Download pdf - Malleus Maleficarum

5/28/2018 Malleus Maleficarum

1/450


2/450

H e i n r i c h I n s t i t o r i s & J a c o b S p r e n g e r

MALLEUS MALEFICARUMMalj koji ubija vjetice

MALLEUS MALEFICARUM je zasigurno jedna od rijetkih knjiga koja je

na tako znaajan nain obiljeila ivot, zakonodavstvo i pravnu (crkvenu

i svjetovnu) praksu europskog srednjovjekovlja. Ona i do danas nosi aureolu

jednog od najlucidnijih, ali i najmranijih proizvoda slijepe, nekritike vjere

u odreene dogme, istovremeno popraene s krajnjom mrnjom prema

svima onima koji ne dijele isto miljenje. Saimajui u sebi sve ono to je

u tadanjoj praksi Inkvizicije bilo najokrutnije, najperfidnije i najzlokobnije,

MALLEUS MALEFICARUM je obuhvatio sloeni pojam arobnjatva, koji su

svjetovni sudovi bez ikakve rezerve preuzeli od crkvene inkvizicije, i to je

zajedniko shvaanje karakteriziralo itavo razdoblje progona vjetica, te

ujedno mrvilo i zadnje i sporadine vapaje zdravoga razuma.Kako su, prema miljenju tadanjih teologa, arobnjatvu sklonije ene,

ovo je djelo okrenuto poglavito protiv vjetica, i predstavlja najmraniju

i najperverzniju antologiju tekstova crkvene i filozofske literature ikada

napisane o enama. S druge, pak, strane, nemogue je oteti se dojmu o

zapanjujuoj suvremenosti ove mrane knjige, kako zbog aktualnog odnosa

suvremenog ovjeka prema enskom spolu, tako i zbog jo uvijek prilino

krutog stava Crkve po tom pitanju.


3/450

MALLEUS

MALEFICARUMDIO PRVI GOVORI O TRI BITNA ELEMENTA

AROBNJATVA, KOJI SU VRAG, VJETICA

I PRISTANAK SVEMOGUEGA BOGA

DIO I.

PITANJE I.

Ovdje poinje prvi dio ove knjige. Pitanje prvo.

Je li vjerovanje da postoje takva stvorenja kao to su vjetice, tolikokatoliko, da tvrdoglava obrana suprotnog stajalita neosporno odie

herezom. A dokazuje se da vrsto vjerovanje u vjetice nije dio katolikognauka: vidi 26. pogl., 5. pitanje kanonaEpiscopi (Kanon 'Biskupi').Svatko tko vjeruje da se neko stvorenje moe promijeniti na bolje ili gore,

ili preobraziti u neku drugu spodobu ili kakvo drugo oblije, osim dje


4/450

lovanjem samoga Stvoritelja, gori je od poganina i heretika. Stoga, kadase tvrdi da takve stvari ine vjetice, to stajalite nije katoliko, ve heretiko.

Nadalje, nema nikakve arolije na svijetu. Dokaz: Kada bi togodtakvo postojalo, dogaalo bi se djelovanjem demona. Ali, tvrditi kako

demoni imaju mo da mijenjaju ljudska tijela ili da im nanose trajnutetu, nije sukladno crkvenome nauku. Jer, na taj bi nain oni mogli uni-titi itav svijet i u njemu izazvati posvemanju pomutnju.

Nadalje, svaka promjena koja se odvija u ljudskome tijelu, primje-rice, zdravlje ili bolest, moe se objasniti prirodnim uzrocima, kakopokazuje Aristotel u 7. knjiziFizike.To se prije svega odnosi na utjecaj

zvijezda. No, demoni ne mogu mijenjati putanje zvijezda. Takvo staja-lite iznosi Dionizije u svojoj poslanici sv. Polikarpu. Jer, takvu moima samo Bog. ini se, dakle, da demoni ne mogu u ljudskim tijelimastvarno uzrokovati nikakve trajne promjene, drugim rijeima, ne moguizvriti nikakvu stvarnu preobrazbu. Stoga takve preobrazbe valja pri-pisati nekom skrovitom i tajanstvenom uzroku.

A mo je Boja vea od vraje moi, te su i Njegova djela jaa odvrajih. Jer, ondje gdje na svijetu vlada zlo, svakako je rije o vrajemdjelu koje eli unititi djelo Boje. Stoga, kako je nedoputeno tvrditi daono to je proizalo iz avoljeg opakog umijea moe nadmaiti djeloBoje, nedoputeno je vjerovati i da avolja djela mogu unititi i iskvariti najuzvienija Boja stvorenja i djela, ljude i ivotinje.

Nadalje, ono to je podinjeno fizikom tijelu, ne moe imati vlast nadtjelesnim stvarima. Ali, demoni su podinjeni izvjesnim silama zvijezda,jer arobnjaci prije zazivanja demona, promatraju putanje nekih zvije-zda. Stoga ne posjeduju mo izazivanja promjena u tjelesnim biima,iz ega slijedi da od njih jo manju mo imaju vjetice.

Naime, demoni svoju mo mogu provoditi samo posredstvom kakvaosobitog umijea. Ali, umijeem se ne moe trajno proizvesti stvarnioblik. (A jedan pisac veli: "Neka znaju oni koji se bave alkemijom, dase vrste nikada ne mogu stvarno preobraziti.") Stoga ni demoni svojimumijeem ne mogu proizvesti nikakva trajna svojstva zdravlja ili bole-sti. Ukoliko su, pak, takva stanja stvarna, tada imaju neki drugi, modaskriveni uzrok i ne mogu se pripisati djelovanju demona ili vjetica.

No, Dekretal (33) izlae suprotno gledite: "Ako arobnjatvom ilikakvim drugim magijskim umijeem, uz tajnu privolu Bojeg suda i


5/450

uz pomo avla, itd..." Tu se govori o sprjeavanju branih ina kakvimarolijama, a ta zapreka pretpostavlja tri uzroka, naime, arobnjatvo,avla i pristanak Boji. Nadalje, jae moe utjecati na slabije. Ali, a-

volja je sila snanija od sve ljudske sile (Job, 41): "Nita slino nazemlji ne postoji i nitko nije tako neustraiv."

Odgovor.Tri su heretike zablude s kojima se valja boriti, a kada ihopovrgnemo, spoznat emo istinu. Jer, neki su pisci, pretvarajui se dasvoju misao osnivaju na uenju sv. Tome (iv, 24.), koji govori o zapre-kama prouzroenim aranjem, uvjeravali da magija postoji samo upredodbi onih ljudi koji pripisuju arobnjatvu prirodne pojave, kojihsu uzroci skroviti. Drugi, pak, doputaju da vjetice postoje, ali tvrde

da su magija i uinak arolija proizvod mate. Trei kau da su arobnjaka djela u cijelosti plod fantazije, premda vrag moda doista suraujes vjeticom.

Njihove zablude ovako izlaemo i pobijamo. Prije svega, mnogi ihuenjaci oznauju krivovjernima, osobito sv. Toma koji veli da se takavnazor protivi nauavanjima svetaca i ukorijenjen je u nevjernitvu.Naime, autoritet Svetoga pisma kae da demoni, kada im to Bog doputa,imaju mo nad ljudskim tijelima i umovima, kako se jasno vidi iz mno-gih mjesta u Svetome pismu. Stoga grijee oni koji tvrde da je arobnja-tvo mata, premda vjeruju da demoni postoje samo u mati neukih i pro-stih, te da prirodne nesree koje mu se dogaaju, ovjek pogreno pri-pisuje nekom pretpostavljenom demonu. Jer, mata je nekih ljudi tolikoiva, da umiljaju kako vide stvarne likove i pojave koje su, zapravomate njihova uma, te za njih potom vjeruju da su zlodusi ili ak vjeti-ce. Ali, to je miljenje opreno pravoj vjeri, koja nas nauava da suneki aneli pali s neba i da su postali demoni, te stoga moramo vjerova-ti da, zahvaljujui suptilnosti svoje naravi, mogu initi mnoga udesnadjela koja nisu u naoj moi. A oni koji navode druge na takva zlodje-la, zovu se arobnjaci. Budui da se nevjernitvo krtene osobe naziva

herezom, takve su osobe bez sumnje heretici.to se tie onih koji gaje druge dvije zablude, odnosno, oni koji,

dodue, ne poriu postojanje demona i njihovu priroenu mo, ali semeu sobom ne slau u pogledu moguih uinaka magije i moguih

vjetijih radnji: jedni, naime, tvrde da vjetica doista moe izazvatiodreene uinke, no da oni nisu stvarni, ve zamiljeni, dok drugi do-

putaju da neko zlo uistinu pogaa oteenu osobu ili osobe, no da se


6/450

vjetica grdno obmanjuje umiljajui da je ta teta izazvana njezinimaranjem ta se zabluda osniva na dva odlomka Kanona, koji osuujuizvjesne ene koje umiljaju da nou jau s Dijanom ili Herodijadom.1

To moemo proitati u Kanonu. No, kako se takve stvari esto doga-aju samo u mati, veoma se zavaravaju oni koji smatraju da su i sve

druge radnje plod mate. Drugo, onaj koji vjeruje ili tvrdi da itko drugiosim Boga, Stvoritelja svih stvari, moe neko stvorenje stvoriti ili pro-mijeniti na bolje ili na gore, ili preobraziti u neku drugu priliku, nevjer-nik je i gori od poganina. Stoga na temelju tih rijei, 'promijeniti nagore', oni vele da takav uinak izveden arobnjatvom nije stvaran,

ve proizvod mate.

Da ove zablude odiu herezom i da se protive zdravom smislu Ka-nona, dokazat emo, prije svega, na temelju boanskog, kao i crkvenogi svjetovnog prava, i to opim tumaenjem.

Prije svega nam valja pristupiti posebnom tumaenju odredaba Ka-nona (premda e u sljedeem pitanju smisao Kanona biti mnogo jasni-

je izloen). Naime, boansko pravo na mnogim mjestima propisuje davjetice valja ne samo izbjegavati, ve i da ih treba ubijati, a tu najstro-u kaznu ne bi propisivalo da vjetice uistinu ne sklapaju ugovor s de-monima s nakanom izazivanja pravih teta. Jer, smrtna se kazna izriesamo za najstraniji i najopakiji zloin, dok duevna smrt moe nastu-piti uslijed fantastine predodbe ili, ak, iskuenja. Tako misli sv. Toma

1) 'Dijana ili Herodijada'. Ta odredba, ije se donoenje esto pripisuje Opem koncilu u

Ankari, no danas se smatra da je kasnijeg datuma, u svakom je sluaju bila autoritativna,budui da je uvrtena u 'De ecclesiasticis disciplinis',pretpostavljenog autora Regina iz Pru-ma (906.) i, u skladu s time, pripisuje se kanonistima sv. Yvesu iz Chartresa i Ivanu Gracijanu.U 364. stavku djela benediktinskoga opata, pie: "neke raskalaene ene, koje su se okrenuleza Sotonom, zavedene demonskim obmanama i utvarama, vjeruju i izjavljuju da u gluho dobanoi jau na nekim ivotinjama s poganskom boicom Dijanom i nebrojenim mnotvom ena,te da u tim tihim nonim satima prelijeu preko velikih prostranstava i da joj se pokoravajukao da im je gospodarica, dok su joj drugih veeri dune odavati poast." Ivan Salisburyjski,

koji je umro 1180., u svom djelu 'Polycraticus' (I, xvii), govori o pukom vjerovanju u vje-ticu i kraljicu Herodijadu, koja nou okuplja arobnjake. U rukopisu 'De Sortilegis', nalazise sljedei odlomak: "Potom ispitujemo o nekim opakim starim enama, koje vjeruju i ispo-

vijedaju da nou jau s poganskom boicom Dijanom ili, drugdje, Herodijadom i nebrojenometom ena, na nekim ivotinjama, i da u gluho doba noi prevaljuju velika prostranstva, po-koravajui se njezinim zapovijedima kao da im je gospodarica, te da ih ona poziva odreenih

veeri da joj slue, te tvrde da imaju mo da promijene ljudska bia na bolje ili loije avaj, aki da ih pretvore u neku drugu priliku ili oblije. to se tie takvih ena, odgovaram u skladus odredbama koncila u Aleksandriji, da se pamet vjernika smuuje takvim tlapnjama, jer ih nenadahnjuje boanski, ve zao duh."


7/450

kada raspravlja o tome je li grjeno sluiti se pomoi demona (ii. 7).Jer, 18. poglavljePonovljenog zakona zapovijeda da se svi vraevi izazivai duhova imaju ubiti. A u 20. poglavljuLevitskog zakonika se

veli: "Ako se tko obrati na zazivae duhova i vraare da se za njimapoda javnom bludu, ja u se okrenuti protiv takva ovjeka i odstranit

u ga iz njegova naroda." I, dalje u istom poglavlju: "ovjek ili enakoji meu vama postanu zazivai duhova ili vraari, neka se kaznesmru; neka se kamenuju, i neka njihova krv padne na njih." Vraevi-ma se nazivaju osobe na kojima vrag izvrava udesna djela.

Osim toga, valja imati na umu da je Ahazja radi toga grijeha obolio iumro{Druga knjiga o Kraljevima, I), kao i Saul(Prva knjiga Ljetopi-

sa, X). Nadalje, vrijedna su i stajalita otaca, koji su obraivali Svetopismo i iscrpno izlagali o moima demona i magijskom umijeu. Valjase uputiti i na pisanja mnogih nauitelja o drugoj knjiziSentencija, izkojih emo saznati da se svi oni slau da postoje arobnjaci i vraevi, kojiavoljom moi i uz pristanak Boji, mogu initi udesa koja nisu pri-

vidna, ve stvarna. Neu spominjati mnoga druga mjesta na kojima sv.Toma opseno raspravlja o takvim radnjama, kako, primjerice, ini uSumi protiv nevjernika (Summa contra Gentiles) (3. knj., 1. i 2. pogl.,dio prvi, pit. 114, l. 4) te uSecunda Secundae,pit. 92 i 94. Nadaljetreba pogledati i ono to o faraonovim mudracima i vraevima izKnji-

ge Izlaska (VII), pisahu glosatori i egzegeti. Isto tako, vrijedi pogledatii rijei sv. Augustina u djeluO dravi Bojoj2, 18. knjiga, 17. pogl. Vidi,dalje, i njegovu drugu knjigu, O kranskom nauku.3 Isto je gledite i

mnogih drugih crkvenih nauitelja, pa bi bila ludost svima protusloviti,a onaj koji bi to inio, ne bi se mogao odrjeiti krivnje za herezu. Jer,svakoga tko pogreno tumai Sveto pismo opravdano smatramo hereti-kom. A, heretik je svatko tko zastupa drugo miljenje u pogledu stvarikoje se tiu vjere Svete Rimske Crkve. Haec est fidae.(To je vjera).

Crkveni zakon potvruje da se poricanje postojanja vjetica suprot-stavlja jasnom smislu Kanona. Raspolaemo, naime, tumaenjima Ka-nona, koji poinje rijeima: "Ako arobnjatvom ili kakvim drugim ma-gijskim umijeem..." Ipak, neki pisci govore o impotentnima i zaara

2) O dravi Bojoj', uveno djelo sv. Augustina, 'De Civitate Dei'', napisano je 413.426.

3) O kranskom nauku'. De Doctrina Christiana', izvorno je napisano 397., ali ga je sv.

Augustin 427. revidirao dodatkom, ostavivi, tako, za sobom spomenik hermeneutike.


8/450

nima, koji radi te zapreke prouzroene arobnjatvom, ne mogu spolnoopiti, to sklopljeni brak ini nitetnim. Oni, naime, kau, a s time seslae i sv. Toma, da arobnjatvo ponitava i razara sklopljeni brak,ostvari li se njegov uinak prije tjelesnoga sjedinjenja i ako je zaaranosttrajna, te je posve jasno da se takvo stanje nikako ne moe smatrati

prividnim i plodom mate.Vidi to je o tome Blaeni Henrik iz Segusija4 opseno napisao usvojojSumi(Summa Copiosa), kao i Godfrid de Fontaines5i sv. Rajmund Penjafortski (Raimundo de Penafort)6, koji o tom pitanju veomaiscrpno i jasno raspravljaju, ne propitkujui ima li se takvo fizikostanje smatrati prividnim i nestvarnim, ve uzimajui ga kao dokazanu

injenicu. Nadalje; raspravljaju treba li se ta enidbena zapreka smatratitrajnom ili privremenom, traje li dulje od tri godine, i ne dvoje da jojje uzrok arobnjatvo, premda je tono da se to stanje moe na maho-ve pojavljivati. Ali, neprijeporna je injenica da takva impotencija uisti-nu moe biti izazvana demonskom moi, na temelju s njime skloplje-noga ugovora, a prouzroiti je moe i sam demon bez pomoi vjetice,premda se to veoma rijetko dogaa na tlu Crkve, jer je brak najvii sa-krament. No, to se uistinu dogaa meu poganima i to stoga, to demoni

4) 'Blaeni Henrik'. Blaeni Henrik iz Segusija, poznatiji pod imenom Hostiensis, slavni jetalijanski kanonist iz 13. st., roen u Susi, a umro u Lyonsu 25. listopada 1271. Nakon iznimnouspjene karijere, 4. prosinca 1261. je postavljen za kardinala biskupa Ostije i Velletrija, oda-kle njegov nadimak Hostiensis. Zahvaljujui svom djelu 'Summa super titulis Decretalium'(Strasburg, 1512.; Koln, 1612.; Venecija, 1605.), poznatoj i pod imenom 'Summa aurea' ili

'Summa archiepiscopi', jer ju je napisao u svojstvu nadbiskupa Embruna, Hortiensis je stekaotitulu 'Monarcha iuris, lumen lucidissimum Decretorum'. Jedan dio toga djela, 'Summa, siveTractatus de poenitentia et remissionibus',bio je veoma popularan i esto se navodi kao auto-ritet. Knjiga je napisana izmeu 1250. i 1261.

5) 'Godfrid'. Godfrid iz Fontainesa, Doctor Venerandus, skolastiki filozof i teolog, roen uLiegeu u prvoj polovici 13. St.; postao je kanonikom svoje rodne biskupije, kao i parike ikolnske. Godine 1300. je izabran za biskupa Tournaia, koju je ast odbio. Tijekom posljednjepolovice stoljea, poduavao je teologiju na Sveuilitu u Parizu. Njegovo monumentalno

djelo, 'XIV Quodlibeta', koje se u obliku rukopisa izuavalo u mnogim srednjovjekovnimkolama, nedavno je prvi put objavljeno uz obilje popratnih komentara.

6) 'Sv. Rajmund'. Jedan od najistaknutijih pripadnika dominikanskog reda, roen 1175. Pre-davao je kanonsko pravo na sveuilitima u Barceloni i Bologni. Na zahtjev svojih pret-postavljenih, objavio je djelo 'Summa Casuum', a nekoliko izdanja te knjige pojavilo se u e-snaestom i sedamnaestom stoljeu. Uivao je ugled velikoga pravnika, radi ega ga je papa GrgurIX. pozvao u Rim da sredi i kodificira crkvene kanone. Nakon dovretka tog posla, odbivisve zasluene poasti, vratio se u panjolsku. Umro je 6. sijenja 1275. u Barceloni. Spomendan mu se obiljeava 23. sijenja.


9/450

primjeuju da ih s punim pravom posjeduju, o emu govori Peter dela Palude7 u svojoj etvrtoj knjizi, gdje kazuje o mladiu koji se zaru-io s nekim idolom, premda je sklopio brak s mladom djevom, no snjome nije mogao spolno opiti zbog avla, koji se u tjelesnome oblijuneprestano meu njih uplitao. U Crkvi, meutim, vrag radije djeluje

posredstvom vjetica i proizvodi takva djela radi svoje koristi, naime,radi unitenja dua. A naine i sredstva kojima to ini, prikazat emo udaljnjem izlaganju, kada emo govoriti o sedam naina kojima se ljudimamoe nanijeti teta slinim radnjama. Meu drugim, pak, pitanjima kojao tome postavljaju teolozi i kanonisti, jedno se osobito izdvaja, jer oniprosuuju kako se takva slabost moe ukloniti, i je li doputeno uklo-niti je nekim protuarolijama, te to valja uiniti ako je umrla vjeticakoja je izvela aranje, o kojem sluaju Godfrid iz Fontainesa raspravljau svojoj Summi.A ta e pitanja biti iscrpno razjanjena u Treem dijeluove knjige.

Iz toga su, dakle, razloga kanonisti s takvim marom predlagali ra-znovrsne kazne, razlikujui privatno i otvoreno bavljenje umijeemarobnjatva, ili, bolje reeno, divinacije, jer tri su vrste tog opasnogpraznovjerja, pa se svakomu tko mu se izriito predaje, uskrauje pri-est. Upranjava li se u tajnosti, greniku se odreuje etrdesetodnevnapokora. A, ukoliko je taj grijeh poinio sveenik, valja ga smijeniti spoloaja i zatvoriti u samostan. Ako je laik, valja ga izopiti iz Crkve,a sve takve neasne due, kao i one koji k njima dolaze, trebaju bitikanjene i ne smije im se dopustiti da na sudu diu tubu.

Istu kaznu propisuje svjetovni zakon. Azo8 u svojoj Sumi 9. knjigeKodeksa (Summa super Codicem), u odlomku o vraevima (2. post.

7) 'Peter de la Palude'. Dominikanac Petar iz Palude, koji je umro 1342., bio je jedan od najis-taknutijih tomista prve polovice etrnaestog stoljea.

8) 'Azo'. Poetkom trinaestog stoljea, Portius Azo je stajao na elu Bolonjske pravne kole,koja je teila ponovnom oivljavanju klasinog rimskog prava. Bio je uenik uvenog Johannesa Bassianusa, a svojom je slavom natkrilio sve svoje suvremenike, pa je Thomas iz Marl

borougha, kasnije opat Evershama, 1205. proveo est mjeseci u Bologni svakodnevno slua-jui njegova predavanja. Aza su uzvisivali nazivajui ga 'Najveim od svih uitelja prava', anajvea poast koju bi neki kanonist mogao primiti, bilo bi kada bi ga nazivali 'drugim do

Aza'. Savigrey nas izvjeuje da je Azo umro 1230. Njegovo je glavno djelo 'Suma'prvihdevet knjiga Zakonika, kojoj je dodao i 'Sumu' Institucija. Izmeu 1482. i 1610. objavljeno

je ak trideset jedno izdanje toga djela, od kojih je pet objavljeno prije 1500. Tijekom itavogsrednjeg vijeka te su rasprave uivale najvii autoritet.


10/450

lex Cornelia9), o razbojnicima i ubojicama veli: "Neka se zna da svioni koji se u narodu nazivaju vraevima, kao i oni koji su upueni uumijee gatanja, navlae na sebe smrtnu kaznu." Ista se kazna iznovapropisuje. Jer, ti zakoni izriito propisuju sljedee: "Nedoputeno je

baviti se umijeem gatanja; svatko tko to ini bit e osuen na smrt

maem pogubitelja." Ima i takvih koji svojim arobnjakim umijeemnastoje oduzeti ivot nedunim ljudima, a ene navode na svakojakebludnosti; ti zloinci imaju biti baeni divljim zvijerima. Nadalje, za-koni odreuju da protiv njih na sudu budu priputeni svi svjedoci. Toizriito propisuje kanon o obrani vjere. Isti se postupak propisuje i u slu-aju optube za herezu. Iznoenjem takve optube, svakome je dopu-

teno svjedoiti, kao i u sluaju optube za uvredu velianstva. Jer, a-robnjatvo je veleizdaja Bojeg Velianstva. Stoga ih valja podvrimuenju u svrhu iznude priznanja. U sluaju takve optube, svatko, bezobzira na ast ili slubu koju obnaa, moe biti podvrgnut muenju, akomu bude dokazana krivnja ili tko prizna svoje zlodjelo, treba ga namuilu rastrgati, neka trpi sve muke propisane zakonom, kako bi mogao

biti kanjen u skladu sa svojim prijestupima.

Valja istaknuti da su u davnini, takvi zloinci trpjeli dvostruku kaznu,i esto su bili bacani divljim zvijerima da ih prodru. Danas se spaljujuna lomai, moda stoga to je meu njima najvie ena.

Svjetovni zakon zabranjuje i preutno odobravanje ili suuesnitvou takvim djelima, jer vrau nije bilo doputeno ak ni stupiti na tui

prag; esto nalae i spaljivanje njihove imovine, te zabranjuje svako-me da ih zatiuje ili se s njima savjetuje; veoma esto su se takvi zloin-ci otpravljali na neki dalek i naputen otok, a njihov imetak prodavaona javnim drabama. Nadalje, svi koji se savjetovahu ili utjecahu vjeti-cama, bili su kanjeni progonstvom i zapljenom cjelokupne imovine.Te su kazne provodili svi narodi i vladari, i znatno su pridonijele zati-ranju takvih zabranjenih vjetina.

Valja primijetiti da zakoni pohvaljuju one koji onemoguavaju arobnjake radnje. Stoga oni koji s velikim marom tite ljudska djela odoluja i tua, ne zasluuju kaznu, ve veliku nagradu. Na koje je nainedoputeno sprijeiti takvu tetu, bit e razjanjeno u daljnjim izlaga

9) 'Lex Cornelia'. De Sicariis et Veneficis. Donesen oko 81. pr. Kr. Ovaj je zakon propisivaokazne za zloin palea, ali i javnog ubojstva i trovanja, kao i kazne za suuesnike.


11/450

njima. Ali, kako poricanje ili isprazno protuslovlje tim tvrdnjama mo-e biti lieno biljega hereze? Neka svatko sam prosudi, ukoliko ga neispriava njegovo neznanje. No, kakvo ga neznanje ispriava, u nastavkuemo objasniti. Iz svega do sada reenog, izvodimo sljedei zakljuak:Istinita je i sukladna katolikom nauku tvrdnja da postoje vraevi i vje-

tice koji, uz pomo vraga i na temelju ugovora koji su s njime sklopili,a uz pristanak Boji, mogu proizvoditi prava zla, to, meutim, ne isklju-uje mogunost da su kadri nekim opsjenarskim sredstvima proizvestimate i privide. No, kako je svrha ovog istraivanja arobnjatvo, kojese u velikoj mjeri razlikuje od ostalih takvih umijea, njihovo razmatra-nje ne doprinosi navedenoj svrsi, jer one koji se njima bave pravilnije

nazivamo gatarima i vraevima, a ne arobnjacima.Valja osobito naglasiti da se posljednje dvije zablude osnivaju naposve pogrenom razumijevanju rijei Kanona (o prvoj zabludi, kojasamu sebe pobija jer bjelodano protuslovi uenju Svetoga pisma, neugovoriti). Stoga emo u nastavku ispravno protumaiti odredbe Kanona.

A najprije emo pobiti prvu zabludu, da je sredstvo puka iluzija, premdasu dva subjekta stvarna.

S tim u svezi valja naglasiti da postoji etrnaest razliitih vrstasupersticija, no iz razloga jezgrovitosti, ovdje ih neemo podrobno izlo-iti, to su, uostalom, uinili sv. Izidor10u 8. knjizi svojihEtimologijai sv. Toma uSecunda Secundae,pitanje 92. Na njih emo se iscrpno osvr-nuti u nastavku, na mjestu gdje raspravljamo o teini te hereze, i to ebiti posljednje pitanje Prvog dijela ove knjige.

Takve se ene svrstavaju u kategoriju pitija, a to su one u kojima,ili kroz koje, vrag progovara ili izvodi neke udesne radnje, i ta je kate-gorija esto prva u nizu. Ali, vraevi spadaju u skupinu koja nosi i takavnaziv.

Budui da se takvi meu sobom veoma razlikuju, ne bi bilo ispra-vno ne uvrstiti ih u skupinu u koju spada toliko velik broj drugih: a

kako Kanon izriito spominje odreene ene, ali ne govori mnogo o

10) 'Sv. Izidor'. 'Etymologiae'ili, katkad, 'Podrijetla', valja smatrati jednim od najznaajni-jih i najpoznatijih djela sv. Izidora Seviljskog (ro. oko 560., umro 4. travnja 636.). To se dje-lo opisuje kao: "golema riznica u kojoj je skupljeno, sistematizirano i sabrano cjelokupnouenje onoga vremena." Tijekom veeg dijela srednjeg vijeka, ono je predstavljalo prirunikkoji se esto koristio u obrazovnim institucijama. Arevalo, koji uiva glas najveeg strunjakaza opus sv. Izidora (7 svez., Rim, 1797.1803.), izvjeuje nas daje ono, u razdoblju od 1470.do 1529., doivjelo ak deset izdanja.


12/450

vjeticama, u zabludi su oni koji smatraju da Kanon govori samo o za-miljenim tjelesnim putovanjima i proputovanjima, i koji nastoje podtaj privid podvesti sve supersticije. Jer, kako te ene putuju u svojojmati, tako se vjetice stvarno i tjelesno prenose. Svatko tko iz ovoga Ka-nona izvodi tvrdnju da su uinci arobnjatva, bolesti ili kakve slabosti,

posve prividni, pogreno tumai smisao Kanona i u velikoj je zabludi.Nadalje, valja primijetiti da oni koji priznaju postojanje dvije kraj-nosti, naime, da su avolje djelo i njegova posljedica, stvarni, istodobnoporiu da je ono izazvano nekim sredstvom; drugim rijeima, poriuda je u tom uzroku i posljedici mogla sudjelovati neka vjetica, te sutakvi, tvrdim, u velikoj zabludi: jer, u filozofiji, sredstvo mora uvijek

sadravati neka svojstva dviju krajnosti subjekata.Nadalje, beskorisno je tvrditi da je neki uinak arobnjatva prividani nestvaran, jer takav privid moe proistei samo iz avolje moi, toiziskuje sklapanje ugovora s avlom, kojim se vjetica stvarno obve-zuje da e mu biti slukinja i njemu se predaje, a to se ne dogaa u snuili u mati, ve ona tjelesno i stvarno surauje s avlom i s njime opi. A

to je doista cilj cijelog arobnjatva. Opinjavanje pogledom ili rijeimaili nekom drugom arolijom, avolje je djelo, kako emo razjasniti usljedeem pitanju.

Uistinu, mari li tko proitati to o tome kae Kanon, etiri e tokeosobito privui njegovu pozornost. Prva glasi: "Dunost je svih ljudi isveenika, te svih duebrinika, da poduavaju svoje blinje i svojupastvu da postoji samo jedan, istinski Bog, i da nikoga drugoga na Ne-bu ili zemlji ne smiju tovati." Prema drugoj toki, te ene, premdazamiljaju da jau (kako misle i govore) s Dijanom i Herodijadom, uisti-nu jau s avlom, koji sebe naziva nekim poganskim imenom i opsjenjujeih. A prema treoj toki, jahanje nebeskim prostranstvima moda jedoista privid, jer vrag ima izvanrednu mo nad umovima onih koji muse predaju, pa vjeruju da ono to ine u mati, stvarno ine tijelom.Prema etvrtoj toki, vjetice su prisegnule sluati avla u svim stvarima,to ini besmislenom tvrdnju da odredbe Kanona valja proiriti takoda obuhvate i ukljue svaki in arobnjatva, jer vjetice ine mnogo

vie od tih ena i pripadaju posve drukijoj vrsti.Poslije emo u ovome djelu raspravljat o tome, prenose li se vjeti-

ce svojim magijskim umijeem, zbiljski i tjelesno, s mjesta na mjesto,

ili se to dogaa samo u mati, kao to je sluaj s onim enama koje se


13/450

nazivaju pitijama, a raspravljat emo i o nainu na koji to ine. Dakle,do sada smo objasnili dvije zablude i spoznali pravi smisao Kanona.

Nadalje, trea zabluda koja proizlazi iz pogrenog razumijevanjarijei Kanona, a prema kojoj su sve arobne radnje prividne, moe seispraviti rijeima samoga Kanona. U njemu se, naime, kae da onaj tko

vjeruje da se neko bie moe stvoriti ili izmijeniti na bolje ili na gore, ilipreobraziti u neku drugu vrstu ili priliku, kako to moe initi samo Stvo-ritelj, itd.... gori je od nevjernika. Ishitreno tumaenje tih triju tvrdnji,oito protuslovi duhu Svetoga pisma i tumaenju crkvenih nauitelja.Jer, Kanon jasno kae da vjetice mogu stvarati nova bia, premda su to

bez iznimke nesavrena stvorenja i vjerojatno imaju nedostatke. Jasno

je da se Kanon slae s tvrdnjom sv. Augustina, koji nam kazuje o aro-bnjacima na faraonovu dvoru, koji pretvorie svoje tapove u zmije,kako sveti nauitelj pie o 1l. stihu 7. pogl.Knjige Izlaska: "Zovne fa-raon mudrace i arobnjake..." Moemo se uputiti i na tumaenja Stra

bonova, koji kae da demoni jure zemljom uzdu i poprijeko, kada ih vje-tice svojim aranjima koriste za najrazliitije operacije, a ti demonimogu skupljati raznovrsne klice ili sjemenje, kojima postiu da se iz njihrazviju razne vrste. Uputimo se i na djelo blaenoga Alberta Velikog11,De animalibus,te na sv. Tomu (1. dio, pit. 114, l. 4). Iz razloga jezgrovitosti, na ovome ih mjestu neemo iscrpno navoditi, ali ostaje neprije-pornom injenica da neka stvorenja doista mogu biti na taj nain stvorena.

to se tie druge toke, prema kojoj se stvorenje moe promijenitina bolje ili na loije, valja uvijek imati na umu da se to moe uinitisamo uz Boje doputenje i Njegovom voljom, i to iskljuivo radi oi-enja ili kanjavanja, ali Bog veoma esto doputa demonima da dje-luju kao njegovi pomonici i sluge, ali samo On moe nanositi bol i

11) 'Blaeni Albert'. Albert Veliki, dominikanski nauavatelj, znanstvenik, filozof i teolog.Roen oko 1206., umro u Kolnu 15. studenog 1280. Zahvaljujui njegovu geniju i enciklope-

dijskom znanju, pridavani su mu naslovi 'Veliki' i 'Doctor Universalis' ('Opi nauavatelj'),jer je u svim granama znanja nadmaivao sve svoje suvremenike. Albert Veliki nedvojbeno jejedan od istaknutijih pripadnika Reda propovjednika. Ulrich Endelbert ovako ga opisuje: "Virin omni scientia adeo divinus, ut nostri temporis stupor et miraculum congrue vocari possit"('De summo bono', III, iv). Njegov se izvanredni genij moda danas dovoljno ne cijeni, pre-mda je bio jedan od najuenijih ljudi svoga vremena. Posljednje izdanje zbirke njegovih djela(Pariz (Louis Vives), 1890.99., u trideset osam svezaka (+quarto volumes), objavljeno je nanalog opata reimske biskupije, Augusta Borgneta. Rasprava 'De animalibus'sadrana je u XIXIII. sv. Spomendan Alberta Magusa obiljeava se 15. studenog. Papa Grgur XV. gaje beatificirao 1622., radi ega mu u ovom prijevodu i pridajem naslov 'Blaeni'.


14/450

samo On moe ozdravljati, jer: "Ja usmrujem i oivljujem" (Pono-vljeni zakon, xxxii, 39). Na taj nain zli aneli mogu izvravati voljuBoju i to doista ine. I tomu svjedoi sv. Augustin kada kae: "Doistapostoje zle arolije i zazivi, kojima se u ljudi esto izazivaju bolesti,pa ak ih i izravno usmruju." Valja nam jasno uvidjeti, to se zapravo

dogaa danas kada se arobnjaci i vjetice, posredstvom avolje moipretvaraju u vukove i druge divlje ivotinje. Kanon, dodue, govori onekoj tjelesnoj i trajnoj promjeni, ne raspravljajui o onim udesnimstvarima koje nastaju opsjenom, a o kojima govori sv. Augustin u 17.poglavlju 18. knjige djela O dravi Bojoj, gdje iznosi mnotvo neo-binih pria o onoj uvenoj vjetici Kirki i Diomedovim drugovima,

kao i o Prestancijevu ocu. O tome se iscrpno raspravlja u Drugome dijelu.

Je li vjerovanje u postojanje vjetica hereza.

Drugi dio nae analize govori o tome je li vrsto vjerovanje u postoja-nje vjetica hereza. Namee se pitanje trebaju li se ljudi, koji tvrde davjetice ne postoje, smatrati najgorim hereticima ili ih valja ozbiljnosumnjiiti da gaje krivovjerna stajalita. ini seda je prvo gledite to-no. Jer, ono je neosporno sukladno miljenju mudroga Bernarda.Ipak, osobe koje otvoreno ustraju u krivovjerju neprijeporno su hereti-ci, to openito potvruje jedan od tri dokaza: ili je ta osoba javno pro-povijedala svoj krivovjeran nauk; ili je njezino krivovjerje dokazanoiskazom pouzdanog svjedoka; ili je dobrovoljno priznala da je heretik.Ipak, postoje neki koji, nesmotreno suprotstavljajui se svakom auto-ritetu, javno obznanjuju da vjetice ne postoje ili, barem, da ni na kojinain ne mogu ljudskome rodu nanositi zlo i tetu. Stoga, strogo govo-rei, oni optueni za taj opaki nauk, mogu, u skladu s Bernardovim tuma-enjem, biti izopeni, jer e bez sumnje biti javno osueni zbog lanognauka. itatelj moe proitati Bernardova djela, koja e ga uvjeriti da

je takva osuda pravedna, ispravna i istinita. Meutim, takva se osudamoe initi suvie strogom, prije svega zbog kazni koje za sobom po-vlai ekskomunikacija: Kanon, naime, propisuje da e sveeniku bitioduzeta sluba, dok e laik biti predan vlasti svjetovnih sudova, kojise upuuju da ga kazne u skladu s njegovim prijestupima. Nadalje, valjaimati na umu da e mnogi pojedinci, zbog svoga neznanja, nedvojbe-

no biti proglaeni krivima zbog te zablude. Budui da je ta zabluda


15/450

veoma uobiajena, kazna se moe ublaiti milou. Mi uistinu nasto-jimo iznai opravdanja okrivljenima, umjesto da ih optuujemo da suzaraeni heretikom opainom. Stoga se preporuuje da se ak ni tekoosumnjienoga za taj lani nauk, ne osuuje odmah za teak zloinhereze. (Vidi Bernardov12komentar pod rijejuOsueni.)Takav se o-

vjeka doista moe teretiti sumnjom, ali ne smije ga se osuditi u njegovojodsutnosti i bez sasluanja. Sumnja, pak, moe biti veoma teka i od njese ne moemo uzdrati, jer njihove isprazne tvrdnje uistinu oneiuju

vjeru. Tri su vrste sumnje: laka, ozbiljna i teka. Njih se razmatra u po-glavlju o optubama o propustima i neposluhu, u 6. knjiziO hereticima.Te stvari, pak, potpadaju pod nadlenost arhiakonskoga suda. Vrijedi

uputiti se i na komentare Giovannija d'Andree13

, osobito na njegoveglose uz navodeOptueni iPod tekom sumnjom,kao i na njegovu bilje-ku o pretpostavci hereze. Neprijeporno je i da neki koji propisuju zakono toj materiji, ne uviaju da gaje pogrean nauk i zablude, jer mnogine poznaju kanonski zakon, dok neki, uslijed svoje loe obavijetenostii nedovoljne naitanosti, posru u svojim stajalitima i kolebljivi su, a

budui da se ideja zadrana u intimi svoga uma moe smatrati krivovjernom tek nakon to je javno iznesena i na kojoj se otvoreno ustraje,valja naglasiti da takve osobe ne treba javno optuiti za zloin hereze.Naime, moe se ustanoviti da su oni koji su uslijed takvog neznanjazastranili, poinili teak grijeh. Premda je mnogo stupnjeva neznanja,duobrinici se ne mogu pozivati na neizljeivo neznanje, niti na ono

osobito neznanje, kako ga nazivaju filozofi, koje tumai kanonskogazakona i teolozi nazivaju Nepoznavanjem injenice. No, tim osobama

12) 'Bernard'. Mlai ili Modernus, kanonist koji je ivio sredinom trinaestog stoljea. Nosi inaziv 'Compostellanus', jer je posjedovao crkveni beneficij u Compostelli. Bio je poznat ipod nazivom Brignadius, prema mjestu svoga roenja u panjolskoj Galiciji. Bernard je biokapelan pape Inocenta IV., koji je vladao od 1243.54. i koji je i sam bio istaknuti kanonist.

Veoma su poznati Bernardovi opseni komentari kanonskoga zakona. Naziv 'Modernus' pri-daje mu se kako bi ga se odijelilo od Bernarda Antiquusa, kanonista s poetka trinaestog sto-ljea iz Compostelle, koji je postao profesor kanonskoga prava na Bolonjskom sveuilitu.

13) 'Giovanni d'Andrea'. Ugledni kanonist roen u Mugellu pokraj Firence, oko 1275., umro1348. Obrazovao se na Bolonjskom sveuilitu, gdje je poslije predavao kanonsko pravo.Prije toga je poduavao u Padovi i Pisi, a njegova je karijera predavaa trajala gotovo polastoljea. Djela: 'Glossarium in VI decretalium librum', Venecija i Lyons, 1472.; 'Glossariumin Clementinas'; 'Novella, sive Commentarius in decretales epistolas Gregorii IX',Venecija,1581.; 'Mercuriales, sive commentarius in regulas sexti'; 'Liber de laudibus S. Hieronymi';'Additamenta ad speculum Durand' (1347.).


16/450

valja prigovoriti Ope neznanje, odnosno, nepoznavanje Boanskogzakona koji, kako zahtijeva papa Nikola14, moraju poznavati. Jer, onkae: "irenje ovih Boanskih uenja povjereno je nama na dunost, i

jao nama ne posijemo li dobro sjeme, jao nama ne poduimo li njima na-e stado." Stoga duobrinici moraju temeljito poznavati Sveto pismo.

Tono je da duobrinici, prema Rajmundu iz Sabunde15

i sv. Tomi,nikako ne trebaju biti ljudi izvanredne uenosti, ali neosporno trebajuposjedovati struno znanje, odnosno, znanje dovoljno za izvravanjesvoje dunosti.

Ipak, to bi moglo predstavljati malu utjehu, teoretska strogost za-kona esto je uravnoteena s njegovom praksom, pa neka imaju na umu

da se to nepoznavanje kanonskoga prava, iako katkad za sobom povla-i krivnju i zasluuje ukor, razmatra s dvije toke gledita. Naime, katkadljudi ne znaju, ne ele znati, niti imaju ikakvu namjeru znati. Takve oso-

be nemaju opravdanje i zasluuju osudu. A o njima psalmist govori:"Za razumnost i dobro on vie ne mari." Meutim, postoje i oni koji neznaju, ali ne stoga to ne ele znati. A to umanjuje teinu grijeha radi

nedostatka voljnog pristanka. To je sluaj kada netko nije kadar shvatitida treba neto znati. O tome pie sv. Pavao u svojoj prvoj poslanici Timoteju (I, 13): "Ali sam postigao milosre jer sam djelovao iz neznanja,kad jo nisam imao vjere." To se naziva neznanjem koje je, barem po-sredno, nemar pojedinca, u toj mjeri to radi mnogih drugih zanimanja,zanemaruje saznanje o stvarima koje treba znati i ne ini nikakve na-

pore da ih spozna, a to ga neznanje samo dijelom, a nikako u cijelosti,ispriava. Tako sv. Ambrozije16, kada pie o sljedeem odlomkuPosla

14) 'Papa Nikola'. Nikola V., 1397,1455., veliki zatitnik uenjaka.

15) 'Rajmund iz Sabunde'(sabundijski). Roen u Barceloni, panjolska, krajem etrnaestog sto-ljea; umro 1432. Od 1430. do smrti, poduavao je bogoslovlje, filozofiju i medicinu na Sveui-litu u Toulouseu. Od njegova velikog opusa sauvano je samo jedno djelo, 'Theologia Naturalis',izvorno napisano na panjolskome, koje je doivjelo vie latinskih prijevoda: Deventer, 1487.;Strasbourg, 1496.; Pariz, 1509.; Venecija, 1581., itd. Montaigne, koji je to djelo preveo na francu-ski (Pariz, 1569.), svjedoi o izvanrednoj popularnosti koju je ta knjiga svojedobno uivala.

16) 'Sv. Ambrozije'. 'On designe depuis le XVIesiecle sous le nom d'Ambrosiaster (=pseudoAmbroise) I 'auteur anonyme d 'un commentaire sur les Epitres de saint Paul (a I 'exclusionde I 'Epitre aux Hebreux), qui au moyenage, peutetre meme des I 'epoque de Cassiodore, futimpute inexactement a saint Ambroise. Cette paraphrase est tout a fait remarquable; c 'est

Vune des plus interessantes que I'antiquite chretienne nous ait leguees.' Labriolle, 'Histoirede la Litterature Latine Chretienne', c. III.


17/450

nice Rimljanima(ii, 4): "...a ne zna da dobrota Boja hoe da te vodik obraenju?", veli: "Ne zna li svojom krivnjom, tvoj je grijeh, tada,uistinu velik i straan. A osobito u ovim danima, kada duama prijetetolike opasnosti, moramo svim silama nastojati izgnati sve neznanje, ipred oima svojim uvijek moramo imati onu stranu kaznu koja e nas

zadesiti, ne koristimo li, svatko prema svojim sposobnostima, ono tonam je podareno. Na taj nain nae neznanje nee biti ni tupo, ni glu-po, jer, metaforiki, tupima i glupima nazivamo ljude koji ne vide onoto im otvoreno lei pred oima."

A uFlores regularum moralium,komentirajui drugo pravilo, rimskikancelar kae: "Kanjivo nepoznavanje Boanskog zakona, ne utjee

nuno na neukoga. Razlog tomu je sljedei: Duh Sveti moe izravnouputiti ovjeka u sve znanje neophodno za njegovo spasenje, ukolikote stvari nije sposoban dokuiti svojim priroenim intelektom."

Dakle, odgovor na prvi prigovor jest jasno i tono razumijevanjeKanona. Na drugi prigovor, Pierre de Tarentaise (Blaeni Inocent V.17)odgovara: "avao bi radi svoje mrnje prema ljudskome rodu, neprije-

porno unitio ovjeanstvo da mu Bog to dopusti. injenica da mu Bogkatkad doputa da ini zlo i da ga katkad u tome predusree i sprjeava,jasno u avlu izaziva jo vei prezir i gnuanje, jer, koliko mu god to,moda, bilo mrsko, Bog ga u svim stvarima, radi oitovanja Svoje slave,koristi kao svoga slugu i roba." to se tie treeg prigovora, da je iza-zivanje bolesti ili nanoenje neke druge nesree uvijek posljedica ljud-

skih napora, vjetica se voljno podaje zlu, kao, uostalom, i svi drugi zlo-tvori, te tako snagom svoje volje moe izazivati bolesti ili nanositi teteili, pak, izvoditi neke opake radnje. Na pitanje moe li se premjetanjematerijalnih predmeta, od strane avla, usporediti s kretanjem nebeskihtijela, odgovaramo: 'Ne'. Jer, tijela se pritom ne pokreu svojom priro-enom silom, nego iskljuivo radi pokornosti avlu koji, po svojoj nara-

vi, ima izvjesnu vlast nad tijelima i materijalnim stvarima; potvrujemda vrag posjeduje takvu mo, ali nije kadar stvorenim tjelesnim stvarima

17) 'Inocent V.' Petrus a Tarentasia, roen u Tarentasieu oko 1225., izabran za papu u Arezzu,21. sijenja 1276. Umro u Rimu 22. lipnja 1276. U dobi od esnaest godina pristupio je dominikanskome redu i zadobio velik ugled kao profesor pri Parikom sveuilitu, odakle mu se i pri-daje naslov Doctor Famosissimus. Autor je nekoliko djela o filozofiji, teologiji i kanonskome

pravu, od kojih neka nikada nisu bila objavljena. Meu njima se osobito istie 'Komentar o Sentencijama Petra Lombarda'. Ovdje sam se sluio izdanjem objavljenom u Toulouseu 1652.


18/450

dodati kakav oblik, bilo supstancijalan ili akcidentalan, bez primjese ilipomoi druge prirodne stvorene stvari. No, budui da je voljom Bojomstvarno kadar premjetati tijela, tada stjecajem razliitih tijela moeizazvati bolest ili neku drugu okolnost kako mu se prohtije. Stoga a-robnjatvo nije podlono kretanju nebeskih tijela, niti je sam Vrag tomu

podloan, premda esto moe iskoristiti te okolnosti za ostvarenje svo-jega nauma.

Odgovor na etvrti prigovor. Vrag moe unititi Boje djelo na na-in o kojemu govorimo, snagom arobnjatva i njegovim uincima.No, budui da to moe uiniti samo uz Boji pristanak, reeno ne znai

da je vrag jai od Boga. Ipak, eli li unititi djela Boja, ne moe pri-mijeniti onoliko snanu silu koliko eli, jer bi, nesputan ogranienji-ma, posve unitio sva Boja djela.

Odgovor na peti prigovor glasi: Planeti i zvijezde ne mogu svojommoi prisiliti i natjerati demone da izvode kakva djela protivno svojojvolji, iako se ini da su demoni spremniji pojaviti se na poziv arobnja-

ka, koji su pod utjecajem odreenih zvijezda. Izgleda da to ine iz dvarazloga. Prvo, znaju da e taj planet svojom moi potpomognuti ostva-renje arobnjakova nauma. Drugo, to ine kako bi obmanuli ljude, kojistoga vjeruju da zvijezde imaju neku mo ili stvarnu boanstvenost, aznamo da je u starini to tovanje zvijezda vodilo k najopakijoj idolatriji.

U svezi posljednjeg prigovora, koji se osniva na tvrdnji da alkemi-ari stvaraju zlato, moemo iznijeti stajalite sv. Tome, koji raspravljao vrajoj moi i nainu njegova djelovanja: Premda izvjesni oblici kojiposjeduju supstanciju (materiju), mogu biti stvoreni umijeem i djelo-vanjem prirodne sile, kao to, primjerice, vatra nastaje primijenjenimumijeem na drvu: ipak, to nije mogue initi na univerzalnoj razini,

jer se umijeem ne mogu uvijek pronai ili izmijeati valjani agensi uispravnom omjeru, premda se time moe proizvesti neto slino. Takoalkemiari stvaraju neto nalik zlatu, odnosno, to se tie vanjskih ozna-ka, ali ne stvaraju pravo zlato, jer supstancija zlata ne nastaje toplinom

vatre kojom se slue alkemiari, ve toplinom sunca koje djeluje i rea-gira na odreenu toku, na kojoj je usredotoena i skupljena snagaminerala i stoga je takvo zlato istoga oblija, ali ne i iste vrste kao priro-

dno zlato. Isti argument vrijedi za sve ostale njihove operacije.


19/450

Dakle, na je sud sljedei: demoni svojim umijeem i posredstvomarobnjatva, doista proizvode tetne uinke, ali istina je da bez pomoineke sile ne mogu stvoriti nikakav oblik, supstancijalan ili sluajan, tene drimo da mogu nanositi tetu bez neke vanjske sile, ali takva silamoe izazivati bolesti i sve druge nesree ili slabosti, i one su stvarne i

zbiljske. Nain na koji te sile ili sredstva proizvode uinke u suradnjis demonima, razjasnit emo u sljedeim poglavljima.


20/450

PITANJE II.

Je li sukladna katolikoj vjeri tvrdnja, da Vrag mora prisno suraivatis vjeticom kako bi mogao izazivati arobnjake uinke ili, pak, te

radnje izvode jedno bez drugoga, odnosno, Vrag bez vjetice ili obrnuto.Prvi argument: Vrag moe izazvati uinak arobnjatva bez vjetije

suradnje. Tako smatra sv. Augustin. Sve vidljive pojave moda su (vje-ruje se) djelo niih zranih sila. Ali, tjelesne bolesti i slabosti nisu nevi-dljive, ve posve bjelodane ulima, i stoga ih mogu izazvati demoni.Nadalje, Sveto pismo nam kazuje o nesreama koje zadesie Joba, o to-me kako je oganj koji je udario s neba udario spalio ovce i pastire, te ihprodro, te kako je silan vjetar udario na sva etiri ugla kue, oborivi

je na njegovu djecu, te ih pobio. Te je nesree mogao izazvati sam Vrag,uz pristanak Boji i bez pomoi vjetica. Stoga on nedvojbeno moe i-niti mnoge stvari, koje se esto pripisuju vjetijim radnjama.

O tome jasno svjedoi izvjetaj o djevici Sari i njezinih sedam mu-eva, koje je ubio zloduh. Nadalje, sve to je via sila kadra initi, inito neovisno o njoj nadmonoj sili, a via je sila kadra mnogo vie initi

neovisno o nioj sili. Ali, nia sila moe izazvati oluje i bolesti bez po-moi sile vee od nje. Jer, Blaeni Albert Veliki u svom djeluDe pa-

ssionibus aeris18 kae da e gnjila kadulja, upotrijebi li se kako on obja-njava i baci u vodu tekuicu, izazvati najstranije oluje i nevremena.Nadalje, moe se rei da se vrag ne slui vjeticama jer mu je potrebanposrednik, ve stoga to mu je cilj unititi vjeticu. Vrijedi uputiti se na

3. knjigu AirsoteloveEtike. Zlo je in volje, to dokazuje injenica danitko ne ini nepravdu iz puke elje za injenjem nepravde, pa onaj tkopoini silovanje, ini to radi uitka, a ne ini to zlo radi samoga Zla. No,zakon kanjava one koji su poinili zlo radi samoga Zla. Stoga, djelu-

je li vrag uz vjetiju pomo, ona mu jednostavno slui kao orue, abudui da orue ovisi o volji osobe koja ga upotrebljava i ne postupa

po svojoj slobodnoj volji, krivnju ne valja nametati vjetici te, stoga, onane treba biti kanjena.Prema suprotnom, pak, stajalitu, vrag ne moe toliko jednostavno

initi zlo ovjeanstvu sam, koliko posredstvom vjetica, premda suone njegove slukinje. Prije svega, valja nam razmotriti in stvaranja.

18) 'De passionibus'.Ova rasprava o znanosti fizike, moe se pronai u IX. svesku djela 'Operaomina',koje je uredio opat Borgnet.


21/450

Naime, svaki in koji ima posljedicu, iziskuje neku vrst dodira, a budu-i da vrag, koji je duh, ne moe ostvariti takav dodir s ljudskim tijelom,

jer ih nita ne vee, slui se ljudima kao oruem koje, potom, obdarujemoi ozljeivanja tjelesnim dodirom. No, mnogi vjeruju da to potvrujetekst 3. poglavlja Pavlove Poslanice Galaanima19 i glosa: "O nera-

zumni Galaani! Tko vas zaara, vas kojima je Isus Krist kao razapetibio stavljen pred oi?" Glosa uz taj odlomak govori o onima koji svojimzlim pogledom mogu nauditi drugim ljudima, osobito djeci. Na to seosvre i Avicena20 u posljednjem poglavlju 3. knjige djelaNaturalium,kada kae: "Veoma esto dua moe utjecati na tijelo drugoga u istojmjeri kao i na svoje, jer takvu mo ima onaj koji svojim pogledom pri-

vlai i opinjava druge." Isto tvrdi i AlGazali21, u 10. pogl. 5. knjigesvoje Fizike. Avicena, nadalje, iznosi stajalite, ne predstavljajui ga,meutim, kao nepobitno, da se vanjska tijela mogu stvarno ili prividnopromijeniti u neobuzdanoj mati. Iz toga zakljuujemo da se sposobnostzamiljanja ne razlikuje od ostalih ovjekovih osjetilnih sposobnosti,

ve im je istovjetna, a u izvjesnoj ih mjeri ukljuuje. To je tono, jer jemo zamiljanja toliko snana da moe promijeniti oblinja tijela, kao,

primjerice, u sluaju kada ovjek hoda nekom uskom gredom koja leiusred puta. No, kada bi ta greda bila poloena iznad duboke vode, njomese ne bi drznuo koraati, jer bi mu mata u um snano usadila misaoo opasnosti pada, uslijed ega bi mu tijelo i udovi pokleknuli, te ne bi

bez oklijevanja hodao dalje. Ta se promjena moe usporediti s uinkompogleda osobe koja ima takvu mo da izazove duevnu promjenu, koja

nije zbiljska i tjelesna.

19) Galaanima, 3:1. Tekst grkog izvornika glasi:; Curtius dvoji u etimoloku povezanost izmeu

i latinske rijei 'fascino', kojoj je, pretpostavlja se, korijen U doba klasike,arolija se ponitavala pljuvanjem tri puta. Usp. Theocritus, VI, 39:

20) 'Avicena'. Abn Ali Al Hosian Ibn Addallah Ibn Sina, arapski lijenik i filozof, roen 980.u Kharmaithenu u pokrajini Bokhari; umro 1037. u Hamadanu u sjevernoj Perziji. Vrijedi istaknuti da skolastici, svjesni panteistikih tendencija u Aviceninim filozofskim djelima, nisubili skloni prihvaati njegove komentare Aristotelovih djela.

21) 'AlGazali'. Abu Hamid Muhammad Ibn Muhammad, slavni arapski filozof, roen 1038.Tousu, Khorasan; umro 1111. u Nissapouru. U svom filozofskom razvoju, preao je put odposvemanjeg skepticizma do sufijskog misticizma. esto se navode sljedee rijei BlaenogAlberta Velikog:"Non approbo dictum Avicennae et Algazel de fascinatione, quia credo quod

non nocet fascinatio, nec nocere potest ars magica, nec facit aliquid ex his quae timentur de talibus."No, vjerodostojnost ovog odlomka je dvojbena.


22/450

Nadalje, tvrdi li se da takvu promjenu uzrokuje ivo bie koje utjeena um drugog ivog bia, moemo odgovoriti na sljedei nain. U pri-sutnosti ubojice, krv tee iz rana trupla osobe koju je usmrtio. Dakle,tijela mogu bez ikakvih duevnih moi proizvoditi udesne uinke. Stogase esto dogaa da ovjeka koji prolazi pokraj trupla ubijenoga, premda

moda nije svjestan mrtvoga tijela, obuzima strah.Ipak, u prirodi postoje neke stvari koje, iz ovjeku nepoznatog ra-zloga, neosporno posjeduju skrivene moi. Tako, primjerice, magnetitprivlai eljezo i mnoge druge sline predmete, koje sv. Augustin spo-minje u 20. knjizi O dravi Bojoj.

Tako se i ene katkad slue odreenim predmetima koji nadilaze nauspoznaju, u namjeri da izazovu promjene na tijelima drugih ljudi, ali toine bez pomoi vraga. A ta sredstva, zbog njihove tajanstvenosti, nesmijemo pripisivati vrajoj moi, ve vjetijim vradbinama.

Nadalje, vjetice se koriste odreenim slikama i drugim neobinimamuletima, koje obiavaju postavljati pod nadvratnike kua ili na livadena kojima pasu stada, ili ak na mjestima na kojima se okupljaju ljudi,

te tako bacaju ini na svoje rtve, koje uslijed toga esto znadu umirati.No, budui da iz tih slika mogu proizlaziti takvi udesni uinci, ini seda one imaju istu mo kao i zvijezde kada utjeu na ljudska tijela, jer,kako nebeska tijela utjeu na prirodna tijela, mogu utjecati i na umjetna.Ali, neke skrivene, ali dobre sile mogu imati blagotvoran uinak naprirodna tijela. Stoga i umjetna tijela mogu dobiti takvu mo. Iz toga

jasno proizlazi da oni koji lijee ljude, to mogu initi i posredstvom tihdobrih sila, bez ikakva utjecaja zlih sila.

Nadalje, ini se da najneobinije i najudesnije pojave nastaju dje-lovanjem sila prirode. Jer, divne, zastraujue i nevjerojatne pojaveproizlaze upravo iz prirodnih sila. Na to ukazuje sv. Grgur u svom

Drugom dijalogu

22

. Sveci izvode uda, katkad molitvom, a katkad sa-mim svojim umijeem. Mnogo je takvih primjera: sv. Petar je molitvomvratio u ivot Tabitu,23a Ananiju i Safiru je ubio bez ikakve molitve,prethodno ih ukorivi jer su lagali. Prema tome, ovjek je doista kadar

22) 'Drugi dijalog'. 'Dialogorum Libri IVjedno je od najpoznatijih djela sv. Grgura, koje jedoivjelo velik broj izdanja.

23) 'Sv. Petar'. 'Djela apostolska', 9:3642; i 5:111


23/450

svojom duevnom sposobnou, mijenjati fizika tijela ili ozdravljatibolesna i obrnuto.

Nadalje, ljudsko je tijelo uzvienije od drugih tijela, ali se, radi stra-sti srca, mijenja i postaje vrue ili hladno, kao to je sluaj kod ljudiobuzetih srdbom ili strahom: jo veu promjenu izaziva bolest ili smrt,

koji mogu znatno izmijeniti fiziko tijelo.No, valja dopustiti izvjesne prigovore. Snagom uma ne moe se utje-cati na neki oblik bez posrednika, o emu smo prethodno govorili. Aovo su rijei sv. Augustina iz knjige iz koje smo ve navodili: "Nevje-rojatno je da se pali aneli pokoravaju tjelesnim tvarima, jer oni sluajusamo Boga." A jo manje moe ovjek svojom prirodnom moi, proiz-

voditi udesne i zle uinke. Valja odgovoriti da ak i danas mnogi u tojstvari grijee, opravdavajui vjetice i pripisujui svu krivnju vragu ili,pak, promjene koje oni izazivaju pripisuju nekim prirodnim mijenama.Te se zablude mogu lako razjasniti. Prvo, opisom vjetica koji izlae sv.Izidor u svojimEtimologijama(9. pogl.): "Koje se tako nazivaju zbogodvratnosti svoga grijeha, naime, njihova su djela opakija od djela svih

drugih zlotvora." I nastavlja: "One uz vraju pomo pokreu i uzburkavaju elemente i izazivaju strana nevremena i oluje." Dalje kae dazavode pamet ljudima, nagonei ih na ludilo, bjesomunu mrnju i neu-mjerene poude. A svojim stranim arolijama, kao i otrovnim napitkom,mogu unititi ivot.

O tome zbori i sv. Augustin u svojoj knjiziO dravi Bojoj,kada namgovori tko su stvarno arobnjaci i vjetice. arobnjaci, koje u narodunazivaju vjecima, nose to ime zbog veliine svojih zlodjela. To su onikoji pristankom Bojim, uznemiruju elemente, obmanjuju pamet ljudi-ma koji izgubie vjeru u Boga i svojim zlim inima, bez ikakvih napita-ka ili otrova, usmruju ljude. Kako veli Lukan: "Dua neiskvarena nekimkobnim napitkom, unitava se izgovaranjem neke zle arolije." Jer, za-zivajui u pomo demone, usuuju se sijati zlo nad ljudskim rodom, paak i unitavati svoje neprijatelje zlim inima. A vjetica takve radnjenedvojbeno izvodi u dosluhu s vragom. Drugo, postoje etiri vrste kazne:blagotvorna, bolna, kazna izazvana arobnjatvom i prirodna. Blagotvor-ne kazne se odmjeravaju posredovanjem dobrih anela, kao to bolnekazne proizlaze od zlih duhova. Mojsije je posredstvom dobrih anelaizazvao deset poasti kojima je udario Egipat, dok su vraevi uz vraju

pomo uspjeli proizvesti samo tri od tih udesa. A trodnevna kuga koja


24/450

je pogodila Izraelce radi grijeha Davidova, koji je naredio da se izradipopis puanstva i ubije 72.000 Sanheribovih vojnika u jednoj noi, udasu koja su izveli aneli Boji, naime, dobri i bogobojazni aneli kojisu znali da izvravaju Njegove zapovijedi.

No, strane nesree koje su zadesile djecu Izraelovu u pustinji, pro-

uzroene su posredstvom zlih anela. A nesree koje su isto zlo, izazivavrag koji djeluje uz pomo vraeva i vjetica. Postoje i prirodne nesre-e, koje u nekim sluajevima ovise o konjunkciji nebeskih tijela, a te suglad, sua, oluje i slini uinci sila prirode.

Oito je da postoji golema razlika izmeu svih tih uzroka, okolnostii zbivanja. Jer, iako je vrag pogodio Joba tekom boleu, to nije isto.

Propitkuje li tkogod suvie pametan i znatieljan, zato je vrag pogo-dio Joba tom boleu bez pomoi nekog vraa ili vjetice, kai mu dase uzalud trudi i da se ne obavjeuje o pravoj istini. Jer, u Jobovo vrijemenisu postojali vraevi i vjetice, niti su se ljudi bavili takvim gnusnimumijeima. Ali, Bog je svojom providnou elio na Jobovu primjerupokazati da se vraja mo moe oitovati ak i na dobrim ljudima, kako

bismo nauili da se budno pazimo Sotone. tovie, primjer ovoga svetogpatrijarha svjedoi o slavi Bojoj, jer bez Njegova se doputenja nitane dogaa.

to se tie podrijetla te zle supersticije, naime, arobnjatva, valjanam prije svega ukazati na razliku izmeu tovatelja vraga i obinih

idolopoklonika. Vincent iz Beauvaisa

24

u svom djeluSpeculum historiale,pozivajui se na mnoge mudre autoritete, tvrdi da se umijeemmagije i astrologije prvi bavio Zaratustra25, za kojega se kazuje da je bioHam26, sin Noin. A sv. Augustin uDravi Bojojpie da se Ham u tre

24) 'Vincent'. 0 ivotu slavnog enciklopedista ne zna se mnogo. Premda ti podaci nisu posvesigurni, uglavnom se smatra daje roen 1190., a umro 1264. Pretpostavlja se daje oko 1218.pristupio dominikanskome redu u Parizu, te da je gotovo itav ivot proveo u samostanu uBeauvaisu, zaokupljen radom na svom monumentalnom djelu 'Speculum maius', sastavlje-nom od 80 knjiga, podijeljenih u 9885 poglavlja. U treem dijelu, naslovljenom 'SpeculumHistoriale', koje tvori 31 knjiga i 3793 poglavlja, izloenaje povijest svijeta do 1250. po Kr.

25) 'Zaratustra'.Plinije, ('Historia Naturalis', XXX, ii), o magiji veli sljedee: 'Sine dubio illicorta in Perside a Zoroastre, ut inter auctores convenit. Sed unus hic fuerit, an postea et alius.non satis constat.'Apulej ( 'De Magia',XXVI) naziva Zaratustru i Ormuzda izumiteljima a-robnjatva. 'Audistisne magiam ... artem esse dis immortalibus acceptam ...a Zoroastro etOromazo auctoribus suis nobilem, caelitum antistitam?'


25/450

nutku svoga roenja glasno smijao, ime je pokazao da je vraji sluga,a premda bijae velik i moan kralj, pokorio ga je Nin, sin Belov, koji

je podigao Ninivu i ija je vladavina obiljeila poetak Asirskog kra-ljevstva u Abrahamovo doba.

U svojoj bezumnoj ljubavi prema ocu, Nin je nakon njegove smrti

zapovjedio da mu se izgradi kip, a sve zloince koji bi ondje pronaliutoite, oslobodio bi mogue kazne. Od toga vremena ljudi poeetovati kipove kao da su bogovi. Ali, to bijae nakon prvih poetaka po-

vijesti, jer u najdrevnija vremena nije bilo idolopoklonstva, budui daje u sjeanju ljudi jo uvijek bila sauvana iva slika o postanku svijeta,kako kazuje sv. Toma (2. knjiga, 95. pit., 4. l.). Moda ono potjee od

vremena Nimroda

27

, koji je prisilio ljude da tuju vatru. Tako poetkeidolopoklonstva, pretee svih supersticija, (praznovjerja) valja traitiu drugome razdoblju svijeta. Njemu slijedi divinacija, a tree je pra-znovjerno promatranje vremena i godinjih doba.

26) 'Ham'. 'A. V.' Ham. Lenglet du Fresnoy u svojoj knjizi 'Povijest hermetike filozofije',iznosi drevnu predaju:'Veina alkemiara drsko tvrdi da je Noin sin Ham ili Hem, bio posve-

enih magije, i vjeruju da su pojmovi 'kemija' i 'alkemija' moda izvedeni iz njegova imena.'Lactantius('De Origine Erroris',II) kae o Hamovim potomcima sljedee: 'Omnium primiqui Aegyptum occupaverunt; caelestia suspicere, atque adorare coeperunt.'

Uknjizi'Realite de la Magie et des Apparitions'(Pariz, 1819. (str. xiixiii)) pie:"Le monde,purge par le deluge, fut repeuple par les trois fils de Noe. Sem et Japhet imiterent la vertu de leurpere, et furent justes comme lui. Cham, au contraire, donna entree au demon dans son coeur,remit au jour l'art execrable de la magie, en composa les regies, et en instruisit son fils Misraim.

Cent trente aus apres le deluge, Sem habitait la Perse. Ses enfans pratiquaient la religionnaturelle, que Dieu mit dans le coeur du premier homme; et leurs vieillards se nommaient ma-

ges, qui veut dire 'sages' en notre langue. Dans la suite, les descendans de Cham se partagerent, et quelquesuns passerent en Perse; Cham, qui vivait encore, etait a leur tete. Il opera tantde prodiges par ses charmes et ses enchantements, que les Bactriens lui donnerent le nom deZoroastre, c 'estadire, 'astre vivant'; et transporterent a ceux de sa secte le nom honorable de'mages', que les adorateurs du vrai Dieu abandonnerent, des qu 'ils le virent ainsi profane: etc 'est de la qu nous est venu le nom de 'magie'pour signifier le culte du demon.

Cham, ou Zoroastre, fut encore l'inventeur de l'astrologie judiciaire; il regarda les astrescomme autant de divinites, et persuada aux hommes que tout leur destin dependait de leursbonnes ou mauvaises influences. Ainsi Von commenca a leur rendre un culte religieux, qui futl'origine de l'idolatrie. La Chaldee fut le premier theatre de ces egaremens; et alors, 'Chaldeen, astrologue et magicien' etaient trois mots synonymes. "

27) 'Nimrod'. Sv. Augustin('De Civitate Dei',XVI, 3) navodi: "Chus autem genuit Nebroth;hic coepit esse gigans super terram. Hic erat gigans venator contra Dominum Deum. "Vjero-valo se da je Nebroth, odnosno Nimrod, bio drevni majstor magije, dok se u potonja vremenaak vjerovalo da je demon. Tako saznajemo:"Nembroth. Un des esprits que les magiciens con

sultent. Le mardi lui est consacre, et on l'evoque ce jourla: il faut, pour le renvoyer, lui jeter unepierre; ce qui est facile. "Collin de Plancy ('Dictionnaire Infernal',sixieme edition, 1863).


26/450

Vjetije radnje pripadaju drugoj vrsti supersticija koja nosi nazivdivinacija, budui da one izriito zazivaju vraga. A tri su vrste te supersticije: nekromantija, astrologija ili, tonije, astromantija, praznovjernopromatranje zvijezda, te oniromantija.

Sve navedeno iscrpno sam objasnio kako bi itatelj shvatio da se ta

opaka umijea nisu iznenada pojavila na svijetu, ve da su se razvijalapostupno, tijekom dugog razdoblja, i stoga nije bilo suvino naglasitida u Jobovo vrijeme nisu postojale vjetice. Jer, kako su godine prola-zile, kae nam sv. Grgur u svom djeluMoralia, irila se spoznaja Sve-taca, a istodobno se irilo i opako vraje umijee. Prorok Izaija govori:"Zemlja e se ispuniti spoznajom Jahvinom." (11:9) Tako u ovom su-tonu svijeta, kada grijeh posvuda i nadaleko cvate, a milosre vene, vje-tica i njihovih zlodjela ima u obilju.

Budui da Zaratustra bijae posvema predan magijskome umijeu,sam ga je Vrag nadahnuo na prouavanje i promatranje zvijezda. Vra-evi i vjetice od najranijih su dana sklapali ugovor s vragom, i s njimese udruivali u nanoenju zla ovjeanstvu. O tome svjedoi sedmopoglavlje Knjige Izlaska, u kojemu se kazuje kako su faraonovi arob-

njaci uz pomo vraga inili nevjerojatna uda, oponaajui poasti ko-jima je Mojsije udario na Egipat uz pomo dobrih anela.

Na tomu se osniva katoliko uenje da vjetica pri izvoenju zlihradnji, moe suraivati s vragom i da to doista ini. A prigovorima natu tvrdnju moe se ukratko odgovoriti na sljedei nain.

Prije svega, nitko ne porie da odreene nesree i tete, koje stvarno

i vidljivo pogaaju ljude, ivotinje i plodove zemlje i koje esto proiz-laze iz utjecaja zvijezda, jo ee mogu prouzroiti demoni kada im toBog doputa initi. Kako veli sv. Augustin u 4oj knjizi djelaO draviBojoj:"Demoni se mogu sluiti vatrom i zrakom ukoliko im to Bog do-pusti." A komentator primjeuje: "Bog kanjava posredstvom zlih anela."

Navedeno jasno odgovara na svaki prigovor koji se odnosi na Joba,

kao i na sve mogue prigovore naem opisu podrijetla magije u svijetu.to se tie injenice da trula kadulja baena u tekuicu, proizvodineke zle uinke bez pomoi vraga, iako na to moda utjeu i neke zvije-zde, istiemo da nam nije nakana raspravljati o dobrom ili loem utje-caju zvijezda, ve samo o arobnjatvu, i stoga to izlazi iz okvira ovematerije.

to se tie etvrte tvrdnje, neosporno je da se vrag koristi vjeticamakako bi ih unitio. Ali, zakljui li se da ih ne treba kanjavati, jer pred


27/450

stavljaju samo orua koja ne djeluju svojom voljom, ve voljom dje-latne sile, odgovaramo da one pritom uivaju potpunu slobodu, a tostoga to su ljudska orua koja imaju svoju volju, iako su sklopile ugo-

vor s vragom: jer te ene, kako su same priznale a govorim o osuenimi spaljenim enama, koje bijahu prisiljene vriti odmazdu i nanositi zla

i nesree kako bi izbjegle vraje kazne i udarce ipak surauju s vra-gom, jer su s njime vezane onim zavjetom kojim su se prvotno slobodnoi voljno predale njegovoj vlasti.

to se tie onih drugih tvrdnji da neke stare ene, zahvaljujui svojimokultnim umijeima, proizvode udesne i zle uinke bez pomoi vraga,

valja naglasiti da je protivno zdravome razumu izvoditi opi zakljuak iz

samo jednoga suda. Budui da ni na jednome mjestu u Svetom pismu,kako se ini, ne nalazimo takvog primjera, osim ondje gdje se kazujeo arolijama koje bacaju stare ene, ne smijemo zakljuiti da je to uvijeksluaj. Nadalje, tumai tih odlomaka ostavljaju otvorenim pitanje imajuli te arolije ikakva uinka bez uplitanja vraga. Ta opinjavanja ili fascinacije moemo podijeliti u tri vrste. Prvi je sluaj obmanjenosti ula,

koju moda doista moe uzrokovati magija, odnosno vrag svojom moi,doputa li mu to Bog. A ula mogu prosvijetliti dobri aneli. Drugo,opinjavanjem se nekoga moe opsjeniti i zavesti, kao u sluaju kadaapostol govori: "Tko vas zaara?"(Poslanica Galaanima,3:1). Trei

je sluaj kada je neka osoba kadra svojim pogledom zaarati druguosobu28, ime joj moe nauditi.

A upravo su o toj fascinaciji govorili Avicena i AlGazali; spominjeju i sv. Toma (1. dio, 117. pit.). On tvrdi da jedan ovjek snagom svogauma moe izmijeniti um drugoga ovjeka. A ta mo kojom se utjeena drugoga, esto izvire iz oiju, jer u njima moe biti usredotoenaodreena suptilna sila. Oi, naime, upravljaju pogled na neki predmet,ne obraajui pozornost na druge stvari i, premda je vid savreno jasan,

oi e pogledom na neku neistou, kao, primjerice, na enu u danimanjezine mjesenice, privui izvjesnu neistou. O tome govori Aristo-tel u svojem djeluO snu i bdjenju29,pa razjari li se duh nekog ovjeka

28) 'Pogledom zaarati'. U Irskoj se vjerovalo da neke vjetice mogu bacati ini pogledom,a u narodu su se nazivale 'eyebiting witches' ('vjetice ubojita pogleda').

29) 'O snu.' Ovo je jedna od manjih rasprava koja se povezuje s Aristotelovim velikim djelom(Peri psykhes)'O dui',


28/450

zlobom ili srdbom, kako to esto biva u starih ena, tada taj nemiranduh gleda kroz njihove oi, pri emu im je pogled veoma zao i opasan,i esto njime zastrauju djecu njene dobi, koja su iznimno podlonadojmovima. Mogue je da je tomu esto prirodan uzrok koji doputaBog. S druge strane, mogue je da takve zle poglede esto svojom zlo-

bom nadahnjuje vrag, s kojim su stare vjetice sklopile neki preutanugovor. Potom se postavlja pitanje o utjecaju nebeskih tijela, u svezikojega nailazimo tri uobiajene zablude, koje emo razjasniti u nastav-ku, prilikom objanjavanja ostalih pitanja.

to se tie uinaka arobnjatva, smatramo da neki od njih nastaju

uslijed mentalnog utjecaja na druge, a u nekim sluajevima takav utje-caj moe biti dobar, ali ga pobuda ini zlim.etiri su osnovna argumenta kojima pobijamo tvrdnje onih, koji

poriu postojanje vjetica ili magijskih radnji, koje se mogu izvoditiuslijed konjunkcije nekih nebeskih tijela i zvijezda, kao i injenicu daljudska bia mogu zlonamjerno izazivati tetu izraivanjem figura, iz-

govaranjem arolija i pisanjem tajanstvenih znakova. Svi teolozi i filo-zofi se slau da nebeskim tijelima upravljaju neki duhovi. Ali ti duhovinatkriljuju nae umove i due, kao to nebeska tijela natkriljuju drugatijela, i stoga mogu utjecati na ovjekov um i tijelo, navodei ga i usmje-ravajui da izvodi neke ljudske radnje. No, u pokuaju potpunijeg obja-njenja tih stvari, valja nam otkloniti izvjesne potekoe raspravom koja

e nas dovesti blie istini. Prije svega, duhovna bia mogu pretvorititijela u neki drugi prirodan oblik samo posredstvom neke sile. S obzi-rom na to, duevna sila, bez obzira na svoju snagu, ne moe izazvatipromjenu u ovjekovu umu ili naravi. Nadalje, nekoliko je sveuili-ta, osobito Pariko, osudilo sljedeu odredbu: "arobnjak moe pukimpogledom baciti devu u dubok jarak." Naime, iz te odredbe proizlazida se tjelesno bie pokorava nekom duhovnom biu, drugim rijeima,ako ta poslunost rezultira nekom stvarnom promjenom ili preobraz-bom. Ali, apsolutna se pokornost duguje samo Bogu. Imajui te prije-porne toke na umu, lako emo shvatiti zato je fascinacija ili snagapogleda, o emu smo govorili, mogua i u kojem smislu to nije. Naime,nije mogue da ovjek, prirodnom snagom svoga uma, usmjerava ta-kvu silu iz svojih oiju da je kadar, bez sudjelovanja svoga tijela ili neke

druge sile, nauditi tijelu drugoga ovjeka. Niti je mogue da ovjek


29/450

svojom voljom i prirodnom snagom svoga uma, izaziva neku promjenu,usmjeravajui tu silu svojim oima, u cijelosti preobrazi tijelo ovjekana kojega usredotouje pogled, kako mu se prohtije.

S obzirom na to, ovjek ne moe ni na koji od opisanih naina utje-cati na drugoga ovjeka, niti ga moe opiniti, jer ljudski um ne posje-

duje takvu osobitu mo. Dakle, pokuava li se dokazati da neka priro-dna sila moe proizvesti zle uinke, znai tvrditi da je ta prirodna sila

vraja, to je uistinu daleko od istine.Ipak, moemo jo jasnije objasniti tetan uinak pogleda. Naime,

moe se dogoditi da dijete, u koje mukarac ili ena nepomino zure,svojim osjetilom vida i umiljanja, primi neki veoma snaan i izravan

dojam. Takav je dojam esto popraen i tjelesnom promjenom, buduida su oi jedno od najosjetljivijih tjelesnih organa, veoma su podlonetakvim dojmovima. Stoga se moe dogoditi da oi prihvate neki lodojam i promijene dijete na loije, jer oi veoma esto utjeu na misliili pokrete tijela i odraavaju ih. Moe se tako dogoditi, da se neki gnje-

van i zao pogled usredotoen na dijete, toliko utisne u sjeanje i matu

djeteta, da se moe odraziti u njegovu pogledu, iz ega e proizaistvarni uinci. Tako, primjerice, dijete moe izgubiti tek i sposobnostda jede, moe oslabiti i oboljeti. A katkad se dogaa da pogled ovjeka,koji trpi zbog svojih oiju, zaslijepi i oslabi vid ljudi koji ga promatraju,premda je to uglavnom plod njihove mate. Na ovome bismo mjestumogli razmotriti jo nekoliko takvih primjera, ali ih iz razloga jezgro

vitosti neemo dalje iscrpno izlagati.Sve to potvruju komentatori psalma, "Qui timent te videbunt me."30

Velika mo poiva u oima, a takvih sluajeva nalazimo ak i u prirod-nim pojavama. Naime, ovjek e zanijemjeti ako ga vuk ugleda prvi.Nadalje, pogled baziliska koji prvi ugleda ovjeka, koban je, no, ugle-da li ovjek njega prvi, moe ga ubiti. A bazilisk moe usmrtiti ovje-ka svojim pogledom, jer u tome asu osjeti snaan bijes, uslijed kojeganjegovim tijelom pone kolati straan otrov, koji izbacuje oima, ispu-njavajui zrak smrtonosnim otrovom. Tako ovjek udie okuen zrak,koji ga skamenjuje i ubija. Ali, kada ovjek prvi ugleda zvijer, oko sebepostavlja zrcala, a zvijer, ugledavi svoj odraz, izbacuje otrov koji seodbija o zrcala, te ivotinja ugiba. Nije jasno, meutim, zato ni ovjek

30) 'Qui timent.' Psalam 51:8: "Videbunt iusti et timebunt. "


30/450

koji na taj nain ubije baziliska ne umire, pa nam preostaje samo za-kljuiti da je tomu neki skrovit uzrok.

Do sada su naa stajalita bila liena svih predrasuda i uzdravalismo se od donoenja ishitrenih i nepromiljenih sudova, ne odstupa-

jui od nauavanja i pisanja svetaca. Stoga zakljuujemo da je katolika

istina, da vjetice i vrag uvijek zajedno izvode zlodjela koja su predmetove rasprave, te da takve stvari ne mogu initi bez uzajamne pomoi.

O toj smo fascinaciji ve raspravljali. Sada emo se osvrnuti nadrugi sluaj, naime, injenicu da u prisutnosti ubojice iz trupla izbija krv.Vincent iz Beauvaisa u 3. pogl. svog djelaSpeculum naturale,pie da

ubojica snagom svoga uma utjee na ranu koja upija atmosferu proe-tu njegovom nasilnou i mrnjom, a kada se ubojica priblii, krv sepoinje nakupljati i u mlazu izbijati iz trupla. Naime, ini se da se tajzrak (uzduh), koji ubojica stvara i koji ulazi u ranu, u njegovoj prisut-nosti snano uzburkava i giba, a upravo to gibanje izaziva istjecanje krviiz mrtvoga tijela. Neki izjavljuju da je to posljedica nekih drugih uzroka,

te da je izbijanje krvi njezin krik koji se prolama iz zemlje protiv pri-sutnoga ubojice, radi prokletstva prvoga ubojice, Kajina. to se, pak,tie straha koji obuzima osobu koja prolazi pokraj trupla ubijenogaovjeka, premda ne mora biti svjesna blizine mrtvoga tijela, taj je strahpsihiki, utjee na zrak (uzduh) i u umu pobuuje jezu. No, valja na-glasiti da sva ta objanjenja ni na koji nain ne mijenjaju istinu o zlimdjelima koja ine vjetice, jer su sva prirodna i proizlaze iz prirodnihuzroka.

Na treem mjestu, kako smo gore spomenuli, vjetije radnje i obredipripadaju onoj drugoj kategoriji supersticije koja se naziva divinacijom.Tri su vrste te divinacije, premda se isti argument ne moe primijeni-ti na treu, jer arobnjatvo nije svaka divinacija, ve samo ona koja seizvodi izravnim i izriitim zazivanjem vraga; a to se moe initi na ra-zliite naine, nekromantijom, geomantijom, hidromantijom, itd.

Stoga se ta divinacija kojom izvode svoje arolije, valja smatratinajodvratnijim zloinom, iako su je neki pokuali protumaiti s drugoggledita. Takvi tvrde da se vjetice moda jednostavno slue, ili se na-stoje sluiti nama skrivenim i nepoznatim silama prirode: a, slue li seuistinu priroenim moima prirodnih stvari da izazovu prirodni uinak,

tada je to posve doputeno. Ili, pak, zamislimo da se praznovjerno slue


31/450

prirodnim stvarima, primjerice, da zapisuju odreene znakove ili ne-poznata imena sa svrhom da nekoga izlijee, potaknu neije prijateljstvoili ostvare kakav koristan uinak, a ne s ciljem nanoenja tete ili boli.Moe se rei da u takvim sluajevima nema izriitog zazivanja demona.Meutim, takve se arolije uvijek izvode uz preutna zazivanja, te ih se

stoga mora smatrati nedoputenima.Budui da se navedene i mnoge druge sline vradbine mogu svr-stati u treu kategoriju supersticije, naime, u besposleno i beskorisnopromatranje vremena i godinjih doba, taj argument nije bitan u doka-zivanju vjetije hereze. Ali postoje etiri razliite vrste ove supersti-cije: ovjek na temelju takvih promatranja moda eli stei kakve spo-

znaje: ili eli doznati o sretnim i nesretnim danima ili stvarima: ili iz-govara svete rijei i molitve kao arolije, bez obzira na njihovo znaenje:ili, pak, eli izazvati neku blagotvornu tjelesnu promjenu. Sve to sv.Toma iscrpno razmatra u pitanju o doputenosti takvog promatranja,osobito ako se ono izvodi s ciljem zazivanja blagotvorne tjelesne pro-mjene, naime, s ciljem izljeenja ljudi. No, kada vjetice promatrajuvrijeme i godinja doba, neosporno je da takve njihove radnje pripadajudrugoj vrsti supersticije, pa je, barem to se tie vjetica, posve suvinopropitkivati tu treu kategoriju.

Sada emo prijei na etvrtu tvrdnju, jer se na temelju gore spome-nutih promatranja obiavaju izraivati izvjesne karte i slike, koje sesvrstavaju u dvije vrste: astronomske i nekromantske. Nekromantijauvijek ukljuuje izravno i izriito zazivanje demona, jer to umijeepretpostavlja postojanje izriitog ugovora s demonom. Osvrnimo se,stoga, samo na astrologiju. U astrologiji ne postoji ugovor s demonomte, stoga, nema zazivanja, osim ukoliko ne postoji kakvo preutno zazi-vanje, budui da se na astrolokim kartama katkad pojavljuju demonskilikovi i imena. Dalje, nekromantski znakovi se piu pod utjecajem od-reenih zvijezda, kako bi se ponitilo djelovanje i opozicija drugih ne-

beskih tijela. Ti se magini simboli i znakovi esto urezuju na prstene,drago kamenje ili neku drugu dragocjenu kovinu, ali neovisno o zvije-zdama i esto na bilo kakvu tvar, tovie, ak i na bezvrijedne i neistetvari koje izazivaju tetu i bolest, zakopaju li se na odreenim mjestima.No, ovdje raspravljamo o kartama povezanima sa zvijezdama. A nave-dene nekromantske karte i slike nisu povezane s nebeskim tijelima, i

stoga nisu predmet ove rasprave.


32/450

Nadalje, veina tih slika proizalih iz praznovjernih obreda, ne pro-izvodi nikakve uinke, barem to se tie naina njihove izrade, jer ma-terijal od kojih se izrauju doista posjeduje izvjesnu mo, ali ne stogato se izrauju pod utjecajem odreenih zvijezda. Ipak, mnogi smatrajuda je nedoputena i sama uporaba takvih slika. Ali, slike koje izrauju

vjetice nemaju nikakvu prirodnu mo, kao ni materijal od kojeg suoblikovane. No, te slike izrauju prema vrajoj zapovijedi i time se izru-guju Stvoriteljevu djelu, kako bi izazvale Njegov gnjev i navele ga daradi njihovih zlodjela kazni zemlju poastima. Pritom osobito uivajuizraivati takve slike tijekom svetih dana u godini, ime dodatno poja-avaju svoju krivnju.

to se tie pete toke, sv. Grgur govori o snazi milosti, a ne o snaziprirode. Budui da smo svi postali od Boga, kako tvrdi sv. Ivan, zauu-

je li, onda, to sinovi Boji posjeduju izvanredne moi.U svezi posljednje toke istiemo da sama slinost nema nikakva

znaaja, jer dua jedne osobe utjee na njegovo tijelo drukije nego natijelo drugoga. Naime, kako je dua sjedinjena s tijelom, koje je svoje-vrsno tjelesno oblije due, a osjeaji su in tijela, premda zaseban, um

svojom snagom moe promijeniti osjeaj uslijed svake tjelesne pro-mjene, vruine, hladnoe ili kakve druge alteracije (promjene), ak i usluaju same smrti. Ali, tijelo se ne moe promijeniti samo snagom uma,osim ukoliko ne nastupi neka fizika posljedica koja mijenja tijelo.Stoga vjetice ne mogu izazvati tetne posljedice kakvom priroenommoi, ve iskljuivo uz vraju pomo. A sami demoni to mogu initi

samo primjenom fizikih predmeta kao svoga orua, kao to su kosti,kosa, drvo, eljezo i razni drugi takvi predmeti, o emu emo podrobni-je raspravljati na drugome mjestu.

Sada emo, u duhu Bule naeg Presvetog oca, pape, raspravljati opodrijetlu vjetica, i o tome zato su se tijekom posljednjih godina, njiho-va djela meu nama toliko umnoila. Pri tome istiemo da se te radnje

mogu izvoditi stjecajem triju elemenata, naime, vraga, vjetice i pristankaBoga, koji takve stvari doputa. Jer, sv. Augustin kae da je arobnjakaopaina proizala upravo iz neiste veze izmeu ovjeka i vraga. Iztoga se jasno zakljuuje da podrijetlo i irenje ove hereze proizlazi iz teneiste veze, koju injenicu prihvaaju mnogi pisci.

Osobito nam valja primijetiti da se arobnjatvo od svih ostalih he-reza ne razlikuje samo po tome to jasno utvrenim i izriitim, a nesamo preutnim ugovorom sklopljenim s vragom, bogohuli Stvoritelja


33/450

i svim ga silama nastoji profanirati i nanositi zlo Njegovim stvorenjima,dok sve ostale hereze ne sadre takav izriit, tovie, ni preutan ugovors vragom, premda njihove zablude i krivovjerja valja izravno pripisatiOcu svih zabluda i lai. Nadalje, arobnjatvo se od svih drugih tetnihi tajanstvenih umijea razlikuje po tome, to je od svih supersticija

najopakije i najgnusnije, a i svoje ime izvodi iz injenja zla i huljenjaprave vjere.(Maleficae dictae a Maleficiendo, seu a male de fide sentiendo.)

Ukaimo i na injenicu da ovo gnusno i opako umijee iziskuje po-stojanje etiriju uvjeta: najprofanije odreknue katolike vjere ili, barem,poricanje odreenih vjerskih dogmi; predavanje zlu tijelom i duom;

rtvovanje nekrtene djece Sotoni; odavanje najrazliitijim tjelesnimpoudama s inkubima i sukubima i svakojakim neistim uicima.

Dao Bog da se moemo nadati da je sve to neistina i puka mata, ida naa sveta majka Crkva moe biti spaena od te pogubne opaine.

Ali, avaj, sud Apostolske stolice, jedine ljubavnice i uiteljice istine,taj sud, velim, izreen u buli naega Svetog oca, pape, uvjerava nas i

prosvjetljuje da ti zloini i zla bujaju meu nama, pa se ne usuujemouzdrati od njihova istraivanja, ne bismo li ugrozili spasenje svojih dua.Stoga nam valja iscrpno raspravljati o podrijetlu i irenju tih opaina.

A to je uistinu bio mukotrpan posao, iako vjerujemo da e oni koji suproitali ovu knjigu, najtonije i najpaljivije procijeniti svaku pojedi-nost, jer u njoj nee pronai nita protivno zdravome razumu, niti ita

to protuslovi Svetome pismu i predajama otaca.Dvije su pojave danas veoma uobiajene. To je veza izmeu vjetica

i demona, inkuba i sukuba, te strani obredi rtvovanja male djece. Stogaemo se tim stvarima osobito podrobno baviti. Prvo emo raspravljatio tim demonima, potom o vjeticama i njihovim radnjama, a na krajuemo istraiti zato se takve stvari uope doputaju. Dakle, demoni dje-

luju tako to utjeu na ovjekov um i njegovu slobodnu volju, i sklonijisu tjelesno opiti pod utjecajem odreenih zvijezda, jer ini se da je nji-hovo sjeme pogodnije za oplodnju tijekom odreenih razdoblja. Shodnotome, valja nam istraiti zato demoni djeluju tijekom odreenih konjunkcija i koja su to razdoblja.

Tri su glavne toke koje iziskuju objanjenje. Prvo, mogu li te he-retike opaine proiriti svijetom oni, koji se podaju inkubima i suku-bima. Drugo, imaju li njihove radnje izvjesnu nadnaravnu mo kada


34/450

se izvode pod utjecajem odreenih zvijezda. Tree, ire li tu gnusnuherezu oni, koji bogohulno rtvuju djecu Sotoni. A prije nego li krenemorazmatrati treu toku, valja nam rei neto o zvijezdama i njihovuutjecaju na arobnjake radnje.

U svezi prvog pitanja, tri su toke koje trebamo razjasniti.

Prva je openito razmatranje o demonima koji se nazivaju inkubima.Drugo je pitanje mnogo izravnije, jer iziskuje istraivanje o tomekako ti inkubi mogu izvoditi ljudski spolni in.

Tree, takoer posebno pitanje, razmatra kako se vjetice povezuju stim demonima i s njima spolno ope.

PITANJE III.

Mogu li inkubi i sukubi stvarati djecu.

Isprva se uistinu moe initi kako nije sukladna katolikoj vjeri tvrd-nja da demoni, odnosno inkubi31i sukubi, mogu stvarati djecu: jer,

sam je Bog, prije nego li je grijeh siao na zemlju, uinio da se ljudi

raaju, tako to je stvorio enu iz rebra mukarca da mu bude ivotnadruica: "I ree im: 'Plodite se, i mnoite'" (Knjiga Postanka, 1:28).

A ovjek, nadahnut od Boga, ree: "I bit e njih dvoje jedno tijelo"(Postanak, 2:24). I kada se grijeh spustio na zemlju, Bog je rekao Noi:"Plodite se, i mnoite!" (Postanak, 9:1) A Krist je potvrdio tu zajed-nicu i u doba Novoga saveza: "Zar niste itali: 'Stvoritelj od poetka

muko i ensko stvori ih'?" (Evaneljepo Mateju, 19:4) Iz toga, dakle,jasno proizlazi da ovjek ne moe biti stvoren ni na koji drugi nain.

No, moe se tvrditi da demoni sudjeluju u tom stvaranju, no ne kaoprimaran, ve sporedan i neprirodan uzrok, budui da se upliu u procesprirodnog sparivanja i oplodnje, uzimajui i prenosei ljudsko sjeme.

Prigovor.Vrag taj in moe izvoditi u svakom ivotnom stanju, nai-me, u braku kao i izvan njega, ili, pak, u samo jednom stanju. U prvomega stanju ne moe izvoditi, jer bi tada vraje djelo bilo snanije oddjela Boga, koji je ustanovio i potvrdio to sveto stanje istoe i braka.Niti ga moe izvoditi u kojemu drugom stanju: jer nigdje u Svetome

31) 'Inkubi'. Radi opsenije rasprave o ovoj materiji, vidi: Sinistrari, 'Demoniality', popra-eno mojim komentarima i glosama. (Fortune Press, 1927.)


35/450

pismu ne pie da djeca mogu biti stvorena u jednome, a ne u drugomestanju.

Nadalje, samo ivo bie moe zaeti dijete, a demoni ne mogu uda-hnuti ivot tijelima koja poprimaju, jer ivot izvire iz due, a in stva-

ranja je in tjelesnih organa. Stoga na taj nain poprimljena tijela nemogu ni stvarati, ni raati iva bia.Prigovor.Kao to ni djelovanja anela, dobrih ili zlih, nisu suvina

i beskorisna, tako nita suvino i beskorisno ne postoji ni u prirodi.Ali, vrag svojom priroenom moi, koja daleko nadmauje ljudskutjelesnu mo, moe izvoditi sve duhovne radnje, iznova i iznova, iakoih ovjek moda ne moe razabrati. Tako je kadar izvoditi i ovu radnju,

jer ovjek ne moe razabrati kada je izvodi vrag. Jer, sva su tjelesna imaterijalna bia nia od istih i duhovnih inteligencija. Ali, aneli,dobri ili zli, ista su i duhovna bia. Stoga mogu upravljati sebi niim

biima. I stoga vrag moe po volji skupljati i upotrebljavati ljudsko sjemesadrano u tijelu.

Ali, skupljanje sjemena jedne osobe i njegovo prenoenje u drugu,

pretpostavlja izvjesna gibanja. Demoni, meutim, ne mogu premjetatitijela. To se potvruje sljedeim argumentom. Dua je, kao i vrag, istaduhovna esencija (bit): ali, dua ne moe pokretati tijelo, osim ako tonije tijelo u kojemu poiva i kojemu daje ivot: jer, unitenjem nekogtjelesnog organa, ono umire i postaje nepokretno. Stoga demoni mogupremjetati samo ono tijelo kojemu daju ivot. Meutim, pokazali smo,

a to je injenica, da demoni ne daju ivot i stoga ne mogu prenositiljudsko sjeme, naime, s mjesta na mjesto, iz tijela u tijelo.

Nadalje, svaka se radnja, osobito in oplodnje, izvodi dodirom. No,ini se nemoguim da bi izmeu demona i ljudskih tijela moglo bitiikakva dodira, jer s njima ne ostvaruje nikakav stvaran dodir. Stoga nemoe unijeti sjeme u ljudsko tijelo, a kako to iziskuje odreenu tjele-

snu radnju, ini se da je vrag ne moe izvriti.Osim toga, demoni nemaju mo pokretanja onih tijela koja su im,prema sustavu prirode, mnogo blia kao, primjerice, nebeska tijela, te,stoga, ne mogu pokretati tijela koja su od njih udaljenija i razliitija.Prva je premisa dokazana, budui da su sila koja pokree i kretanje isto,kako tvrdi Aristotel u svojoj Fizici. Iz toga, dakle, slijedi da demonikoji pokreu nebeska tijela moraju poivati na nebu, to smatramo ne-tonim, a to je i stajalite platonista.


36/450

Nadalje, sv. Augustin(O trojstvu,III) kae da demoni doista skupljajuljudsko sjeme, kojim potom proizvode tjelesne uinke: no kako je tonemogue initi bez nekog gibanja, demoni mogu prenositi sjeme kojesu skupili i unositi ga u tijela drugih. Kako pie Walafrid Strabo usvom komentaruKnjige Izlaska,7:11: 'Zovne faraon mudrace i vraare':

Demoni diljem zemlje skupljaju svakojako sjemenje, kojim potom pro-izvode najrazliitije vrste. Vidi i glosu uz taj odlomak. A, glosa uz 6.odlomak Knjige Postanka: "Opaze sinovi Boji da su keri ljudskepristale", sadri dva komentara. Prvo, pod 'sinovima Bojim' razumi-

jevaju se potomci etovi, a pod 'kerima ljudskim' keri Kajinove.Drugo, Nefilim (divovi, op. prev.) nisu stvorili ljudi nekom nevjerojat-

nom radnjom, ve demoni koji su sramotno opili sa smrtnicama. UBibliji pie: "Na zemlji su bili Nefili". Nadalje, tijela mukaraca, ali iena, ak i nakon Potopa bijahu iznimno lijepa.

Odgovor. Mnogo smo toga o vrajoj moi i njegovu djelovanju uizvoenju arobnjakih uinaka izostavili iz razloga jezgrovitosti; jer,poboni itatelj to moe prihvatiti kao dokazanu istinu ili se moe upu-

titi, eli li to ispitati, na drugu knjiguSentencija,5, gdje je svaka tokadetaljno razjanjena. Ondje e vidjeti da demoni sva svoja djela vresvjesno i voljno, jer njihova se narav nije promijenila. Vidi to o tomepie Dionizije32 u etvrtom poglavlju svoga djela. Njihova je naravostala netaknuta i nadasve veliajna, premda je ne mogu upotrebljavatiu dobre svrhe.

A itatelj e uvidjeti da natkriljuju svojom inteligencijom, naime,suptilnou svoje naravi, dugovjekog iskustva, te moi razotkrivanja

viih duhova. Potom e uvidjeti da demoni mogu pod utjecajem zvije-zda spoznati osnovne znaajke ljudske naravi, i tako otkriti da su neki

32) 'Dionizije'. Niz uvenih spisa pripisivalo se sv. Dioniziju Areopagitu (Djela apostolska,

17:34), koji se u legendi poistovjeivao i s galskim muenikom, prvim parikim biskupom.Sami tekstovi tvore zbirku od etiri rasprave i deset pisama, koja se nalazi u: Migne, 'PatresGraeci', III. Rasprave su openito poznate pod njihovim latinskim naslovima, 'De Divinisnominibus'; 'Caelestis hierarchia'; 'Ecclesiastica hierarchia'; 'Theologia mystica'. U sred-njemu vijeku, glavni je izvor znanja o Dioniziju i njegovu nauku, nedvojbeno bio latinski pri-

jevod Scotusa Eriugena, sastavljen oko 858. Postoji i obilje komentara mnogih velikih pisaca,kao to su Hugo iz SaintVictora, Blaeni Albert Veliki, sv. Toma i Dionizije Kartuzijanac. Svecii skolastici su prihvatili djela Dionizija Areopagita, kao i poistovjeivanje toga pisca sa sv.

Dionizijem, te nam, stoga, moda valja slijediti njihov primjer bez suvinih neobinih pitanja iirelevantnih rasprava.


37/450

skloniji arobnjatvu od drugih, te da takve ljude napastuju poglavitoradi izvrenja takvih djela.

A to se tie njihove volje, itatelj e otkriti da ona nepromjenjivonaginje zlu, i da demoni neprestano grijee oholou, zaviu i pohlepom,te da im Bog, radi svoje slave, doputa da djeluju protiv Njegove volje.

Uvidjet e, dalje, kako, zahvaljujui tim dvama svojstvima intelekta ivolje, demoni ine udesa, pa na zemlji ne postoji nita to se s njimamoe usporediti:Job,41: "Nita slino na zemlji ne postoji i niti je tkotako neustraiv." No, glosa na ovome mjestu kae: "Premda je neu-straiv, pokoren je zaslugama svetaca."

Dalje e uvidjeti da vrag poznaje misli naeg srca; da moe temeljito

i katastrofalno preobraziti tijela uz pomo neke sile; da moe premjetatitijela i gotovo nepojmljivo mijenjati vanjska i unutarnja osjetila; i da mo-e, iako posredno, utjecati na ovjekov razum i volju.

Premda je sve navedeno predmet ovog naeg istraivanja, elja namje da iz toga izvedemo neki zakljuak o naravi demona i potom nastavimoosnovnu raspravu.

Teolozi su demonima pripisivali izvjesna svojstva, pa su tako tvrdilida su neisti duhovi, iako takvi nisu po svojoj naravi. Jer, kako tvrdiDionizije, oni posjeduju neku priroenu mahnitost, fanatinu pohotu,neobuzdanu hirovitost, o emu svjedoe njihovi duhovni grijesi oho-losti, zavisti i gnjeva. Iz toga su razloga oni neprijatelji ljudskoga roda:razumni su, no umuju bez rijei; suptilni u svojoj opakosti, ude nanositizlo; vjeno domiljati u novim obmanama, ljudima preobraavaju mozapaanja i zagauju osjeaje, smuuju budne, a u snovima uznemirujuusnule; donose bolesti, podiu oluje, preruavaju se u anele svjetlosti,uvijek i posvuda oko sebe sijui zlo; odvraaju vjetice od Boga, navo-dei ih da im odaju poast, te na taj nain izvode arolije; tee zavladatidobrima, i svim ih svojim silama napastovati; odabranima su iskuenjei uvijek budno iekuju as kada e unititi ljudski rod.