Sadržaj
Uvod.......................................................................................................................................1
1. Istorijski razvoj rukometa...................................................................................................2
2. Pravila i osobine rukometa................................................................................................6
3. Uticaj rukometa na decu.....................................................................................................7
3.1. Ravnomeran telesni razvoj..................................................................................7
3.2. Podjednak razvoj svih motoričkih sposobnosti...................................................8
3.3.Svestran razvoj funkcionalnih sposobnosti..........................................................8
3.4. Angažiranje mentalnog potencijala.....................................................................9
3.5. Uticaj na razvoj pozitivnih emocija i psihološku stabilnost................................9
3.6. Sociološka adaptacija..........................................................................................9
4. Osnovne osobine rukometa..............................................................................................10
Zaključak..............................................................................................................................12
Literatura..............................................................................................................................13
Uvod
Menadžment u sportu je nastao kao potreba profesionalnih sportskih organizacija.
Kako jedna sportska organizacija postiže svoje ciljeve, koji resursi su neophodni da bi se ti
ciljevi postigli i kako se resursi pravilno raspoređuju, zadatak je menadžmenta te
organizacije.
Sportski menadžment kao veština i zanatsko/ empirijsko, nestrukturirano iskustvo
talentovanih menadžera, pojedinih sportista, timova i klubova nastalo je sa pojavom prvih
profesionalnih sportskih organizacija. Pojava sistemskog naučnog znanja o sportskom
menadžmentu vezuje se sa: rastom profesionalizacije sporta i njegovog podređivanja
zakonitostima tržišne/ uslužne ekonomije, i nastankom nauke menadžmenta, prvo u
profitnom sektoru korporativnog biznisa a, potom i njenim širenjem na sektor neprofitnih
javnih i privatnih delatnosti.
1
1. Istorijski razvoj rukometa1
Smatra se da je postojbina rukometa Danska, gde je krajem XIX veka, u
gimnastičkoj školi u Oldrupu bila popularizirana igra handball (rukomet). Godine 1898.
učitelj gimnastike Holger Nielsen u svoj nastavni program je uvrstio haandbold, igru sličnu
današnjem dvoranskom rukometu. Bila je to igra s loptom u kojoj je učestvovalo 14 igrača
podeljenih u dva tima (golman i 6 igrača). Igra je bila vrlo slična savremenom rukometu s
igralištem veličine 45×30 m. Dimenzije gola bile su 3×2 m, a golmanov prostor 4x7 m.
Igra je već tada bila odlično prihvaćena pa je javne nastupe pratilo tri do četiri hiljade
gledalaca. Godine 1906. u Oldrup školi objavljena su prva pravila igre u publikaciji
„Wejdlenndling handball”.
Nemci tvrde da je njihova zemlja kolevka rukometa. Klaudira, autor knjige „Das
handball Spiel” koja je izdata 1941. u Lajpcigu, tvrdi da rukomet potiče od nemačkih igara
„köngsbersball” i „raffball” koje su kasnije promenile ime u „torball” čiji je izumitelj
Konrad Korc (1846–1911). Igra „raffball”, slična velikom rukometu, prvi put je prikazana
1891. u Braunšvigu u Nemačkoj. Ime igre govori da se radilo o sportskoj igri loptom, koju
je trebalo ubaciti u vrata (gol).
„Torball” je igran na igralištu veličine 40x20 m. Golovi su bili 2.5x2 m,a ispred
njih golmanov prostor od 4 m. Veliki broj, istraživača i istoričara sporta tvrdi da rukomet
ima dužu tradiciju. Prema nekim podacima počeci rukometa datiraju iz stare Grčke pod
imenom „episkirs”, a u starom Rimu slična igra je igrana pod imenom „harpaston”. Čak i
Homer u svojoj „Odiseji” opisuje igračku igru pod nazivom „uranija” koja je, po ideji i
obliku, vrlo slična rukometu. Od 1170. do 1230, Valter von der Vogelveide pevao je lirske
balade o „igri hvatanja lopte”, preteči današnjeg rukometa.
Iz Danske rukomet se širi u skandinavske zemlje. Švedski učitelj Valden 1912.
izdaje zbirku pravila „Igre u prirodi” u kojoj je objavio pravila igre koja su slična
današnjem rukometu. Zbog specifičnosti klimatskih uslova, ovaj sport je u Švedskoj
pretežno igran u dvoranama pa je često nazivan i „dvoranskim”.
U Nemačkoj rukomet „torball”, kao sport za žene, razvija se zahvaljujući Maksu
Heiseru, nastavniku iz Berlina. Veliki propagator rukometa dr. Karl Šhelenc, nastavnik
fizičkog obrazovanja na nemačkoj Akademiji za fizičko obrazovanje i sport, populariše
1 http://www.rknbgd.rs/istorijat_rukometa.html
2
veliki rukomet. Dimenzije igrališta su se povećale na 80x40 m, a dimenzije gola na 5x2,10
m.
Karl Šhelenc, Max Heiser i Erik Konig su 1917. izdali i prva pravila velikog
rukometa. Godine 1920. rukomet je u Nemačkoj uveden u školske programe. Već 1921. u
Hanoveru su odigrane i prve rukometne utakmice, pobednik kod muških bio je TS 1862 -
Špandau, a kod žena DTV Bril.
U razvoju rukometa značajnu ulogu je odigrala i Češka. To je ustvari treća zemlja
koja tvrdi da je postojbina rukometa. U njoj se 1892. pojavljuje igra „hazena” (haziti na
češkom jeziku znači baciti) slična rukometu, koju su oduševljeno prihvatili članovi
školskih društava. Osnovna zamisao prof. Antona Krišofa, nastavnika gimnastike iz Praga,
bila je da se pronađe sportska igra za žensku omladinu, kao prtivteža fudbalu.
Vladimir Karas objavljuje 1905. pravila u časopisu „Uahova telesna”, a A. Krišof
ih usavršava i objavljuje 1906. Uzor za formiranje pravila bila su pravila igre „Cilova”. U
igri je učestvovalo po sedam igračica. Prva pravila su dozvoljavala da u jednom timu
zajedno nastupaju muškarci i žene. Igralište, je bilo dugo 48 do 51 m i podeljeno u tri
polja. Dva su bila 16 m, a središnji 16 do 19 m i širine 30 do 34 m. Gol je bio širine 2 m i
visine 2,40 m. Stative su bile kvadratnog preseka 8 do 10 cm. Ispred gola je bio golmanski
prostor poluprečnika 6m. Lopta je bila obima 62-68 cm, težine 300-350 gr. Zbog velike
popularnosti Olimpijski odbor Češke je ovu igru 1911. uvrstio u program čeških
predolimpijskih igara.
U Irskoj je postojala irska „hazena” koju je jedan igrač preneo u SAD gde se ona
dalje razvijala, tako da je 1919. u Los Anđelesu održano prvo prvenstvo SAD-a. U
Ukrajini se od 1910, takođe, igrala igra slična današnjem rukometu. U prvo vreme u svetu
popularniji je bio veliki rukomet. Prva međunarodna rukometna utakmica u velikom
rukometu odigrana je 1925. u mestu Hale u Nemačkoj između reprezentacija Austrije i
Nemačke (6:3). Iste godine održan je i susret reprezentacija Nemačke i Belgije (12:2). Prvi
međunarodni susret ženski reprezentacija održan je 1930. u Pragu između Austrije i
Nemačke (5:4).
Na VIII kongresu Međunarodne atletske federacije, održanom 1926. u Hagu,
izabrana je komisija sa zadatkom rukovođenja međunarodnim rukometnim sportom i
sistematiziranjem pravila raznih sportova loptom. Godine 1927. ustanovljena su
međunarodna pravila rukometne igre. Za vreme održavanja Olimpijskih igara u
Amsterdamu 1928. organizovan je prikaz rukometa i održana Osnivačka skupština
Međunarodne amaterske rukometne federacije (IAHF).
3
Međunarodni olimpijski komitet je, zemlji domaćinu Nemačkoj, u kojoj je veliki
rukomet bio izuzetno popularan, dozvolio da na olimpijskom programu bude novi sport i
Nemci su izabrali veliki rukomet koji je uvršten u program XI olimpijskih igara u Berlinu
1936.
Bile su to jedine olimpijske igre na kojima se igrao veliki rukomet. U završnici je
učestovalo šest reprezentacija (SAD, Rumunija, Mađarska, Švajcarska, Austrija i
Nemačka). U finalnoj utakmici na olimpijskom stadionu u Berlinu, pred više od 100.000
gledalaca, Nemačka je pobedila Austriju rezultatom 10:6 (5:3). Trećeplasirana ekipa bila je
Švajcarska. Ipak rukomet je nakon toga nestao iz olimpijskog programa narednih 36
godina, izuzev demonstrationog prikazivanja na XV olimpijskim igrama u Helsinkiju
1952.
Na Prvom svetskom prvenstvu u velikom rukometu 1938. godine u Nemačkoj,
učestovalo je deset reprezentacija (Luksemburg, Holandija, Danska, Poljska,
Čehoslovačka, Rumunija, Švedska, Mađarska, Švajcarska, Nemačka). Svetski prvak
postala je reprezentacija Nemačke, druga je Švajcarska, a treća Mađarska. Iste godine na
istom mestu održano je i prvo svetsko prvenstvo u malom rukometu. Učestvovale su četiri
reprezentacije (Nemačka, Austrija, Švedska i Danska), a prvo mesto su osvojili domaćini,
drugo Austrijanci, a treće Šveđani.
Osnivački kongres Svetske rukometne federacije (IHF) održan je u Danskoj 11. jula
1946, na kojem je ovoj organizaciji pristupilo 159 članova. Godine 2008. IHF broji 167
članova, 19 miliona registrovanih igrača i 795 hiljada timova.
Prvo svetsko prvenstvo u velikom rukometu za žene održano je u Mađarskoj, 1949.
godine. Pobednik je reprezentacija domaćina, drugoplasirana Austrija, a treća
Čehoslovačka. Prvo svetsko prvenstvo u malom rukometu za žene održano je 1957. u
Jugoslaviji. Učestvovalo je šest reprezentacija (Danska, Austrija, Rumunija, Čehoslovačka,
Mađarska, Švedska). Zlato je osvojila Čehoslovačka, srebro Mađarska, a bronzu
Jugoslavija.
Veliki i mali rukomet igraju uporedo sa velikim uspehom, ali je mali potisnuo
veliki, čije je poslednje Svetsko prvenstvo za rukometaše odigrano 1966. u Austriji na
kojem je trijumfovala Zapadna Nemačka, a za rukometašice 1960. u Holandiji, na kojem je
trijumfovala Rumunija.
Prva evropsko klupsko takmičenje za rukometaše – Liga prvaka odigrano je u
sezoni 1956/1957 a evropski prvak je postao češki Prag. Godine 1960. stratovala je i Liga
prvaka za rukometašice u kojem je trijumfovala rumunska Štinca.
4
Godine 1972. u Minhenu na XX olimpijskim igrama prvi put se u programu
najveće sportske smotre našao i mali rukomet. Takmičili su se samo muškarci, učestvovalo
je 16 reprezentacija a trijumfovala je Jugoslavija. Drugo mesto je pripalo Čehoslovačkoj, a
treće Rumuniji. Četiri godine kasnije na XXI olimpijskim igrama u Montrealu prvi put su
se takmičile u rukometašice. Prvo olimpijsko zlato osvojio je SSSR, srebro Istočna
Nemačka, a bronzu Mađarska.
U sezoni 1976/1977 počelo je da se igra i drugo evropsko klupsko takmičenje –
Kup kupova. Prvi su startovali muškarci a prvi pobednik je posao španski Granjoljers.
Žene su u Kupu kupova počele da se takmiče godinu dana kasnije u odnosu na muškarce tj.
u sezoni 1977/1978. Prve pobednice Kupa kupova bile su rukometašice Berlina iz tadašnje
Istočne Nemačke.
Prva juniorska svetska prvenstva održana su 1977. Rukometaši su se takmičili su
Švedskoj a svetski prvak je postao SSSR. Domaćin rukometašicama bila je Rumunija, a
zlato je osvojila tadašnja Jugoslavija. U sezoni 1982/1983 prvi put se igra i treće evropsko
klupsko takmičenje – Kup EHF. Prvi pobednik kod muškaraca je postao nemački
Gumerzbah, a kod rukometašica Trešnjevka iz tadašnje Jugoslavije.
Evropska rukometna federacija (EHF) osnovana je 25. novembra 1991. u Beču i
ova organizacija danas ima 49 članova. Tri godine kasnije održana su prva evropska
prvenstva. Domaćin rukometašima bila je Portugalija. Zlato su osvojili Šveđani, srebro
Rusi, a bronzu Hrvati. Rukometašice su se na prvom evropskom prvenstvu 1994. borile u
Nemačkoj. Prvi evropski prvak postala je Danska, viceprvak Nemačka, a bronzu je
osvojila Norveška.
5
2. Pravila i osobine rukometa2
Dimenzije rukometnog terena su dužina 40 metara, a širina 20 m. Tereni su
uglavnom u natkrivenim prostorima ili dvoranama, a podloga je tradicionalno bio
drveni parket, dok se danas koriste umetni materijali od tvrde gume. Postoje i spoljašnji
tereni, uglavnom od betona ili asfalta, ali se oni uglavnom ne koriste za takmičenja
najvišeg nivoa zbog opasnosti od padova i povreda igrača. Na terenu se nalaze linije koje
određuju pojedine delove terena. Na sredini terena se nalazi linija koja odvaja teren na dve
polovine. Na suprotnim stranama terena, i to na na kraćim stranicama, nalazi se po jedan
gol, koji je 2 m visok i 3 m širok. U golu je razapeta mreža. Ispred svakog gola nalazi se
polukružni prostor, na prosečnoj udaljenosti 6 m od gola, označen punom linijom. Taj
prostor od 6 m na terenu osim što je označen linijom često i oboji drugom bojom,
različitom od boje ostatka terena. Na 9 m od gola nalazi se isprekidana polukružna linija
tzv. deveterca. Ispred gola na udaljenosti 7 m nalazi se kratka ravna linija koja označava
mesto izvođenja kaznenog udarca, tzv. sedmerca.
Rukometna lopta je takve veličine da je prosečni igrač može držati u jednoj ruci
prstima, sa dlanomprema dole, iako naravno sme loptu držati i sa obe ruke. Standardno se
kao materijal izrade koristikoža, iako ima i lopti od veštačkih materijala.
Cilj igre je loptom pogoditi gol, tj. postići pogodak. Igra se po dva poluvremena od
po 30 minuta, i ekipa koja postigne više golova je pobednik. Igrači smeju rukama
dodirivati loptu i dodavati se međusobno, kao i šutirati prema golu. Svaki igrač sme
napraviti do tri koraka držeći loptu u ruci, dok za svaki sledeći korak mora loptu voditi
odbijajući je od poda, ili je mora dodati saigraču.
Svi igrači se slobodno kreću po celom terenu, osim u prostoru 6 m ispred oba gola.
U tom prostoru sme stajati samo po jedan član odbrambene ekipe koji se naziva golma.
Ostali igrači smeju iznad prostora od 6 m pokušati uhvatiti ili dodati loptu samo u skoku,
dakle za vreme leta.
Dve osnovne faze igre za svaku ekipu su faza napada i faza odbrane. U fazi napada
igrači najčešće koriste formaciju s dva bočna igrača (levo i desno krilo), tri spoljna igrača
(levi spoljni, srednji spoljni i desni spoljni) te pivot ili centar. U odbrani se koristi nekoliko
različitih varijanti, koje označavaju način postavljanja tj formacije odbrambenih igrača
ispred svog prostora od 6 m. Tako se na primer koriste odbrana 6-0 (šesti igrača u ravni
2 http://wapedia.mobi/sr/Рукомет
6
ispred crte od 6 m), zatim 5-1 (pet igrača u liniji te jedan ispred njih koji pokušava ometati
organizatora igre protivničke ekipe), zatim 4-2 a ređe se koristi i formacija 3-2-1. Ekipa u
napadu će zavisno o formaciji odbrane pokušati naći način da dođu što bliže golu u što
povoljniju poziciju za šut na gol.
Odbrambeni igrači smeju do određene mere ometati napadače u pokušaju
dodavanja lopte ili šuta na gol. Ukoliko pri tome koriste udarce ili grubo povlačenje
protivnika jedan od dvojice sudija će dosuditi prekršaj. Za izrazito grube prekršaje može se
dobiti kazna žutog ili crvenog kartona, isključenja na dve minute ili trajnog isključenja iz
igre. Kod isključenja na dve minute ekipa nema pravo zamene isključenog igrača za vreme
trajanja kazne. Prekršaj se izvodi s mesta gdje je napravljen osim u dva slučaja:
ukoliko je prekršaj napravljen u zoni deveterca a pri tom nije bilo izrazite prilike
za postizanje gola, dosuđuje se tzv. deveterac, koji se izvodi s isprekidane linije
deveterca sa mesta najbližeg prekršaju
ukoliko je prekršaj bio u zoni oko 6 m i to u trenutku izrazite šanse za postizanje
pogotka (već upućen šut ili igraču koji je slobodan u izglednoj poziciji za šut na
gol) dosuđuje se kazneni udarac sedmerac. Kod izvođenja sedmerca svi
odbrambeni igrači moraju stajati iza prostora deveterca, a jedan napadač upućuje
direktan udarac na gol s pozicije sedam metara.
Rukomet se danas igra u muškoj i ženskoj konkurenciji, u različitim starosnim
grupama. Rukomet je i standardni olimpijski sport, U programu je neprekidno
od Olimpijskih igara u Minhenu 1972. godine do danas.
3. Uticaj rukometa na decu3
3.1. Ravnomeran telesni razvoj
Rukomet je sportska igra koja osigurava svestran telesni razvoj jer podjednako
uteče na sve velike mišićne skupine. Kineziološka raznovrsnost i veliki broj različitih
kretnih struktura zahteva podjednak angažman svih dijelova tela što osigurava ravnomeran
razvoj svih mišića tela, kako ruku i nogu, tako i trupa. Stoga je s gledišta biološkog rasta
i razvoja rukomet upravo idealan sport za mlađe grupe jer ne zapostavlja ni jednu
topološku regiju tela, a isto tako dominantno ne unapređuje ni jednu mišićnu grupu na
3 http://balic-metlicic.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=31&Itemid=37
7
uštrb ostalih. Raznim kretanjima i skokovima razvija se muskulatura nogu, a izbačajima i
raznim obrambenim kontaktnim delovanjima mišići ruku, ramenog pojasa i trupa.
3.2. Podjednak razvoj svih motoričkih sposobnosti
Takođe rukomet je sportska igra čiji kineziološki profil zahteva široku lepezu
različitih motoričkih sposobnosti. Nema ni jedne motoričke osobine koja je irelevantna za
rukomet i na koju rukomet kao kineziološka aktivnost ne vrši pozitivan utecaj. Stalno
kretanje, ograničeni prostor, iznenadne situacije, ometanje protivnika, nedostatak vremena
zahtevaju brzinu, snagu, koordinaciju i agilnost, ali isto tako i fleksibilnost, preciznost ili
ravnotežu. Brzina je dominantna odrednica kretanja sa i bez lopte, agilnost je važna zbog
učestalog uspostavljanja, zaustavljanja i promjene smera kretanja, koordinacija zbog
manipulacije loptom u kretanju, snaga kod odraza, izbačaja i duela s protivnikom,
fleksibilnost i preciznost kod udarca, a ravnoteža kod izvođenja varki. Rukomet stoga
proizvodi raznovrsne motoričke podražaje i u velikoj meri unapređuje celokupni motorički
potencijal.
3.3.Svestran razvoj funkcionalnih sposobnosti
Raznovrsnost cikličkih i acikličkih pokreta, specifični ritam utakmice, trajanje
aktivnosti i veličina igrališta zahtevaju od igrača različite vidove funkcionalnih
sposobnosti. Jedan se dio aktivnosti na utakmkici manjeg i umerenog intenziteta odvija u
aerobnim uvjetima, ali isto tako dugotrajne visokointenzivne aktivnosti (poput učestalih
protivnapada i sprečavanja protunapada) odvijaju se u anaerobnim laktatnim uslovima
glikolitičke razgradnje. Najveći se dio rukometne aktivnosti ipak odvija u alaktatnim
anerobnim uvjetima kreatin-fosfatne reakcije jer u ovoj igri prevladavaju kratkotrajne
visokointenzivne aktivnosti u trajanju od nekoliko sekundi. Stoga rukometna igra podstiče
i kod dece razvija široku paletu fonkcionalnih sposobnosti.
8
3.4. Angažiranje mentalnog potencijala
Ni mentalne aktivnosti nisu zanemarene u rukometu. Angažman umnog potencijala
posebno je naglašen u fazi intenzivnog motoričkog učenja, savladavanja pravila igre, te u
taktičkoj pripremi. Savladavanje taktičkih zamisli, raznih akcija i kombinacija zahteva
maksimalnu koncentraciju i potpuni umni angažman. Kod brojnih taktičkih vežbi nerijetko
treba detaljno upamtiti shemu i redosljed kretanja lopte i igrača. Uz to situacijske vježbe, a
naročito brojne situacije na utakmici u kojima dolazi do sučelljavanja većeg broja igrača
zahteva pojačani kognitivni angažman naročito u vidu anticipacije, prostorno-vremenskog
snalaženja, brzine percepcije, odlučivanja i izbora optimalnog motoričkog rešenja.
3.5. Uticaj na razvoj pozitivnih emocija i psihološku stabilnost
Rukometna igra u znatnoj meri podstiče pozitivne emocije i pospešuje psihološku
stabilnost. Naglašena suradnja među igračima, stalno situacijsko sučeljavanje i brojni
telesni kontakti pozitivno pridonose smanjenju anksioznosti kod dece. Dinamičnost i
stalno kretanje ublažuju i kanališu preteranu inpulsivnost i agresivnost, saradnja igrača
usmerena ka zajedničkom cilju podstiče ekstravertiranost i smanjuje psihotične vidove
ponašanja. Visoko zahtevne i emocionalno napete situacije kojima rukometna igra obiluje,
posebno u završnici utakmice kada su naglašene rezultatske tenzije i pritisci iz okoline,
pospješuju psihološku stabilnost, emocionalnu uravnoteženost i sposobnost rasuđivanja u
uslovima stresa.
3.6. Sociološka adaptacija
U rukometnoj igri su akteri usmereni na zajedništvo i međusobnu saradnju, a to
podrazumeva i odgovarajuću socijalnu odgovornost prema sportskoj grupi. Svaka se
greška odražava na celu ekipu, ali isto tako svaka se pojedinačna greška može ublažiti
pojačaninim angažmanom ostatka ekipe. Stoga se deca u rukometu navikavaju na
međusobnu ispomoć, brže se socijalizuju, društvenija su i lakše prihvataju pravila i
zajednički cilj. Isto tako u okviru zajedničkih delovanja postoji prostor i potreba za
samostalnim kreativnim doprinosom svakog pojedinca ukoliko je on usmeren ka
zajedničkom cilju. Takvi se pojedinačni pokušaji s odobravanjem prihvataju za razliku od
9
sebičnih samoinicijativnih delovanja pojedinih igrača isključivo usmerenih ka
samoisticanju.
4. Osnovne osobine rukometa
Rukomet je jedna od najpopularnijih i najrasprostranjenijih sportskih igara s loptom
koja se igra na svim kontinentima. Osnovne osobine rukometa su sledeće:
Ova igra ima jasno i jednostavno definisan cilj, a to je postizanje što većeg, a
primanje što manjeg broja zgoditaka. Pogodak se postiže bacanjem lopte u gol i predstavlja
rezultantu svih prethodnih delovanja ekipe u odbrani i napadu.
Rukomet kao retko koja druga sportska igra sadrži sve prirodne oblike kretanja
poput trčanja, skokova, padova, kotrljanja ili bacanja. Svi ovi prirodni oblici kretanja
ravnomerno su zastupljeni i učestalo se primenjuju u okviru odbrambenih i napadačkih
kretnji.
Rukomet spada u red polistrukturalnih sportskih aktivnosti u kojoj su podjednako
zastupljene ciklične i acikličke kretnje. Ciklične kretnje odnose se na kretanja igrača koji
se manifestuju različitim načinom, ritmom i intezitetom izvođenja i koji se često prekidaju
ili narušavaju brojnim acikličnim sadržajima poput bacanja, skokova i slično. S obzirom na
bogatstvo i različitost kinetičkih aktivnosti rukomet predstavlja jednu od najsloženijih
sportskih igara.
Rukometna igra karakteristična je po naglašenom situacijskom sučeljavanju
suprostavljenih ekipa, koje se manifestuje učestalim kontaktima između napadačkih i
odbrambenih igrača. Napadači koji se nalaze u posedu lopte nastoje u međusobnoj
saradnji da proizvedu takve situacije iz kojih je najlakše dobiti krajni cilj igre, a to je
postizanje gola. Ekipi koja je u posedu lopte suprotstavljaju se protivnički igrači koji su u
tom momentu deklarisani kao obrambeni i koji odgovarajućim delovanjima nastoje da
onemoguće napadačku ekipu u postizanju gola id a tako dođu u posed lopte.. Zbog toga u
rukometu razlikujemo dve celine igre, odnosno odbranu i napad a shodno tome i dve
različite grupe tehničko-taktičkih elemenata.
Ova igra ostvaruje celovit uticaj i omogućuje ravnomerno unapređenje ukupnog
antropološkog potencijala igrača, naročito u području morfoloških osobina jer podjednako
angažuje sve sisteme za kretanje i tako omogućava skladni razvoj svih mišićnih
10
skupina. Rukomet takođe podjednako angažuje različite funkcionalne potencijale i
omogućava svestrano i potpuno unapređenje svih motoričkih sposobnosti.
Za razliku od brojnih cikličnih individualnih sportova u kojima rezultat zavisi od
manjeg broja komponenti, rezultatska uspešnost u rukometu uslovljena je velikim brojem
činilaca, a ponajviše tehničkim mogućnostima, taktičkim znanjima, fizičkim potencijalima,
morfološkim osobinama i umno-emotivnim osobinama igrača, protivničkom delovanju i
uticajem okoline.
Rukomet je kolektivna igra u kojoj igrači nastoje da grupnim i organizovanim
taktičkim nadigravanjem reše zadatke u igri, odnosno svoja individualna delovanja
međusobno nadopune i povežu u celinu, kako bi najbrže i najefikasnije izborili dobru
priliku. Ova saradnja ogleda se kroz različite modalitete grupnih i kolektivnih taktičkih
delovanja koja su, ili unapred utvrđena, ili prilagođena odgovarajućoj situaciji u igri.
Osim situacionom saradnjom cilj igre moguće je postići i individualnim, odnosno
samostalnim djelovanjem svakog pojedinog igrača. Zbog toga je rukomet sport koji potiče
kreativnost i motoričko stvaralaštvo svih igrača.
Rukomet je za razliku od nekih drugih igara s loptom karakterističan po tzv.
maksimalizmu koji se ogleda u tome što je na svakom dijelu terena i u svakom trenutku
potrebno odgovarajuću kinetičku strukturu realizovati s maksimalnim angažmanom i
punim intenzitetom. U suprotnom delovanje neće biti uspešno jer treba računati na isti
takav pristup od strane protivničke ekipe.
Atraktivnost rukometne igre upravo se ogleda u suprotnosti i međusobnom
nadopunjavanju dinamičnosti, brzine, maksimalnog angažmana, visokog intenziteta i
agresivnog sučeljavanja s kreativnošću i kombinatorikom upotpunjenom bogatstvom
individualnih motoričkih izražaja.
11
Zaključak
Jedan je od najvažnijih osobina rukometa je motoričko obrazovanje. Počev od
biotičkih motoričkih znanja koja imaju visoku utilitarnost, a kojima rukomet obiluje
(trčanja, skokovi, bacanja, …) deca će u rukometnoj školi upoznati i usvojiti veliki broj
specifičnih motoričkih znanja s i bez lopte (šutiranje, fintiranje, blokiranja, ..), usavršavati
motoričke programe i obogačivati motoričku memoriju. Osim motoričkih, polaznici će
steći i ostala teorijska znanja iz pravila i propozicija, istorije, tehnike i taktike rukometne
igre. U procesu motoričkog obrazovanja važno je poštovati metodičke principe i uvažavati
mogućnosti i specifičnosti svakog pojedinog dijeteta. U školi rukometa dete bi trebalo da
dobije sledeće informacije i teorijska znanja o pozitivnim učincima sporta i telesnog
vježbanja na antropološki status:
teorijska znanja o uticaju sporta na čovekovo zdravlje
informacije o korisnosti svakodnevnog telesnog vežbanja
osnove teorijskih aspekata rukometnog treninga
edukacija o pravilnim prehrambenim navikama
Ne manje važan zadatak je kod djeteta razviti svest o važnosti zdravlja i brige za
očuvanje zdravlja. Stalnim upućivanjem i ličnim primerom trener će podsticati decu na
ličnu higijenu, razvijati potrebu i naviku vežbanja u urednoj sportskoj odeći i obući te
održavanja higijene i presvlačenja u čistu odeću nakon vežbanja itd. U suradnji s
roditeljima, trener će skrbiti o zdravstvenom stanju polaznika, upućivati na redovito
provjeravanje zdravstvenog statusa te pravodobno reagirati na uočene eventualne
zdravstvene poteškoće.
Rukometna će podsatći svestrani razvoja i unapređenja celokupnog antropološkog
potencijala deteteta. Pre svega razvijanje širokog spektra motoričkih i funkcionalnih
sposobnosti, skladan i pravilan telesni razvoj, unapređivanje mentalnih sposobnosti,
podsticanje pozitivnih emocija i sociološka adaptacija. Posebno je važno da se ne
zapostavi, ali ni favorizuje ni jedna antropološka osobina, jer je osnovna i prvenstvena
uloga škole rukometa upravo formiranje celovite mlade osobe, pre svega zdrave i
zadovoljne.
12
Literatura
1. http://www.rknbgd.rs/istorijat_rukometa.html
2. http://wapedia.mobi/sr/Рукомет
3. http://balic-metlicic.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=31&Itemid=37
13