Otkrijmo zajedno vrednote Hrvatske

GAČANSKA KUĆA

Gacka dolina

Gacka je hrvatska povijesna pokrajina smještena između Velebita na jugozapadu, Kapele na sjeveroistoku, Krbave na jugoistoku i Like na jugu.

Danas tvori kopneni sjeverni dio Ličko-senjske županije površine oko 1280 kilometara kvadratnih.

Aktualizacija tradicijskih vrednota

Gačanska kuća nam je sredstvo pomoću kojeg smo tijekom sociološkog istraživanja razotkrivali bogatu baštinu našega kraja.

Graditeljstvo Gacke doline je u cijelosti bilo prilagođeno: klimatskim uvjetima, socijalnom standardu stanovnika, navikama i potrebama te materijalima koji su bili na raspolaganju.

Gačanska kuća

Gačanska kuća kao tradicijska seoska kuća sjedinjuje: običaje, gastronomiju, privredu, umjetnost, povijesne značajke ovoga kraja.

Izvor je zanimljivih pojedinosti kulturne baštine i čini temelj za širu nadogradnju turističke ponude Gačanskog kraja.

Većina kuća bile su visoke prizemnice pravokutnog tlocrta (1:2), dok su one manje imale kvadratičnu osnovu.

Obilježje kuće je kameno prizemlje ili konoba koja je građena od velikih kamenih blokova kao prva etaža i stambeni prostor kao druga etaža sagrađen od brvna.

Gradnja drvetom i kamenom

Građevni materijali su bili drvo i kamen. Uglovi su spajani na “lastin rep”.

Drvena kućaKamena kuća

Zid se uzidavao suhozidom ili kamenom klesancem koji se povezivao “melton” (žbukom).

Drvo je korišteno za izradu stijena (od brvana) i pokrova od kalanih daščica (šimla, šindra).

Visina stropa je bila niska – jedva 2m.To je omogućavalo uštedu u grijanju tijekom zime.

Odmah pri postavljanju greda pravio se “ganak” sa stepeništem. Sa “ganka” se ulazilo u stambeni prostor. Često je bio djelomično zatvoren daskama. Na kraju “ganka” nalazio se zahod.

Vratnice su bile od horizontalnih dasaka spojenih na utore.

Ulazna vrata su bila masivna i teška, često od rezbarenog drveta.

Bila su jednokrilna ili dvokrilna, a otvarala su se prema unutra.

Prozori su bili mali radi očuvanja topline.

Bili su dvokrilni s četiri ili šest ostakljenih polja, a s vanjske strane su se nalazili drveni kapci.

Stambeni prostor je imao “prvu” (kuhinja) i “drugu kuću” (jedna ili dvije spavaće sobe).

Ognjište se nalazilo u uglu “prve kuće” i bilo je postavljeno na cigle.

Iz nje su vodile male strme stepenice u “štalu” i stepenice na tavan koji se nalazio iznad cijelog stambenog prostora. To je otežavalo grijanje prostora.

Krovišta su bila visoka i strma. Najčešće su bila dvoslivna, četveroslivna i šatorska. Krov se pokrivao šindrom (“šimlom”) dužine 1 m radi uštede.

Vanjski dio zida se kod nekih kuća ožbukavao, dok se kod drugih koristila konstrukcija drvenih stupova i greda.

Svrha kuće bila je i u kulturnom stvaranju.

Tkali su se tepisi od ovčje vune (“šarenice”), pokrivači (“biljci”), ručnici, odjevni predmeti itd.

Turistička prezentacija kulturne baštine

Tradicijska arhitektura je predivan primjer suživota čovjeka i prirode.

Danas je ta simbioza gotovo nepostojeća.

Zadaća našeg projekta je ponovno uspostaviti taj odnos kroz vraćanje u prošlost.

Gačanska kuća je sredstvo kojim to namjeravamo postići. Gačansku kuću je potrebno prepoznati kao mjesto na kojem se

spajaju sve odlike gačanske kulture. Potom je treba revitalizirati i prezentirati turistima.

Izradile:

Patricia Dujmović

Iva Majetić

Irena Marković

Jasmina Uzelac

Završetak prezentacije…