OTROVNO PERO (SŠ - LiDrano 2012)

TEMA BROJA: Humano je ljudskiMODERN ART • PUTOVANJA • COMENIUS PROJEKT • EKSTREMNI SPORTOVI

2

Gimnazija “Matija Mesić“, Slavonski BrodŠkolski list, izlazi godišnjeSlavonija I br 8, 35 000 Slavon-ski BrodTel/Fax: 035/446-251E-mail:[email protected] stranica: www.gmm-sb.com

ZA IZDAVAČA:Damjan Džakula, prof.

MENTORICA:mr. sc. Andrijana Nemet-Kosijer

GLAVNE UREDNICE:Barbara Tolić, 3.IMatea Kladarić, 3.I

OSTALI NOVINARI:Marino Mihalj, 3.BKarlo Krznarić, 3.BIvana Bubalo, 2.H Kristina Kovačević, 2.IMatea Orešković, 2.BAna Vuksanović, 2.DJosipa Rugle, 2.IDora Kekez, 1.EIvan Dulj, 2.AMatea Rica, 2.IAnita Guberac, 2. I

GRAFIČKA PRIPREMA:Ivan Katić, 4.G

FOTOGRAFIJA:Marino Mihalj, 3.B Barbara Sabo, 4.E

FOTOGRAFIJA NASLOVNICE:Marino Mihalj, 3.B

OBRADA NASLOVNICE I FOTOGRAFIJA:Ivan Katić, 4.G

Impressum

Otrovno pero br. 8IZ

SADR

ŽAJA

Humano je ljudski Škola pod povećalom

Lice s naslovnice Modern art

4 12

22 25

3

Prepun stol papira, starih broje-va časopisa, hrane, igračaka, potičemo kreativnost na milijun načina i pred vama je još jedan broj Otrovnog pera. Mnogo toga se izmijenilo, pozdravili smo se s Tenom (koja nas se ipak sjetila i našla malo vremena za nas), ali se naša redakcija obnovila za neko-liko članova.Poput naše redakcije, obnavlja se i tehnologija školovanja pa bi tako uskoro i u našoj školi teške i masivne imenike mogli zamijeniti e-imenici. Mišljenja o njima su podijeljena; neki smatraju da će to biti mnogo praktičnije i ko-risnije dok drugi misle da su to samo nepotrebne komplikacije. No, sigurno je da bi tako ocjene bile sigurnije od provala u školu koje su u zadnje vrijeme sve češće. U svakom slučaju, bolje je da ocjene budu na sigurnom -u računalu - nego na dnu Glogov-ice. Ovoga puta motivirana ekipa novinara krenula je u otkrivanje one lijepe strane inače ne tako lijepih životnih situacija koju čini međusobno pomaganje i humani-tarno djelovanje. Ne dajte da vas

hladna vanjština Gimnazije za-vara, jer se unutar njenih zidova nalazi mnoštvo toplih ljudskih priča o udomljavanju, volonti-ranju, ali i o akcijama koje smo proveli. Kao i obično, ne ne-dostaje zanimljivosti koje smo stavili pod povećalo. Pronašli smo četiri lica čije priče iskaču iz okvira svakodnevice i smjestili ih među naše stranice. Ljubav prema um-jetnosti očituje se u Modern artu ispunjenom fotografijama koje sadašnjost pretvaraju u vječnost i riječima koje se dugo nakon čitanja povlače našim mislima poput čarolije. Naš grad, još uvi-jek na 18. meridijanu!, ima svojih čari, ponekad i ne tako divnih, ali su sastavni dio naših života. Svaki učenik je poseban na svoj način i uvijek nam je drago pronaći neke koji se bave ekstremnim sporto-vima koji našoj maloj sredini ne dolaze do izražaja ili su gotovo nepoznati. No nećemo vam sada otkriti sve što se krije na stranica-ma nego polako čitajte i uživajte.

Matea i Barbara!

Uvodnik

Na 18. meridijanu

34

36

Been there, done that

46

Život piše priče

Sport

48

Recenzije53

Foto priča

54

HUMANOLJUDSKI

HUMANOJE LJUDSKIHUMANO JE

HUMANOJE

Foto: Marino Mihalj, 3.B

4

T ema broja

HUMANOLJUDSKIJE LJUDSKI

Human, ili onaj koji ima ljud-ske osobine ili kvalitete, koji suosjeća i ima razumijevanja za druge ljude. Čovjek je društveno biće i od samog postanka živi u grupama koje funkcioniraju kao potpune zajednice i svi članovi imali svoju zadaću te međusobno ovise jedni o drugi-ma. Odatle potječu i osjećaji brige, skrbi i suosjećanja koji od prvog trenutka povezuju društvo. Čak i u životinjskom svijetu možemo naći primjere međusobnog pomaganja jed-inki iste, ali čak i različitih vrsta radi opstanka. Sve to očiti je dokaz da svako živo biće u svom genetskom materijalu posjeduje klicu zajedništva i solidarnosti.

Djelovanje kao bitOd prapovijesnih, nesređenih grupa koje su živjele u pećinama, ljudske zajednice su evoluiranjem kroz povijest po-primile svoj sadašnji oblik. Iako je osnova društva prvenstveno obitelj, one poput isprepletene paučine međusobno ovise i svaka njena nit čini zajednicu snažnijom ili slabijom stoga je jasna važnost međusobnog pomaganja. Iako bi u teoriji samostalno preživljavanje pojedinca bilo relativno moguće, interakcije s osobama koje ga okružuju čine ga potpunim. On opaža ljude sa svim njiho-vim osobinama, ali i životnim pričama i situacijama, jednako tako kao i oni njega. Nemoguće je izostaviti činjenicu da je ljudska povijest prepuna ružnih

slika borbi, ratovanja, ubojstava, patnje i da se u njima ne očituje ona strana koju ovdje nastojimo prikazati. No kako život nije crno - bijel, i iz takvih situ-acija proizađe nešto dobro. Ne zaboravimo priču o nastajanju Crvenog križa što pokazuje da, zahvaljujući osjećajima solidar-nosti i suosjećanja, u određenim trenucima osjećamo potrebu za djelovanjem.

Humanost danasKako općenita situacija stanja u svijetu nikada nije bila ba-jna, tako ni danas nije ništa bolje. Ekonomija, gospodarstvo, trgovina, sva važna područja ljudskog djelovanja prolaze kroz nepovoljno razdoblje moderno nazvano – krizu. Kao takva imaju iznimno snažan utjecaj na ostala područja i tako se uvlače i u samu obitelj, koja zajedno sa prefiksom moderna dobiva i neka druga obilježja. Posljedica ovakvog stanja je promjena životnog stila svih koji su njime pogođeni. U opisanim situacijama pomoć zajednice bitnija je i potrebnija više no ikad. Mediji naglašavaju važnost obitelji i valjanog odgoja jer je neophodno razvijati svijest o međusobnom pomaganju od malih nogu. Ako zatvorimo svoje srce za druge, nikad nećemo dosegnuti viši smisao, napre-dovati ni dobiti pomoć ako ju jednom i sami zatrebamo.

Moderne zamke

Usporedno s problemima današnjice, raste i broj humani-tarnih udruga i različitih akcija koje za cilj imaju pomoći na-jpotrebitijima. Mnogi su pojed-inci koji se samo za svoju dušu angažiraju i sami pronalaze osobe kojima je pomoć potreb-na, ne smatrajući da je to išta čudno ni posebno, a darujući svoje vrijeme i sredstva, u očima drugih postaju veliki. No, ponekad se treba zapitati gdje je granica između humanitarnosti i iskorištavanja. Koliko puta ste lajkali fotografiju bolesnog djeteta misleći da će sponzori pokloniti potrebna sredstva ili ste nazvali broj uvjereni da ćete novac donirati u dobrotvorne svrhe, ali nikad niste saznali gdje je on završio? Na stranu negativnost, ali uvijek moramo znati da postoji mogućnost da će netko našu dobru volju iskoristiti na loš način. Osnovu ljudskog napretka čini prepoz-navanje, prihvaćanje i želja za promjenom vlastitih pogrešaka. Vlastite nedostatke koji u nama prouzrokuju loše osjećaje nas-tojimo ispraviti dobrim djelima kojima nešto dajemo od sebe, a dobivamo tako mnogo. Pre-poznajete li sad humanitarce?

Matea Kladarić i Barbara Tolić, 3.I

JE LJUDSKIJE LJUDSKIŠto je humanost i kako je prepoznati? Što se podrazumijeva pod tim

pojmom i koliko ga često možemo vidjeti na djelu? Tko su humani-tarci, po čemu se razlikuju od ostalih i ima li ih u našem okruženju?

5

Tema broj a

UDOMITELJSTVO

Udomiteljstvo je oblik skrbi za vlastite obitelji kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigu-rava smještaj u toj obitelji, obiteljsko okruženje, toplina doma, ljubav i podrška obitelji. Da bi netko postao udomitelj odnosno član udomiteljske obitelji mora ispunjavati za to propisane zakonske uvjete, ali prije svega posjedovati znanje

i vještine za obavljanje te hu-mane djelatnosti. Udomiteljska obitelj ostvaruje pravo na na-knadu za svoj rad i naknadu za potrebe smještenih koris-nika. Korisnici mogu biti djeca roditeljske skrbi, djeca i mladež s poteškoćama u ponašanju, tjelesno mentalno oštećene osobe i stare i nemoćne osobe. Na području Brodsko-posavske

županije, pogotovo na području Nove Gradiške, udomiteljstvo ima dugogodišnju tradiciju koja seže otprilike tridesetak godina, a prema tome udomiteljstvo može biti stalno, tradicionalno, specijalizirano, hitno i povre-meno. Povremeno je na primjer smještaj djece preko praznika, blagdana i slično.

Josipa Rugle, 2.I

Foto: Barbara Sabo, 4.E

6

T ema broja

Dom za djecu nasljednik je Đačkog doma Učiteljske škole osnovanoga 1952. godine. Ovdje borave djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a za mlađe punoljetne korisnike osno-vana je 2006. stambena za-jednica „Kuća sretnih ciglica“. Trenutačno u domu i stambenoj zajednici boravi pedesetak djece raspoređenih u šest odgojnih skupina. Životni prostor svake skupine organiziran je na način koji nalikuje organizaciji života u obitelji. O djeci brine devet odgajatelja, socijalna radnica, psihologinja i medicinska sestra. Zamolili smo jednu od odga-

jateljica u domu, Dejanu Gajić Kovačević, da nam približi život štićenika doma kako bismo se lišili predrasuda koje se često vezuju uz ovakve institucije. U domu se organiziraju različite sekcije. Njihova sportska sekcija sudjeluje na regional-nim i državnim natjecanjima, a osim sporta, štićenici se mogu opredijeliti za rad u likovnoj radionici, dramsko-scenskom izražavanju, novinarskoj grupi te školi kuhanja. U slobodno vri-jeme učenici uglavnom borave u računalnoj učionici, bazenu ili teretani. Štićenike posebno veseli odlazak na more koji

se organizira dvaput godišnje ili u toplice. Iako je jedno od rješenja za ovu djecu boravak u udomiteljskim obiteljima, saznali smo da ipak nerado pristaju na to. Razloga je više, a ističu loša iskustva, a čak postoje i sumnje na fizičko i seksualno zlostavl-janje. Djeca u domu uspješno obavljaju svoje školske ob-veze, završavaju srednju školu, poneki odlaze i na fakultet. No, najvažnije je što dom doživljavaju kao oazu sigurn-osti, imaju osjećaj pripadnosti i ljubav.

Matea Orešković, 2.B

OAZA SIGURNOSTI,

PRIPADNOSTI I LJUBAVI

Posjet Domu za nezbrinutu djecu u Slavonskom Brodu

Za pedesetak štićenika organiziraju su različite radionice, ljetovanja na moru, odlazak u toplice. Iako je udomiteljstvo jedno od rješenja za ovu djecu, saznali smo zašto neki nerado pristaju na to.

Veronika Prelčec učenica je prvoga razreda Obrtničke škole i gotovo je cijeli život provela u Domu za nezbrinutu djecu u Slavonskom Brodu. Otkrila nam je kako je živjeti u domu, kako se osjeća, što joj se sviđa, a što joj ipak nedostaje.

Već dugo si u domu. Je li ti teško o tome pričati?Nije mi teško pričati, možda baš zato što sam tako dugo ovdje. U početku sam se sramila i bilo mi je teško, no s vremenom sam se navikla i zavoljela život ovdje i sada znam da se nemam čega sramiti. Moji prijatelji me prihvaćaju i to mi je najvažnije.

Što te posebno veseli?Najviše moji prijatelji i društvo. Mislim da bi mi bez njih bilo teško, a vesele me i izlasci. S obzirom na to da imam 16 go-dina, smijem ostati do 12 sati.

Jesi li ikada bila kod udomitelja?Kod udomitelja sam bila tri go-dine i nije mi se svidjelo. Nisam se osjećala dijelom obitelji, uglavnom sam bila u svojoj sobi, učila, jela i to je to. Tražila sam da me vrate u dom i sada se puno bolje osjećam.

Što je s tvojim

roditeljima?Moji su se roditelji rastali odmah nakon moga rođenja. O mami ne volim pričati, a kod tate često odlazim i bude mi jako lijepo. Voljela bih živjeti kod njega, ali on nema zadovoljavajuće uvjete. Nadam se da će se to s vre-menom promijeniti.

Kako uspijevaš ostati pozitivna i nasmijana?Život u domu me naučio da moram cijeniti male stvari i sve ljude oko sebe, koliko god oni bili različiti. Nemam razloga biti tužna jer oko sebe imam ono najvažnije – prijatelje.

Dora Kekez, 1.E

NEMA RAZLOGA ZA TUGU

7

Tema broj a

Štićenici Doma za nezbrinutu djecu u Slavonskom Brodu imaju vlastitu dramsku sekciju. Pogledavši njihovu božićnu pri-redbu, imali smo priliku razgo-varati s “lokalnom zvijezdom” Matejem Lesijem.

Dramska sekcijaGlumačka sekcija počela je s radom 2005. godine i već se nekoliko godina sastaje s dram-skim skupinama drugih domova. Tamo se upoznaju i glume pa su tako glumci Doma u Brodu ove godine gostovali u Karlovcu, a prošle u Vinkovcima. Uvijek se trude odabrati predstavu koja bi bila aktualna i poučna, a treme se rješavaju zamišljajući da su na probi. Posljednja predstava koju su izveli,“Utjecaj medija’’, govori o tipičnim problemima

suvremene obitelji zbog sve veće orijentiranosti televiziji i internetu.

Od Djeda Mraza do ŠeherezadeBožićna priredba održala se u Domu, u srijedu 21.12.2011. Raznolik program sastojao se od recitacija vlastitih pjesama, pjevanja i dva igrokaza. Bili su tu Rudolf, baka ljubiteljica Šeherezade i dva Djeda Mraza, od kojih su se djeca ipak prik-lonila onome koji je dijelio pok-lone. Glumci su “pobrali” aplauz, publika je bila zadovoljna, a više od svega prisutne je oduševila dječja jednostavnost i neisk-varenost. Naročito je svojom glumom pozornost plijenio Matej Lesi.

Velike ambicijeMatej ima 15 godina i ide u prvi razred Obrtničke škole, dvije go-dine stanuje u Domu, a u većini predstava glavni je glumac. Sve je počelo kada je gledao komičare na internetu, pogledao nekoliko predstava i sam sebi rekao: “Pa zašto ne bih i ja to pokušao?’’ Sve svoje vrijeme posvetiti glumi te stalno radi na njoj, promatrajući ljude, njihove geste i naglaske. Ima veliku am-biciju baviti se time u životu te šaljivo dodaje da mu je najveći san “jednog dana glumiti u Krv nije voda’’. Tko zna, možda je ovo početak jedne zanimljive životne priče, započete upravo u Slavonskom “Brod-wayu”.

Karlo Krznarić, 3.B

Skupina mladih glumaca raz-veselila je uoči Božića štićenike Doma za nezbrinutu djecu u Slavonskom Brodu odigravši božićni igrokaz “Pronađi Božić”.

Instant uigravanje“Obično u ovo doba godine post-ajemo iznenađeni kako je go-dina brzo prohujala i grozničavo prelistavamo sve ono što smo mogli učiniti, a nismo, što je bilo važno, a učinili smo sporednim. Osobitu težinu ima činjenica da nismo našli vremena susresti svoje bližnje, pomoći onima u nevolji, ohrabriti klonule, pružiti ruku osamljenima.” rekla je gospođa Željka Marić, koja je zajedno sa sestrom Jasnom Grgić začetnica ideje. Zrinka Grgić, učenica 3.F uskoro je počela s ‘’regrutacijom’’ svojih

prijatelja i poznanika te tako okupila glumačku družinu, a kako vremena nije bilo na pre-tek, igrokaz je uvježban u svega tjedan dana.

Istinski smisaoRadnja igrokaza smještena je u imaginarni televizijski šou ‘’Pronađi Božić’’ čiji natjecatelji imaju zadatak pronaći istinski smisao Božića. U dramatičnoj

završnici, nagradu odnosi treća skupina s porukom ‘’Dopusti da se Isus u tebi rodi i kroz tebe sve ljude spasenju vodi.’’

Pozitivne kritikeUnatoč blagoj nervozi, izvedba je bila i bolja no što je bilo očekivano. ‘’Predstava je bila odlična i mislim da je uspjela prenijeti pravu božićnu poruku’’ rekao je jedan od štićenika doma. Nakon igrokaza uslijedilo je druženje. Uz sve ovo, zan-imljivo je da se skupina jedva ugurala u raspored gostovanja u domu što nam govori da, iako se tako možda ne čini, još uvijek ima onih koji su spremni daro-vati ono što je najdragocjenije – vrijeme i pažnju.


SLAVONSKI BROD-WAYGlumačka družina u Domu za nezbrinutu djecu

“Gluma je predivna umjetnost u kojoj ljudi postanu netko drugi, pobjegnu od svojih problema i drago mi je što to može druge nasmijati, tako da se i oni osjećaju bolje.”

PRONAŠLI BOŽIĆSkupina mladih posjetila Dom za nezbrinutu djecu

Radnja igrokaza koji je uvježban u svega tjedan dana smještena je u imaginarni televizijski šou čiji natjecatelji imaju zadatak pronaći istinski smisao Božića.

8

T ema broja

Foto: Karlo Krznarić, 3.B

Djeca od 7 mjeseci do 12 godina u dobi su kada im treba najviše pažnje i ljubavi. Upravo takva djeca završavaju u udomiteljskoj obitelji Lucije Majetić, učenice 2.I. Za udomiteljstvo je potreb-no puno odricanja, Lucija i njezina obitelj to priznaju, ali im nije teško. Upravo o toj temi razgovarali smo s Lucijom.

Kako ste došli na ideju baviti se udomiteljstvom?Mama se oduvijek željela baviti udomiteljstvom, ali nismo imali odgovarajući prostor. Kada smo se preselili, ona je to predložila cijeloj obitelji i postali smo udomiteljska obitelj.

Kako se postaje udomiteljska obitelj?Najprije se treba javiti socijalnoj

službi te proći tečaj koji se or-ganizira u Zagrebu. Nakon toga socijalna služba provjeri uvjete, a ako ih zadovoljite, treba proći neko vrijeme prije nego dobijete dijete. Iako su domovi puni, mi smo konkretno čekali godinu dana. Tijekom boravka udom-ljene djece, možete očekivati nenajavljene posjete socijalne službe koja provjerava stanje u obitelji.

Zašto djeca dolaze kod vas?Razlozi su različiti. Nekada je to bolest roditelja, nekada nepovoljno imovinsko stanje, a nekada, na žalost, sama nebriga za djecu.

Dolaze li djeca svo-jom voljom i kakva su dosadašnja iskustva?Mislim da ne. Djeci se uvijek teško odvojiti od svojih roditelja ma kakvi oni bili. Iskustvo poka-zuje da, uz veliko zadovoljstvo koje nosi udomiteljstvo, ono nosi i veliku brigu. Prvih mjesec dana bude prilično teško dok se malo ne uhodamo. I mi i djeca.

Na koji način pristu-pate djeci? Koji cilj želite postići?Djeci prvenstveno pristupamo prijateljski pa tek onda autorita-tivno. Cilj je omogućiti im stabi-

lan dom i život.

Kako se nosite s djecom koja im-aju problema u ponašanju?Moji roditelji postupaju s njima kao s bratom i sa mnom. Dakle, kao s vlastitom djecom. Kod određivanja kazni budu blaži, ali uglavnom se odnose kao prema vlastitoj djeci.

Imate li zasebne sobe za tu djecu? Od zasebnih prostorija imaju samo svoju sobu. Najčešće bo-rave u dnevnom boravku i tamo gledaju TV, pišu zadaće, uče i igraju se.

Koliko se dugo zadržavaju kod vas? Jave li vam se kada odu?Cilj je da se zadrže dok ne završe osamnaestu godinu, odnosno dok ne završe školovanje. Ali to ovisi o cen-tru za socijalnu skrb. Kako smo imali samo dvije male djevojčice čiji nas je odlazak jako pogodio, nismo više u kontaktu. Prošle smo godine imali djevojčicu od sedam mjeseci. Ona nas je sve osvojila, ali i slomila nam svima srce kada je otišla.

Josipa Rugle, 2. I

TEŠKO SE ODVOJITIUdomiteljstvo kao misija

Razlozi su različiti. Nekada je to bolest roditelja, nekada nepovoljno imovinsko stanje, a nekada, na žalost, sama nebriga za djecu. Djeci se uvijek teško odvojiti od svojih roditelja ma kakvi oni bili. Iskustvo pokazuje da, uz veliko zadovoljstvo koje nosi udomiteljstvo, ono nosi i veliku brigu.

9

Tema broj a

Foto: Karlo Krznarić, 3.B

Dobrih djela nikad dosta. Ako imamo volje i slobodnog vreme-na zašto ne bismo pomogli onima kojima je pomoć uistinu potrebna? Pravi primjer za to su Lana Tolarić i Marijana Đurić koje su svoje slobodno vrijeme posvetile volontiranju u Zlatnom Cekinu, ustanovi za rehabilit-aciju i odgoj djece.

Montessori programU Zlatnom Cekinu rade poliklini-ka, dječji vrtić i tjedni smještaj. Svi odjeli nude stručnu pomoć i veliku brigu i ljubav djeci predškolskog uzrasta te posebno djeci s teškoćama u razvoju. Ovaj vrtić djeluje pod Montes-sori programom koji osigurava razvoj svih dječjih potencijala. Sva djeca rade zajedno, bez obzira na dob, darovitost ili pak poteškoće. Upravo ta raznolikost

skupina djecu uči razumijevanju, toleranciji, pružanju, ali i pri-manju pomoći. Ideja za tjednim smještajem nastala je zbog nedostatka stručnog osoblja u ovome kraju te udaljenosti i problema s prijevozom. Program rada vrtića usmjeren je na so-cijalizaciju djece s teškoćama u razvoju. Dječji vrtić Cekin svojim odgojno-obrazovnim radom obuhvaća više skupina. Skupine su mješovite i obuhvaćaju djecu od tri do šest godina. U svakoj skupini rade dva odgajatelja. Dječji vrtić Cekin organizira radionice za učenje engleskog jezika, glazbe i rad na računalu. Kvaliteta dječjeg vrtića očituje se u završnoj priredbi na kojoj se uvijek skupi mnoštvo prijatel-ja te roditelja.

VolontiranjeUpitali smo djevojke kako su došle na ideju o volontiranju

na što su one odgovorile: „Na ideju smo došle nakon što smo od djevojaka koje su već volon-tirale saznale da je zanimljivo i da možemo nekome i pomoći i tako na najbolji mogući način iskoristiti naše slobodno vri-jeme. Nakon razgovora s njima, zainteresirale smo se za vo-lontiranje i daljnje informacije smo pronašle na njihovoj inter-netskoj stranici.“ Volonterima mogu postati svi, a sve što trebate učiniti je poslati pri-javnicu putem e-pošte ili otići u Zlatni Cekin. Pitate se što ćete raditi ondje? Možete ra-diti s djecom, uređivati okoliš ili pak raditi u kuhinji. Lana i Marijana su se odlučile na rad s djecom s posebnim potrebama: „Kroz igru im pokušavamo pomoći da napreduju i da uče. U stacionaru, odnosno tjednom smještaju, gdje mi volontiramo, boravi desetero djece s poseb-nim potrebama. Broj volontera nije stalan jer neki dođu samo jedan, dva dana, a neki se odluče za stalno volontiranje.“ Dakle, svoje slobodno vrijeme možete iskoristiti na najkorisniji način. Prestanimo ljenčariti i ništa ne raditi i iskoristimo svoje vrijeme za nešto korisno i po-mozimo onima kojima je pomoć najpotrebnija. „Što se više ljudi odluči za volontiranje, veća je mogućnost da djeca napreduju jer se svakom djetetu potrebno posebno posvetiti, a premalo je osoblja da bi svako dijete imalo svoju tetu koja će se samo njemu posvetiti i s njim raditi.“ tvrde naše volonterke.

Marino Mihalj, 3.B

VRIJEME NA DARVolontiranje kao slobodna aktivnost

Kroz igru im pokušavamo pomoći da napreduju i da uče. U stacionaru, odnosno tjednom smještaju, gdje mi volontiramo, boravi desetero djece s posebnim potre-bama. Broj volontera nije stalan jer neki dođu samo jedan, dva dana, a neki se odluče za stalno volontiranje.

10

T ema broja

Svi koji poznaju ili su bar čuli za obitelj Novosel znaju da je to obitelj koja osim ljubavi prema bližnjima i okolini njeguje i jedan poseban oblik ljubavi – ljubavi prema glazbi, stoga su svi njezini članovi od najmanjih nogu okruženi glazbom. Za njih je sasvim prirodna stvar bila da svoje školovanje nastave pomalo neobičnim smjerovima poput sviranja orgulja, oboe i slično no Filip Novosel je spojivši na prvi pogled nespojivo, tam-buru i jazz, dobio priliku života. Istakavši se na Veneto Jazz Fes-tivalu u Italiji izabran je između 50-ak sudionika iz cijele Europe te mu je osiguran izravan upis

na „The New School for Jazz and Contemporary Music“ koja se nalazi u samom srcu Man-hattan-a. Nažalost, stipendija koju je također dobio nije pokri-vala sve troškove školarine ali i samoga života u New Yorku no Slavonci ne bi bili Slavonci da ne učine sve što mogu kako bi pomogli. Mnoštvo tamburaških sastava iz grada i okolice odaz-valo se na poziv te honorarno nastupalo u prepunoj sports-koj dvorani „Brod“, mnogi su i zaplesali a poseban ugođaj nas-tao je tijekom nastupa Filipovog kvarteta „Corona“ kada su iz-vodili svoju jazz obradu „Uzalud vam trud svirači“. Iako su mislili

da nitko neće prepoznati što sviraju, dvoranom su se zaorile riječi ove pjesme a u njihovim očima vidjelo se iznenađenje i sreća. Sam Filip je na kraju u svom govoru priznao da nikada nije sanjao da će mu njegova mala sredina iz koje dolazi ikada moći pružiti toliko potpore koliko financijske toliko i emocionalne te da je ovo ispunjenje njegovih životnih snova. Svi prisutni bili su ponosni što će se glas o tamburi ali i našem kraju širiti svijetom te što smo još jednom pokazali da imamo dobro srce.

Matea Kladarić 3.I

TAMBURAŠI ZA TAMBURAŠAHumanitarni koncert

I naš grad je još jednom pokazao svoje dobro srce!

Danas je sve više bolesnih ljudi, osobito djece, koji trebaju pomoć, a u ovim teškim vre-menima sve je manje onih koji mogu ili žele pomoći. Tako je ove, kao i prošlih dviju školskih godina, profesorica povijesti Danijela Zekušić pokrenula malu humanitarnu akciju u kojoj su joj pomogli učenici 2. i razreda. Učenici su prodajom kolača,

koje su sami ispekli, nastojali prikupiti što više novaca kako bi obradovali nekoga komu je to potrebno. Iako je ove godine prikupljena svota ipak bila man-ja nego proteklih godina, oko tri tisuće kuna uplaćeno je na račun obitelji Dokić čija je kćerka Ana oboljela od tumora te njeni roditelji nemaju dovoljno sred-stava kako bi joj platili liječenje.

Profesorica Zekušić nije štedjela riječi hvale za ovu akciju te nam je rekla kako je razlog ovogodišnje akcije tradicija, ali ne samo to, nego i učenici 2.i razreda koji su izrazili želju da nešto učine. Nadamo se da će i sljedećih godina u našoj školi biti sličnih akcija koje će u ljudima probuditi osjećaj humanosti.

Anita Guberac, 2. I

KOLAČI ZA ANU

11

Tema broj a

Aerosoli su jedan od glavnih problema zagađenja okoliša 21. stoljeća. Poznajemo ih u obliku različitih insekticida, sprejeva, sredstava za inhalaciju i sl. Te čestice dovode do hlađenja Zemlje, a Upravo ovim problem-om odlučili su se pozabaviti naši učenici koji su se, predvođeni profesoricom Marinom Gojković, uključili u međunarodni projekt. Prvi je sastanak održan u našoj školi koncem studenog, a pos-jetili su nas učenici iz Italije, Litve, Mađarske, Nizozemske i Njemačke.

Radna atmosferaFormalan početak druženja otvorili su tamburaši naše škole, plesna skupina akrobatskog rock ‘n’ rolla te ravnatelj koji je svima poželio toplu dobrodošlicu, a nastavilo se prezentacijama i radionicama. Nakon radi-onica, učenici su obavili prvo zajedničko mjerenje, nakon čega su podaci uneseni u

bazu. Mjerenja predstavljaju glavninu rada i obavljana su svaki dan, a tijekom čitavog susreta održavana su različita predavanja o klimi, dobrobiti okoliša, zagađenjima i različitim faktorima koji utječu na prirodu koja su održali stručnjaci na područjima hidrometeorologije i biokemije.

Zaboravljeno vrijemePredstavnici naše škole s pono-som su pokazali ljepote slavon-skog kraja svojim novostečenim prijateljima. Nakon razgovora sa županom, razgledanje su započeli u Tvrđavi Brod koja se ističe kao spomenik nulte kategorije. Sljedećeg dana je ostvarena cjelodnevna ekskur-zija pod naslovom “Upoznavanje Slavonije” čije je prvo stajalište bio Osijek. Vidjeli su i Kopački rit nakon čega su se zaputili u Baranjsku kuću, restoran

sa slavonskim specijalitetima koji se nalazi u sklopu “Ulice zaboravljenog vremena” gdje se vjerno prikazuju stari, go-tovo zaboravljeni zanati i način života. Imali su priliku posjetiti i razgledati još i Đakovo, etno selo i vinariju u Kutjevu prije povratka u Slavonski Brod.

Pjesma za krajZa kraj, učenici su posjetili Gradsku knjižnicu gdje je održano predavanje na temu zaštićene prirode naše županije te film Video skupine “BezViz-ije” čija tematika je također bila povezana sa bioraznolikošću našeg područja. Naši učenici su u simpatičnom tonu svojim gostima otpjevali pjesmu “Mor-ska vila” koja je imala prizvuk nostalgije i iščekivanja ponovnog susreta kojeg će ostvariti već u travnju, kada proljeće donese zelenilo natrag u prirodu.

Barbara Tolić, 3.I

Već i ptice na grani znaju da je Globe program svjetska učenička kampanja istraživanja klime u kojemu već niz godina uspješno sudjeluje i naša škola, a ove go-dine su se i oni pridružili Come-nius programu kao skupina za izučavanje aerosola.

Globalnim snagama za Zemlju

Novi Comenius projekt

12

Š kola pod povećalom

“Kako izbjeći zločine i prijestupe povezane s korištenjem interne-ta” naziv je projekta pod pokro-viteljstvom Agencije za mobil-nost koji traje već drugu godinu i polako ali sigurno se približava svom cilju: povećanju svjesnosti o temi projekta popraćenom učeničkim razmjenama te učenju o novim kulturama uz poboljšanje engleskog jezika. Nakon ostvarenih putovanja u Poljsku i Italiju te sastanka u Hrvatskoj, na red je došla i Ru-munjska.

PitestiSusret partnerskih škola u ru-munjskom gradu Pitestiju bio je zakazan za drugu polovicu li-stopada, a predstavljale su nas: Andrea Mihal, Irena Budimir, Mirta Džida, Antonija Mišković, Sara Roginić, Matea Žilak i Barbara Tolić te tri profesorice: Nataša Blažić, Biljana Mikić i Andrijana Nemet-Kosijer. Nakon cjelodnevne vožnje, spus-tio se mrak i u zraku se počela osjećati polagana panika pred nepoznatim. Stigavši u grad u kojemu ćemo boraviti go-tovo tjedan dana, dočekali su nas naši jednako nestrpljivi i uzbuđeni domaćini. Sljedećeg su dana neki sa svojim domaćinima posjetili Bukurešt, dok su os-

tali odmarali razgovarajući, razgledavajući zanimljivosti Pitestija.

Puno poslaSljedeći su nam dani brzo pro-lazili. Bili su iscrpljujući, puni iznenađenja i naporni, ali smo uživali. Prijepodneva smo ug-lavnom provodili u školi gdje su, kao i na svakom susretu škola partnera, službeni dio otvorile prezentacije, ovaj put o Rumu-njskoj te danu Comeniusa koji je proslavljen u lipnju. Radilo se i na zajedničkom članku, mogli smo naučiti o kulinarskim delici-jama naših prijatelja, a i mi smo njima predstavili svoje. Program je popraćen zanimljivim konfer-encijama, ali i nešto opuštenijim sadržajima poput natjecanja u plesu gdje su zainteresirani mo-gli naučiti korake tradicionalnih rumunjskih plesova, ali i pokaza-ti svoje. Tu se posebno iskazala naša učenica Andrea Mihal koja je za kraj nešto i otpjevala.

U duhu prošlostiOsim rada na projektu i provođenja slobodnog vremena sa svojim domaćinima, orga-nizirane su i ekskurzije, prva u grad Curtea de Arges te utvrdu Poienari, dok je druga vodila sve do Transilvanije u dvorac Bran,

poznatiji kao Drakulin dvorac te u grad Brasov. Vidjeli smo mno-go sakralnih građevina pretežito u gotičkom stilu koje su nas se dojmile raskošom i ljepotom. Ut-vrda Poineari ću vjerojatno svi-ma ostati u najboljem sjećanju zbog tisuću stepenica kojima se trebalo uspeti do nje. Kada smo konačno uspjeli, vidjeli smo tek ruševine nekadašnjeg posjeda grofa Drakule za kojeg se sum-nja da je mnoga zlodjela počinio baš tamo. Nismo mogli odlučiti je li fantastičan pogled koji se pružio pred nama s te uzvisine bio vrijedan svih onih prijeđenih stepenica. No, uzbuđenja svaka-ko nije nedostajalo i bili smo zadovoljni svime što smo vidjeli.

Nostalgični i sretniSvemu što je lijepo brzo dođe kraj, u to smo se mogli još jed-nom uvjeriti; nismo ni trepnuli, a već je bilo vrijeme za povratak kući. Neki su se tomu veselili, a neki nisu – pa su vjerojatno zato kasnili, ali konačno je došlo vrijeme za zadnje pozdrave s našim rumunjskim prijateljima i povratak na cestu. Čak nas je i sunce, koje dugo nismo vidjeli, otpratilo iz Pitestija dok smo, pomalo nostalgični ali i sretni, razglabali o svemu što nam se dogodilo.

Barbara Tolić, 3.I

Utvrda Poineari će vjerojatno svima ostati u najboljem sjećanju zbog tisuću ste-penica kojima se trebalo uspeti do nje. Kada smo konačno uspjeli, vidjeli smo tek ruševine nekadašnjeg posjeda grofa Drakule za kojeg se sumnja da je mnoga zlodje-la počinio baš tamo. Nismo mogli odlučiti je li fantastičan pogled koji se pružio pred nama s te uzvisine bio vrijedan svih onih prijeđenih stepenica.

Octombrie în RomâniaGimnazijalci u međunarodnom projektu

13

Škola pod povećalo m

Časopis koji upravo čitate prođe kroz mnoge ruke ti-jekom svake godine. Sukladno s mnogobrojnim kritikama ili pohvalama, svaki se put nas-tojimo poboljšati da bismo u konačnici dobili šareni kolaž u kojemu će se naći po nešto za svakoga. Nakon svog tog uloženog truda, poželjno je čuti konstruktivnu kritiku, a za taj dio je zadužen LiDraNo - smotra literarnog, dram-skog i novinarskog stvaralaštva učenika Republike Hrvatske. Prošlogodišnji broj našeg Pere je u kategoriji školskog lista dobio sve pohvale, i kako smo čuli, “uz novogradiško Zvono, bio je izvan konkurencije.” Predložen je za državni LiDraNo i uskoro smo dobili obavijest da pakiramo kofere i spremimo se za put u Šibenik.

Po četvrti put, ŠibenikNema ničeg boljeg od trod-nevnog boravka na morskom zraku usred radnog tjedna.

Sunčano vrijeme je obilježilo sredinu travnja i pridonijelo ushitu kojeg su, vjerujem, osjetili svi sudionici dok su se približavali hotelu gdje se vijorila lidranovska zastava. S obzirom na okruglu brojku održavanja smotre - dvadeseta godina! - sve je bilo još svečanije i ljepše.

SmotraTijekom ta tri dana bili smo podijeljeni u radionice u koji-ma su stručnjaci iz pojedinih područja ukazivali na ono što smo učinili dobro, a na čemu bi još trebalo poraditi. Nakon radionica su se novinari i liter-arci skupljali te na prstima ulazili u dvoranu gdje su se izvodili scenski nastupi. Imali smo pri-liku zamisliti se nad njima ili se dobro nasmijati te vidjeti da su tu zaista sabrani najbolji radovi. Bilo nam je žao jedino zbog toga što nismo imali priliku pogledati ih sve. U večernjim satima smo slušali radijske emisije i gledali videofilmske uratke.

Za dugo sjećanjePosebno je iskustvo boraviti sa mnoštvom talentiranih osoba koje se bave novinarstvom, glume i pišu, savršeno se ra-zumiju u vidu tih grana umjet-nosti te vidjeti na djelu talent kojeg je zaista bilo u izobilju. Sve to bilo je još ljepše kad smo nadodali lijepe plaže i krajolik šibenskog područja koji odiše posebnim šarmom. No, uskoro se trebalo vratiti natrag u sva-kodnevicu i sa sobom ponijeti samo pluća puna morskog kisika i uspomene u mislima.

DogodineMožda vam se sve to čini jed-nostavno i u suštini nebitno kada listate naš časopis, ali je u njega uloženo mnogo ljubavi i truda, izvannastavnih sati i živaca. U ime svih riječi koje smo ispisali i svih poznanstava koje smo ostvarili na ovaj način, imamo samo jednu želju i poruku: vi-dimo se dogodine!

Barbara Tolić, 3.I

Posebno je iskustvo boraviti sa mnoštvom talentiranih osoba koje se bave novinarst-vom, glume i pišu, savršeno se razumiju u vidu tih grana umjetnosti te vidjeti na

djelu talent kojeg je zaista bilo u izobilju.

“PERI“ SVE POHVALEDvadeset godina uz nas

14


Kanjon Pljuskara (260 m) jedna je od kontrolnih točaka kružnog puta po Dilj gori. Smješten je is-pod Vidovog brda i još prije rata bio je omiljeno izletište brodskih planinara. Upravo na to planinsko odredište krenuli su učenici naše Gimnazije jedne sunčane jesenske subote povodom Dana pješačenja u orga-nizaciji prof. Mirjane Stanić. Pljuskarom ih je vodio Ivica Klem, ratni invalid zaslužan za oživljavanje ovog izletišta. Nakon ugodne šetnje kroz prirodu na svježem zraku, učenici

su se odmarali u plani-narskoj kući, a zatim su se podijelili u dvije skupine i krenuli prema slapu Velika pljuskara, a nakon njega i prema slapu Mala pljuskara. Svako mjesto u šumi bilo je iskorišteno za odmor jer su svi bili umorni i iscrpljeni. O ljepoti i čistoći ovoga područja govori činjenica da su učenici čak i pili vodu iz jednog od izvora te nakon lijepog prirodnog osvježenja krenuli na povratak u civili-zaciju ostavljajući prekrasnu šumu iza sebe.

Ivan Dulj, 2.A

NA SVJEŽEM ZRAKUŠetnja po Dilju

Kako bi izborna nastava do-bila i svoju praktičnu stranu, profesorica Andrijana Nemet-Kosijer, voditeljica izborne nastave Hrvatskoga jezika, organizirala je posjet Hrvatskoj radioteleviziji. Tamo ih je dočekala Nada Chedid, osoba zadužena za odnose s javnošću koja ih im je priredila dobrodošlicu i ispričala kraktu povijest HRT-a i način funkiconiranja televizije. Na koncu ih je provela velikom zgradom. Učenici su posjetili radijski studio, vidjeli su prostore u kojima se snimaju Vijesti i Dnevnik, čak su se upoznali i fotografirali s novinarom i voditeljem Aleksandrom Stankovićem koji se baš bio

pripremao za svoju ned-jeljnju emisiju. Posjetili su i studio u kojem se snima njegova emisija Nedjeljom u dva, kao i studio u kojem se snima TVBingo Show. Ipak, učenicima najzanim-ljiviji studio bio je onaj u kojem se snima emisija Ples sa zvijezdama. Možda se nisu vidjeli baš na plesnom podiju, ali su se našli u prostoru za orkestar, zavirili su u scenarij ili se uslikali u backstageu. Učenici su upoznali novo lice televizije i HRT i nisu krili svoje zado-voljstvo. Mnogi su zaključili kako bi se jednoga dana voljeli zaposliti ovdje.

Ana Vuksanović, 2.D

POGLED IZNUTRAPosjet Hrvatskoj radioteleviziji

15


Otrovno pero iz godine u godinu osvaja simpatije pov-jerenstva na županijskoj, ali i državnoj razini smotre literar-nog, dramskog, scenskog i novi-narskog stvaralaštva “Lidrano”. Put do uspjeha nikada nije bio lak i do titule jednih od najboljih prošle su godine usavršavanja i mukotrpnog rada. Školski list je već duže vrijeme u tradiciji naše škole, iako malobrojni učenici znaju da je sve započelo prije dvadesetak godina izlaskom „Trenutaka“. Bio je to crno bijeli list, izlazio je dva puta godišnje i imao izgled dnevnih novina. To je bio prvi list naše gim-nazije. Nakon nekoliko godina, list mijenja ime u “Pronađeni trenuci” i izašao je u dva broja povodom 80. i 85. godišnjice škole. Naziv lista je simboličan i predstavlja najljepše trenutke koji su obilježili školsku godinu. Tadašnji učenici sami su se tru-dilli oko lista, a evo što o tome kaže prof. Ana Poljak: “Novinari školskog lista, njih trinaes-tero, dobrovoljno su se nalazili svake subote i naporno radili na listu te ga uz to i sami grafički uređivali, što je neobično zbog tehnologije u ono vrijeme.” Naime, profesorica je vodila ovu grupu ambicioznih novinara, dok je glavna urednica bila Irena Krupalj. Osim literarnih i novinarskih radova, svoj talent su mogli pokazati i mladi likovni umjetnici u likovnom kutku.List je zapamćen po kvalitetnim i nagrađivanim tekstovima, od kojih je najbolji bio tekst Neve-na Mrgana “Uhvaćeni u mrežu” koji je postigao visoko mjesto na državnom natjecanju.

Matea Rubil i Josipa Kačuba, 4.C

Pronađeni trenuci

“Zrna pijeska čine planine, trenuci čine godine, a sitnice cio

život.”

Vraćanje u prošlost

16



Imate li isti nos, zube? Jeste li iste? Razmišljate li isto? - uobičajena su pitanja koja Ana-mariju i Helenu Junačko prate kroz život. One ne razumiju što ima tako fascinantno u činjenici da su sestre blizanke. Istina, zabavno im je kada ih mnogi, i u školi i kod kuće, mijenjaju i kada se one mijenjaju kako bi zbunile druge. Zapravo, to je upravo ono što su napravile 25.studenog- Helenina sestra Anamarija je otišla u Gimnaziju, a ona se preselila u Medicinsku školu, u 1.b- fizioterapeute.

Pitanje je ZAŠTO?Osnovni razlog zamjene im je bio smanjiti rat između škola, odnosno, uvjeriti druge da zapravo nema velike razlike u školama i da je svaka škola vrijedna. Drugi razlog je bilo to što je Helenin razred htio up-oznati njezinu sestru blizanku pa su im odlučile priuštiti malo duži šok u trajanju od jednog

dana. Kako ne bi došlo do prob-lema, upoznale su razrednice sa zamjenom i obje su se oduševile prijedlogom. Helena je rekla jednom dijelu svog razreda da Blizanka dolazi, ali svejedno su reakcije bile urnebesne. Možete onda zamisliti kakve su bile reakcije fizića jer Anamarija nji-ma NIJE rekla da Helena dolazi. Bez pretjerivanja je zaključila da je to bio dan u kojem se najviše smijala dok je promatrala lica i slušala komentare.

RazlikeIznenadila ih je činjenica da nema velike razlike između programa jezične gimnazije i medicinske škole. Zapravo se rat temelji na predrasudi da je gim-nazija najbolja škola, a da su os-tale škole niža klasa. Na primje-ru svoje sestre, Helena je mogla reći koliko posla ima oko učenja svih položaja i funkcija 206 kost-iju koliko ih ima u našem tijelu. „Sviđa nam posao fizioterapeuta

i mora se voljeti taj dio medicine mislimo li uspjeti” - bio je glavni odgovor fizića na pitanje zašto su upisali medicinsku školu.

U sekinoj kožiSlično je i seka Anamarija provela dan u Gimnaziji. Hrpa pitanja, koliko njihovih toliko i njenih. Na satu Engleskog jezika Anamarija je prezentirala One tipical day in medical school. Kao što naslov kaže, opisala je dan u Medicinskoj školi kako bi pokazala točno što medici-nari rade, objasnila od čega se sastoji zapešće - carpus i koja je njegova uloga i to na engleskom jeziku. Na temelju ovoga, bliznake smatraju da su uspjele barem malo ublažiti taj vječni rat između škola, a dokaz tomu je ono što je Helena naučila za vrijeme Uvoda u rehabilitaciju: prsti ruke su digitimanus, a nožni prsti su digitipedis.

Ivana Bubalo, 2.H

Iako su za većinu gotovo identične, sestre Helene i Anamarija razlikuju se po karakteru.

IMATE LI ISTI NOS?Gimnazija vs. Medicinska

17

Škola pod povećalo mFoto: Ivana Bubalo, 2.H

Već sredinom desetog mjeseca, odmah nakon početka školske godine, počinju usmena ispiti-vanja, a nakon toga i pismeni ispiti-gradivo se gomila. Oni koji ne počnu učiti na vrijeme, već se početkom listopada nađu u problemima, ali za svaki prob-lem postoji i rješenje. “Re-kla sam da danas imam test, a nisam stigla naučiti, a moji su roditelji rekli da će opravdati”, “Zamolila sam mamu da mi opravda današnji dan jer nisam naučio latinski”, “Rekla sam da ne želim u školu, a tata je rekao da će opravdati; nije ni pitao što mi je”-tek su neke od isprika, odnosno načina na koji se učenici izvuku od pismenih i usmenih provjera znanja.

Lako je opravdatiIz vlastitog iskustva znamo da one dane kada je neki teži test

ili usmena provjera, izostanu ba-rem tri ili četiri učenika iz svakog razreda i većinom se radi o uvi-jek istim osobama. Umjesto da nauče ili prihvate odgovornost i dobiju jedinicu, radije izostanu s nastave čak i kada znaju da će dobiti neopravdani. Neki izosta-nu i cijeli dan, a roditelji im uvijek sve sate uspiju opravdati ispričnicom od liječnika. Česte su i isprike: “Bio sam kod zuba-ra”, “Išla sam vaditi krv”, „Dobila sam menstruaciju“... Zapravo se pitamo je li istina da su gim-nazijalci zaista toliko bolesni? Neki učenici imaju problema sa zdravljem, ali neki te isprike koriste kako bi opravdali izbje-gavanje školskih obveza.Posljednjih nekoliko godina broj izostanaka raste. Najviše ih imaju učenici trećih razreda, vjerojatno iz razloga što gradiva ima puno, teško je, a neki pro-fesori su zaista zahtjevni. Nisu rijetki oni koji nakon određenog broja izostanaka shvate da se

tim zavlače u veće probleme jer ne mogu pratiti novo gradivo, a zna se dogoditi da pojedinci gube i cijelu školsku godinu.

OdgovornostNameće se pitanje odgovornosti zbog ove sve raširenije pojave. Učenici su ti koji izostaju s nas-tave i traže od roditelja vrijeme da nauče jer prije nisu stigli, ali roditelji snose dio odgov-ornosti jer im to dopuštaju. Mnogi roditelji ne dopuštaju djeci da izostaju, ali ako vide da im se dijete stvarno trudi i uči, a gradiva je previše i dosta je zahtjevno, odluče jedan dan popustiti i izaći u susret svome djetetu. No, pojedini roditelji to čine učestalo pa neki učenici za vrijeme školske godine više vremena provedu kod kuće nego za vrijeme praznika.

Kristina Kovačević, 2. I

Više vremena kod kuće nego u školi

Raste broj izostanaka

Neki učenici zbog bolesti izostaju iz škole, ali nekima je to samo isprika za izbjegavanje školskih obveza

18


Nedovoljno je reći iskrene čestitke jer svojim trudom i zala-ganjem zaslužuju mnogo više. Učenici koji dođu do državne razine natjecanja vrijedni su svake izgovorene (i napisane) pohvale, stoga vam donosimo rezime prošlogodišnjih uspješnih predstavnika naše škole. Poseb-no smo ponosni na Mislava Balunovića koji je osvojio prvo mjesto na natjecanju iz infor-

matike, drugo na matematici te našim „Globeovcima“ (Zvoni-mir Kovačev, Domagoj Marić, Josip Varoščić, Matija Bilić) koji su također prvaci. Mislav je bio i na natjecanju iz fizike, zajedno s Ivanom Ragužem. Na Lidranu nas je predstavljala Barbara Tolić, a bivši maturanti Adam Tuković na natjecanju iz njemačkoga jezika te Matej Bohač iz povijesti. Doduše, na

natjecanju iz povijesti imali smo još jednog predstavnika – Brunu Bohača. Na kemiji nas je pred-stavio Marin Simić, a Matija Bilić i Đani Džaferović na astronomiji. Da našim gimnazijalcima idu i jezici, pokazale su Josipa Erdeši na natjecanju iz latinskog te Andrea Pavelić iz hrvatskoga jezika.

Marija Džida, 4. I

MISLAV I „GLOBEOVCI“ - NAJBOLJIDržavna natjecanja

U posljednjih nekoliko godina porastao je trend takozvanih ‘’predmaturalnih zabava’’. Naime, radi se o, mogli bismo reći, novopečenom običaju, kada razred u trećoj godini srednje škole organizira zabavu u nekom kafiću. Zabava može biti ot-vorenog ili zatvorenog tipa, a često se organizira i njih više.

Zajednički izlazakObičaj nalaže da se to čini petkom, prvenstveno jer je subota rezervirana za izlazak u grad. Intenzivnim istraživanjima došli smo do podataka da je najtraženija destinacija ove go-dine kafić u kojem se ne pušta isključivo narodnjačka niti alter-

nativna glazba pa su dvije uvijek sukobljavane strane naposljetku pronašle kompromis. No, da u teoriji i praksi ima razlike, potkrijepila je prošlogodišnja maturantica Bernarda Sadlo: ‘’Poanta predmaturalnih bila bi zajednički izlazak razreda, ali u najboljem slučaju, barem de-set ljudi garantirano neće doći, a ovi koji i dođu preko volje utješe se u nekakvom acetonu koji su u tom određenom bircu nazvali vodka i dali mu cijenu od 3 kune. Kako god, predma-turalne su dio nekakvog običaja koji će se vjerojatno zadržati u naredno vrijeme, a provod ovisi o raspoloženju pojedinaca. A pojedinci se baš i ne mogu pretjerano zabaviti ako su ranije toga dana ‘briljirali’ iz fizike.’’

Bilo ih je i prijeSličnu, ali malo svjetliju verziju dao je sadašnji ‘’predmaturant’’ Matej Majcen: ‘’Predmaturalne su sasvim ok, one se već gener-acijama organiziraju. Najdraže od svega mi je to što se razred okupi, ali loše je to što nekad zna biti dosadno i što ne dođu svi iz razreda zbog nekakvih nelogičnih razloga. Ne volim predmaturalne na kojima se samo sjedi i gleda i nitko ništa ne radi. Onda ih jednostavno nemojte ni organizirati.’’ Neki profesori kažu kako je predma-turalnih zabava bilo i u njihovo vrijeme, ali je tada postojao određeni sustav naplaćivanja ulaza i sniženja cijena pića od kojeg bi razlika otišla u džep razreda slavljenika, a potom bi se taj novac stavio na štednju za maturalac.

Neformalni običajNeko vrijeme nakon toga pred-maturalne zabave su pale u zaborav, a onda su se ponovno pojavile u posljednjih nekoliko godina, iako bez tog ekonom-skog karaktera, ali se još uvijek snižavaju cijene pića kako bi se privukao što veći broj ljudi. Bez obzira bile one mladima samo izlika za opijanje ili uistinu nešto po čemu će pamtiti sred-nju školu, ne može se zanijekati da su predmaturalne zabave zaista postale jedan neformalni običaj i dio naše srednjoškolske stvarnosti. Je li to dobro ili loše, prosudite sami.

Karlo Krznarić, 3. B

PONOVNO OŽ IVLJENE

Predmaturalne zabave

Poanta predmaturalnih bila bi zajednički izlazak razreda, ali u najboljem slučaju, barem deset ljudi garantirano neće doći, a ovi koji i dođu preko volje utješe se u nekakvom acetonu koji su u tom određenom bircu nazvali vodka i dali mu cijenu od 3 kune.

19


Dobrog provoda ne nedostaje

Cilj mi je ovdje biti iskrena pa ću odmah reći da nakon dugog ponedjeljka, prometne gužve s dodatkom kiše i kolokvija, nemam previše snage pisati. No, jedan nam je profesor na početku semestra rekao: „Kada trebate nešto pisati i nemate volje, napišite pet rečenica. Na-kon toga ide lakše.“ To svakako želim podijeliti s vama. Djeluje svaki put. Najteže je doista početi pa tako i početi život u novim uvjetima. Pri tome ne mislim na težinu samostalnog života i života u novome gradu. Ne, to nekako dođe samo od sebe. Ne brinite, naučite se vrlo brzo i kuhati i čistiti i držati na umu ima li dovoljno mlijeka u hladnjaku za doručak ujutro.

Svi znaju da ste brucošOno što je možda veća promje-na jest svakako velika razlika u funkcioniranju fakulteta i sred-nje škole. Naročito ako vam fakultet, kao što je moj, broji kojih šest tisuća studenata. Nije teško zaključiti da ćete (osim što je uvijek gužva) u početku biti pogubljeni, zbunjeni i imati osjećaj da svi gledaju u vas jer jednostavno svi znaju da ste

brucoš. Prvo što ćete primijetiti jest da ćete naići na nove prob-leme svaki dan, prvenstveno one administrativnog tipa, naročito na početku semestra. Tada će te naučiti da niste vi jedini s nekim problemom i da trebate samo malo strpljenja jer je sve to rješivo. Nakon toga ćete naučiti da gotovo svaki dan provjera-vate što ima novo na oglasnim pločama (bile one materijalne ili virtualne) jer : „ Neinformira-nost vas ne opravdava!“, rekao nam je sam dekan na uvodnom predavanju. Ubrzo se i pomir-ite s neobičnim rasporedima koji vam, ili okupiraju cijeli dan kada jedva imate kakvu malu pauzu, ili vam pak oduzmu cijeli dan tako što imate predavanje ujutro, ogromnu rupu, pa preda-vanje popodne.

Na čelu vam piše Drugim riječima, shvatite da ne morate imati čvrst raspored kao u srednjoj da biste sve stigli. Kada ste ovo svladali i ostali hladne glave, shvatite da već jedno dva tjedna više- manje sami dolazite na fax, pod pau-zom sami idete jesti ili popiti kavu i vikendom se družite isključivo s osobama iz srednje koji su u vašem gradu. Srećom,

gotovo je nemoguće ostati vječno u takvom stanju. Sas-vim se slučajno obratite jednog dana nekomu komu također na čelu piše „brucoš“ i shvatite da, ili imate zajedničke kolegije, ili ste čak ista studijska grupa. U početku komentirate zadaće ili osobe koje nakon toga istovre-meno upoznajete, no ubrzo sh-vatite da ste našli osobu sličniju sebi nego što ste vjerovali da postoji. Također, neće trebati dugo da upoznate još osoba koje vam potpuno odgovaraju, barem u nekim pogledima.

Pravi studentTo je jedna od prednosti fakulte-ta- donijeli ste strašnu od-luku čime ćete se baviti dalje u životu i niste jedini koji su tako odlučili. Upoznate ljude sličnog svjetonazora, sličnog ukusa pa čak i sličnih ambicija. Up-oznate, osim toga, i ljude koji u početku u vama izazivaju go-tovo strahopoštovanje. Govorim o studentima viših godina koji su toliko načitani, inteligentni i zanimljivi da vam slobodno mogu postati uzorima. Ne treba zaboraviti ni profesore koji fas-ciniraju dubinom, ali i širinom svoga znanja. Možda neke nećete u početku baš voljeti, ali

Piše: Tena Lavrenčić, studentica prve godine sociologije i kom-parativne književnosti na Filo-zofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Znate da mi naslovi nikada nisu išliTeorijski uvod u analizu fenomena “brucoš” ili “u početku bijaše...”

20

5 +

što više odmiče semestar, to su vam sve draži. Tu su također i oni simpatični profesori s vrlo zanimljivim predavanjima pod kojima se nastojite istaknuti. Vjerujte mi, dobru je reputa-ciju i ovdje poželjno stvoriti na početku. Ima, dakako i nekih neobičnih situacija u vezi s profesorima na koje se morate naviknuti. Upotrebljavaju dvade-setak stručnih i vama novih iz-raza po minuti, očekuju da znate kako izgleda pravi seminar, zaborave često da ste vi dosta mlađa generacija koja uglavnom nije upoznata s nekim filmovima i knjigama pa im njihove aluzije pod predavanjima neće biti naj-jasnije i tako. Ili pak, naviknut

ćete se da dođete na konzult-acije i pričate s profesorom 15 minuta, a on vas ne ponudi da sjednete. Sve to daje, prizna-jem, određeni čar fakultetu. Nakon što prođe nekih mjesec dana, potpuno se uklopite u svoje okružje i konačno počnete osjećati kao pravi student.

Teoretičari su pokretačiNa kraju želim samo reći da je doista važno da studirate ono što vas zanima. I, ne, ne dopus-tite da na vas utječu komentari kao : „ A što ćeš ti s tim raditi? Bolje da si upisala nešto korisno,

kao pravo“ (ne, nemam ništa protiv prava, samo iznosim ono u čemu su me mnogi vidjeli). Svako je zanimanje korisno ako ga vi tako shvatite i takvim učinite. Društvu su trenutačno možda potrebna određena za-nimanja, ali ( ovo prvenstveno upućujem onima koji iskreno žele, ne zato što ne mogu upasti na nešto drugo, u društvene i humanističke znanosti)- teoretičari su pokretači društva i kao takvi su mu trajno potrebni. Vjerujte meni, ipak se ja bavim društvom!U svakom slučaju, želim vam da pronađete svoj put i da se zaljubite u svoj studij. Kao što sam ja.

Za maturante su posebno važni datumi kada se pišu ispiti iz obaveznih predmeta. Iako nije bilo većih promjena povećao se broj lektirnih naslova koji su moguće teme eseja iz Hrvatskog jezika. Nadamo se da su svoj zadatak shvatili ozbiljno i da su se na vrijeme

počeli pripremati za zahtjevan raspored koji ih očekuje. Za sve ostale srednjoškolce, kojima ovi datumi ne znače mnogo, donosimo raspored koji će ih razveseliti. Naime u dane kada maturanti pišu maturu, ostali učenici oslobođeni su nastave zbog potrebe za prostorom.

Ove dane iskoristite pametno i nadoknadite zaostatke! Za kraj, svim učenicima želimo mnogo uspjeha i sreće a maturantima da se upišu na prvi izbor s liste željenih fakulteta!

Barbara Tolić i Matea Kladarić, 3.I

DRŽAVNA MATURADatumi, datumi...

Približavamo se razdoblju kada maturanti polažu državnu maturu koja će odrediti daljnji smjer njihova školovanja. I ove godine vam donosimo kratki pregled svih važnijih datuma i zanimljivosti.

Rapored ispita državne mature

Razredi koji su oslobođeni nastave

21

5 +

S gipsom na televizijiZavršila je osnovnu glazbenu školu za klavir i flautu koju već pet godina svira u Gradskoj limenoj glazbi “Željezničar”. Prije godinu i pol počela je svi-rati bas harmoniku u Brodskom harmonikaškom orkestru “Bela pl. Panthy” i uči svirati gitaru. Želja joj je da nauči svirati što više instrumenata, a posebno joj je drag saksofon. Možda je znate i iz Supertalenta na koji se prijavila iz znatiželje, na nagovor nekih prijatelja, ali i da stekne nova iskustva koja će joj, nada se, pomoći kasnije u životu. To joj je i bilo jedno od boljih iskustava, ako izuzmemo činjenicu da je dva tjedna prije nastupa slomila nogu što je pomalo omelo točku. Iako ima prethodnog iskustva sa televiz-ijom, jer je prošle godine bila i na “Hrvatska traži zvijezdu”, ipak kaže da je čudno gledati sebe jer nije navikla na to, ali je u njoj probudilo osjećaj ponosa.

Faks na prvom mjestuSve reakcije na nastup su bile pozitivne i jako joj je drago zbog toga. Obitelj i prijatelji su ju podržali, što joj je bilo najvažnije. A bilo je i pozitivnih reakcija od ljudi koje ne poznaje. Znali su ju zaustavljati na ulici i čestitati. Na televiziji se sve čini lijepo i krasno, ali u stvarnosti nije baš tako. Kandidati znaju biti jako umorni i nije im ni do čega, a sve se mora prezenti-rati kao da se super zabavljaju. Ali svi međusobno podrška su jedni drugima. Nina, Merlić i Enis puno su draži iza kamera nego

“Ljubav za glazbom potiče od mojih roditelja i rodbine. Njome se bavim od malih nogu i uživam u tome. Nema dana kada, ako ništa drugo, bar ne pustim neku glazbu da ju slušam”, kaže Andrea Mihal, učenica 4.G razreda. Pjeva odmalena, ali se pjevan-jem intenzivno počela baviti u drugom razredu srednje škole, kad je pobijedila na lokalnom Brodskom music talent show-u. Na njega se prijavila čisto iz znatiželje i shvatila da je zapra-vo vrlo dobra u tome.

PODSVJETLIMAREFLEKTORA

Talent u krvi

Glazba, bilo to pjevanje, plesanje ili sviranje, bila je

i ostat će ogroman dio njenog života.

22

L ice s naslovnice


ispred jer su ljubazni i nisu toliko strogi. Poslije nastupa došli su joj čestitati, što joj je bilo drago. Pitali smo ju je li joj to otvorilo vrata glazbenog svijeta, no An-drea misli da je prerano o tome govoriti, tek joj je osamnaest godina, iako je već bilo ponuda od nekih producenata. Za sada joj je najvažnije upisati željeni faks, a onda će razmišljati o daljnjoj karijeri jer za to još ima vremena. Uostalom, glazba (bilo to pjevanje, plesanja ili sviranje) bila je i ostat će ogroman dio njenog života.

Anamaria Savić, 4.G

Ona me je prvo pitala da me poslikala, ali ja sam mislio da nema šanse da prođem jer nisam bio ni na audiciji, ni na castingu, nego sam eto slučajno tu bio. Nakon dva tjedna re-kla mi je da je za mjesec dana snimanje. I dalje sam mislio da nema šanse i onda me nazvala, ali prvi put kad mi je rekla, ma ne znam ono, bilo mi je nekako čudno.

Kakav je osjećaj vi-djeti sebe na tele-viziji?Hahah. Osjećaj je.. pa ne znam, mislio sam da će biti puno čudnije i neobičnije, ali bilo mi je normalno i OK. Svaki put kad bi se vidio na tv-u osjećao bih ponos i sreću. Ne znam, nije to sad neki uspjeh, ali ipak sam imao neki osjećaj ponosa.

Je li bilo naporno na snimanju?Da, snimanje je trajalo sedam-naest sati, od pet popodne do osam ujutro, zapravo smo trebali snimati od petka u sedam do subote u osam. Mi smo trebali doći na red oko 17 sati, no oni su nas strpali sk-roz zadnje jer smo najmlađi pa možemo najviše izdržati. Na red za snimanje smo došli oko šest

sati ujutro i naravno, mislili smo kako ćemo izgledati na tv-u jer cijelu noć nismo spavali, sjedili smo u Konzumu doslovno od pet popodne do osam ujutro. U životu nisam toliko vremena proveo u Konzumu kao taj dan. Bilo je prazno, užasno dosadno, ali imali smo odjel s voćem i povrćem da se malo počastimo. haha :DD

Jesi li dobio još kakvih ponuda za snimanja?Pa ne nešto sad posebno, ali bilo je nekih ponuda za neke poslove, ali to još ništa nije iz-realizirano. Agencija mi je ponu-dila da potpišem ugovor, ali ne želim potpisati, jer kad bi pot-pisao, oni bi uzimali proviziju, tj.oni dobivaju puno, ja malo. Naravno, oni sad nisu obavezni zvati me na castinge. Možda potišem kad dođem na fax jer su honorari dobri, a studenta od viška glava ne boli.Imao sam ponudu da snimam kalendar za donje rublje, ali sam odbio. Možda jednog dana, ali u donjem rublju je najviše što bih otišao. Mislim da sam premlad za to i da to nije primjereno za osobu iz srednje škole.

Ivana Bubalo, 2. H

MISLIO SAM… NEMA ŠANSE!

Tomislav Žalac, usudila bih se reći, pomalo ekstravagantan učenik naše škole, bavi se mod-elingom i akrobatskim rock `n` rollom. Svi smo ga već vidjeli na tv-reklami za Konzum pa nas je zanimalo kako je u nju dospio.

Odkud ti u reklami?Sasvim slučajno. Išao sam s prijateljicom u Zagreb, u jednu reklamnu agenciju. Ona je išla po neke papire i onda me žena iz agencije pitala bi li htio glumiti u reklami. Ja sam pristao.

Što si prvo pomislio kada su ti ponudili angažman?Prvo sam ono kao, nee znam…

Trenutak za pamćenje

Nisam vjerovao da ću proći jer nisam išao ni na au-diciju

23

Lice s naslovnic e

On je samozatajan, simpatičan i ležerno može reći: “Imam izravan upis na FER i PMF”, što je moguće postići i prije drugog razreda ukoliko ste, poput njega, uspješno sudjelovali na srednjoeuropskoj olimpijadi iz matematike. “Iskoristit ću ga, ali još uvijek nisam siguran što ću odabrati. Najvjerojatnije ću na FER , za smjer još nisam sigu-ran.”

Ima vremenaKako je sudjelovao na natjecan-jima i izvan Hrvatske, ostvario je mnogo poznanstava iz Bosne i Hercegovine, Srbije i drugih zemalja. Neke od njih zna već po pet godina jer svake godine uglavnom sudjeluju iste osobe i međusobno ostaju u kontaktu. Ljeti čak idu i u isti kamp, a tamo je puno opuštenija at-mosfera nego na natjecanjima. Kaže da nema nekih posebnih iskustava, ali svaki put je zan-imljivo i drugačije i to je prilika

da putuje i vidi zemlje u koje možda inače ne bi išao, poput Bugarske i Rumunjske. Iako biste možda pomislili da on nema slobod-nog vremena, Mislav tvrdi da se sve stigne. Vikendom najčešće igra nogomet s društvom, a ponekad odu i u grad: “Uvijek se nešto događa!”, kaže nam kroz smiješak. Natjecanja mu ne predstavljaju problem, priprema se samo intenzivnije vježbajući zadatke, a čak ni tada nema problema s redovnom nas-tavom: za učenje mu ne treba puno i profesori su susretljivi, što puno pomaže. Za informa-tiku se, logično, priprema za računalom, rješava zadatke koje nađe na internetu ili ih dobije od profesora i prijatelja.

Bez šalabahteraNa pitanje postoji li predmet koji mu ne ide, odgovara da nije da mu ne idu, ali ne voli kemiju i biologiju. No, zato osjeća neku

vrstu ljubavi prema

informatici i matematici jer se u suprotnom ne bi time bavio i trošio toliko vremena na to. Jednostavno mu je zanimljivo, ne zna kako to opisati, ali kada vidi zadatak izazov mu je riješiti ga i voli osjećaj uspjeha i pono-sa kada riješi nešto što većina ne zna. Naravno, događalo se i da mu izmakne prvo mjesto na nekom natjecanju, no sve je to za ljude. Veliku podršku pružaju mu i roditelji koji su uvijek za-dovoljni njegovim rezultatima. Šalabahterima se ne služi, ne is-plati mu se. Prijateljima pomaže ako je baš potrebno, ovisi o situaciji, za to se uvijek pronađe način. Uvijek im objasni nešto ako treba, ne može im reći ne, kao ni mlađoj sestri, ali zato ne drži instrukcije!

Barbara Tolić, 3.I

ZAR OPETPRVI

“Uvijek se nešto događa!”, kaže nam kroz smiješak Mislav

Balunović, učenik 2.H razreda koji iznenađuje sve brojnijim uspjesima.

Mladi informatičar

24

L ice s naslovniceFo

to:

Ivan

Kat

ić,

4.G

OPETxxxHladnoća. Vjetar. Kiša.Jesen je začarala ulice.Šum smeđeg osušenog lišćaPostala je svakodnevna, predivna melodija,Koja se čuje u svakom kutku ulice.Svakom kutku grada.

Sjećanja. Sreća. Tuga.Sve to me obuzima ovih dana.Suze u oku stvaraju seI polagano klize.Odlazim.

Ana Baričević, 3.J

25

Modern ar t


GoodbyeI’m not stupid, but really cleverThe day you’ll want me back shall come,And then I’ll be stronger than ever,Based on the misery I’ve overcome.

Perhaps you think I’ll wait forever,My feeling are counting as we speak,Don’t say better late than never,That excuse is far too weak.

Whatever was, stays in the past,I’m not in the mood for round two,Despite the fact that it could last,All I can say is “goodbye” to you.

Valentina Vaško, 3.B

26

M odern art


Danas te molim, povedi me...Skini paučinu s mog odraza,Ogledalo je umorno od rutine.Okupaj sivu kožu zavodljivimMirisom narančinog cvijeta.Otpuhni prašinu s dlanova,Oprosti im što su zaboravili poklanjati.Raspusti mi kosu, slučajno,Udahni uvojcima čežnju.Usne oblikuj u osmijeh,Oboji mi nokte hrabrim bojamaDanas ti dopuštam, odjeni meU svilu, u proljeće, u vječnost.Danas te molim, povedi me...

Glorija Vlajnić, 2.D

27

Modern ar t


SjenaU svjetlosti mraka, vidi se velika malenkost moja...Razočarenje u očima, bolna licu...Bol bezbolno me boli, grizedušu kao crv...Na otvorenu ranu stavljamslatko zrno soli, no,osjećam samo bezosjećajnosttvoju...Gledam u daljinu, ne vidim ništa,samo jedna sjena, moja sjena, kojaplaši me i nemoćno vladanada mnom...Tjera me, vrišti, grebe, zauzima mjesto u mojoj glavi, stojimnepomično, ali hodam dalje...Hodam u nekom nepoznatom svijetu, svijetu kojim vladam,svijetu gdje ništa ne postoji...Samo sjena...

Vana Martinović 2.H

28

M odern art

Nitko me ne može čuti Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnostveća no što mogu podnijeti, ponekad,i kao da je kraj godine, bilježim svakoga danaod čega se sastojiš, uplašena da nešto nedostaje:usne, čelo, obrazi na kojima su tragovi poljubaca,ruke koje me grle i oči koje me svojom toplinom griju.Naslanjam svoje usne na tvoje i slušam riječi koje jedna duša govori drugoj.

Mirna Švaganović, 3.I

29

Modern ar t


WhirlpoolShrouded by gloomy emotionswrapped in cold tearsin fears we all want to hidegood and evilin a warm embraceof their familieswant and loveto fall asleepto dreamwhat someone does not dareto live a full heartwalking uprightremain standing after the defeatand be yourselflovekisssearchhelpshedding your tearsmovementstransformationseverything inconceivableto realizeto vacillate sorrow and evilto hit reality and goodnessto enableto createto repressall haughtilyand turninto love, pride and goodness...

Eva Zeba, 1.G

30

M odern art


SilueteZamisli da pišemSamo kretnje; nevidljiveSavršenoj bjelini podloge.Poželi da dišešU mojim mislima; mekoKao da si oduvijek tu.

Odigraj potezSlučajnog prolaznika, sjeneSudbine što nas prati.Otkloni dekadenciju,Barem jednom to učiniSvjesnoI postojanoJer moje misliNe pronalaze izlazSamo šumore bez glasaOsjećaju bez empatijeDišu, a ne žive.

Barbara Tolić, 3.I

31

Modern ar t

Gabrijela Zec, 3.I

Pogled kroz prozorSmrznute grane miruju u okviru moga prozora. Iz tople sobe gledam dobro poznat park u svome naselju. I ova slika kao i jesenska, ljetna i proljetna, već je viđena nebrojeno puta. Bijela kora breze pokušava dočarati snijeg koji ove zime sigurno neće pasti. Tanke grane lomno vise u pramenovima i uredno se slažu u frizuru što je sjeverac povremeno ponese na svojim ledenim valovima. Klupe su prazne i nikome ne smeta što su pokidane i većina ih nema naslone, a boja je izblijedjela i skoro neprepoznatljiva. Trava u čupercima mrzne na ledini između pločnika. Ulična svjetla se rano pale jer je dan skratio svoje svijetle trenutke. Svjetlost se prosipa u širokom krugu kroz golu krošnju breze. Zamišljam kako bi snijeg tom običnom prizoru dao nježnu mekoću pahulja. Breza bi obukla toplu bundu od sniježnog krzna, klupe bi mamile pernatim jastucima, a trava bi se ušuškala pod zimskom perinom. A ja, ja sigurno ne bih sjedio u sobi kraj prozora.

Stjepan Matić, 1.A

32

M odern art

33

Modern ar t


GI – Građanska inicijativa za čisti zrak, osnovana 26. Siječnja 2011., udruga je pojedinaca i dvadesetak različitih udruga iz našega grada. Svojim akci-jama, pismima, istraživanjima i demonstracijama već godinu dana pokušavaju alarmirati javnost o problemu zagađenja zraka uzrokovanim prvenstveno emitiranjem brojnim štetnih plinova iz rafinerije u susjednom Bosanskom Brodu.

BorbaLokalni i županijski čelnici, predsjednik Republike Hrvatske,

Ministarstvo zaštite okoliša, Vla-da Republike Hrvatske te druga nadležna tijela obaviještena su o ovom problemu te, iako su u samom početku reakcije bile obećavajuće i davale nadu da će konkretne mjere biti poduzete, zastoj je, kao i uvijek, nastao u realizaciji. Naime, iz Bosan-skog Broda obećano je da će dostaviti podatke o modernizaciji i donošenju ekološke dozvole za rad Rafinerije kako bi i ovdašnja javnost bila informira-na. Prošlo je više od deset mjeseci od tada, a podatci još nisu poslani. Nevje-rojatno ali istinito, u međuvremenu je Rafinerija dobila ekološku dozvolu za rad.

MjerenjaKonkretan rad Rafinerije započinje 2008. godine kada drastično pogoršava kvalite-ta zraka što se jasno vidi iz zabilježbi Zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije. Očitanja mjerne posta-je Jelas pokazuju koncentracije različitih štetnih tvari poput

sumporovodika, dušikovog dioksida, sumpor diok-

sida, ozona, lebdećih čestica te drugih.

Najviša mjerenja zabilježena su krajem pro-tekle godine kada je koncentracija benzena bila čak trinaest puta viša od

prosječne! Također,

razočaravajuća je činjenica da u

našem gradu nije uspostavljen sus-

tav dojavljivanja o pojavi kritičnih razina onečišćujućih tvari u zraku koje postoje u Zagrebu, Sisku, Kutini, Osijeku i

ALARMANTNOGrađanska inicijativa za čisti zrak

Prošla je godina dana od službenog osnutka Građanske inicijative koja se i prije toganeformalno bavila in-formiranjem javnosti o zaštiti okoliša i borbi za čisti zrak. Jesu li uspjeli u svom naumu?!

Benzen je pri sobnoj temperaturi

bezbojna tekućina, jakog mirisa. Vrije pri 80.1 °C, dok pri temperaturi nižoj od 5.5°C

skrućuje se u bijelu kristalnu tvar. U vodi se ne otapa, ali se vrlo dobro

otapa u organskim otapalima. Benzen je također dobro organsko otapalo,

otapa masti i ulja, smole i boje.Benzenove pare su vrlo otrovne i uzrokuju kancerogena oboljen-

ja, najčešće leukemiju.

34

N a 18. meridijanu

Rijeci. Ovaj sustav omogućio bi pravovremeno obavještavanje javnosti o razdobljima kada je opasno izlaziti van. Također je šokantna činjenica da niti u Hrvatskim niti u propisima Europske unije nisu propisane maksimalno dozvoljene dnevne ili satne razine navedenih štetnih tvari.

OpasnostiU svakodnevnom razgovoru građana neri-jetko se čuju pritužbe na konstantan smrad koji, pogotovo u ljetnim mjesecima zbog vjetra, dolazi iz smjera Rafin-erije. Zbog već navedenog stan-ja zraka javljaju se brojni zdravstveni problemi poput dugotrajne glavobolje, teškog kašlja i slično koji neiznenađujuće pogađaju veći broj ljudi u određenom

vremenskom periodu kada su koncentracije štetnih plinova povišene. Dugotrajno izlaganje ovakvom stanju može izazvati i znatno teža oboljenja, stoga Brođani opravdano brinu ne samo za svoje, već i za zdravlje djece.

Danas i sutraIako nadležna tijela

vlasti nisu poka-zala veliki en-

tuzijazam za rješavanje opisanih problema, Građanska inicijativa za čisti zrak se nada i inzistira da

se sa Bos-nom i Her-

cegovinom osigura primje-

na svih konven-cija za ekološke

norme, da se osigura kontinuirana briga o kvaliteti zraka što bi se najbolje provelo postavljanjem još jedne mjerne

postaje (koja je već obećana od strane Vlade). Također, studija o utjecaju štetnih tvari na zdravlje građana pružila bi bolji uvid u stvarnu problematiku situacije. Pozitivno iznenađenje dočekalo nas je u prvim mjesecima ove godine kada su razine štetnih tvari samo nekoliko puta bile malo veće od prosječnih. Ne zna se što je realni razlog ovom napretku, ali se nadamo da će se ovakvo stanje nastaviti te da se prijašnje situacije više neće ponavljati.

Matea Kladarić 3. I

Sumporovodik je izuzetno otrovan i zapaljiv.

Teži je od zraka te se nakuplja pri dnu prostorija. Unatoč ve-

likoj otrovnosti, većoj od otrovnosti cijanovodika, manje je opasan jer se isprva lako osjeti dok su mu koncen-

tracije još preniske, međutim ima anestezirajući učinak na njušni živac

pa potencijalna žrtva uskoro gubi osjet mirisa.

35

Na 18. meridijan u

Foto

: Bar

bara

Sab

o, 4

.E

Ovaj hard rock bend osnovan je 2009. Članovi su se mijenjali, a trenutna postava je od ljeta 2010. go-dine. Ime benda je slučajno odabrano, a osnivači su Ma-rio Zulić(bubnjevi) i Marko Krnić(solo gitara). Pridružuju im se Mislav Javor(ritam gitara), Petar Javor(bass) i Vik-tor Mautner(vokal).

Prvu veću svirku odradili su 12. 06. 2010. na moto susretu u

Oriovcu. Probe imaju jednom tjedno, nekada i češće, a sviraju

tamo gdje ih zovu, iako si sada poneka-da mogu dopustiti da neku i odgode. Najviše sviraju obrade, iako imaju i neke vlastite pjesme. Dečki žare i pale, a svojim energičnim nastupima osvajaju publiku.

SLUČAJNI ODABIR

„Drugi Plan“ je kvartet osnovan sredinom 2011. godine na inici-jativu Višeslava Kozaka. Ideja za bend nastala je na porti naše škole, a ubrzo su se Stjepanu Kovačeviću i Višeslavu pridružili Paulina Kovačević i Marko Gačić. Neko vri-jeme su bili bezimeni bend, no ne zadugo. Stjepan je slučajno u jednoj emisiji vidio ime Drugi Plan i svi su se složili da ih to dobro opisuje, jer su

drugačiji od ostalih bendova, sviraju četiri gitare i povremeno usnu harmoniku. Najčešće sviraju domaći i strani rock, te

blues, koji je zapravo u drugom planu i jako malo bendova danas svira taj žanr. Kao i na probama, tako i na nastupima,

često improviziraju. Do sada su imali dva službena nastupa, jedan u Cacadou i jedan na Gradskom kupalištu, no i sami kažu da najčešće svi-raju za društvo. Zbog ovogodišnjeg odlaska na fakultet u Osijek, njihovo poglavlje u Brodu je završeno.

DRUGI PLAN

Neki se osnivaju, drugi raspadaju. No, jedno je sigurno: brodska alternativna scena još uvijek je vrlo bogata i aktivna. Naći će se tu svega, od rocka i metala pa do etno prizvuka. Svaki od bendova ima svoju publiku i omiljena mjesta za svirku. Evo pregleda najzanimljivijih, po našem izboru.

ZA SVAKU PUBLIKUBrodska glazbena scena

36

N a 18. meridijanu

Rock bend osnovan 23.1.2010. U sastavu su se mijenjale samo klavijature. Na njima je prvo bio Bruno Colić, a kasnije ga je zamijenio Matej Grgurević koji je i današnji član. Bend većinom svira obrade, no imaju i dvije vlastite pjesme koje nažalost još uvijek nisu završili. Probe imaju jedan ili dva puta tjedno, a ponekad

i češće. Sami kažu da sviranje stignu uskladiti sa školom, jer sviranje jako vole, a za nešto što

voliš nije teško izdvojiti sat-dva. Sa svojim radom i stvaralaštvom imali su čast biti predgrupe

Adastri i Vatri. Dečki kažu da toga svega ne bi bilo da nije podrške roditelja i prijatelja koja im mnogo znači. Drago im je da ljudi prepoznaju i cijene njihov trud.

WALK AWAY

„Black Hole“ osnovan je početkom 2010. Na ideju za ime došli su sasvim slučajno dan prije prve gaže i prihvatili ga jer je bilo prvo ime za koje su se svi složili. Trenutna postava benda nije početna, ali prva je s kojom su nastupili. Probe najčešće imaju jednom ili dva puta mjesečno. Najčešće sviraju obrade, ali u planu imaju i neke svoje pjesme. Probe dogovaraju tako da

članovi stignu uskladiti sa svojim školskim obvezama. Roditelji ih podržavaju koliko mogu, najčešće im pomažu voziti

opremu na probe i nastupe. Kažu da su im prijatelji podrška u smislu dolazaka na svirke. Do sada su nastupili dva puta na

gradskom kupalištu, a imaju u planu nastupiti u nekim brod-skim lokalima koji podržavaju njihov žanr glazbe. Njihov stil bi se najbolje mogao opisati kao mješavina heavy i trash metala, te hardrocka.

BLACK HOLE

Bend je osnovan u proljeće 2011. kao Macaulish, a u siječnju 2012. promijenio je ime u Horoathos. Horoathos je vlastito ime pronađeno uklesano na Tanaiskim pločama koje svjedoče o „iranskoj teoriji“ podri-jetla Hrvata. Bend će se odsad bazirati na hrvatsku povijest i domoljublje kao

glavni motiv. Postava benda se promijenila. U bend dolaze klavi-jaturist Matija Kuzmić, violin-

ist Andrija Sentić i Irena Jašek zamjena za bubnjara Ivana Brekala. Uglavnom izvode vlas-

tite pjesme koje piše Marko Mršić (vokal,lead gitara), ali tu i tamo nađe se i poneka obrada, naravno, ako za-dovoljava sve uvjete jer se žele kako kažu držati svog stila, a to je isključivo folk metal.

HOROATHOS

37

Na 18. meridijan u

Kristina Kovačević i Matea Rica, 2.I

Biti članom nekakvoga kluba u našim se prilikama još uvijek čini poprilično neuobičajeno, čak ima nekakav prizvuk ot-mjenosti i zatvorenosti. Rotary Club, međunarodno udruženje međunarodnih obrtničkih i slo-bodnih zvanja, u Slavonskom Brodu djeluje od 1953. godine.Član se ne može postati nikak-vim prijavama ili sličnim stva-rima, nego te moraju doslovno pozvati ako se istakneš u području u kojem radiš (uspješni doktori, ekonomisti, gospo-darstvenici... ) objasnio nam je Marin Simić, učenik naše škole čiji je otac jedan od brodskih rotarijanaca. Izvor govori da se u članstvo pojedinog kluba uvijek bira po jedan predstavnik određene struke ili zvanja i to osoba koja se u tome istaknula, ima uzoran privatni život, a u javnom i profesionalnom životu ima visoka etička načela. Poje-dini klub može brojati najviše četrdesetak članova, ali postoje

i rezervni članovi, koji čekaju da se uprazni njihov strukovni razred. Europsko središte nalazi se u Zurichu, a članom se ne postaje samovoljno, nego odabi-ranjem te zatim glasanjem osta-lih članova kluba. Kako tradicija nalaže, članovima postaju samo muškarci. Cilj Rotaryja je sprem-nost pomoći u svakodnevnom životu. Od rotarijanaca

se očekuje spremnost za osobno služenje i služenje javnom dobru bez obzira na religiju, rasu, narode ili demokratske stranke. Cilj Rotarya je promicanje bezvremenskih principa s ciljem

razvoja gospodarstva te društva u cjelini. Učenica opće gimnazi-je, Marta Šarić, zahvaljujući Rotary Clubu bila je na dvotjed-nom putovanju u Danskoj. Ondje je bila u kampu zajedno s dvadeset i pet predstavnika zemalja poput SAD-a, Rusije, Italije, Turske, Egipta, Izraela, Njemačke i svih ostalih članica. Marta tvrdi da je to za nju bilo nezaboravno iskustvo te se nada kako će putovanje ponoviti i iduće ljeto. Marin Simić, učenik prirodoslovno – matematičke gimnazije, bio je u tjedan dana u kampu u Austriji, a drugi tjedan u Njemačkoj. Trajanje kampa ovisi o organizatoru, a iskustvo je nezaboravno. Kako god, svako putovanje će nam ostati u lijepom sjećanju bez obzira bilo dobro ili s manjom dozom nečega lošeg, zaključio je naš sugovornik.

Marino Mihalj, 3. B

UZORNI I USPJEŠNIRotary Club u Slavonskom Brodu

Od rotarijanaca se očekuje spremnost za osobno služenje i služenje javnom dobru bez obzira na religiju, rasu, narode ili demokratske stranke. Cilj Rotarya je promi-canje bezvremenskih principa s ciljem razvoja gospodarstva te društva u cjelini.

38

B een there, done that

Ovo smo ljeto sestra i ja dobile neočekivanu priliku – posjetiti Španjolsku. Naime, bratić nas je pozvao na dvotjedno putovanje Europom koje je završilo susretom mladih s papom u Madridu.

Austrija –Švicarska - LiechtensteinPrva odrednica bila nam je Aus-trija, no ona nam se nije naročito svidjela tako da smo nakon kratkog boravka krenuli prema Švicarskoj gdje smo proveli neko-liko nezaboravnih dana. Zamamne planine, rijeke te svježi zrak Ap-penzella iz dana u dan sve više su nas očaravali. Nakon Švicarske na red je došla i državica od tek 35 000 stanovnika, Liechten-stein. Luksuzne kuće, tvrtke i samo uređenje države nam se jako svidjelo, što ne bismo mogli reći i za njihove stanovnike. Vrlo su nepristupačni i učinilo nam se kao da svaki od njih sam živi svoj život.

Susret mladihKonačno, nakon dugog puta, došli smo i u grad smješten u središtu Pirenejskog poluotoka, Madrid. Zbog isušenog tla i manjka zele-

nila na trenutak nam se učinilo da smo u pustinji, no to nam nimalo nije pokvarilo cjelokupni dojam grada. Zaista nam se svidio, oso-bito španjolski nacionalni muzej Prado u kojem se nalazi jedna od najvrjednijih svjetskih zbirki slikarstva i kiparstva. Ipak, sam susret s papom bio je poseban. Na njemu je prisustvovalo oko 1.5 milijuna ljudi. Zaista je bilo nezaboravno vidjeti toliko ljudi iz svih dijelova svijeta koji usprkos visokim temperaturama (preko 30 stupnjeva Celzijevih) neumorno plešu, pjevaju i međusobno ko-municiraju. Uživale smo u svakom trenutku.

Barcelona za krajNakon susreta i na povratku kući navratili smo u Barcelonu. Crkva Sagrada Familia nam se izrazito svidjela zbog svoje raskošnosti, kao i poznata plaža Barceloneta. Nakon plivanja u Sredozemnom moru i sunčanja na španjolskom pijesku došlo je vrijeme za pov-ratak. Sjele smo u autobus i u mislima se prisjećale lijepih trenu-taka ovog putovanja i stigle u sad već pomalo monotonu, ali dragu Hrvatsku.

Anita Guberac, 2.I

HOLA, ŠPANJOLSKA!Moje putovanje

Bilo je nezaboravno vidjeti toliko ljudi iz

svih dijelova svijeta koji usprkos

visokim temperatura-ma neumorno plešu, pjevaju i međusobno

komuniciraju. Uživale smo u svakom

trenutku.

39

Been there, done tha t

Foto

: Ani

ta G

uber

ac,

2.I

Kada nam je profesorica Milinović u prosincu 2010. spomenula putovanje u En-glesku, nitko od nas nije ni mislio da će taj srpanj tako brzo doći. Nakon dugotrajnih priprema, 15. srpnja otputovali smo u Veliku Britaniju – zemlju gdje se vozi lijevom stranom ceste, poznatu po crvenim tele-

fonskim govornicama, karamela-ma, Big Benu te nogometu.

LondonSama pomisao na London bila je nešto čarobno. Nisu bile visoke, moderne i povijesne zgrade to što nas je očaralo, već mnogo-brojne zajednice iz svih dijelova svijeta koje su pronašle svoj dom u tom gradu. I mi smo tada postali dio zajednice te se nismo osjećali strancima. Pogled s vrha The London Eye-a je veličanstven jer se u tom trenut-ku osjećate kao vladari svijeta. Vožnja rijekom Temzom pokaza-la nam je glavne znamenitosti- Tower of London, Tower bridge, Shakespeareovo kazalište, Cleopatra’s Needle. Posjetili smo također i The National History Museum koji nas nije ostavio ravnodušnim. Kiša, zastave, britanski naglasak, podzemna, autobusi, crni taksi, pa i sama kraljica - sve to čini London gra-dom koji očarava milijune ljudi

diljem svijeta.

Misteriji na jugu EngleskeNa putu prema svom odredištu posjetili smo još dva mjesta. Katedrala u Salis-buryju je katedrala ranoen-gleskog gotičkog stila u Wilt-

GRADKOJI

OČARAVAOČARAVAU Englesku smo išli na tečaj engleskog jezika. Tri sata u školi prolazilo je brže nego što se itko na-dao. Nakon toga čekali su nas izleti u susjedna mjes-ta - od Woolacombea do Torquaya i T intagela. Pos-jetili smo i drevni dvorac kralja Arthura te zasjeli na jednom od njegovih tronova.

40


OČARAVAOČARAVAshireu . Nakon toga, ugledavši Stonehenge, svi smo se zapitali što je tu zadivljujuće. Svi su komentirali kamenje koje se nalazilo usred ničega. Međutim, nitko nije htio priznati da je ta praznina djelovala neugodo. Jav-ljao se osjećaj strahopoštovanja prema tom čarobnom mjestu.

BarnstapleGradić smješten na obali At-lantskog oceana nije nam se činio privlačnim kao London. Upoznali smo školu, profesore, grad, obitelji, njihove kućne lju-bimce te nove prijatelje iz Češke i Dalmacije. Poznat je po rijeci Taw koja se ulijeva u Atlanski ocean. Turistički vodič, koji nas je odveo sto godina unazad obukavši odjeću koju su tada

nosili glasnici gradova, poka-zao nam je muzej, staru tvrđu, kamene kuće i mali „Big Ben“ te nas predstavio

stanovnicima ovog malog grada objasnivši im tko smo, što smo u što radimo u njihovom gradu.

Naime, naše putovanje nije se svelo na zabavu – na samom početku znali smo da u Englesku idemo kako bismo prošli tečaj engleskog jezika. Tri sata u školi prolazilo je brže nego što se itko nadao. Nakon toga čekali su nas izleti u susjedna mjesta - od Woolacombea do Torquaya i Tintagela. Posjetili smo i drevni dvorac kralja Arthura te zasjeli na jednom od njegovih tronova. Osjetili smo i okus oceana te probali engleske karamele i poznate „fish and chips”.

UspomenaSve što smo čuli i čitali o Velikoj Britaniji, Londonu, Barnstapleu i ljudima za nas je bilo još ljepše. Jedan mali dio zabilježili smo u naših 5000 fotografija koje osta-ju za trajnu uspomenu. Uvijek je buđenje iz lijepog sna neugodan proces i želimo se opet vratiti nazad, barem još malo.

Matea Mirković, 3.E

41


Pogled na Big Ben Elitni predio Londona

Svi na okupu U bojama Britanije

„Umwelt baut brücken“ europ-ski je projekt čiji je glavni cilj širiti svijest o važnosti medija i zaštite okoliša u kojem sudjeluju Bugarska, Njemačka, Rumun-jska, Mađarska te Hrvatska, a provodi se tri godine. Svake go-dine dolazi do razmjene učenika iz ukupno 50 škola pri čemu svaka grupa istražuje određene ekološke probleme u svojim mjestima i time obrađuje te-meljne motive projekta, a svoje radove objavljuje u novinama-partnerima. Na kraju svake godine biraju se najbolji radovi (najbolja fotografija, najbolji članak) iz svih država-sudionika programa te se održava svečanost dodjele nagrada u

nekom od glavnih gradova.Ove je godine najbolji rad u našoj domovini imala upravo skupina naše škole.

WulkowTijekom razmjene učenika posjetili smo ekološko društvo „Wulkow“ koje se nalazi u is-toimenom mjestu smještenom u području oko Berlina, udaljenom samo 4 kilometra od granice s Poljskom. Malobrojno stanovništvo ovog simpatičnog mjesta aktivno je u životu društva osnovanog 1991. go-dine, a svoj rad usmjeravaju prema ciljevima održivog raz-voja obradivih površina, proiz-

vodnji bio-proizvoda, održavanju seoskog života tradicije i običaja te jačanju regionalne ekonomije. Svoj doživljaj ovoga mjesta te sve zanimljivosti, posebnosti kao i poteškoće s kojima se susreću naši domaćini objavili smo u svojim tekstovima koji su objav-ljeni 16.09.2011. u „Večernjem listu“. Upravo za ovaj rad bili smo nagrađeni.

NagradaSve nagrađene skupine za svoj su rad dobile simboličnu svotu novca, a dvoje učenika, zajedno sa svojim mentorima, pos-jetili su Sofiju te sudjelovali na svečanosti dodjele nagrada.

UMWELT BAUT BRÜCKENIstražujemo, upoznajemo, osvajamo!

Brojni su projekti i organizacije koje nude mladim Europljanima priliku da pokažu svoje vještine kroz različite teme, ali i da usput međusobno ostvaruju kontakte.

Neki od njih provode se i u našoj školi i dokaz su da uz malo truda možete postići zapažene rezultate i uživati u nagradama za svoj rad.

42


Kao predstavnici naše škole krenule su profesorice Sanja Babić, Maja Matijević te učenice Adrea Stanić i Matea Kladarić. Nakon podužega putovanja, osam Hrvatica dočekala je Sofija obavijena tamom. Us-lijedila je uistinu zanimljiva vožnja lokalnim taksijem, a zatim i iznenađenje koje nas je ostavilo bez daha. Stigle smo u hotel „Hilton Sofija“ te smo se bez previše oklijevanja pre-pustile gostoprimstvu. Četiri dana prošla su u sekundi dok smo uživale u svemu što nas je okruživalo.

GradZajedničkim snagama te uz prat-nju zanimljivih vodiča obišli smo glavne znamenitosti Sofije, grad zanimljive povijesti i anegdota. Sofija je drugi najstariji glavni grad Europe, a u svojoj dugoj povijesti više je puta mijenjala ime te rasla stvarajući manje zaokružene cjeline međusobno odvojene parkovima te ju stoga

uistinu dobro ocrtavaju riječi „grad koji raste, ali ne stari“. Neke od glavnih obilježja gra-da su katedrala „Aleksandra Nevskog“, Nacionala operna kuća i kazalište, Nacionalna palača kulture, Palača predsjed-nika, crkva sv. Sofije. Poseban je osjećaj samostalno šetati širokim ulicama koje uokviruju visoke zgrade uzdužno praćene nizovima drveća. Dugačke aleje prepune automobila i ljudi go-vore vam o veličini i važnosti

ovoga grada, no ipak je vidljiva razlika u kvaliteti života između građana Bugarske i drugih zemalja Europske unije. Nakon tradicionalne večere na kojoj su bili posluženi lokalni specijaliteti,

shvatile smo da se kultura toga kraja ne razlikuje previše od naše.

SvečanostDodjela nagrada upriličena je u Palači predsjednika gdje su nas ugostili tadašnji predsjednik Bu-garske Georgi Prvanov te pred-sjednik DBU-a koji su se obratili nazočnima te podijelili nagrade. Važnost toga događaja i samog projekta vidljiva je u medijskoj popraćenosti tog događaja kao i činjenice da su nam se pridružili i veleposlanici svih zemalja u Sofiji koje smo naknadno pos-jetili. Ponosni na svoj uspjeh vratili smo se nazad zauvijek noseći uspomene i zadovoljstvo koje nam je pružio ovaj put. Jedino što vam mogu poručiti za kraj je da pronađete malo entuzijazma i uključite se u neki od projekata jer će sav vaš trud sigurno biti nagrađen.

Matea Kladarić 3.i

43


Na školovanje u Las Vegas

Napisala: Lana Tolarić, 3.D

Mnogi od nas sanjaju o odlasku na razmjenu učenika, a Lidija Poleksić, učenica 4.H razreda, taj je san i ostvarila. Na deset mjeseci otišla je u Las Vegas, točnije u predgrađe Las Vegasa, Henderson. Otkrila nam je kako se tamo snašla, kakva ju sjećanja vežu uz Ameriku, što je novo doživjela i još mnogo toga.

Kako si se odlučila

na razmjenu učenika?To sam odavno htjela. Stalno sam o tome pričala u osnovnoj školi, ali me nitko nije shvaćao ozbiljno. Kada sam krenula u srednju školu, počela sam polako tražiti agencije koje nude razmjene i prijavila se na nekoliko njih. Morala sam ići na testiranje engleskog, intervju i na kraju sam uspjela.

Jesi li sama birala grad i obitelj u koju ćeš ići?Ne. Obitelj bira koga će uzeti, a ja sam slučajno, otišla baš u Las Vegas. Bila sam u obitelji Laurel Weaver. Uz mene je kod nje živjela još jedna djevojka iz Češke, Zuzana. Naravno, ostala sam u kontaktu sa svima. I s obitelji u kojoj sam bila i s gotovo svim prijateljima iz škole, zahvaljujući Facebooku i Twitteru. I planiram ih ići posjetiti, čim napunim 21 godinu.

Kako si se uklopila?Mislim da sam upoznala samo neko-liko ljudi koji su rođeni baš u Veg-asu, većina ih se doselila iz različitih krajeva svijeta. Upoznala sam stvarno različite ljude, različitih rasa, vjera i kultura. Mnogim mojim prijateljima engleski je bio drugi jezik pa smo jedni druge podučavali materinje jezike. Mislim da sam se upravo zbog toga, što su svi u Las Vegas odnekud došli, lijepo uklopila tamo. Stekla sam mnogo prijatelja i to je najvrjednije od svega. Doduše, malo su mi nedosta-jali roditelji i prijatelji, a i naša hrana. Tamo je isto bilo ukusne hrane, ali ipak, falila mi je ova naša slavonska kuhinja.

Možeš li podijeliti s nama svoja školska iskustva?Mnogi govore da je škola u Americi prelagana. Srednja škola je obvezna i svatko sebi bira predmete i stupanj koji će polagati. Kao što ovdje svatko bira školu u koju će ići. Gotovo svaki predmet ima tri stupnja- osnovni, napredni i AP (Advanced Placement).

ŠKOLSKI SAT PEDESET PET MINUTA I

ZADAĆA SVAKI DAN - I TO JE AMERIKA!Poslije škole gotovo svi se bave različitim aktivnostima - sportom, pjevanjem u zboru, sviranjem u orkestru, kazalištem ili su

učlanjeni u neki klub. To je gotovo neizostavan dio školovanja.

44


Na školovanje u Las Vegas

ŠKOLSKI SAT PEDESET PET MINUTA I

ZADAĆA SVAKI DAN - I TO JE AMERIKA!Poslije škole gotovo svi se bave različitim aktivnostima - sportom, pjevanjem u zboru, sviranjem u orkestru, kazalištem ili su

učlanjeni u neki klub. To je gotovo neizostavan dio školovanja.Hoće li ti škola biti lagana ili teška, ovisi o odabiru predmeta. Pohađala sam jedanaesti razred.

Koje si predmete slušala i koliko puta tjedno?Imala sam U.S. History kao obvezni predmet i morala sam birati koje dijelove matema-tike, engleskog i znanosti želim. Izabrala sam napredni stu-panj Trigonometrije/Statistike, Modern Literature, i napredni stupanj Forensic Science. Uz to morala sam imati i dva iz-borna predmeta. Ja sam se odlučila za glumu i španjolski koji nikada prije nisam učila, ali sam bez problema položila treći stupanj. Sve predmete imali smo svaki dan. Jedan školski sat traje pedeset pet minuta. I svaki dan imali smo zadaću iz svakog predmeta. To mi je bilo malo čudno u početku, ali na-vikla sam pisati zadaće svaki dan. Najzanimljiviji predmet bio mi je Forensic Science jer smo stalno radili pokuse i drugačije je od svega što sam dosad učila. Na kraju svakog polugodišta piše se završni test koji nosi 10% završne ocjene. Maturirati ne možeš ako ne položiš četiri testa- Writing, Reading, Math & Science. Jako su slični našim nacionalnim ispitima, gotovo ista stvar.

Što ste radili u slo-bodno vrijeme?Poslije škole gotovo svi se bave različitim aktivnostima - sportom, pjevanjem u zboru, sviranjem u

orkestru, kazalištem ili su učlanjeni u neki klub. To je gotovo neizostavan dio školovanja. Ja sam se prvo bavila glumom, zatim sam bila navijačica te se na kraju bavila atletikom i to skokom s motkom. Aktivnosti mi se jako sviđaju jer tamo svaka škola nudi sve vrste aktivnosti, kojima se mi, pogotovo nekim sportovima, uopće u Brodu nemamo priliku baviti.

Kakvi su im školski običaji? Jesu li mat-uralne zabave kao u filmovima?U svakoj školi se održavaju tri plesa godišnje. Homecoming na koji dečki pozivaju cure, Sadies na koji cure pozivaju dečke te Prom odnosno maturalna večer koji je isključivo za završne raz-rede i sličan je onome što vidimo u filmovima. Išla sam na Home-coming i Prom. Homecoming je bio za sve razrede pa je bilo više ljudi i održavao se u školi, A Prom je bio mnogo skuplji, gotovo svi su dolazili limuzinom pa smo nekoliko prijatelja i ja iznajmili jednu. Na svakom od ta tri plesa biraju se kralj i kraljica.

Koliko se njihov način života razli-kuje od našeg?Način života se puno razlikuje. Tamo ljudi puno više vremena rade, i djeca i odrasli. I ako žele raditi, otvorena su im sva vrata. Mogu se baviti čime god žele. Mladi do 21. godine ne izlaze van do kasno u noć, kao što ovdje svi idu u grad. Po zakonu vani smiju biti do 22

sata. I pridržavaju se toga! Također jedna od razlika je da je njima glavni i najveći obrok večera jer tada, navečer, svi dolaze kući, te cijela obitelj može zajedno objedovati. Ve-liki broj mladih uz školu radi dodatan posao kako bi si zaradili džeparac.

Gdje ste izlazili?Izlazili smo uglavnom na Town Square u Vegasu. S obitelji sam išla gotovo svaki drugi vikend na neki od onih poznatih Vegas Show-ova ili na koncerte, od klasične glazbe do npr. Snoop Dogga. Show koji mi se najviše svidio je The Lion King at Mandalay Bay, predstava o pozna-tom crtiću Kralju lavova. Svi ti koncerti i predstave su se održavali u casinima i obišla sam svaki jer se sve i održava tamo. Svaki casino ima kockarnice, hotel, sale za održavanje predstava, kino itd. U casino smije ući tko hoće, ali naravno, mlađi od 21 godine ne smiju igrati. Jednom prilikom sam stala kraj jednog od uređaja za kockanje jer sam se htjela slikati i odmah mi je nekoliko osoba prišlo i pitalo za osobnu tako da stvarno paze na to da maloljetnici ne bi kockali.

Kako si nadoknadila sve propušteno u školi u Hrvatskoj? Neke predmete poput matematike sam pokušavala sama proći, kako bi mogla nastaviti, ali nije bilo lako. U nekim predmetima baš vidim da mi nedostaje cijela godina. Dosad sam prolazila s pet, a sad sam prošla s četvorkom. Mislim da je to dijelom zbog toga što sam cijelu godinu pro-pustila, no uz malo više truda, mislim da ću sve stići. I mislim da sam puno više dobila tom godinom u Americi.

45


46

Njezine slike nisu samo potezi rukom. Iako se čine impulzivnim namazima kista, one su dobro promišljene priče koje Ivana Kutuzović, akademska slikarica rođena u Slavonskom Brodu, duboko proživljava. “Ljepota je isključivo ljudska fikcija, titranje stvarnosti između našeg subjektivnog pakla u nama i pakla oko nas”, davno je napisao Krleža. Čini se da iz

tog “subjektivnog pakla” Ivana izvlači najljepše te radošću boja poziva na životni optimizam. Čak i onda kada želi prenijeti snažnu poruku o ženi, kao u cik-lusu Plastični znak ili sliku svoje prirode i intimnoga zavičaja u Zvučnom laboratoriju, optimi-zam djeluje poput magneta.

Zauvijek dio njeSvoje je djetinjstvo provela u rodnom Slavonskom Brodu, iako ideja Broda kao grada gdje je rođena i gdje bi mogla živjeti nestaje početkom dvijetisućitih. Pamti Brod iz jednog vremena u kojem je zapela, u kojem je otkrivala svijet oko sebe, kada je naš grad bio puno slobodnije, kreativnije i otvorenije mjesto. Kaže da se ne može naviknuti na neke nove, strane ljude s njoj čudnim životnim navikama i odabirima. No, bez obzira na mala intimna razočaranja, Ivana zna da će ovaj grad ostati zau-vijek dio nje jer su u njemu njezini najbolji prijatelji i većina rodbine.

Obiteljski posaoSlike su njezin život. Sve je počelo obiteljskim obrtom. Naime, otac i stric bavili su se uokvirivanjem slika i goblena. Na taj je način svakodnevno bila okružena nekim vidom kreativnoga izražavanja, ili bar pokušajima - od slika u svim tehnikama, fotografija, kolaža, postera goblena, malih skulp-tura, medalja, vitraja, grafika, pa sve do tradicionalnih vezova koji su nekad bili puno više njegovani.Osim toga, zidovi u kući bili su prekriveni slikama te je postupno, gledajući sve te sadržaje i forme (dobre i loše), sve postalo dio nje. Ne treba zanemariti slikarski talent i zanimanje koje se razvijalo od djetinjstva, tako da je bilo samo pitanje vremena kada će sve to isplivati na površinu. Upis na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu bio je očito jedini mogući izbor i put.

BROD OSTAJE ZAUVIJEK DIO NJESlikarica vedrih boja i snažne poruke

Život ju je odveo u Pariz - grad neslućenih poten-cijala i mogućnosti, vrtlog koji zrači lakoćom, guši poviješću, zatupljuje sva-kodnevnom užurbanosti i magnetski privlači sve oko sebe svojom ljepotom. Ivana se prepustila tom vrtlogu, no kako sama kaže, “ako niste otporni na stres, pojest će vas!”.

Ž ivot piše priče

Grad neslućenih mogućnostiNakon završene Akademije, Ivana je ostala u Zagrebu koji je i danas, osim Pariza, njezin dom. Splet životnih okolnosti Ivanu je odveo u Pariz - jedan od nekoliko gradova koji se može smatrati konglomeratom umjetnosti, znanosti, gospo-darstva, politike i tehnologije. No, Pariz je i grad neslućenih potencijala i mogućnosti. Pariz nudi vrtlog koji zrači lakoćom, guši poviješću, zatupljuje sva-kodnevnom užurbanosti i mag-netski privlači sve oko sebe svojom ljepotom. Ivana se prepustila tom vrtlogu, no kako sama kaže, “ako niste otporni na stres, pojest će vas!”. Pariz doživljava kao grad s prevelikim klasnim razlikama, prevelikim brojem beskućnika i velikim brojem prebogatih ljudi koji su izgubili socijalnu osviještenost.Ipak, trenutačno je to njezin grad - sa svim što on donosi.

Želi sve znatiOsim umjetnosti, Ivanina ve-lika strast je i znanje. Od djet-injstva, ljudi je stalno kritiziraju da odmah sve želi znati pa se doima nestrpljivom. Čini joj se da zapravo i ne zna što ju uopće ne zanima - od povijesti,

umjetnosti, filmova, glazbe, do politike, alternativnih pogleda na život, jezika i mode. No, nešto se ipak izdvaja. Velika su joj strast fotografije, što i ne čudi. Umjetnost je njezin život.

(prema bilješkama I. K.)

47

BROD OSTAJE ZAUVIJEK DIO NJE

Život piše prič e

Ukoliko šetajući gradom vidite nekoga kako biciklom leti preko stepenica i izvodi različite trikove, sve je u redu. To je Zvonko “Zolja“ Pitlović, učenik 4.G, koji je pravi stručnjak za BMX i karting.

Koliko dugo se bavis BMX-om i kako je sve počelo?Aktivno vozim BMX već tri godine. U osmom razredu osnovne škole sam vidio brodske vozače i u početku mi se BMX svidio zato što sam na pegovima (nastavci osovina kotača koji služe za izvođenje trikova) mogao voziti prijatelje (hahaha). Odmah sam kupio svoj prvi BMX. Počeo sam gledati video klipove na internetu i ubrzo sam dobio želju za učenjem novih trikova i napretkom. Nakon što sam shvatio da je moj prvi BMX loš za izvođenje ozbiljnijih trikova, odlučio sam si kupiti bolji i tada sam započeo sa aktivnom vožnjom.

Reci nam nešto više o disciplini kojom se baviš.U BMX-u postoji pet disciplina: street, flatland, dirt, park i ramp. Ja se bavim streetom, odnosno vožnjom po gradskim lokacijama. Stepenice, rukohvati i zidovi nam služe kao sprave za izvođenje trikova.

Je li to skup hobi?Kvalitetni BMX bicikli su vrlo skupi. Rijetko ih kupujemo već složene jer kombiniranjem najboljih dijelova raznih proizvođača možemo složiti bolji BMX. Ozbiljni vozači često oštećuju dijelove, a oni nisu jeftini. Naručujemo ih iz specijaliziranih trgovina, najčešće preko interneta.

BMX je njegova strast

ADRENALIN I BRZINA

48

“Disciplina kojom se bavim je street, odnosno vožnja gradskim lokacijama. Rukohvati, stepenice i zidovi mi služe kao sprave za izvođenje trikova.”

S port

Jesi li imao nekakvih ozljeda?Imao sam uglavnom manje ozljede. Jedina teža ozljeda koju sam zadobio je bio udarac u glavu.

Kakva je trenut-no BMX scena u Slavonskom Brodu?Jako loša (hahaha). Trenutno u Slavonskom Brodu, osim mene, pos-toje još dva vozača. Mnogo vozača je otišlo studirati u druge gradove ili su jednostavno prestali voziti.

Koji su ti najdraži trikovi i koje bi trikove želio naučiti?Najdraži trik mi je 360 (skok i okret za puni krug), a trik koji bi želio naučiti je tailwhip (skok i okret rame oko volana).

Jesi li upoznao neke vozače iz drugih gradova?Da, upoznao sam vozače iz Zagreba, Rijeke, Osijeka, Siska, Požege, Nove Gradiške i Poreča. Vozio sam i s nekim poznatim ličnostima hrvatske i svijetske BMX scene - Filip Strbad, najbolji hrvatski street vozač i Brad Simms, jedan od najboljih svjetskih vozača.

Jesi li do sada sud-jelovao na nekakvim natjecanjima?Prošle godine išao sam na Pan-nonian Challenge (najveće natjecan-je u ekstremnim sportovima u ovom dijelu Europe) u Osijeku, ali nisam se natjecao, iskoristio sam priliku da upoznam moguću konkurenciju i isprobam skate park.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

Slijedeće godine se planiram prijaviti na Pannonian

Challenge i uskoro ću snimati video klip

kako bih pridobio eventualne spon-zore. BMX-om se planiram baviti još dugo, koliko mi to vrijeme bude dozvoljavalo.

Imaš li još nekakav

hobi? Bavim se kartingom već više od četiri godine. To je mali bolid koji postiže brzine do 185 km/h.

Kako si se odlučio na to? Na to me potaknuo otac kojemu su rally utrke bile velika strast pa nije čudo što sam nastavio njegovim sto-pama. Vozio je Abartha 850tc. To je trkaća prerada Zastave 750, poznati-jeg pod nazivom “fićo”.

Gdje voziš i kakve su reakcije prolazni-ka?U našem gradu nema staze za kart-ing utrke pa vozim po parkiralištima velikih trgovina ili na Vijušu. Ljudi se čude jer se tako nešto ne može često vidjeti u široj okolici. Većinom su zainteresirani i pitaju me koliko bolid ima kubika, koje gorivo troši, a poneki pitaju i za pokusnu vožnju.

Vidiš li se kao pro-fesionalnog vozača jednog dana?Ne, karting mi je isključivo hobi, ali postoji mogućnost da ću jednog dana voziti rally utrke. Vidjet ću kojim će me putem budućnost odvesti.

Želiš li reći nešto za kraj?Pozdrav svima u studiju i režiji! (ha-haha)

Ivan Katić, 4.G

“Trenutno u Slavonskom

Brodu, osim mene, samo još dvije

osobe voze BMX”

BMX je njegova strast

ADRENALIN I BRZINA

49

“Disciplina kojom se bavim je street, odnosno vožnja gradskim lokacijama. Rukohvati, stepenice i zidovi mi služe kao sprave za izvođenje trikova.”

Spor t

Školski nogometni turnir - vjero-jatno jedini razlog da svojevolj-no učinimo ono što smatramo nezamislivim, apsurdnim, i pro-tivnim zdravoj pameti - dođemo subotom u školu, ponovno je počeo. Jedni se bore da zadrže prestižni naslov, drugi da im ga oduzmu, treći da sabotiraju ove druge, a četvrti samo žele svoje mjesto pod suncem. Uz to dodajte i “obračun” profesora i

učenika te odličnu atmosferu i vidjet ćete da fraza “najvažnija sporedna stvar na svijetu” nije nastala sasvim slučajno. Zaista, ponekad se čini da stvarno ima smisla doći subotom u školu. No, izgleda da nejubilarni 7. školski nogometni turnir osim nogo-meta donosi i neka očekivanja. Prošlogodišnji organizatori su sada na intelektualnim lovištima ekonomije, medicine ili pak hortikulture a odgovornost pada na ovogodišnji 3.g razred. Kako bismo mogli što bolje pratiti i općenito saznati nešto o turniru, razgovarali smo s glavnim orga-nizatorom, profesorom Dragom Danilovićem.

Nogomet najmasovnijiPostavlja se pitanje zašto nogomet, zašto se ne napravi natjecanje u košarci ili, na primjer, odbojci? „Jedne godine smo pokušavali organizirati

košarku, ali nije bilo dovoljno ekipa. Ista stvar s odbojkom. Nogomet jer je jednostavno najmasovniji.“ Na pitanje zašto turnir u ovom obliku, prof. Danilović odgovara kako se na taj način animira najveći broj učenika. Također kaže kako se tako može na svečan način upriličiti Dan škole: „Tu budu nastupi - mažoretkinje, bio je Top Dance klub prošle godine pa Chiro i Sinovi, a na kraju svega i utakmica između profesora i maturanata. Jednostavno, taj turnir učini da deset subota u godini dvorana živi.”

OrganizacijaOrganizator turnira je za sada prof. Danilović, a kasnije će to preuzeti netko od mlađih pro-fesora. On svake dvije godine bira jedan treći razred koji će biti razred organizator. „To uvijek bude moj razred ili onaj drugi matematički razred kojem ja predajem jer u njima ima najviše dečki i oni su najzain-

DESET SUBOTA DVORANA Ž IVI

Školski nogometni turnir

Od ove godine razmatra se pooštravanju pravilnika pa se vjerojatno neće dopuštati spajanje raz-redima u kojima ima dovoljno ili više dečki no što je potrebno za ekipu, „jer u suprotnom nije fora!”, objasnio je profe-sor Danilović, organizator turnira.

50

S port

FOTO

: Va

lent

ina

Čon

dić,

3.G

teresiraniji. Ove godine će to biti moj 3.g.“ Međutim, taj posao, kako saznajemo, nije nimalo lak. „Imaju posla koliko hoćeš. Oni budu administratori - bilježe sve što se događa tijekom cijelog turnira, od izvlačenja do dodjele nagrada, sve se snima i izdaje se dvd. Tu su još fotograf, DJ koji pušta glazbu, redari, ko-mentatori i web dizajner. On odmah objavljuje rezultate, golgetere, parove koji igraju i sve to objavljuje na našoj web stranici, a poslije se stavlja i na naš pano kod ulaza u školu.“ Sve je to ogroman posao i tu bude angažirano gotovo pola razreda jer turnir traje najmanje deset subota i uvijek mora biti netko dežuran. Postoji još i disciplinska komisija koja se sastoji od jednog čovjeka kojeg daje organizator i predstavnika prvog, drugog, trećeg i četvrtog razreda. Komisija razmatra sve prigovore kako ne bi bilo ne-pravilnosti i ako je potrebno, poništava utakmicu te se ona može ponoviti, ukoliko pod-nositelj prigovora to želi.

TurnirEkipe na izvlačenju budu podi-jeljene u osam skupina po tri ili četiri ekipe, ovisno o broju ekipa. „Nastojimo da ekipe budu što ravnomjernije raspoređene - ekipe koju su prethodne go-dine osvojile prvo, drugo ili treće mjesto budu nositelji skupina, a onda se njima dodaju os-tale.“ Nakon što prođu prijave i izvlačenje, turnir se igra u dva ciklusa. Prvi dio su kvalifikacije – ekipe igraju međusobno unutar skupina, a nakon toga ostaje osam najboljih. Prvi dio počinje krajem listopada ili početkom studenog, a traje do kraja prvog polugodišta. U drugom dijelu preostalih osam ekipa se razi-grava u dvije skupine, a četiri najbolje ekipe igraju za prvo, odnosno treće mjesto na Dan škole, kada se i dijele nagrade. Na kraju svega je i oproštajna utakmica između maturanata i profesora. „Nekad sam i ja igrao, ali s godinama sam prešao na malo nježnije sportove, odbojku na primjer!”

FinanciranjePokrovitelj turnira je Gimnazija „Matija Mesić“. „Gimnazija nam daje dvoranu, prateće objekte, gledalište, dežurnu spremačicu i dežurnog profesora, tj. mene! Šalim se, uglavnom budem ja, a kad ja nisam u mogućnosti, bude netko drugi. Također, daje nam još razglas, kamere i kupuje nam pehare. Onda ja nađem sponzore, a nastojim da budu vezani uz školu, uglavnom to budu poduzeća roditelja naših učenika.“ Tri sponzora kupuju nagrade - za prvo, drugo i treće mjesto. To uglavnom budu kom-pleti dresova ili torba, a četvrti sponzor kupuje dvije lopte za turnir i loptu kao nagradu za na-jboljeg strijelca turnira, tako da se za turnir ne koriste školske lopte. „Mi za uzvrat sponzorima

stavljamo u dvoranu njihove reklame koje budu tamo tijekom čitavog turnira. Kao nagradu za četvrto mjesto mi sami, kao škola, nešto poklonimo, nekakve majice ili dresove.“ Jedino što još preostaje je plaćanje su-daca. Suci se uzimaju iz sudačke organizacije, u namjeri da turnir bude što pošteniji. Nastojimo da to budu srednjoškolci ili surad-nici, dakle neki koji su bliski nama“, ističe profesor. Uzimaju se dva sudca, dva koja sude i treći u pričuvi. Plaća im se po danu, pa svaka subota košta 200 kuna - 100 po sudcu. „Upra-vo zbog toga uzimamo onih 100 kuna po ekipi, i od tih se novaca plaća samo suce, a to zapravo i nije puno – 10 kuna po igraču.“

Infamozno spajanje razredaTrenutačno je u školi 36 razreda i nastoji ih se potaknuti da što veći broj njih napravi ekipu i

sudjeluje u turniru. Najčešće se prijavi između 24 do 27 ekipa. No, kako u razredima jezičnog usmjerenja često nema dovoljno dečki za ekipu, omogućeno je spajanje razreda tako da dva razreda oforme jednu zajedničku ekipu. „Naravno, to su iskoristili i drugi razredi, pa nam se događa pojava da se spajaju razredi u kojima ima po nekoliko dečki koji treniraju u klubovima i onda te ekipe budu prejake. Tako nam se prošle godine dogodio ap-surd kada se spojio matematički razred, a u njima često bude i više dečki nego djevojaka.“ Zbog toga se ove godine govori o pooštravanju pravilnika što se tiče tog pitanja pa se vjerojatno neće dopuštati spajanje raz-redima u kojima ima dovoljno ili više dečki no što je potrebno za ekipu, „jer u suprotnom nije fora!”, dodao je profesor.

Djevojke na turniruDjevojkama je također dopušteno prijavljivati se na turnir, a svake godine ih ima sve više. Sve veći broj djevojaka trenira nogomet i one daju malo šarma turniru, da se ne vrti sve oko rezultata, a upravo te utak-mice budu i najinteresantnije.Sudeći po svemu ovome, orga-nizacija i vođenje ovog turnira je, čini se, sve samo ne jed-nostavan posao. No, sudeći po nivou na kojemu se sve odvijalo proteklih godina, ne sumnjamo da će “mladomisnicima” profe-sora Danilovića poći za rukom da tradiciju uspješno nastave i ove te iduće godine a da ćemo se mi nagledati lijepog nogometa. Sigurno je da turnir ima svijetlu budućnost dokle god u Gimnaziji bude ljubavi za sportom i želje za natjecanjem. No, bitno je zamijetiti da turnir uistinu nema samo nogometni smisao, već zaista postiže da „deset subota dvorana živi” i okuplja učenike ove škole oko nečeg pozitivnog te nedvojbeno čini duh i jedinst-venost Gimnazije „Matija Mesić”.


51

Spor t

Gimnastika je sport koji teži savršenstvu. Uključuje izvedbu vježbi, a zahtijeva fizičku snagu, fleksibilnost, spret-nost, koordinaciju i ravnotežu. Stari Grci su razvili gimnastiku koja je uključivala montažu i demontažu konja, a izvedbene vještine potječu iz cirkusa.

MedaljeUspješna sportašica i učenica naše škole, Antonija Leko je-dina je sportašica u županiji koji ima medalje s državnih natjecanja iz zimskih i ljetnih sportova. Gim-nastiku trenira deset godina, pet puta tjedno, što opravdava niz uspjeha koje je postigla. Triput je bila prva na kvalifikacijama za državna natjecanja, na kojima je osvojila 3. i 4., a prošle godine

u Nedelišću 5.mjesto. Također je na međunarodnom turniru u Samoboru zauzela 5.mjesto.

Preko granicaNo, nije gimnastika jedini sport kojim se ona bavi. Prije dvije godine počela je trenirati kar-

ling. Karling trenira samo po zimi, a na treninge putuje u Budimpeštu jer u Hrvatskoj

nema dovoljno uvjeta, odnosno dvorane. Prošle godine na državnom natjecanju u Budimpešti osvojila je brončanu medalju. Pozvana je u reprezentaciju za europ-sko prvenstvo iz karlinga u Danskoj.

ObvezeUnatoč brojnim sports-kim uspjesima, Antoniji je škola na prvom mjes-tu – „Teško mi je uskla-diti treninge sa školom. Čim izostanem s neko-liko treninga, osjetim gubitak, zaostajanjem.“

Uz sve obveze, Antonija vodi i rekreacijske treninge dječje gimnastičke skupine.

Ivana Bubalo, 2.H

NA TRENING U BUDIMPEŠTU

Antonija Leko – uspješna gimnastičarka

Iako se bavi gimnastikom, prije dvije godine počela je trenirati karling i već postigla zavidne rezultate.

GIMNASTIKA GK SOKOL• 2011. državno natjecanje u Nedelišću - 5.mjesto• 3 puta prva na kvalifikacijama za državno natjecanje• 3. i 4. mjesto na državnim natjecanjima• 5.mjesto na međunarodnom turniru u Samoboru

KARLING CC LEGIJA•2011. - 3. mjesto na državnom natjecanju u Budimpešti

52

S port

Nakon hvaljene predstave ‘’Magic Act Show’’, Rene Bitora-jac i Tarik Filipović, udruživši se sa Zoranom Lazićem, pon-ovno su se okušali u autorskom radu i tako stvorili predstavu “Spektakluk”, koju su Brođani mogli vidjeti sredinom stude-nog 2011. godine. Priča je to o poražavajućoj trivijalnosti suvremene hrvatske stvarnosti koja prikazuje život od utrke za ulazak u jajnu stanicu do smrti pri kojoj su posljednje riječi lozinka na Facebooku, sve u obliku reality showa. Tako su prvospomenuta dvojica, tj. svaki od njih, dali život tucetu stereotipnih likova današnje zbilje, spektru koji se proteže

od dizajnera homoseksualaca preko starog bračnog para, pa do dvojice nostalgičnih djedova koji, zajedno s Parkinsom, u ne tako privlačnoj viziji budućnosti komentiraju kako je život bio lijep kada su buljili u kompju-tore, a ne u holograme. Pred-stava je razlomljena na dijelove, a između njih prikazuju se video isječci koji, ne samo da pred-stavi daju još jednu, multimedi-jsku dimenziju, već i baš nekako neodoljivo podsjećaju na ono što nam se svakodnevno ser-vira na televiziji. Na udaru su se našli svi segmenti društvenog i obiteljskog života, od Crkve do predsjedničkih izbora. Sve to, obilno posuto umakom od satire,

začinjeno esencijom tragedije i posluženo od strane Tarika i Renea zajedno s odličnom kostimografijom i impresivnom scenografijom pokazalo se kao recept koji će jamačno oduševiti publiku. Unatoč jednoj maloj dozi usiljenosti u određenim di-jelovima, Rene i Tarik očekivano su opravdali svoju reputaciju, a pritom su pjevali, plesali, gov-orili četiri jezika i mijenjali kos-time gotovo svakih pet minuta. Uzevši sve u obzir, vjerojatno ne bi bilo pogrešno nazvati ovu predstavu Monty Pythonovim Smislom života na hrvatski način.


INFO• Uloge: Rene Bitorajac, Tarik Filipović• Autori: René Bitorajac, Tarik Filipović, Zoran Lazić• Režija: René Bitorajac, Tarik Filipović• Scenograf: Aljoša Paro• Kostimografkinja: Vedrana Rapić• Design svjetla: Aleksandar Mondecar• Video: Tomislav Rukavina• Glazba: Tihomir Preradović, David Vurdelja• Glazbena produkcija: Mario Mirković – Shy By Studio• Koreografija: René Bitorajac, Tarik Filipović

PREPORUKEFILMOVI• Restless• Detachment• The girl with the dragon tatto• New Year’s eve• Midnight in Paris• Jane Eyre• The cabin in the woods• The Artist• A thousand words• The rum diary

KNJIGE• Lee Child: Cijena života• Haruki Murakami: Ljetopis Ptice Navijalice• Jumie Ford: Hotel na uglu gorkog i slatkog• Khaled Hasseini: Gonič zma-jeva• Carlos Ruiz Zafon: Marina• John Le Carre: Dečko, dama, kralj, špijun• Nadifa Mohamed: Dječak crne mambe• Nicole Krauss: Povijest ljubavi• Victoria Hislop: Otok• Chloe Aridjis: Knjiga oblaka

GLAZBA• Adele - Someone Like You• Maroon 5 ft. Christina Aguilera - Moves Like Jagger• Lana Del Rey - Born To Die• Florence + The Machine - What The Water Gave Me• Coldplay - Paradise• James Morrison ft. Jessie J. - Up• Arctic Monkeys - The Hell Cat Spangled Shalalala• Zaz - Je Veux• Rihanna ft. Calvin Harris - We Found Love• Katy Perry - The One That Got Away

53

Recenzij e

Pekarna “Janković”, koja se nalazila u auli naše škole, zat-vorena je krajem prošle školske

godine. Učenici se žalili na visoke cijene i slab izbor pekar-skih proizvoda. Kažu kako su u školskoj pekarni kupovali samo kada su zbog lošeg vremena ili žurbe bili spriječeni kupiti užinu izvan škole. Slab promet uzroko-van je i velikom konkurencijom. U samom krugu Gimnazije nalazi se čak pet pekarnica i dvije pečenjarnice. Ipak, početkom nove školske godine otvorena je nova pekarna “Mrvica”. Prostor pekarne je primamljivo uređen,

a izbor pekarskih proizvoda proširen. Osim njih, u ponudi su i različite grickalice, slatkiši i napitci. U pekarni su zaposlene tri radnice te je kupnja ubr-zana, a čekanje na red sman-jeno. Pekarna “Mrvica” svoju je pobjedu dokazala i glasovan-jem otvorenim na popularnoj društvenoj internetskoj stranici “facebooku” s nadmoćnih 174 „lajkova“ u odnosu na šest prijašnjih vlasnika.

Ana Vuksanović, 2. D

54

Nova školska pekarnaF oto priča

Ukoliko utorkom za vrijeme izborne nastave čujete snažno udaranje koje dopire iz podruma

škole, ne brinite, ništa loše se ne događa. Uz gitare, tambure, piana i ostale instrumente naš glazbeni orkestar bogatiji je i za bubnjeve. Kao i ostali in-strumenti, nalaze se u učionci broj dvanaest te će biti ukom-ponirani u dosadašnje izvedbe našeg orkestra. Zainteresiranih za sviranje ovog glazbala nije nedostajalo no, sa žalošću vam javljamo da je to mjesto već popunjeno. Ne preostaje nam ništa drugo nego čekati sljedeći

nastup školskog orkestra koji će biti na Dan škole kako bi se uživo uvjerili u skladnost inače ne spojevih zvukova tambure i bubnjeva.

Matea Kladarić, 3.I

Bubnjevi

Hodnici prvog kata ovih su dana bili popunjeni starim ormarima, klupama i raznim spisima. Ra-zlog tomu su renovirani učionica i kabinet kemije. S ciljem unapređenja nastave kemije, učionica je dobila nove klupe, ormare i potrebnu opremu. Više nema isprika za loše ocjene iz kemije jer su osigurani uvjeti za buduće nobelovce.

Barbara Tolić, 3.I

Kemija

FOTO: Marino Mihalj, 3.B


FOTO: Barbara Tolić, 3.I

Učenica 2. I razreda opće gim-nazije prošli je ponedjeljak

morala ići kući u papučama. Njezine nove tenisice nestale su iz školske garderobe. Umjesto njih na polici su je dočekale iste takve tenisice, no vidljivo starije i neočuvane te za broj manje. Svi učenici gimnazije obavezni su izuti obuću u kojoj dolaze u školu i ostaviti je u garderobi. Radi sigurnosti, garderoba se nakon drugog sata zaključava te je tijekom cijelog dana pod nadzorom dežurnog učenika.

No, to očito nije dovoljno jer je vremena za krađu ili u ovom slučaju “zamjenu” ipak bilo. Krivac za ovaj nemili događaj još nije pronađen. Jedni osumnjičeni zasada je nepoznati “Doma-goj” koji se potpisao na đonu patike. “Ili je možda je neka cura koja je zaljubljena u nekog Domagoj... jer to su ženske tenisice!!”- našalila se oštećena učenica.

Ana Vuksanović, 2.D

55

Zabuna ili krađa?Foto prič a

Opća euforija oko Europskog rukometnog prvenstva koje se ove godine održalo u susjednoj

Srbiji uvukla se i u prostorije naše škole. Tih dana, televizor u auli imao je i nesvakidašnju primjenu - prenošenje utak-mica tijekom odmora. Učenici se nisu bunili što dokazuje i broj okupljenih koji su bodrili naše heroje.

Marino Mihalj, 3.B

Gledanje rukometne utakmice

Deset provala u školu, od kojih je jedna rezultirala krađom im-enika dvaju razreda koji su, na sreću, ipak pronađeni u obližnjoj Glogovici. Ponukan ovakvim događajima, ravnatelj je podnio zahtjev za uvođenjem video nadzora te e-dnevnicima. Jedino što preostaje je čekati.

Ivana Bubalo, 2.H

Krađe

Obavijest učenicima!

Svi koji žele sudjelovati u izradi Otrovnog pera, mogu se javiti na:

[email protected].


FOTO: Karlo Krznarić, 3.B


Education

OTROVNO PERO (SŠ - LiDrano 2012)