasci ‘par-" janerskih’ brodova ispred hotela. Ako ne želite spava" do 6:00h ujutro, onda rezervirate ovaj hotel odmah. Moj suprug i ja

smatramo sebe rela" vno mladima u dobi od 30 godina, volimo izlaske, volimo popi" piće ... Ali ovo što se tu događa je tragiko-mično ... Nema vam ni minute spavanja do 06:00h. Kada glazba konačno u" hne sve što možete ču" su pijani adolescen" koji se ‘vješaju’ u blizini hotela. To se događalo svaku noć kroz svih pet noći našeg boravka. Nismo nikad spavali više od 2-3 sata. …. Ovo se sve odvijalo pri kraju sezone, kako to izgleda na vrhuncu ne želim ni zamisli" …. Na žalost, više se nećemo vraća" .

rujna 2011.Ostalo je šutnja!

KAKO JE PROPALO ZDRAVSTVO NA NAŠEM OTOKU?

na županijska ustanova, koja je od ove godine kompletan tzv. Tim 1 smjes" la u Jelsu, dok je grad Hvar dobio Tim 2, tj. samo šofera i medicinskog tehničara, ali bez liječnika. K tome se ignorira činje-nica da grad Hvar ima i Paklene otoke, te vrlo frekventan akvatorij s mnoštvom plovila, o čemu čak ni" u našem gradu, izgleda, nitko ne vodi računa. Ako s takvim ustrojem HMP dočekamo turis" čku sezonu, posljedice bi mogle bi" nesagledive...

Neizbježno se dotaknu" i vječnog problema izgradnje nove zgrade Doma zdravlja. 2001. godine pod vodstvom dr. Drage Ca-rića je izrađena idejna projektna dokumentacija za rekonstrukciju i gradnju novog Doma zdravlja, zajedno sa Domom za starije oso-be, upravo na lokaciji sadašnje jedinice Centar. Projekt je uz osi-gurana novčana sredstva od Ministarstva zdravstva i Grada skoro doveden do izvedbe, među" m, kako to u Hvaru često biva, iscr-pljuje se u sudskim procesima zbog neriješenih vlasničkih odnosa s par pojedinaca ( iako su već dobili obeštećenja u bivšoj državi).

Piše: Sunčana Draganić


Dolaskom gradonačelnika Bebića plan izgradnje usmjeren je na drugu lokaciju (iznad skretanja za hotel Sirenu), ali osim velebnih prezentacija i medijskih najava, kroz protekla dva mandata nije učinjen ni# jedan korak prema realizaciji.

S obzirom da su skoro lokalni izbori, jedini način da se zauzme-mo za ovaj problem je da svojim glasom pomognemo izabra# sa-vjesnu i odgovornu vladajuću strukturu, koja će suradnjom struke i poli# ke zdušno prionu# spašavanju posrnulog zdravstva, u smi-slu argumen# ranog, upornog i kon# nuiranog pri# ska na Županiju do konačnog osamostaljenja hvarskog Doma zdravlja , energičnog zalaganja za povratak liječnika u # m HMP grada Hvara, te urgen-tne rekonstrukcije zgrade Centra prema već postojećim planovi-ma i nacr# ma eventualno s dogradnjom Doma za starije osobe. To je neophodno da bi život u ovom gradu i na ovom otoku zadr-žao civilizacijsku razinu i standarde zdravstvene zaš# te kakvi prili-če suvremenom društvu na početku 21. stoljeća.

Na kraju treba reći još nešto o zdravstvu, u jednom drugom kontekstu. Zaboravljamo da je organizirani turizam u Hvaru za-počeo s Higijeničkim društvom, i da je Hvar iniciran u turis# čku veličinu zapravo zdravstvenim turizmom. To se dogodilo ne samo zbog klimatskih i ambijentalnih predispozicija, nego i nastojanja i zalaganja ljudi s vizijom, od pošumljavanja hvarskih gole# i uređe-nja parkova do organiziranja ustanova i gradnje hotela. Žalosno je

da je danas, kada bi nam trebalo bi# puno lakše nego pionirima hvarskog turizma, to sve zapušteno i napušteno. I ne samo što se potpuno ignorira, nego sami sebi još uništavamo predispozicije koje imamo. Tako se npr. umjesto revitalizacije nastradale Šumice najavljuje njeno betoniranje i izgradnja parkinga, betonira se šet-nica, a na nju postavljaju klupe bez naslona, betonira se obala... Uništava se zdravi ambijent, a to je ono osnovno i najdragocjenije što imamo.

Podsje# mo se da zdravstveni turizam može bi# značajan izvor prihoda, i to cjelogodišnji. O tome postoje svjedočanstva iz hvarske turis# čke prošlos# , kad je postojao Alergološki cen-tar-Zavod za kronične boles# dišnog sustava, koji davne 1994. godine, opet zbog neshvatljivih poli# čkih odluka nestaje činom pripojenja tadašnjem Domu zdravlja. No za nas je bitno što se skorim ulaskom naše domovine u EU otvaraju nove perspek# -ve po tom pitanju.

Dakle, osim rješavanja problema kvalitetne zdravstvene zaš# -te građana Hvara i naših gos# ju, zdravstvu treba pristupi# i iz ove druge perspek# ve, jer je zdravstveni turizam, slikovito rečeno, jedna škrinja s blagom pomoću koje možemo otvori# nova radna mjesta i omogući# dodatne prihode u različi# m djelatnos# ma, i to # jekom cijele godine. Svaki put počinje prvim korakom, krajnje je vrijeme da (nakon duge pauze) ponovo krenemo.

Nakon članka na blogu portala otok-hvar, objavljenog 24. studenoga 2012. pod naslovom „Muke naše po zdrav-

stvu“, u kojem smo iznijeli viđenje gradskog Odbora za zdravstvo o stanju zdravstva na otoku, očekivali smo promjene na bolje. Od onog očekivanog gotovo se ništa nije dogodilo. Umrlo je dvoje ljudi koji su bili na dijalizi te se dijaliza zatvorila. Sada je ponovno prijavljen jedan pacijent pa se agonija preživljavanja dijalize nastavila za neko vrijeme.

Uloženi trud se ispla# o utoliko što je umirovljeni internist dr. Wilheim počeo radi# umjesto dr. Carića koji je na bolovanju.

Gradski odbor Crvenog križa sklopio je ugovor s gostujućim specijalis# ma za ovu godinu i oni su nastavili dolazi# jednom mjesečno, ali za tu svrhu više nema sredstava.

Nije riješeno ni pitanje fi zijatrije, ordinacije koja već više mje-seci ne radi od kada je umirovljena dr. Mar# nović. Prostor nije bio uređen po standardima koji su potrebni i to je bilo opravda-nje da se ta ordinacija otvori u Jelsi . Obećanje je bilo da će se otvori# i u Hvaru čim se zadovolje prostorni uvje# . Sad kada se to sve uredilo i kad su trebalo krenu# u nabavku aparata, naj-ednom su se u Ministarstvu zdravlja sje# li da ne mogu bi# dva # ma na jednom otoku jer to nije ispla# vo. Zar to nisu mogli zna# i prije započetog obnavljanja prostora? Čak je već bio raspisan natječaj za fi zioterapeute (i to dva puta) da bi se oba poniš# la jer se su zaključili da se # m neće uspostavlja# u Hvaru . Ovakvo ponašanje nedostojno je ozbiljnih ljudi.

A Hitna medicinska pomoć!!! To je posebna pjesma. Naši se liječnici nisu mogli dogovori# oko prostorne sheme kako bi Hit-na imala dvije ordinacije uređene i u primjerenoj udaljenos# . Na to se upozoravalo, ali na žalost sve zakašnjelo. Oduzet nam je TIM 1 (s liječnikom) ostao je TIM 2 (tehničar i vozač), što je

evidentno nedovoljno i rizično za što imamo stalne reakcije i pri-mjedbe naših sugrađana.

Činjenica je da je recesija napravila svoje, da država kao i Žu-panija nemaju sredstava, da ni Grad ne može previše par# cipira-# , ali smo mišljenja da je razlog ovakvog stanja u zdravstvu, kao i u drugim segmen# ma našeg društva upravo nedogovaranje, neuvažavanje argumenata i nepoš# vanje različitos# u mogućno-s# ma i potrebama određene des# nacije. Sezona je na vra# ma, hoćemo li se konačno probudi# ? Ostaje samo pe# cija kojom će se vidje# koliko doista živimo s problemima ovoga grada i naših sugrađana, koliko nam je na duši kvalitetna zdravstvena zaš# -ta koja se neće zasniva# na angažmanu nekolicine entuzijasta, nego će posta# naša kvalitetna svakodnevnica kakvu zaslužuje-mo mi, naša djeca i svi naši gos# .

STANJE ZDRAVSTVA NA OTOKUPiše: Maja Budrović, ravnateljica Gradskog odbora Crvenog križa i članica gradskog Odbora za zdravstvo

Hvar, 8. travnja 2013. g.


Nemalo iznenađena količinom i karakterom reakcija, te

prozivanja koje sam doživjela na FB nakon svog legalnog

i moralnog čina zaš# te ljudi, profesionalnos# i autoriteta ustano-

ve kojom ravnam, držim potrebnim # m povodom, a radi boljeg

razumijevanja i kvalitetnije interakcije Osnovne škole i lokalne za-

jednice, upu# # hvarsku javnost u neke bitne momente koji su se

tu otvorili.

Reakcije u rasponu od (u boljem slučaju) neukusnog paterna-

lizma preko pretencioznos# i dociranja, do čiste malicije, ponajviše

govore o onima koji su ih izrekli, i na to ne želim troši# riječi. Me-

đu# m, te reakcije iznad svega odišu nečime što je nažalost zavla-

dalo Hvarom u proteklim godinama, i što se s Facebooka prenijelo

u našu stvarnost i oblikuje život u našem gradu, a to su površnost,

neupućenost, nerazumijevanje, neznanje, neodgovornost i verba-

lizam. Kada se tome doda lijenost, tj. izostanak svakog truda i inici-

ja# ve da se prethodno istraži, preispita, i educira o nečem o čemu

se želi iznosi# mišljenje, onda to dodatno zabrinjava. S obzirom da

neko mišljenje vrijedi samo onoliko koliko je fundirano, argumen-

# rano, i koliko korespondira s činjenicama, na ovaj način, poslje-

dično, to najviše svojstvo čovjeka gubi svoju vrijednost, i mišljenje

postaje, da parafraziram Clinta Eastwooda, poput pupka - svatko

ga ima, a ne služi ničemu.

Reagirajući na istup djelatnice škole na FB, koji je bio dobrona-

mjeran, ali isto tako nestručan, ishitren i neprimjeren, te je, naža-

lost, doveo do šovinis# čkog prozivanja druge djelatnice naše škole

(koja je odavno odabrala Hvar kao svoj dom, i prak# čki cijeli svoj

radni vijek provela u Hvaru obrazujući generacije hvarske djece - u

skladu sa zakonima i propisima RH, ako to uopće treba spominja# ),

e# ke# rana sam kao cenzor, koji guši slobodu mišljenja i izražava-

nja, pa čak i šikanira zaposlenicu škole koja eto raskrinkava posve-

mašnje neznanje naše djece o sredini u kojoj žive, i izražava brigu

za sudbinu naše hvarske baš# ne. Osim što su mi to nalijepili, još su

se lijepo ogradili da “ne žele ulazi# u interne propise škole”, a neki

čak zaključili da škole tu uopće nema. I tako pokazali krajnju igno-

ranciju (neki bivši djelatnici u školstvu amneziju, ili ipak neznanje) i

nerazumijevanje merituma stvari.

Ako uis# nu želimo razumje# kako stvari zapravo stoje (a čini se

da neki to ne žele), upravo moramo sagleda# temeljnu činjenicu

koja određuje cijeli “slučaj”, a to je da je ovdje, vjerujem neho# -

ce, zbog neznanja i nepromišljenos# , upletena škola, dakle javna

državna ins# tucija od posebnog značaja za grad, i to na nekoliko

razina.

Prvo, autorica FB izjave odmah se na početku pred javnošću

legi# mira kao djelatnica škole te na taj način prisvaja autoritet in-

s# tucije u kojoj radi, što daje posve drugu težinu i drugačije kvalifi -

cira njene riječi negoli da je u pitanju neki drugi, “obični” građanin.

Drugo, iz njene formulacije proizlazi da svoje zaključke izvodi

na temelju iskustva nastavnog sata, dakle službenog i esencijalnog

oblika i načina djelovanja škole, koji podliježe zakonskim, peda-

goškim, metodičkim i inim standardima izvođenja i prosudbe. Ako

je tomu tako, i ako postoje neki drama# čni obrazovni momen# ,

onda postoji obveza da o svojim spoznajama koje je dobila # m pu-

SLOBODA, ODGOVORNOST I RAD NADASVE, ILI FACEBOOK POVRŠNOST?Jelka Kovačić Vidmar, prof.


tem obavijes! kolege i nadležna ! jela škole. Podsje! t ću sve koji su to zaboravili: Osnovna škola je prosvjetna ustanova koja svoju prosvjetnu funkciju vrši temeljem nastavnog plana i programa, i u skladu pedagoškim standardima. Nastavu izvodi u okviru Nacio-nalnog obrazovnog kurikuluma (NOK) te sukladno njemu izrađuje školski kurikulum u kojem se iznosi program i sadržaj svih predme-ta, projekata i vannastavnih ak! vnos! ; kao i način njihova izvođe-nja, njihovi nositelji te materijalna sredstva potrebna za njihovo provođenje. Sve se to izrađuje pod paskom nadležnih ins! tucija i struke, a zakone donosi Hrvatski sabor. Riječ je dakle o ins! tuciji čije je djelovanje strogo određeno zakonskim propisima i drugim službenim ak! ma.

Samo na taj i takav način, a ne proizvoljno i voluntaris! čki - kako to lakonski pomišljaju neki neumorni FB gotovani dok čekaju pred svojim ekranima da se okome na plijen u vidu nekog novog posta - škola može obavlja! svoju temeljnu i neizmjerno važnu zadaću: osigura! kon! nuirani razvoj učenika kao cjelovitog bića. I duhovnog, i tjelesnog, i moralnog, i intelektualnog, i društvenog, i krea! vnog... u skladu s njegovim sposobnos! ma i sklonos! ma.

Svi djelatnici škole sukladno pravilnicima, propisima i zakonima nose određene odgovornos! , i to je nešto normalno i samorazu-mljivo s obzirom na to da se bavimo najosjetljivijim dijelom naše populacije a to su djeca u dobi od 6 do 14 godina, a uz djecu tu su i, na njih izuzetno osjetljivi, roditelji. Zapitajmo se gdje bi nas sve odvelo kada ne bi imali pravila ponašanja, kako djeca u školi, tako i djelatnici, pa i roditelji.

Treće, pripadnost školi obvezuje nastavno osoblje na poznavanje i poš! va-nje stručnih standarda, uključujući one pedagoške, metodičke i metodološke. Pripadnost školi otvara za-posleniku razmjerno veće mogućnos! rješavanja odgojnih i obrazovnih pro-blema koji postoje u zajed-nici. Dakle, u usporedbi s drugim građanima, pruža mu veću slobodu odabira djelovanja i reagiranja, ali samim ! me ima i puno veću odgovornost.

To npr. znači da prosvjetni djelatnik umjesto pate! čnog zdvaja-nja i javnog naricanja nad sudbinom hvarske baš! ne ima moguć-nost pokrenu! unutarškolske mehanizme i u skladu s propisima i procedurom ins! tucije u kojoj radi doprinije! rješenju ili smanje-nju nekog odgojno-obrazovnog problema. U suprotnome se po-naša poput liječnika koji bi umjesto da liječi pacijenta, defe! s! čki naricao o sudbini tog čovjeka.

U konkretnom slučaju pokazano je nepoznavanje ustroja i mo-gućnos! ma! čne ustanove, a samoj ustanovi i drugim kolegama koji već godinama vrijedno rade na sadržajima i ak! vnos! ma ve-zanim uz hvarsku baš! nu, takvim je izdrama! ziranim i ishitrenim javnim zaključkom nanesena nepravda.

Za one koji ne znaju: u sklopu školskog kurikuluma za određe-nu školsku godinu izrađuje se i zavičajni kurikulum škole kojim se određuju sadržaji vezani uz baš! nu, dijalekt te etno posebnos! na-šeg kraja. U hvarskoj osnovnoj školi već 10 godina djeluje folklorna

grupa u kojoj se naša djeca upoznaju sa tradicionalnim hvarskim plesovima i nošnjama, djeluje i grupa “Naša ric” u kojoj djeca uče zavičajni govor, nadalje u sklopu “Lire” literane grupe za djecu nižih razreda nastaju pjesme i tekstovi i u dijalektu, isto tako i u Literar-noj grupi viših razreda. Mogla bih sada ovdje nabraja! , ali bi mi oduzelo dosta mjesta, naslove pjesama u dijalektu koje su u pro-teklih par godina osvojile prva mjesta na županijskim i državnim natjecanjima koje osim što su pisane zavičajnim govorom imaju za temu i hvarske mo! ve npr. Stori teotar, Agava, Ribašćina, Fureš! na škoju, a prije par dana učenik naše škole vra! o se sa državnog LIDRANA s prvom nagradom za pjesmu u dijalektu koja nosi na-ziv “Zvir”. Grupa za demokratski odgoj bila je pozvana na državnu smotru sa projektom “Jesmo li svjesni svoje baš! ne?” koji je tema-! zirao hvarsku čipku. Baš! nske sadržaje i zavičajni govor njeguje-mo i kroz naš već nagrađivan školski list “Mandrač”, škola sudjeluje u obilježavanju dana grada Sv. Stjepana kao i Sv. Prošpera, provo-dimo projekt Maškare, kroz nastavu likovnog odgoja i vannastavne ak! vnost s tog područja dominiraju mo! vi naše baš! ne.

I da ne nabrajam više, na državnoj i županijskoj razini prepo-zna! smo upravo po takvim sadržajima. Stoga se pitam: ako se iz jednog razgovora sa desetak sedmaša dalekosežno zaključuje kako smo zapus! li svoju baš! nu, zar se ne može, istom površnom lo-gikom i uz malo pate! ke, nabrajanjem ovih konkretnih rezultata

zaključi! dijametralno su-protno? Is! na je, kako to obično biva, negdje u sre-dini, ali nismo svi u istom košu, i nismo jednako od-govorni. Neki rade više, neki manje, a neki nikako. U ime Osnovne škole Hvar s ponosom mogu ustvrdi! da mi nismo “izgubili vo-lju i trud prenošenja zna-nja onima koji dolaze”, da nismo “šaptom pali” i da nam je “baš! na našeg gra-da važna”.

Vjerujem da možemo još i bolje, i svoja ćemo nastojanja usmjeri! u tom pravcu. Ukoliko bude mo-guće, onda i uspostavom

jednog projekta u koji bi pokušali uključi! sve ljude dobre volje da daju svoj konkretan dje-latni (a ne verbalis! čki) prilog učenju, promoviranju i osvješćivanju hvarske baš! ne.

Da ipak ovu ognjicu koja se razbuktala - o prenošenju znanja, ugroženos! , nepoznavanju, i neprisutnos! hvarske baš! ne u živo-! ma naše djece - malo spus! mo iz pate! čnih, populis! čkih, pa i poli! kantskih visina i svedemo na jednu realis! čnu dimenziju, nabroja! ću samo neka od elementarnih, jednostavnih, ali važnih pitanja o kojima nas poučava osnovna škola:

Kako se zaustavlja krvarenje i imobilizira prijelom? Koja je te-meljna prevencija zaraznih boles! ? Što je to logika i zašto je bitna za svakog od nas? Kako glasi Arhimedov zakon? Što je Dur, a što Mol, i koja je razlika među njima? U čemu se sastoji fotosinteza i zašto je važna? Kako idu palatalizacija, sibilarizacija i jotacija? Koje padeže imamo i koja glagolska vremena? Koje vrste brojeva postoje? Kako se kvadriraju i korjenuju racionalni brojevi? Što je valencija i kako je organiziran periodni sustav elemenata? Koje sve


skupine živih bića poznajemo, i što određuje njihovu pripadnost?

Koji su plane# u Sunčevu sustavu? U kojem odnosu stoje paleozo-

ik, mezozoik i kenozoik, a u kojem Stari vijek, Srednji vijek i Novi

vijek?...

Moglo bi se još niza# i niza# , ali i ovo je dosta. Svi smo završili

osnovno školovanje, ali se pitam koliko li je među onima koji olako

“bacaju kamenje”, zgražajući se i čudeći se neznanju, nepoznava-

nju hvarske baš# ne, i intelektualnoj i ins# tucionalnoj zapuštenos# ,

koliko je, dakle, takvih koji bi bili u stanju odgovori# na ova jedno-

stavna pučkoškolska pitanja? Ne bi li možda i ovdje bilo iskazano

neznanje zbog kojeg bi mogli osjeća# sram, i pita# nismo li stranci

u svome svijetu, i što činimo da to prevladamo? Okanimo se, da-

kle, zgražanja i pate# ke, počnimo ozbiljno radi# . Ponajprije svatko

na sebi. Tko sve zna, nek’ baci kamen prvi!

Ako pak mislimo da probleme Hvara možemo riješi# na Face-

booku loše nam se piše. Obrana slobode govora i javne riječi, da,

uvijek, ali ne zaboravljajući pritom da uz slobodu neizostavno dola-

zi još jedna ključna kategorija a to je – o d g o v o r n o s t! Odgovor-

nost za izgovorenu riječ, odgovornost za učinjeno ili neučinjeno,

odgovornost za sebe i odgovornost prema drugima. Facebook je

rela# vno novi medij, a priča oko odgovornos# za izjave i komenta-

re na njemu još je mlađa.

Posljednjih par godina ovaj problem neodgovornih, ponekad i

lažnih izjava, i uvreda na Facebooku prepoznat je u javnos# , a neke

od # h priča i u Hrvatskoj su već dobile sudski epilog.

Oni koji se pozivaju samo na slobodu a bez odgovornos# neka

pogledaju kako se to rješava u zemlji koji ima preko 200 godina

demokratske tradicije, u kojoj je sloboda (dakako ne bez odgovor-

nos# ) jedna od najvećih vrijednos# – SAD-u.

Zato, umjesto iščuđavanja, zgražanja, površnos# i fraziranja,

zagovaram odgovornost za riječi i djela, is# nsku posvećenost pro-

blemima, i nadasve rad. Bez odgovornos# i rada nema ni slobode.

Nema ni slobode pojedinca, ni slobode zajednice, ni slobode na-

roda. Nema ni napretka, ni is# nskog rješavanja problema. Dakle,

sloboda da, ali ona je moguća samo uz odgovornost.

Moja profesionalna odgovornost u brojkama izgleda ovako: 36

djelatnika, 286 djece, i otprilike 570 roditelja ili skrbnika. Stoga ću

i dalje nepokolebljivo ustraja# na zaš# # interesa i poš# vanju za-

konskih prava i obveza ovih ljudi, i djelova# na dobrobit zajednice

u kojoj živim.


Prije če" ri desetljeća, dobro se sjećam, bio sam tada nastav-nik i član školskog odbora OŠ Hvar, izvijes" li su nas predstav-

nici Općinskog komiteta SKJ da će se u Hvaru otvori" gimnazija koja će do izgradnje svoje zgrade koris" " zgradu Osnovne škole. Narav-no, otvaranje gimnazije razveselilo je svih, no činjenicom da ćemo dijeli" školski prostor nismo bili baš oduševljeni. Ali, kako to već biva u jednopar" jskim režimima - Par" ja locuta, causa fi nita.

Utješna je ipak bila garancija drugova, da će zgrada Srednje

škole bi" sigurno izgrađena u narednih pet godina. I kako to već

biva, obećanje ludom radovanje.

Ipak, treba reći, osamdese" h godina bila je izvedena pravo-

moćna tehnička dokumentacija za izgradnju zgrade Srednje ško-

le, osigurana sredstva i lokacija za njenu izvedbu, ali, ne lezi vraže,

tadašnji predsjednik Izvršnog vijeća općine Hvar smatrao je da se

zgrada srednje škole treba izgradi" u Jelsi, a ondašnji ravnatelj

srednje škole (zacijelo neuvjerljivo) zagovarao je Hvar. Ni jednou-

mlje ovdje nije pomoglo školi, jer mada članovi iste par" je, pred-

sjednik i ravnatelj nisu našli modus vivendi i nakon nekoliko mje-

seci natezanja, Ministarstvo je dodijeljena sredstva prebacilo na

drugo gradilište.

Nakon što je neodgovorno i sramotno propala opisana moguć-

nost ( malo poznata široj javnos" ) uslijedile su godine mrtvila na

ovom planu, a prostor Osnovne škole i nadalje ostaje zajednički.

Neprimjerenost takvog rješenja s pedagogijskog, psihologij-

skog, organizacijskog…i inih stajališta ne treba posebno argumen-

" ra" . Bez samostalnog školskog prostora škole ne mogu ostvari"

op" malan rad, te se svakodnevno pokazuju nedostaci takvog stanja.

MUKE PO (srednjoj) ŠKOLI

Kao ravnatelj Osnovne škole to sam najcjelovi" je sagledao i

iskusio. Stoga sam nakon povijesnog iskoraka, izgradnje školske

sportske dvorane i novog školskog prostora, pokrenuo postupak za

izgradnju školskog igrališta sa sjeverne strane školske zgrade. No,

nakon što sam ishodio pravomoćnu dokumentaciju za izgradnju

školskog igrališta, rado sam prihva" o prijedlog arhitekta Marijana

Kataneca da se ispod igrališta izgradi školski prostor koji bi zadovo-

ljio potrebe Srednje škole Hvar.

Katanec je izradio urbano-arhitektonski zanimljiv idejni pro-

jekt, funkcionalno i inves" cijski višestruko opravdan, kojim bi se

nakon če" ri desetljeća konačno riješio školski prostor srednje ško-

le, za koji dosad nije ni prstom maknuto.

Ispod igrališne površine smješteno je dvanaest suvremenih

učionica sa pripadajućim sanitarnim čvorovima, zbornica, pomoć-

ne prostorije te velika višenamjenska dvorana.

Igrališna površina i nadalje ostaje ispod razine prometnice,

što omogućava konfi guracija terena. Daljnje prednos" rješenja su

ušteda na zemljištu, ostvarivanje cjelovitog školskog prostora po-

većanjem iskopa za 50% u odnosu na igralište, korištenje posto-

jeće infrastrukture…Izgradnjom adekvatnije zgrade Srednje škole

na drugoj lokaciji, o čemu nam već desetljećima priču pričaju lijevi

i desni, osigurao bi se ovdje najpovoljnije prostor za rad brojnih

gradskih udruga koje su danas doslovno na ulici.

Tko odlučuje o javnom interesu?Nakon što je rješenje prihvaćeno od Osnovne i Srednje ško-

le, prihvaćeno je i jednoglasno na sjednici Gradskog vijeća, pa je

Piše: Duško Kovačić


pokrenut postupak za izdavanje lokacijske dozvole. Al’ gle čuda!? U postupku izdavanja lokacijske dozvole, na opće iznenađenje, dostavlja se nega% vno mišljenje o idejnom projektu od strane gradskog upravnog odjela. Mišljenje potpisuje voditelj službe za komunalne djelatnos% , prostorno uređenje, graditeljstvo i zaš% tu okoliša grada Hvara - dakle nenadležna osoba.

Na prvoj sjednici gradskog vijeća, nakon dostavljenog mi-šljenja, posebna točka dnevnog reda bila je i nega% vno mišlje-nje gradske uprave o Idejnom projektu Srednje škole... U ra-spravi u kojoj sam i sam sudjelovao, vijećnici su redom osudili nega% vno mišljenje potpisano od neovlaštene osobe i pro% v-no mišljenju Gradskog vijeća koje je jedino nadležnog za takvu procjenu u ime Grada.

I nakon što je Gradsko vijeće jednoglasno zaključilo da se u ime Grada napiše pozi% vno očitovanje o izgradnji igrališta i Srednje škole, a isto stajalište iskazao je i zamjenik gradonačel-nika, uredu za izdavanje lokacijske dozvole, pazi sada, dostavlja se isto nega% vno mišljenje ali potpisano od strane Gradona-čelnika, dakle izvršnog % jela grada. Tako ovaj dokument, od-bačen i prokazan od Gradskog vijeća, postaje sada i službeni stav grada.

Mada se ovdje radi o posebnom slučaju, on sadrži i neka opća mjesta prijepora u upravljanju gradom zadnjih godina, pa ga raz-motrimo i u tom kontekstu.

Postavlja se ključno pitanje – tko u lokalnoj samoupravi odlu-čuje o javnom, gradskom interesu. Dali je to predstavničko % jelo građana – Gradsko vijeće, ili izvršna vlast - Gradonačelnik? Kakva je u tom kontekstu uloga Upravnog odjela?

Treba rezolutno reći: o gradskom interesu odlučuje Gradsko vijeće, ono donosi odluke većinom glasova, a zadaća je Grado-načelnika izvršavanje, operacionalizacija % h odluka posredstvom Upravnog odjela. Upravni odjel je, dakle, provedbeni servis Grad-skog vijeća.

Stoga je u opisanom slučaju izgradnje bifunkcionalnog objekta, igrališta i Srednje škole Hvar, kod ispisa nega% vnog mišljenja postu-pljeno posve nezakonito.

Moramo se ovdje zapita% : zašto su Gradonačelnik i Upravni odjel tako postupili? Zašto nije poštovana višekratna odluka, njima nadređenog % jela, Gradskog vijeća? Da li su za nezakonito postu-panje izneseni neki argumen% ?

Sofi s� cirane nebulozeRazlozi za “izričito neslaganje s predložim idejnim projektom”

su sofi s% cirane glupos% sročene u gradskom odjelu za prostorno planiranje, koje u konačnici potpisuje i Gradonačelnik.

Mada je školska zgrada OŠ Hvar izgrađena prije svih okolnih zgrada i svi oni koji su poslije gradili dobro su znali da je i okolno zemljište još od prve faze diktature proletarijata namijenjeno dalj-njim potrebama škole, za autora nega% vnog mišljenja smještaj ško-le predstavlja i danas problem, a nekmoli dodatnom izgradnjom, te će pogorša% i ovako teško održiv suživot različi% h namjena.

Predmetna dogradnja izazvala bi prometni kaos (sic!!), navodi se dalje. Ova nebuloza osnažuje se i nedostatkom parkirnog pro-stora, pa se usput pitamo što je Odjel napravio proteklog desetlje-ća da se izradi najavljivani parking ispod groblja.

Svako uništavanje zelenih površina predstavlja nenadoknadiv gubitak, tvrdi se. Da je ovo besmislica potvrđuje činjenica da će se za izgradnju igrališta uniš% % posve ista zelena površina (zapušte-nog niskog raslinja), ni više ni manje.

Igralište je smješteno “na krovu visoke građevine” kaže se, čak 6m visoke, zamislite. No, nedavno sam u inozemstvu nazočio ko-

šarkaškoj utakmici koja se igrala na igralištu smještenom na krovu deseterokatnice.

Oblikovanje objekta ovako glomaznog i teškog volumena unu-tar rahle izgradnje obiteljskih kuća okruženih zelenilom bio bi agre-sivan zahvat koji bi trajno uniš% o vizuru ovog djela grada, navodi se u dokumentu.

No, objekt se ne bi vidio niotkuda, jer bi bio smješten u udolini i okružen okolnim zgradurinama …i tako dalje, i tako redom. Dakle, ista isforsirana argumentacija koju sam ismijao na sjednici Grad-skog vijeća, no koja i ne može bi% drugačija obzirom na ishodište.

A znate i sami kako to već kod nas biva. Jedna će susjeda kojoj izgradnja ne odgovara, a prijateljuje s osobom iz gradskog odjela, instrumentalizira% pisca mišljenja, pa će to onda potpisa% kolega voditelj. Kakav javni interes, kakvo Gradsko vijeće?

Neprosvijećeni apsolu� zamA kako se tu uklapa Gradonačelnik, pitate se? Zašto je on napo-

sljetku potpisao navedene nebuloze? E, on je na sjednici Gradskog vijeća priopćio svoj krunski argu-

ment. Argumentum ad hominem! Ne sviđa mu se autor projekta. Skinite autora projekta, pa će projekt ići dalje, uzviknuo je poteštat.

Naravno, nije ovo prvi put da Gradonačelnik iskazuje iznimnu sklonost slojevitoj raspravi i demokratskom dijalogu. Čitav je niz njegovih “povijesnih NE”: Sunčani Hvar, Veneranda, Bobis, Srednja škola... No, u demokratskom društvu ovakav neprosvijećeno apso-lu% s% čki nastup u s% lu – Grad to sam ja – ima nužan ishod.

Tako bi na gradonačelnikove “ povijesne NE” poli% čki osviješte-ni birači uzvra% li na izborima s posljednjim NE.

Svakako, zanimljive čeljadi ima među nama... Kod izgradnje škol-ske sportske dvorane i dogradnje učioničkog prostora gotovo svi susjedi uz kusur nadobudnih, potpisali su pe% ciju pro% v izgradnje ovog za njihovu djecu desetljećima očekivanog i nužnog objekta. U tome je, naravno, prednjačio uzurpator dijela školskog zemljišta i divlji graditelj. A vlasnici jedne od parcela, koji su jedini u diktaturi proletarijata dobili zamjensku parcelu i izgradili na njoj kuću, sudili su se sa Školom do Ustavnog suda i izgubili sve sporove.

Naravno, izgubljeno je pritom pet godina. A nakon ove sasvim zorne demonstracije prevage osobnog interesa nad općim do-brom, sasvim je razumljivo i u duhu aktualne poli% ke, da se član iste obitelji na proteklim izborima kandidirao za gradonačelnika. O tempora, o mores!

U završnici nega% vnog mišljenja pro% vnog jedinstvenom stavu Gradskog vijeća navodi se:

“Iz svega navedenog predlažemo da grad Hvar što prije započ-ne s radnjama na otkupu zemljišta u predjelu Dolac, na kojemu će se adekvatno moći smjes% % Srednja škola Hvar….”

Od gore napisanog protekle su pune dvije godine. Što mislite da je poduzeto glede navedenog? Već znate, apsolutno ništa! Kao ni proteklih četrdeset godina.

Na sreću, postoje ustrajni pojedinci i (kakva-takva) pravna dr-žava. To otvara obzorje nade i za izgradnju Srednje škole. Nezako-nita uzurpacija ovlas% Gradskog odjela i samovoljni, nerazumni suspenzivni veto Gradonačelnika svojim su djelovanjem pro% vnim jedinstvenom stavu i odluci Gradskog vijeća, oduzeli tri dragocjene godine.

Ipak, upornost je urodila plodom.Nakon tri godine opstrukcije onih od kojih se to najmanje oče-

kivalo, upravo je izdana lokacijska dozvola za izgradnju školskog igrališta i Srednje škole Hvar. Nadajmo se skorom, novom ozračju, po% cajnom i za njenu izgradnju, te da u međuvremenu nije nastala nepopravljiva šteta u odnosu na mogućnos% iz fondova EU.


Ponukana idejom da se ukaže na probleme koji ! šte sta-novnike grada Hvara napisala sam ovaj tekst uz želju da

Žveljarin proširi svoje djelovanje na čitav otok Hvar. Vrijeme je da se u našim glavama sruše administra! vne granice i da prihva! mo is! nu, a to je da svi zajedno plovimo na istom brodu koji se zove OTOK HVAR.

Kao predsjednica Udruge “Hvarski vinari” osije! la sam po-trebu da progovorim o paradoksalnoj situaciji na OTOKU VINA, koji to zaista jest, još od 384 g. pr. Krista, a kako arheolozi kažu, čak i od prije, obzirom da su istraživanja pokazala da su već liri na našem otoku uzgajali vinovu lozu.

Vino proizvodimo na otoku koji se toliko diči svojom turi-s! čkom povijes! i uspijesima, a turis! o tome, gotovo da ništa ne znaju. Mnogi će kaza! da o čemu to pričam pa naša vina su nojboja na svitu! A ja ću im odgovori! da je jedno ča mi

mislimo u svojon glovi, a drugo je kako nos vididu turis! koji

dojdedu na ovi naš lipi otok!

Pa gdje je nastao problem? Zašto turis! koji dođu na naš

otok ga ne dožive kao vinsku des! naciju poput Toskane, Napa

doline, ili Bordoa. Zašto Svirče, to pitoreskno hvarsko selo nije

poput francuskog vinskog sela Chateauneuf-du-Pape, ili kako

HVARSKI VINSKI PARADOKS

ga je u svom blogu Paul Bradbury usporedio poput Sancerra,

sela u dolini Loire.

Kako to da turis! koji dođu na otok, “promaše” spozna! ko-

liko su hvarska vina dobra? Odgovor je da TURISTI NE POIMAJU

OTOK HVAR KAO VINSKU DESTINACIJU.

Problema! ka je složena i ne može se sves! na jednostavno

upiranje prsta u jednu ins! tuciju, ili pojedince, ali moguće je

ukaza! na glavne probleme:

- na razini države: provedba zakona u praksi zakazuje godi-

nama, legalni proizvođači ne dolaze do izražaja u moru crnog

tržišta.

Pomaci se ipak vide, posljednjih godinu dana, jer se sve veći

broj proizvođača legalizira, radi i na kvalite! , među! m pitanje je

koliko su sposobni proizvodi! i bori! se na tržištu u moru kom-

pliciranih administra! vnih zah! jeva i nekonkurentnih troškova

proizvodnje.

- na razini lokalne zajednice: sporo donošenje urbanis! čkih

planova, nepostojanje urbanis! čke strategije za razvoj ruralnog,

a ! me i vinskog turizma: pogledajmo planove. Gdje su predviđe-

ni poljoprivredni proizvodni objek! ? Kako nam izgledaju poljske

kućice u Ageru? Tu je i problem legalizacije i adaptacije poljopri-

Piše: Ivana Krstulović Carić, dipl.ing.agr.

predsjednica udruge Hvarski vinari


vrednih objekata. Da li postoje s! mula! vni uvje! za one koji žele inves! ra! u ovaj sektor?

Ova grupa problema je najkompleksnija i najsporije se može riješi! .

- Djelovanje otočkih Turis! čkih zajednica: nepoimanje važ-nos! suradnje sa “Hvarskim vinarima” od dijela TZ-ova otoka Hvara. Dok TZ Grada Staroga Grada i TZ Općine Jelsa, surađuju već 3 godine sa “Hvarskim vinarima” , drugi TZ-ovi ne nalaze interesa da se promoviraju hvarska vina iz raznih razloga po-put ovog: “Previše događanja u ljetnoj sezoni”.

Zamjerka TZ-ovima svakako bi s moje strane bila uokvi-ravanje ponude u njihove administra! vne granice, zar turis! trebaju zna! gdje je kojoj ingernecija? Zar njihove oči ne vide jedan jedini otok Hvar?

Pozi! vna stvar je da suradnjom “Hvarskih vinara” i TZ Grad Stari Grada, kao i podrškom samoga grada su se stvorila kva-litetna mul! dimenzionalna događanja poput Izložbe o vinariji i Degustacije hvarskih vina na Škoru, ili suradnje TZ Općine Jelsa i Večeri bogdanuše u Svirčima, koja se ove godine uz po-dršku TZ-a pretvara u Mjesec bogdanuše u splitskom Wine &

Cheese Baru Paradox, radionice o bogdanuši na otoku, a kao

kruna svega dolazi Večer bogdanuše u Svirčima, koja je uspije-la oživi! priču o našoj staroj igri Zoga falo, autohtonoj hvarskoj sor! i pričama iz povijes! i kulturnoj baš! ni našeg otoka.

To su samo neki od primjera na kojima možemo gradi! bu-dućnost vinskog turizma na otoku Hvaru.

Otočka zajednica: podržavanje i nepodržavanje razvoja

vinskog turizma. Nedovoljno poznavanje trendova u moder-nom turizmu, uljuljanost u prošlim vremenima, mentalitet? Kako objasni! prihvaćenost “Degustacija hvarskih vina” od strane Starograjana i Svirčanih a ignoriranje od Jelšana? Tu-rizam ima održive tem elje samo onda kada je integriran sa životom lokalnog stanovništva, tj. kada turist osijeća auten! č-nost turis! čke ponude, a ona se ne može dogodi! bez sudje-lovanja lokalnog stanovništva.

U ovu kategoriju možemo i spomenu! same vinare kod kojih treba ojača! svijest da se bez jakog lokalnog tržišta ne može gradi! vjerodostojnost. Vinski turizam je najlakši način da se vina prodaju i da pokrenu potražnju na drugim tržiš! ma. Doživljav pijenja vina na Hvaru, nešto je što se ne može lako zaboravi! .

Problem fi nanciranja: stanje u državi i na globalnom trži-štu. Novac je potreban, al današnje vrijeme brzog širenja in-formacija, omogućava jefi nije, a vrlo učinkovite načine kreira-

nja turis! čke ponude. Mnoge karike u ovom lancu teško se mogu u kraćem vre-

mnu riješi! , ali lanac se ne mora linearno spaja! , karike se mogu na višestruke načine složi! , što interak! vinije to bolje i tako izbjeći one problema! čne.

Ne želim da nas se doživljava drugom Provansom, ni! dru-gom Toskanom.

Moja je želja da budemo svoji, jednostavno i najbolje HVAR-OTOK VINA.

Na nama je da to napravimo, na nikome drugome.


Žveljarin: - Zdravi bili, barba Rade!

Radoslav Benčić: - Veseli, Zorka!

Ž: - Pri godišće i po bi je u Kruvenicu intervju sa Vami. U

njemu je nojveće beside bilo obo forskemu govoru i o Vašemu

rukopisu Forske rici i štorije. Je co novega obo temu libru?

R.B.: - Je, Bogu fola (i ne somo Njemu):Nedavno je Ministarstvo kulture objavilo rezultate ‘’Natje-

čaja za dodjelu potpore izdavanju knjiga’’. Muzej hvarske baš# -ne je, kao izdavač, za moj Rječnik govora grada Hvara - Forske rici i štorije, u popriličnoj konkurenciji na nacionalnom nivou, dobio maksimalni iznos potpore za individualno djelo.

A cujen da je i Turis# čka zajednica Hvara izglasala dodjelu određene dotacije.

Ž: - Jeste onda kunten# s o# n razvojen dogođaja?

R.B.: - Kako ne bi bi kuntenat?

Ni toliko važno ca su sve te potpore apena polovica od predviđenih troškova.

Jo to prvenstveno doživljavam kako priznanje i struke i Gra-da mojemu dugogodišnjemu lavuru, a i kako niku vorst ‘povrat-ne informacije’ svima onima ca su bili skep# čni, oli me jedno-stavno ... nisu obadali.

Šoldi će se već nikako iskupit, i sad mi se pari da vajo objavit o# libar cin pri.

Ž: - Morete non reć cagod obo temu Rječniku? Koji je njegov

značaj za naše misto?

R.B.: - Puno nos misli da je značaj veliki i da to je nika vorst ‘utrke s vremenom’ s obziron na ubrzano miješanje forskega govora sa ‘grama# kalnim’ jazikon i s okolnon čakavicon. Svako misto bi tukalo vodit brigu o svin aspek# ma svoje kulturne ba-š# ne (graditeljstvo, književnost, usmena predaja, store slike, kazalište, nošnje, plesovi, pjesme, muzika...) a temu siguro pri-pada i lokalni govor.

Je da su me cer# (na visokin akademskim mis# ma) pitali da je propja potriba, a i momenat, u ovoj ‘’općoj besparici’’

„FORSKE RICI I ŠTORIJE“ USKORO U TISKUzamišljeni razgovor - napisao Radoslav Benčić Razgovarala: Zorka Bibić

izdat ‘’još jedan’’ dijalektalni rječnik našega otoka (u zodnjih 60 godišć # skani su - uglavnom u skromnijim opsezima - rječ-nici Brusja, Varboske, Storega Groda, a 2011. i dosta obiman Rječnik Pitava i Zavale).

Reka son in da je svakako potriba, pogotovo ca se na otoku jedino još u For govori cakavica, koja je posebni, rijetki i još nedovoljno istraženi fenomen unutar čakavskog dijalekta.

Osin tega, vidin da u For postoji interes za javnim izražava-njem u autohtonom izričaju (lokalni časopisi, društvene mreže, ‘pokojni’ FFR, spisatelji-amateri, radionice forskega govora...), ali se vidi i raznolikost pristupa, jer ne postoji objavljeni stan-dard forske cakavice.

Ovi Rječnik bi moga dosta pomoć u temu, pored svoje osnovne namjere koja je da i za buduće naraštaje zabilježi mje-sni govor, i to govor kakov je bi dok još ni bi ovako ‘baštardon’.

Ž: - A kakov će bit o# Rječnik, mislin, onako, ‘fi zički’?

R.B.: - Kad se dobota 300 velikih stranica rukopisa prelomi u format većega libra biće tote oko 500 stranicih teksta i jedno 50 fotografi ja Hvara i Hvarana, iz porodične arhive Foto Benčić. Biće to onda nojveći rječnik na otoku.

Stručni recenzen# , preporučujući rukopis za # sak, istakli su i jednu njegovu specifi čnost: ovo je rijetki, među mnogim već objavljenim dijalektalnim rječnicima širom zemlje, koji ima dvostruki pristup, tj. pored uobičajenog abecednog rječnika tu će bi# i tematski rječnik. Taj tematski dio započinje s tra-dicionalnim imenima, nadimcima, # pičnim zanimanjima... pa preko kuće, kuhinje... vrsta riba i brodova.... poslovica, sve do .... beš# mih!

Naravno da su sve forske rici akcentuirane - naglasak je bi-tan dio svakog govora. Ali kako prosječni čitatelj ne zna baš razlikova# akcente, to sam odlučio priloži# knjizi i jedan audio CD. Tako će čitatelj moći pra# # tekst Goncica i štorija u rječniku te istovremeno sluša# izvornog govornika kako taj akcentuira-ni tekst izgovara.

Ž: - Zanimljivo! A morete non još reć kad bi o# libar moga

fi nalmente doć nami u ruke?

R.B.: - Jo se nodon da će to bit, nojkasnije, na feštu Svetega S# pona, onu, bome, od ovega godišća!


Documents

Zveljarin