KAPLITERARNO-LIKOVNI PODLISTAK IZVORAsiječanj 2011., broj 19

Na bregu stara hiža. Kraj nje velik grunt.Vu toj staroj hiži lepi hrastov stol.Vu tem vuglu ogenj svetli, na postelji maček spi.Vu ganjku petrolejka svetli, rubača na čavlu stoji.Mala puca zadaću vuči.Ta je hiža sto let stara.Vu njoj navek bude žara.

Lucija Hum, 4. c

Stara hižaStara hiža

Došla jesen,lišće s drveća pada,djeca topliju obućuuzimaju tada.

Cvrčci cvrče u noći,a katkad koji i poskoči.Voćke grane savijaju,a vjetrovi zavijaju.

Dječak pred prozorom uči,i svatko je u kući.Ptice na jug kreću,a ljudi voće trpaju u vreću.

Beru se gljive,kesteni i šljive.Bere se i grožđekada jesen dođe.

Eric Wolf, 4. a

RujanRujan

Den

is Ja

ndro

kovi

ć, 8

. c

Ondje gdje ljubav počinje, gdje mi je srce ostalo... ondje je moja domovina. Kad pogledam zlatna polja, sjetim se domovine.Kad pogledam modro more, sjetim se Hrvatske.Kad čujem našu himnu, suza mi krene, sjetim se što je moja domovina proživjela...Srce mi zatreperi.A kad vidim zastavu kako snažno vijori, gorim od sreće.Svakoga dana zahvalna sam domovini za sve što mi pruža.U mom srcu zauzima važno mjestojer kad srce kaže ljubav, kaže moja zemlja Hrvatska!

Matea Zrinjski, 5. d

Moja domovinaMoja domovina

U srcu mojega gradaNikada nema jada.I svaki mali đak znadeDa tu nikad nema balade.Gradom auti kružeI svako malo ruže.Škola đake zoveDa nauče riječi nove.Mali potoci žuboreKao da su sinje more.A sad će pjesmi doći krajJer ja idem baj, baj...

Ines Martinčić, 6. c

KriževciKriževci

Pred trideset let je moja omica pegljala na peglju vu koju je išel žar. S peći je vzela žar pa ga je dela vu peglju. Potem je mahala sim, pak tam. Naredala je flake, ropce, fortune, kiklje i duge gače pa je se skup pegljala. Makivala je kak je kaj spegljala pa su na zadnje ostale samo flake.

Ana Marija Orejaš, 4. c

PegljaPegljaStjepan Kos, 6. c

Mihaela Drožđan, 8. a

Nikolina Vrbančić, 7. a

Moj dom

Hrvatska želi dio Europe bit’Da ne bude samo zaboravljen mit.Otvorite Hrvatskoj vrata,Da ima Engleza za brata,Da joj Italija poslastice nudi,Da sretni budu svi ljudi.Nek’ u Europi mira ima,Nek’ se Hrvati svide svima.Da o Hrvatskoj loše ne sudeKad ona dio Europe bude!

Irma Horvat, 5. b

Hrvatska u EuropiHrvatska u Europi

Tu sam se rodila, tu i živim.Rano jutro kad sunce za bregom sine,tičeki mi pesmu popevaju.Kad zidem van med brege,gorice mi se osmehuju.Gde god da jesam,moje detinjstvo je vu tom brdovitom kraju,mom zavičaju.

Ana Kušec, 4. c

Lepi krajLepi kraj

Klara Katavić, 8. b

Samanata Pičak, Josip Martinčić i Petra Pisačić, bivši 8. b

Antonio Gudić, 6. d

Sanela Stručić, 8. a

Pratim te pogledom dok izlaziš iz školeZastajem pred izlazom samo da te susretnemTi prolaziš pored mene i ne primjećuješ me

Uzalud te pratim pogledom...Uzalud zastajem pred izlazom...Uzalud se trudim...Uzalud te volim...

Ivan Kranjčić, 6. c

LjubavLjubav

Kad pogledam u neboi vidim zvijezde,sjetim se tebe,

svoje ljubavi tajne.

Kad sam tužna,sjetim se osmijeha tvog

i očiju tvojih plavih.

Iz dana u dansve te više volim jai nitko me u tomespriječiti ne može.

Za moju ljubavnitko ne zna

to je moja tajna,skrivena u zvijezdama.

Mihaela Perović, 6. c

Tajna u zvijezdamaTajna u zvijezdama

Moja se majka zove Marijana. Ima smeđu kosu i smeđe oči. Moja je majka blaga, mila i nježna. Juri na sve strane, ali ipak nađe vremena za nas. Uvijek nam pomaže u svemu. Voli nas i štiti i kada smo zločesti i nismo u pravu. Uvijek sa veselo smije. Zato ja volim svoju mamu. Ona je meni najbolja i najljepša mama na cijelome svijetu.

Elvis Mužić, 1.r. PŠ Križevačka Poljana

MamaMamaDora Augustinović, 8. d

Roberta Ledinski, 6. d

Ljubav i drugi osjećaji

LjubavLjubav

Dan mi svane,osjećaj grane,sjetim se tebe,

čovjeka bez mane.Volim ljude poput tebe

koji previše ne misle na sebe.Želim ići s tobom svuda,

nije važno, bilo kuda.Uz tebe razmišljam o srećii sada ti samo želim reći:

Volim tvoj osmijeh,volim tvoj sjaj,

volim samo tebe,to dobro znaj!

Petra Matus, 6. c

Samo tiSamo ti

MamaMama

Kada se rastužim, uvijek mi netko pomogne. Najčešće mi pomaže moj najbolji prijatelj Eric. Poznajemo se još od vrtića. Kad mi se što loše dogodi, on me namije i oraspoloži. Jednom sam raskrvario koljeno i on mi je odmah pomogao - dao mi je maramicu i nasmijao me. Moj drugi lijek za tugu je isto prijatelj iz vrtića, zove se Lovro. On je uvijek na mojoj strani, zbog toga mi je isto jako dobar prijatelj. Lovro Erica i mene ponekad zadirkuje, ali brzo si oprostimo.

Jakov Cetl, 4. a

Lijek za tuguLijek za tugu

Zrinka Zagorec, 5. b

Sanela Stručić, 8. a

Matea Šporčić, 8. a

Danas je 5. prosinca, sutra je Sveti Nikola. Perem čizmice i prozore. Pored čizme ostavljam pismo. U njemu piše:Dragi Niko!Ove godine svakog sam se dana ponašao što bolje mogu, svakog dana (osim subote i nedjelje) svojoj sam sestri davao ručak koji ona nije pojela. Zato te molim, donesi mi nešto uz što ću se odmoriti.

JurajKad sam sve uredio, otišao sam se otuširati i oprati zube. Zatim sam malo pogledao televiziju i krenuo na spavanje. Ujutro sam se probudio sretan. U mojoj čizmici nalazili su se bomboni i čokoladice, ali najviše sam se obradovao pismu u kojem je pisalo:Dragi Juraj!Gurni ruku u čizmicu što dublje možeš i tamo ćeš naći nešto uz što ćeš se odmoriti.

Gosp. N.Gurnu sam ruku vrlo, vrlo duboko i tamo našao sliku svoje obitelji. Bio sam sretan jer sam shvatio da se mogu odmoriti i uz svoju obitelj. Otišao sam zagrliti mamu, tatu i sestru i zahvaliti im jer su tako dobri prema meni.

Juraj Nekić, 5. d

OdmorOdmor

Stara drvena kuća. Cijela prekrivena novim snijegom. Malo je prozora. Na jednom je napuklo staklo, a kroza nj se naziru uštirkane zavjese i stari radio. Divni dani u Slavoniji. Promrzli pijetao pozdravlja ovo snježno i mrazno jutro. Ugodno je spavati u drvenom krevetu punom izrezbarenih ukasa. Djed mi je pričao kako se radovao dok ga je izrađivao i kako su se hrastove daske polako pretvarale u oble stranice kreveta. Pucketanje drva i smole iz peći polako me razbuđuje. Dižem glavu s mekog pernatog jastuka. Osjetim miris to-plog domaćeg kruha. Na drvenom, pomalo rasklimanom stolu ugledam zdjelu punu svježih bakinih kolača, a pokraj njih proviruju uštipci. Dugo me nije bilo ovdje i baka mi želi ugoditi. Ustajem. Djed je donio kulen i domaću slaninu iz sušionice. Sjeo sam nasuprot njemu. Gledam bore oko njegovih očiju, duboke su i brojne. Očito je da je djed pretrpio mnogo ljutih zima. Često sam slušao njegove priče. „Bilo je to neko sasvim drugo vrijeme. Puno se radilo, ali su ljudi bili veseliji, više su se družili, više razgovarali...“ Djed nije uspio sakriti sjetni odsjaj u oku prisjećajući se davnih mladenačkih dana. „Da se nismo toliko družili, nikad ne bih upoznao tvoju baku.“ Baka pali svijeću na stolu. Titravi plamen obasjao je zrna pšenice što ih je djed sijao u malu posudu. Jedno je zrno ostalo. Podsjetilo me kako mi je jedne davne Svete Lucije dopustio da prstićima prebirem po pšenici prije nego bi ju posijao. Onda smo pričali kako to maleno zrno izraste u žuti, visoki klas, a bakine brižne ruke pretvore ga u kruh za mene. Dok toplo pecivo grije moj dlan, pogled mi odluta prema prozoru. Bjelina snijega raskošno je okitila dvorište. Jedna se tanka i krhka grana bori s njegovom težinom. Spasio ju je ledeni vjetar noseći pahuljice u daljinu. Šuma je tiha i strpljivo prihvaća nove pahuljice. Dugo nije ovako sniježilo za Svetu Luciju. Na drugom prozoru već istrošena petrolejka čeka da ju djed upali. Otišao je po drva, a kad se vrati opet ćemo pričati moje i njegove priče. Naše priče.

Josip Martinčić, bivši 8. b(rad pozvan na Državnu smotru Lidrano 2010.)

Sv. LucijaSv. Lucija

Ana-Marija Rešetar , 7. d

Senka Pleše

Blagdani

Odmor

Dragi moj svemogući Bože!Molim te da moja obitelj bude zdrava,da moju baku ne boli glavai da što mirnije spava. A tata da što prije ozdravijer mi puno, puno fali.Daruj mami i bratu sreću,a ja te više ljutiti neću!

Karlo Bertusi, 5. d

MolitvaMolitva

Prosinac je mjesec tajkada pada snijeg znaj.Nos i uha su se smrzli,mama djecu brzo grli.Božić tad se slavikad je Isus bio mali.Tad Djed Mraz poklone nosi,prepoznajemo ga po sijedom bradi i kosi.

Ines Martinčić, 6. c

ProsinacProsinac Padaju, padajupahulje snežneko latice nežne.

Pred hižomsneško se klimakaj lepu kapu ima.

Deca se grudajupak se malkoi na sneška ogledaju.

Iva Florenino, 4. c

SneškoSneško

Bok! Zovem se Zima, a prezivam Mrazić. Rođena sam 21. prosinca 1864. godine u jednom malom selu po imenu Krakozimić. Imam 146 godina, a još sam uvijek vitka, radoznala, hrabra i jaka. Završila sam školu po imenu Želim biti godišnje doba. Školovanje je trajalo dvanaest godina. Najviše se volim baviti šivanjem, kačkanjem i izradom poklona. Volim razna jela, a najdraže jelo su mi lazanje. Omiljena boja mi je zlatna, ali inače nosim samo bijele haljine. Slušam božićne pjesme, a najdraža mi je Veselje ti navješćujem. U povjerenju, zaljubljena sam u Zimića Snježnog. Željela bih se udati za nejga i živjeti još mnogo, mnogo, mnogo lijepih i hladnih godina.

Anamarija Jakopović, 4. c

ZimaZima

Nina Hudak, 5. b

Anamari Katić, 8. d

Nikolina Peršin, 7. c

Da sam kapljica vode u moru, putovao bih mnogim oceanima. Sreo bih velike brodove, ribe i kitove. Da sam kapljica vode u rijeci, sreo bih mnoge ribare. Prolazio bih kroz mnoga mjesta i gradove, a najsret-niji bi bio kada bi prošao kroz slap. Da sam kapljica vode u hladnoj zimi, pretvorio bih se u pahuljicu snijega i pao na dječji nosić. Da sam kapljica vode na prekrasnom cvijetu, umio bih mu obraz i podario još veću ljepotu i život. Da sam kapljica vode u nečijoj čaši, ugasio bih žeđ umornog i žednog čovjeka.

Marko Kovačić, 2.r. PŠ Križevačka Poljana

Da sam kapljicaDa sam kapljica

Ja sanjarim o svačemu, o svojoj simpatiji i da sam dobila novu sobu, i još o mnogim stvarima. U mašti uvijek dobi-vam puno petica i sve razrede završavam s odličnim usp-jehom. Zamišljam da već radim kao učiteljica, a sanjarim i o letećim školama i robotima koji sve rade. Moram priznati da me moja sanjarenja ponekad i rastuže...

Jelena Srnojević, 4. a

O čemu sanjarimO čemu sanjarim

U jednoj šumi živjela su čudesna stvorenja. Jedan od njih bio je Tufko. Jedne noći izgubio je papuče. Potražio ih je kod susjeda gavrana Principa, ali kako gavran nije ništa o njima znao, pošalje ga lukavom liscu. Tufko je došao liscu i upitao za svoje papuče. Lisac mudro odgovori kako on sve vidi i zna pa mu je dao kartu koja će mu pomoći da ih pronađe. I tako je Tufko krenuo na put. Da bi došao do svojih izgubljenih papuča, trebalo je proći kroz pet mjesta. Prvo mjesto bio je dvorac letećih čudovišta. Poklonio se kralju Masijumusu i on mu je rekao da mora pronaći zlatno jaje i odnijeti ga kralju gavrana. Ponovno je krenuo na put i stigao u drugo mjesto, džunglu svijesti. Tamo ga je dočekalo čudovište staroga mulja po imenu Smijarsi. Zvalo se tako jer je imalo tijelo zmije. Smijarsi mu je dao ključ svijeta s uputom da ga odnese kralju gavrana. U trećem mjestu, moru snova, pronašao je sirenu glasa. Dala mu je ogrlicu školjaka i rekla da mu još nedostaje zub medvjeda koji će pronaći u špilji dijamanata. Uputio se tamo i ubrzo ispod jednoga kamena pronašao zub. Skupio je sve što mu je trebalo. U petom mjestu stanovao je kralj gavrana, bio je to stari otac susjeda Principa. Tufko mu je ponudio skupljene stvari u zamjenu za svoje papuče i kralj gavrana je rado pristao. S pronađenim papučama Tufko se uputio kući.

Mihaela Slunjski, 4. a

Izgubljene papučeIzgubljene papuče

Ivan Šantak, 7. d

Hrvoje Pleše, 5. b

Sanjarenja