ZVONO (SŠ - LiDrano 2012)

školski list Gimnazije Nova GradiškaISSN 1847—5027

GODINA XIX. PROSINCA 2011.BROJ 40

RODITELJSKE

KAZNEDRUŠTVENE

MREŽEOBNOVAŠKOLE

školski list Gimnazije Nova Gradiška | Godina Xix. | prosinca 2011. | Broj 402

R I J E Č U R E D N I C E

Nakon divnog ljeta evo nas opet u najdražoj nam gimi. Vjerujem da nisam jedina koja bi praznike produžila za najmanje dva - tri tjedna jer dva i pol mjeseca (koliko su trajali) nikako nisu bila dovoljna. Već se bliži kraj polugodišta, pišu se testovi, ocjene se ispravljaju, izlazi novi 40. broj Zvona, a svi čekaju zimske praznike koji će ove godine vjerojatno trajati tri tjedna, da se djeca mogu odvesti na skijanje, još da ovdje kod nas bude snijega… No dobro, pustimo sad ljeto i zimske praznike kad ima dosta toga što se o ovom broju treba reći. Krenula bih…

Od početka? Najbolje tako. Kao i svake go-dine u 9. mjesecu stigli su nam novi fazani. Moram priznati da mi je malo čudno reći fazani jer sam prošle godine i ja bila jedna od njih pa dobro znam kako je to nakon 8. razreda doći u gimnaziju. Nadam se da su se svi dobro snašli i da im je u gimi odlično bez obzira na nove divne, krasne predmete (a zna se na što mislim). Kad je riječ o fazanima moram spomenuti i fazanijadu koja je svake godine sve bolja ili gora… Kako kome. Tko je bio tamo zna o čemu pričam, ja sam na primjer uspjela izdržati rekordnih 10 minuta.

Teme ovog broja su roditeljske kazne, ob-nova škole i školska dvorana. Neki roditelji znaju smisliti dobre kazne, a neki baš i nemaju bujnu maštu (vjerujte mi). Kad smo kod obnove škole, svi znate kako to kod nas

ide ∞ ne ide. Jedna naša novinarka o tome je porazgovarala i sa ravnateljicom koja kaže da će se sve početi sređivati… Uskoro!

S obzirom da je Zvono jedan od najboljih srednjoškolskih časopisa u Hrvatskoj, kako bi bili još bolji profesorica Ptačnik nam je organizirala odlazak u tiskaru i redak-ciju Večernjeg lista gdje nam je održano zanimljivo predavanje o Večernjem listu i novinarstvu općenito. Ako se mene pita predavanje je bilo odlično, a po reakcijama ostalih učenika činilo se da neki razmišljaju i o novinarskom fakultetu… Osim tog odlaska u Zagreb neki naši učenici bili su u Du-brovniku, Istri, Krapini, Vukovaru, Slovačkoj, Austriji i naravno, Španjolskoj!

Iz zbornice uvijek nešto novo. Osim što je došla Tihana Bilešić, napustila nas je profesorica Bungić (najbolji Pokemon trener) i vratila se jedna stara, svima dobro poznata profesorica Marija Škarica. Događaji u školi… Pa ništa previše posebno nije se događalo, dani plodova zemlje, rušenje stropa i natjecanje u nogometu (Petričević slomio ruku, sva sreća lijevu). Naravno da to nije sve o čemu smo pisali u ovome broju. Pa, ako vas zanima nešto više nastavite čitati! E da, ima i nekih novosti iz Ćumeza… Ove godine nam se pridružilo puno fazana (a.k.a mali novinari). To bi bilo to! Do sljedećeg čitanja…

P I š E : D O R A D E V I Ć

Uvodnik

Dora u Večernjem listu

3školski list Gimnazije Nova Gradiška | Godina XIx. | prosinca 2011. | Broj 40

Najava Sadržaj

Impressum

02 Uvodnik

04 Roditeljske kazne

08 Moj grad

10 Obnova škole

12 Protiv ovisnosti

14 Zlatni zvonko

16 Nova lica

18 Slovačka

20 Fazani

22 Fazani na djelu

24 Planinari

26 O njima se malo zna

28 Maturalac

32 Reportaža

36 Crna kronika

38 Izbori 2011.

46 Fakulteti

48 Glazba

52 Film

56 Sport

59 Aukcija

60 Humor

Izdavač: Gimnazija Nova Gradiška | tel./fax: 035 361 427 | e-mail: [email protected] | www.gimnazijang.hrZa izdavača: Nada Peleh-Serenčeš, profesor savjetnik Odgovorna urednica i voditeljica: Ljiljana Ptačnik, prof. | Glavni urednik: Dora Dević Prijelom: Dora Dević | Fotografije: Dora Dević, Romana Miler, Maja Milinović, Mia Pojatina Novinari: Dora Dević, Maja Milinović, Tonija Bičanić, Emil Valla, Romana Miler, Matea Valešić, Virna Gres, Paula Benić, Dario Babić, Mihael Lalić, Ivan Galetić, Tihana Prša, Ivana Škvorčević, Pavle Letić, Domagouj Marković, Marcel Šimunović, Martin Pečnjak, Barbara Jeftoski, Lea Szabo, Katarina Bedlek, Nikolina Češić, Helena Jelić, Monika Marma, Sara Bungić, Dora Ivković, Martina Oršulić, Marina Kikić, Vlatka Bukarica, Marko Denis, Lucija Budić, Klara Budić, Karolina Mikić, Barbara Sokić, Bruno Lukačević, Elena Pavić, Monika Simić, Anja Bilogrević, Klara Ergović, Ines Ruškan, Lucija Marić, Ana Poleto, Dora Sporiš, Lea Cindrić, Dominik Kičić, Marija Radman, Daniel Redžić, Marina Potkonjak, Matej Adžić, Marija Šifner

školski list gimnazije nova gradiška

Planinari

Krapina

Maturalac

Obnovaškole

24

22

28

10

40ZVONO

školski list Gimnazije Nova Gradiška | Godina XIx. | prosinca 2011. | Broj 404

Odgojem roditelj želi dijete pripremiti za stvarni život i time naznačiti poželjna i nepoželjna ponašanja tako da roditelji vrlo čestoj pribjegavaju instituciji kazne i nagrade. One bi trebale biti motivacijski čimbenici koji će nas potaknuti na promjenu lošeg ili na ustrajnost dobrog ponašanja. Kod lošeg ponašanja, dijete treba kazniti, ali isto tako treba znati granice kazne i kaznu što rijeđe upotrebljavati.

Dijete se ne smije vrijeđati ili zlostavljati, nego se upotrijebiti razumljiva kazna i krajnje pravedna. Intenzitet kazne ovisi od djeteta do djeteta. Na određenu djecu djeluje i najstroži pogled, dok s druge strane na određenu djecu ne djeluje nikakva kazna. Roditelji obično kažnjavaju s oduziman-jem stvari, promjenom ponašanja prema djetetu, zabranom izlazaka, gledanja tv-a ili igranja na računalu, više∞manje nama najznačajnijim stvarima.

Što rijeđe roditelj kažnjava dijete, kazna će jače djelovati. S druge strane, ako je dijete poslušno, marljivo, ako se zalaže ili učini nešto dobro i korisno, treba ga nagra-diti pohvalom čime se potiče na daljnju aktivnost, dok novce i ostale materijalne stvari treba izbjeći jer time potiču dijete na aktivnost koja ide njima u korist. Ne samo da to dijete potiče na daljnju aktivnost nego mu donosi i materijalnu vrijednost. Isto kao i kod kažnjavanja, treba znati i granice kod nagrađivanja. Roditelji obično nikako ne mogu utjecati bilo kakvim kaznama ili nagradama na nas jer mi sami od početka imamo svoje potrebe i želje kao i naši roditelji i nebi nam trebali to uskraćivati radi našeg daljnjeg razvoja. Ali ni to ne znači da bi nas trebali pustiti da živimo u okruženju

u kojem nema pravila, tj. u kojemu je sve dopušteno. No čini se kako ovaj pristup više šteti, no što pomaže. Stručnjaci dodaju kako postoji alternativa ovom obliku odgoja.

Psiholog Guy Roth bavio se pozitivnim i negativnim vrstama roditeljske pažnje, kao i jednim drugačijim stilom koji se naziva podrška autonomije. Taj alternativni stil uključuje postupke pomoću kojih roditelji podižu unutarnju motivaciju kod djece i koji se pokazao najučinkovitijim. Svoj pokus dr. Roth započeo je anketiranjem 169 djece starosti oko 14 godina koja su trebala opisati stil odgoja koji prakticiraju njihovi roditelji te koliko često od roditelja skivaju negativne emocije kao što su strah ili ljutnja. Zajedno s profesorima su ocijenili vlasiti školski uspjeh i na kraju su odgovarali na pitanja zamjeraju li štogod svojim roditeljima.

Rezultati su pokazali da djeca koja su do-bivala pozitivnu pažnju od strane roditelja kao nagradu za dobro ponašanje shvaćaju razloge tj. da su mama i tata na taj način željeli promovirati dobro ponašanje. Ipak, oni sami ne vjeruju u vrijednost dobrog ponašanja već samo u krajnji cilj tj. nagradu. Dok s druge strane, roditelji koji su prak-ticirali stil ignoriranja i uskraćivanja pažnje u odgoju, kod djece uzrokuju manjak moti-vacije. Drugim riječima ta djeca ne mare za aktivnosti koje njihovi roditelji cijene, kao što je primjerice pisanje zadaće, jer smatraju da im te aktivnosti neće pomoći u ostvari-vanju bilo čega u životu, niti se osjećaju sposobnima obaviti aktivnosti koje se od njih traže. Zaključak je da se djeci treba dati više mogućnosti izbora i načina obavljanja aktivnosti, te ih ohrabrivati i uvažavati nji-hov stav i mišljenje u cijelom tom procesu.

Kazna ili nagradaP I š E : R O M A N A M I L E R

RODI

TELJ

SKE

KAZ

NE

školski list Gimnazije Nova Gradiška | Godina Xix. | prosinca 2011. | Broj 40 5

R O D I T E LJ S K E K A Z N E

Kada dijete radi nešto što nije u redu, treba mu dati informaciju da to što radi nije u redu. To je zapravo blagi stu-panj u kojem se očekuje da na temelju te informacije dijete promijeni svoje ponašanje. Ako tome nije tak, onda mu treba uputiti kritiku ponašanja. Jako je bitno da to ne bude kritika osobe, već ponašanja jer ako kritiziramo identitet, dijete može početi vjerovati u to i tako se ponašati. Ako mu često govorimo da je lijeno, vjerojatno će se tako i ponašati inače u životu jer i samo počinje vjerovati u to.

Ukoliko ni to ne urodi plodom, slijedi prijetnja kaznom. Kazna treba zado-voljiti uvjete, treba bit realna i može se izvršiti. Ako djetetu prijetimo nečim što ne možemo izvršiti, ništa nismo postigli osim da dijete ne vjeruje i ubuduće prijetnje kaznom ne će biti učinkovite. Ukoliko ni prijetnja nije bila učinkovita, dijete treba kazniti u skladu s izrečenom prijetnjom. Jako je važno biti dosljedan kod provođenja kazne. To znači da ne ćemo naknadno prego-varati oko dužine kazne, “pomilovanja” itd. S obzirom da su roditelji često ljuti kod izricanja kazne, događa se da prenagle i smisle kaznu za koju i sami poslije vala ljutnje misle da je preoštra. Zato je puno je bolje “izreći” blažu kaznu, nego jako strogu pa je kasnije ublažavati.

KAKO IZREĆI KAZNU?Za današnju mladež kažu da je nezrela, divlja, neodgojena, preslobodna. Naši dragi roditelji su odlučili ublažiti te epitete kaznama. Tako da su kazne uvijek bile dio roditeljskog odgoja. Do prije par godina to su bile zabrane izlaska u grad, zabrana gledanja TV-a, uskraćivanje večere, pospre-manje i još štošta što je padalo roditeljima na pamet. Danas su kazne i oduzimanje sve moguće elektronike, mobitela, laptopa, računala, mp3-a, isključivanje telefona i interneta. Više-manje te kazne dobijemo zasluženo i to u slučaju neke loše ocjene, nedoličnog ponašanja, neurednosti, alko-holiziranog stanja, kašnjenja kući, itd. No zna se dogoditi da su nam starci ustali na li-jevu nogu i mi zbog toga moramo ispaštati. Kazne su u većini slučajeva učinkovite, no ne nužno.

Obično nas potaknu da dobro promislimo glavom i da nam se glupost ne ponovi. Dok na neke, s druge strane, kazne ne djeluju i potom nastave kršiti sve moguće roditeljske i policijske zakone. Ili se jednostavno izvuku iz svake božje kazne suzama, odličnim ocjenama, prekrše kaznu bez znanja rodite-lja ili im roditelji jednostavno nisu dovoljno maštoviti u smišljanju kazne. Jedna cura je pri anketiranju izjavila: Roditelji su postali, blago rečeno, nemaštoviti što se tiče kazni, pa tako ja nikad nisam ni bila u kazni. Ali, oni koji jesu bili u kazni dobro znaju da se sve zapravo temelji na isključivanju interne-ta, deaktivaciji Facebook-a, oduzimanju mobitela ili nečega sličnoga. Međutim, uzeti kabel od modema i nije baš pametno, u trgovini možemo kupiti drugi vrlo jeftino. Deaktivacija Facebooka-a, aktiviramo ga u školi, promijenimo ime, napravimo drugi.

Loša fora. Mobitel, barem ja mogu živjeti bez njega (ne znam za druge), roditelji su ti koji me uvijek zovu na njega tako da je to više njihov problem.

Osim ovakvih kazni, tu je i zabrana izlazaka. Ništa strašno, naš grad je toliko zanimljiv da bi, vjerujem, svi radije ostali kod kuće i čistili WC školjke ili prali suđe nego sjedili u dimu i slušali dvanaest pjesama koje se vrte svake subote. Vrlo je moguće da će vas roditelji tjerati da učite kao manijaci nakon nekakve loše ocjene, ali, zbilja, mi samo gledamo u tu knjigu i u sebi pjevamo “It’s cool to know nothing” pa si vi sad mislite. Kako stvari stoje, ako im kazne nisu dovoljno maštovite, mi ćemo uvijek pronaći način da tu kaznu obrnemo u svoju korist. Sretno im sa smišljanjem novih kazni jer su im ove već, kako bi se to reklo, izašle iz mode, izgubile svoju čar, itd.

No ipak, nadajmo se da nam roditelji nisu toliko bolesni, do te granice da nas zatvore u sobu i drže nas bez vode kao što su to napravili roditelji maloga desetogodišnjega Jonathana Jamesa iz Teksasa jer se pomokrio u krevet. Nakon provedenih 5 dana bez vode dehidrirao je i umro. (Čini se kako ponekad roditeljima mašta ipak radi svašta, ali ta mašta prelazi svaku granicu.) To nam govori da roditelji moraju znati granice kažnjavanja i da bi te kazne bile učinkovite, dijete se ne smije zlostavljati i ponižavati i kazna mora sadržavati nadu u mogućnost popravka. U većini slučajeva prođemo samo s jezikovom juhom. Čini mi se da nam najveća kazna bude slušanje njihovog predavanja o školi, ponašanju i općenito životu iznova i iznova.

Mašta radi svaštaP I š E : R O M A N A M I L E R


“


Roditelji i odgoj

Kruti odgojni stil karakterizira jaka moć roditelja, a emocionalni život djeteta stavlja se po strani. Dijete se često kritizira, zastrašuje i posramljuje. Uglavnom se ističu negativne strane djeteta i “sve ono što dijete nije dobro napravilo”.

AUTORITATIVNI ODGOJU autoritativnom odgojnom stilu prisutno je kažnjavanje, veliki dio komunikacije između roditelja i djeteta svodi se na zapovijedanje i naređivanje, a ako se zapovijed moćnijeg, dakle, roditelja ne izvrši slijedi kazna. Kao rezultat takvih obrazaca roditeljskog ponašanja djeca su uplašena, teško se uključuju u igru, gube povjerenje u okolinu te stječu lošu sliku o sebi. Djeca mogu pokazati nepoželjne i ne-prihvatljive oblike ponašanja kad nisu s roditeljima. Djeca koja žive u takvom okružju često su pred roditeljima poslušna i to iz straha od roditeljske kazne. Zbog nesigurnosti u roditeljsku ljubav sklona su promjenama raspoloženja, povučena su i bojažljiva, a može se pojaviti i agresivnost. U slučaju prisile i tjelesnog kažnjavanja, dje-ca su ponižena, nezadovoljna, nepovjerljiva, niske razine samopouzdanja. Takva djeca često se brinu kako će udovoljiti roditeljima, a ne riješiti neki problem koji im je na putu.

RAVNODUšNI ODGOJRavnodušni odgojni stil obuhvaća takve odnose u kojima dijete ima previše slo - bode te nema postavljene granice između dobrih i loših postupaka. Kod roditelja je prisutna emocionalna hladnoća, a time di-jete ne osjeća ljubavi, sigurnost i zaštitu od roditelja. Djeca koja rastu u takvom okružju mogu postati neprijateljski raspoložena i često pružaju otpor pravilima ponašanja u grupi pa ih vršnjaci mogu odbacivati što uz-rokuje njihovu manju društvenu uspješnost.

POPUSTLJIVI RODITELJIPopustljivi odgojni stil karakterizira često popuštanje djetetovim prohtje-vima, odnosno roditelj ne razlikuje djetetove želje i potrebe. Roditelji ne nastoje biti dosljedni u pristupu djetetu pa mu ponekad istu stvar ili aktivnost odobravaju, a ponekad zabranjuju.

Dijete ne nazire odgojne granice i zbunjuje se. Takvo postupanje s djetetom može razvijati nesigurnost djeteta i nisku razinu samopoštovanja, a moguće su pojave dječje impulzivnosti i agresije kao rezul-tat nejasnih ili nepostojećih granica. Djetetu je nužan osjećaj sigurnosti. Odrasla osoba mora mu reći i pokazati što je poželjno i prihvatljivo ponašanje, a

Prije su roditelji tinejdžerima zbog loših ocjena ili nekakve gluposti koje su napravili savali kazne poput zabrane izlaska u grad i slično, ali sada u dvadeset i prvom stoljeću kada su se vremena promijenila roditelji najčešće svojoj djeci zabranjuju digitalne stvari. Mislim da bi se većina tinejdžera složila da mu je najgora kazna kad bi mu se oduzelo računalo ili mobitel na tjedan dana. Velik broj njih više toliko često ni ne ide van, nego samo visi po Face-booku, igraju igrice ili se dopisuju. To je sada nešto kao virtualno druženje. To im je zanimljivo, zabavno i od “životne” važnosti, a roditelji često vole udarati tamo gdje najviše boli.

Mislim, istina je da ni te kazne više nemaju toliko utjecaja kao prije jer velika većina napravi poslije kazne istu glupost zbog čega su je i dobili. Ja nikada nisam bila u takvoj situaciji da sam očajna jer su mi zabranili računalo ili mobitel jer mi to nije toliko bitno, više me muči i ubija kad mi zabrane izlaske. De∫nitivno.

Najgore kad sve isplaniraš, budeš uzbuđen tjedan dana prije nego što bi trebao nekud ići i baš u petak te zezne nekakva loša ocjena ili nekakva mala glupost koja ti upropasti cijeli vikend i odredi tvoju budućnost sljedećih par dana. Kao na primjer meni za Novu godinu kad sam saznala da ću ostati kod kuće gledati s roditeljima TV umjesto sa društvom u gradu ili negdje. Izvukla sam pouku da nikad, ali nikad ne lažem svojima. O da. Radije ću trpjeti prodike pola sata nego Novu godinu slaviti kod kuće uz televizor sa starcima.

NOVA SA STARIMA

P I š E : B . M .

Odgoj počinje u obitelji. U prirodnim uvjetima života, u obiteljskom domu započinje

proces socijalizacije — tu dijete upoznaje druge ljude, uspostavlja prve kontakte

i razvija navike kulturnog ponašanja. Mladom biću potrebna je pomoć i podrška

u razvitku. Samo roditelji mogu imati toliko razumijevanja i strpljenja, upornosti,

suosjećanja, odricanja i nesebične pomoći djeci u procesu njihova razvitka.

Preduvjet dobrog obiteljskog odgoja su skladni obiteljski odnosi. Skladan,

uravnotežen i harmoničan obiteljski život, međusobna ljubav i povjerenje

pozitivno djeluju na oblikovanje osobnosti djeteta.

neke upute o tome ponekad je potrebno puno puta ponoviti sve dok ih dijete ne prihvati i usvoji. Pri tome valja imati na umu dosljednost. Ako svom djetetu danas nešto dopustite i na to gledate s odobra-vanjem, a sutra mu istu takvu aktivnost strogo zabranite zato što ste umorni ili neraspoloženi, takav oblik ponašanja odrasle osobe može zbunjivati dijete i ono neće znati što se od njega očekuje. Dugoročno, takve akcije odrasle osobe mogu uzrokovati nesigurnost djeteta.



Često ili nikada

Skuhani mobitel

Jednu kaznu sam dobro zapamtila. Bila je to subota prije fazanijade. Pošto nisam iz Gradiške skoro svaki vikend prespavam kod tete. Kao i svaki puta dogovorila sam se sa svojima dokad smijem ostati. Ovaj puta su mi rekli da u 1:00 moram bit u kući, ali ne smijem kasniti jer ću ovoga puta biti u kazni. Naravno, kao i uvijek rekla sam da ću biti točna, ali ovoga puta sam to stvarno i mislila. Spremila sam se i otišla u grad. Toliko sam se dobro zabavljala da sam izgubila pojam o vremenu. Odjednom sam se sjetila da bi bilo dobro pogledati koliko je sati. Nisam mogla vjerovati kad sam vidjela da je već 12:45. Znala sam da ću opet zakasniti i ovoga puta stvarno biti u kazni. Krenula sam kući ubrzanim hodom, ali shvatila sam da to nije dovoljno da stignem na vri-jeme, pa sam počela trčati. Već je prošlo jedan sat, a ja još nisam stigla. Odjednom sam osjetila vibraciju mobitela, izvadila ga van i vidjela da me stara zove. Nisam znala da se javim ili ne, ali mi je kroz glavu brzo proletjelo da bi se mogla još više naljutiti ako se ne javim. Javila sam se i pitala me gdje sam, rekla sam joj da sam došla. Razgledala sam gdje bi se mogla zavući da ne čuje auta ako prođu i baš u tom trenutku morali su prolazit cestom neki pijani dečki i urlikati. Čula ih je i nisam se trebala više ni truditi uvjeriti ju u suprotno, ali sam ipak probala. Rekla sam joj da sam kod kuće i da mi je otvoren prozor, pa se sve čuje. Znala je da teta uvijek ostane budna čekajući me, pa je zato tražila nju na mobitel. Kada mi je to rekla uzbuncala sam se i nisam znala što joj reći više, to me odalo. Samo je rekla da odem ravno kod tete i da ćemo pričat kad dođem sutra kući. Došao je i taj trenutak kada sam se morala suočiti sa kaznom, a ona je bila: “Smiješ otići na fazanijadu, a poslije toga mjesec dana nećeš nikuda ići niti će tebi itko dolaziti.”

Svako je dijete barem jednom u životu dobilo kaznu, čast iznimkama. Naravno, nečiji roditelji nisu tako strogi pa svoju djecu ne kažnjavaju tako često. No, nas ipak zanimaju oni roditelji koji svoju djecu često kažnjavaju i zašto to uopće rade. Svi znamo da su naši roditelji jednom davno bili djeca, ali ni jedan roditelj svojoj djeci ne priča puno o nepodopštinama koje su oni radili jer ih se vjerojatno srame. Naravno, kazne nekada i sada nisu uopće iste pa je to možda jedan od razloga zašto roditelji ne pričaju puno o budalaštinama svojega djetinjstva.

Petnaestogodišnje dijete prije četrdesetak godina koje bi dobilo lošu ocjenu u školi, kada bi došlo kući, vjerojatno bi ga čekala šiba dugačka jedan i pol metar i to dovoljno tanka da se taj dan zapamti, no danas, to u većini slučajeva nije slučaj. Vjerojatno, da to dijete živi danas, kada bi došlo kući, pravilo bi se da je sve normalno, a onda bi nakon nekih dva do četiri tjedna bio red da se ide na informacije, tada bi se određena osoba uplašila i vjerojatno sve priznala roditeljima koji bi tada nastupili u akciju.

Velika većina roditelja bi postupila tako da svoje dijete stave u kaznu npr. da moram sjediti na kukuruzu svaki dan od osam do deset. Naravno, šalim se, tako bi postupio roditelj prije četrdeset ili više godina (čast iznimkama koji to rade i danas). Vjerojatno bi taj roditelj kaznio dijete na način da mu zabrani igranje računala, gledanje TV-a

te izlaske iz kuće dok mu se ocijene ne poprave. Onda se zapitam, ima li u tome smisla, rade li to roditelji zato što drugi to rade? Nadoknađuju li tako svoje nesretno djeti njstvo? Ili možda nešto sasvim treće? Stvarno ne bih imao pojma, ali u jednu stvar sam siguran, a to je da se dijete sigurno ne će popraviti nakon te kazne. Ipak mislim da bi roditelj tada trebao prići kćeri ili sinu te reći: “Samo naprijed, svi veliki ljudi, i odvjetnici, i političari i oni koji su zadovoljni životom, su ti koji su imali jedinice u školi i tako su postali netko i nešto, a ti ako stvarno želiš graditi svoj život i karijeru na jedinicama, izvoli, vrata su ti širom otvore-na, ali pazi, ne će zauvijek biti tako.” Tako nekako bi to izgledalo. Kada bi se radilo o nekakvim drugim budalaštinama, tipa da sin razbije prozor, roditelji bi ga vjerojatno ka-znili većom kaznom nego da prozor razbije kći. Ali, što je tu je, bez cura ne bi bilo ni nas. Ja, osobno, nisam dobivao često nekakve posebne kazne od roditelja. Tu i tamo bi se poneke našle, ali niti iz jedne nisam izvukao nekakvu pouku.

Onda se opet zapitam, koji je smisao u kaznama, ne pomažu ni roditeljima, a ni nama. Roditelji su davali kazne od pamtivijeka, a vjerojatno će ih i nastaviti davati jer tako društvo funkcionira. Ljudi još nisu smislili bolji način kako da sve bude savršeno, a svi znamo da ga nikada ne će naći jer je život takav.

U zadnje vrijeme sve manje čujem o roditeljskom kažnjavanju djece. Zar su stvarno naši dragi postali toliko nemaštoviti? Očito jesu, jer i sama sebi služim kao primjer. Zabrane ti izlaske, a ti i dalje ideš u grad, zabrane ti da koristiš računalo i internet, a ti ga i dalje koristiš, natjeraju te da učiš, a ti i dalje ne učiš.

Ipak postoji još onih koji djecu žele naučiti pameti smišljajući sve moguće urote i zavjere. Znam čak i jednu učenicu (ne ću navesti ime) kojoj je stara doslovno skuhala mobitel u čaju ili kojoj već tekućini. Zanim-ljivo, vrlo. No, mislite da te kazne pale? Kod

većine ne, jer koliko god vi djeci zabranjivali sve i svašta, natjerivali ih na raznorazne poslove, ona će još iz inata namjerno učiniti suprotno, odnosno ne učiniti ništa. Kakve smo dobričine svi, znamo i sami. Hm, možda bi pomoglo ako bi nas se zaključalo u podrum, ali i u tome bi neki pronašli korist (pijandure možda?). No dobro, to bi već bilo iživljavanje. Po meni i dalje kazne nemaju smisla (a sve ima smisla, da). Pustite dječurliju da se sama nauči pameti jer ako oni ne će, tko će? Ne možete vi umjesto njih (doduše, možete im prijetiti satarom, možda ih natjerate).

P I š E : m a r c e l

P I š E : K A R O L I N A M I K I Ć

MJESEC DANA SAMICEP I š E : M . M .

M O J G R A D

školski list Gimnazije Nova Gradiška | Godina XIx.| prosinca 2011. | Broj 408

Napravimo nešto za naš grad

Često čujemo u gradu Nova Gradiška kako nema nikakvih događanja. Stoga napravimo nešto za naš grad. Naš grad ima lijepu povijest. Kao što i znate grad je osnovala Marija Terezija, apsolutistička vladarica Habsburške Monarhije. 1748.godine je osnovan naš mali grad koji se najprije zvao Friedrichsdorf. Znamo da se u našemu gradu nalazi čuvena crkva sv. Terezije koja je izgrađena 1754. godine i ona je primjer sakralnog graditeljstva kasnog baroka u Slavoniji.

Ali to je nažalost sve što mi znamo. Svaki grad se kad∞tad svoje prošlosti i događaja sjeti, ali kada malo bolje razmislite koliko toga mi zapravo znamo o našemu gradu ?Što mislite kako bi se turizam povećao kad bismo imali nekakve manifestacije u vezi povijesnih događaja. Kao što znate u gradu Vinkovcima postoje Vinkovačke jeseni, u Sinju Sinjska alka na sjećanje dana kada je pobijedila malobrojna sinjska flota protiv Osmanlije, te ve-lesile. To su samo neki od navedenih događanja u drugim gradovima. U našem gradu ima puno stvari i šteta bi bilo da ne iskoristimo ono što imamo.

Svakoga ljeta se kod nas održava Novogradiško glazbeno ljeto koje traje svega tri dana i to je toliko malo za ovaj grad jer je stvarno šteta što nitko ne mari za kulturu i povijest ovoga grada. Možda bismo se mogli mi učenici obući u odore u kakve su se oblačili u doba Marije Terezije i bar na jedan dan oživiti doba Marije Terezije, zanimljivo zvuči, zar ne ? Osim novogradiškog ljeta postoji i In your face ali to je veoma malo za ovaj tužni grad. I sad je pitanje hoće li se i to dalje održavati jer imamo problema s prostorom održavanja koncerata tako da je i to upit-no. Mladi alternativci nemaju svoje mjesto u gradu osim što znaju nekada subotom izaći u kafe bar Dimenzija X. Međutim kao što rekoh čuvajmo ono što imamo. Moramo probuditi ovaj uspavani grad.

P I š E : S C H WA R T Z

MOJZa nas koji nemamo društveni život

Naša lijepa Gradiška. Paladium, New York, Tropicana, Charlie… Od silnog lošeg izbora stvarno ne znate gdje bi voljeli provest onih 2∞3 sata kojih smijete bit vani. Dosada nas inače potiče na glupe stvari dok sjedimo na drvima i svađamo se o totalno nebitnim stvarima. Pa, dotične osobe vam kažu: ‘’E, ‘ajd’ idemo bacat’ stare crjepove tamo kod Omladin-skog!’’ a ti samo uputiš onaj začuđujući pogled, jer, zašto bi itko normalan išao bacati stare crjepove? Mislim, pa to nije zanimljivo. I onda se oni objasne i isprave, pa kažu: ‘’Da, pravilo igre je: tko baci crijep i najduže ostane na mjestu, a da ne pobjegne ∞ pobjeđuje.’’ Onda ti se oči ozare i odeš se igrati malo.

Napokon, maknuli smo se s drva i došli do Omladinskog, stali u vrstu kao pod tjelesnim, i svako po jedan crijep u ruku (prvo nisam htjela ništa dirati jer je izgledalo odvratno i prašno i prljavo i svakakvo). Onda netko ispali: ‘’Na tri! 1, 2, 3!’’ i čujete sve one zvukove koje ne bi željeli čuti u pola 11 navečer. Naravno, ženski dio je odmah pobjegao k’o muhe bez glave, muški 3 stotinke kasnije. Tu je uslijedila trka preko ceste, smijeh, adrenalin, sve ono što si htio.

Na kraju tek iza ugla nailazi pobjednik, onako ležerno hoda kao i sprda nam se, i onda vidi policiju u ophodnji i krene trčat k’o tele jer nije nitko znao što su vidjeli, a što ne. No dobro, ništa nisu vidjeli, kao i inače. Otad više nismo igrali, ali nema veze, poslužilo je za onaj jedan dan. I oni crjepovi nisu služili za ništa, jer su bili stari i pokidani i to sve, pa nema štete. Htjeli smo se poslije penjat i po Domu kulture, ali 23:00, ajmo kući narode. Nekad mi stvarno bude posebno drago što imam drugačije načine pronalaženja zabave, može vam bit žao, vama ljudima sa socijalnim životom!

P I š E : A N O N Y M O U S F.

G R A D I š K A N O Ć U

GRAD


M O J G R A D

Pretpostavljam da je većina vas bar jednu subotu u svom životu provela iza Becka ili na takozvanoj bivšoj Ljetnoj pozornici. Ako ništa drugo, mogli ste bar čuti ponešto o tome. Najme, na svoje iskustvo mogu reći da subota provedena tamo bude vrlo burna, toliko da je se neki sutradan ne sjećaju. ‘’Sokova’’ u velikim količinama, a o dimnim štapićima i da ne govorim.

Stol, stolice, šank, pa i natkriveni dio u slučaju kiše... Zar je išta više potrebno? Naravno, osim odgovarajuće dobrog društva. U većini slučajeva se izbjegnu bilo kakve racije koje su u zadnje vrijeme postale vrlo učestale. U slučaju kratke nužde imate i WC u prirodi.

And remember, what happens iza Becka, stays iza Becka!

Poklon grada uz nadolazeće božićne blagdane

U studenome je svečano otvoreno klizalište na prostoru rukometnog igrališta. Na prostoru od 450 četvornih metara građani mogu uživati na ledu, a mogu se i okrijepiti kavom i toplim čajem u za to postavljenom grijanom objektu. Ono što najviše veseli je činjenica da je cijena jednokratne ulaznice za klizalište deset kuna, a najam klizaljki pet

kuna. Novogradiščanima će na raspolaganju biti 130 pari klizaljki, a radnim će danom klizalište biti otvoreno od 14,00 do 22,00 sata, vikendom od 11,00 do 23,00 sata.

Budući da uz razonodu i rekreaciju uvijek ide i glazba, pobrinuli su se i oko toga, stoga je za očekivati da će ova ideja naići na plodno tlo i da će ove zime u zimskim radostima uživati i stari i mladi.

Gradonačelnik Josip Vuković i dječja gradonačelnica Lara Savi su rezanjem vrpce označili početak rada gradskoga klizališta.Od srca pozdravljamo ovu akciju kojom je obogaćen sportski i zabavni inače umrtv-ljeni život našega grada.

Eppur si muoveP I š E : L E A S Z A B O

Iza BeckaP I š E : r o m a n a

Tko voli nek izvoliTropicana. Što reći? Iskreno, nikad nisam bila tamo. Sve što znam je da se nalazi pokraj Fieste. Dobra je to stvar. Kupiš si nove štikle pa ravno u Tropi-canu. Ili ipak ne. Pošto ne mogu sama reći što se inače događa u Tropicani niti kakva se glazba pušta iz pouzdanih sam izvora otkrila neke informacije.

Pa evo što će vas sve tamo dočekati: mladi ljudi željni zabave i plesa, ponekad petkom i subotom sviraju bendovi kao što su Vagabudno ili Ritam noći; puštaju se različite vrste glazbe, od domaćih do stranih, nešto od Jelene Rozge, Magazina, Ivana Zaka, Nede Ukraden i ostalih, također će vas dočekati simpatični konobari i zauzeti stolovi; svakog vikenda je nekakvo piće na popustu pa eto još jednog razloga za dolazak u Tropicanu.

Iako je ka∫ć malen, to nikoga ne sprječava da se dobro napleše, napjeva i zabavi. Ovo nije tip ka∫ća u koji bih ja zalazila, ali tko sam ja da sudim. Na vama je izbor.

Pijaca, inače najpoznatije mjesto gdje se zagrijava za grad. Okupi se ekipica, uzme pića i pravac na pijacu gdje sjedi još sto ljudi na onim stolovima na kojima su bakice isto jutro prodavale sir. Dobro je što na pijaci imaju krovovi te dobro dođe i kad pada kiša. Za to vrijeme od 8∞10h na pijaci bude više mladih ljudi nego što ih je prošetalo pijacom po danu.

Svi se zabavljaju, puštaju glazbu, piju, naravno, dok ne dođe policija. Prije je često dolazila. Pregledavali bi osobne, te prosipali svo piće. No sada rijetko dođe. Novogradiška pijaca je postala davno popularna, što mene osobno čudi. Imamo igrališta, naselja s klupi-cama, a mi svi baš volimo pijacu i svake sljedeće subote∞zagrijavanje na pijaci!

TROPICANA

PIJACA

P I š E : N O M E N N E S C I O

P I š E : M I A P O J AT I N A


O B N OVA š KO L E

fl Kada je škola sagrađena?Naša gimnazija je stara preko 100 godina. Točnije, sagrađena je 1896. godine.

fl Što činite po pitanju obnove škole?Činim sve što je u mojoj moći čak i više od toga. Sada smo u fazi pregovora. Izrađeno je puno elaborata. Do sada je napravljeno puno popravaka: fasada, krov, stepenice, parket. No cjelovita i detaljna obnova je u pripremi. Izrađena je konzervator-ska studija, budući je zgrada zaštićeno kulturno dobro, napravljen je projektni zadatak i idejno rješenje koje čeka suglas-nost u MZOS-u.

fl Planira li se obnova u bližoj budućnosti i tko odlučuje o tome?Da, planira se vrlo brzo. Odlučuju MZOS i naš osnivač, a to je Brodsko-posavska županija.

fl Bojite li se kako će proći ova zima jer je škola u lošem stanju?Ne bojim se jer smo napravili sve da se posao može odvijati normalno. Eventu-

alna viša sila je nepredvidiva, a to onda nije stvar samo nas nego se reflektira i drugdje.

fl Načuli smo i da će se graditi dvorana, gdje je planirana lokacija?Planiramo graditi novu školsku dvoranu. Planirana lokacija je na mjestu današnjeg školskog dvorišta.

fl Strahuje li za djecu koja svaki dan moraju na tjelesni u dvoranu koja je udaljena od škole zbog vremena i pretrčavanja ceste?Ne imati vlastitu dvoranu je veliki prob-lem, kojeg gimnazija nastoji riješiti još od 1972. godine, no nije bilo prilike. Sada je rješenje problema vrlo izvjesno. Imam puno povjerenja u naše učenike, znam da su odgovorni i da se znaju ponašati na pješačkom prijelazu.

fl Gdje ćemo imati organiziranu nastavu za vrijeme obnove?To još nije odlučeno. Znat će se na vrijeme.

SVE NA GLAVUSve je krenulo nizbrdo pred kraj

prošle školske godine kada je pao

strop na ulazu škole. Na svu sreću

nije bilo ozlijeđenih. No što bi se

dogodilo da je nešto pošlo po zlu.

Koliko ćemo dugo još morati ići u

školu u strahu da nam se nešto ne

dogodi. Pošto već kruže glasine o

obnovi škole zanimalo nas je kako

teku pripreme. O tome smo po-

razgovarali sa ravnateljicom naše

škole profesoricom Nadom

Peleh ∞ Serenčeš.

P I š E : M A J A M I L I N O V I Ć


o b n ova š ko l e

Jeste li se ikad pitali kako izgleda ići u školu koja prokišnjava za nepovoljnih vremen-skih uvjeta ili u kojoj žbuka sa stropa pada na glave učenika? Vjerojatno niste, jer smatrate da je to nemoguće, ali s ovakvim se problemom svakodnevno susreću učenici u novogradiškoj Gimnaziji. Naime, njihova je škola poprilično stara i u lošem stanju: propušta krovište, škripe podovi, nema dovoljno klupa u svim učionicama za sve učenike, nema nužne opreme za vršenje svakodnevne nastave. Škola vapi za temeljitom obnovom koja će, kako izgleda, pričekati još dosta vremena.

Osim što imaju lošu školsku zgradu, učenici ove škole nemaju odgovarajuću sportsku dvoranu u kojoj bi imali nastavu tjelesnoga odgoja. Na nastavu tjelesnoga odgoja odlaze u gradsku dvoranu koja nije u sastavu škole, ili na stadion nogometnoga kluba “Sloga’’. Najveći problem predstavlja odlazak na tjelesni kad pada kiša ili snijeg. Pod odmorom, koji traje pet minuta, učenici

trče iz škole u dvoranu kako bi stigli na vrijeme i iz dvorane se, po hladnoći, vraćaju znojni u školu i pri tome prelaze preko prometne ceste. Što bi se dogodilo da se netko od četiristotinjak učenika na povratku s tjelesnoga posklizne i ozlijedi, ili da ga pokupi automobil na cesti? Roditelji strepe nad životima svoje djece jer ih svakodnevno šalju u školu koja je u nesigurnim uvjetima. Djecu moraju slati u školu jer nemaju dru-goga izbora, ali na umu imaju činjenicu da su njihova djeca u opasnosti.

Rukovodstvo Gimnazije Nova Gradiška se boji nadolazećih dana, jer dolazi hladno vri-jeme s puno padalina, a s time i novi prob-lemi za školu. Roditelji, ali i čelni ljudi škole su vezanih ruku pred ovim problemom, jer nailaze na nerazumijevanje od strane nadležnih državnih tijela. Dok se u drugim gradovima grade odlične moderne srednje škole, ovdje se pitaju što je sljedeće potrebo da se pokrene obnova i treba li najprije netko stradati kako bi se upalila lampica u glavama onih koji namjerno zatvaraju oči pred ovim problemom? Kako je moguće da, znajući za ovaj problem, županija i ministar-

stvo ne reagiraju? Ogorčeni i s dozom ljut-nje, učenici će i sutra krenuti normalno na nastavu u nadi da će sretno stići kući. Jedino što im preostaje jest da čekaju bolje dane i trenutak kada će se netko sjetiti običnih ljudi iz maloga mjesta i pružiti im ono što im je nužno potrebno.

Je li našoj gimi prošao rok trajanja? Često se to pitamo ovih dana. Gimnazija Nova Gradiška osnovana je 1919. Dakle, uzmimo u obzir da je proživjela dva rata i još stoji na mjestu, ali ne baš najčvršće. Svake godine sve je starija, a i opasnija. Novi fazani, kad dolaze, u čudu prolaze gimnazijom. Samo je pitanje vremena kada će se na katu pod urušiti, škripanje parketa je svima dojadilo.

Prozori, koji su već trebali biti promijenjeni i koji su previše stari za školu, nikome ne smetaju? Stari zastori puni prašine? Na kraju prošle školske godine, zadnjih par dana nismo mogli ulaziti na naš učenički ulaz nego na učiteljski. Pitate se zašto? Jednog se jutra u našoj gimi, iz čistog mira, na učeničkom ulazu urušio strop. A jedna učenica, koja je stajala pred vratima, sve je to vidjela, a bome i čula. Da je došla sekundu ranije, bilo bi svega i svačega. Ali to je brzo riješeno, a još brže zaboravljeno. Za par dan počeli smo prolazit pokraj ograđenog dijela, pokraj kojeg još uvijek

prolazimo, na kojem piše “OPASNO ZA ŽIVOT!” Zašto? Pa zato što je počela padati žbuka. I još se uvijek ništa ne poduzima u vezi s tim. Radnika nigdje nema, a žbuke je sve manje i manje. Učenici samo mogu čekati da im žbuka padne na glavu. Prvih par tjedana su svi disali na škrge, bilo je nemoguće vruće i učenici nisu mogli pratit nastavu, a i profesori su se patili. Kad imamo tjelesni moramo trčati do dvorane i po kiši i po ledu.

Gimnazija je stvarno već na kraju snaga. Što se treba poduzeti da se ona krene renovi-rati? Svake godine se priča da će se početi renovirati, ali ništa od tog. I tako svake godine. U svim gradovima slušamo kako se srednje škole obnavljaju, a nisu stare ni pet-naest godina. Zar je našem gradu teško izd-vojiti za bolje školovanje današnje mladeži? Svi mirno sjede prekriženih ruku. Što se mora dogoditi da netko nešto poduzme? Treba li se nekome srušiti strop ili žbuka na glavu? Pa... mi možemo čekati, a vi?

Čuvajte nas, pazite nas!P I š E : PAU L A

Školska dvorana: Imamo je ali je nemamo

P I š E : M AT E A VA L E š I Ć

Tko je organizator ove debate?Profesorica: Ja organiziram ovu deabtu u suradnji s udrugom Pozitiva. Što je je tema ove debate?Profesorica: Online ∞ Život ili vegetiranje.

Jeste li ikada dosada radili ovakve pro-jekte ili vam je ovo prvi put?Profesorica: Ovo je u okviru provođenja školskoga preventivnoga programa kojim se borimo protiv ovisničkih i nasilničkih ponašanja. Prvi put radim debatu. Prošle smo godine radili plakate, ove debatu, a za sljedeću godinu također nešto planiramo.

Koja su vaša očekivanja od ove debate?Profesorica: Moja su očekivanja da će učenici malo više promisliti o načinu na koji koriste osobna računala i mobitele.

Debata je započela u 18:00. Sudionici, voditelji i organizator došli su tridese-tak minuta ranije kako bi obavili završne pripreme. Kao član jedne ekipe imao sam osjećaj da ćemo izgubiti prije nego što je debata počela . Druga ekipa bila je organizirana, stalno su se sastajali da sve uvježbaju i općenito su bili bolje priprem-ljeni od nas. Moja se ekipa prvi put u ci-jelosti okupila tek na debati. Kad je stručni

žiri došao i sva publika koja je uključivala učenike gimnazije, neke profesore i roditelje smjestila se, debata je počela.

Voditelji Pavle Letić i Karla Menegoni započeli su debatu govorom što je to de-bata, predstavljanjem stručnog žirija kojeg su činili profesorica hrvatskoga jezika Sonja Latal, pedagoginja, profesorica Mira Linjaković i predsjednica Učeničkog vijeća gimnazije Tajana Juraković. Nakon toga su predstavili članove moje ekipe koju su činili Manuela Pleša, Tihana Prša, Vanja Cvijić i ja, dok su članovi protivničke ekipe bili Lovro Bigović, Nives Živković, Andri-jana Kovačević i Marija Posavčević, kojoj je taj dan slučajno bio rođendan. Karla joj je otpjevala rođendansku pjesmu i uručila poklon.

Dok je sve to trajalo, gledao sam kako su moji protivnici spremni i komentirao sa svojim članovima kako nemamo šanse. Nakon predstavljanja svih sudionika bacanjem novčića ustvrđeno je da će moja grupa braniti negativne strane online načina života. To me razveselilo jer sam po mom mišljenju napisao bolju završnu riječ za negacijsku skupinu, nego za a∫rmacijsku. Tek što smo iznijeli uvodne riječi a∫rmacijske i negacijske

skupine, Marija nas je već krenula “napa-dati” zbog nekih stvari rečenih u našem uvodu. Voditelji su je morali prekinuti jer poslije uvodne riječi slijedili su argu-menti skupina, a tek onda rasprava. Nakon izrečenih argumenata od kojih su, ako ćemo biti iskreni, argumenti a∫rmacijske skupine bili bolji, krenula je rasprava. Kad je a∫rmacijska skupina krenula govoriti, pomislio sam da smo gotovi. Kad smo se konačno malo pribrali i došli do riječi, stali smo braniti svoje argumente i opovrgavati njihove.

Tih osam minuta koliko je trajala rasp-rava prebrzo je prošlo. Poslije izrečenih završnih riječi stručni žiri je izrekao svoje glasove. Profesorica Sonja Latal, iako je rekla da je neodlučna, dala je svoj glas a∫rmacijskoj skupini. Mislio sam da je sve gotovo, no pedagoginja Mira Linjaković i predsjednica Učeničkog vijeća gimnazije Tajana Juraković dali su svoje glasove nama. Nakon što smo čestitali jedni drugima, svatko je krenuo svojoj kući. Jedino se na-dam kako će se profesoričina očekivanja ispuniti i da će svi koji pretjerano kosite online način komuniciranja razmisliti o drugim mogućnostima kad uključe računalo ili mobitel.

ŽIVOT ILI VEGETIRANJEO N LI N E D E B ATA

P I š E : M A R I N B I G O V I Ć

p r o t i v ov i s n o s t i


Debata Online – Život ili vegetiranje održana je 3. 11. 2011. Prije samoga događaja razgovarali smo s

profesoricom psihologije Koraljkom Hausnet Lasović, organizatoricom debate o njezinim očekivanjima.


d o g a đa j

Glazba je glasno svirala, a hodnik naše škole bio je uređen u tradicionalnom slavonskom stilu. Sati poslije velikog odmora bili su, na našu sreću, skraćeni po 10 minuta. Reakcije učenika na obilježavanje dana bile su, nara-vno, odlične. Svi su jeli, družili se i zabavljali. Također, svi su učenici išli u istu smjenu pa je škola bila prepuna vike, smijeha i dobrog raspoloženja. Naši profesori iz vjeronauka, Patricija Brdar i Josip Marić, su također na nastavi obilježili dane kruha i plodova zem-lje. Tako je naš profesor iz vjeronauka, Josip Marić, održao jako edukativno predavanje o duhovnoj vrijednosti svih plodova zemlje koje mi, nažalost, ne cijenimo dovoljno.

Nadam se da su neki od nas čvrsto odlučili naučiti cijeniti ono što imamo, odnosno ono što nam naša zemlja poklanja. Ne smijemo ni izostaviti to da su ti plodovi, koje mi

često bacamo, nekome drugome puno potrebniji i da ono što mi uzimamo zdravo za gotovo je nekome u ovom trenutku nedostižno. Svakome je izmamio osmijeh na lice taj veliki odmor, ali i razgovor sa našim vjeroučiteljima o ovim posebnim danima. Mnoge od nas je i natjerao na razmišljanje. Nadam se da ćemo do idućih dana kruha pokušati promijeniti ono što možemo i prih-vatiti ono što ne ovisi o nama. Ne zabora-vite biti zahvalni na kruhu i svim plodovima koje svakodnevno objedujete, jer puno drugih ljudi u ovom trenutnu nema te sreće.

Debata je strukturirana argumentirana rasprava. Strukturirana znači da je unaprijed određeno koliko govornika sudjeluje u debati, kojim redoslijedom te koliko vremena imaju za svoje govore.

U debati obrazlažemo stav koji zastupamo koristeći se logički održivim razlozima i provjerenim znanstvenim informacijama, pri čemu se ne oslanjamo nužno na naše osobne stavove. Strana koju ćemo zastu-pati u pojedinoj debati određuje se bacan-jem novčića nekoliko minuta prije početka same debate. Suci odlučuju o pobjedniku, vodeći računa o onome što je izneseno u debati i načinu na koji je to rečeno.Postoje različiti formati i strukture debate (npr. Karl Popper, vrijednosna debata itd).

Mi smo formu debate prilagodili našim potrebama i zamislili ju na sljedeći način:uvodna riječ a∫rmacijske skupine—2 minuteuvodna riječ negacijske skupine— 2 minuteargumenti a∫rmacije—4 minuteargumenti negacije—4 minuterasprava—8 minutazavršna riječ a∫rmacijske skupine—2 minutezavršna riječ negacijske skupine—2 minute.

Sudionici naše debate su se izvrsno pripremili. Argumenti koje su pripremili bili su vrlo kvalitetni i uvjerljivi, kao i način na koji su iz iznijeli - sigurno i vrlo rječito, u zadanom vremenu. Suci su pri donošenju odluke o pobjedniku uzeli u obzir različite aspekte debate - kvaliteta argumenata, način na koji su ih prezentirali… Pobjedu je odnijela negacijska ekipa. Sudionici debate

dobili su pohvale i od publike, koja smatra da su svoje uloge odradili profesionalno i vrlo vješto.

Svake godine u školi obilježavamo “Mjesec dana borbe protiv ovisnosti , 15. studeni ∞ 15. prosinac”. Ove godine ćemo ga obilježiti tako da će se u svim razre-dnim odjelima provesti slična debata, pa su učenici škole mogli zorno vidjeti kako to treba izgledati.

Osobno sam vrlo zadovoljna cijelim projektom i načinom na koji smo postigli zadani cilj, a to je navesti mlade na promišljanje o izazovima suvremenog vremena. Kao i uvijek, bilo je zadovoljstvo surađivati sa učenicima naše škole.

P I š E : K O R A L J K A H AU S N E T- L A S O V I Ć , p r o f.

VODITELJICA šKOLSKIH PREVENTIVNIH PROGRAMA

PREVENCIJA SUVREMENIH OBLIKA OVISNOSTI

U petak, 21. 10. 2011., u našoj školi su obilježavani Dani kruha i plodova zemlje. Tako je veliki odmor trajao 45 minuta, da bi učenici imali dovoljno vremena da se počaste raznolikim plodovima zemlje.

Dani kruha i plodova zemljeP I š E : A N A P O L E T O

U kategoriji vijesti nominirali su bili: Filipa Lukačević (Srebrna eko škola), Dora Ivković i Tonija Bićanić (Pješačenjem do zdravlja), Tatjana Milojević (Orao zmija), Andrea Divić (Kafkin prijatelj) te Maja Bokan (Mjesec hrvatske knjige) koja je i odnijela nagradu.

U kategoriji reportaže nagradu je odnijela Majda Joha za članak Besplatni zagrljaj, a osim nje u toj su kategoriji bili nominirani: Andrea Divić (EU i mladi), Matija Slišurić (Na koncertu Kandžije), Sara Jurčević (Europsko prvenstvo mažoretkinja), Dominik Barun (Neočekivani poraz svetoga) i Barbara Silšurić (Treba li nam EU?).

U kategoriji putopisa, između nominiranih Filipa Đuraseka (Svjetski dan jezika), Petre Galić (Attenzione, prego!) i Katarine Žargić (Mjesto gdje živi prošlost), nagradu je odnijela Katarina.

U kategoriji intervjua nominirani su bili: B. Benčić i M. Slišurić (Domar Slavko) koji su i odnijeli nagradu te G. Križanić i A. Romanić (Gledam u budućnost), Iva Špoljarić (Dečko koji čita) i D. Barun, M. Orelj te J. Mandić (Službene osobe).

U kategoriji crna vijest nagradu je odnio Toni Mikanović (Yugosuraus) koji se pred-stavio i s radom Preobrazba, a s njime je još bila nominirana i Valentina Šimunović (Učiti na maturalcu). U kategoriji za naj fotku slavio je Toni za Nekad i danas. Osim te fotogra∫je u igri je bila i fotogra∫ja Dore Dević (Zagrljaj), Majde Johe (Zagrljaj) te fotogra∫je Modno osviješteni dečki, Šta ti je ljubav i Mariači i sangrija. Novinarskom nadom proglašena je Dora Dević, a nominirane su bile i Romana Miler te Tonija Bićanić. U kategoriji naj novinar nominirani su bili: Matija Slišurić, Majda Joha, Andrea Divić i Barbara Benčić, a nagradu je odnio Matija.

Osim njih nagrade su dobili i vijećnici Tea Jelinić, Lora Jurišić, Andrea Divić, Tatjana Milojević, Sara Jurčević, Ana Soldaković, a bivši 4.b je odnio grupnu nagradu. Dodjela je se održala 17. 05. u hotelu Kralj Tomislav, a zabavljali su nas naši pjevači i plesači. Nakon dodjele slavlje se nastavilo uz kolo i pjesmu, a nakon raspusta maturanti su nastavili sa svojim slavljem na gimi.

VIJEST/IZVJEšTAJ1. Pješačenjem do zdravlja,

T. Bićanić i D. Ivković2. Srebrna eko škola, Filipa Lukačević3. Orao, zmija, Tatjana Milojević4. Mjesec hrvatske knjige, Maja Bokan5. Kafkin prijatelj, A. DivićREPORTAžA1. Besplatni zagrljaj, Majda Joha2. EU i mladi, Andrea Divić3. Na koncertu Kandžije, Matija Slišurić4. Europsko prvenstvo mažoretkinja,

Sara Jurčević5. Neočekivani poraz svetog B, Dodo6. Treba li nam EU, B. SlišurićPUTOPIS1. Svjetski dan jezika, Filip Đurasek2. Atenzione, prego! Petra Galić3. Mjesto gdje živi prošlost, Katarina ŽagrićINTERVJU1. Domar Slavko, B. Benčić i M. Slišurić2. Gledam u budućnost,

G. Križanić i A. Romanić3. Dečko koji čita, Iva Špoljarić4. Službene osobe, Dodo, Mika, JosipCRNA VIJEST1. Yugosaurus, Derim2. Preobrazba, Derim3. Učiti na maturalcu, V. Š.NAJ FOTKA1. Zagrljaj, D. Dević2. Zagrljaj, Majda3. Modno osviješteni dečki4. Toni nekad i danas5. Šta ti je ljubav6. Mariači i sangrijaNOVINARSKA NADA1. Dora Dević2. Tonija Bićanić3. Romana MilerNAJ NOVINAR1. Matija Slišurić2. Majda Joha3. Andrea Divić4. Barbara Benčić

ZLATNI ZVONKON OV I N A R S K I O S K A R

Nekoliko se godina za redom održava, sada već tradicionalna,

dodjela Zlatnog Zvonka za najbolje učeničke radove iz školskog

lista Zvono. Nagrade se dodjeljuju u nekoliko kategorija.

nominacije

D O G A ĐA J


P I š E : T O N I J A

voditelji vedran i ajna

barbara benčić i matija slišurić sa zlatnim zvonkom

Kako biste upisali željeni fakultet nekima je potrebno i pored gimnazije se dodatno pripremati. Kako bismo se pobliže upoznali sa detaljima državne mature, porazgovarali smo s Tenom Ivković, sada već bivšom učenicom naše gimnazije.

Jesi li upisala svoj željeni fakultet?Upisala sam svoj prvi izbor, stomatologiju u Zagrebu.Koliko si se dugo pripremala za maturu?Pripremala sam se oko pola godine, bilo je teško jer sam uz to morala učiti za redovnu nastavu, ali ne bih uspjela upasti na željeni fakultet da nisam redovito učila prethodne tri godine.Kako si se osjećala dok si polagala ispite? Prvi ispit iz hrvatskog jezika mi je bio

de∫nitivno najgori, iako sam znala kako to sve treba izgledati, imala sam veliku tremu, ali kasnije je sve išlo glatko.Vjerujem da ti je razdoblje od državne mature pa sve do objave rezultata bilo najstresnije razdoblje u tvome životu. Kako si reagirala kada si vidjela da si upisala željeni fakultet?Ajme… bila sam presretna, vriskom sam probudila roditelje koji su već bili u dubokom snu. Mislim da sam tog trenutka bila najsretnija osoba na svijetu. Većina vas vjerojatno misli da je najveća na-petost prošla kad napišete ispit. To većinom i je tako, ali državna matura govori suprot-no. Očito šest mjeseci učenja i priprema nisu dovoljan napor pa naš dobro razvijeni sustav školstva maturantima priušti dane i

dane čekanja pa čak ni oni sami ne znaju što čekaju. Treba spomenuti ustajanje u ponoć samo kako bi vidjeli jesu li prošli ili ne. Neki su mijenjali svoj izbor broj jedan misleći da će na druge fakultete sigurno upasti. Vrlo je stresan taj period života. Ipak se državna matura nikako ne može izbjeći pa je sigurnije dobro se pripremiti i osigurati si uzbudljiv student-ski život na fakultetu koji ste si odabrali. Želimo puno sreće Teni, a i svim maturan-tima u daljnjem obrazovanju.

U školskoj godini 2010./2011. ispitima državne mature pristupilo je devedeset i troje učenika novogradiške gimna-zije. U ljetnom ispitnom roku maturu su položila devedeset i dva učenika, a jedna učenica je ponavljala ispit iz matematike te je maturirala u jesen-skom ispitnom roku. Višu razinu ispita iz hrvatskoga jezika pisalo je devedeset učenika, a nižu troje učenika. Višu razinu matematike

pisalo je pedeset učenika, a nižu razinu četrdeset i troje učenika. Ispit državne mature iz njemačkoga jezika je položilo šest učenika, razinu A ispita englesko-ga jezika šezdeset i devet, a B razinu dvadeset i tri učenika. Najviše učenika je pisalo ispite iz izbornih predmeta ∫zike (33) i politike i gospodarstva (31), a nije bilo kandidata na ispitu iz vjeronauka.

Državna maturaP I š E : Đ . E .

P I š E : M A J A M I L I N O V I Ć

Državna matura

Znate li onaj osjećaj kada će vam

se za sljedećih 5 minuta

promijeniti život? Sigurno ne

znate, ali s time su jako dobro

upoznati naši maturanti. Naime

riječ je o državnoj maturi, i kako

taj korak tj. pisanje toga testa igra

veliku ulogu u vašem budućem životu.

Hoćete sljedećih 5 godina provesti u

Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci ili čak u

nekome drugome gradu, ovisi samo o vama.

PET DO 12

školski list Gimnazije Nova Gradiška | Godina XIx. | prosinca 2011. | Broj 40 15

D R ž AV N A M AT U R A


N OVA L I C A

Recite nam nešto o sebi. Zašto ste odab-rali baš engleski jezik? Kakva ste osoba?Rođena sam u Novoj Gradiški 1948. godine. Osnovnu školu i Gimnaziju pohađala sam u Novoj Gradiški, a zatim sam studirala engleski i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zašto baš engleski ∞ igra slučaja. U osnovnoj školi sam obožavala kemiju i matematiku, a i engleski mi je bio drag. Kad sam krenula u Gimnaziju, morala sam se opredijeliti za prirodni ili društveni smjer, tako se to tada zvalo. U to vrijeme, jedna moja rođakinja je bila u Londonu (studirala je engleski u Zagrebu), i tamo se u nju zaljubio “bogati” Englez, i oženili su se - a meni se to činilo kao u bajci ∞ i tako sam odlučila studirati engleski. Nisam se nikad pokajala. Pitaš me kakva sam osoba ∞ neka to kažu drugi.Kako Vam je ponovno se vratiti u Gim-naziju? Ima li među profesorima Vaših bivših učenika? Kako su Vas prihvatili?Povratak u Gimnaziju nisam doživjela kao

nešto posebno. To je moj drugi dom i tu ću uvijek pripadati u svom srcu. Ono što posebno raduje je vidjeti punu zbornicu svojih bivših učenika, sada mladih profe-sora. To me ispunja ponosom i osjećajem ispunjene životne zadaće. Kako su me prih-vatili? Kao svoju bivšu profesoricu ∞ nisam osjetila nikakve negativne vibracije.Što mislite o današnjoj mladeži? Koje razlike primjećujete između vremena kada ste Vi bili učenica i današnjice?Mi prosvjetari smatramo svojom zadaćom izvesti svoje učenike na “pravi” put i uvijek bismo željeli više i bolje. Od pamtivijeka su stariji mislili da mladi vode u propast, ali na kraju od većine njih postanu pošten i uzorni ljudi. Ponosna sam na mnoštvo mojih učenika koji su danas vrlo uspješni ljudi. Velika je razlika u školovanju nekad i sad. Naravno da je puno bolje nego prije, no mislim da ova prevelika sloboda ne čini baš dobro ni roditeljima ni učenicima. A učitelji su između dvije vatre, da tako kažem.

Iz mirovine u školske klupeU školu nam se vratilo jedno poznato lice, profesorica engleskog, Marija Škarica pa smo odlučili malo porazgovarati s njom.

Mislite li da su Vas učenici dobro prihvatili? Jeste li strog profesor?Kad sam se odlučila učiniti taj korak, pomislila sam da će reći ∞ što će nam sad ova baba. Ali zadovoljna sam, mislim da su me prihvatili izuzetno dobro. Jesam li strog profesor? Pa profesor mora biti malo strog. Volim rad, red i disciplinu. Više me brine jesam li pravedan profesor.Čuli smo da ste jedno vrijeme živjeli u Londonu. Kakva su Vam iskustva odande? Koje ste još zemlje i gradove posjetili?Da, bila sam u Engleskoj godinu dana, ali ne u Londonu već u Oxfordu, zbog usavršavanja jezika. Imam prekrasne uspomene iz tog vremena. No, bila sam ipak sretna kad sam se vratila u moju Hrvatsku. Englezi su prilično hladan narod i teško se probiti u njihove krugove. Mislim da su sada puno otvoreniji nego su bili u to vrijeme. Volim putovati i bila sam u svim zemljama u našem okruženju, u Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Grčkoj… Puno bi trebalo da nabrojim gradove.Što radite u slobodno vrijeme? Što Vas zabavlja?Volim glazbu, kompjutor, ručni rad, šivanje, pjevam u HPD Graničaru… Kad bi makar dan trajao dulje. Mislila sam da ću imati više vremena kad odem u mirovinu, ali vremena nikad dosta. Moram malo vremena odvojiti za unuke. Imam prekrasnih dvije unučice i dva unuka.Kakvu glazbu, ∫lmove i knjige volite?Volim svaku lijepu glazbu, glazba me smiruje. Jedino me ovo moderno lupanje ne privlači. Obožavam gledati ∫lmove, uglavnom trilere, životne i povijesne priče. Ne volim fantastiku… Moram priznati da ne čitam baš previše, malo zbog slabijeg vida, a s druge strane, nikad nisam bila pametan čitač. Kad uhvatim knjigu ne znam je pustiti, a onda svi ostali poslovi zaostaju. Najviše čitam kad sam na godišnjem odmoru, kad ništa drugo ne moram raditi.Što mislite o društvenim mrežama kao što je Facebook? Koristite li se time?Jesam udružena na Facebook-u, ali ne uključujem se previše. Imam tek nekolicinu prijatelja. Mislim da takve mreže suviše ulaze u ljudsku privatnost. Zašto netko u Turskoj ili recimo u Kini treba imati pristup mojem pro∫lu. Nisam baš pristalica takvih stvari. Volim privatnost.Imate li kakvu poruku za kraj?Što bih poručila za kraj. Učite, radite, ulažite u sebe, svaki trud kad ∞ tad urodi plodom. Budite pošteni prema sebi, a osobito prema drugima da biste mogli uvijek hodati uzdignute glave.

P I š E : T O N I A B I Č A N I Ć


N OVA L I C A

Svaki razred bira svoga predstavnika za učeničko vijeće. Učenik koji je odlučnim uspjehom i uzornim vladanjem primjer drugim učenicima predstavlja svoj raz-red. Učeničko vijeće donosi odluke i nove ideje koje bi mogle pomoći učenicima u učenju i školovanju. Ovogodišnje vijeće čini 16 učenika koji su ujedno i predsjednici svakog razreda gimnazije. Prva sjednica održana je uz prisustvo ravnateljice Nade Peleh-Serenčeš i profesorice Ilijane Ban. Za predsjednika je izabrana Tajana Juraković, a za potpredsjednicu Lucija Brdar. Na sjednici je također iznesen plan i program ovogodišnjeg rada. Pri donošenju svih važnih odluka i novih ciljeva pomoći će im njihova nova voditeljica profesorica I. Ban. Predstavnici u školskom vijeću su:1.a -Milić Domagoj / 1.b -Lovro Bigović1.c -Antonijo Skeledžija / 1.d -Domagoj Olić2.a -Helena Jakičić / 2.b -Maja Milinović2.c -Fanika Lukaćević / 2.d -Dominik Siladi3.a -Renata Roknić / 3.b -Karmen Bušić3.c -Kristina Bukvić / 3.d -Ivan Didović4.a -Ivona Bukarica / 4.b -Lucija Brdar4.c -Tajana Juraković / 4.d -Martina Marosavljević

Pitali smo i profesoricu I. Ban kako se snašla u novoj ulozi:Zašto ste odlučili prihvatiti ulogu voditeljice učeničkog vijeća?Pa… odluka nije bila teška, ravnateljica je re-kla da je to čast i da bih to trebala prihvatiti. Kakvi su vaši prvi dojmovi o vijeću?Pa dobri… Prvi razredi su još uvijek malo neaktivni, a ostali lijepo sudjeluju. Zadovoljna sam.Kako ste se snašli u ulozi voditeljice vijeća?Snašla sam se dobro, surađujem s prof.Lasović koja je to do sada uspješno vodila.Kakav vam je ovogodišnji plan za vijeće?Pa uglavnom aktivnosti koje su bile i do sada uz naravno neke novosti koje će te uskoro moći vidjeti.Što očekujete od učenika u vijeću ove godine?Očekujem da aktivno sudjeluju, daju nove i zanimljive prijedloge i sudjeluju u or-ganizaciji programa te naravno da i sami sudjeluju u tim programima. Na kraju se još želim zahvaliti svim vijećnicima i učenicima koji su na bilo koji način sudjelovali u našem zadnjem programu.

Kako Vam se sviđa u Gimnaziji i kako su Vas prihvatili u zbornici?Odlično, jako mi se sviđa. Dobro su me prihvatili, bar tako izgleda.Primjećujete li nekakve razlike u Gimnaziji kada ste je Vi pohađali i sada?Puno je novih i mladih profesora i to mi se sviđa.Kako Vam je bilo vratiti se u Gimnaziju nakon nekoliko godina? Kako Vam je raditi sa bivšim profesorima? Poželite li ikada vratiti vrijeme i ponovno biti učenica Gimnazije?Jako mi je drago što sam ponovno u Gimna-

ziji. Ponekad me uhvati nostalgija, ali ne bih se vratila. Znatiželjna sam, zanima me što će mi to život donijeti. Ne bih htjela prolaziti isto.Zašto baš hrvatski jezik?Pa, eto, oduvijek volim hrvatski jezik pa zato, ništa posebno. Uvijek mi je to bio izlaz. Prvi dan na faksu upisala sam biologiju i odmah se ispisala, hrvatski mi je bio zlatna rezerva. I da, volim čitati.Jeste li imali kakvih zanimljivih zgoda u Gimnaziji, na faksu, …?Uvijek toga ima!Kakvi su Vam učenici? Učenici?Pa, učenici su veseli, dobri i volim kada žele raditi.Mislite li da ste strogi?Ma ne, ali htjela bih biti.Imate li hobi i koji?Imam, rukomet i jedrenje.Zašto volite rukomet i jedrenje? Što Vas je privuklo tome?Nemam nekakav poseban razlog! Jednostavno, volim rukomet i obožavam more!

Osim rukometa i jedrenja, što Vas još privlači? Želite li isprobati nešto novo, npr. nekakav ekstremni sport?Prošlo ljeto sam otišla na šibenski most. Skočiti bungee.Jako ste mladi, da nemate dečka, biste li si ikada dopustili vezu s učenikom?Isuse, ne bih! Pa moji još nisu ni punoljetni!Kakvu glazbu, ∫lmove i knjige volite?Volim puno toga. Posebno one stvari koje imaju malo dublje značenje. Evo, Majstori Margarita su mi pali na pamet!Mnogi se profesori služe modernim teh-nologijama. Imate li Vi Facebook, Twitter, Google + ili nešto slično. Što mislite o takvim društvenim mrežama?Imam pro∫l na Facebook-u. Služi mi kao sredstvo za komuniciranje s ljudima s kojima se ne mogu baš često družiti. Ponekad pošaljem i poruku umjesto mail-a ili SMS-a. Mladi su opsjednuti time ∞ to nije dobro. Propustit će mnogo toga sjedeći za računalom.

P I š E : L E A S Z A B O

P I š E : T O N I J A B I Č A N I Ć

Učeničko vijeće

Zanima me što će život donijeti

Novo lice - Tihana Bilešić...

U našoj školi svi imaju pravo na svoje mišljenje. Sve nove ideje i

odluke koje su važne za našu školu i nas učenike donosimo zajedno.


P R O J E K T

U nedjelju 18. rujna učenici naše gimnazije su

krenuli u Slovačku da bi sudjelovali u projektu

“International Village”. Cilj projekta je potaknuti

mlade da unaprijede svoj engleski jezik. Organizator

je Roman Pajaczkowski. Sudjelovale su četiri grupe

iz Hrvatske, Bugarske, Rumunjske i Slovačke. Našu

grupu vodila je prof. Ivana Škarica Mital (prof.

engleskog i njemačkog jezika) te je išlo 25 učenika

od prvog do četvrtog razreda.Slovačka

International Village

P I š u : k a r o l i n a i m a r t i n a

Polazak je bio organiziran na parkiralištu kraj pošte u 7 sati. Put je TREBAO trajati 10 sati, ali trajao je 13 sati. Odsjeli smo u Hotelu Sorea u Visokim Tatrama. Kada smo napokon stigli imali smo večeru te večer upoznavanja s voditeljima i programom. Nakon toga smo trebali ići u sobe, ali s time je nastala cijela zbrka. Dvokrevetne sobe su bile zamijenjene s trokrevetnima i tako. Upoznali smo se s mladima iz drugih zemalja i trebali smo ići na spavanja. Ali malo tko je spavao. Već prve noći su se javili problemi (neke su zaključali, neki su bili izbačeni dok su nekima pravili tulume u sobama). Nakon burne noći imali smo radionice koje su vodili Erica (iz SAD-a), Randall (također iz SAD-a, mislimo, iz New Yorka) i Alastair (iz Kanade) te organizator Roman, koji je držao predavanje o Europskoj uniji. Bili smo podijeljeni u 6 skupina. Tako da smo bili s četvero iz naše zemlje i svatko s osobom s kojim je trebao dijeliti sobu. Nakon radionica smo molili profesoricu da nas smjesti zajedno u sobe. Sobe nisu bile baš kako smo očekivali pa ćemo samo reći da su bile malo hmm (kao i hrana).

Gimnazijalci u Slovačkoj

aktivnosti


P R O J E K T

Četvrtog dana smo išli na rafting na rijeku Dunajec. To nije bio rafting kakav smo očekivali. To je više bilo smrzavanje u nekom splavu na rijeci dubokoj pola metra (ako i toliko). Svake večeri smo imali različite aktivnosti . Kad je bila večer predstavljanja država stranci su nam u par minuta pojeli cijeli kulen i popili cijelu rakiju. Karaoke večer je bila jako zabavna. Mladim strancima smo pjevali Severininog Brad Pitta i Maslačak od Magazina kao osvetu za Rumunjske narodnjake. Imali smo i večer u kojoj smo morali pogađati pjesme, autore ili nastaviti riječi pjesme u grupama kao i u radi-onicama. U petak je bila oproštajna večera uz “veliku” logorsku vatru. Oni

su nam pripremili roštilj, ali to se na može mjeriti s našim roštiljem, nikako. Uz oproštajnu večer je bilo i suza i smi-jeha. Nekoliko nas je kartalo i pričalo do ranih jutarnjih sati dok su drugi imali okladu. Oklada je bila za 50 centi, a pobijedio je onaj koji je igrao bilijar do 4 sata ujutro. U subotu smo krenuli kući oko 9 sati. Na povratku smo posjetili Budimpeštu. Neka “ženska” koja nam je bila turistički voditelj pričala je srpsko∞engleski i to je bilo nešto grozno za slušati. Kada smo stigli vidjeli smo osmijehe na licima svojih roditelja koji su nas strpljivo čekali . Sve u svemu, bilo je uredu. Dobro, šalimo se, bilo je super.

DominoSve u hotelu nam je bilo tako hmmm osim bilijara i bazena, naravno. U hotelu smo spavali 6 noći. Prvo poslijepodne smo mogli birati između američkog nogometa, slaganja domina i tečaja fotogra∫je. Većina naše grupe išla je na američki nogomet. Na nogometu su se jako dobro zabavili, a zabavili su se i oni koji su bili na slaganju domina. Iako domine nisu padale kao u Domino∞dayu bili smo zadovoljni.

Oni koji su bili na tečaju fotogra∫je su se divili prekrasnom pogledu s tih brda. Utorak smo, uz redovite radionice, proveli u Aqua cityu gdje smo bili razočarani jer tobogani nisu radili, kao, zbog ČIŠĆENJA. U srijedu smo išli igrati bejzbol. Išli su skoro svi iz naše grupe i otkrili smo kako je bejzbol zapravo zabavan. Sada, čak, znamo i neka pravila. Navečer je bila disko večer iako nije bio veliki odaziv doživjeli smo da se u jednom disku ne puštaju narodnjaci. To je stvarno iskustvo vrijedno spomena.

Rafting

igra

zabava

aktivnosti


FA Z A N I

Naši fazaniPočela je još jedna školska godina, a s njom su nam došli i novi učenici od srca nazvani fazani. Škola je bila preplavljena novim licima i nastala je velika gužva. Svi su nekud žurili, trčali, skakali i tražili svoje učionice. Kada su drugi razredi došli u školu, hodnici su bili već puni novih učenika. Kada je počeo drugi sat išli smo u njihove razrede i dijelili im poruke ohrabrenja. Oni su sjedili u učionicama i pokušavali zapamtiti sve silne informacije koje su dobili od njihovih razrednika. Nakon što je nastava završila i nakon što su fazani izašli iz škole dočekalo ih je novo iznenađenje: brašno! Iz parka je dopirao vrisak i svima nam je bilo jasno što se događa. Većina prošlogodišnjih fazana na svu sreću po tom pitanju nije imala puno problema, ali ove godine drugi razredi su se više potrudili zabilježiti im prve dane u gimnaziji. Nadamo se da smo u tome i uspjeli te da će naši fazani zauvijek pamtiti prve gimnazijske dane.

Petra Ban / Karla Bikić / Antonija Čeliković / Marko Denis / Krešimir Dubinko /Matija Đurasek / Dajana Džidić / Iris Đurić / Nikolina Fulanović / Sara Grgić / Erika Hace / Anita Jelinić / Marija Kovačević / Sara Kramarić / Bruno Lukačević / Domagoj Milić / Ivan Mintas / Sara Marković / David Markolović / Slavica Petrović / Nikolina Pintarić / Karlo Penić / Marija Radman / Doris Stepić / Mihaela Sjeverac / Matea Stanišić / Patricija Štivičić / Tajana Tomas / Klara Vukšić / Berislav Žužić

Mate Adžić / Lovro Bigović / Marta Brlić / Bruno Buturac / Ivana Cajlan / Dominik DautovićTea Čavlina / Josipa Grgić / Ana Mateja Grgurević / Anamarija Hudoj / Vinko IvaniševićLucija Krizmanić / Luka Kudra / Tea Marinović / Darija Mateša / Ena Matošević / Filipa MilošMartina Mirković / Karlo Petošić / Ivona Orešić / David Petrić / Manuela Pleša / Barbara Ptačnik / Ana Ribarić / Monika Simić / Nikolina Šajnović / Tena Šapina / Katarina ŠimunovićSara Šimunović / Mihaela Šnaubert / Patrik Vidović / Iva Višić

T.T. 1.c1. Dobro, jako mi se sviđa novi razred.2. Očekujem puno učenja i patnje.3. Prvi tjedan je bio jako dosadan jer

nismo ništa radili nego smo se na svakom satu samo upoznavali.

4. Ni jedan, svi su katastrofa.

Fazanijada

Još uvijek se prepričavaju događaji s nedavno održane zabave za mlade gim-nazijalce. Svi su se nakratko odvojili od knjiga i uputili se u diskoteku “Paladium” u kojoj se održala zabava priređena u čast ovogodišnjoj generaciji fazana.

Zabavu koja je održana u petak 21. listo-pada organiziralo je učeničko vijeće naše škole. Uz plesne ritmove i dobro društvo zabava je bila zajamčena. Osim fazana iz naše škole, došli su i prvi razredi drugih srednjih škola iz grada.

Cijeli događaj je bio popraćen budnim okom nekolicine profesora naše škole. Komentari profesora bili su različiti, ali bez obzira na njih mi smo iznimno zadovoljni organizaci-jom i nadamo se da će biti više ovakvih događaja. Do tada nam preostaje zaliječiti žuljeve od plesnjaka i naučiti još pokoje tekstove pjesama.

1A

1BP I š E : D O R A S P O R I š

1. Kako si se snašao/ la u gimnaziji?2. Što očekuješ od ove škole?3. Kako je protekao prvi tjedan nastave?4. Koji ti se predmet najviše sviđa?

AnketaLea Szabo i Marina Kikić


FA Z A N I

Karla Agičić / Ivona Arić / Matej Blažević / Juraj Bokulić / Ilija Bungić / Lea Cindrić / Helena Dakić / Sara Franić / Matea Gušić / Martina Ivanišević / Anamarija Jurašinović / Dominik Kičić / Dalija Krstin / Lucia Marincel / Edita Marjanović / Marina Meštrović / Krešimir OršulićFranciska Pauković / Barbara Pavković / Ana Poleto / Daniel Redžić / Marinka Bruna RukavinaInes Ruškan / Antonio Skeledžija / Dora Sporiš / Nikolina Staklarević / Lucija Špehar / Toni Topčić / Anamarija Turkalj

Dora Benković / Anja Bilogrević / Lucija Budić /Klara Budić / Leo Bungić / Marina ĐapićIvan Đurić / Klara Ergović / Irena Gašparović / Luka Gašparović / Ivana Janić / Gabriela JupekŽana Lang / Dora Malnar / Lucija Marić / Martina Matošević / Karolina Mikić / Domagoj Mikojević / Domagoj Olić / Magdalena Panić / Elena Pavić / Marina Podkonjak / Tara Prša Helena Renka / Anamaria Sabljak / Ivan Sremac / Anita Sivonjić / Barbara Sokić / Marija ŠifnerEna Tomičić / Ivan Topolić / Petar Krešimir Turkalj

I.J. 1.D1. Dosta dobro.2. Očekujem pravedan odnos prema

svima i nekakvo znanje3. Dobro, ali i pomalo dosadno jer smo se

cijeli tjedan samo predstavljali i govorili iste stvari o sebi na skoro svakom satu.

4. Povijest.

H.D. 1.c1. Katastrofa. Haha, šalim se. Zasad

super, nisam dobila ni jednu jedinicu.2. Ništa.3. Ma super.4. Još ni jedan.

L.C. 1.c1. Ma dobro samo što još ne mogu

zapamtiti gdje se nalazi koja učionica.2. Ne znam, puno ocjena.3. Onako, nije bio jedan od najboljih.4. Kemija.

Fazani vs. GimaI pobjednik je…

Ova školska godina započeta 5. rujna 2011. godine donijela je u novogradišku gimnaziju novu generaciju fazana koji će se tijekom naredne četiri godine pripremati za državnu maturu.

Svatko tko se nađe na mjestu nas fazana mora znati sljedeće: profesori su ti prijatelji ako planiraš imati odlične ocjene, matematika nije teška, ona je preteška, a latinski nije loš sve dok profesor ne najavi ispitivanje. Budite sigurni da će vas informatika zaskočiti sa binarnim i dekadskim sustavima, a ∫zika sa kompliciranim gra∫konima.

Već su pale i prve ocjene te neopravdani sati. Gimu se lako može usporediti s ratnom zonom, samo onaj s najboljim oružjem (znanjem) te onaj najsnalažljiviji će dobro podnositi nemilosrdne profe-sore, zbunjujuće hodnike te tone gradiva i lekcija. Čak će vas i raspored sati obe-shrabriti jer vam neće ostaviti puno vremena za predah i večernje izlaske.

Kako stvari stoje osmijeh na lice jedino će vam vraćati mali odmori u krugu prijatelja te veliki u društvu sendviča. Kako ne bi potpuno razočarali nadolazeće generacije fazana, za gimu možemo reći da i nije tako loše mjesto, ako u obzir uzmeš obilje smijeha, šala, lijepih trenu-taka i novih prijateljstava koje ćeš steći. Izleti koji su planirani također zvuče ohrabrujuće te se svakako isplati truditi.

Za sve nas fazane ovo je novi početak, koji će, nadam se biti dobar. Konačan ishod ove utakmice saznat ćete za nekoliko mjeseci, a do tada vama preostaje držati nam palčeve, a nama učiti, učiti i samo učiti.

1D

1C

P I š E : D O R A S P O R I š


FA Z A N I

Učenici prvih razreda 18. listopada bili su na izletu u Varaždin i Krapinu. Najprije su počeli zagrijavati atmosferu u autobusu šalama i imitiranjem životinjskog glasanja, a zatim su otišli na već poznato groblje u Varaždinu. Umorivši se od mnoštva informacija o groblju, počeli su jadikovati jer još moraju slušati i o povijesti grada. Nakon što su na posljetku i prošetali kroz grad, obradovali su se kad su čuli da imaju sat slobodnog vremena. Većina ih je požurila u McDonald s̀ dok je ostatak proučavao skrivene dijelove grada. Siti i umorni od silnog hodanja jedva su dočekali ponovni povratak u autobus. Put do Krapine bio

je sve samo ne uzbudljiv. Većina je bila pospana, neke je boljela i glava pa su stoga odlučili ostatak puta provesti u miru i tišini. Stigavši na Hušnjakovo brdo koje je poznato po ostatcima neandertalaca opet su počeli sa šalama i vicevima čekajući u redu za muzej. Par minuta poslije pogledali su kratkometražni ∫lm, nakon čega su nastavili put kroz muzej. U muzeju kao da ste na drugom planetu. Tehnologija na samom vrhu, mnoštvo zanimljivosti i svjetlosnih efekata dopire sa svih strana. Ugođaj su upotpunili šaljivi vodič i modeli neander-talaca i prapovijesnih životinja. Ostavljeni bez daha otišli su pogledati ostatke pećine

koju je otkrio Dragutin Gorjanović Kram-berger 1899. Godine. Iako su na povratku izrazili žaljenje jer ne idu u West Gate vratili su se na posao koji najbolje znaju. Smijehu i zabavi nije bilo kraja ni kada su na odmorištu djevojke bježale od štakora. Da bi sve bilo savršeno, sasvim slučajno opazili su vatromet u obližnjem mjestu negdje na autoputu. Istim tempom nastavili su sve do Okučana gdje je izašlo par veseljaka. Atmosfera se postupno počela hladiti kako se put približavao kraju pa su stoga učenici iz stražnjeg dijela za kraj otpjevali pokoju pjesmu. Sve u svemu, zadovoljni su ostali i profesori i učenici.

FAZANI NADJELU

IZLET U VARAŽDIN I KRAPINU

P I š E : da n i j e l r e d ž i ć

IZLET U VARAŽDIN I KRAPINU

Fazani na djelu


fa z a n i

Utorak. Dugo iščekivani izlet započeo je polaskom busa točno u 7 sati i 23 minute. Svi su u početku bili pomalo kiseli zbog sutrašnjeg testa iz ∫zike.U Varaždin smo stigli oko pola 11. Prvo smo posjetili varaždinsko groblje koje je proglašeno najljepšim u Europi. Zatim smo pošli u obilazak grada, a imali smo i nešto slobodnog vremena koje smo iskoristili odlaskom u Mc Donald’s. Pojeo sam dva cheesburgera i komad pizze što mi se poslije pokazalo lošim potezom. Šetajući trgom pronašli smo jednu trgovinu s maji-cama s zanimljivim natpisima u kojoj smo se zadržali dosta vremena. I tako smo besciljno lutali gradom, a ipak se zabavljali. Prema dogovoru našli smo se pred kipom Grgura Ninskog i pošli dalje. Najbitnije je da smo u Krapinu pošli punog želudca. Vožnja je trajala sat i pol vremena. Bilo je vatreno. Pola nas je put provelo s glavom među bilježnicama, a jedan učenik je svoj ručak ostavio na stazi pri izlasku iz auto-busa. U Krapini smo posjetili muzej gdje smo pogledali zanimljiv dokumentarni ∫lm, a zatim se podijelili u dvije skupine i pošli u daljnji obilazak. Otprilike sat vremena smo hodali muzejom i gledali razno razne modele neandertalaca.

P I š E : b r u n o l u k ač e v i ć

PUT U KRAPINU

Fizika i neandertalci

karolina! jadan jež.

P L A N I N A R I

24

Nadam se da je svima dobro poznato da je Velebit jedan od jedanaest hrvatskih parkova prirode, a po nadmorskoj visini tek četvrta planina u Hrvatskoj. Sjeverni Velebit je 1999. proglašen nacionalnim parkom i ujedno je i najmlađi hrvatski nacionalni park. Kao član planinarskoga društva i plani-narske skupine koja nažalost više ne postoji, sa još 30 planinara (od toga 12 gimnazi-jalaca) 1. 7., 2. 7. i 3. 7. 2011. imala sam priliku obići Srednji Velebit. Bili smo smješteni u planinarskom domu na Ravnom Dabru gdje nas je dočekao domar Mile. Umorni od petosatnog puta smjestili smo se u spavaonicu i večerali. Mlađa ekipa druženje je nastavila u spavaonici sa simpatičnim puhovima (za koje smo u početku mislili da su vjeverice) dok su stariji ostali u blagovao-

nici. Nismo mogli ići van jer je jedno vrijeme padala kiša, ali kada je prestala otišli smo se prošetati (šetnja je trajala čak 5 minuta), ali smo ostali vani gledati nebo koje je nakon kiše bilo vedro (zanimljivo). Ujutro smo uz buru krenuli na predviđene staze. Prvo smo osvojili Vrh Visibabu, a nakon malog odmo-ra nastavili smo hodati na Budakovo brdo. Tamo smo, zahvaljujući buri koja je prije našeg dolaska raščistila oblake imali predi-van pogled na Pag i okolne otoke. Nakon Budakovog brda zaputili smo se na jedan od tri najteža alpinistička vrha na Velebitu, Bačić kuk ali prije toga jedan stari planinar nam je pokazao velebitsku degeniju (jedna od naših endemskih vrsta). Neki od nas prvi puta su se susreli s alpinizmom. Uz savjete iskusnih planinara svi smo bez problema us-

pjeli osvojiti i taj vrh. Sa Bačić kuka spustili smo se na cestu Ravni Dabar ∞ Štirovača, prošli smo kroz zanimljive kamene tunele i nakon 8 sati hoda stigli u dom. Stariji su ostali u domu, a mi mlađi smo, prošli “Paulinu školu održavanja logorske vatre” pa smo se tako uz pjesmu i sviranje grijali do ponoći. Da bi ujutro mogli nastaviti osvajati Velebit morali smo se odmoriti. Dok su neki spavali drugi su se bojali puhova koji su trčkarali okolo ali bez obzira na njih svi smo se nekako uspjeli odmoriti. Iduće jutro smo obišli stjenoviti vrh Čeline koji se nalazi blizu doma. Nakon povratka u dom spremili smo se za kupanje, pozdravili domara Milu i zaputili se u Karlobag na kupanje.

PlaninePUT NAS JE ODVEO U

Velebit

P I š U : K A R O L I N A I M A R T I N A


s vrha velebita pogled na more

P L A N I N A R I

25

Nakon izleta na Velebit, 11.9.2011, organi-ziran je odlazak na Psunj (Predola). Kad smo se svi okupili “kod sata” krenuli smo na Strmac, neki biciklima, neki automo-bilima. Kad smo stigli na Strmac zauzeli smo mjesto za predviđeno roštiljanje nakon hodanja. Predsjednik planinarskog društva Drago Vrbanić i njegova supruga poveli su nas stazom koja ide prema Bjelincu. Stazu smo skratili zbog izrazito vrućeg dana pa smo do Predole došli nemarkiranim putem. Uz sastavljanje igračkica iz Kinder jajeta, preskakanje ograde i manje ozljede vratili smo se na Strmac. Tamo smo roštiljali, kar-tali (cure su nepobjedive) i igrali odbojku. Predvečer, prije odlaska smo se oprostili od naših brucoša (Tea, Vedran, Luka…).

Grobničke Alpe

Psunj

Mjesec dana poslije Psunja (15. i 16. listopa-da) išli smo u Gorski kotar (Grobničke Alpe). Na dvodnevnom izletu bilo je 40 planinara, od toga 9 gimnazijalaca. Sa svojim teškim ruksacima (u kojima smo imali hranu i odjeću za dva dana) na planinarenje smo krenuli iz mjesta Podlikavec koje se nalazi iznad Grobnika. Hodali smo prema klancu Mudna dol. Kroz Mudnu dol je nekad tekao potok, a danas kroz njega prolazi zanimljiva planinarska staza. Svi smo bez problema sv-ladali sve kamene prepreke, klinove i sajle. Do doma smo trebali hodati 4 sata, ali mi smo malo usporili zbog uživanja u pogledu na Opatiju, riječki zaljev, Krk, predivne travnate brežuljke Grobničkih Alpi i zbog konstantnog uspona zbog kojeg smo češće stajati kako bi se odmorili.

Kad smo iz zavjetrine izišli na brežuljke osjetili smo što znači olujna bura, na svu sreću nije bilo oblačno pa smo mogli uživati u čistom pogledu. Umorni od hodanja, penjanja i bure oko 14 sati smo stigli u planinarski dom Hahlić gdje su nas dočekali ljubazni domari. Navečer su nam pripremili večeru (planinarski grah) nakon koje smo svi ostali u blagovaonici. Večer je završila uz kartanje (cure opet nepobjedive) i proslavu deset godina organiziranja jesenskih izleta za koje je zadužen Boris Lovrić. Iduće jutro većina je planinara otišla na stjenoviti vrh Fratar, a ostali su odmah otišli na Platak. Na vrhu Fratra opet nas je dobro propuhala bura na koju smo već, moglo bi se reći navikli.

Silazak sa Fratra je bio jako zanimljiv, prvo “kamene stepenice” pa onda spuštanje na travnatom djelu po kojem su se neki planinari spuštali kao na toboganu, a neki su se čak i kotrljali. Poslije Fratra šumskom stazom smo se zaputili prema zanimljivom šljunčanom vrhu Nebesa gdje smo se odmorili kako bi mogli nastaviti put prema Platku. Kao šećer na kraju dočekao nas je još jedan dugački uspon zbog kojega smo u dom stigli jako umorni. Nakon ručka i odmora u domu, zadovoljni vikendom provedenim u prirodi sa odličnim društvom u večernjim satima smo se vratili u Novu Gradišku.

ŠTO SVAKI PLANINAR MORA IMATI?Treba ponijeti (u sportskoj torbi koja ostaje u domu ili autu):- odjeću i obuću za planinarenje- odjeću i obuću za slobodno vrijeme

(večeri znaju biti hladnije)- odjeću za spavanje- vreću za spavanje (ili plahtu i deku)- pribor za osobnu higijenu + ručnik- hranu i pićeSadržaj ruksaka (manji, za jednodnevni izlet): - Hrana i piće- rezervna majica i čarape

- kapa, kišobran ili kabanica- novčanik, osobna i planinarska iskaznica,

mobitel- vrećica sa sitnicama “koje život znače”:

nož (švicarski nož ili nožić za jelo), žlica, baterijska svjetiljka, šibice ili upaljač, zviždaljka, kemijska olovka, papir za pisanje, toalet papir

U ruksaku svaki dio opreme treba biti zapakiran u plastične vrećice (da stvari ostanu suhe ako ruksak pokisne)

P I š E : D . D .


gorski kotar

prof. b. kušenić i prof. i. mital

Život je jednostavan

Većina nas zna odakle ste, ali za one koji još ne znaju, predstavite nam sebei svoje države.Jackie: Bok, ja sam Jackie Čirjak, imam 15 godina i povratnica sam iz Kanade.Borna: Bok, ja sam Borna Trogrlić i prije nekih 2 godine sam se vratio iz Novog tu u Hrvatsku.Uviđate li razlike sada kada ste u Hrvatskoj? Navedite prednosti i mane obaju država. Što vas privlači kod jedne, a što kod druge države?Jackie: Dobro je u Kanadi samo što nema slobode i ima previše obaveza. Tu u Hrvat-skoj život je jednostavan i ima više slobode.Borna: Pa, tu u Hrvatskoj imam rodbinu i nekak’ imam osjećaj da tu više pripadam, ali, da, fali mi malo Novi Zeland jer mi je tata tamo.Gdje vam se više sviđa?Jackie: U Hrvatskoj, naravno!Borna: U Hrvatsko jer imam veću slobodu iako puno više moram učiti.Primjećujete li razlike u sustavu školovanja?Jackie: Ne baš, sve je isto samo što u Hrvat-skoj ima više predmeta.Borna: Da, veliku. Škole u Hrvatskoj su

općenito puno teže i zahtjevnije nego škole na Novom Zelandu.Jesu li vam se promijenile navike otkad ste se doselili u novu sredinu? Jeste se snašli u novoj sredini, školi?Jackie: Navikla sam na sve. U početku je bilo malo teško, ali sad je sve super.Borna: Jesu, tu imam puno više vremena jer imam 2 minute do škole, a na Novom Zelandu bih putovao svako jutro do škole 45 minuta vlakom. Ali tu moram puno više učiti i smatram da sam se snašao u novoj sredini i u školi.

Svi su nas prihvatili

Kako latinski?Jackie: Super! Moj najdraži predmet! Za tjedan dana ću polagati prvi razred. Prošli sam tjedan pisala test i dobila 3.Borna: Ma sve je super. Je li Vam teško u školi? Kakvo je gradivo, profesori?Jackie: Nije baš teško, ali moram puno učiti zbog jezika. Gradivo je dobro. Profesori su inače svi dobri.Borna: Nije toliko teško, ali, da, moramo puno učiti. Gradivo je zanimljivo i profesori su zakon!Jesu li vas prihvatili? Jeste li našli nove

prijatelje?Jackie: Da, svi su me prihvatili i jako su dragi. Uvijek me pomažu.Borna: Jesu, odmah prvog dana, našao sam puno novih prijatelja pogotovo otkada sam došao u gimnaziju.Što imate reći na zgradu gimnazije, odnosno njezino stanje? Bojite li se da će se možda urušiti?Jackie: Meni je gimnazija prelijepa. I ne, ne bojim se da će se srušiti.Borna: Volim našu školsku zgradu, najviše zbog lokacije, i starost zgrade. Ne mislim da će se urušiti.Što radite u slobodno vrijeme?Jackie: Volim svirati gitaru, igrati nogomet, košarku, volim trčati.Borna: Budem na kompu, kod baka i vani s prijateljima.Kakvu glazbu slušate, kakve ∫lmove gledate?Jackie: Slušam svakakvu glazbu, a moj najdraži bend je Prljavo kazalište, a volim i pjevača Jamesa Blunta. Moj najdraži ∫lm je Sumrak. Inače volim strašne i ljubavne ∫lmove.Borna: Alternativu, najviše hardcore punk glazbu.I, za kraj, koji je vaš životni moto?Jackie: “Life’s a climb, but the view is great.”Borna: Uči i idi u grad.

Većini je već poznato da u našu Gimnaziju ide nekoliko učenika koji nisu iz Hrvatske.

Mi smo porazgovarali s Bornom koji je došao s Novog Zelanda te s Jackie iz Kanade.

Naša dijaspora P I š U : E M I L I T O N I J A

O N J I M A S E M A L O Z N A


borna trogrlićjackie čirjak

Kad i zašto ste počeli svirati u Gradskoj glazbi?

Paula Benić: Nemam pojma kad sam počela… Ako mi je ovo 5 godina i plus jedna extra onda 6 godina. Zašto? pa zato što je moj tata svirao, lijepo se zaradi i željela sam u svom životu postići nešto. (hahahha) Ma ne, samo mi se činilo zanimljivo.Sara Malnar: Hmm… Mislim da je to bilo 2007., činilo se zanimljivo.Dora Malnar: Pa, teta Ruža je jednog lijepog dana nazvala našu mamu i pitala hoćemo li Sara i ja svirati u glazbi… I eto nas!Sara Franić: Prije 5 godina jer me to privlačilo i htjela sam svirati.Matija Đurasek: Isto prije 5 godina. Već išla u glazbenu školu pa sam htjela probati i ovo.Mihael Marek: Počeo sam svirati 2006. Jer mi je bilo dosadno.

Koji instrument svirate i zašto baš taj instrument?

Paula: Sviram klarinet zato što su mi to dali. Željela sam saksofon, ali na njega se može prijeći tek poslije klarineta. Al’ sad mi je drago što sviram klarinet.Sara M.: Na početku, nešto kratko sam svirala trubu, zatim sam se prebacila na klarinet jer su ga i ostale cure svirale. (ha ha)Dora: Prvo sam svirala trubu, ali nisam mogla uhvatiti neke visoke tonove (bilo je tu i malo glumljenja da se ne može jer bih onda bila jedina cura koja svira trubu)… Sada sviram klarinet. Sara F.: Sviram klarinet jer sam u početku to htjela, a sada želim saksofon.Matija: Sviram saksofon jer je to bila mamina želja.Mihael: Sviram tenor.

Kakvo je društvo na sviranju?Paula: Zakon! Sve najbolje, pravi partijaneri.Sara M.: Ah, možeš i sama pretpostaviti s

obzirom da sam već 5 godina tu.Dora: Društvo je zakon. Ma nema boljeg!Sara F.: Najboljeee!Matija: Ma odlično!Mihael: Društvo je dobro.

Je li zabavno svirati?Paula: A ne jok! Nije zabava neg’ užitak. Zamisli da ti sviraš tak’ šta... Prava faca a?Sara M.: Da, iako se nekima čini naporno, na mene djeluje opuštajuće nakon napor-nog dana u školi.Dora: Naravno da je… Opuštajuće je.Sara F.: Da, uvijek!Matija: Uvijek!Mihael: Naravno da je.

Znam da imate koncerte. Pa kako je to svirati pred puno ljudi ili na sprovodu, svi oko vas plaču a vi svirate?

Paula: Pa trema je uvijek tu. Na koncertima pogotovo, kad izlazim nekad jedva držim klarinet kol’ko mi se ruke znoje! A sprovodi… Navikneš se. Više me to ne dira.Sara M.: Uhh, sjećam se početničke treme prije svakog koncerta, mislim treme još uvijek ima ali je uspješno svladamo. Što se tiče sprovoda, s vremenom ti to postane uobičajena rutina. Dora: Ajooj, na koncertima su uvijek prisutne treme. Sjećam se onih prvih sprovoda. Nije mi bilo baš svejedno… Al’ s vremenom se navikneš.Sara F.: Uvijek imamo tremu prije koncerta ali brzo to prođe, a na sprovodima se s vremenom navikneš.Matija: Pa u početku je uvijek prisutna velika trema, a na kraju se sve pretvori u zabavu. Pa eto, navikneš se s vremenom.Mihael: Da, imamo koncerte…A na sprovodu se naviknete svirati.

Koliko često imate probe?Dva puta tjedno, a po potrebi i više.

Kako ste naučili svirati?Paula: Ton po ton, nota po nota, mjera po mjera i tako…Sara M.: E bio je to težak početak, sjećam se kako se svaka od nas patila pokriti prstima sve rupe na klarinetu haha, počele smo sa osnovnim tonovima i jednostavnim notama i eto nas sad.Dora: Pa nije bilo baš lagano, ali vježbom i upornošću se može sve. (MI CURE RAS-TURAMO!!!)Sara F.: Vježbanjem i upornošću.Matija: Nota po nota…Mihael: Pa lijepo. Kapelnik me naučio.

Što vam je najzanimljivije što se dog-odilo na probi, koncertu ili sprovodu?

Paula: Pa ovako, ne bi se htjeli previše brukat ali ima jedna mlada saksofonistica koja uvijek pada i sve ruši. Uspjela se čak potepst’ preko ogromnog bubnja. I pod probama ima previše fejlova da bi se mogli nabrojati!Sara: Puno je takvih događaja ali jedan neću nikada zaboraviti. Bilo je to u Biogradu kada smo nakon održanog koncerta ostali svirati pored pozornice na rivi i to smo se glupirali, što je privuklo puno turista. HAHAHAHADora M.: Jedan mladi dečkić koji je bezo-brazan prema nama je dobio svoju lekciju u Selcu! Dok je spavao namazale smo mu nokte crvenim lakom ali on to nije skužio i naravno, otišao je takav na plažu! HAHA-HAHASara F.: Ima jako puno smiješnih i zanim-ljivih događaja…Matija: Pa zapravo sve što se tu događa je uvijek zanimljivo!Mihael: Ma svašta se tu dešava!

GRADSKA GLAZBA NOVA GRADIŠKAKao i većina gradova, Nova Gradiška ima svoju Gradsku glazbu. Novogradiška gradska glazba osnovana je 1873. godine na godišnjoj skupštini DVD-a, a u njoj svira čak 6 učenika iz naše gimnazije pa smo odlučili malo popričati s njima…


O N J I M A S E M A L O Z N A

sara franić paula benić


M AT U R A L AC

Obišli smo stvarno puno toga, oni koji se sjećaju događaja koji su se događali danju (a takvi su prilično rijetki) reći će - skoro pa previše. Venecija je neke ostavila bez riječi, neki su gledali samo da poslije ne kažu da nisu ništa vidjeli, ali većini nas je Venecija ostala u lijepom sjećanju. Opaljeni veneci-janskim suncem nastavili smo putovanje. U Padovi je pola ljudi ostalo čekati pred vratima crkve sv. Antuna Padovanskog jer su “neprimjereno odjeveni”, a mi ostali divili smo se ljepoti crkve, ali i smijali na što su se sve lukavi trgovci sjetili staviti lik sv. Antuna. Verona nije Verona ako se ne ode do Julijine kuće, uhvati Juliju za “grud” za sreću u ljubavi, nešto napiše na zid ispisan tisućama ljubavnih poruka na svim jezicima i, naravno, ne pojede jedan talijanski hamburger u McDonald’s-u.

Kad su oči nas avanturista ugledale Gardaland, sreći nije bilo kraja. Oboružani kartama uputili smo se na dozu čistog adrenalina. Oni malo manje hrabri (kod nas u razredu većinom dečki!) ostali su u jednom

od desetak restorančića, a mi kao da smo imali prešutni plan obići što više toga. Nakon par sati, mokri od vodenih vožnji, isprepadani od Kuće strave i oduševljeni vla-kovima smrti konačno smo krenuli prema Španjolskoj. Odredište: Hotel Frigola, Lloret de Mar. Ispali smo iz busa među hrpu ljudi, svih rasa i nacija, usred Lloreta, nadomak plaže. Odvukli smo kofere do soba (baš se, eto, tad lift pokvario) i nismo mirovali ni minute. Potpuno je bespotrebno pričati sve u detalje, zna se kako se živi tih nekoliko dana u Lloretu. Hvala Bogu, tjestenine smo se najeli za cijeli život, svaaaaaaaaaki dan za ručak i večeru, ali neka.

Zato se mogao kupiti komad pizze za “samo” 2.5 eura, koji je mnogima u sitne noćne sate ispadao čim su ga platili. Živjeli smo hotel ∞ plaža ∞ hotel. Pilo se puno, jelo malo, spavalo nimalo. Nikome nije smetalo. Svake noći smo redovno potje-rani s plaže mokri od prskalica, gađani rajčicama iz obližnjeg hotela (mi Slavonci sa slavonskim pjesmama u vrlo “veselom”

raspoloženju + ljudi željni sna nikako nisu dobra kombinacija :D). Pjevalo se, plesalo se, smijalo se, zabavljali smo se zbilja pošteno.

Neki su otkrili talent za cjenkanje, som-brero se kupovao za sitniš (sangria da ne pričam) jer sve se može kad si “maj kroejšn frend”. Ostali smo oduševljeni flamen-com i izdržljivošću plesača koji su nas zadivili, a oni u prvim redovima pokrivali su tekuće zlato ∞ sangriu rukama da ju spase od kapljica znoja koje su frcale sa tijela fantastičnog plesača. Barcelona nas je ostavila bez riječi. Osobno, ljepšeg grada nikad nisam vidjela. Sagrada Familia, Park Güell, Casa Batllo, Casa Milla, toranj Agbar, Čarobne fontane, Barcelonin stadion zbog kojeg su dečki bili u transu još par sati… Grad pun opuštenih i veselih ljudi, šaren, neponovljiv, zanimljiv, predivan.

Ne smijem zaboraviti spomenuti Montser-rat do kojeg smo se vozili, vozili i vozili…ali pogled odande se ne zaboravlja. Da se pohvalimo prof. Subiću, obišli smo i Dalijev

©ta će nama šoferima kuća?P I š E : I VA L U K AČ E V I Ć

Poznato je da novogradiški gimnazijalci na maturalac tradicionalno idu u Španjolsku. Naravno ni mi, ponosno-završeni -treći-razredi-koji-se-već-busaju-u-prsa-da-su-maturanti, nismo drukčiji. Stigli smo na parkiralište Pošte uzbuđeni, kofera punih svega mogućeg, spremni za provod života. Roditelji, s druge strane, prilično izbezumljeni jer odlazimo daaaaaaleko i po tko zna koji puta govore da budemo dobri, da slušamo razrednike, da pazimo na novčanike, da ne pijemo svašta, itd. Pozdravljamo se s njima obećavajući sve što treba i sjedamo u autobus. Avantura počinje.


M AT U R A L AC

Nakon tri godine,dočekali smo i mi taj ‘božanstveni’ maturalac. Polazak je bio ispred pošte i uglavnom je dobro prošao. Roditelji su nas ispratili sa riječima ugl svima poznatim: Budite dobri, nemojte raditi gluposti, nemojte puno trošiti novaca itd. Naravno mi smo odgovarali svi da naravno jer smo bili preuzbuđeni da bi o tome sad razmišljali. Glavno nam je bilo da krenemo,a onda je i krenula pjesma.

Na putu između Zagreba i Nove Gradiške, našu dragu prijateljicu xy zvao je tata i rekao joj da je zaboravila novčanik sa svim novci-ma. Mi, ovako spretni brže bolje smišljaj što će mo napraviti, bilo je svakakvih ideja da nas njen tata stigne ili ipak ne, na kraju joj je par učenika posudilo nešto novaca i jadna, morala je cijelo vrijeme štedjeti novce. Sloveniju smo prešli u vrlo kratkom roku, nitko nije ni skužio. Kako smo išli busom nitko se nije mogao namjestit kako bi bar malo odspavao pa smo spavali po podu, jedni preko drugih i sve još moguće kombinacije.

Dolaskom u Italiju obišli smo Veneciju koja je neke oduševila, a neke i ne, Padovu i Veronu. Verona nam je bila prekrasna sve je bilo krasno, divno i jeftino. Hrana može proći ali kad smo shvatili da je pivo jeftino, hrpice ljudi su non∞stop išle u trgovinu po alkohol. Dugo u noć smo pili i pili. Naši dragi prijatelji u Veroni su izgubili ključ od sobe koji su morali platiti ali na svu sreću

ili nesreću našli su ga na dnu torbe kad je ve bilo kasno, kad smo bili pred Loretom.

Ujutro smo krenuli za Gardaland. Kad smo čuli koliko imamo vremena (cca od 11 ujutro do 8 navečer) svi smo bili oduševljeni. Obilazak svih vožnji vlakova i čekanje u redu od više pola sata za kratki užitak od 1 minute, isplatilo se. Najstrašniji nam je bio Blue Tornado (možda zato jer nam je bio prvi) i slobodni pad (taman kad hoćete vrisnuti već ste gotovi sa vožnjom). Slijedeći dan smo išli za Loret de Mar.

Dolaskom u Loret opet sve krasno, divno, bajno i sjajno. Kao da ste došli u Las Vegas. Iskrcali smo se u hotelu koji je bio vrlo blizu plaže, pa smo mi svi brže bolje otišli se kupati, kao da nikad nismo vidjeli mora. Naravno da smo odmah svi izgorjeli na suncu. Navečer opet pit, pit, pit i opet pit. Pijanka u hotelu, na plaži, upoznavanje novih ljudi. Pivo San Miguel i puno sangrije (upozoravam, ne kupujte jeftinu sangriju u plastičnim bocama, nije dobro). Pjevanje, zabavljanje i odlazak u diskače sve nas je to pratilo, sjećanje… nema sjećanja. Ujutro mamurluk odmah na kupanje, doručak (nije bio bog zna kakav ali dobar). Odlazak u Barcelonu i razgledavanje. (sve što smo mogli ukinuti u razgledavanju,ukinuli smo jer smo htjeli što prije doći u hotel i opet, ići pit). Naravno tako je i bilo pa, nismo pogle-dali razne kulturne baštine kao što je to pogledao drugi bus (inače, nemojte to raditi

muzej. Većina je blijedo gledala u djela ne shvaćajući poentu priče, ali nije Dali bezveze jedan od najzanimljivijih ličnosti svjetske umjetnosti. Mene je osobno oduševio, no o ukusima se ipak ne rasprav-lja. Nakon brojnih besanih noći, slobodnog 1 i pol dana koji nam je došao iznimno dobro i mučnog pakiranja kofera koji su odjednom teži nego što su bili, uputili smo se preko Francuske kući. Obišli smo Cannes gdje smo se slikali na poznatom stubištu gdje su kročile najveće svjetske ∫lmske zvijezde, mirisali savršene parfeme u parfumeriji Fragonard, vidjeli Nicu, ostali razjapljenih usta od luksuza Monte Carla (svi potajno u sebi obećali da ćemo jednom biti tako bogati) i na kraju mrtvi umorni stigli u San Remo gdje smo prespavali.

Nakon duuuuuuuuuuugog putovanja autobusom, stigli smo popraćeni pjes-mom “Šta će nama šoferima kuća”, koja je proglašena službenom himnom maturalca i puštena bez pretjerivanja tridesetak puta, u dragu nam Novu Gradišku. Svima na glavi sombrero, promukli od pjesme, umorni od devetodnevnog derneka i željni mesa za ručak. Izletjeli smo pred svoje obitelji, prijatelje, dečke, cure i sve znatiželjne koji su nas dočekali, izgrlili svoje najdraže društvo s kojim smo proživjeli ovu pus-tolovinu i složili se da će se ovakav provod teško ponoviti. A vama koje čeka matu-ralac preporučujemo ∞ ponesite slaninu, kobasicu i kulen, jer Slavonac u Španjolskoj je još uvijek prije svega Slavonac.

LOCA PEOPLEP I š E : I . z .


M AT U R A L AC

bit će vam poslije žao). Dakle, vratili smo se u hotel i opet pili i opet se ničeg ne sjećali. Imali smo problema sa zaštitarom hotela ali smo to sve riješili na nama jako dobro naučenom engleskom. Sljedeći dan smo opet išli u Barcelonu pogledali smo Barce-lonin stadion, Monserat, stadion olimpijskih igara, veličanstvene fontane i gay pride (ovo nije bilo u programu). Jedan dan smo imali slobodno i to smo ga iskoristili maksimalno.

Nakon otkrivenog jeftinog i ogromnih porcija Burger Kinga, velike plaže, novih upoznatih ljudi i mnogo alkohola i sangrije večeri (gdje su neki popili više nego što su mogli i gdje nas je sangria sve prevarila) krenuli smo putem Francuske pa sve do italije. Obišli smo i tvornicu parfema, bili u Cannesu svega 30-ak minuta, prošli kroz Nicu i otišli u Monte Carlo. Naravno svi u trenerkama, umorni, jadni i izmučeni divili smo se tetama u toaletama i skupim trgovinama i još skupljim autima. Naravno poslije tog posjeta, svi ćemo jednog dana tamo živjeti. Odlaskom u San Remo i pro-vedenoj večeri na vrhu hotela, ujutro smo opet umorni, jadni i iscrpljeni krenuli kući. Jedva smo čekali da dođemo kući kako bi se najeli sarme, mesa i ostalog svega slasnog. Naravno, da nam je bilo žao što odlazimo i da bi to ponovili više puta ALI iskoristili smo maksimalno slobodu od naših roditelja i sretno se vratili kući. I naravno da nam je to brzo prošlo jer sve što je lijepo kratko traje!


D U B R OV N I K

Za druge razrede je, kao i svake godine, namijenjeno da idu u Dubrovnik na četiri dana. No kako bi bilo kad ne bi bilo? Došlo je, naravno, do nesuglasica oko toga hoće li drugi razredi ići autocestom kroz Lijepu Našu ili će se uputiti na onaj jeftiniji put ∞ kroz Bosnu. Razlika u plaćanju je bila nekih 200 kn, no nije bio problem novac, nego to što neki roditelji nisu htjeli pustit svoju djecu da idu kroz drugu državu, jer uvijek postoji ono pitanje što ako se nešto dogodi tamo?! Tako da je došlo do odvajanja. A i B razred su s profesoricom Gašparović i profesoricom Ban krenuli autocestom, dok smo se mi, C i D razred, uputili u Bosnu s profesoricom Udovičić i profesoricom Vincetić.

Rano ustajanje, oblačenje, pregledavanje inventara (za svaki slučaj, da možda nije nešto zaboravljeno), te ono najvažnije - odlazak pred školu. Tamo je kao i inače bilo cijelo umorno, ali i nestrpljivo društvo koje je s iščekivanjem čekalo autobus. Nakon dolaska autobusa nastala je strka oko toga gdje će tko sjedit, ali na sreću, bilo je mjesta za birati jer nas je išlo poprilično malo. Neki su tokom puta pjevali, neki su slušali glazbu, jedni su pričali, drugi su kartali, par njih je gledalo zamišljeno kroz prozor, a bilo je i onih koji su spavali. Naša je odiseja poprilično dobro započela, ali mali problemčić ∞ u autobusu nije bilo klime! Svi smo se skuhali. Birajte želite li lagano ili reš pečeno, i od vrućine smo svi disali na škrge… Da nije bilo raznih odmorišta, poumirali bi svi. Prednost Bosne je što je ona jeftinija nego Hrvatska, tako da ste na tim odmorištima mogli kupovati razne sokiće. Jedna od naših lokacija na koju smo

stali bio je Mostar. Prema mojemu subjek-tivnom mišljenju, to mjesto je predivno, no nismo dobili toliko vremena da ga obiđemo kako spada, ali opet, dobili smo dovoljno vremena da svega nakupujemo. I nakon dugog putovanja, krivudavih cesta, i iznimne vrućine, uspjeli smo doći do granice Bosne i Hrvatske. To je moglo značiti samo jedno ∞ blizu smo.

Gledati more kroz prozor autobusa i razmišljati o tome kako će bit u Dubrovniku, tj. u mjestu gdje ćemo biti smješteni. Nakon 11 sati putovanja (ne brojim ovo što smo stajali i obilazili) stigli smo u Mline, malo turističko naselje blizu Dubrovnika, udaljeno svega pola sata vožnje. Svi smo uzeli svoje torbe iz autobusa i krenuli do svog hotela, ali prije nego što smo došli do njega, morali smo proći jedan drugi hotel koji je imao ne znam koliko stepenica. Pa idi ovdje, pa idi ondje, pa skreni desno, pa skreni lijevo, pa se vrati nazad jer si skužio da si otišao krivim putem, pa idi ravno, pa idi po stepenicama, pa idi po hodnicima, itd. Neki od nas su se pokušali snaći, pa su uzeli lift, ali na kraju je ispalo da je njima bilo još gore zbog nepoz-navanja tog hotela, oni su otišli na neki stoti kat. Sve u svemu, kad∞tad smo svi izašli van iz tog labirinta hodnika na svjež zrak i uspjeli doći do našeg hotela.

Na recepciji su nam dodijeljeni ključevi naših soba. Raspakirali smo se tamo, uzeli kupaće i krenuli na plažu. Sat vremena nakon nas stigli su A i B razred. Dok smo mi izgledali svježe i sretni, oni su išli prema hotelu umorni. Ne znam kako je njima bilo na putovanju, ali prema njihovim licima bi rekla da im nije bilo baš nešto bajno, a opet,

možda su bili samo umorni. Sutradan smo nakon doručka i jutarnjeg kupanja u hlad-nom moru autobusom otišli za Dubrovnik. Grad lijepo izgleda, no njegova mana su visoke cijene u svim trgovinama, osobito u starom dijelu grada iz kojeg se ne može otići dalje. Moj savjet ovim drugim raz-redima je da ne idu u ka∫će jer je sve skupo. Nakon obilaska grada s vodičem, dobije se par sati obilaska po trgovinama, ali ništa posebno se ne stigne u to malo vremena.

Vrativši se natrag u ono naselje, svi smo odmah potrčali prema svojim sobama po svoje kupaće i ponovno smo išli na plažu. More inače bude toplo u to doba dana, ali problem su valovi koji vas zapljuskuju i vraćaju natrag u plićak, te sunce od kojega se nigdje ne možete skrit. Ja sam bila jedna od onih sretnika koji nisu pokupili sunčanicu. I tako se sve odvija sve do negd-je sedam sati kada počinje večera. Nema čega nije bilo za večeru, ali opet, takva je večera na svakoj dužoj ekskurziji. Jedino što nas je mučilo je to što smo na večeru morali ići u onaj labirint hotel s dugačkim stepenicama. Neki su se opet vraÊali na plažu na noćno kupanje, neki su ostajali u sobama sa svojim prijateljima, a neki od nas su odlazili u neki ka∫ć koji je preko noći bio disko (nemam blage gdje su ga uspjeli naći). To je bio scenarij naših dana tamo. Jedino što je bilo drugačije je treći dan kada se ide na Lokrum, otočić blizu Dubrovnika na koji se dolazi brodićem. Vožnja nije dugo trajala, sedam minuta možda, ali su nas valovi konstantno zapljuskivali, pa kad smo stigli na taj otok, svi smo uglavnom bili mokri. Otok je jedan ustvari ogromni park sa šetalištem i nekoliko ka∫ća, igralištem i jednim restoranom. Jednako je skup kao i sam Dubrovnik. Za nas sedmero je račun u jednom od ka∫ća bio preko 200 kuna. Obišavši taj mali otočić, vratili smo se u Dubrovnik istim onim brodom, i naravno, opet smo svi bili mokri od zapljuskivanja valova, te smo kao i dan prije dobili nešto malo vremena za pregledavanje. Vrativši se natrag u Mline, počeo je onaj isti scenarij - kupanje, večera, zabava.

Četvrti dan je bio polazak natrag. Rano buđenje, spremanje (oni koji su bili pametni spremili su se noć prije odlaska), doručak, te čekanje autobusa. Ulaskom u autobuse, razredi su se ponovo razdvojili, te su kao i na početku A i B krenuli autocestom, a C i D razred su otišli za Bosnu. Posebno što je bilo taj dan je što smo ovoga puta išli u razgledavanje Sarajeva, grad naše drage profesorice Udovičić. Tu je bilo kupovanja svega i svačega. Od odjeće, pa sve do hrane kao što su ćevapi.

Naša odiseja P I š e : t i x

32

R E P O R TA Æ A

Kako smo mi novinari već dugo iščekivali taj odlazak u Zagreb, posjet Večernjem listu i tiskari, želja nam se ostvarila.

Autobus je krenuo 3. 11. i iskrcao ispred zgrade Večernjeg lista. Ondje smo organizirani u dvije grupe. Prva grupa je odvedena u salu za sastanke, ondje smo slušali predavanje mlade novinarke. Go-vorila nam je općenito o Večernjem listu. Osnovan je 1959. godine sa sjedištem u Zagrebu. Dnevno oko 555.000 ljudi kupi novine. Najveća je čitanost u Zagrebu(zašto nas to ne čudi).

Večernji list se više ne čita samo u papir-natom obliku, već se na stranici Večernjeg lista također mogu saznati novosti iz Hrvatske i svijeta. Nakon predavanja slijedila su pitanja na koja je mlada novi-narka korektno odgovorila. Saznali smo da je novinarski posao naporan jer nemaju radnog vremena. Puno istražuju i ot-krivaju, nikad ne znaju do kuda ih priča može dovesti, zanimljiv je i nepredvidiv.

Nakon predavanja, Večernji list nam je udijelio mali znak pažnje. Kasnije smo krenuli u obilazak. Vidjeli smo kako su novinari organizirani po rubrikama. Za svaku rubriku postoji urednik koji prima članke i glavni urednik koji vodi cijele novine. Niti jedan članak ne smije kasniti jer onda kasni i tiskanje novina. Ubrzo smo završili sa obilaskom te smo krenuli na trg.

Ondje smo dobili par sati slobodno da radimo što nas je volja. Nakon toga, oko 20 sati, autobus nas je odveo pred tiskaru. Tada je već tiskara radila punom parom te smo mogli vidjeti kako se novine rade. U 20 minuta se otiska 36 tisuća novina, što je jako velik broj. Voditelj smjene nas je proveo kroz tiskaru. Ondje su se u to vrijeme tiskali Večernji list i 24 sata.

Nakon zanimljivog obilaska bilo je vrijeme da se vratimo kući. Sve u svemu posjet je bio vrlo zanimljiv i poučan. Vidjeli smo kako to izgleda iza očiju javnosti.

Novinari u posjet novinarima

P I š E : M A J A

MIR I TI©INU VE»ENJAKOVA

UREDNI©TVA...

POREMETIO JE DOLAZAK

NOVINARA “ZVONA”

ZADNJE VIJESTI TREBA

ÆURNO NAPISATI...

U SALONU VE»ERNJEG LISTA...



R E P O R TA Æ A

SLU©ALI SMO O RAZVITKU NOVINA...

I NOVINARKU O

NOVINARSKOM POSLU...

O PROCESU TISKANJA... MIJE©ANJU BOJA... I PLO»AMA...

GOTOVA PLO»A ZA TISAK

PAPIR ZA NOVINE

POJAVLJUJU SE PRVI

PRIMJERCI NOVINA

PAKIRANJE I

OTPREMANJE

PREDAVANJE O TISKARSTVU.

DO–ITE NAM OPET, PORU»ILI

SU NAM...

U TISKARNICI U»ENICI »ITAJU ZANIMLJIVU VIJEST O

JUSTINU BIEBERU. U NOVINAMA IZLAZI TEK IDUΔI DAN


p u t ova n j a

Krećemo. Napokon. Nakon male svađe koja je izbila na početku oko toga tko će u koji autobus, strasti su se smirile i krenula je avantura za nas prvaše. U avanturi su nam se, naravno, pridružili i razrednici, pedagoginja te naš vodič Manda Bu-njevac. Krenuli smo oko šest sati ujutro i vozili se otprilike pet zabavnih sati do našeg odredišta Istre, preciznije Pazina. Bilo je to vrlo zanimljivo putovanje. Najviše se kartalo i to, već pogađate, bela. Kroz cijeli auto-bus odjekivao je smijeh. Svi su se odlično zabavljali. Naravno bilo je i onih koji su pola puta prespavali. Ako ništa drugo bar su bili odmorniji za partijanje. Do Istre smo dva puta stajali kako bismo malo protegnuli noge. Prije Pazina morali smo obići jedne od najmanjih gradova na svijetu Hum i Roč, ali

i Motovun. Skoro na svakom licu vidjela se neizanteresiranost, ali nismo nikako mogli utjecat na to, bili smo umorni i jedva smo čekali doći u Pazin i vidjeti smještaj.

Razgledavanje je napokon završilo i upitili smo se u Pazin. Kada smo ušli u đački dom neizanteresirana lica su odjednom postala sretna. Sobe su bile odlične, netko bi rekao bolje nego kod kuće. Na svakom katu bio je dnevni boravak. Kada smo se svi smjestili, krenuli smo na ručak. Navečer su svi razredi bili zajedno. Te noći svašta se događalo. Dom je bio vrlo aktivan, ali razrednici se nisu ništa bunili. Pokušali smo biti što tiši, barem moj razred, ali nismo uspijeli dugo ostati neprimjećeni. U početku se naše skromno slavlje proširilo na cijeli dom zato

jer je jedan učenik slavio rođendan. Bilo je osoba koji su bili malo veseliji, ali na kraju je sve dobro ispalo. Sutradan smo krenuli u obilazak Pazina, prije toga smo naravno doručkovali. Što reći o Pazinu, vrlo je lijep i znamenit grad. Poslije Pazina krenuli smo na kupanje i u obilazak Rovinja. More je bilo odlično. Nakon toga krenuo je povratak u Pazin. Navečer opet ista priča. Pa mislim da su ostale riječi nepotrebne. Nedjelja, znači polazak kući. Svi smo se spakirali, otišli na doručak i zatim krenuli iz Pazina, naše prve zajedničke gimnazijske ekskurzije. Na povratku smo obišli Žminj i Pulu pa se tako odlazak kući malo odužio. Što reći na kraju, osim da je to većini bila najbolja ekskur-zija do sada, bilo je tu svega, ali to ću ipak zadržati za sebe.

U Pazinu nema ništa, ali baš ništa. Nova Gradiška je bog za izlaske spram Pazina. Kad Ina u Pazinu radi do 22:00 h onda znate kakva je situacija. Zaboravila sam ono najvažnije, a to je da su profesori uzeli svima alkohol, a i naravno kada su ih nosili u prozirnim vrećicama nadajući se da nitko neće primijetiti, ali i zato ima rješenje. Nekima je ostalo alkohola od jučer, a neki su nabavili u ka∫ću. I tako smo pokušali prošvercati piće pored jednog profesora, ali

bilo nas je strah pa smo piće sakrili u grmlje.Vrata doma su se zatvarala u 23:00 h, ali to ni nije bilo bitno jer mi smo sebi napravili zabavu u sobama. I tako smo smišljali način kako doći do pića koja su vani, a mi unutra zaključani i nema nikakvog izlaza. Bilo je previsoko skakati sa balkona, ali pametni mi sjetili smo se plahta i zavezali plahtu za balkon i jednog dečka (našeg heroja) pustili niz plahtu i on je otišao po pića. Jedva se vratio gore, ali bitno je da mu ništa nije bilo.

P I š E : D O R A I V K O V I Ć

P I š E : B A R B A R A J E F T O S K I

Diljem Istre

U Pazinu

pavle čita glagoljicu

aleja glagoljaša

razrednici

predah "C" razreda

U Novoj Gradiški, 1. 10. 2011., održavala se već tradiconalna humanitarna utrka kojom pomažemo bolesnoj odnosno siromašnoj djeci, pod nazivom “Za tvoj korak, tisuću naših.” Ove se godine pomagalo bole-snom mladiću kojemu su ti prihodi bili prijeko potrebni. Ulaznica za utrku koštala je simboličnih deset kuna, a u utrci su sudjelovale osnovne i srednje škole. Za nas gimnazijalce sigurno je najuzbudljivija bila utrka srednjoškolaca. U muškoj konkurenciji slavio je učenik četvrtog razreda Nikola Videc, a u ženskoj konkurenciji to je bila

učenica prvog razreda Antonija Čeliković. S Antonijom smo i popričali.

Baviš li se još uvijek atletikom? Atletikom sam se počela baviti sa šest godina u AK Hajduk Split, a zatim sam nastavila u AK Nova Gradiška, sveukupno devet godina, sada treniram odbojku. Jesi li prije sudjelovala u humanitarnim utrkama ili možda nekim natjecanjima?Sudjelovala sam na ovakvoj humani-tarnoj utrci prije 3 godine, a kako sam trenirala atletiku bila sam na brojnim drugim natjecanjima i krosevima. Jesi li imala tremu pred utrku? Trema je uvijek bila prisutna i uvijek će i biti. Što te privuklo u atletske vode?Oduvijek sam voljela trčati, pokušala sam i s vremenom zavoljela. Čime se baviš u slobodno vrijeme i kako si se snašla u školi?U slobodno vrijeme igram odbojku i sada

se atletikom bavim samo rekreativno. Prvi dani u školi su bili najteži, nisam sve stizala, jer uz školu svakodnevno treniram,ali polako se privikavam. Želimo Antoniji puno sreće u budućnosti i nadamo se da će se sljedeće godine još više djece odazvati na jedan on poznatijih humanitarnih događaja u Novoj Gradiški.

P I š E : D O R A I t o n i j a

Kolajna ljubavi

Pomoć Crnom KontinentuAkcija “Kolajna ljubavi“ koja se 17. rujna održala u Cerniku u starom

dvorcu organizirana je za pomoć djeci u Tanzaniji. Udruga “Kolajna

ljubavi“ osnovana je s namjerom pomaganja svima kojima je to

potrebno unutar i izvan Hrvatske.

Voditeljica udruge je Ivana Parlov koja je godinu dana provela u volonterskoj misiji u Tan-zaniji kako bi pomogla najsiromašnijoj djeci i tako je uključila ostale da sudjeluju. Pokrenuli su akciju izgradnje sirotišta u Songei, najsiromašnijem gradu Tanzanije koji je poznat po puno siročadi, a prihvatilište može prihvatiti do 50 djece. Projekt “Kumstvo” je osnovan kako bi ljudi iz cijeloga

svijeta mogli pomoći djeci koja nemaju novaca platiti školsku članarinu. Akcija “Cipelice” služi kako bi se djeci osigurala odjeća i obuća jer

neka djeca moraju pješačiti i po šest kilometara do škole, a cipele nose dosta dugo i brzo se raspadnu.

Ta se akcija provodi prije Božića. U dvorac ste mogli priložiti odjeću, školski pribor, igračke i novce.

Mogli ste kupiti nakit i ∫gure koje su ručno izradili u Africi, bile su izložene slike i mogla se čuti tradicionalna Afrička glazba. Akcija je prošla dobro, ali nadamo se da će se iduće godine odazvati još više ljudi. Sve što je skupljeno, ne samo u Cerniku nego i u ostalim Hrvatskim gradovima, dostavljeno je u

Tanzaniju, a djeca su i više nego zah-valna. No ako želite priložiti ili postati

kum možete to učiniti na internetskoj stranici

www.kolajna-ljubavi.hr.

P I š E : PAU L A

iji u Tan

Ta

h u m a n o s t n a d j e l u

Humanitarna utrka

Za tvoj korak, tisuću naših

35školski list Gimnazije Nova Gradiška | Godina Xix.| prosinca 2011. | Broj 40


c r n a k r o n i k a

Ponedjeljak ujutro, probudili ste ste, popili jutarnju kavu, otišli u šetnju parkom da se malo opustite. Nadali ste se lijepoj prirodi, toplom vremenu, opuštajućoj atmosferi bez dreke i vike. No, tamo ste vidjeli potpuno suprotne i poprilično uznemirujuće prizore te čuli neljudske zvukove.

Da, to su naši gimnazijalci poludjeli od sva-kodnevnog štrebanja. Kad hodate i vidite nekoga kako glumi konja, a drugi na njemu jaše po parku, sigurno ćete se zapitati jesu li normalni. Oprostite nam, ipak se nekako moramo zabaviti poslije mukotrpnog rada tijekom nastave. Ali mislim da je zbog navike gledanja takvih prizora svih ovih godina i vama to već postalo sasvim obično ponašanje. Problem nije samo u poludjelom stanju tijekom i poslije nastave nego i kada nas pitaju pitanja tipa “Imaš li dečka?”, pa kako da imam kada nemam vremena za sebe, a kamoli za druge, “Čime se baviš u slobodno vrijeme?”, prvo mi pronađi to slobodno vrijeme pa me tek onda pitaj čime se bavim, “Pa kako to da te nema subotom u gradu?”, jer moram učiti za sedamdeset i osam testova i sto četiri ispitivanja koja su nam priredili sljedeći tjedan. Roditelji nas gnjave kod kuće, profesori u školi.

Možda nas smatraju nekakvim magičnim stvorenjima kojima nije problem učiti sedamdeset predmeta dnevno, tko zna. Ali ipak nismo. Ne poznamo jezik magije, obični smo bezjaci kojima ipak treba struja jer si ne možemo svojim štapićem stvoriti svjetlost. Tako nam i treba malo slobod-nog vremena ako želimo ostati poprilično normalni ljudi koliko god se u ovom svijetu to zapravo može.

Bio je to utorak. Vrijeme velikog odmora.Većina đaka vani, ostali u učionicama. I još blok sat matematike pa je J.P. bilo malo dosadno. Počeo je šetati bez cilja po učionici, no iznenada ga je pronašao. Njegov stari poznanik M.Š. s kojim se on često “fajta” za vrijeme odmora ga je “slučajno” okrznuo ramenom. No svi mi znamo da nije bilo slučajno. Dovoljan razlog J.P. da udari. I tako je to krenulo kao i obično, naguravanjem. Iako je J.P. stariji i iskusniji u borilačkim vještinama (polomio rukohvat jednim potezom) M.Š. se nije uplašio. Štoviše,otvoreno ga je izazivao. Valjda je mislio kako je krenuo na karate da će mu to pomoći u svladavanju kolege. Ja sam sve to gledao i probao ih razdvojiti,no dečki su rekli da se ne petljam i da je ovo njihova stvar. I tako ja stao po strani da vidim što će se

dogoditi. Nije prošlo ni 5 sekundi M.Š. je ležao na podu. Stari majstor J.P. je prvo spretno izbjegao njegov udarac,a zatim ga složio k’o 3 metra drva.No kako sam rekao u početku, M.Š. se nije plašio. Hrabro je ustao, uzeo J.P. i bacio ga na klupu te se okrenuo. Vidno šokiran J.P. ga je okrenuo za 180 stupnjeva specijalnim udarcem kojeg karatist nije poznavao de mu lupio jedan high-kick koji je sjeo tamo gdje je trebao. I tako mu je izbio jednu leću. Vidjevši što je učinio, priznao mu je da se časno borio,ispričao se te mu pomogao da ustane. Karatist je ustao, priznao poraz protiv snažnijeg protivnika te se otišao umiti. Hvala Bogu sličnih incidenata poslije toga nije bilo. POUKA: nemojte se nikad igrati s nekim tko vas jednim udarcem može složiti na pod.

Dan je počeo kao i svaki drugi, krenuo sam u školu, slušalice u ušima i u svom svijetu sam. Sve bi prošlo uobičajeno da nakon stotinjak metara nisam vidio kako starica kroz prozor traži pomoć. Isprva ju nisam razumio, ali spominjala je žeru ili žarulju. Uspaničila se i govorila kako će se kuća zapaliti, nisam znao što da napravim, mislio sam da joj je ispala žera, bilo mi je čudno

kako se sama nije mogla snaći jer pret-postavljam da se s tako nečim već susre-tala. Naravno, nisam mogao otići i samu je ostaviti jer da se nešto dogodilo, ne bih bio čiste savjesti. Ušao sam preko balkona u kuću jer drugoga načina nije bilo, toplina se već na “ulazu” osjetila. Kada sam vidio o čemu se uopće radi bilo mi je jasno zašto se starica uplašila. Naime, upalila je električni štednjak, o kojemu ona naravno zbog svojih godina malo zna, odnosno sve grijače te je otvorila i rernu što se brzo zagrijalo, a toplina se sve više osjetila. Ugasio sam ga, rekao da se ne brine i nazvao njenog sina da dođe kući.

C R N A K R O N I K A

P I š E : D O m ag o j m a r k o v i Ê

P I š E : L U C I J A

P I š E : n . n .

FAJTBezjaci

Laæna uzbuna


c r n a k r o n i k a

Profesorica Ptačnik vodila nas je u Zagreb u posjet Večernjem listu. Stvarno sam se jako veselila napokon vidjeti kako to rade pravi profesionalci.

Kada smo stigli tamo profesorica je rekla da se podijelimo u dvije grupe jer nas je bilo puno. Ja sam bila u drugoj grupi, a prva je već bila unutra. Sara je došla do mene po-suditi novce pošto je ona zaboravila svoje u busu. Tada smo zajedno otišle do trgovine koja je bila preko puta Večernjeg lista. Dok smo bile u trgovini profesorica se vra-tila i rekla da ipak svi uđu unutra. Kad smo se vratile iz trgovine pred ulazom nikog nije bilo. Zatim je Sara rekla da je gladna pa smo otišle potražiti nekakav sendvič. I dok je ona jela, a ja joj pravila društvo, svi normalni su razgledavali Večernji list. Kad smo se ponovno vratile pred ulazom opet nikog nije bilo. Zabrinute ušle smo unutra i sreli smo jednog novinara koji nas je upitao kako nam se sviđa sve to? Mi smo odgovorile da smo druga grupa i da još čekamo svoj red. Nakon dugog vremena odjednom su svi izlazili i to još s poklonima. Sve nam je postalo jasno. A ja žalosna, razočarana i užasno ljuta zato što sam propustila jedin-stvenu priliku. Odlučila sam da sa Sarom više ne idem ni do WC-a!

Kada idemo na veliki odmor inače ostavljamo torbe u školi, ali ne i ovaj put. Ne želim imenovati učenike kako se ne bi obrukali, ali možemo reći da su to učenici drugih razreda. I jednog lijepog dana dok smo mi bili na drvima i svi uživali u tih dvadeset minuta sve je bilo uredu. Ali kada smo se vratili u učionicu na sat hrvatskog jezika i kada smo trebali izvaditi knjige, naš dragi suučenik odjednom je shvatio kako je izgubio, zapravo ostavio, torbu na drvima. I tako je on otrčao po torbu i sretno je pronašao. No još veća blamaža je bila kada je učenica iz 2. b ostavila torbu u Konzumu, ne znamo kako, al̀ dogodi se. Poslije sata je otišla po torbu i zatekla je tamo gdje ju je i ostavila. No sve u svemu ove priče su mogle još i gore završiti. Kolegama preporučam da počnu piti matičnu mliječ. Dobra za pamćenje i na prirodnoj je bazi. Proizvode ju pčele, a za bolje informacije posavjetujte se sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.

Petričević si slomiše rukuP I š E : PAV L E L E T I Δ

Jednog lijepog sunčanog dana na utakmici drugog ce protiv prvog A dogodiše se nesreća. Nakon herojskog okršaja sa golmanom,naš Petričević je primjetio da mu lijeva ruka naprosto više ne funkcion-ira kako bi trebala. Nepotrebno reći,tu utakmicu su pobijedili drugi ce nakon dvadeset minuta naguravanja,uklizivanja,izvrsnih obrana Marcela Šimunovića i akci-ja cerničkog tria (Marić, Petričević, Sokić) sa dovoljnim rezultatom tri naprema jedan. Vratimo se na Petričevića koji je tek nakon utakmice primjetio da mu je ruka kao u bodybuildera na steroidima. Naredna dva dana,Petričevića se nije moglo naći na školskim hodnicima unatoč tome što piše desnom rukom. Kad nam se vratio,bio je kao da se ništa nije dogodilo,čak je i igrao dvije utakmice sa svojim novopečenim gipsom koji je već bio ispisan raznoraznim potpisima tipa “HENRI POTER”, “VUZEY” ili pak “DARAN”, sve ispisano najljepšim švrakopisom u nerazumljivom fontu veličine pedeset i dva. Dani su prolazili i tako je došao dan na koji Petričević ide skidati gips,dan na koji je trebao odgo-varati latinski. Slučajnost? Mislim da ne!

P I š E : M O K I

P I š E : PAU L A

Ni u WC

Zaboravljene torbe

ženska soba: provala?? pljačka?? izlazak u grad??

nemam ja s tim ništa


S V I J E T O KO N A S : I Z B O R I 2 0 1 1 .

16. 9. 2011. Zoran Milanović: “Dug umi-rovljenicima će vratiti iduća vlada i to ćemo učiniti poštujući rokove.”17. 9. 2011. Zoran Milanović - ukidanje povlaštenih mirovina te mijenjanje Zakona o radu na korist radnika.20. 9. 2011. Željko Kerum: “Rodiljama bih davao punu plaću dvije godine.”7. 10. 2011. Milan Bandić - borit će se, kaže, za dobro radnika, nezaposlenih, mladih i umirovljenika te će učiniti sve da se mladima vrati perspektiva.8. 10. 2011. Ruža Tomašić: “Moramo omogućiti normalan način života, borbom protiv podobnosti i zalaganjem za sposob-nost ne bismo li spriječili iseljavanje naših ljudi.”12. 10. 2011. Josip Friščić - korištenje pri-rodnih resursa koje ima Hrvatska, ravnom-jerni regionalni razvoj, očuvanje turizma, zaštita okoliša, očuvanje obitelji.14. 10. 2011. Jadranka Kosor - ukoliko

pobijedi ne će smanjivati mirovine.14. 10. 2011. Martina Dalić - ukoliko pobi-jedi, HDZ ne će dirati plaće.20. 9. 2011. Zoran Milanović - sastavljanje proračuna i provjera svih bilanci države te sređivanje ‘nabujale’ nelikvidnosti.27. 9. 2011. Jadranka Kosor - smanjiti doprinose na plaće za novozaposlene i mala poduzeća osloboditi PDV-a prije nego i sama uspiju naplatiti potraživanja.21. 9. 2011. Darinko Kosor - cilj ulaska u EU je povećanje broja radnih mjesta privlačenjem investicija i bolji život građana.

Kao što možete vidjeti,mnogo je prediz-bornih obećanja. Neka obećanja ovdje su sasvim nerealna, neka ne donose značajne pomake. Prave mjere koje bi trebali po-duzeti ne poduzimaju. I doći će izbori, ljudi će glasati očekujući bolji život nakon izbora. A nakon izbora sve će se vratiti na staro. Kao i svake godine.

Kao što svi znamo, 2011. godina je izborna. Svaka četvrta je takva, točnije, svake četiri godine slušamo besmisle-na obećanja koja rijetko budu ispun-jena. Kao i svaki put, glavna borba vodi se između HDZ-a i SPD-a ili takozvane “Kukuriku koalicije” u sastavu SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a.

HDZ je prije svoje kampanje održao 14. opći sabor na kojemu su predstavili novi slogan “Čuvajmo Hrvatsku” te su neki ljudi uključujući i Jadranku Kosor održali govore ohrabrenja koji su se svodili na isto, a to je bila poruka SDP-u “Mi se vas ne bojimo” nakon koje su vjerojatno uplašili pola tabora SDP-a. Na sjednici se odazvalo nevjerojat-nih 9854 uzvanika. Nije predstavljen izborni program koji je SDP već predstavio 14. 09. Evo nekih zanimljivih navoda iz izbornog programa Kukuriku koalicije Plana 21. Kao uvijek i svugdje obećavaju nova radna

mjesta. Kako bi prikupili glasove ljudi iz sjeverozapadne Hrvatske, obećali su da im je primarni cilj učiniti taj dio Hrvatske najsnažnijom industrijskom regijom u Hr-vatskoj. Kako bi prikupili glasove ljutih ribara koji su ljuti na HDZ jer “zbog njih” moraju učiti latinski jezik, obećali su da će poticati udruživanje ribara te povezivanje iz čega naravno proizlazi dobit. Jedno od najteže ostvarivih obećanja biti će dakako to da će učiniti Hrvatsku ekološkim vrtom Europe. Naravno, obećanje kojem su se obradovali svi profesori i učenici gimnazije je ono da će bolje opremiti škole te uvjete rada što je teško ostvarivo jer Hrvatska nema sredstava za to jer nova vlada vjerojatno ne će imati volje za obnovu nekih tamo zapuštenih škola kojima se krov urušava. Uz to obećali su da će nuditi besplatno školovanje uspješnim đacima. Evo jednog od stalnih obećanja, a to je društvo bez korupcije. Čak su i obećali da će pokušati

stvarati društvo jednakosti gdje će svi biti isti te ne će biti podjela što je jako teško ostvarivo. HDZ je svoj program nazvao Izborni program 2011-2015, a evo i nekih od najzanimljivijih obećanja iz njega. Obećali su da će stvoriti nova radna mjesta što je ostvarivo, ali sigurno ne u ovom mandatu. Žele više domaće hrane na hrvatskom tržištu što da je ostvarivo onda bi već bilo ostvareno u prošlom mandatu. Naravno obećavaju i stanove za mlade itd. Obećanje koje me jako nasmijalo je to da ne će uvoditi nove poreze jer sjetimo se obećanja Ive Sanadera iz 2003. godine kada je obećao da će smanjiti PDV sa 22% na 20% što naravno nisu učinili. Da stvar bude još gora, novi porezi će se morati uvesti jer ulaskom u EU Hrvatska mora poštivati pravila EU te će tako morati biti uveden PDV na recimo kruh ili školske knjige i to od minimalno 5%. Kao i SDP, oni ne će smanjiti prava branitelja te ne će smanjiti mirovine što su naravno teško ostvariva obećanja jer ako zagusti svi idu po logici “Hajmo otkinut od penzion-era”. To su bila neka od obećanja, kao i svaki put većina njih ne će biti ostvarena, ali lijepo je slušati sada kako bi to moglo biti da su na vlasti Carlos Slim ili Bill Gates.

P I š E : d o m ag o j m a r k o v i Ê

P I š E : M A R C E L

Laæe selo laæu ljudi

ObeÊanja ludom radovanje

Parlamentarni izbori održavaju se 4. prosinca, ali predizborna kampanja odavno

je počela. I kao svaki puta prije izbora se obećavaju promjene u sustavu,a nakon

izbora sve ostaje na praznim pričama i obećanjima. Primjera ima mnogo. I kako

je predizborna kampanja počela, političari si opet obećavali dosta toga. Pa evo

par primjera takvih:

mjehur od sapunice


“ 1. Znate li što će biti 4. prosinca ? (zaokruži) a) primanje Hrvatske u EU ∞ 0%b) lokalni izbori ∞ 0%c) izbori za Hrvatski Sarbor ∞ 100%

2. Hoćete li izaći na izbore ?a) Da ∞ 64.35 %b) Ne ∞ 21.06 %c) ne znam ∞ 14, 59 %

3. Ako hoćete, za koga ćete glasati ?a) sigurno znam ∞ 26.87%b) ne znam ∞ 59.67 %c) neodgovoreno ∞ 13.46 %

4. Što očekujete da će se promijeniti nakon izbora ?a) Ništa ∞ 63.18 %b) Sve ∞ 3.51 %c) Stanje u državi ∞ 7.02 %d) Sabor ∞ 3.51 %e) ostalo ∞ 22.74 % ∞ uklanjanje državne mature ∞ legalizacija marihuane. ∞ boja zidova u školi. ∞ manje lopova. ∞ tad još neću imati 18

U školi je provedena anketa među učenicima četvrtih razreda o nadolazećim izborima. Ispitanici nisu dvojili oko toga kakvi će se izbori održati koncem ove godine. Svih 85 ispitanika reklo je da su to izbori za novi Hrvatski sabor. Što se tiče odaziva na izbore, nešto više od 64 posto učenika je reklo da će izaći na izbore i ispuniti svoju građansku dužnost. Dvojbe su nastale oko izbora političke stranke za koju će glasati. Iznenađujuće je velik broj onih koji su rekli da ne znaju ili su ostali suzdržani prilikom izbora stranke. Učenici su skeptični prema mogućim promjenama koje bi mogao uvesti novi državni vrh. Čak se 64 posto pribojava da će stanje u državi ostati nepromijenjeno dok se sitan broj nada nekakvim promjenama koje bi državu odvele u bolju budućnost.

S V I J E T O KO N A S : I Z B O R I 2 0 1 1 .

Što nam ovoga puta obećavaju…Obećavaju veće plaće. Kažu da će se de∫cit prepoloviti do kraja 2013. godine. Potreba za zaduživanjem stoji u programu, bit će smanjenja postupnim snižavanjem rashoda, postupnim snižavanjem de∫cita i povećanjem prihoda do učinkovitijeg raspo-laganja državnom imovinom. Obećavaju promijene u sustavu PDV-a sa sadašnjih 85 na 170 tisuća kuna. Za male poduzetnike s ukupnim prometom nižim od 2,5 milijuna kuna obećavaju uvesti plaćanje PDV-a po naplaćenoj realizaciji. Isto tako, obećali su rasterećenje gospodarstva sma-njivanjem neporeznih nameta. Oslobođenje plaćanja zdravstvenog dopri-nosa za prvo zaposlenje obećavaju produljiti na 18 mjeseci. Dodatno, mladima koji prvi put nalaze zaposlenje, kao i onima koji nakon nezaposlenosti dulje od dvije godine dobiju posao, omogućit će oslobađanje od plaćanja polovice doprinosa za mirovinsko osiguranje u prvom stupu tijekom prvih 18 mjeseci zaposlenja. Prava koja isplaćuje država treba, vezati uz imovinsko stanje primatelja. Ugroženi i koji imaju najmanje mogu biti sigurni da će, unatoč nastavku štednje i racionalnog upravljanja javnim ∫nancijama, biti zaštićeni. Mjere štednje usmjerit će na uklanjanje ostataka neracionalne potrošnje državne i javne administracije u materijalnim troškovima, intelektualnim uslugama…

InvesticijeNajavljene su nove investicije ∞ početak gradnje željezničke pruge od Rijeke do mađarske granice te rekonstrukcija pruge od slovenske granice do Tovarnika, gradnju kanala Sava ∞ Dunav, projekta Brijuni Rivijera… Obećava se nova Zračna luka, opremanje morskih luka, izgradnja željezničke pruge i elektroenergetskog sus-tava… Najavljeno je i potpuno iskorjenjivanje nelikvidnosti. Donijet će se zakon kojim će se urediti rokovi plaćanja. Insolventni po-duzetnici u višegodišnjim blokadama moraju biti uklonjeni s tržišta ‘zbog čega smo’, kako stoji u programu, ‘protiv onih koji nemaju zaposlenih pokrenuli na tisuće stečajnih postupaka.’ Uvest će se moderan sustav praćenja i razvoja karijera te stimulativan sustav praćenja rada i razvoja državnih službenika sukladno rezultatima rada. Uredit

će se obavljanje poslova i državne uprave prenošenjem poslova sa središnje na niže razine vlasti i povjeravanje javnih ovlasti drugim institucijama.

ObrazovanjeMnogo je obećanja i iz područja obrazovanja (da i to vidimo). Ističu da će udžbenici za đake biti jeftiniji i trajniji, cjeloživotno obrazovanje bit će prilagođeno tržištu rada, a svako novorođeno dijete imat će mjesto u vrtiću. Obećavaju se i e-upisi u srednje škole te besplatno visoko obrazovanje za sve koji redovito ispunjavaju obveze. Isto tako, cijeloj će Hrvatskoj dati brzi Internet!U sve domove zdravlja uvest će centre obiteljske medicine, ojačat će primarnu zdravstvenu zaštitu koja će se i potpuno informatizirati. Prepolovit će se lista čekanja u bolnicama nabavom 177 medicinskih uređaja, a lista besplatnih lijekova će se povećati. Osigurat će se i 400 milijuna kuna za plaćeni pripravnički staž, i to za gotovo pet tisuća pripravnika. Obećavaju omogućiti i usklađivanje mirovina s cijenama te dovršiti povrat duga umirovljenicima do 2014. go-dine. Pružit će umirovljenicima mogućnost ostvarivanja prava za dodatnu zaradu uz mirovine. Neće biti smanjivanja mirovina, čija visina ovisi o uplaćenim doprinosima. Obećavaju i da neće biti smanjivanja prava branitelja. Obećavaju osnovati poseban sud za radne sporove kako bi oni bili brže riješeni. Olakšat će ovrhe kroz sustav javnih ovršitelja, nastaviti istraživati ratne zločine i procesuirati njihove počinitelje. Obećavaju nastaviti i izgradnju i opremanje infras-trukture za smještaj zatvorenika. Povećat će dostupnost besplatne pravne pomoći građanima.

MaglaSve u svemu, hoće više rada i ulaganja, više domaće hrane na tržištu, olakšice obrtnici-ma i poduzetnicima, više radnih mjesta, višu razinu zdravstvene usluge i bolji standard.Kažu da neće biti novih poreza, smanjivanja mirovina, birokratskih prepreka i sporosti, korupcija, nelikvidnosti, prodaja strateških imovina i jugosfere. Kao i do sad, prodavali su nam maglu i većinu obećanja nisu ispunili. Sada je samo pitanje vremena kada će se povijest ponoviti.

P I š E : e m i l va l l a

P I š E : M AT E A VA L E © I Δ

obeÊavaju brda i doline

Jea rajt!Svaki put ista priča. Bit će nam lijepo, imat ćemo sve i

svašta, ništa nećemo morati plaćati, plaće će svima

narasti do besvijesti, bit će više radnih mjesta… Jea rajt!

ANKETA

Gimnazijalci

i politika


S V IJ E T O KO N A S: E U RO P S K A U N IJ A

Proveli smo anketu o Europskoj uniji među učenicima Gimnazije. Evo pitanja i odgovora.

∞ Što misliš o Europskoj uniji?∞ Što misliš o trenutnome stanju Republike Hrvatske?∞ Mislite li da će se poboljšati stanje nakon ulaska?∞ Zaslužujemo li ulazak u EU?

M.T.Ne valja zbog gospodarstva i školstva.Stanje je katastrofalno.Bit će još gore zato što se i EU raspada.Ne zaslužujemo.

A.V.B.Nemam mišljenja o tome. Ima dobrih i loših strana.Stanje je jako loše i gospodarski i politički.Ne znam, možda se malo poboljša.Ne.

D.Ž.Mislim da ulazak u EU nema nikakvih prednosti.U gospodarskoj smo krizi. Ne. Ne.

H.J.Loše je. Ne valja.Jako je loše ali ulaskom će biti još lošije.Ne.Ne. Predobri smo za EU.

M.A.Ništa.Jako loše. Treba smijeniti Jadranku Kosor.Naravno da ne, još će se pogoršati. Bit će više prostitucije.Da.

T.PŠto bih mislila?!Gadno, gadno, gadnije i kad pomisliš da je gadno skužiš da je još gadnije.Neće.Možda.

R.M.Shit.U gabuli smo.Ne. Nemam više nikakvih suvišnih komentara.Zaslužujemo zato što ćemo propasti kad∞tad kao i ostale države.

M.L.Ne mislim.U govnima smo.Oće k****.Ako su ušli Slovenci onda ćemo i mi.

I.Š.Mislim da je to nepotrebno, zato što je naša mala država podložna utjecajima drugih država. Izgubit će se vrijednost jezik a i kulturna baština.Gadna je kriza jer ljudi nemaju poslova i kada dobiju priliku njima se ne sviđa posao pa ga odbiju. Jako je teško naći posao ako nismo školovani, doći ćemo kod privatnika i ako on propadne i mi ćemo.Sve ima prednosti i nedostatke. Dobro je što će biti otvorene granice. Svaka država je zasebna i ima ono nešto što treba zadržati. Prisjetimo se malo germanizacije i mađarizacije.Zaslužujemo jer je naše školstvo veoma razvijeno, ljudi bi lakše dobivali posao jer smo mi Hrvati veoma poznati što imamo jako dobre škole i znanje.

Europska unija je jedinstvena nadnacionala zajednica europskih država koja je nastala kao rezultat suradnje šest država. Bel-gija, Njemačka, Francuska, Nizozemska, Luksenburg i Italija potpisale su Ugovor o Europskoj zajednici za ugljen i čelik 18. travnja 1951. u Parizu. Sve je započelo Schumanovom idejom da se stvori ovlast nad industrijom ugljena i čelika posljer-atne Njemačke i Francuske, ali i ostalih država koje su im se htjele priključiti.

Nakon sklopljenoga ugovora ministri ovih država odlučili su proširiti europsku integraciju na cjelokupno gospodarstvo. 1968. godine su ukinute carine između država, a kako je sve dobro funkcioniralo, ugovor su odlučile potpisati i Danska, Irska te Ujedinjeno Kraljevstvo. Postale su članice 1973. godine. Održani su i prvi izbori za Europski parlament, instituciju koja pred-stavlja građane država članica zajednica. Nakon pada Berlinskog zida 1989. promi-jenila se cijela slika Europe. Uspostavlja se demokracija, a države članice pregovarale su o novom Ugovoru u Europskoj uniji. Taj ugovor prihvatilo je Europsko vijeće 1991. godine u Maastrichtu. Ugovor je stupio na snagu 1. studenog 1993. te je tada Europ-ska unija počela postojati. Danas broji 27 država članica, pet država kandidata između kojih je i Republika Hrvatska te četiri države koje su potencijalni kandidati.

Za ulazak u Europsku uniju potrebno je ispuniti kriterij članstva od kojih se ističu tri najvažnija kritetija (tzv. kopenhaški kriteriji), a to su politički, gospodarski i pravni. Kao preduvjet za članstvo potrebno je ispuniti (tzv. madridski kriterij) odnosno administra-tivni. Ugovorom o Europskoj uniji uspostav-ljena je trojaka struktura Europske unije koja se opisuje pomoću pročelja antičkog grčkog hrama sa tri stupa. Europska unija ima jako važan sustav institucija od kojih su najvažnije: Vijeće EU, Europska komisija, Europski parlament, Europski sud pravde i Europsko vijeće. Europska unija proseže se na 4.325.675 km2, a populacija na 496 milijuna stanovnika. Ukoliko se Europskoj uniji pridruže Republika Hrvatska i Turska tada bi površina trebala iznositi 5.159.209 km2, a broj stanovnika oko 560 milijuna.

P I š E : H E L E N A I N I K O L I N A

P I š E : H E L E N A I N I K O L I N A

Europskaunija

Bez komentara


S U R A D N I Č K A N A S TAVA

“Dobar dan!”, “Dobar dan! Mogu li vam kako pomoći?” “Oh, ne treba, ali hvala. Pozvat ću vas ako budem trebala pomoć.” “U redu. Ja ću biti tu.” Tako je nekako otpri-like započinjao dan na mome “radnom mjestu” tijekom ljeta. Radila sam u trgovini mojih roditelja i zarađivala džeparac koji ću se truditi sačuvati do sljedećega ljeta. Pretpostavimo da u tome neću uspjeti, ali nema veze. Bitna je namjera, zar ne?! Također, još je nekoliko učenika (za koje znam) radilo sezonski posao, ali na moru. Bili su ondje cijelo ljeto, razgovarali s turis-tima, upoznali zanimljive ljude i stekli jed-no novo iskustvo koje će pamtiti, a uz sve to su i uštedjeli. Nije li dobar osjećaj kada

imate nešto svoje ušteđevine? Ne mo-rate žicati od roditelja da vam daju za, na primjer, najnoviji model cipela ili za novu dasku za skejtanje već si to sami možete priuštiti onim novcem koji ste zaradili. Mislim da na taj način više cijenimo neke stvari. Ne ćemo ih, na primjer, baciti u stari ormar i nikada više pogledati. To većinom činimo s onim što smo dobili, za razliku od naših roditelja koji se bude svakoga jutra i odlaze na posao kako bi nama priuštili sve što želimo. Ali radeći sezonske poslove možemo se naći u ulozi odraslih osoba, postati odgovorni i marljivi. Shvatit ćemo na taj način kako je našim roditeljima, da trebamo cijeniti ono što nam pruže, biti im zahvalni. Bilo kako bilo, potrudite se do sljedećega ljeta pronaći nekakav sezonski posao, zaradite svoj džeparac i zabavite se. Vidjet ćete, koliko god se čini napornim, odlično je to iskustvo.

Jeste li se ikad pitali kako je to prodavati nešto na pijaci? Pa mogu vam reći da je zapravo vrlo zanimljivo. Dakle, ovog ljeta trebalo je zaraditi ponešto, kao i uvijek, no ove godine nije bilo baš lako. PIK, INA, skupljanje trešanja… ili je otkazano ili popunjeno. I pošto su se neki snašli tako sam i ja. Prodavala sam trešnje i kajsije na tržnici što je ispalo vrlo korisno. Zarada je bila dovoljna za cijelo ljeto pošto su ove godine kajsije dobro urodile. Pijaca je krasno mjesto ako ste okruženi pristojnim prodavačima. Svašta se može čuti, od loka-

lnih tračeva do političkih problema. Ako se u buduće odlučite za takav pothvat evo ne-koliko savjeta: uvijek morate biti ljubazni i nasmiješeni, toplo pristupajte kupcu, cijene neka budu usklađene s drugim cijenama, s prodavačima pokraj vas ugodno pričajte jer nikad ne znate kad ćete trebat razmijenit novce ili izvagati nešto što je preteško za vašu vagu ili možda dobijete nešto svježe za gricnuti i najvažnije, nemojte se stidjeti tog posla jer je dobra zarada, a i zabava. No to nije sve… osim što sam prodavala razno razne poslastice na pijaci još sam zarađivala

na sprovodima. Ne nisam plakala po sprovodima kao što sad vjerojatno mislite nego sam svirala u limenoj glazbi. Smijte se vi koliko god hoćete, ali je to zapravo vrlo dobra zarada koja po sprovodu doseže čak i do sto kuna.

Iako je težak i vrlo zahtjevan posao, nije sarkazam, odsvirala sam to bez problema. Po ljetu sunce stvarno zapeče oko tri, četiri sata, a mi moramo stajati na mjestu po sat vremena pa možete misliti kako nam je. Sve u svemu, ovo sam ljeto vrlo dobro zaradila.

P I š E : H E L E N A J E L I Δ I N I K O L I N A » E © I Δ

NIJE SRAMOTA RADITI

Sezonski poslovi

P I š E : PAU L A


S V IJ E T O KO N A S: d r u π t v e n e m r e æ e

FACEBOOKFacebook je najpopularnija društvena mreža s više od 700 milijuna korisnika.Osnivač Facebooka je Mark

Zuckerberg, američki programer koji je Facebook osnovao 2004. godine kao pri-vatno poduzeće. Namjena je bila spojiti sve studente Harvarda, no to se s vremenom proširilo na cijeli svijet.Na Facebooku kao što znate, možete objavljivati fotogra∫je, poveznice, statuse i slično. Također imate mogućnost “chatanja” što facebook čini na-jkompletnijom društvenom mrežom. Sadrži sve potrebno za komunikaciju s prijateljima i jako je jednostavan. Facebook također raz-vija i platformu s igrama i glazbom tako da je prisutna i zabava. Eventualne mane su u sigurnosti i privatnosti. Zaštita facebooka je u najmanju ruku slaba. Serveri se ruše, sve su učestalije provale u korisničke račune. No Facebook postupno nadograđuje servere i zaštitu tako da bi se problemi s vremenom trebali riješiti.

twitterDruga najpopularnija društvena mreža (200 mili-juna korisnika). Osnovan je 2006. godine. Osnivač

Twittera je Jack Dorsey. Twitter se temelji na kratkim porukama (tweet-ovima). Jedna od najveći prednosti Twittera je ta što su mnoge poznate osobe njegovi korisnici.Stoga na Twitteru možete saznati njihove zadnje tweetove (statuse). Ono što su na Facebooku prijatelji, to su na Twitteru u slobodnom prijevodu sljedbenici.No unatoč

savršenoj zaštiti, koncept je dosta skroman. Tako primjerice, nema foto albuma, povezni-ca i slično. Kao ni “chatanja”. Ukratko, broj stvari koje možete raditi je dosta ograničen.Također malo je osoba u Hrvatskoj koje ak-tivno koriste Twitter. Razlog je jednostavan; Facebook pruža sve što i Twitter te nudi još neke druge mogućnosti. Stoga Twitter još uvijek ne može parirati Facebooku.

linkedinLinkedIn je prije svega poslovna društvena mreža.Kreirana je 2003. godine.Pokretač je Reid Ho≠man.

Vjerojatno niste imali prilike čuti za LinkedIn jer u Hrvatskoj ne broji puno korisnika zbog toga što su na LinkedIn registrirani većinom korisnici iz SAD-a, a i zato jer je osnovna namjera LinkedIn-a pronaći posao korisnicima. Izgledom podsjeća na Twitter, a osim pronalaska posla ne nudi ništa. Još nešto, lista ponuđenih poslova za Hrvatsku je kratka, svega 5-10 poslova i to u Zagrebu, Splitu i Rijeci. Unatoč ovim manama, LinkedIn koristi 100 milijuna ljudi.

myspaceMySpace je odmah poslije Facebooka sadržajem na-jbolja društvena mreža.Ukratko, osnovan je 2003.

godine. Broj korisnika je neutvrđen (otpri-like više od 50 milijuna). Sad na samu stranicu. MySpace nudi dosta toga te je spoj Facebooka i Twittera. Možete objavlji-vati fotogra∫je, statuse, poveznice, primati

obavijesti, slati i primati privatne poruke, pregledavati pro∫le poznatih glazbenika...Iznenađujuće. Malo kompliciraniji nego Facebook, MySpace također nudi glazbenu i video platformu (koje su na Facebooku još u razvoju) te obilje igara. Mana gotovo da nema. Možda je malo preopširan sadržajem koji vas može, a ne mora zanimati. Prava je šteta što MySpace ne podržava hrvatski jezik.

google+Posljednja, ali ne i najmanje važna društvena mreža. Za-nimljivo je da Google+ jedini uz Facebook podržava

hrvatski jezik. Cijela mreža temelji se na “krugovima”. Krug je zapravo skupina ljudi s kojima dijelite određene sadržaje. Pa tako imate krug obitelji, prijatelja, poznanika.Znači privatnost je ovdje mnogo bolje odrađena nego na Facebooku. Podržava “chat”, fotogra∫je i igre. Većina igara je iz Google Apps. Dizajn je lijep i jednostavan.Također uvedeno je reproduciranje glazbe s Youtube-a. Osim toga u Google+ sadržana je i opcija Hangouts-video komunikacija s prijateljima. I to je to. Isto kao MySpace i Fa-cebook, Google+ podržava zid s najnovijim i najvažnijim događajima. Osnovan je u lipnju ove godine i podržava više od 40 jezika. S 32 milijuna korisnika drži peto mjesto ljestvice najpopularnijih društvenih mreža, no uzimajući u obzir kvalitetu i starost,u bližoj budućnosti Google+ bi mogao oz-biljno zaprijetiti Twitteru i Facebooku.

Društvene mreže su virtualne zajednice preko kojih korisnici ostvaruju lakšu i bržu komunikaciju.

Također, preko njih možemo upoznati nove ljude, pratiti aktivnosti poznatih osoba, ili pak samo

razgovarati s prijateljima. Trenutno, 5 najpopularnijih društvenih mreža na svijetu su: Facebook, Twitter,

LinkedIn, MySpace, te Google + koje zajedno broje više od 1.13 milijardi korisnika. Impresivno zar ne?

druπtvene mreæe




Facebook-ovi početci sežu u 2004 godinu kada je Mark Zuckerberg, vješt pro-gramer, tada jedan od studenata poznatog sveučilišta Harvard pokrenuo projekt thefacebook. Projekt je bio zamišljen kao društvena mreža za studente njegova sveučilišta, Harvarda. U projektu mu je ∫nancijski pomagao Eduardo Saverin.

Nova društvena mreža odmah je usp-jela među kolegama na sveučilištu, pa se proširila i na Stanford i Yale sveučilišta.

Treba znati da se tada, a i još nekoliko godina kasnije, u tu društvenu mrežu moglo upasti samo ako ste išli na neki od američkih fakulteta. Podrška za studente, ali i srednjoškolce kasnije se širila na čitav SAD i Veliku Britaniju. Početci Facebook-a obilježeni su i tužbama Divya Nerandra te braće Cameron i Tyler Winklevossa osnivača društvene mreže Connect, koji su tužili Marka da im je ukrao ideje.

U ljeto 2005. Facebook dobiva svoj konačni naziv i domenu facebook.com koja je

Navodno koštala 200 000 dolara. Tada su započela i velika ulaganja u Facebook. Prvi koji je lovu uložio bio je suosnivač PayPala, Peter Thiel. U drugoj rundi uletjela je investicija od 13 milijuna dolara, i to od “Accel Partners”, tvrtke koja je dosta ulagala u web projekte. Tada su krenule i optužbe da Facebook zapravo služi kao sredstvo za prikupljanje podataka o korisnicima. Procjenjuje se da Facebook samo na podatkovni prostor troši preko 10 milijuna dolara na godinu, a ukupna vrijednost ∫rme procijenjena na čak 15 milijardi dolara.

I profesori najdraže nam gime imaju facebook profile. Evo i nekih facebook profila te statusa koje smo iskopali.

Njihovo drugo lice

P I š E : m a r c e l

P I š E : s a r a b u n g i Ê

Teπki poËetciFacebook - povijest i širenje

profili profesora

02.

2004.

03.

2005

08.

2005.

12.

2005.

12.

2006.

04.

2007.

08.

2008.

04.

2009.

09.

2009.

02.

2010.

07.

2010.

01.

2011.

09.

2011.

Neki od profesora koji imaju pro∫le: Danijel Bedeničić, prof. latinskog jezika; Marija Škarica, prof. engleskog jezika; Ivana Škarica Mital, prof. en-

gleskog i njemačkog jezika; Manda Bunjevac, prof. ∫lozo∫je; Patricija Brdar, vjeroučitelj; Ljiljana Ptačnik, prof. hrvatskog jezika; Goran Šarić, prof. povijesti

Koraljka Hausnet-Lasović, prof. psihologijeNeki od statusa:A VIDIMO SAD koliko su moji facebook prijatelji kreativni i da li čitaju moj status... Ostavite mi komentar od samo jedne riječi koja me najbolje opisuje tako da upotrijebite četvrto slovo vašeg imena kao početak te riječi. Samo jednu riječ! Zatim kopirajte ovo i prilijepite na vaš zid, kako bih i ja vama ostavila svoj komentar... tako će biti zanimljivije

Svatko želi novi motor, svatko želi novi auto, svatko želi novi telefon, svatko želi novu kuću... Ljudi koji imaju rak, imaju samo jednu želju, a to je POBIJEDITI BOLEST... Znam da 97% vas ovo neće zalijepiti na zid, ali znam da će najmanje 3% mojih prijatelja to učiniti... Zalijepi to na svoj zid u znak sjećanja na nekoga tko je umro ili za pomoć nekome tko se bori protiv raka.

Branimir Kramberger, prof. geogra∫jeNeki od statusa:već je mjesecima tako na Orljavi nizvodno od novog mosta u Osječkoj... pogotovo “∫no” miriši voda što dolazi od novog pročišćivaËa...Branimir se sviđa Biliću odlazi.

ŠIRENJE FACEBOOKA

poče

ci n

a H

arw

ardu

sura

dnja

s tv

rtko

m A

ccel

dom

ena

Face

book

.com

5.5

mili

juna

kor

isni

ka

12 m

iliju

na k

oris

nika

20 m

iliju

na k

oris

nika

100

mili

juna

kor

isni

ka

200

mili

juna

kor

isni

ka

300

mili

juna

kor

isni

ka

400

mili

juna

kor

isni

ka

500

mili

juna

kor

isni

ka

600

mili

juna

kor

isni

ka

800

mili

juna

kor

isni

ka


Kako obrisati povijest:

Internet Explorer:Tools >Internet op-tions > Browsing history > označite sve > delete

Google Chrome: Tools(ključ) > History > Edit items > Clear all browsing data

Kako prilagoditi postavke privatnosti na facebooku:

NIKAD ne prihvaćajte ljude koje ne poznajete.

POSTAVKE PRIVATNOSTI - klik na strelicu desno od opcije “naslovnica” i odaberite postavke privatnosti.

KONTROLA ZADANIH POSTAVKI: u postavkama privatnosti između opcija: prijatelji prijatelja, prijatelji i prilagođeno odaberite prijatelji.

Tko vam može vidjeti pro∫l po imenu i kontakt informacije ∞ odaberite svi

Tko vam može postali zahtjev za prijateljstvo ∞ svi.

Tko vam može poslati facebook poruku ∞ prijatelji.

Tko može pisati po vašem zidu ∞ prijatelji

Tko može vidjeti poruka sa zida od drugih na vašem zidu ∞ prijatelji.

APLIKACIJE ∞ treća opcija u postavka-ma privatnosti “Aplikacije i web stranice.”Toplo preporučujem da u njoj uklonite sve igre i aplikacije kojima se više ne bavite i sumnjivog su sadržaja jer in-staliranjem istih dopuštate da koriste vaše kontakt podatke na facebooku što zna biti opasno.

Iščlanite se iz nepotrebnih stranica. Mnogi od nas imaju dosta stranica koje “lajkaju” zbog zvučnog imena ili zabave. No ako ste član previše stranica veća je mogućnost da ćete “nadrapati.”

Stoga odite u informacije > oda-berite stranicu i ispod slike stisnite opciju “ne sviđa mi se.”

Nadam se da će vam ovi savjeti biti od pomoći.

Bilo je slučajeva kada su ljude nalazili preko podataka na facebooku koje su dijelili a da to uopće nisu znali. Facebook je prije manje od godinu dana prebacivanjem verzije učinio jednu veliku grešku.

Naime, korisnicima je zaštita postavljena na minimum, tako da ste morali potvrđivati e-mail, broj mobitela i sl. kako bi zaštitu podigli na srednji stupanj. Propust je u tome

što, dizanjem stupnja zaštite na facebooku zapravo niste digli i privatne postavke, stoga su vaši osobni podatci postali javni. Face-book stalno nadograđuje postavke privat-nosti stoga su s novim Timeline-om došle i pojačane postavke privatnosti i sigurnosti.

No, s Timelineom-om došao je i jedan cook-ie (kolačić) koji je nakon odlogiranja koris-nika pratio njihove aktivnosti i spremao sve

u bazu podataka. Znači sve što ste radili na-kon što ste se odjavili s fejsa taj cookie je to pamtio. Nakon što je vijest izašla u javnost, Facebook se ispričao korisnicima i uklonio cookie. U ovih par primjera objasnio sam koliko je zaštita na facebooku nužna. Uko-liko ste pokupili kakav trojan ili spyware na internetu nema puno pomoći osim proske-nirati računalo antivirusom i riješiti stvar.

Jeste li se ikad zapitali koliko je vaš profil na facebooku zaštićen, tko sve može vidjeti vaše osobne

podatke i informacije kako što su datum i mjesto rođenja, ljubavni status, adresa, posao koji radite,

školu koju pohađate itd... I koliko je to opasno?

Osjećaj se sigurnimzaštita na fejsu


Ovdje možete pročitati upute kako obrisati cache & cookies i postaviti privatnost na facebooku na zadovoljavajuću razinu:



Aktualna tema ovih dana su upravo elektronički imenici koji su uvedeni u trima srednjim školama u Hrvatskoj. U zagrebačkoj XV. gimnaziji, požeškoj gimna-ziji i Medicinskoj školi iz Zadra, a od sljedeće školske godine e∞imenike moći će koristiti sve škole koje to žele.

Ministarstvo tvrdi da za to imaju dovoljno novaca. Naime, radi se o tabletima koji će profesori koristiti umjesto imenika. To je zapravo aplikacija sa preslikom imenika i dnevnika, a jedna od njegovih prednosti je što će učenik u svakom trenutku s mjesta na kojem ima pristup internetu moći vidjeti svoje ocjene, vladanje, izostanke. Što se nama učenicima ponekad uskraćuje. Međutim, ono što smo se svi pitali isto neće moći i roditelji. Svi smo se bojali da su priče da će naši roditelji imati uvid u naše ocjene od 0 do 24 istinite no na svu sreću to nije tako.

Oni će pristup e-imeniku imati kad se pojave u školi na roditeljskim sastancima ili informacijama. Što nama svakako ide u

korist. Svaki nastavnik imat će uvid u ocjene

samo iz svog predmeta tako da nema više onog starog kakve ocjene imaš iz drugih predmeta imat ćeš i iz predmeta koji ti na primjer ide bolje od drugih, nismo svi na-dareni za sve no profesori to koji put zabo-rave, a sve ocjene vidjeti će samo ravnatelj

škole i razrednik. Posebna rubrika bit će

označena crveno ako je učenik dnevno bio dva puta ispitan, kao upozorenje drugom nastavniku za slučaj da ga prozove da odgo-vara i treći put. Zanimljivo, zar ne?

Nakon što sam vidio da sve više i više ljudi koristi ovaj oblik zapisivanja, a uopće ne znaju što se sve krije iza tih simbola i znamenaka, odlučio sam napisati ovaj članak. Prije nego što krene htio bih razjasniti pojam “modernog društva”. Moderno društvo pojavilo se zajedno s pojavom interneta i to su uglavnom bile osobe koje su leet koristile kao tajni kod. Društvo se širilo kako se širio i Internet i danas obuhvaća gotovo cijeli svijet, ali osnovnu srž ovog društva predstavljaju okorjeli gejmeri i ljudi bez života koji svoje živote trate na stjecanje prividne Internet slave.

Eto, sad kada smo to razriješili vrijeme je za prelazak na 1337 (čitaj tisuću tristo trideset sedam; leet). Kao i svaki drugi jezik, apstraktan sustav znakova i pravila koji služi sa sporazumijevanje, i leet je određen svojim posebnim pismom.

(da, da, znanje from Ptača.) Pismo je prošireno brojevima i simbolima i nije strogo određeno. L nije uvijek 1, a i nije uvijek !, nego se mijenja po potrebi. Osim pisma, leet se razlikuje i po nekim gramatičkim promjenama. Iako bih vam htio pokazati primjenu gramatike u leetu na hrvatskom jeziku, to je nažalost nemoguće jer bi to na hrvatskom izgledalo besmisleno i neshvatljivo.

Korisnici leeta najviše od svega vole kršiti gramatička pravila engleskog jezika, npr. nepravilna tvorbe množine (skillz, lolz). Stvorili su nove riječi koje su uglavnom nastale kao produkt isticanja nadmoći u gejmerskom smislu (n00b, ownage, pwnage), ali i na postojeće riječi dodaju su∫kse i pre∫kse radi njihovog prepoznavanja u leet zajednici (suxorz, roxxorz, haxxor). Iza svih tih znakova, simbola, izraza i riječi nalazi se za-

nimljivija strana leeta, a to je kultura.

Kultura je još “zelena”, ali sada je u punom razvoju. Leeteri se skupljaju na posebnim internetskim stranicama, no u zadnje vrijeme leet prodire u glavninu internetskih društvenih divova. Kao glavnu karakteristiku leet zajednice moram navesti “trolanje”.

Pojava koja označava uglavnom provociranje kojemu je cilj našaliti se i nekoga ismijati. Sve češće pojavljuju se stripovi koji gotovo uvijek sadrže iste slike (memsi) i uvijek imaju istu ideju, a cilj im je dakako nekoga ismijati. I za kraj htio bih reći da se leet zajednica bitno razlikuje od drugih, nema beskonačnih rasprava o politici i stanju u državi, nema međusobnog vrijeđanja. Rekao bih da je leet odličan bijeg od stvarnosti.

P I š E : M I A P O J AT I N A

1337, j3z!k m0d32n0g d2uš7v4

e-imenici



S V I J E T O KO N A S : FA K U LT E T I

“

To je najstarija znanstvena institucija s područja političkih znanosti u ovom dijelu Europe i jedini studij političkih znanosti u državi.

Na Fakultetu se izvode dva sveučilišna dodiplomska studija: studij politologije i studij novinarstva. Osim ta dva četvorogodišnja studija izvodi se i dvogodišnji posebni, paralelni, program studija novinarstva. Diplomirani studenti zapošljavaju se u novinarstvu, državnoj upravi i samoupravi, nevladinim organizacijama, političkim strankama, sindikatima, srednjim školama, instituti-ma i tvrtkama. Znanstvena i istraživačka

Kroz suvremen, dinamičan i interaktivan pristup obrazovanju Visoka novinarska škola razvija studente u medijske djelatnike koji razumiju potrebe suvremene medijske prakse i koji se po završetku školovanja mogu lako snaći na turbulentnom tržištu rada. Studiranjem na VNŠ-u mladi novi-narski stručnjaci stečenim multimedijalnim znanjima mogu brzo konkurirati u svakoj novinarskoj redakciji.

Visoka novinarska škola, koja je sa djelova-njem počela prije dvije godine, uvela je nove standarde u obrazovanju novinara u Hrvat-skoj. Rezultat je to posve novog pristupa obrazovanju i studijskom programu koji naglasak stavlja na praktičan rad u manjim grupama, što studentima omogućuju da

budu aktivni sudionici u nastavi. Tako studenti Visoke novinarske škole (VSŠ) prvi i za sada jedini u Hrvatskoj imaju priliku samostalno raditi prave novinarske zadatke već na prvoj godini studija. Sastavni dio nastavnog programa čine i posjeti vodećim televizijskim i novinarskim kućama gdje studenti na licu mjesta mogu vidjeti kako one funkcioniraju u praksi. Cijeli nastavni program dodatno obogaćuju mnogobrojna gostovanja eminentih domačih i inozemnih stručnjaka na VSŠ-u.Osnovna koncepcija programa za obrazovanje novinaraPrema koncepciji Visoke novinarske škole najveća će se pozornost posvećivati stručnim predmetima koje student mora svladati kako bi mogao u zanatskom smislu

zadovoljiti potrebe radnih sredina u koje će doći. Uz to, velika će se pozornost pos-vetiti širem obrazovanju studenata, pa će oni slušati niz kolegija koji se tiču zemlje i svijeta u kojem žive, tako da će se upoznati s novijom hrvatskom poviješću, ekonomijom tranzicijskih zemalja, europskim perspek-tivama Hrvatske, najvažnijim aspektima suvremene hrvatske i svjetske kulture.Stručni predmeti koji se tiču novinarstva omogućit će završenom polazniku aka-demije da bude osposobljen za rad u svim granama novinarstva, za rad u tisku, na radiju, na televiziji, u interaktivnim medi-jima (internetu). Program će pri tome biti pro∫liran tako da posveti pozornost novi-narskoj etici, što je važno za profesionalnog, slobodnog i autonomnog novinara.

djelatnost na Fakultetu odvija se kroz veći broj istraživačkih timova na temama političke teorije, izbora i političkih stranaka, međunarodnih političkih i ekonomskih odnosa, medija i komunikacija, itd. Osim što je Fakultet mjesto obra-zovanja i znanosti, na njemu se redovito održavaju specijalistički seminari iz novinarstva, lokalne uprave, izbora i stranaka, a organiziraju se i znanstveni skupovi, konferencije i javne tribine. Fakultet raspolaže znanstvenom

bibliotekom te novinarskom stručnom bibliotekom i čitaonicom s kolekcijom svjetskih dnevnih novina pohranjenih na CD-romovima.

Studenti Fakulteta od 1993. godine samostalno izdaju mjesečni student-ski magazin Puls. Od jeseni 1996. na Fakultetu je počela emitirati i student-ska radijska postaja Radio Student na frekvenciji 100.5 MHz, a 2002. oprem-ljen je TV studio za vježbe studenata novinarstva.

STUDIJ NOVINARSTVA Fakultet političkih

znanostiFakultet političkih znanosti uZagrebu utemeljen je kao visoko učilište 1962. godine odlukom Sabora Republike Hrvatske.

VISOKA NOVINARSKA ŠKOLAVisoka novinarska škola prvi je suvremeni studij novinarstva u Hrvatskoj u cijelosti usklađen s Bolonjskim procesom

i svjetskim standardima novinarskog obrazovanja. Studij traje tri godine i po njegovu završetku stječe se zvanje

stručnog prvostupnika novinarstva.


S V I J E T O KO N A S

Poželjne osobine

Poželjno je da novinar bude u dobroj ∫zičkoj kondiciji, da dobro čuje i vidi i da se s lakoćom kreće, kako bi mogao raditi u bilo kojoj situaciji i onoliko koliko posao zahti-jeva. Poželjno je da se može usredotočiti na ono što radi, ali u isto vrijeme registrirati što se događa oko njega.

On mora djelovati suvislo i brzo i kad je pod velikim vremenskim i drugim pritiskom. Novinar bi morao biti znatiželjan i dovitljiv pri traganju za informacijama, ali pritom i s osjećajem za mjeru, komunikativan i uporan pri postavljanju pitanja, ali i nenametljiv u ophođenju s drugima. Morao bi misliti na posljedice onoga što napiše, s obzirom da njegovo pisanje može za nekoga biti štetno. Novinar bi se morao izražavati, morao bi dobro vladati vlastitim jezikom i pravopi-som te najmanje jednim stranim jezikom.

Uz osnovna znanja iz novinarstva, poželjna je opća kultura veća od prosječne. Poželjna su znanja iz politologije, povijesti, prava, ekonomije, sociologije i socijalne psihologi-je, ∫lozo∫je i logike te raznih grana umjet-nosti i tehnike. Danas novinar mora ovladati i programom za kompjutorsku obradu teksta te osnovama elektroničkog prijenosa informacija.

20GODINAVUKOVARA

Fakultet političkih znanostiLepušićeva 6, 10000 Zagreb

Tel: 01 464 20 00, 01 464 21 01

Telefaks: 01 46 55 316

www.fpzg.hre-mail: [email protected]

info

Visoka novinarska školaSjedište: Vlaška 40, Zagreb

Uredi i predavaonice: Iblerov trg 10, Importanne Galleria, 1. kat LPtel: + 385 1 5555 080

fax: + 385 1 5555 718

P I š E : M AT E A VA L E š I Ć

Jedan od najtragičnijih dana hrvatske prošlosti smatra se 11. studenoga 1991. go-dine, dan pada grada heroja ∞ Vukovara. Proglašenje osamostaljenja Republike Hr-vatske prouzročilo je niz sprskih pobuna koje su prerasle u oružane pobune. Jedno od glavnih žarišta pobuna bio je baš Vu-kovar zbog svoga heterogenoga sastava stanovništva. Srpske su se snage obrušile na grad te ga danonoćno bombardirale i granatirale. Iz dana u dan grad je bio u sve težoj situaciji, broj poginulih civila je rastao, bilo je sve više uništene imovine, put za dolazak pomoći bio je onesposo-bljen, broj ranjenih i smještenih u gradsku bolnicu sve se više povećavao.

Nemilosrdne protivničke snage nisu štedjele ni bolnicu prpuno ozlijeđenih civila i vojnika. Držali su je u opsadi 90 dana te je skoro cijelu uništili. Spretno i, prije svega, plemenito vodstvo bol-nice organiziralo je atomsko sklonište u podrumu bolnice za više od 600 bolesnika. Nakon pada grada, srpski su vojinicu ušli u bolnicu i doveli preko 200

bolesnika i ranjenika u koncentracijski logor na Ovčari. Ondje su neljdski mučili i uijali Hrvate. Na Ovčari se nalazi najveća masovna grobnica koja je nađena nakon Drgoga svjetskoga rata sa više od 900 tijela.

Ove se godine obilježava dvadeseta obljetinica pada Vukovara. Kako bi odali počast gradu heroju i svim poginulim Hr-vatima u njemu, naša je škola organizirala odlazak u Vukovar te obilazak ratne bol-nice, muzeja na Ovčari i samoga groblja na kojemu su pokopani hrvatski branitelji i civili. Za obilaska bolnice, učenicima je bio prikazan ∫lm s isječcima iz potpuno razrušenog Vukovara za vrijeme veliko-srpske opsade tijekom 1991. godine kako bi bar na trenutak dočarali stvarnu sliku grada u Domovinskom ratu.

S ciljem da se nikada ne zaboravi, svake se godine održava polaganje vijeneca na Ovčari i odavanje počasti svim žrtvama rata koje će zauvijek ostati zapisane u povijesti Hrvatske.


I N M U LT I M E D I A S : G L A Z B A

Ma, što god bilo, punk kao glazba i kultura nikad neće umrijeti… Barem ne u našem gradu koliko nam se čini. Posljdenjih nekoliko dana proveli smo na ulici u potrazi za punkerima te ispitivajući ljude o toj vrsti glazbe i kulture. Sedamdeset posto ispitanika znalo je nabrojati barem dva punk benda, a velik dio ispitanika i sami slušaju taj žanr. Na ulici smo sreli nekolicinu punkera ili barem onih koji se tako oblače, ali za ovako malen grad čak ih je i dosta. Popričali smo s jednim ispitanikom, koji nam nije želio ot-kriti svoje ime. Pogledajte što smo doznali:Znaš li što je punk?Pa, punk ti je vrsta glazbe, nekakav pokret mladih buntovnih ljudi i šta ja znam…Slušaš li punk glazbu?Slušam tu i tamo, više preferiram rock i tak malo nešto mirnije, ali mogu poslušati i punk bendove iako ih više volim slušati uživo.Koje punk bendove?A vako…Nofx, Exploited, Pistolse, Six pack, Kud idijote i tako svašta nešto.Što misliš o punku u Novoj Gradiški?Ima li toga ovdje?Ma, znam stvarno dosta ljudi koji slušaju

punk i tako posjećuju neke festivale… Živi to još ovdje, ali je nekako više fejk. Ljudi se kao oblače ko neki punkeri, a ni ne znaju šta je to, koji je bit toga nego žele biti kul ili šta ja znam. Mnogi se foliraju da su neki punkeri, anarhisti ili tako nešto, a zapravo režu vene na cajke… Ali, priznajem ima i onih koji stvarno na neki način to žive, čitaju dosta o tome, slušaju takvu glazbu, imaju svoje bendove i tako to. Eto organizira se i taj In your face pa alternativci dođu na svoje iako sad grad nešto sere u vezi toga, ali ko njih j**e.Znaš li možda imaju li punkeri u našem gradu mjesto gdje će izaći?Joj, ma nema ti tu ništa, barem koliko ja znam…Eto imate taj In your face kad sviraju tako punk i metal bendovi, ali ovako se nema baš gdje izaći. Mali je ovo grad.Što misliš o punkerima?Skroz su to okej ljudi, ne znam zašto svi kad vide nekog ko se malo drukčije oblači da će ih natući ili tako nešto pa više se tuku oni ispred New Yorka i tih sranja. Ne znam da se ikad netko potukao na In your face-u pa da je morala policija dolazit.To su normalni ljudi koji žive na nekakav svoj način, drukčiji

su, žele nešto dokazati, jednostavni su, oni su protiv lažnog morala i tako…7.Misliš li da će preživjeti punk u Gradiški?Uvijek će biti punkera, alternativaca, drukčijih ljudi… Ne vole svi one Rozge, Bubamare, Cece, Šmece, Zakove i koja već sranja postoje. Punk će živjeti dok god ima onih koji to slušaju, a bar ih zasad ima. Koliko smo saznali od našeg ispitanika, a koliko i sami znamo o punku u Gradiški čini nam se da još uvijek ima onih koji slušaju tu vrstu glazbe i koji na neki način žive tim stilom života. Uvijek će biti onih koji će pun-kere gledati s gađenjem, koji će ih tući, koji će se smatrati boljim ljudima od njih samo zato što oni slušaju nešto drugo, ali nadamo se da će punkeri uvijek ostati svoji i zadržati svoje mišljenje, a ne dati nekome dru-gome da razmišlja umjesto njih ili im nešto nameće. U našem gradu ima dosta onih koji slušaju cajke ili popularnu glazbu, ali s ovom nekolicinom punkera u našem gradu mis-limo da će punk glazba i kultura preživjeti u našem gradu barem s In you face-om za kojeg se nadamo da se neće ukinuti.

TO DIEOR NOT TO DIE

P I š E : T O N I J A B I Č A N I Ć I E M I L VA L L A

Punk je vrsta rock glazbe i pokret koji se pojavio u drugoj polovici sedamdesetih godina 20.

stoljeća u Velikoj Britaniji i SAD-u predvođen bendovima kao što su The Ramones,

The Clash, Sex Pistols, The Damned, The Buzzcocks i dr. iako prijelazne oblike možemo

naći i ranije. U Hrvatskoj su također krajem 1970-ih godina u Rijeci djelovali Parafi i Termiti,

u Sloveniji Pankrti, te u Srbiji Pekinška patka i drugi.Osim Parafa i Termita popularni

hrvatski punk bendovi su: Kud Idijoti, Satan Panonski, OOUR Gola jaja, Grč, Motorno Ulje,

Antitodor, Kawasaki 3P, Deafness By Noise, Debeli precjednik, No Comment, Bakterije,

Frontalni udar, Overflow, Đubrivo, Pankreas, Hladno pivo i drugi.



Punk je pokret mladih nastao krajem 70-ih godina u Velikoj Britaniji i SAD-u predvođen bendovima kao što su The Ramones, The Clash, Sex Pistols, The Damned, The Buzzcocks i dr. iako prijelazne oblike možemo naći i ranije. U Hrvatskoj su također krajem 1970-ih godina u Rijeci djelovali Para∫ i Termiti, u Sloveniji Pankrti, te u Srbiji Pekinška patka i drugi. Osim Parafa i Termita popularni hrvatski punk bendovi su: Kud Idijoti, Satan Panonski, Problemi, OOUR, Gola jaja, Grč, i drugi. Da-nas, u 2011., mnogi se pitaju je li punk mrtav

ili nije. Dalo bi se o tome razmišljati, ali se čini da u našem gradu ima još nekolicina buntovnih duša. Svake se godine nekoliko puta održava In your face gdje se predstav-ljaju mlade nade hrvatskog punka i šire, a podsjećamo se i na neke stare bendove. Možemo se pohvaliti gostovanjem Gužve u 16-ercu, Kud idijota, Pankreasa, Super s karamelom, Six packa i drugih. Na održanim koncertima nije prisustvovala samo publika iz Nove Gradiške nego i iz Kutine, Požege, Slavonskog Broda, Zagreba i drugih gradova pa možemo zaključiti da još uvijek ima

ljudi koji su željni punka. Nažalost, velika je mogućnost da će ovakvi koncerti prestati održavati zbog problema s novcem, gra-dom, itd., ali ne ćemo gubiti nadu. Dok ima onih koji žele slušati dobru glazbu, uvijek će se naći način da se nekakav koncert i održi. Uvijek će biti onih koji će punkere gledati s gađenjem, koji će ih tući, koji će se smatrati boljim ljudima od njih samo zato što slušaju drugu vrstu glazbe ili se drukčije oblače, ali treba ostati svoj i ne dopustiti nikome da vam nameće svoje mišljenje.

Steampunk

Steampunk je podžanr znanstvene fantastike, a nastaje u drugoj polovici prošlog stoljeća. Radnja je vremenski smještena u viktorijansko doba, odnosno kada parni stroj ima veliko značenje jer para ne samo da pokreće lokomotive, već i svemirske letjelice, vremeplove, računala i druge strojeve. Sve to najprije nalazimo u književnim djelima, a kasnije je steampunk postao nekom vrstom kulture ili pokreta koji je, osim u književnosti, pronašao svoje mjesto i u likovnoj umjetnosti, glazbi i ∫lmu. Njegovi poklonici grade priče po uzoru na djela pisaca 19. stoljeća, koji su ujedno i začetnici znanstvene fantastike. Među te začetnike ubrajamo Herberta Georgea Wellsa (Rat svjetova, Nevidljivi

čovjek, Vremenski stroj), Julesa Vernea (Put u središte Zemlje, 20.000 milja pod morem, Put na Mjesec…) te Mary She-lley (Frankenstein). A neki već i njihova

djela smatraju steampunkom. Međutim, prvi pravi steampunk romani objavljuju

se tek u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća. U zadnjih par godina pronalazi svoj put i u stvarni svijet zahvaljujući fanaticima koji izrađuju modele predmeta iz svakodnevne upotrebe. Dakle, tu se radi o steampunk gitari, koja je ispunjena zupčanicima i mehanizmima koji je “pokreću” (slično unutrašnjosti starih mehaničkih satova), o steampunk tipkovnici, laptopu i USB stickovima. Također osim u knjigama, stripovima, nakitu, nevjerojatnim skulpturama i crtežima možemo uživati i u ∫lmovima koji dosta dobro dočaravaju steampunk svijet, kao npr. Hellboy, Sanjiva dolina, Zlatni kompas, Van Helsing, Vidocq, Sherlock Holmes, Vremeplov i drugi.

PUNK

IS ALIVE!P I š E : N . N .

P I š E : K A R O L I N A M I K I Ć


I N M U LT I M E D I A S : G L A Z B A

Karma rastura po Češkoj! - i dalje!

Svi znate za hrvatsku grupu Karma? Pretpostavljam da ne, pa ću vas nakratko upoznati. Oni dolaze iz Istre, i vrsta su pop-dance grupe. U Hrvatskoj nistu stekli neku pretjeranu slavu, ali su bili uobičajena po-java na estradi. Tu kreće priča! Svojim hitom “Malo pomalo” zarazili su Češku i Slovačku, kojima je zavladala prava ‘’karmamanija.’’ Svi albumi Karme postali su megapopularni

i prodavani su u rekordnim rokovima, a hit “Malo pomalo” postao je himna na Svjest-kom prvenstvu hokeja u Pragu 2004.!

Također su nastupali i na najvećem rumun-jskom internacionalnom festivalu “Golden stag” gdje su se našli kao jedini hrvatski izvođači, a singl “Every time you leave” koji su na festivalu izveli, ubrzo se popeo na top listima u: Slovačkoj, Švedskoj, Finskoj, Ru-munjskoj, Italiji i Danskoj, te čak i u Japanu! Za singl “Malo pomalo” dobili su i zlatnu tiražu u Sloveniji! 2005. godine, novi singl “Oči zelene” nastavlja uspješnu prijašnjost i njime započinju nove turneje po Njemačkoj

i Japanu. Njihove pjesme objavljivane su na 100 lokacije diljem svih kontinenata, a singl “Every time you leave” službeno se nalazio na top-dance listama u Americi i Japanu, a i u Kini su izazvali pravu ludnicu nastupajući u klubovima prepunim zainter-esirane publike. Moje pitanje je... kako su se probili na drugi kraj svijeta, dok su kod nas, u njihovoj vlastitoj republici ostali gotovo nezamjećeni?

Kako taj trio, uspjeva očarati ‘’veliku’’ Ameriku, dok nas male ne? Znači li to da mi ne uspjevamo prepoznati dobru glazbu, ili je upravo potpuno obrnuto? Recite mi!

Ramirez odlazi u povijest

OdjavnaNakon izlaska četvrtog albuma, Svijet je lijep, grupa Ramirez se odlučila na prestanak zajedničkog diskografskog rada. Prvi koncert oproštajne turneje održati će se u Zagrebu, u subotu 26. studenog u Tvornici Kulture. Zadnju postavu benda čine Aljoša Šerić, pjevač i tekstopisac, bubnjar Goran Leka, gitarist Saša Jungić te posljed-nji pridruženi član, basist Tomislav Šušak.Posljednji album, koji je mix starog i novog zvuka, najavljen je singlovima Ti i ja i ”Da li me voli.

Album je predstavljen u ožujku u zagrebačkom Saxu, a nakon ljetnih nastupa u Splitu, Ramirez nam priprema oproštajne koncerte kojima će nas podsjetiti na svoje najveće hitove. No, i dalje ćemo ih viđati na glazbenoj sceni. Naime, Aljoša je najavio povratak projektu Pavel, s kojim snima novi album, Saša svira u U2 Tribute bendu, a Tomislav, u sve popularnijem bendu,

Kinoklubu.Iako su na sceni od 2000. godine kada su nastupali i pobjeđivali na raznim demo festivalima, debitantski su album snimili tek 2004. godine, kada su se pred-stavili singlom Iste cipele koji je došao do prvih mjesta brojnih ljestvica u Hrvatskoj te postigao zapažen uspjeh kao i pjesma Otjeraj me.

Nakon toga su krenuli samostalno nastupati po Hrvatskoj. 2006. godine izašao im je drugi album Copy/Paste, najavljen singlom Ništa posebno. 2009. izašao je album Divovi i kamikaze, a iste je godine spot za pjesmu Fantastično, bezobrazno bio zabran-jen na svim nacionalnim postajama u Hr-vatskoj zbog prikazivanja nasilja, korištenja alkohola i opojnih sredstava. No, singlovi Učini nešto danas i Sedam su odlično prošli na top ljestvicama.

Ramirez je u jedanaest godina karijere puno dao. Uvijek su nas znali razveseliti, rastužiti, šokirati, rasplesati stoga mislimo da se oproštajni koncert u Tvornici, 26.11. u 21 sat, nikako ne smije propustiti jer u povijest odlaze velikani hrvatskog indie rocka. Ul-aznice su 40 kuna u pretprodaji, a 50 kuna na dan koncerta.

P I š E : T O N I A

P I š E : B A R B A R A S . 1 . d

David Guetta je oduševio publiku na splitskoj plaži Žnjan. Zabava je trajala oko 3 sata bez prestanka, a ljubitelji elektron-ske glazbe su uživali u njegovim novim hitovima koje misli izdati tek za Božić. Na koncertu je prisustvovalo oko 35.000 ljudi iz cijeloga svijeta. Nastupio je oko 1 sat iza ponoći. Publiku je digao na noge do rane zore kada je koncert i završio. Spektakl su popratili i dva robota koji su bacali svjetlosne zrake na publiku i jahte koje su se nalazile na uvali plaže Žnjan. Prava ludnica je nastupila kada je pustio pjesmu “ Little bad girl” i “When dem girlz at”. Svojim dolaskom na pozornicu rekao je I love you Split na koju je cijela publika doslovno poludjela. Osiguranje je bilo jako te se nikako nije moglo doći do slavnog DJ-a, a na plaži se nalazilo oko 1.000 čuvara i policajaca. Nakon koncer-ta koji je završio u pet ujutro Guetta je re-kao kako ga je publika u Splitu oduševila te da će u svoj novi album staviti isječke sa ovoga koncerta i grada Splita koji ga je očarao svojom ljepotom.

P I š E : I N E S R U Š K A N

Koncert Davida Guette u Splitu

I N M U LT I M E D I A S : I G R E

FIFA 12

FIFA se vratila! U punom smislu te riječi. Unaprijed, FIFA12 najbolja je i najzabavnija simulacija nogometa na planeti! Pa kreni-mo. FIFA12 bazirana je na FIFI11 svi modovi kao što su Be a pro u kojem opet možete biti golman ili igrač, tournament, kick o≠, career mode... No većina igre bazirana je na online komponenti u EA Sports Football Club, mreži namijenjenoj za sve igrače. Skupljate exp. bodove, punite levele te igrate s igračima istog levela. Mod Football club vam nudi ligu u kojoj se natječete, ništa novo. Dodatak online komponenti su nova dva moda Online Friendlies u kojem igrate prijateljske utakmice, Ultimate team u kojem ste menadžer kluba i pokušavate stvoriti što bolju momčad. Sad na sin-gleplayer komponentu. Mod be a pro ne donosi nikakve novosti osim što su kontrole poboljšane kada igrate kao golman. U tournament modu birate turnir, ligu,kup... Ovaj mod broji više od 15-ak ligi te isto toliko kupova. Stvarno impresivno. Prob-lema licenciranja klubova nema. No postoji

Već godinama PES i FIFA vode pravu virtualnu nogometnu bitku. FIFA je uvijek bila bolja na konzolama, PES na PC-u. U 2010. godini FIFA je otišla tako daleko i ne samo da je na kon-zolama ispred PES-a par svjetlosnih godina, već se i na osobnom računalu izjednačila s PES-om. Samo za vas recenzirao sam FIFU 12 i PES 2012 na PC-u. Pročitajte recenziju i saznajte je li FIFA uspjela postati no.1 nogometna simulacija uopće ili će PES još jednu sezonu “preživjeti“ na staroj slavi.

PES VS. FIFA!P I š E : D O M AG O J M A R K O V I Ć

jedna velika mana. Igrači na FIFI izgledaju neprepoznatljivo. Primjerice u hrvatskoj no-gometnoj reprezentaciji prepoznati možete jedino Modrića, Eduarda i Petrića. Isto tako u mnogim manjim europskim klubovima gotovo da nema prepoznatljivog igrača. Veliki minus kod jedne simulacije. Dalje, navijači su srednja žalost. Na prvi pogled izgledat će vam fenomelalno no s vremenom ćete primjetiti da su to još uvijek “navijači od kartona”. Toliko o gra∫ci. Osvrnuo bih se na komentatore. EA je ih je toliko unaprijedio da sada rjeđe ponavljaju iste rečenice, gotovo nikad. Gameplay je fantastičan. Lopta se slobodno kreće što je velik nedostatak PES-u. Znači nemate više onaj osjećaj da vam je lopta slijepljena s nogama. Upravo to otvara nove mogućnosti poteza i akrobacija s loptom. Umjetna inteli-gencija je sada pametnija. Otvaraju se jedni drugima, driblaju i postižu zgoditke i sve to na professional težini. Najveći novitet FIFE12 je Impact Engine. Temelji se na simuliraju prekršaja i sudara. U većini slučajeva kolizija dvaju igrača rezultira realnim posljedicama što doprinosi na atmosferi i realnosti. Ipak postoji par bugova, primjerice neki sudari završavaju krajnje nerealno, stoga vjerujem da je engine nedovršen. Još jedan novitet je taktičko branjenje. Temelji se na ∫nom i preciznom oduzimanju lopte. Znači nema više bezglavog ganjanja igrača po terenu. I zadnja stvar, driblinzi. Toliko su jednostavni da ćete ih sada izvoditi s lakoćom i bez problema. Zaključimo FIFA 12 najbolja simu-lacija nogometa. OCJENA: ●●●●●

PES 2012PES nije donio nikakve značajne pomake. Prvo izbornik je jednostavan i lijepo diza-jniran. U izborniku se krije jedan novitet, Football life. Zapravo nije riječ o novome modu, već opciji koja uključuje tri moda: Become a legend, Master League te novi Club Boss mod. Club Boss mod je menadžerski mod. Otključavate ga PES bodovima koje sakupljate. Iako nije izveden dobro kao FIFIN Ultimate team. Iz razloga što UT nosi više mogućnosti. Dalje, mogu reći da se Become a legend mod opasno približio be a pro modu. Djeluje zanimljivije. Master League je najbolji career mode. Nema pomaka od prethodne godine ali nikada ne dosadi. Gra∫ka na pesu je sjajna. Puno bolja nego ona u FIFE. Igrači su pre-poznatljivi i pomalo osjenčani. Dalje, teren. Stadioni i navijači izgledaju nekako uvjer-ljivije nego oni na FIFI. Također kada igrate s Hrvatskom nogometnom reprezentacijom možete sa tribina čuti prepoznatljivo navi-

janje “mi Hrvati”. U PES-u ima još nešto što u FIFI nema. Sudačka nadoknada je točno određena. Gameplay PES-a je nešto sporiji nego onaj u FIFE i to je ujedno glavna mana PES-a. Kada igrate čini vam se da je lopta nekako “slijepljena” s igračem te živcira. Usprkos tome dodavanja, nabacivanja i driblinzi su savršeni. Doslovno. Još jedna novina je kontroliranje suigrača usporedno sa svojim igračem. Zvuči jednostavno, ali u praksi dok se ne priviknete zna zadavati probleme. Problem kojeg se nisam sjetio ranije napisati u PES-u su licence. Problem koji je oduvijek mučio KONAMI. No kad podvučemo crtu i vidimo koliko EA ulaže u FIFU, a koliko KONAMI u PES dolazimo do zaključka da ovo ne treba predbacivati. Još jedna stvar vezana uz gameplay. Golmani su katastrofa. Ponekad brane nemoguće a primaju jednostavne golove. Također imam primjedbu na komentatore. Često se pon-avljaju te glavni ima stvarno iritantan glas. Glazba je solidna. Multiplayer komponenta je solidna. Iako nekad konekcije pucaju odi-gravanje utakmica je zabavno sve dok igrate s protivnicima svog nivoa. I to je uglavnom to. Kao što vidite nam baš puno promjena. U PESU su još i standardna Liga prvaka te Južnoamerička liga prvaka, Copa Libertado-res i League/cup mod. OCJENA: ●●●●●

I što sada zaključiti? Ranije sam napisao da je FIFA najbolja i najzabavnija nogometna simulacija ikad, no sad mi je mišljenje debelo poljuljano. Pa ćemo ovako: ako vam je do tehnikalija, vizualnih efekata, modova i gra∫ke odigrajte PES. A ako vam je više do samog gameplaya i zabave odigrajte FIFU. Možda će vam ova izjava biti poznata, no u potpunosti je točna. Svaka igra je “žanr” za sebe. PES nije ništa lošiji od FIFE, štoviše za jednog starog pesovca poput mene PES je ipak nešto posebno. Tako da ću obje igre ocijeniti s ocjenom 5.



I N M U LT I M E D I A S : F I L M OV I

Tri metra iznad neba

Ovaj ∫lm, koji je očarao i rasplakao većinu djevojaka koje su ga pogledale, nedavno je bio i na mojoj listi ∫lmova koje moram pogledati. I tako sam ja jednu večer odlučila u miru prepustiti se ∫lmu o vječnoj ljubavi dvoje mladih ljudi bez happy end-a. Kao što se mogli i pretpostaviti, nisam ni ja mogla ostati ravnodušna. Španjolski ∫lm u čijim su glavnim ulogama prezgodni Mario Casas i Maria Valverde, osvojio je srca milijuna ljudi diljem svijeta. Pošto se o ovom ∫lmu jako malo zna i moguće ga je pogledati samo na YouTube-u, jako je teško naći informacije o njemu. Tako sam jedino uspjela saznati da je sniman po istoimenom romanu autora

Federica Moccia i da ima drugi dio koji se trenutno snima, pod nazivom Želim te. Tri metra iznad neba je ∫lm o svakod-nevnom životu, istovremeno romantična komedija i realistična drama, vrlo uzbudljiva priča o životu mladih, njihovih roditelja i njihovom međusobnom odnosu u ugrom-nom gradu u kojem često ništa nije onako kako treba biti. Eto, savjetujem vam da pogledate ovaj ∫lm, ukoliko ga već niste pogledali, jer ne ćete požaliti. Mislim da nema smisla da vam pišem sažetak, ono najbolje od tog ∫lma otkrit ćete ukoliko ga sami pogledate. Mislim da će moj najdraži citat biti sasvim dovoljan. “I tada, u tom trenutku, shvatiš da se sve događa jednom u životu. Koliko god pokušavao, nikada ne ćeš imati isti osjećaj. Osjećaj kao da si tri metra iznad neba.”

Gdje su oni crtići uz koje smo odrasli? Tom koji neprestano lovi Jerrya, Lolek i Bolek (današnji Jim i Jam), cijela družba Looney Tunes, la Linea, The Simpsons, Mickey Mouse, Winnie the Pooh, nezabo-ravni Bambi, Zekoslav Mrkva, Pepeljuga, Trnoružica i brojni drugi koji su nas doslov-no odgojili i uz koje je svijet izgledao tako drugačije i bolje i neki su sigurno jedni od boljih modernih ostvarenja u animiranom svijetu. Svakim novim gledanjem otkrijemo neki novi ingeniozni detalj, jer je svaka sekunda studiozno zamišljena i s ljubavlju realizirana.

Ne smijem zaboraviti hrvatske kvalitetne crtiće bez imalo nasilja kao što su Bal-tazar, Cipelići, Graškograd, Pčelica Maja, Štrumfovi i, meni najdraži od svih, Leteći Medvjedići. A danas? Danas klinci gledaju crtiće u kojem se likovi međusobno ubijaju, šire mržnju, ljutnju i bijes. OK, ja znam da mi živimo u modernom svijetu gdje se sve odvija strelovitom brzinom itd., ali da li baš sve mora ići toliko napredno i toliko brzo? Klinci prebrzo odrastaju i rano upadaju u probleme. Priznajem danas ima čak i puno kvalitetnijih sinkroniziranih crtića, ali velika većina nalazi uzor u nekakvom tamo Ben10 koji ima svemogući supermoćni sat i lomi sve aždaje po redu ili pak nenadmašive Winxice sa superkul stvarčicama, šminkom i svojim dečkićima pobjeđuju zle sile svijeta.

Zao je onaj koji je to uopće stavio na TV uz to da se broj crtića na TV-u dramatično smanjio pa klinci i nemaju izbora. Sve pohvale današnjim crtićima koji ne šire želju za nasiljem kao što je Spužva Bob koji pak može peći roštilj pod vodom, a vole ga i mladi i malo stariji. Temelj vrijednost naše uspomene na djetinjstvo je upravo sadržan u fascinantnom, zamišljenom ali nestvar-nom svijetu koji je u svakom slučaju okolinu činio boljom.

Djetinjsvo je dragocjeno i ima puno utjecaja na daljnji život, zato se trebao truditi da bude ispunjeno veseljem, ljubavlju i naučiti djecu da se tako ponašaju prema ostalim. Uz sve agresivne crtiće (čast iznimkama) zapitajmo se kakve će uspomene ta djeca imati i u što će odrasti?

P I š E : A N A P O L E T O

Crtići, crtići

Nikad kao prijeP I š E : M A R I J A R A D M A N


I N M U LT I M E D I A S : F I L M OV I

KOMEDIJEU početku je, na prvi pogled, za nas bio velik izbor ∫lmova što se komedija tiče. Zatim smo shvatili da velika većina njih u sebi nemaju ni k od komedije. Prije bi to bile nekakve drame i ljubavna prepucavanja do besvijesti bez trunke humora. Potkrala bi se tu i tamo neka smiješna scena koja na kraju ∫lma jedina i bude zapamćena. Užas! To je jedino što možemo reći. A onda smo naišli na hvaljeni ∫lm redatelja Jakea Kasdana, Zločesta učiteljica (Bad Teacher), s glavnom glumicom Cameron Diaz. Inače iritantnoj Cameron, za koju stvarno ne znamo što radi u ∫lmskoj industriji, odlično je legla ova uloga. Ovo je komedija o razuzdanoj učiteljici Elizabeth Hasley koja je nepri - stojna, cinična, pije, drogira se te ne može dočekati dan kada će se bogato udati i napustiti posao. Kada je, na nagovor vlastite majke napusti zaručnik, Elizabeth skuje plan kako osvojiti bogatog, privlačnog nasljedni-ka Scotta Delacortea koji radi kao profesor na zamjeni. Scotta glumi Justin Bieb... ovaj, Timberlake. Stvarno ne znamo kako je on došao u ovaj ∫lm, a uostalom, uloga mu je glupa i nedorečena. Vratimo se na ∫lm… Elizabeth će na tome putu morati eliminirati kolegicu Amy (Lucy Punch) te se oduprijeti zavođenju profesora tjelesnog, Russella Gettisa (Jason Segel). Uz hrpu zanimljivih scena, vjerujemo da ćete se nasmijati do suza. Ostali ∫lmovi iz ovoga žanra koji bi vas mogli zanimati: Veza bez obveza, Čuvar životinja, U tuđoj koži, Johnny English ponovno jaše, Ta luda ljubav.

DRAMEE, sad, nije baš da smo tukli po dramama kao ludi, ali nam je za oko zapeo ∫lm zan-

imljivoga naslova, Drvo života (The Tree of Life). Znamo da će ljubitelji ovoga žanra doći na svoje. Novi je to ∫lm Terrenca Malicka, koji je na festivalu u Cannesu osvojio zlatnu palmu. Glavne uloge imaju nekakav Brad i nekakav Pitt, njegov ∫lmski kolega Sean Penn i Jessica Chastain. Film govori o smislu života. Brad glumi oca koji je ljut na sebe jer nije uspio u životu i zbog toga svoga sina želi oblikovati prema vlastitom idealu. Sin se divi svome ocu, ali ga istodobno i odbija. Bitka između oca i sina je simbol okrut-nosti i ljepote prirode. U dvadeset minuta, redatelj nam prikazuje nastanak svemira, strašne i fenomenalne bitke među silama prirode. Sin izrasta u uspješnog, u vlastitoj unutrašnjosti sukobljenog muškarca koji ne može podnijeti gubitak mlađega brata. Film je pobrao brojne pozitivne kritike, kako na glumu, tako i na sadržaj. Ovo je zaista iznimno umjetničko djelo koje doduše ne obiluje velikim dijalozima, već gledatelja u sadržaj uvodi opuštajućom, meditativnom glazbom i predivnim vizual-nim efektima kao i duhovnim temama. Film nam postavlja jedno veliko pitanje, odnosno koje je pravo značenje života.Ostali ∫lmovi iz ovoga žanra koji bi vas mogli zanimati: Jane Eyre, Ljubav i druge nemoguće potrage, Kotlovina.

HORRORI/TRILLERIPod ovim žanrom uvijek bude hrpetina ∫lmova koji se na kraju svedu na mučenje, kasapljenje ljudi i tko zna koliko hektolitara prolivene krvi što uopće nije strašno, već odvratno. Što reći osim ∞ totalni trash! Nego, pronašli smo jedan zanimljivi ∫lm (koji je već viđen u sličnim varijacijama) za koji smo sigurni da bi vas mogao zanimati.

Ime toga ∫lma je Pozivatelj (The Caller) redatelja Matthewa Parkhilla. Glavnu rolu igra nekakva ženskica s lijepom kosom po imenu Rachelle Refevre. Njezin lik je Mary Kee koja se upravo rastala od svoga nasilnoga muža. Uzela si je nekakav stančić (rupčagu) za prvu ruku. Jednog je dana primila misteriozni poziv tajanstvene žene, i priča počinje! Film je jeziv i tajanstven sa svršetkom koji je unatoč svemu mogao biti jasnije napravljen. Tijekom cijeloga ∫lma taj telefon toliko puta zazvoni da taj zvuk pomalo počne udarati u psihu. Svakim pozivom više, strah će biti veći. Naravno, ako ∫lm gledate sami. I u mraku!Ostali ∫lmovi iz ovoga žanra koji bi vas mogli zanimati: Vrisak 4, Ne boj se mraka, Put bez povratka 5, Otmica, Zaraza.

SF/AKCIJADanas se za svaki prčak od ∫lma kaže da je fantastika. Ali, to nije istina. Upravo to dokazuje ∫lm Izvorni kod (Source Code), redatelja Duncana Jonesa. Kapetan Colter Stevens (Jake Gyllenhaal), budi se u tijelu nepoznatog čovjeka i otkriva da je dio misije pronalaženja bombaša iz Chicaga. Shvaća da je dio vladinog eksperimenta naziva “Izvorni kod”. To je program koji mu omogućuje prelazak u identitet drugog čovjeka u zadnjih osam minuta njegova života. Dok drugi bombaški napad pri-jeti milijunima života, Colter će iznova proživljavati incident kako bi prikupio što više tragova i informacija, sve dok ne otkrije tko stoji iza napada. Što reći, osim ∞ vrlo zanimljiv ∫lm. Svakako pogledati.Ostali ∫lmovi iz ovoga žanra koji bi vas mogli zanimati: Vožnja, Conan Barbarin, Colombiana.

P I š U : T O N I J A I E M I L

FilmoviFilmovi, filmovi i samo filmovi upravo je ono što donosimo u ovim redovima novoga broja Zvona. Mislim, svi znamo da sefilmovi snimaju kao ludi, nastaju brzinom munje, a samo neki od njih mogu na nas ostaviti dobar dojam. Pogledali smo nekoliko novih filmova (nije baš da smo oduševljeni) i želimo vam preporučiti neke koji definitivno nisu za baciti. Pa, počnimo…


p r i č a u n a s tavc i m a

Šetao sam ulicom. Hladan mi je vjetar šibao lice. Nigdje nikoga. Bilo je vrlo tiho u ovo gluho doba noći. Magla se lijeno vukla tlom praveći atmosferu još jezivijom. Nisam znao kamo idem. Mogu reći da me je bilo strah. Promrzao sam. Od hladnoće ili straha, nisam siguran. Hodao sam samo ravno. Čuo sam nekakav zvuk iza sebe. Okrenuo sam se. Ništa. Nije bilo nikoga. Nastavio sam hodati. Noge su mi utrnule od hladnoće i dugog hodanja. Najednom začujem korake. Ovaj se put nisam okrenuo, samo sam ubrzao tempo. ‘Netko me slijedi’, pomislio sam. Bio sam u pravu. U odrazu mobitela jasno se vidjelo. Slijedio me je neki čovjek. Bio je desetak metara iza mene. On također ubrza. Nisam znao kamo da idem. Uložio sam zadnji atom snage i počeo trčati. Kriv-udao sam ulicama, bježao pred nepoznatim čovjekom. Slijedio me je i dalje. Bio sam prestravljen. Skrenuo sam lijevo i našao se kod škole. Gimnazija je izgledala strašno po noći. Ulična rasvjeta nije radila. Ne znam

zašto, ali tjeran strahom i nepoznatim čovjekom potrčao sam u zgradu gimna-zije. Vrata su bila otključana. No, nije li to malo čudno? Utrčao sam unutra. Nadam se da me čovjek nije vidio. ‘Bolje spriječiti nego liječiti’, pomislio sam. Brzinom munje završio sam na katu škole. Nisam znao kamo dalje. Učionice su zaključane! Čuo sam tresak! Zatvaranje vrata! ‘Čovjek me je pronašao, ušao je u školu! I sada traži mene!’ pomislim. Uplašen, preskočio sam uže i popeo se gore.

Pošao sam prema starom tavanu. Probam otvoriti vrata. Zaključano! Nisam mogao nikamo. Okrenuo sam se i u istom tre-nutku potrčao prema dolje i sakrio se u biljke. Bio sam previše uspuhan i nisam se mogao smiriti. Zadržao sam dah. Začuo korake. Protrnuo sam. Koraci su odjekivali duž velikog hodnika, bili su sve glasniji. Zažmirio sam. Koraci su mi bili nevjerojatno blizu. Tišina. ‘Što se događa?’ pitao sam se.

Skučen u raslinju, lagano otvorim oči. Ispred mene je stajao neki čovjek. Bio je mrak, nisam mu razaznavao lice. Čovjek je stajao i osluškivao. Zadržao sam dah. Bio je metar od mene. Čovjek se počeo penjati prema tavanu. Zaustavio se pred vratima i počeo u tajnosti prisluškivati. Namjeravao je ući. Nisam mogao više biti u istom, zgrčenom položaju. Pomaknuo sam se. Moja je cipela stala na suhi list. Čulo se šuštanje, pucket-anje. Čovjek se okrenuo. “Tko je tamo?!” usklikne. Protrnem. ‘Otkrit će me’, pomislio sam. Počeo se spuštati niz stepenice. Nisam znao što da radim. “Tko je tamo. Pokaži se!” Čovjek me je vidio. Krenuo je rukom razgr-nuti lišće, kad začusmo vrisak. Prodoran, ženski vrisak. Dopirao je s tavana. Čovjek se okrene i počne trčati prema njihovim vratima. Otključao je i otvorio ih. Vidio sam u unutrašnjost. Drugi je čovjek bio unutra. Odjednom začujem pucanj. Pa onda još jedan. Vrisnem!Nastavlja se…

Tajna školskog tavanaP I š E : E M I L VA L L A

1. nastavak


I N M U LT I M E D I A S : K N J IŽ E V N O S T

“Volite li čitati? Ako je vaš odgovor da, što većinom čitate?”, ta i mnoga druga pitanja pitale smo učenike prvih razreda. Većina učenika je odgovorila da voli čitati, ali to su uglavnom bile cure. Dečki su nam odgovorili da čitaju jedino lektiru, nekada sportske novine. Od dečki nismo ništa više ni očekivali. Cure uglavnom čitaju tzv. chick∞lit i kriminalističke romane. No, žalosno je to da je ta većina učenika koja nam je odgovorila da voli čitati također i rekla kako u posljednje vrijeme ne čita mnogo zbog novih školskih obaveza. Šteta je što neki umjesto da čitaju radije provode vrijeme na fejsu i što mnogi misle da je čitanje jako dosadno. Čitanje nije uopće dosadno i vjerujem da za sva-koga postoji knjiga koja bi mu se svidjela. Ne samo da iz knjiga možemo i puno toga naučiti već se možemo poistovjetiti sa likovima, sa radnjom i sl. Neke učenike pitali smo jesu li bar pročitali Harryja

Pottera, a oni su nam odgovorili da nisu jer zašto bi čitali kad postoje ∫lmovi. Knjige su uvijek, ali baš uvijek bolje od ∫mova iz nekoliko razloga. Prvi razlog je to što u ∫lmovima izostave pola onoga što je u knjigama. U knjigama su neke scene puno bolje opisane nego u ∫lmu. Drugi razlog je to što kad čitate knjigu, vi zamišljate sve to u svojoj glavi, vi zamišljate likove onakve kakvima bi htjeli da budu. I treći razlog je to što iako neka književna djela budu stvarno uspješno adaptirana u ∫lmove oni neće biti bolji od knjiga zbog gore navedenih razloga.Zato pročitajte knjigu po kojoj je naprav-ljen vaš omiljeni ∫lm i vidjet ćete i sami razliku. Čitanje nije dosadno. Kad uđete u taj čudesni svijet knjiga i otkrijete sve njegove čari, kad počnete čitati i zabo-ravite na sve vaše probleme, potpuno se isključite iz stvarnoga svijeta, shvatit ćete o čemu govorimo.

Mjesec hrvatske knjige tradicionalno se svake godine održava od 15. listopada do 15. studenog. Održava se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske. To je manifestacija koja se diljem Hrvat-ske obilježava u gradskim knjižnicama, različitim radionicama i predstavljanjima. Tako se ponajviše promiče čitanje knjiga, a i knjige. Ovogodišnji mjesec hrvatske knjige posvećen je pjesništvu pa nosi naziv “Čitajmo pjesnike”. Neke knjižnice tijekom ovih mjesec dana ne naplaćuju zakasnine knjiga, to je jedini mjesec u godini kada to rade. U našoj gradskoj knjižnici održavat će se: pjesnička radionica: Petostih ili kako napisati činkvinu pod vodstvom Vjekoslave Bagarić, predstavljane romana Kafkina tajna Mire Gavrana, osnivanje kluba čitanja, čiji su osnivači: Ljiljana Ptačnik, Vesna Oršulić i Biljana Dakić te pjesničke susrete s novogradiškim pjesnikinjama kao što su Veronika Devčić, Vesna Dumičić, Evica Kraljić. Tijekom tih mjesec dana cilj je okupiti ljude na druženje i čitanje knjiga. To bih trebalo potaknuti i mlade da barem u tih mjesec dana pročitaju neku knjigu, biti će im korisno, jer mnogi misle da su knjige bezvezne. U mjesecu hrvatske knjige čitaju se hrvatski književnici i pjesnici.

P I š U : T O N I J A I E M I L

P I š E : K ATA R I N A

Predstavljamo vam knjigu koja bi vas mogla oduševiti. Riječ je o knjizi spisatelja Raya Kluuna, Došla žena doktoru. Pa da vidimo o čemu se ovdje radi… Stijn i Carmen. Muškarac koji voli živjeti. Žena koja ne želi umrijeti.

Bili su mladi, lijepi i bogati. U naponu života, na vrhu svijeta, u raju. A onda im se dogodi najstrašnija noćna mora. Rak. Odjednom

iz raja dospiju u pakao. To je otprilike ono o čemu Kluun piše u svom prvom romanu Došla žena doktoru. Kluun je napisao bolno iskrenu, dirljivu i potresnu obiteljsku dramu bjesomučnog tempa. On govori o životu i smrti, o ljubavi i boli, o moći i nemoći otvoreno i sirovo.

Humor koji pršti sa svake stranice i snažan stil koji, kao i dijagnoza, djeluje poput udara groma pamte se još dugo nakon čitanja.

Došla žena doktoru, roman s autobiograf-skim elementima, urbana je amsterdamska priča o ranjivosti modernog čovjeka premda su mu na raspolaganju i novac i suvremena tehnologija. Knjiga je i dobar podsjetnik na najuzbudljivije Ajaxove tekme, igrače i do-bru mjuzu. A ako ne znate koja su najbolja mjesta za ludi noćni provod u Amsterdamu, Kluun zna. Ako do sada niste čitali ovu knjigu, vjerujemo da će se ona naći u vašim rukama.

Kultura čitanja mladih

Ray Kluun

Došla žena doktoru

Mjesec hrvatske

knjige


I N M U LT I M E D I A S : S P O R T

Kojim se sportom bavite?Nives Živković i Filipa Miloš: Bavimo se twirlingom i mažoret plesom.Maja Milinović: Bavim se rukometom, pozicija desno krilo.Mihaela Šugić: Odbojkom, boja u različitom dresu koja grije klupu… iliti libero.Mia Pojatina: Odbojkom, penalđija (bloker).Koliko dugo se bavite tim sportom?N: Osam godina.F: Pet godina.M.M.: Šest godina.M.Š. i M.P.: Sad će biti dvije i pol godine. Zašto ste odabrali baš taj sport? N: Vidjela sam na televiziji kad sam bila manja i to me je privuklo.F: Ljubav prema plesu.M.M.: Zbog brata, on se već dugo bavi rukometom.M.Š.: De∫nitivno zbog visine! Smiješno je, smijem se… Ne, ovaj, jer volim sport.M:P.: Jer nismo imali što drugo i zanimao me.

Tko vam je trener/ica?N i F: Maja Lukić (24).M.M: Trenerica nam je Ljiljana Zdunić.M.Š. i M.P.: Damir Ruškan.U kojem klubu trenirate?N i F: Mažoretkinje grada Nove Gradiške.M.M: Treniram u ŽRK Slavonka, Nova Gradiška.M.Š. i M.P.: ŽOK Nova Gradiška.Koliko vas je u klubu i tko još iz gimnazije trenira s vama?N i F: U klubu ima 45 djevojaka. Barbara Ptačnik i Žana Lang.M.M: Trenira dosta mladih, mlađa ekipa igra prvu ligu. Ima nas oko trideset. Dora Malnar i Barbara Sokić. M.Š. i M.P.: U starijoj grupi oko trideset, a u mlađoj ne znam. Iz gime još treniraju Martina Matošević, Klara Vukšić, Antonija Čelinković, Dora Zečević, Marija Katarina i Marinka Rukavina.

Koliko godina ima najmlađi, a koliko najstariji član?F i N: Najstarija ima šesnaest godina, a najmlađa četiri godine.M.M.: Imamo igračica od deset pa do trideset i pet godina.M.Š. i M.P.: Najmlađa sura ima negdje oko deset godina, a najstarija dvadeset i tri.Na koliko ste natjecanja otprilike bili?N: Ja sam bila na… hmmm… petnaest.F: A ja na deset.M.M: Svake godine igramo treću ligu istok.M.Š. i M.P.: Poslije prvog smo prestali brojat.Najbolja postignuća?F i N: Prva mjesta na državnom i drugo na europskom u kategoriji duo.M.M.: Treće smo na ljestvici ukupnog poretka treće lige istok. M.Š. i M.P.: Ova sezona.Gdje ste sve putovali?F i N: Češka, London, Švicarska, Slovenija i još po Hrvatskim gradovima.M.M.: Putujemo po cijeloj Istočnoj Hrvatskoj.M.Š. i M.P.: Osijek, Bilje, Požega, Slavonski Brod i tako dalje.Koliko puta tjedno imate treninge?F i N: Redovni treninzi su dva puta tjedno, a kada su natjecanja i ljetom svaki dan.M.M.: Treninge imamo četiri puta tjedno, a traju sat i pol.M.Š. i M.P: Pet dana u tjednu i utakmica vikendom.Je li vam naporno ići u gimnaziju i redovito na treninge? N: Ponekad je teško uskladiti školu i treninge. F: Ako pravilno rasporedimo vrijeme sve se stigne.M.M.: Dok nisam uspostavila nekakav ritam bilo je teško, ali sad je o.k.M.Š.: De∫nitivno, da.M:P.: Ne nešto posebno.Namjeravate li se u budućnosti ozbiljnije baviti ovim sportom?N: Ne, jer to nije dovoljno razvijen sport od kojeg bi se moglo živjeti.F: Možda!M.M.: Haha, ne.M.Š.: De∫nitivno, ali ne profesionalno.M:P.: Profesionalno ne, a kreativno do kraja života.Želite li preporučiti mladima da se bave ovim sportom?N i F: Da!N: To je lijep način provođenja slobodnog vremena, druženja…F: Dobra zabava, a i upoznate nove prijatelje na natjecanjima.M.M.: Preporučam svima koji vole grubost. Jer je ovo vrlo grub sport.M.Š.: Da. Mens sana in corpore sano.

Sportaši Gimnazije Nova Gradiška

Napravili smo intervju sa mladim sportašicama koje pohađaju našu gimnaziju. Bave se različitim sportovima i među najboljima su. Sve uživaju u njima i vrlo su zanimljive. Naše najveće zvijezde su Nives Živković i Filipa Miloš koje su na državnom natjecanju u twirlingu osvojile prvo mjesto, a zatim na europskom natjecanju drugo.

P I š E : PAU L A B E N I Ć



Možeš li nam opisati kako ste došli do ∫nala?Per aspera ad astra (preko trnja do zvijezda).Koja vam je bila najteža utakmica?Sve su utakmice bile podjednako teške te nam nije lako neku posebno izdvojiti. Ipak, budući na velik psihički pritisak u ∫nalu, zbog imperativa pobjede koji nam je nam-etala naša uprava (razrednica i žene), mogli bi smo tu utakmicu izdvojiti kao najtežu.Tko je sve nastupio iz tvoga razreda u ∫nalu protiv 4.b?U ∫nalu su nastupili: Ante Vidović, Marko Miletić, David Margeta, Matko Kušenić,Marko Sertić te naš, uvijek pouzda-ni vratar, Filip Penić. Bio je tu još i naš jocker s klupe∞Domagoj Matijević Mata, koji je spremno čekao da uskoči u igru u slučaju da se netko umori ili, ne daj bože, dođe do nekakve teže ozljede. Nikako ne smijemo

zaboraviti ni Filipa Janoševića, osobu koja je odigrala vjerojatno ključnu ulogu u osvaja-nju ovog prvenstva. Filip je sa klupe pomno motrio svakog suparnika i uočavao naše propuste u igri te nas momentalno na iste i upozoravao. U ključnim trenutcima zadržao je hladnu glavu te je svojim savjetima dao ekipi još jednu dozu samopouzdanja baš kada je to bilo najpotrebnije. Hvala Filipe!Bavi li se itko nogometom iz tvoga razreda?U razredu se aktivno nogometom bavi samo Ante. Moramo još dodati da vam je to jedan nadasve zgodan, ∫n i šarmantan dečko čijem šarmu rijetke mogu odoljeti. Kao i u privatnom životu i sa loptom je vrlo nježan, pravi tehničar. O njegovom nogometnom umijeću dovoljno govori da je od naših 18 pogodaka dao svih 20. Cure navalite!

Kako ste završili prošle godine?Zbog brojnih nedaća koje su nas pratile u tom periodu, prošle godine samo izgubili odmah u prvom kolu. Ukratko, u to vrijeme ekipa je bila emocinalo nestabilna (neki su se nesretno zaljubili, neki su počeli prekom-jerno piti, drugi su počeli eksperimentirati s drogama itd.) te pod tim okolnostima nije mogla ostvariti povoljan rezultat.Jeste li očekivali 1.mjesto?Naravno!

Nadamo se još uzbudljivijim utakmicama sljedeće godine te da ćemo među novim fazanima pronaći još dobrih igrača. Zahvaljujemo se 4.d na detaljim odgo-vorima te se nadamo da će proći na državnoj maturi isto kao i u ∫nalu.

(U zdravom tijelu zdravi duh.)M:P.: Da. Ipak uz lijepo tijelo, dobar je način za izliječiti lustracije… haha, zezam se.Jeste li kompetitivni?N: Naravno. Stalo nam je zbog uloženog truda i sati treniranja.F: Da, jesmo!M.M.: Ja sam nešto između.M.Š.: Hahaha. Pa recimo, dok ne dobijemo sudsku zabranu pristupa, ide!M:P.: Da. Na utakmici mi dođe da se našikam i pravim haos!Bilo mi je drago razgovarati s vama, hvala vam i želim vam sve najbolje u idućoj sportskoj godini!N: Hvala tebi.F: Nema na čemu i drugi put. Hvala.M.M.: Aj ća!M.Š.: De idem jest kući.M:P.: Ma ništa. Idem pit pusti me na miru! Nemoj to napisat ipak sam sportaš!

P I š U : D O R A I T O N I J A

Nogomet

Finale prvenstva škole

Prošlo je još jedno tradicionalno natjecanje u nogometu. Natejcali su sve svi razredi naše Gimnazije. Prvenstvo je bez većih

teškoća osvojio 4.d razred glatkom pobjedom od 4:2 nad 4.b razredom. Dok je treće mjesto pripalo 2.c razredu koji su slavili

protiv 1.c razreda. 1.c razred je ujedno i najveće iznenađenje jer su u svojoj prvoj godini došli do finala. Možemo samo

zamišljati što će napraviti sljedeće godine, ali ipak vratimo se mi na 4.d razred jer je ipak ovaj članak posvećen njima.

Porazgovarali smo sa Markom Sertićem jednim od igrača 4.d razreda koji je uz pomoć svojih suigrača odgovorio na pitanja.

Evo što smo saznali:



Ove se godine kao i svake druge, održalo već tradicionalno natjecanje u nogometu. Sve su se utakmice održale izvan nastavnog programa tako da profesori nisu imali nikakvih problema sa kašnjenjem učenika.

Razredi su bili ravnopravno podjeljeni u skupine, prvi s drugim rezredima te treći s četvrtima. Među fazanima najuspješniji je bio 1.c razred koji se plasirao u polu∫nale, isto to je prošle godine uspjelo današnjem 2.c razredu. 2.c razred se i ove godine uspio plasirati u polu∫nale, ali ipak nešto kasnije o tome.

Prošlogodišnji prvaci, 4.a, bez poteškoća je prošao prvo kolo natjecanja u kojem su “ zderali” 3.c razred rezultatom 8:0. Ali su u drugom kolu, također glatko izgubili od 4.b rezreda. Od trećih razreda, u drugo kolo je prošao samo 3.b razred. U drugom kolu sastali su se: 2.c i 1.b, 1.c i 2.b, 4.c i 3.a te 4.a i 4.b. U polu∫nale su se bez većih poteškoća plasirali 2.c, 1.c, 4.b i 4.d. Po teškom i skliskom terenu 13.10. , održalo se polu∫nale. Prvi su na scenu stupili 1.c razred i 4. b razred. Na žalost prvaša pobjedio je 4.b razred i to s vrlo velikom gol razlikom.

Nakon njih, utakmicu su odigrali 2.c i 4.d. 2.c razred je odlično otvorio utakmicu pogotkom M. Marića, ali na kraju je ipak iskustvo presudilo te se 4.d razred plasirao u ∫nale rezultatom 4 : 2. Finale će se odi-grati najvjerovatnije 21.10, ako nas vrijeme posluži. U ∫nalu će se sastati 4.b i 4.d raz-red. Ne sumnjamo u kvalitetu te utakmice. Međutim moramo se vratiti izvanrednom 2.c razredu i njihovom igraču Andreju Petričeviću nama poznatijim pod nazivom Petričko, koji se ozlijedio u drugom krugu natjecanja u sudaru sa golmanom te je slo-mio lijevu ruku. No unatoč tome, nastupio je u polu∫nalnom okršaju bez straha sa gipsom na ruci. Uz nogomet ove će se go-dine još održati i prevnstvo u badmintonu. Stolnom tenisu i odbojci. O svemu ćemo vas naknadno izvijestiti. Ne sumnjamo da će vas se mnogo odazvati na ta natjecanja, bilo to sudjelovajući ili navijajući.

Veliki sportski događaj koji će se dogoditi u srijedu 5. listopada, kada u Novu Gradišku dolazi velika i slavom ovjenčana ekipa višestrukog državnog prvaka ∞ Odbojkaški klub Rijeka. Trener novogradiških odbojkašica prof. Damir Runjaš, koji je sa svojom ekipom nedavno na turniru u Bilju deklasirao oba svoja suparnika s maksimalnih 3:0 (Bilje i ŽOK Osijek) i plasirao se u završnicu Hrvatskog kupa. Ždrijeb je htio da se novogradiške odbojkašice sastaju u Kupu sa najjačima i najtrofejnijima ∞ ekipom Rijeke. Prva utakmica igra se 5. listopada (srijeda) u našoj sportskoj dvorani sa početkom u 19 sati, a tjedan dana poslije 12. listopada (sri-jeda) u Rijeci. Važno je naglasiti da je ovo prvi puta u neovisnoj Hrvatskoj da u No-

voj Gradiški gostuje u službenoj utakmici u bilo kojem sportu aktualni prvak države. Rijeka je, inače, 9 puta bila prvak Hrvatske od čega zaredom zadnjih 5 sezona, Kup su osvajali 5 puta, a prije dvije sezone su os-vojili i europsku Interligu u kojoj se natječu i ove sezone. Već ovih nekoliko podataka o suparniku Novogradiščanki pobuđuje ve-liku pozornost i garancija je da ćemo moći u našem gradu gledati sjajnu odbojkašku utakmicu, a to je bez sumnje i pozivnica ljubiteljima odbojke i prijateljima sporta grada i okolice da se u srijedu, 5. listopada nađu na tribinama naše sportske dvorane kako bi pozdravili višestruke prvakinje, ali još više naše odbojkašice da u teškoj utakmici i u borbi daju sve od sebe. Anja Bilogrević

Sučevim zviždukom započela je dugo iščekivana utakmica. Da su došli po pobjedu, učenici 1.a razreda pokazali su na samom početku utakmice. Naime, Bruno Lukačević, sjajno je primio loptu na vlastitoj polovici i krenuo prema protivničkom golu. No, umjesto prodora uslijedila je precizna dijagonala prema sjajnom golgeteru, Marku Denisu, kojemu je, udarac obranio iskusni, Marcel Šimunović. Da stvar bude gora po igrače 1.a, neopreznost njihove obrane, odličnom kontrom kaznio je 2.c razred. Uslijedilo je nekoliko minuta mirne igre, a za 1:1 zaslužan je sam 2.c. AUTOGOL!U nastavku, 1.a je priredio sve samo ne lijep nogomet što je 2.c razred iskoristio

te s nova dva pogotka na koljena bacio “vatrene” navijačice 1. razreda. Uslijedilo je nekoliko dobrih pokušaja 1. razreda, a i dvije sumnjive sučeve odluke. Dva očigledna prekršaja na, tog dana razigranom, Marku Denisu i to u protivničkom kaznenom pros-toru. Publika je doslovno podivljala. I tako je na opću žalost navijača utakmica završila 3:1 u korist 2.c razreda. UEFA ozbiljno razmatra mnogobrojne pritužbe na sudca, a ujedno i profesora, gosp. Šopa. Da stvar bude za-nimljivija, na poznatoj internetskoj stranici, YOUTUBE-u, u javnost je izišla snimka ranijih, sumnjivih sučevih odluka. Pogledajte snimku i sami prosudite, ako komentare zabilježite na www.gima.hr.

športska natjecanja u našoj školi

Novopečene

zvijezdeP I š U : D O R A I T O N I J A

žOK Nova Gradiška VS OK Rijeka

Pokraden 1.a razred


“

au kc i j a s l i k a

Na početku programa pozdravili su nas voditelji, također učenici gimnazije, zatim voditeljica školskoga preventivnoga programa profesorica Koraljka Hausnet Lasović i ravnateljica škole profesorica Nada Peleh Serenčeš. Program je bio popraćen glazbenim točkama , a za uvod smo čuli himnu Gaudeamus. Nakon himne hostese su prošetale kroz restoran noseći slike ponuđene na aukciji (Maja Milinović, Dorjana Vidmar , Adrijana Kovačević, Mia Marosavljević, Ana Lalić, Maja Marinović, Nevena Tripić, Jelena Pavlović, Ivana Škvorčević i Valentina Pralas). Samu aukciju vrlo simpatično i uspješno vodili su učitelj razredne nastave u OŠ Ljudevita Gaja Milan Vidošić i voditeljica Učeničkoga vijeća prof. Ilijana Ban. Sve slike ponuđene

na aukciji prodane su. Najvišu cijenu od tisuću kuna, postigla je slika Orijentalna vegetacija koju je naslikala Maja Trusić , kupio ju je dr. Oršulić. Od prodaje svih slika na ovogodišnjoj aukciji sakupljeno je sedam tisuća kuna. U pauzama između aukcijskih krugova, a bilo ih je četiri , zabavljali su nas svojim glazbenim točkama Karla M. i Lucija M.; Dora i Sara M. , Sara F. i Paula B. (limena glazba); tamburaši Ivan D., Jelena B., Stjepan M., Mislav M., i Helena M., te Dominik Domazetović. Tako je i ovogodišnja aukcija slika privedena kraju. Zarađen novac sigurno će završiti u pravim rukama, a građani našega grada i na ovoj aukciji pokazali su da imaju sluha za ovakve inicijative.

I ove godine, povodom obilježavanja mjeseca borbe protiv ovisnosti, naša škola

je u hotelu Kralj Tomislav organizirala aukciju slika. Aukcija je održana u četvrtak

24.11.2011. s početkom u 18 sati. Na aukciji je ponuđena dvadeset i jedna slika,

a slike su naslikali sadašnji i bivši učenici naše škole na izbornoj nastavi iz

likovnoga odgoja pod vodstvom profesora Željka Subića.

Kistom protiv ovisnostiP I š E : a n t e a đ u r i ć

NAJSKUPLJA SLIKA


Z A B AVA

SastojciBroj osoba:50 dkg mljevene svinjetine (od buta)5 dkg riže5 dkg luka sitno nasjeckanog1 jaje1 k.žlica sitno sjeckanog češnjaka1 k.žlica soli (ovisno koliko je kisel kupus)1/2 k.žlice papra1 k.žlica mljevene paprike1 k.žlica vegete10-12listova kiselog kupusa srednje veličinesuha slanina

Zaprška:2 jušne žlice masti ili pola dcl ulja1/2 j.žlice mljevene paprike1 -2 j.žlice brašna

PripremaMeso, rižu, luk, jaje, češnjak, sol, papar, mljevenu papriku i vegetu dobro rukom izmješati i ostaviti na stranu 15 minuta da se sastojci prožmu. Listove kiselog kupusa razdvojiti od glavice i ako su jako kiseli i slani oprati ih

u hladnoj vodi. Ostatak listova posla-gati na dno posude u kojoj će se kuhati sarma. Ostaviti par listova da se sarma pokrije. Na svaki list staviti jednaku količinu mesa i motati sarmu, te ju u krug slagati u posudu.Kada je sva sarma složene na nju staviti 3 lovorova lista i prekriti ju u jednom sloju sa listovima kupusa. Na to složiti suhu slaninu (najbolje domaću). Zaliti vodom da se prekrije sarma i meso, poklopiti i kuhati na srednje jakoj vatri oko sat i pol. Nakon kuhanja skinuti sarmu s vatre i napraviti zapršku tako da ugrijete masnoću i na njoj popržite lagano pa-priku i brašno, ako je jako gusto dodajte još malo masnoće.Sarmu vratiti na vatru i u nju izliti zapršku. Sve dobro protresti uz okretanje posude lijevo-desno i još 5 minuta prokuhati te poslužiti.

DOBAR TEK. :D

PARANGAL

ĆUSKIJA - alat za proizvodnju rupa u zemlji, nalikuje kolcu.

P.B. 2.c: jarak i kapija ispred kuće.P.Š. 1.a: (hahaha) prčvarnica.M.J. 2.c: a neć ja opet.T.B. 2.c: ono za rakiju.D.D. 2.c: za jest pribor

Prof. Ban: joj znam da se to kaže pijan ko ćuskija, al ne znam šta.

S.L. 2.c: pojma nemam, ostavte me na miru.Prof. Ptačnik: vrsta noža.D.T. 2.c: posuda s pohranjenim informacijamaM.M. 2.c: gumeni čekić.B.A. 2.d: hrana za ćukce.M.M. 2.b: ćufta, puno ćufti.B.S. 1.d: pitajte tetu Višnju.B.T. 2.a: mješavina ćukca i haskija.A.P. 1.c: jel to ono ko guska?R.M. 2.b: nemoj mene šta sam ti loše učinla?M.Š. 2.d: dalekozor Saše Matića.

PRĆIJA - nasljedstvo ili imovina

koju žena unosi u brak kao svoj

doprinos obitelji.

P.B. 2.c: NE ŽELIM ZNATI!!!P.Š. 1.a: kad te neko…M.J. 2.c: de Pečo ostav me na miru, javljam se kemiju.T.B. 2.c: prčim se ja!Prof. Ban: joj opet to za Zvono, uvijek mene nađete.Prof. Ptačnik: miraz.D.T. 2.c: javna kuća.M.M. 2.c: ne ću reći!B.A. 2.d: hrana za mačke.M.M. 2.b: TV emisija na RTL-u.B.S. 1.d: molim? Šta?A.P. 1.c: šuma neka, nešt.R.M. 2.b: masni krevet.B.J. 2.d: to je onaj bunar.M.Š. 2.d.: porno ∫lm iz 2002.

SLAVONSKA SARMAP I š E : S A R A

Kuharica je ponovno tu. U ovoj rubrici ćemo vam pisati o najfinijim

slavonskim jelima, a prva po redu je svima draga - SARMA

P I š U : p e č o i g r a s s

školski list Gimnazije Nova Gradiška | Godina Xix. | prosinca 2011. | Broj 40

Z A B AVA

Neoprezna profesorska ustaProf. Ban: Kad se zapali kockica šećera?P. Letić 2.c: Kad je blizu sunca.

Prof. Ban: Joooj Pavle, ovo je za Nobelovu nagradu. Još bolje za Crvenu malinu il kak se to već zove.

Prof. Bungić: E, ako se ne ćete smiriti više se nikad ne ćete zezati na satu!

Prof. Bungić: Čovjek vama gurne prst, a vi uzmete cijelu ruku!

Prof. Bungić: (sat usmene provjere znanja, prof. otvara) tko je taj pokemon?!

Prof. Šarić: Čega se počelo puno proiz-voditi u Kini?(Sven šapće Marijani: svile)Marijana: SVINJE PROFESORE!

Prof. Vucić: Pišite rečenice: Iz nekog neobjašnjivog razloga većina mladih voli humor koji sadržava tjelesne tekućine. I drugu: Većina profesora je napornija od tropskih kožnih bolesti.

Prof. Artuković: znači arhebakterije žive u ekstremnim uvjetima, npr. termoacido∫li i me.. me.. me.. me.. mogu ja meketat do sutra, ništ vi.

Prof. Ban: I jel sad razumijete?2.c: Pa ne profesorice.Prof. Ban: Joooj, da su meni ovako prije crtali kemiju, sad bi ju i ja znala!

Prof. Šarić: Kmet je obrađivač zemlje.Pirizović, 2.c: Jel zemlja ide velikim s lovom?Prof. Šarić: Pa ne obrađuje planet, pobogu.

Prof. Šarić: Jedna devetina kmetovih pri-hoda ide feudalcu, a jedna desetina crkvi.Paula: E, a kolko on ima sve zajedno?

Prof. Ptačnik: Znate li bilo koju imenicu srednjeg roda da je živo biće, a da nije dijete?Kristijan: Lady Gaga.

Prof. Škarica: Danas vam latinski treba i za šumara.Dino: Šta će mi? Da idem po šumi i dekliniram drveće?

Nepotrebni zadatci

FIZIKA

Mjehurić idealnog plina poveća svoj volumen kada se s dna jezera penje prema površini za 3 puta. Kolika je dubina jezera pod pretpostavkom da je temperatura vode ista na svim dubinama? Atmosferski tlak je 105 Pa, a gustoća vode 1000 kg/m2. Olovna kugla volumena 1000 cm3 i gustoće 11 300 kg/m3, mora se objesiti o nit koja može izdržati napetost od 85 N. Koliki minimalni dio volumena mora biti uronjen u živu da nit ne bi pukla? U cilindru s pomičnim klipom nalazi se plin. Klip ima površinu 20 cm2 i masu 0.6 kg. Atmosferski tlak iznosi 105 Pa. Kolikom dodatnom silom moramo djelovati na klip da se volumen plina u cilindru smanji za pola? U vertikalnoj cjevi koja je s doljnje strane zatvorena stupac žive visine 4 cm zatvara stupac zraka V=6m3. Površina poprečnog presjeka iznosi 0.1 cm2. Kolika će biti visina stupca zraka, ako visinu stupca žive povećamo dodavanjem 27,2 g žive uz atmosferski tlak?

MATEMATIKA

Koliko je ( ii45 [ + [2i] Î 83 )] Î6?

Izračunaj | z | ako je:

Koja se znamenka nalazi na 101. mjestu u decimalnom zapisu broja?

HRVATSKI JEZIK

Komparativ od krotak (kroči,krotkiji) i krepak (krepči,krjepči,krepkiji,krjepkiji). Umanjenica od nebo (nepce) i lice.

P I š U : k ata r i n a l e s k o va r

(1∞2i)7

(1 + 2i)2 · (2∞i)11

61


Z A B AVA

Ovan (21.3. — 20.4.)Ne brinite se, imenik se ne će okrenuti na vaš broj.Škola: U zadnje vrijeme ide sve bolje i bolje.Ljubav: Naći ćete se u ljubavnom trokutu, a možda i u četverokutu.Zdravlje: Popijte malo vode i iznena-dite jetru.

Bik (21.4. — 21.5.)Učenje i samo učenje! Bez muke nema nauke, kako kaže neki mudri Kinez.Škola: Očekuje vas puno prepreka.Ljubav: U čvrstoj vezi s hranom i pićem.Zdravlje: Odlično, pazite na prste, ne stavljate ih tamo gdje ne treba.

Blizanci (22.5. — 21.6.)Vaš tim će izgubiti u nogometu.Škola: Ocjene sve bolje i bolje, osim matematike.Ljubav: Još se ne želite udati/oženiti.Zdravlje: Muči vas lijeva polovica nosa.

Rak (22.6. — 23.7.)Zvijezde mi kažu da ometate nastavu oponašanjem orangutana.Škola: Ocjene padaju, padaju i padaju…Ljubav: Sjednite sat vremena na desnu ruku i djelovat će kao da je tuđa.Zdravlje: Plovite rijekom alkohola.

Lav (24.7. — 23.8.)Zaboravili ste glavu ispod kreveta. Škola: Puno komada, šteta što ovo ne piše u retku ispod.Ljubav: Škola vas ometa.Zdravlje: Zdravko Dren.

Djevica (24.8. — 23.9.)Predviđam da vam majka ne zna za svježe ocjene iz inicijalnih testova.Škola: Op, op, trojka iz ∫zike.Ljubav: Nije to za vas, počnite se baviti kuhanjem.Zdravlje: Bolesni ste od silnog učenja.

Vaga (24.9. — 23.10.)Magična kugla mi pokazuje da

ganjate snove poput Guinessovog rekorda o najvećoj uzgojenoj glavici kupusaŠkola: Trebate ići u subotu na kirvaj, a mama vam ide na informacije, hm…Ljubav: Previše ponuda, ne znate koga biste izabrali.Zdravlje: Krvna slika nije dobra.

Škorpion (24.10. — 23.11.)Predviđam grah za ručak i nekontro-lirane plinove pod hrvatskim.Škola: Štrebate k’o Steve Urkel da ispravite vjeronauk.Ljubav: Bit ćete prevareni.Zdravlje: Boli vas uvo.

Strijelac (23.11. — 21.12.)Položaj galaksija mi predlaže da vam preporučim Cosmodisk koji je od ne-davno na popustu. (šašave galaksije)Škola: 5.0.Ljubav: Kao i škola, ali u Njemačkoj.Zdravlje: Nije za vas alkohol.

Jarac ( 22.12. — 20.1.)Ako vam roditelji kažu da napravite neki kućanski posao, recite im da morate učiti.Škola: Profesori vas obožavaju. Možda ste to vi, a možda je to vaše ulizivanje.Ljubav: Ide, ali malo previše.Zdravlje: Muči vas čeoni režanj.

Vodenjak (21.1. — 19.2.)Učenje ne škodi, ali je stvarno dosadno, pa predlažem pauzice uz sladoledčić i kavicu.Škola: Donošenje kolača s kirvaja vam ne će osigurati dvojku.Ljubav: U ovom slučaju donošenje kolača pomaže.Zdravlje: Nitko vam ništa ne može.

Ribe (20.2. — 20.3.)Nedostatak para u džepu znači glad i nedostatak energije. Pitajte roditelje da vam daju 500 kuna.Škola: Sve pozitivno.Ljubav: Čuvajte srce od mogućeg sloma.Zdravlje: Boli vas sve, osim kose.

HOROSKOPA S T R O L O Z I : P E Č O , G R A S S , L E T I Ć

Profesorica Brdarić: dečki imate li muških prijateljica?

Anja Bilogravić: ja učila teoriju a u testu ni P od teorije.

Profesorica: što je to apsolutistička vlast?Vlatka Bukarica: ima apsolutnu nadnaravnu vlast.

Profesorica Benić u žaru ljutnje: Nisam ja ovdje da ja vas nagrađujem za vaše znanje!!

Profesor Subić: reci mi 3 značajne građevine u HRV. Lea Cindrić: Ei≠elov toranj…..

Prof. Artuković: Šta je zajedničko gljivama i životinjama?Marijana 2.c: Pa jedu se.

Prof. Šarić: Koji su nam Istočni Slaveni?Sokić 2.c: Kinezi.

Prof. Matijašević: Ne mogu da vjerujem.Virna, 2.c: Profesore to je srbizam.Prof.: Ma šta, pa nisam reko verujem.Virna, 2.c: Pa kaže se ne mogu vjerovati! Prof.: Ma de ajd, piši test…

Prof. Ptačnik: Dajte mi nekakve primjere najljepših ljubavnih pjesama.Pavle, 2.c: Kruška, jabuka, šljiva…Prof.: VAN!

Prof. Škarica: Ja sam se vratila predavat u školu da zaradim novaca da me moja djeca mogu sahranit!

Prof. Bedeničić: Ja sam tako dobar i nikad vam nisam zagorčavao život…

MA BAŠ SAM LIJEP!


Z A B AVA

Išla dva zrna pijeska pustinjom.-Ne okreći se, mislim da nas netko prati:Kaže jedno zrno.

Niko i Ništa se vozili avionom. Niko iskoči kroz prozor, a Ništa istrči kroz vrata..! Tko je ostao u avionu?-Veznik “i”

Šta je malo, zeleno i jaše na zapad? Usamljeni krastavac.

Što je rekla plavuša kad su joj rekli da ima vakuum u glavi? - Bolje i to nego ništa.

Dolazi žena kod mesara da kupi salamu.“Pola kile salame”“Da vam narežem ?”“Jok prebaci mi na USB”

Kako vuk lovi zeca ? Sakrije se u žbun i zviždi kao kupus...

Dođe Latinaš i kaže: Danas ne pitam.

Šta je to dva zuba, a sto jaja? Starački dom Bježe otac i sin iz zatvoraSin: -“ Šta ćemo sada, pada snijeg!?”Otac: -“J*be nam se, imamo lance.”

Deda unuku: -“Sakrij se, evo učitelja jer danas nisi išao u školu!”Unuk dedi: -“Sakrij se ti, ja sam im najavio da si ti jutros umro!”

Nema više viceva. Perica završio školu, a plavuša se ofarbala!

Pojmovi:

ANAFORA; BATAK; BILO; CRKVA; DASKA; DAŠAK; DEFEKT; DEKAMERON; FOTKANJE

GIMNAZIJA; KRIŽ; KRUG; LATINSKI; LEŽALJKA; LOPTA; LOŽ ULJE; LUŽINE; LJETO

MISAO; NIŠA; OLOŠ; RIBNJAK; SIDA; SKIJE; TRAKAVICA; TRAKTOR; ULJUDBA

OSMOSMJERKAPronađi ponuđene pojmove u tablici i dobij rješenje!

VICEVI

D L R Š O L O P T A Ž

E A E A U O L I B I T

K T S Ž A Ž G D R T R

A I I K A U U K R K A

M N D T A LJ R A I E K

E S A A U E K T B F A

R K Š F O T K A NJ E V

O I A I O O M B A D I

N J K R I R A V K R C

R E G I M N A Z I J A



ZLATNA EKO-ŠKOLA

DANŠKOLE

SURADNIČKANASTAVA

OTVORENANASTAVA

U IDUĆEM BROJU:

Education

ZVONO (SŠ - LiDrano 2012)