1. KULTURNA ANTROPOLOGIJA 21.2.grč. anthropos, logos — čovjek, nauka, znanost o čovjeku

4 grane antropologije: fizička / biološka arheologija

antropološka lingvistika socijalna / kulturna antrop.

- posljednjih godina umnožavanje antropoloških specijalizacija

SOCIJALNA I KULTURNA ANTROPOLOGIJA= proučavanje ljudske kulture i društvene različitosti, te potraga za generalizacijama o ljudskom društvu, kulturi i ljudskoj prirodi = komparativno izučavanje društva i kultura primjenom najvažnije metode – sudioničko opažanje (participant observation) = proučavanje različitih aspekata ljudske egzistencije (ekonomija, religija, društv. grupe i organizacije, političke organizacije, umjetnost i dr.) = HOLIZAM – iz perspektive lokalne zajednice - sustavno proučavanje Drugoga – drugačijeg, različitog („primitivan“, „bliski Drugi“ – bliski Drugi odnosi se na Drugog koji je u našoj okolini ali ne pripada mainstream kulturi – npr. subkulture, vjerske manjine i sl.) - podrijetlo:

a) opisi drugih naroda (Herodot), doba velikih otkrića (misionari, De Montaigne), putopisib) filozofska pitanja – priroda čovjeka, odnos pojedinačnog i univerzalnog, izvor spoznaje c) 18.st. – ideja stupnjevanja razvoja (Vico, Hume)

- franc. intelektualna tradicija – bavljenje društvom – A. Comte – zakoni razvoja društva temelje se na pretpostavci da se sva društva razvijaju kroz iste faze (socijalni evolucionizam)- Henry Morgan (Ancient Society, 1877.) – 3 faze socijalne evolucije: divljaštvo (lov i sakupljaštvo) barbarstvo (poljoprivreda i domesticiranje životinja) civilizacija (pismenost i država)- Henry Maine (Ancient Law, 1861.) – društva bazirana na statusu (tradicionalna) i društva bazirana na ugovoru (moderna)- njem. intelektualna tradicija – razlikovanje zajednica (Gemeinschaft) i društva (Gesellschaft) – Tönniesova tradicionalna i moderna društva

Zajednica (Gemeinschaft) je živi organizam, tj. realan odnos, dok je društvo (Gesellschaft) mehanička, idealna tvorevina. Zajednica označava prisan, domaći život i intimno povezivanje članova osjećanjem zajedništva. Ona pretpostavlja jedinstvo ljudskih volja i izvođenje autoriteta iz te opće zajedničke volje (postojanje duha zajednice).Za razliku od zajednice, društvo je mehanički agregat i umjetna tvorevina čije su karakteristike: prosta koegzistencija međusobno nezavisnih lica, javnost, svijet, tuđina. U društvu ljudi nisu suštinski povezani, već su kao pojedinci izolirani. Ljudi stupaju u komunikaciju na osnovi ekvivalentnih usluga. Vršenje određenih uloga regulira se obavezujućim ugovorom. Društvena volja također predstavlja oblik konvencije, dogovora. (Tönnis, F., Teorije o društvu, 1969; 184)

ETNOLOGIJA

KULTURNA ANTROPOLOGIJA (prevladavala u SAD-u)- kultura kao stečeni, kognitivni i simbolički aspekt čovjekove egzistencije

SOCIJALNA ANTROPOLOGIJA (prevladavala u VB)- društvo – društvena organizacija ljudskog života....

- u početku kao znanost o seljačkom narodu (inače je znanost o narodu, ali pošto su većinu naroda tada činili seljaci, tako je to ispalo), znanost o kulturi naroda

„primitivno društvo“- zajednice jednostavnih društv. struktura (≠ kompleksna, birokratizirana, moderna društva)- pozicije u zajednici temelje se na pripisanom statusu (srodstvo, dob, spol) (≠ autonomnost individue)- tragovi promiskuiteta i matrijarhata (≠ monogamija, patrijarhat)- usmene kulture (≠ narodi s pismom)- animizam, totemizam, magija (≠ monoteistička religija)- lovno-sakupljačka privreda (≠ industrijalizirana ekonomija)

evolucionizam (Edward B. Tylor)- „otac“ britanske socijalne antrop. (Oxford)- „antropologija u naslonjaču“- 1871. Primitive culture - definicija kulture: „Kultura ili civilizacija shvaćena u širokom etnografskom smislu složena je cjelina koja obuhvaća znanja, vjerovanja, umjetnost, moral, pravo, običaje i sve ostale sposobnosti i navike koje je čovjek stekao kao član društva“- univerzalni jednolinijski kulturni i socijalni evolucionizam, stupnjevani progresivizam (barbarstvo – civilizacija)

prežitci (survivali) = procesi, običaji, mišljenja, itd. koji su navikom prenijeti u novu razvojnu fazu društva i tragovi su ranije kulture- kulturne tvorevine koje su pronađene znatno kasnije nego su izrađene - smatralo se da mogu pomoći pri rekonstrukciji povijesnog procesa razvoja kultura

KULTURA :- u užem smislu: FOLKLOR (znanost: folkloristika)- može biti materijalna, duhovna, društvena- obilježja:

1. kontinuitet (tradicija) (relativna postojanost)2. povjesnost i promjenjivost (dinamična dimenzija)3. zajednica, identitet 4. pluralitet kultura

HRVATSKA ETNOLOGIJA 1. Radićeva etnologija (kraj 19.st. – 1930s)2. kulturno – historijska (1930s – 1970s – 1990s) 3. kulturnoantropološka (1970s - )

etnografija se u hrv. etnologiji dugo koristila kao pojam koji podrazumijeva prikupljanje informacija i građe, dok se obradom podataka bavila etnologija

ANTUN RADIĆ - utemeljitelj hrv. etnologije

- narodnoznanstveno = znanost o narodu - narod = seljaci (čuvaju „etnijske biljege“) - kultura = „kako narod živi“, „sve što je čovjek ikada stvorio i učinio da mu život bude lakši i ljepši“ -elementi njegova narodnoznanstva:

dvije oprečne kulture: narodna i gospodska cilj narodnoznanstva: kulturna pomirdba naroda i gospode

kultura: ukupni životni kontekst i pojavnosti čovjek u središtu istraživanja emska perspektiva lokalni etnografi, dijalekt

SELJAČKA SLOGA – hrv. seljaštvo, prosvjetno i dobrotvorno društvo (međuratno razdoblje)- cilj: prosvjećivanje i unapređivanje seljaštva - ugašena 1929. – 1935. - kasnije isključivo očuvanje, organizacija priredbi, koncerti, smotri seljačke kulture

kulturni areali/ zone = kontinuirana ili diskontinuirana područja s ujednačenim prirodnim uvjetima u kojima različite ljudske zajednice (društva) žive na sličan način + pojasevi miješanja nekoliko zona ili trad. kultura (Dalm. zaleđe, G. Kotar, Žumberak, Banovina)

A.W. HAVILAND – Kulturna antropologija

2. poglavlje: Priroda kulture

kulturu je definirao 1871 Edward Taylor:„ Kultura je složena cjelina koja uključuje znanje, uvjerenja, umjetnost, zakon, ćudoređe običaj i svaku drugu sposobnost i navike koje stječe čovjek kao član društvene zajednice „- 3 su atributa kulture: zajednička je, uči se, integrirana je

kulturu čine apstraktne vrijednosti, uvjerenja i percepcije svijeta koji su temelj ljudskog ponašanja i održavaju se u ponašanju - ti su elementi zajednički članovima neke određene društvene zajednice- kultura se temelji na simbolima- kulture se ne nasljeđuju biološki, već se uče, što se ostvaruje uglavnom posredstvom jezika

kako se kultura proučava? pažljivim promatranjem i razgovorom sa osobama koje su izvor informacija (kazivači) i dobro su upućeni u vlastitu kulturu - antropolozi sažimaju skup pravila kojima objašnjavaju kako se ponašaju pripadnici određenog društva proučavanje kulture na terenu – 3 načina prikupljanja podataka:1) treba saznati kako ljudi shvaćaju pravila koja su im zajednička 2)treba istražiti u kojoj mjeri vjeruju da se pridržavaju tih pravila 3)treba razmotriti ponašanje koje se može izravno opažati tj. način na koji ljudi misle kako se trebaju ponašati, način na koji misle da se ponašaju i način na koji se stvarno ponašaju kultura i prilagodba/adaptacija = prirodni (nenamjerni) procesi koji organizmi prolaze kako bi postigli za sebe korisnu prilagođenost na neku okolinu i rezultat tog procesa - omogućavaju

im da prevladaju opasnost određene okoline u kojoj žive i u skladu s njom osiguraju životno potrebna sredstva – čovjek sve više ovisi o kulturnoj adaptaciji -uz pomoć kulture manipulira okolinu

društvo = grupa ljudi koji imaju zajedničku domovinu, međusobno su ovisni i dijele zajedničku kulturudruštvena struktura = odnosi grupa unutar nekog društva koji ga drže zajedno- kultura i društvo su čvrsto povezani, ne može postojati ni jedna kultura bez društva i obrnuto (no to se ne odnosi i na životinje, već samo na ljudsko društvo)- kultura je sastavljena od dijelova, pa svi aspekti neke kulture funkcioniraju kao jedinstvena cjelina = integrirana je- funkcija kulture je zadovoljavati osnovne biološke potrebe svojih pripadnika, osigurati im kontinuitet i održavati red među njima te među onima koji dolaze izvana- ona se mijenja tijekom vremena i prilagođava se novim okolnostima- unutar kulture nije sve uniformirano - postoje različite varijacije unutar kulture - npr. razlike između uloga žene i muškarca u svakom ljudskom društvu - antropolozi koriste izraz rod za potankosti i značenja koje kultura pripisuje biološkim razlikama između žene i muškarca (spol u kulturološkom smislu)- u društvima također postoje varijacije podgrupa odnosno postoje supkulture - društva u kojima je osobito izražena kulturna raznolikost nazivaju se pluralističkim društvima - ona su multikulturalna i nastala su pojavom države, a karakterizira ih veći broj grupa koje vladaju prema različitim skupovima pravila

enkulturacija = prijenos kulture s jednog na drugi naraštaj etnocentrizam = uvjerenje da je nečija kultura superiorna svim ostalimkulturni relativizam = suzdržavanje od suda o običajima drugih naroda kako bi ih se razumjelo u okviru njihove kulture

funkcije kulture : 1. osigurati proizvodnju i raspodjelu roba i usluga koje se smatraju neophodnima za život2. reprodukcijom svojih članova ona mora osigurati biološki kontinuitet3. mora enkulturirati nove članove4. mora održavati red među svojim pripadnicima, ali i među pridošlicama5. mora svoje pripadnike motivirati na preživljavanje 6. mora biti spremna na promjenu želi li omogućiti prilagodbu u promjenjivim okolnostima

10. poglavlje: Srodstvo i podrijetlo

descedentne skupine - svaka javna priznata društv. jedinica u kojoj je uvjet pripadnosti linearno podrijetlo od određenog stvarnog ili mitskog pretka- pripadnici descedentne skupine prate svoju povezanost sa zajedničkim pretkom preko lanca veze roditelj-dijete

unilinearno podrijetlo (unilateralno podrijetlo) - podrijetlo pri kojem se pripadnost grupi određuje isključivo prema majčinoj (matrilinearno) ili očevoj (patrilinearno) liniji srodstva

patrilinearno podrijetlo (agnacijsko/male descent):

- raširenije- odgovornost za učenje djece pripada ocu ili starijem bratu* tradicionalna Kina

matrilinearno podrijetlo:- iako su patrilinearna društva patrijahalna, matrilinearna društva nisu matrijahalna- isključiva prava u descedentnoj skupini ne drže žene, već braća- ženin brat, a ne otac/muž određuje pravila i provodi rituale- muž ima zakonsko pravo ne u kući svoje žene, već u kući svoje sestre* obično u farmerskim društvima, Hopi Indijanci

dvostruko podrijetlo:- praćenje podrijetla po majčinoj liniji iz jednih, a po očevoj liniji iz drugih razloga- veoma rijetko (* Yakoni (ist. Nigerija))

ambilinearno podrijetlo (ne-ulinearno, kognatsko):- osoba se može pridružiti i majčinoj i očevoj porodičnoj skupini- u Tihom oceanu i jugoistočnoj Aziji, Židovi u New Yorku

oblici i funkcije porodičnih skupina: loza - korporativna porodična skupina u kojoj članovi prate podrijetlo po svojim

rodoslovnim vezama sa zajedničkim pretkom (ono mora biti dokazano)- loza kao što je General Motors ili IBM predstavlja korporacijsku skupinu- zajedničko obilježje loza jest njihova egzogamnost (pripadnici jedne loze moraju nalaziti partnere u drugim lozama)

klan (sib) - nekorporativna porodična skupina u kojoj članovi tvrde da potječu od zajedničkog pretka a da zapravo nisu sigurni u svoje rodoslovne veze s tim pretkom- fisija – cijepanje porodične skupine u dvije ili više novih porodičnih skupina- članovi klana nisu udruženi već su raštrkani, te zato obično nemaju zajedničku imovinu- jedinstveno djeluju u ceremonijalne svrhe- često ovise o simbolima – životinja, biljaka, prirodnih sila i predmeta (totema) – kako bi se pripadnicima omogućila solidarnost i gotov način identifikacije (totemizam)

bratstva i porodice- skupine s unilinearnim podrijetlom od 2+ klanova koji tvrde da im je podrijetlo zajedničko; postoje li samo 2 takve skupine, svaka od njih predstavlja „polovicu“ (= svaka skupina koja nastaje podjelom društva na 2 polovine temeljem podrijetla)- egzogamna- Mohawk Indijanci i druga irokeška plemena

bilateralno podrijetlo i svojta- svojta – skupina krvnih srodnika povezanih s jednom živućom osobom; uključuje srodnije po majčinoj i očevoj liniji- bilateralno podrijetlo – karakteristično za zapadnjačka društva, svaka osoba je jednako povezana sa svim krvnim srodnicima s obje strane- svojta rijetko može funkcionirati kao skupina

13.poglavlje: Religija i nadnaravno

Tewa Indijanci

- dvije grupe: Ljetni Narod i Zimski Narod - cjelokupno postojanje podijeljeno hijerarhijski u 6 kategorija, 3 ljudske i 3 nadnaravne- svaka ljudska kategorija ima svoj par u nadnaravnoj- religija im je logična i društveno funkcionalna

- u 19.st. iz eu. intelektualne tradicije je ponikla zamisao da će znanost na koncu uništiti religiju, ali bilježi se porast islamskog fundamentalizma kao i širenje ostalih religija pogotovo protestantizma u SAD-u - postoji oko 1600 religija i vjeroispovijesti, a oko 800 ih je utemeljeno nakon 1965.

RELIGIJA- dio svih kultura, a sastoji se od vjerovanja i obrazaca ponašanja kojima ljudi pokušavaju kontrolirati postojeći svijet koji je inače izvan njihove kontrole- u lovačkim i sakupljačkim zajednicama je temelj svakodnevnog života- preko molitve, žrtve i dr. vjerskih obreda ljudi se obraćaju nadnaravnom svijetu za pomoć- kako se društva usložnjavaju ugl. je ograničena na određene prigode, a manje na svakodnevicu

nadnaravna bića svrstavamo u 3 kategorije: velika božanstva (bogove i božice), duhove i druge vrste duhovnih bića- BOGOVI → čovjeku najveća, ali i najudaljenija bića, smatra se da kontroliraju svijet ili barem jedan njegov dio - priznavanje bogova/božica povezano s muško-ženskim odnosima tj. društva koja podređuju žene muškarcima štuju muškog boga - božice su prevladavale u društvima gdje žene čine glavni doprinos u gosp. tj. u zemljoradnji seoskih gospodarstava- muško – autoritarno poimanje boga prevladava i danasPOLITEIZAM→ vjerovanje u više bogova/božicaMONOTEIZAM→ vjerovanje u jednog bogaPANTEON → skup bogova i božica nekog naroda

ANIMIZAM - vjerovanje u duhovna bića koja udahnjuju dušu prirodi - bliža čovjeku nego bogovi, blisko vezana uz ljudske aktivnosti- tipičan za narode koji sebe vide kao dio prirode, a ne smatraju se superiornijim od nje

ANIMATIZAM - snaga ili moć koja vodi prema nekom ishodu, a može se pojaviti u svakoj stvari- npr. mana→ za Melanezijce (ratnikov uspjeh se ne pripisuje njegovoj snazi već mani u amuletu oko njegova vrata), krajnje je apstraktna , to je snaga koja je uvijek izvan dohvata osjetila- animizam i animatizam nisu međusobno isključivi, često postoje u istoj kulturi (Melanizejci)

- vjerovanje u duhovna bića postoje osobito u zajednicama s unilinearnim sustavima podrijetla i usmjerena su na pretke, drevni duhovi se ponašaju poput ljudi- ljudska bića su sastavljena iz dva dijela, od tijela i neke vrste vitalnog duha - ta vjerovanja stvaraju jak osjećaj trajanja koji povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost - mitovi tumače i racionaliziraju religijska vjerovanja i običaje- u svim društvima postoje pojedinci kojima je posao voditi i nadopunjavati vjerske običaje i ponašanja SVEĆENIK/CA → redovni vjerski službenik (društveno prihvaćeni, imaju rang i funkciju koja im je pripala u okviru službe u crkvi)

ŠAMANI →povremeni vjerski službenik, ima jedinstvenu moć stečenu vlastitom inicijativom - takve osobe posjeduju izuzetne sposobnosti djelovanja na nadnaravna bića i sile - šamanizam svojim često dramatičnim obredima potiče oslobađanje napetosti - često je u središtu pozornosti, pa može pomoći održavanju društvene kontrole - koristi koji im donosi šamanizam: prestiž, ponekad bogatstvo i mogućnost umj. izražavanja - postoje i danas - vjerski iscjelitelji

vjerski rituali - osnovna funkcija obreda (rituala) je smanjiti uznemirenost i zadržati jaku vjeru u sebe, što služi kako bi ljude održavalo u mogućnosti da izađu na kraj sa stvarnošću

OBREDI PRIJELAZA → po prirodi često vjerski, njima se obilježavaju važni trenuci u životu pojedinca (rođenje,vjenčanje,smrt)- Arnold Van Gennep je takve obrede podijelio u tri stupnja:

odvajanje (separacija) → obred izdvajanja osobe iz društva prijelaz (tranzicija) → faza izoliranosti osobe nakon izdvajanja iz društva, a prije

njezinog ponovnog uključivanja u društvo uključivanje (inkorporacija) → ponovno uključivanje osobe u društvo u novom statusu

PR.: Aboridžini – kada dođe trenutak za inicijaciju dječake se odvodi iz sela,žene plaču i obredom izražavaju otpor; grupe dječaka se skupljaju na mjestu podalje naselja ,stariji pjevaju i plešu, oni koji će biti inicirani prave se mrtvi, vrhunac rituala je obrezivanje ili izbijanje zuba; u prijelaznom razdoblju novaku se mogu pokazati tajne ceremonije, ali najznačajnije je njegovo potpuno odvajanje od društva; po povratku u društvo novaku se upućuje svečanost dobrodošlice kao da se vratio iz mrtvih- novi status u društvu,prava i dužnosti jasno određena OBREDI POJAČAVANJA → vjerski obredi poticani nekom stvarnom ili potencijalnom krizom grupe - smisao im je umanjiti strah od krize, ujediniti ljude i potaknuti zajedničko djelovanje* pogrebne svečanosti omogućavaju društvenu prilagodbu nakon gubitka umrle osobe* godišnje svečanosti kojima se prizivaju povoljni uvjeti za ključne aktivnosti npr. sadnje i žetve

MAGIJA → obredni običaji seljaka i nezapadnih naroda često su izraz vjerovanja da uz pomoć određenih propisanih „formula“ mogu postići da nadnaravne sile djeluju na određene načine- Sir James Frazer razlikuje dva principa magije:

imitativna magija – temeljena na načelu da slično stvara slično (* Burma – odbijeni

ljubavnik unajmi vrača, vrač njenu sliku baca u vodu uz čaranje i djevojka bi trebala poludjeti) kognitivna magija – temelji se na načelu da bića koja su jednom ostvarila kontakt mogu

utjecati jedna na druge nakon razdvajanja (* Basutosi – brižno skrivali izvađene zube da ne bi

pali u ruke nekih mitski bića koja bi im magijom mogla nauditi)

VRAČANJE → objašnjenje temeljeno na uvjerenju da određene osobe posjeduju urođene psihičke moći koje mogu nanijeti zlo, uključujući smrt i bolest - u to su uključena vjerovanja i običaji dobronamjerne magije („crne vještice“- djela su im dijabolička i destruktivna i „bijele vještice“- relativno dobronamjerna djela)- čak i zlonamjerno čaranje može imati pozitivnu funkciju u području društvene kontrole, može poslužiti kao odušak za osjećaje neprijateljstva i frustracije, a da norme šire grupe ne budu remećenePRORICANJE → magijski postupak određivanja nekog događaja kao što je bolest, ili pretkazivanje budućnosti

religija ima nekoliko važnih društvenih funkcija:- sankcionira veliki raspon ponašanja određujući pojmove dobra i zla- postavlja kriterije za prihvatljivo ponašanje i pomaže očuvati postojeći društveni poredak- uklanja teret odlučivanja s pojedinca i prebacuje odgovornost na bogove- igra veliku ulogu u održavanju društvene solidarnosti- pomaže u obrazovanju- obredne svečanosti pojačavaju usvajanje plemenske mudrosti, čime se osigurava nastavak kultura u kojima ne postoji pismenost

REVITALIZACIJSKI POKRETI → društveni pokreti, često vjerske prirode, kojima je cilj cjelovita promjena društva - uzrokovala ih je dominacija stranih sila u nezapadnim društvima- bez obzira u koje se društvu javljaju, imaju zajednički slijed, a sve religije su poniknule iz njih- „kargo-kultovi“- domoroci zaposleni na istovaru i distribuciji robe zapadne proizvodnje, ali bez praktičnog znanja kako doći do te robe, olakšanje od dnevnih frustracija i kulturnog propadanja nalaze u religiji* mormonstvo - opstali do danas; Grana Davidova, kult Nebeskih vrata (takvi pokreti su često izvan stvarnosti pa su od početka osuđeni na propast, sljedbenici Nebeskih vrata počinili samouništenje samoubojstvom na

temelju uvjerenja da će njihovi duhovi biti sjedinjeni s višim tijelima u svemirskom brodu koji bi ih odveo „kući)

15. poglavlje: Kulturna promjena

- promjena u načinu života može nastati namjerno, kao odgovor na neki problem, ali većina promjena je slučajna- kontakt s drugim narodima može unijeti strane ideje dovodeći do promjena u postojećim vrijednostima- modernizacija = etnocentristički izraz koji se odnosi na globalni proces promjene tradicionalnih, neindustrijskih društava u industrijske i „napredne“ - ponekad ju smatramo i dobrom pojavom, ali uglavnom ona dovodi do uništenja njegovanih običaja i vrijednosti kojih se ljudi ne žele odreći- ponekad se promjena u kulturi može dogoditi mirno i postupno i da bitno ne promijeni temeljnu logiku kulture, ali također može se dogoditi i dramatično brzo te izazvati radikalne promjene u kratkom vremenu - mehanizmi promjene kulture su: inovacija, difuzija, kulturni gubitak i akulturacija

INOVACIJA = svaki postupak, oruđe ili načelo koji postignu široku prihvaćenost unutar skupine- smatra se početkom svake promjene- da bi inovacija bila prihvaćena mora biti što usklađenija s potrebama, vrijednostima i ciljevima društva, ali najveća prepreka u prihvaćanju može biti moć navikea) primarna - uključuje slučajno otkriće novog načela koje nema značenje ukoliko nitko ne zamjeni njegovu primjenjivost (slučajno otkriće penicilina)b) sekundarna - nešto novo nastalo namjernom primjenom poznatih načelaDIFUZIJA = posuđivanje kulturnih elemenata jednog društva od pripadnika drugog, tj. širenje običaja ili postupaka jedne u drugu kulturu- čak 90% sadržaja svake kulture je posuđeno

- pri posuđivanju imamo veliku mogućnost izbora koji su najčešće kompatibilni s postojećom kulturom (* Maya indijanci prihvatit će dio zapadnjačkog načina života ako se on ne sukobljava sa tradicionalnim, npr. upotreba metalnih motika, lopata i mačeta umjesto kamenog oruđa)- moguće je također, vlastitu kulturu uskladiti sa posuđenim (* stvari koje su Euroamerikanci „posudili“ od američkih naroda, poput namirnica, glazbe, književnosti, drevne medicine itd. toliko su dobro

integrirane u suvremenu sjevernoameričku kulturu da je malo ljudi svjesno njihovih izvora) - često etnocentrizam određene kulture koja posuđuje može djelovati kao barijera prihvaćanju.

KULTURNI GUBITAK - nove inovacije često dovode do gubitka neke starije, no ponekad kulturni gubitak može biti i bez zamjene

PRISILNA PROMJENA - ljudi ne odlučuju uvijek slobodno o svom izboru, često ih neka druga skupina na to prisili, obično kao dio osvajanja ili kolonijalizma

AKULTURACIJA = velike promjene na koje su pripadnici kultura prisiljeni zbog intenzivnog izravnog dodira među društvima - uvijek uključuje element prisile, bilo izravno u osvajanju ili neizravno u obliku prijetnje da će sila biti primijenjena- tijekom akulturacije može doći do:

1. dvije kulture izgube svoje odvojene identitet te se stope i tvore jednu kulturu2. jedna kultura izgubi autonomnost, ali zadrži identitet kao supkultura u obliku kaste, klase, etničke skupine itd. (tipično za osvajanja i porobljavanja)

- ekstinkcija (gašenje, izumiranje) označava pojavu kada umre toliko nositelja jedne kulture da oni koji prežive postanu izbjeglice među pripadnicima druge kulture

GENOCID = istrebljenje jednog naroda od strane drugog često u ime „napretka“, bilo namjernim činom ili kao slučajni ishod aktivnosti koje poduzima jedan narod vodeći malo računa o njihovu utjecaju na druge

UPRAVLJANA PROMJENA - najekstremniji slučajevi akulturacije događaju se kao posljedica vojnog osvajanja i istiskivanja tradicionalne pol. vlasti od strane osvajača koji ništa ne znaju o kulturi tog naroda ili ne mare za nju - razvoj primijenjene antropologije bio je popratni proizvod kolonijalnog odnosa s autohtonim narodima - najistaknutiji je bio Franz Boas - danas su primijenjeni antropolozi traženi u međunarodnom razvoju- postavlja se etičko pitanje; dokle bi primijenjeni antropolozi trebali ići kada savjetuju kako postići da ljudi prihvate promjene koje se za njih predlažu, posebice one bez mogućnosti otpora

REAKCIJE NA PRISILNU PROMJENE - narodi su različito reagirali na prisilne promjene: neki su se povlačili u šumu, premještali u pustinju u nadi da će biti pušteni na miru- sinkretizam je stapanje urođeničkih i stranih obilježja u akulturaciji i nastanak novog sustava

revolucija i pobuna - ako je cilj pokreta upravljan iznutra prvenstveno prema ideološkom sustavu i pratećoj društvenoj strukturi nekog kulturnog sustava naziva se revolucijom- revolucija je relativno nova pojava koja se događa tek u proteklih 5 000 godina- uvjeti kao razlozi izbijanja revolucije i pobune:

1. gubitak utjecaja postojeće vlasti, financijske poteškoće, otpuštanje popularnih ministara2. prijetnja novijem gospodarskom razvoju3. neodlučnost vlade izražena kao nedostatak dosljedne politike4. gubitak podrške intelektualne klase5. vođa ili skupina vođa sa karizmom koji može pokrenuti dio populacije protiv postojećeg uređenja- mnoge revolucije novijeg vremena predstavljaju borbe protiv vlasti koju im nameće netko izvana, npr. alžirska borba za neovisnost o Francuskoj i američka revolucija

MODERNIZACIJA = proces kulturne i društvenogospodarske promjene, pri čemu društva u razvoju prihvaćaju neke karakteristike zapadnih društava - postati „moderan“ znači postati „poput nas“ (a „mi“ smo SAD i dr. industrijska društva)- sastoji se od 4 podprocesa:

1. tehnološki razvoj – trad. tehnike i znanja ustupaju mjesto primjeni znanstvenih, posuđenih sa Zapada - tehnološka eksplozija kao oblik modernizacije omogućila je transport ljudi i ideja s jednog mjesta na drugi zapanjujućom brzinom2. poljoprivredni razvoj – početak obrađivanja zemlje za ostvarenje dobiti, a ne vlastiti opstanak3. industralizacija – isticanje fosilnih goriva za pokretanje strojeva4. urbanizacija – kretanje populacije iz ruralne sredine u gradove

- rezultat modernizacije: pojava pol. stranaka, birokracije, proširuje se mogućnost obrazovanja, vjera postaje manje važna, povećanje mobilnosti društva... - obično teret modernizacije najteže osjete žene jer često uključuje reforme koje zanemaruju ženska tradicionalna prava na zemlju, također drastično se sužava mogućnost zaposlenja

strukturalna diferencija- podjela tradicionalnih uloga koje obuhvaćaju dvije ili više funkcija (npr. političku, gospodarsku, vjersku) u dvije ili više uloga od kojih svaka ima jednu specijaliziranu funkcijuintegrativni mehanizmi- kulturni mehanizmi koji se suprotstavljaju silama diferencijacije nekog društvatradicija - stari kulturni običaji koji se mogu suprotstavljati silama diferencije i integracije

MONAGHAN I JUST – Socijalna i kulturna antropologija

etnografija se često naziva „učesničkim promatranjem“- danas su istraživanja u urbanom okolišu u institucijama, ali nekad su antropologiju zanimala „primitivna“ društva jer se smatralo da daju uvid u „elementarne“ društv. mehanizme - zadaci etnografa:

kad nađe izvor sredstava za projekat, mora osigurati razne dozvole prvi imperativ na terenu je da se uvjere da njihovo istraživanje ne šteti ljudima koji ga

izučavaju da se uklopi u zajednicu – često dug i težak proces

- problemi pri istraživanju: lokalni moćnici mogu pokušati iskoristiti etnografa članovi zajednice mogu imati preuveličanu sliku o tome što on može učiniti emocionalna dimenzija pri odlasku s terena

postavljanje pitanja objektivnosti - etičke dileme pri istraživanju:

iskušenje da prikaže zajednicu u izvjesnoj vremenskoj i prostornoj izoliranosti nekad ih zanese ljubav prema poslu i vrijednost „neiskvarenih“ tradicija društva,

iskušenje da romantično doživljavaju različitost ljudi koje izučavaju tendencija da pišu u sveznajućem trećem licu jednine neki smatraju da se trebaju baviti „etnografijom spašavanja“ ili da zastupaju ljude koje

izučavaju pitanje intelektualnog vlasništva – kritike zbog profitiranja i „prisvajanja“

starosjedilačkog kulturalnog znanja

MOORE – UVOD U ANTROPOLOGIJU

EDWARD BURNETT TYLOR (1832. – 1917.) - smatra se ocem britanske antropologije - smatrao je da antropologija pridonosi ljudskom napretku i pomaže predvidjeti budućnost- prvi profesor antropologije na Oxfordu- rano pokazuje simptome tuberkuloze te zbog bolesti putuje po toplijim krajevima- na putovanjima istražuje ljudske kulture- prati i suvremena arheološka istraživanja te bilješke misionara, dnevnike istraživača, stare tekstove i etnološka izvješća = traga za sličnostima među kulturama - kako objasniti da se slični umjetnički uradak, običaji, vjerovanja ili legende nađu na nekoliko međusobno udaljenih područja, među narodima koji nisu istog podrijetla? - 2 tumačenja: sličnost je plod usporednih invencija - slično djelovanje ljudskog duha u sličnim okolnostima – ili je posljedica dodira posrednih ili neposrednih, prošlih ili suvremenih između društava i širenja (difuzije) kulturnih spoznaja procesi kulture slični su kod svih ljudi, bez obzira gdje i kada su oni živjeli zbog sličnosti osnovne logike ljudskog mišljenja

najznačajnija djela:* Antropologija – smatra ju "nizom članaka koji prikazuju činjenice i tijek razvoja na različitim područjima života" = naglašava evoluciju * Anahuac: ili moderni Meksiko i Meksikanci – opisuje četveromjesečno putovanje u Meksiko* Istraživanja o najranijoj pov. čovječ. i razvoju civilizacije – razmatra evoluciju jezika i simbola* Primitivna kultura (1871.)

- najveći doprinos znanosti je njegova definicija kulture: "Kultura ili civilizacija shvaćena u širokom etnografskom smislu složena je cjelina koja obuhvaća znanja, vjerovanja, umjetnost, moral, pravo, običaje i sve ostale sposobnosti i navike koje je čovjek stekao kao član društva" - pokušava rekonstruirati povijest ljudske kulture koja nije moguća samo na temelju arheoloških nalaza - rekonstrukciju zasniva na načelu jednoobraznosti i konceptu prežitaka - koristi komparativnu metodu koju temelji na zdravom razumu - jednoobraznost = "tvrdnja da su procesi kulture slični kod svih ljudi bez obzira gdje i kada oni živjeli, zbog sličnosti logike ljudskog mišljenja"– što ima za posljedicu da rasa ne objašnjava kulturne razlike - smatra da svi imaju kulturu, ali ne u jednakim količinama

- prežitci = procesi, običaji, mišljenja, itd. koji su navikom prenijeti u novu razvojnu fazu društva i tragovi su ranije kulture

evolucija prema Tyloru pokazuje neujednačeni determinizam - s jedne strane ljudska povijest prije se oblikuje preko napredovanja nego zaostajanja, preobrazbom od jednostavnog složenog i prijelazom iz divljaštva u civilizaciju - zadatak antropologije je ne samo predvidjeti budućnost, već i učiniti svijet boljim no što je bio kada smo ga zatekli- njegovu komparativnu metodu napada Franz Boas („kulturne prakse razumljive su samo u posebnom kulturnom kontekstu i da se ne mogu protumačiti pomoću evolucijskih stupnjeva“) i ostali američki kulturni antropolozi

FRANZ BOAS (1858. – 1942.) - rođen je u sjeverozapadnoj Njemačkoj- istraživao Arktik (narod Inuit) i Sjeverozapadnu obalu (skupine Kwakiutil i Tsimshian) - javno i glasno osuđivao rasizam, odbacio sumnje da inteligencija ovisi i rasnoj pripadnosti, svojim govorima ukazivao na najteži američki društveni problem – rasizam- smatra se osnivačem američke antropologije

* Integracija kulture- "Kulture su integrirane cjeline nastale tijekom posebnih povijesnih procesa prije nego li bi bile odrazi univerzalnih evolucijskih stupnjeva"- odbacio je Morganove i Tylerove evolucionističke pristupe kao nepovjerljive te navodi kako imaju tri nedostatka koje on koristi kao metu napada:

1) stav o jednolinijskoj evoluciji 2) stav o suvremenim društvima kao o evolucijskim prežicima3) klasifikacija društava na nepouzdanim podacima i neodgovarajućim kriterijima

- smatra da je prva zadaća antropologa provesti "dubinsku raščlambu jedne kulture opisujući njezin oblik, dinamičke reakcije pojedinca prema kulturi i kulture prema pojedincu"- odbacio je cjelokupni temelj kulturne evolucije 19. stoljeća- protuevolucionističko stajalište kulturnih praksi u njihovom kontekstu- naglašavao je važnost razumijevanja kulturnih praksi u njihovom kontekstu- govorio je o „kulturbrille“, tj. kulturnim naočalama, lećama, koje nosi svatko od nas i koje su sredstvo percipiranja svijeta oko nas i okvir za naše postupke

RUTH BENEDICT (1887. – 1948.) - jedna od prvih žena koje su postigle veliki ugled kao znanstvenice društvenih znanosti- surađivala s Franzom Boasom- zajedno s Margaret Mead postavila temelje psihologijske antropologije

najznačajnija djela:* Obrasci kulture - naglašava važnost kulture u odnosu na biologiju - suprotstavlja različite obrasce života kod triju skupina (Pueblo Indijanci; Dobu; Indijanci na Sjeverozap. obali)* Krizantema i mač – opisuje temeljne vrijednosti japanskog društva i načini na koje te vrijednosti utječu na ponašanje Japanaca tijekom rata i neposredno nakon njega* Ljudske rase (1943.) –protunacistički pamflet

- nije iznosila vlastite predrasude o ljudima, već je izlagala etnografski potkrijepljena opća mišljenja o različitim vrijednostima različitih društava; smatra da je cilj antropologije dokumentirati različite obrasce- svi pojedinci se ne uklapaju jednako uspješno u prihvaćene obrasce – devijacija = sukob pojedinačne osobnosti i danih kulturnih vrijednosti - ne zanimaju ju političkih i ekonomskih aspekti društva već odnosi između psihičkih faktora i kulturnih uvjeta

MARGARET MEAD (1901. – 1978.) - učenica Franza Boasa- među najčitanijim američkim antropologinjama; poznata po svom javnom djelovanju - pristup kultura i ličnost – odnos između pojedinca i kulturnog obrasca - ustanovljuje da pojedinac ne čini kulturu sam – on je plod kulturnog ponašanja koje oblikuje ličnost na jedinstven način koji se potom iznova tumači i izražava – međudjelovanje pojedinca i kulture

najznačajnija djela:* Odrastanje na Samoi (1928.) - prikaz odgoja na Samoi koji se temeljio na detaljnom izučavanju 68 djevojčica u dobi od 8 do 20 godina iz tri susjedna sela; prikaz samoanskog kućanstva, spolnih odnosa te lakoće odrastanja i jednostavnosti promjene statusa na Samoi- smatrala da posebna metoda odgoja djece oblikuje ličnost koja onda podaruje bitna svojstva određenom društvu (njena istraživanja su bila predmet sporenja – Derek Freeman tvrdi da je Mead sustavno iskrivljeno prikazivala samoansko društvo)* Spol i temperament u tri primitivna društva (1935.) – prikazuje rezultate istraživanja triju društava s Nove Gvineje, temeljno pitanje – uvjetovanost društvenih ličnosti dvaju spolova- u to su vrijeme uloge spolova bile doživljavane kao rezultat prirodno uvjetovanih spolnih razlika; a ona je pokazala da su ti obrasci ponašanja krajnje promjenljivi i da su odraz kulturnih različitosti * Karakter na Baliju - istraživanje na Baliju je važno zbog korištenja fotografije pri istraživanju

BRONISLAW MALINOWSKI (1884. – 1942.) - rođen u Krakowu- doktorska disertacija iz matematike i fizike, no prelazi na antropologiju i sociologiju- predavao diljem Sjev. Am. i Europe, a na Londonskom sveučilištu bio je pročelnik Katedre za socijalnu antropologiju- postavio nove standarde za etnografska istraživanja

najznačajnija djela:* Obitelj kod australskih Aboridžina (1913.)* Argonauti zapadnog Pacifika (1922.)

- zalagao se za trodijelni sustav: o karte srodstva – shematski prikazani svi složeni odnosio "sinoptičke karte" – obiteljska stabla, karte, planovio imponderabilia of actual life (sitnice iz stvarnog života) – nijanse u ponašanju i

djelovanju

primitivni čovjek nije „rob običaja“, nego racionalni djelatnik čija svaka radnja i institucija služi nekoj svrsi koja doprinosi zadovoljenju individualnih i zajedničkih potreba

teorija potrebe - smatra da kultura postoji da bi zadovoljila osnovne biološke, psihol. i društv. potrebe pojedinca

osnovne potrebe kulturni odgovori metabolizam opskrba hranom reprodukcija srodstvotjelesne ugode skloništesigurnost zaštita pokret aktivnostirast i razvoj učenje i obrazovanjezdravlje higijena

uloga magije- ona nikad nije bila puka predrasuda ili prazna gesta- magija se uvijek javlja na stupnjevima ljudskog djelovanja na kojima čovjeku nedostaje znanje- ona opstoji u društvu jer naizgled djeluje, ona je svrhovita

svoju teoriju zaključio je s dva aksioma: "svaka kultura mora zadovoljiti biološki sustav potreba" "svako kulturno dostignuće koje podrazumijeva korištenje predmeta i simbolike pomaže unaprjeđivanju ljudske anatomije, a odnosi se na zadovoljavanje tjelesnih potreba"- kultura nije zbirka izdvojenih obilježja, nego međusobno povezana cjelina

A. R. RADCLIFFE-BROWN (1881. – 1955.) - odvojio je "socijalnu antropologiju" od etnologije - predlaže da "etnologija" i "antropologija" trebaju označavati različita usmjerenja istraživanja - zalaže se za to da antropolozi koji se bave rekonstrukcijom povijesti pripadaju etnologiji, a da socijalna antropologija označava "izučavanja pravilnosti koja se otkrivaju u razvoju ljudskog društva te se mogu ilustrirati ili prikazati izučavanjem primitivnih naroda" - socijalna antropologija se temeljila na poredbenoj metodi, njezin cilj je bio rasvijetliti opće zakonitosti ljudskoga društva - Radcliffe ju je smatrao poddisciplinom komparativne sociologije

najznačajnija djela: * Otočani s Andamana * predavanje Religija i društvo, održano 1945. – suprotstavio je totemizam i štovanje predaka

- društv. strukture su odnosi udruživanja među pojedincima, postoje neovisno o pojedinačnim članovima koji mogu zauzimati ta mjesta, one su za Radcliffe-Browna bile jedinice usporedbe - "Društv. struktura uključuje sve odnose među pojedincima, razlikovanje između pojedinaca i skupina prema njihovim društv. ulogam i odnose među pojedinim skupinama ljudi i šire mreže veza"- funkcija kulturnih institucija = uloga koju one imaju u održavanju društva, a ne u zadovoljavanju potreba pojedinca (kao što je tvrdio Malinowski)

- njegova analiza društv. strukture i funkcije preusmjerila je antropološko istraživanje na institucije i njihovu ulogu u održavanju i reprodukciji društva - danas je njegova važnost u antropologiji mnogo manja nego u vrijeme kad je pisao svoja djela - antropolozi predvoženi Malinowskim i Radcliffe-Brownom, nastojali su shvatiti načine na koje se u društvu obrazuju grupacije, pravila koja rukovode ponašanjem, latentne i očigledne funkcije.... klasičan primjer takvog pristupa jest analiza „šala“ i „izbjegavanja“ Radcliffe-Browna – „šaljivi odnos“ je onaj gdje je jednoj strani dopušteno ili se traži od nje da zadirkuje i ismijava drugu, od koje se zauzvrat traži da se ne vrijeđa

CLAUDE LÉVI STRAUSS (1908.) - francuski antropolog- u antropologiji poznat kao osnivač strukturalizma- obavio brojna terenska istraživanja u Brazilu - zbog židovskog nasljeđa morao napustiti Francusku, emigrira u New York

- tragao za dubokim strukturama društvenog života- 3 glavna područja istraživanja: sustavi klasifikacije, teorija srodstva, logika mita- 4 razine predodžbe unutar mita: zemljopisna, tehnološko-ekonomska, društvena i kozmološka- na njegovu je analizu utjecala strukturalistička lingvistika (Roman Jacobson)- u Osnovnim strukturama srodstva pružio enciklopedijski pregled sustava srodstva- elementi određene kulture sastavljeni su kao „bricolage“, tj. kolaž u kojem se kulturalne drangulije („nevažne sitnice“) počinju koristiti za nešto čemu uopće nisu bile namijenjene, ali što se uklapa u dubinski obrazac

nesvjesna djelatnost uma sastoji se od nametanja oblika sadržaja, a ako su ti oblici u osnovi isti svim umovima, starim i suvremenim, primitivnim i civiliziranim tada je potrebno zahvatiti nesvjesnu strukturu na kojoj počiva institucija i običaj

odnos mladića (Ega) i brata njegove majke (ujaka) = institucija nazvana avunkulat: pokriva 2 oprečna sustava ponašanja, jedan u kome se ujaka poštuje i boji ga se, i drugi u kom je odnos s ujakom prisan

najznačajnija djela:* Osnovne strukture srodstva (1949.) – enciklopedijski pregled sustava srodstva* Tužni tropi (1955.) – istraživanje indijanskih skupina u Brazilu* Divlja misao (1966.)* Totemizam (1963.)* Strukturalna antropologija * Mythologiques: Sirovo i kuhano, Od meda do pepela, Podrijetlo ponašanja za stolom, Goli čovjek – istraživanje fenomena mita* Ljubomorni lončar (1988.)

CLIFFORD GEERTZ (1926. – 2006.) - njegov pristup se temelji na metafori kulture kao teksta i na antropološkom istraživanju kao interpretaciji teksta („dokument metoda“)

najznačajnija djela:

* Djela i životi. Antropolog kao pisac (1968.)* Religija na Javi (1960.) – primjer klasične etnografije* Nazadovanje zemljoradnje – kulturno-ekološka studija Indonezije; usporedba zemljoradničkih sustava; utjecaj prostornog rasporeda različitih agrosustava na razvoj i privredu* Torbari i prinčevi – opisuje indonežanske gradove, te želi pokazati utjecaj lokalnih kulturnih obrazaca na gospodarski razvoj* Društvena povijest jednog indonezijskog grada – sažetak političkog i gospodarskog razvoja zajednice Modjokutoa od 19. st. do kasnih 1950-ih

- kritika funkcionalizma: nesposoban je baviti se društv. promjenom- uvodi novu definiciju pojma kulture - za njega je pojam kulture semiotički - znanost koja se bavi pojmom kulture ne treba biti eksperimentalna znanost koja traga za zakonitostima već interpretativna znanost u traganju za značenjem - ideja gustog opisa – preuzima iz djela Gilberta Ryla – gusti opis: primjer namigivanja i treptanja– slični postupci su različiti jer namigivanje poručuje značenje a treptanje ne – postoji cijeli niz mogućnosti stvaranja sadržaja takvim jednostavnim sredstvom komunikacije – gusti opis utvrđuje i otkriva takve kontekste (primjerice: namigivanje ima svoju parodičnu stranu, namiguje se iz šaljivost, lažno namigivanje itd.)

ČAPO ŽMEGAČ, GULIN ZRNIĆ – Etnologija bliskoga

teren i terenski rad u hrvatskoj etnologiji za razliku od angloam. sociokulturne antropologije u kojoj je dominirao teren kako ga je

definirao Malinovski, u hrvatskoj etnologiji prevladava heterodoksija ili niz konkurentnih ideja o terenu i terenskom radu

hrvatski etnolozi nisu terenski istraživali uranjanjem u istraživanu zajednicu; odlazili su u kraće višekratne posjete u mjesto istraživanja a njihov terenski rad obično se svodio na:

intervjuiranje članova zajednice o prošlim i sadašnjim aspektima kulture ili promatranje ako je riječ o istraživanju suvremenosti

A. Radić (osnivač hrvatske etnologije) odredio je etnologiju kao znanost o kulturi vlastitog, ali poglavito seljačkog dijela

društva; preporučio je da seljačku kulturu istražuju seljaci (pismeni i obrazovani ljudi potekli sa sela) što je imalo za posljedicu da se etnografska građa zapisuje u govoru kraja koji se istražuje

zalagao se za emski pristup te je poticao da etnografski autoritet bude utemeljen kao glas sudionika kulture

utemeljio terensku praksu tzv. narodnih etnografa, skupljača građe o „narodnom životu“ 1920/30-ih u Hrvatskoj su narodni etnografi zamijenjeni profesionalnim etnografima koji

nisu istodobno postali etnolozima-teoretičarima podjela na terence i teoretičare; poziv na pomirenje i dijalektičko prožimanje 1970-ih

kulturnohistorijska paradigma – 1930-ih smijenila Radićevu etnološku paradigmu definira etnologiju kao povijesnu znanost koja „stoji i pada“ s pojmom ethnosa, te teži

rekonstruirati etničku povijest proučavanjem kulture okreče se prošlim oblicima seljačke kulture; za razliku od Radića kojeg zanima

sadašnjost narodnog života

etnolog nije trebao imati velikog udjela u samom terenskom radu građi koja donosi idealnotipske opise kulture Institut za etnologiju i folkloristiku 1970-ih

suprotstavlja zapise i analize konkretnih životnih situacija u kojima se pojedinci različito ponašaju i odstupaju od tipičnog alternativa ruralnim terenima postaje urbani teren - istražujući suvremenu gradsku

svakidašnjicu, hrvatski etnolozi smještaju teren vrlo blizu ili čak u svoj gradski „dom“ istraživanje sadašnjosti postaje alternativa istraživanju prošlosti

1990-ih svakidašnjica se nastavlja istraživati unutar ratne etnografije poziva se na u osamdesetima nastalu postmodernu antropologiju am. provenijencije okreće se istraživaču i dominantno se bavi etnologom kao autorom i njegovom

pozicioniranošću i vjerodostojnošću

metodološke i epistemološke pretpostavke suvremenih terenskih istraživanjaetnologija: empirija, insajderstvo, emska perspektiva dok tradicija hrvatske etnologije nije zahtijevala istraživačevo sudjelovanje na terenu, taj je

zahtjev postao glavno metodološko određenje i znanstveni legitimitet antropologije promatranje – u hrvatskoj etnologiji intenzivnije prisutno tek od 1970-ih; istražuje se pojava

u praksi, u kontekstu, u interakciji s životom pojedinca i zajednice intervjuiranje – u starijoj paradigmi ispitivanje i odgovaranje; u 90ima intervjui otvorenog

tipa i metoda životne priče sudjelovanje – prisutno u Radićevoj koncepciji; propitivano kao epistemološka i etička

dimenzija istraživanja u ratnim okolnostima insajderstvo – metodološki postupak približavanja istraživanima; dugotrajna prisutnost

istraživača na terenu radikalni emiricizam – oblik terenskog rada koji teži razumijevanju „kulture-u-upotrebi“

gotovo isključivim fokusiranjem na ljudsku praksu; ovaj pristup zahtijeva potpuno, neposredno i tjelesno sudjelovanje istraživača

legitimitet antropološkom terenu više ne daju objektivističke epistemologije niti izbor lokaliteta, nego iskustvo intenzivnog terenskog rada Okely to naziva „totalnim iskustvom“

emska i etska perspektiva (Geertz) emska perspektiva – koncepcije bliske iskustvu istraživanih; one u kojima se pojedini

određenog društva/kulture koriste zdravorazumski, bez objašnjavanja i propitivanja, koje su dio dijeljenog korpusa znanja i razumljive u komunikaciji; perspektiva „iznutra“

etska perspektiva – uporaba koncepcija udaljenih od iskustva istraživanih; uporaba jezika struke, interpretacija emskog znanja znanstvenim diskursom

empirijsko terensko istraživanje u prvom je redu usmjereno na dosizanje emske perspektive

teren, mjesto, kultura kulturnohistorijski orijentirani hrvatski etnolozi tragali su za dominantnim kulturnim

elementima karakterističnim za neki prostor iz čega je nastao pojam kulturnih zona ili areala (specifične kulture vezane uz određeni prostor)

u oba slučaja kultura se tretirala kao objektivna datost, kao determinanta lokaliteta bez obzira na ljude „etnologija bez ljudi“; ustanovljena slika terena je ideja užeg ili šireg lokaliteta, i kojem je moguće dobiti potpunu sliku načina života ljudi ili popis kulturnih elemenata; fizički prostor definiran je kao središte i međa određene lokalne kulture

multilokalno terensko istraživanje; tipično nastaju u migracijskim studijama, gdje se uočilo da migranti žive svoje živote u dva ili više lokaliteta, te u međuprostoru koji su stvorili

između njih; transmigranti su migranti koji stvaraju tzv. transnacionalna društvena polja koja nadilaze zemljopisne lokalitete i premošćuju kulturne i političke granice

u nekim se suvremenim istraživanjima „fizički teren“ nastoji prevladati; npr. istraživanje interneta

i u antropologiji migracija i transnacionalizma pokazalo se da fizičko mjesto, konkretno mjesto života ima veću važnost nego što se u početku teoretiziralo

u središtu suvremenih istraživanja su ljudi i društveni prostori koje stvaraju; stoga je suvremene teren prikladnije odrediti u terminima društvenih odnosa, mreža i prostora

etnologija bliskoga, autoetnografija, subjekti istraživanja, reprezentacija 70ih i 80ih u europskoj etnologiji dolazi do premještanja istraživanja od prošlosti prema

sadašnjosti, istraživanje se zadržava unutar vlastitog društva, ali se seli iz sela u grad etnologija bliskog suvremenog društva ili etnologija naše svakodnevice sudjelujući u konstituiranju istog društva, istraživač i istraživani imaju zajednički pogled

na svijet i zajedničko no ne i homogeno znanje istraživanje u kojem je istraživač dijelom društva i kulture koje istražuje nosi značajku

“temeljnog bivanja unutra“ - znanje koje istraživač posjeduje o kulturi je „suštinsko znanje“ nastalo iz iskustva dijeljenja vremena, društvenog miljea i situacija

kao teren se izabire skupina ili pojedinci bliski po stambenim, rodnim ili prijateljskim vezama, odnosno skupina kojoj se nekad aktivno pripadalo

istraživač postaje kazivačem jer posjeduje izvjesno znanje stečeno osobnim životnim iskustvima, ali nevezano uz istraživačku temu

autoetnografija – istraživački i žanrovski suodnos autobiografije i etnografije sam istraživač je bikulturan jer istodobno pripada svijetu znanosti i svijetu

svakodnevnog života mijenja se odnos istraživača i istraživanih – istraživani postaju subjektom istraživanja,

su-stvarateljima; kazivači postaju su-govornicima etnografija pojedinačnog – metodološki, interpretativni i reprezentacijski postupak – cilj:

prikazati mnogostrukost stvarnosti i mnogoznačnost iskustva; etnološko znanje se stvara na temelju cjelovito istraženih pojedinačnih primjera; u njima se valorizira pojedinačno iskustvo, kontekst pojedinačnih istraživanih situacija, osobni stavovi i vrednovanja, njihova mijena i uvjetovanost znanja; time se prevladavaju homogenost, koherentnost i bezvremenost kao problematične konotacije kulture

drugi metodološki okvir s istim ciljem – „teren iz različitih očišta“ – razumijevanje perspektive drugih, višestrukost, varijabilnost i raznovrsnost iskustava, stavova i kulturnih praksi te svijest o istraživačevoj ulozi u stvaranju znanja; konceptualno se oslanja na fenomenološki pristup a tehnički na skupno terensko istraživanje

etnološki proizvodi: publika, naručitelji, odgovornosti premda etnolozi danas istraživane predstavljaju kao subjekte, su-stvaratelje, u konačnici će

etnolog svojim teorijskim i interpretativnim radom izvorne priče, kazivanja i refleksije sam prevoditi u znanstveni diskurs i time stvoriti diskontinuitet između istraživača i istraživanih

taj diskontinuitet postaje još vidljiviji kad istraživani postaju čitatelji etnografija odgovornost etnologa prema istraživanima zahvaća pet pitanja: upoznatost i slaganje s

istraživanjem, privatnost, nanošenje štete, iskorištavanje i posljedice za buduće istraživanje

odgovornost etnologa prema istraživanima, širem društvu, prema naručitelju, profesiji…

zaključna razmatranja etnologija bliskog – pretpostavlja istraživanje suvremenih tema u kojima istraživač ne

sudjeluje samo dijeleći izvjestan korpus općeg znanja s istraživanima nego u nekim prigodama istraživač sudjeluje i svojim osobnim životom; uz disciplinarnu refleksivnost javlja se i autorefleksivnost, istraživačevo promišljanje osobnog, potaknuto istraživanjem

Lila Abu-Lughod: Writing against Culture

u ovom djelu isključene su 2 grupe: feministi i ona koju autorica naziva „halfies“ (= ljudi čiji je nacionalni ili kulturni identitet izmiješan na temelju migracija, prekomorske edukacije ili podrijetla) - kultura djeluje u antropološkom diskursu na način da naglašava i pojačava razlike, što za sobom neizbježno nosi osjećaj hijerarhije, stoga antropolozi trebaju težiti raznim strategijama pisanja „protiv kulture“ - kao posebnu strategiju autorica izdvaja i objašnjava principe etnografije pojedinačnog - za nešto tako drastično kao što je „pisanje protiv kulture“ ona navodi sljedeće argumente:1) iako je priznati cilj antropologije istraživanje pojedinca, to je ipak disciplina izgrađena na povijesno utemeljenoj podjeli između Zapada i Ne-Zapada - ona je bila i dalje je primarno disciplina nezapadnjačkog „Drugoga“ od strane zapadnjačkog „Sebe“ (self), ustanovljena je zapadnjačkom dominacijom2) jedan od načina na koje antropolozi osiguravaju svoj identitet antropologa je činjenje društva koje proučavaju da bude „Other“ ; opravdanje za to je da osoba ne može biti objektivna ako proučava pripadnike svog vlastitog društva - no, proces stvaranja sebstva kroz opoziciju prema drugome uvijek nameće nasilje potiskivanja ili ignoriranja drugih razlika (feminizam je radio na tome da žena od pukog objekta i muškarčevog drugoj postane subjekt i svoje ja)3) problem društvenog položaja: kulturni antropolozi sami nevoljko preispituju utjecaj svojeg aktualnog društvenog položaja na svoje znanje4) problem s kojim se feministički antropolozi i „halfie“ antropolozi susreću zbog seksizma, rasne ili etničke diskriminacije - bivanjem „other“ dominantnom „self“ nailaze na diskriminaciju - žene i nezapadnjaci su povijesno konstruirani kao „drugi“ u političkom sistemu razlika o kojem svijet modernog kapitalizma ovisi - kada su žene i nezapadnjaci proučavani od strane „bijelog čovjeka, zapadnjaka“, dolazi do toga da on govori za njih - to postaje instrument njegove moći i dominacije

kultura je esencijalni alat za proizvodnju tih „drugih“ ; ona objašnjava kulturne razlike, ali zapravo istovremeno pomaže u njihovom stvaranju i održavanju

3 modela pisanja protiv kulture1. diskurs i praksa - omogućuju odmak od kulture jer omogućavaju analizu društvenog života bez pretpostavljanja stupnja koherencije koji koncept kulture u sebi sadrži2. connections - fokus treba biti na specifičnim obilježjima kulture i društva kojim se antropolog bavi s obzirom na razliku između njegove vlastite kulture i njegovog vlastitog društva (tj na koji način ono utječe na njegovo opažanje grupe koju promatra) - povijesni događaji bitna su stavka

tog odnosa jer se pojedina društva ne mogu promatrati kao sasvim izolirane jedinice neovisne od pov. konteksta3. etnografija pojedinačnog: Geertz tvrdi kako je jedna od glavnih stvari kojima se antropolozi bave pisanje, a ono što oni pišu zapravo su fikcije (time on ne implicira da su stvari izmišljenje), već želi naglasiti da etnografi u svojim pisanim radovima sudjeluju u procesu definiranja drugih drugima - postoje li načini na koje bi se moglo pisati o drugima, a da ih se pritom ne naglašava kao „drugo“? generalizacija kao karakteristični modalitet pisanja u društvenim znanostima ne smije se više smatrati neutralnom deskripcijom - to je neizbježno jezik moći - zato treba eksperimentirati s narativnim (pripovijesnim) etnografijama pojedinačnog u tradiciji pisanja osnovanoj na radu na terenu: treba usmjeravati na pojedinačno iskustvo svakog kazivača, bez tendencija generaliziranja