INFUZIJA (SŠ - LiDrano 2012)

BROJ 11ZAGREBZAGREB

SIJEČANJ 2012.SIJEČANJ 2012.

LIST UČENIKA ŠKOLE ZA MEDICINSKE SESTRE VINOGRADSKA

Tkalja vlastitih sjećanja

Intervju s Julijanom Matanović

Samozatajna pjesnička nadaDizajn jednostavnih oblikaZdravlje djece

Istraživanje dr. Davora Moraveka

Suvremeni život: Alkohol i mladi

Predstavljamo...

ŠKOLSKA LJUBAV · DUGOSELSKE MAŽORETKINJE · KNJIGA ILI FILM · INTERNET MEME

2 infuzija 11

sadržaj

Iza nas je jubilarni deseti broj školskog časopisa Infuzija. Nju su dobro posložili naši prethodnici s Jelenom Mijatović na čelu, a sada evo, uz puno rada, dođosmo i do jedanaestog broja. Svi članovi uredništva potrudili su se vama, našim dragim čitateljima, priuštiti originalne i zanimljive tekstove koji otkrivaju svakodnevni život u školi i izvan nje, naše interese, a nadamo se i našu kreativnost i dar za novinarstvo. Ove smo godine imali zanimljive sugovornike iz poslovnog i umjetničkog svijeta, razmišljali smo o predrasudama, našem budućem poslu, djeci i

mladima koji žive bez odgovarajuće roditeljske skrbi, o tome kako provoditi slobodno vrijeme i pokazali smo vam što nam se sve mota po glavi. Nadamo se da će vam naše teme biti zanimljive i da ćete iz ovog broja nešto novo naučiti.

Zahvaljujemo svim članovima uredništva i svim povremenim i stalnim vanjskim suradnicima što su nam pomogli da ovaj broj časopisa ugleda svjetlo dana.

Želimo svima dobar provod čitajući!

Ida Kolarić i Stjepan Sumpor

infuzija List učenikaŠkole za medicinske sestreVinogradska

UREDNICIIda KolarićStjepan Sumpor

UREDNIŠTVOSarah KaurinovićLorena MićanovićMartina VrhovecRajka VujaklijaKatarina ŠakićNikola Šimić Dorotea Zadro

VODITELJICA Mila Mikecin, prof.

SURADNICIElza Bertović, prof.Sonja RatkovićBarbara GrdanjskiJelena MijatovićSvjetlana Bratić

ILUSTRACIJE I FOTOGRAFIJEStjepan SumporFoto grupa Škole

NASLOVNICAI ZADNJA STRANICAUredniciFotografi je: Sonja Ratković

REDAKTURA I LEKTURAMila Mikecin, prof.Sanja Tomljenović, prof.

NAKLADNIKŠkola za medicinske sestreVinogradska

PRIPREMA I TISAKTomislav FürstIntergrafi ka TTŽ d.o.o., Zagreb

NAKLADA550 primjeraka

Riječ urednika

ZANIMLJIVOSTI IZ SVIJETA MEDICINESuvremeni život - alkohol i mladi ...... 3Mali medicinski rječnik................... 5Zdravlje djece ............................. 6

JUČER, DANAS, SUTRAObitelj velika srca ........................ 7Trajno prijateljstvo ....................... 9Najljepši posao na svijetu ..............10Školska ljubav ............................12Muke po Barbari ..........................14Želja za ponovnim susretom ...........15

CRTICE IZ ZAGREBAČKE PROŠLOSTII SADAŠNJOSTIKamenita vrata ili priča o molitvii nadi .......................................16Moj lijepi Zagreb grad ...................18

RIJEČI, RIJEČI, RIJEČIŠkolski dani ...............................20Nokturno ..................................21Tinejdžerica ..............................21Samozatajna pjesnička nada ..........22

NOVINARI NA ZADATKUU zagrljaju znanosti i umjetnosti .....24Zbog sevdaha u Sevdah .................26Lingvistika je zanimljiva znanost ......27Tkalja vlastitih sjećanja ...............28

Ne pokušavajte ljubav zamotatiu šarenilo papira .........................32

FILM I GLAZBANa putu do uspjeha ......................33Novi heroji ................................34Godina hrabrih fi lmova ..................35

SPORTJezik privrženosti i povjerenja ........37Možemo mi to! ...........................38Odlikašica i u rukometu ................39Piruetom do pogotka ....................41Uživamo u igri i druženju ...............42Gracioznost borbenih pokreta .........43

SVAŠTA U MOJOJ GLAVINe gleda se samo očima ................44Što te ne uništi, to te ojača! ...........45Zašto je knjiga bolja od fi lma ..........46Dizajn jednostavnih oblika ............48Obožavati memse ........................50Palica s potpisom kralja.................51Zablistajmo na Dan sv. Patrika .........52

ZABAVNI KUTAKJeste li znali? .............................53Kviz - iz povijesti grada Zagreba ......54Križaljka ...................................55

3

zanimljivosti iz svijeta medicine

infuzija 11

OPASNA PRIVLAČNOST REKLAMNIH PORUKA

Suvremeni život - alkohol i mladiPIŠE: Mr. sc. Davor MORAVEK, psihijatar - uži specijalist za alkoholizam i druge ovisnosti

Izloženost mladih i osoba koje imaju obrasce rizičnog pijenja reklamnim porukama može dovesti do povećane potrošnje pića. Istraživanja su ukazala na to da i posjedovanje sponzorskih proizvoda (majice, kape i dr.) može biti poticajno za pijenje, odnosno početak pijenja kod mladih, isto kao i izloženost natpisima na prodajnim mjestima.

NUŽNOST PREVENTIVNIH AKTIVNOSTI

Primarna prevencija alkoho-lizma mladih i ponašanja koje alkohol pojačava najčešće iz-mi če društvenoj kontroli. Primarna prevencija se prije svega odnosi na rano otkrivanje

mogućih slučajeva prekomjernog konzumiranja alkohola kod mladih što može imati značajnu ulogu u sprečavanju razvijanja navike pijenja. Pravovremena i sustavna društvena intervencija djeluje na rizične čimbenike koji vode prekomjernom konzumiranju alkohola kod mladih (dezorganizacija obitelji i gubitak roditeljskog autoriteta i nadzora, slaba povezanost mladih sa školom, otuđenje u socijalnom okruženju, konzumiranje alkohola, „skrivene“ propagandne poruke zbog zarade od prodaje alkohola, negativni uzori u fi lmovima i stvarnom životu). Edukacija je važna zbog ukazivanja na postojeći problem, no bez konkretnih akcija ona nema

puno smisla, stoga treba načiniti plan aktivnosti kojim će se nešto zaista promijeniti. Studije rađene 2011. godine koje su uključivale roditelje adolescenata upućivale su na to da čak 47% roditelja ima potrebu saznati više o problemu pijenja mladih! Dakle, ima i previše razloga za preventivne aktivnosti.

Aktivnosti zajednice mogu biti usmjerene na promicanje kvalitete zdravog života bez alkohola, a u tome joj mogu pomoći organizirane službe kao što su organizacije mladih (sportski klubovi, vjeronaučni susreti), organizacije roditelja te organizacije ovisnika (klubovi liječenih alkoholičara, sastanci žena liječenih alkoholičara). Postoje brojne studije koje ukazuju da samo edukacija o „umjerenom pijenju“ nije dostatna, pa aktivnosti zajednice mogu biti usmjerene i na zakonodavstvo, poput zabrane reklamiranja alkoholnih pića u svim vrstama medija u određenoj lokalnoj zajednici, zabrane prodaje alkoholnog pića u blizini škola i bolnica itd.

REKLAMIRANJE ALKOHOLNIH PIĆA – UTJECAJ NA MLADE

Kupovina je alkohola mladima mlađim od 18 godina zabranjena. No, alkohol je mladima ipak lako dostupan. Stoga je uz sve preven-tivne mjere koje se provode po-

Zadnjih smo godina svjedoci napora i uspjeha marketinške industrije, koju plaća industrija piva, da pivo kao psihoaktivno sredstvo poveže s načinom života mladih te da mladost, zdravlje i sport marketinški veže uz pivo. Svjedočimo neverbalnoj poruci: „Ako se želiš osjećati mlad, pij pivo.“

4

čovjek jučer, danas, sutra

infuzija 11


trebno razmotriti i sadašnje stanje marketinga i odnosa masovnih me-dija prema tom problemu. U Hr-vatskoj postoji zabrana reklamira-nja (oglašavanja) alkoholnih pića, no iz tog je zakona izuzeto rekla-miranje piva, vina i voćnih vina. Budući da raste upravo potrošnja piva, dok oni alkoholni proizvodi koji se ne reklamiraju pokazuju znatan pad potrošnje – postavlja se pitanje ima li upravo marketing utjecaj na količinu ukupno popije-nog pića? Etički standard marke-

tinške komunikacije proizvođača piva u Republici Hrvatskoj podra-zumijeva da se reklamne poruke o pivu ne smiju upućivati maloljet-nicima niti smiju prikazivati ma-loljetnike kako konzumiraju pivo, ne smiju promicati pivo u medi-jima, programima ili događajima koji se obraćaju maloljetnicima, a ne smiju ni ohrabrivati pretjeranu ili neodgovornu konzumaciju ili na bilo koji način implicirati da je pi-janstvo prihvatljivo.

Brojna istraživanja ukazuju da je oglašavanje pića povezano s pijenjem alkohola kod mladih, posebice s inicijacijom pijenja i opasnih obrazaca pijenja, a tome doprinosi i tzv. „lažna propagan-da“ - propagiranje da proizvod sa-drži nisku količinu alkohola kada se konzumira u miješanim pići-ma (koktelima). Problem svakako predstavlja i činjenica da proi-zvođači piva često sponzoriraju sportske događaje, što posebice

kod mladih muškaraca, zainteresi-ranih za sport, dovodi do značajno većeg izlaganja pozitivnim mar-ketinškim porukama. Zdravstve-ni rizici (alkoholizam, problemi s upravljanjem motornim vozilima, povrede, fetalni alkoholni sin-drom) moraju stoga biti vrlo jasno defi nirani i obrazloženi kako bi se mogla pooštriti regulativa, odno-sno smanjenje dostupnosti alko-holnih pića i njihovo reklamiranje.

Utjecaj reklama na mlade pred-met je brojnih rasprava. Mladi ljudi

su izloženi reklamama za alkohol-nih pića jer se ona reklamiraju kao i drugi proizvodi. Iako te reklame ne moraju biti izravno upućene mladima, ipak mogu dovesti do ra-nijeg početaka pijenja, veće kon-zumacije i uslijed toga veće štete, a ti su fenomeni već dokazani na duhanskim proizvodima te u rekla-miranju „brze hrane“.

U Sjedinjenim Američkim Drža-vama, koje imaju daleko strože provođenje politike dostupnosti alkohola maloljetnicima te nižu stopu pijenja među mladima od većine europskih država, analize su ukazale da bi potpuna zabrana reklama za alkoholna pića mogla smanjiti mjesečnu stopu pijenja među mladima za 24%, a periodička opijanja za čak 42%. Ispitivanja u Novom Zelandu, na skupini mladih u dobi od 13 do 15 godina ukazala su da izloženost reklamama za alkoholna pića u dobi od 15 godina značajno

povećava pijenje piva u dobi od 18 godina. Kod djevojčica u dobi od 13 godina prisutna je negativna asocijacija prema pijenju. Nije se pokazalo da bi reklame imale značajan učinak na pijenje vina ili žestokih pića bez obzira na spol.

Da bi se razmotrilo sadašnje stanje marketinga u Hrvatskoj, kvalitativnim ispitivanjem zapo-četo je u Referentnom centru za alkoholizam kompleksno istraži-vanje rizičnih skupina potrošača kao i stavova mladih, Za sada su nam poznati preliminarni rezulta-ti ove pilot studije. Osobe koje su u kratkotrajnom tretmanu liječe-nja problema alkoholne ovisnosti podržavaju strogu zabranu rekla-miranja alkoholnih pića mladima (pojedini čak predlažu, ako se reklame ne zabrane, da se onda emitiraju nakon 22 sata) jer sma-traju da bi reklame mogle „izrav-no nagovarati mlade“ da piju. Me-đutim, manja skupina adolescena-ta osamnaestogodišnjaka (oko 5% ispitane populacije) ima suprotno mišljenje od većine te su njima reklame alkohola „baš zgodne“. Kad ih se pita o njihovoj podlož-nosti reklamama, u svim skupina-ma smatraju da na njih reklame

5


infuzija 11


Karcinomzloćudni tumor nastao bujanjem epitelnih stanica

Kardiotokografi jametoda nadzora ploda u trudnoći i porodu prilikom koje se istodobno bilježe trudovi i srčani rad fetusa

Kliconošeosobe ili životinje koje u svom tijelu nose određeni patogeni mikroorganizam bez znakova bolesti, a potencijalni su izvor infekcije zbog otpuštanja uzročnika u okolinu

Kraniotomijakirurški zahvat kojim se rade otvori na kostima lubanje

Konjunktivitisupala očne spojnice

Kontracepcijaobuhvaća sve metode za sprječavanje trudnoće

Kolostrumprvo majčino mlijeko čiji kemijski sastav odgovara potrebama novorođenčeta

Klimakterij (menopauza)prirodna promjena ženskog tijela i prelazak iz plodne u neplodnu fazu; javlja se između 45. i 55. godine života, a počinje zadnjom menstruacijom

Kalemtransplantat, tkivo ili organ koji se presađuje

Komanajteži poremećaj svijesti; dubok san; bolesnik leži mirno, nepokretno, ne reagira ni na kakav podražaj, arefl eksija u dubokoj komi; koma može nastati naglo ili postupno

Mali medicinski rječnikPRIPREMILA: Jelena ĐUMIĆ

nemaju znatan utjecaj. Međutim, osamnaestogodišnjaci tvrde da bi reklame mogle prvenstveno pota-knuti potrošnju piva. Odabir piva kao sredstva inicijacije u odrasli svijet konzumenata alkohola nije slučajan i nije svjestan izbor po-jedinca. Zadnjih smo godina svje-doci napora i uspjeha marketinške industrije, koju plaća industrija piva, da pivo, kao psihoaktivno sredstvo, poveže s načinom živo-ta mladih te da mladost, zdravlje i sport marketinški veže uz pivo. Svjedočimo neverbalnoj poruci: „Ako se želiš osjećati mlad, kon-zumiraj pivo.“ Naši ispitanici su u velikom broju nesvjesni činjenice da je tzv. „pivo s okusom“ (Rad-ler) alkoholno piće te ga smatraju ili „bezopasnim“ ili „bezalkohol-nim“. Ipak, značajan dio ispitani-ka „pivo s okusom“ promatra kao marketinški trik. Upravo je ova kategorija pića ono koje je za-dnjih dvije godine počelo rasti – i to kod nove kategorije potrošača – mladih žena.

LICEMJERNA I POHLEPNA ZARADA

Je li sadašnje stanje u kojem industrija pića, posebice piva, nastoji nametnuti određena pra-vila igre, a koju vode velike mul-tinacionalne kompanije, odgova-rajuće, ili bi ipak zemlje Europe mogle učiniti više? U trenutku dok raste problem pijenja mladih te ukupna potrošnja piva, moramo si postaviti pitanje je li osim in-dividualne odgovornosti ipak po-trebna i viša razina – društvena odgovornost? Zapadna društva, tradicionalno sklona alkoholu, li-cemjerno i pohlepno zarađujući i popunjavajući državne i privatne proračune porezima na promet alkohola, posljedice prekomjer-nog pijenja (bolest i patnja obi-telji alkoholičara) prebacuju na individualnu odgovornost samog alkoholičara i na njegovu obitelj. A kako to tek utječe na mlade i djecu alkoholičara?!

6


infuzija 11


Završili ste medicinu. Nalazite li u svom poslu zadovoljstvo s obzirom na trud koji ste uložili tijekom studija?

Studij medicine zaista je zahtjevan. Međutim, uvijek kada razmislim o vremenu kada sam studirala, za taj me period života vežu najljepše uspomene. Jedini zadatak studenta medicine jest marljivo učiti i uspješno polagati ispite, što meni, nasreću, nikada nije predstavljalo veći problem. Oduvijek sam znala da, kada završim studij, želim raditi s djecom. Specijalizacija iz pedijatrije prirodan je nastavak mojih želja i nastojanja. U ovom poslu, uz prikupljanje dodatnog medicinskog znanja i iskustva, pomalo u vama jača svijest o odgovornosti za zdravlje djece. Tako studentska bezbrižnost postupno prerasta u odgovornost. To smatram sazrijevanjem koje svaki ozbiljan liječnik mora proći. Iako je moja profesija vrlo zahtjevna, u ovom poslu nalazim veliko zadovoljstvo. Komunikacija i rad s djecom ispunjavaju me kako na privatnom, tako i na profesionalnom planu.

Kakav je Vaš odnos prema pacijentima?

Prema malim pacijentima pokušavam izgraditi topao, iskren i profesionalan odnos. Zaista, kontakt s djecom dosad mi nikada nije predstavljao veći problem. Kakav odnos izgraditi prema roditeljima

oboljelog djeteta to je pitanje na koje se odgovor traži cijeli život. Empatija je nešto što mi u tome puno pomaže. Kako sam majka dvije djevojčice, mogu se lako zamisliti u ulozi roditelja bolesnog djeteta. Kada se pojednostavljeno gleda, interakcija s roditeljima nekada predstavlja veliku frustraciju kako za liječnika tako i za roditelja, ali uvjerena sam da su strpljenje i empatija jedini mogući način prevladavanja tog problema.

Što mislite o poslu medicinske sestre?

Medicinska sestra na pedijatrijskim odjelima zaista mora voljeti svoj posao. Za vrijeme boravka djeteta u bolnici, medicinska sestra je osoba koja najviše brine o djetetu odvojenom od roditelja i uže obitelji, što za svako

dijete predstavlja velik šok, osobito za manje dijete. Medicinske sestre su zaslužne za ublažavanje tuge koju osjeća malo bolesno dijete. Za ovaj posao mora se osjetiti unutarnji poziv. Osoba koja radi s bolesnim djetetom mora u svakom trenutku biti spremna da djetetu pruži ljubav, empatiju i strpljenje.

Kako usklađujete svoje poslovne i privatne obveze?

Suprug i ja roditelji smo dviju djevojčica. Roditeljstvo smatram najvećim izazovom u životu. Iskren i pravedan odnos prema svojoj obitelji predispozicija je za kvalitetan rad na odjelu. Iako moj rad puno puta zahtijeva velik osobni angažman da uskladim privatne i poslovne obveze, najčešće uspijevam u tome. Ipak, ako moram birati, obitelj je uvijek na prvom mjestu.

Koja je razlika između rada u

školi i rada u bolnici?Iako je nekada u koliziji s mojim

obvezama na odjelu, rad u školi uvelike me ispunjava. U razredu sam opuštena, volim interakciju s mladim ljudima u odrastanju. Pokušavam učenicima na prihvatljiv način prenijeti osnovna znanja iz pedijatrije. Osim o pedijatriji, razgovaramo i o životnim temama. Iako možda na prvi pogled smiješno zvuči, smatram da učimo jedni od drugih, kako oni od mene, tako i ja od njih.

Dr. Tamara Žigman radi na Odjelu za pedijatriju KB Sestre milosrdnice i u našoj Školi predaje pedijatriju. Omiljena je kao liječnica u bolnici i nastavnica u školi jer naučava da osoba koja radi s bolesnim djetetom mora u svakom trenutku biti spremna pružiti ljubav, empatiju i strpljenje.

INTERVJU S PEDIJATRICOM DR. TAMAROM ŽIGMAN

Zdravlje djece

RAZGOVARALA:Martina VRHOVEC

7


infuzija 11

jučer, danas, sutra

Ljubav, nježnost, sigurnost i topli dom osnovne su životne potrebe svakog čovjeka. Ali nažalost, svatko ih ne posjeduje. U današnjem svijetu stalno se raspravlja o tome tko je bolji, tko je brži i tko je lukaviji zaboravljajući u tom životnom nadmetanju one najranjivije: napuštenu djecu u potrazi za toplim domom. Željni ljubavi i nježnosti u životnoj su stihiji često zaboravljeni.

Međutim, u okrutnoj svakodnevici potrage za vlašću, zlatom il’ za hljebom, nedaleko od Zagreba, u turopoljskom selu Lekenik postoji jedno mjesto u kojem se ljudi trude nadoknaditi životnu nepravdu. To je SOS Dječje selo Lekenik koje djeluje od početka 1993. godine kad su u Selo došli prvi mali stanovnici i njihove SOS mame, a svečano otvorenje Sela bilo je 8. listopada iste godine, pa je zato taj dan proglašen Danom SOS Dječjeg sela Lekenik.

Selo se sastoji se od 15 obiteljskih kuća u kojima prebivaju djeca bez roditelja i roditeljske skrbi, neovisno o njihovoj rasi, nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti. Jedno selo u prosjeku udomljava 70-ak djece. U svakoj se kući za djecu s ljubavlju brine po jedna SOS mama. Njima pomažu SOS tete, direktor sela, pedagoški pomoćnik, psiholog i dva seoska majstora. Ova velika SOS obitelj dijeli

iste životne obveze i radosti kao i svaka druga obitelj.

U Selo dolaze djeca iz cijele Hrvatske. Pri dolasku ta su djeca, odvojena od svojih roditelja i svega njima poznatog, povrijeđena, plašljiva i povučena. Ali istinska ljubav, nježnost, razumijevanje, potpora i sigurnost koja im se u Selu pruža, otkriva im radost življenja u skladnom okruženju. Suživot štićenika, SOS mama i teta i drugih djelatnika u Selu, kao i gostoljubivost stanovništva Lekenika postepeno izraste u odnos međusobnog povjerenja i poštovanja.

Žalosno je to koliko malih i nedužnih stvorenja, djece u dobi od samo nekoliko mjeseci pa do osnovne škole, mora pronaći svoje utočište u Selu. Brojni su razlozi njihova dolaska, ali se svi svode na isto: zbog roditeljskog nemara ili nemogućnost brige za vlastito dijete zbog lošeg zdravstvenog stanja ili materijalne neimaštine, u obitelji nisu ispunjeni osnovni uvjeti za život jednog djeteta. Uskraćena im je roditeljska ljubav i skrb, bezbrižno igranje, poljubac za laku noć. Uskraćeno im je primjereno školovanje i obrazovanje, a time i blagostanje u budućem životu. Sve to i još mnogo toga pokušava se nadoknaditi djeci kad dođu u SOS Dječje selo Lekenik.

U sklopu SOS Dječjeg sela Lekenik od siječnja 2007. godine

djeluje Društveni centar Hermann Gmeiner (naziv istoimene zaklade iz Münchena koja je fi nancirala projekt SOS Kinderdorf Internationala) koji je osnovan s ciljem da djeci ponudi i udobno mjesto za obrazovni, kreativni i socijalni razvoj. Društveni centar nudi djeci različite sadržaje od knjižnice, računalne i internetske radionice, sportskih aktivnosti (nogomet, tae kwon do, šah), do slobodnog osmišljavanja vremena u brojnim društvenim igrama. Za djecu koja su sklona umjetničkom izražavanju pripremaju se kreativne radionice: u likovnoj radionici djeca izrađuju lutke za lutkarske predstave, predmete od gline, a crtaju i na

SOS DJEČJE SELO LEKENIK PRVO HRVATSKO SOS SELO

Obitelj velika srcaPIŠE: Lorena MIĆANOVIĆ

“Kada otvoriš svoje srce, začudiš se koliko ljudi u njega stane”, jedna je od lijepih misli izrečena u božićnoj akciji kojom se željelo pomoći siromašnim obiteljima u Hrvatskoj. Međutim, u Hrvatskoj postoji i jedna obitelj koja se razlikuje od obitelji kakve većina nas poznaje i koja je otvorila svoje srce velikom broju djece bez roditelja ili odgovarajuće roditeljske skrbi. To je obitelj SOS Dječjeg sela Lekenik koja broji 70-ak djece različite dobi o kojima se brinu ljudi velika srca i duše.

8


infuzija 11


svili. Dramska grupa je zadužena za osmišljavanje barem dviju predstava koje s veseljem izvodi u Centru, ali i na gostovanjima. U glazbenoj radionici djeca uče svirati različite instrumente (gitara, bubnjevi, klavijature, violina), a osnovali su i pravi rock bend pod nazivom Napadači sluha. Tko želi jednog dana

nastupati u emisiji Zvijezde plešu, na raspolaganju ima plesnu grupu u kojoj se uče prvi plesni koraci. U Centru postoji još mnogo radionica: za djecu od 1. do 4. godine pokrenuta je igraonica čiji se poseban dio zove Eko patrola. Zadatak Eko patrole je održavanje okoliša čistim i urednim, skupljanje otpada, plastične ambalaže i starog papira te uljepšavanje okoliša sadnjom cvijeća i zelenih biljaka. Otvorena je i radionica domaćinstva, a organizirane su i edukativne aktivnosti kao što su instrukcije iz različitih školskih predmeta za djecu koja imaju poteškoća u svladavanju školskog gradiva. Sudjelujući u raznovrsnim radionicama i aktivnostima, djeca uviđaju kakve rezultate mogu postići, a na taj način grade i svoje samopouzdanje koje će im u suočavanju s daljnjim životom biti itekako potrebno.

Nakon završetka osnovne škole, mladi srednjoškolci odlaze u SOS Zajednice mladih Lekenik, od kojih su dvije u Velikoj Gorici, a jedna je u Zagrebu. Mladima u zajednici pruža se veća sloboda, ali preuzimaju i veću

odgovornost za svoj život. Uz pomoć odgajatelja obavljaju kućanske poslove, njeguju vrt i uče napraviti poneko jelo. Poticanje samostalnosti svake mlade osobe čini ih spremnijima za budući život doprinoseći njihovu osamostaljivanju jer sada moraju sami izvršavati brojne obaveze. SOS Dječje selo Lekenik, kao i druga SOS dječja sela, skrbe o svojoj djeci tijekom njihova školovanja sve do potpunog osamostaljenja, a i poslije im je uvijek spremno priskočiti upomoć.

Djeca koja dio svog života provedu u Selu i koju sudbina od početka nije mazila, nakon tog životnog iskustva često postanu samostalnija i odgovornija od one koja su odrastala u ljubavi svoje obitelji u svom obiteljskom gnijezdu. Prijevremeno suočeni s težinom i nepravednošću života svjesni su koliko je u međuljudskim odnosima važno zajedništvo, humanost, solidarnost i pomaganje jer su i sami uz pomoć svojih SOS mama, sestara i braće, kao i svih ljudi koji rade u Selu, uspjeli prebroditi bol svog djetinjstva hrabro gradeći svoj budući život.

Nakon završetka osnovne škole, mladi srednjoškolci odlaze u SOS Zajednice mladih Lekenik, od kojih su dvije u Velikoj Gorici, a jedna u Zagrebu. Mladima u zajednici pruža se veća sloboda, ali preuzimaju i veću odgovornost za svoje postupke.

9


infuzija 11


Prije četiri godine upisala sam se u Školu za medicinske sestre Vinogradska. Obiteljski dom zamijenila sam učeničkim domom u Klaićevoj ulici. Ne želim razmišljati, a kamoli govoriti što se tada dogodilo sa mnom. Život mi se preko noći okrenuo naopačke. Bilo je tu suza, nespavanja, a najviše želje da sve napustim i vratim se svojoj kući u svoju obitelj. Ovdje je prevladala moja tvrdoglavost, jer sve što u životu zacrtan moram i ostvariti.

Nisam se vratila kući, ostala sam u domu i s vremenom se privikla na suživot s djevojkama u sobi. U svemu mi je je najviše pomogla prijateljica Valentina s kojom sam išla u osnovnu školu i

s kojom sada idem u isti razred, a u domu dijelimo istu sobu. Cijelo vrijeme smo bile zajedno i što je najvažnije svaki smo vikend išle kući u Križevce zajedno. To činimo sada kao maturantice, iako je sada odlazak kući nešto sasvim drugo.

Gledajući unatrag, život u domu mi je bio lijep. Tu sam upoznala mnogo dragih ljudi koji su mi uvijek bili spremni pomoći u svemu. Upoznala sam mnogo svojih vršnjakinja s istim i sličnim problemima, pa smo ih zajednički rješavale i lakše se s njima nosile. S nostalgijom ću se sjećati svoje odgajateljice, svoje domske sobe, kućnog reda, domske hrane, a i sebe kako sam često površno gledala na sve i često bezrazložno

ŽIVOT U UČENIČKOM DOMU

Trajno prijateljstvoPIŠE: Martina VRHOVEC

Mnogi učenici naše škole stanuju predaleko da bi putovali svaki dan u školu. Za vrijeme svoga školovanja nastanjuju se u domovima i privikavaju na život u domskoj zajednici koji uz svoje nedostatke ima i mnogo prednosti. Ovo je svjedočanstvo maturantice koja se u četiri godine života u učeničkom domu naučila razumijevanju za druge, samostalnosti i stekla jednu od najvećih vrijednosti u životu – prijateljstvo.

kritizirala mnoge stvari. Sada sam starija i zrelije razmišljam o svemu i svjesna sam da je u tolikoj skupini djevojaka teško ugoditi svima. Shvaćam da je kontrola odgajateljica neophodna, iako me to često živciralo.

Sada vidim da dom ima i svoje prednosti. Potpuno sam se osamostalila. Brinem o svemu i sama donosim odluke o tome što ću raditi, dok moje vršnjakinje koje nisu bile u domu o svemu konzultiraju svoje roditelje. Shvatila sam koliku potporu i oslonac pruža obitelj i koliko je ona bitna u razvoju mladog čovjeka. Sretna sam što imam jedno veliko životno iskustvo, a osamnaest mi je godina tek.

10


infuzija 11


Pokušavam premotati fi lm unatrag i sjetiti se svog prvog iskustva s odjela, svog prvog doživljaja u bolnici. To je bilo prije tri godine dok smo se tek upoznavali s ovom školom, s ljudima oko nas, s bolnicom i njezinim bolesnicima.

Prvi dolazak na odjel stvorio nam je neku nervozu, ali jednako tako i neku ugodu i znatiželju. Došli smo tamo i samo promatrali rad sestara koje znaju kako raditi s bolesnicima i učili smo gledajući njih i naše profesorice.

Naše oči pokušavale su upiti sve znanje, ali znali smo da se ne uči samo

gledajući, pogotovo ne u ovom poslu. Prije svega, bitno je da smo mi ti koji se brinemo o bolesnicima, koji im pružamo svu moguću pomoć kada im je najteže i kada im je najpotrebnije.

Svaki novi dolazak na odjel u vrijeme praktične nastave s vremenom nam je postajao sve draži i ustajanje u rane jutarnje sate postajalo je sve lakše i lakše. Bivali smo sve spretniji i spretniji.

Na odjelu nikada nije nedostajalo smijeha i radosti dok smo obavljali ono što volimo, jer tko ne bi volio vidjeti jednu nasmijanu sestru kojoj nije teško posložiti krevet, izvaditi

Bilo je tužnih i radosnih trenutaka, ali i trenutaka u kojima smo bolesniku bili i pomoćnica i prijateljica u isto vrijeme. Naučile smo da kao medicinske sestre moramo biti stabilne i emocionalno zrele osobe.

PRAKTIČNA NASTAVA NA ODJELU

Najljepši posao na svijetuPIŠE: Martina ŽORAT

krv, podijeliti terapiju ili pružiti njegu bolesniku? Bilo je puno radosnih trenutaka, ali i trenutaka u kojima smo bolesniku bili i sestra, i prijatelj u isto vrijeme. Naučili su nas da mi kao sestre moramo biti stabilne i emocionalno zrele osobe kako bismo se mogle nositi s ljudskom patnjom, hitnim stanjima i teškim zdravstvenim problemima.

Mi kao medicinske sestre, ali i kao osobe u svom privatnom životu, moramo biti brižne, spremne prihvatiti odgovornost, raditi samostalno i u timu te savjesno provoditi ono što je propisano. To je najljepši posao koji

11


infuzija 11


postoji. Znati pomoći bolesniku i svaku noć leći u krevet razmišljajući kako si nekome uljepšao dan, ali i život, daje snage za sve ono što je u ovom poslu teško i naporno, i to ne samo fi zički, nego i psihički. Najteže je gledati ljude koji pate, a ne može im se nikako pomoći. No, mi se trudimo pomoći im onoliko koliko je u našoj moći i u moći medicine. Ljudi nam to uvijek vraćaju s radošću i zahvalnošću.

Srednjoškolsko obrazovanje medicinskim sestara/tehničara sada traje pet godina. Zadnja godina školovanja usmjerena je na praktični rad u liječničkom timu i s pacijentima. To nam je veoma drago jer smo svjesni toga da moramo puno učiti. Nadamo se da ćemo postati vrsne medicinske sestre/tehničari i da će nas se pacijenti, kada završi razdoblje bolesti i liječenja, sjećati po dobru.

12


infuzija 11


DOĐAĐANJA ZA VRIJEME ODMORA

Školska ljubavPIŠE: Rajka VUJAKLIJA

Govori se da su školske ljubavi nezrele. One to možda i jesu, ali svi ih moramo proći i doživjeti čar prvog pravog poljupca. Osjećaji koji se u tim godinama probude zauvijek ostanu urezani u naše sjećanje, ako ništa drugo, a ono kao dobra uspomena.

13


infuzija 11

Naša škola pamti puno prvih pravih ljubavnih poljubaca. Prošetati hodnicima za vrijeme školskih odmora znači uloviti dva ili tri ljubavna para koji i ne pokušavaju sakriti što u tim trenutcima ljubavne igre doživljavaju. Može se očekivati da će kad-tad frcnuti koja iskra među nekim od četiristo mladih ljudi koji se svakodnevno susreću i druže u školi. Najneočekivanije ljubavi, u najneočekivanijim situacijama, između osoba za koje prije nisi ni sanjao da bi mogle završiti zajedno. Izborni predmeti, slobodne aktivnosti, izleti, maturalci, slučajna sudaranja na

uskom hodniku – sve su to okidači našim školskim ljubavnim parovima. Dosad smo iz izbrojali oko desetak, ali nikad se ne zna jesu li se neki već razdvojili, a neki novi spojili.

Možda je to čudno, ali nama mladima takve ljubavi puno znače. Zbližiti se s osobom suprotnoga spola prvi put u životu, zaista je zeznuto. Teško je kada ne znaš kako se ponašati u određenim situacijama, a da i ne govorim o tome koliko treba hrabrosti reći nekoj osobi da ti se sviđa. A ako je i skupiš, tada su popratne pojave takve hrabrosti crvenilo u licu, knedla u grlu, drhtanje ruku, lupanje srca,

brkanje riječi ... a na kraju ona i ne shvati što si htio reći i misliš da si se osramotio i ponizio. Ako te pak pogleda u oči i shvati što si htio reći, opet se osjećaš isto. Tada pomisliš: „Računat ću to samo kao dobru uspomenu!“ No, ponekad se rodi i nešto više!

Najveći su nam problem profesori, koji se, nije nam jasno zašto, bore protiv ljubavne strasti na hodnicima, ali mislimo da su već shvatili da pravoj ljubavi ništa ne mogu.

Dakle, u školi se može naći i nešto stvarno pozitivno, samo ako naletiš (doslovno!) na pravu osobu. Pa, sretno!

14


infuzija 11

Dragi maturanti, ak’ mislite da je učenje za ispite državne matu-re tortura, pazite na svoje živce, jer mislite li upisat’ faks, niš’ nije ravno divljanju osjećaja prije prvog kolokvija ili, još veći bed, prije ispi-ta. Osjećaj prilikom otvaranja stu-domata i traženje rezultata ispita neusporediv je s bilo čime kaj sam do sad proživjela.

Iz moje perspektive – daljnje obrazovanje je katastrofa! Al’ sje-tiš se svih onih ljudi koji su ti re-kli: „Da sam bil pametniji, i ja sam mog’o ić’ dalje. Ti se školuj dok možeš!“ Bla...bla...bla... Realno gledajući (poput Kaze iz „Bitanga i princeza“), jednog dana će nam se isplatit’ to gubljenje živaca, štreba-nje napamet i ostalo. Dakle, imate

li mogućnost, upišite nekaj posli-je srednje, bilo ono kaj hoćete ili nećete, uvijek se možete prebacit’ sljedeće godine. Ak’ budete jedni od onih koji nisu nigdje upali, po-trudite se nać’ staž, zaradit’ nešto i naučit’ nešto. A ak’ budete imali sreće da glavne sestre prepoznaju vaš sestrinski talent i stručne vje-štine, možda vas i zaposle.

K’o i svugdje i na faksu je naj-gori početak. Skoro pet mjeseci od-mora, pa ti počni učit’ nakon tol’ko opuštanja, glupiranja i alkoholizira-nja, ups. Kol’ko su neki profači na faksu super, dobro objasne i zna-ju se dobro za..., hm, hm, mislim zeka’t, tol’ko su neki grozni (nadam se da ne bu čit’o nitko s faksa!). Živiš li skoro na rubu Lijepe Naše k’o ja i treba ti dva sata da stigneš na faks, izgubiš cijeli dan da odeš samo na jedno predavanje. A kaj se tiče predavanja, na nekima trebaš bit’ obavezno, a nekim je profama svejedno kol’ko će ljudi doć’. The awkward moment je kad ti se čo-vjek 40 godina stariji od tebe obra-ća sa „Vi“! S vremenom se navikneš, al’ ono...

Najbolja strana studiranja je sigurno IKSICA i hranjenje za par kuna! Nema ljepšeg osjećaja od onog kad se najedeš da ne mreš di-sat’ za samo 4,40 kuna! Na prvom je mjestu trebalo bit’ osiguravanje

vlastite budućnosti, al’ to se podra-zumijeva. Danas sam baš skužila kak’ je lijepo kad položiš ispit, a ne samo jadne kolokvije. Ipak se isplati malo učit’. Još je jedna dobra stvar na faksu – ekipa, naravno. Kolega iz Vinogradske ima dosta, tak da nam nije dosadno. Upoznaš i nove ljude, a stare znance upoznaš još bolje. Čuješ svakakve životne pri-če, istražuješ nove bolnice i odjele, usavršavaš se u zdravstvenoj njezi. Jednom medicinska sestra, uvijek medicinska sestra. Upamtite to, kolege! I svaki put kad budete bili zbedirani, mislite da niš’ ne vrije-dite (možda je ovo malo preemo?), sjetite se ljudi kojima ste pomogli i kojima ćete pomoći ako ostanete u ovoj struci.

Nekima od vas sam možda pomo-gla ovim svojim razmišljanjima, a neke sam možda i obeshrabrila, al’ izbor uvijek ovisi o vama. E da, ak’ mislite da su vas profe u srednjoj maltretirale s učenjem i bubanjem napamet – defi nicija pulsa, tlaka i ne znam čega sve ne, isplatit će vam se, pogotovo kaj se tiče anatomije. Još se moram pohvalit’ da je gru-pu studentica od kojih je pet-šest cura iz Vinogradske na vježbama iz zdravstvene njege pohvalila glavna sestra kardiologije KBC-a Zagreb!

A sad još malo uživajte, pa pamet u glavu i knjigu u ruke!

SAVJETI NOVOPEČENE STUDENTICE SESTRINSTVA

Muke po BarbariPIŠE: Brabara GRDANJSKI

Iako nisam više učenica Škole za medicinske sestre Vinogradska, lijepo je kad dobiješ poziv iz svoje stare škole i od svojih starih profačica da za školski list napišeš nešto o novim životnim iskustvima. Baš je to fora: prošle sam godine u Infuziji pisala o sebi i svojim razrednim kolegama kao hrpi veselih srednjoškolaca, a evo nas, ni godinu dana poslije, već smo kao neki studoši. Ja sam Barbara Grdanjski, vi ćete biti informirani!

Ja sam Barbara Grdanjski, vi ćete biti informirani! (u sredini)

15infuzija 11

Mladi iz Kuće za mlade Zagreb i Zajednice mladih Velika Gorica bili su na susretu mladih u Orahovici. Tamo smo stigli oko 19 sati, a bili smo smješteni u ustanovi Crvenog križa. Nakon dočeka i pozdravnog govora voditeljice, nas se 30-ak brzo smjestilo u svoje sobe. Sobe su bile iznimno uredne i primijetili smo da je cijeli prostor redovito održavan i da se pazi na higijenu. U blagovaonici nas je poslije dočekala topla večera i čaj.

Budući da smo došli iz različitih zajednica mladih (osim nas iz Zagreba i Velike Gorice, u Orahovicu su došli i mladi iz Zajednice mladih Osijek), moglo se primijetiti da se u početku svatko od nas držao svoje grupe. Kako bismo se svi malo bolje upoznali, nakon večere održana je jedna kratka radionica. Podijelili smo se u grupe u kojima ćemo idućih dva dana raditi. Podjela u miješane grupe povezala nas je s mladima iz drugih zajednica što je doprinijelo boljim rezultatima zajedničkog rada, ali i

stvaranju dobre atmosfere družeći se u slobodno vrijeme.

Te prve večeri u našim spava oni-cama, naravno, nismo odmah legli i zaspali, već smo još neko vrijeme tiho pričali i uživali družeći se. Ali bili smo već tako umorni da nije dugo trebalo da zaspimo, a morali smo sutradan ranije ustati i stići na doručak. Sljedeći su dan nakon doručka u 9 sati počele radionice koje su trajale do ručka. Radionice su bile vrlo zanimljive. Svaka je započinjala nekom društvenom igrom da se malo opustimo, a svi su mladi aktivno i rado sudjelovali u njima, što je vrlo pohvalno.

U tim radionicama smo mnogo razgovarali, izradili smo plakate koji su odražavali naša razmišljanja, naš način života ili ono što bismo htjeli promijeniti u svom životu i društvu. Raspravljali smo i o Europskoj uniji. Došlo je nekoliko stručnih predavača. Na početku su općenito govorili o Europskoj uniji. Meni je

osobno drugi dio predavanja bio zanimljiviji. Govorili se o svojim osobnim iskustvima razmjene učenika u Europi. To me oduševilo jer sam i sama ponekad razmišljala o toj mogućnosti.

Nakon predavanja došlo je vrijeme za naše slobodno vrijeme. Mogli smo izabrati različite sadržaje. Neki su se znojili u teretani, dok su drugi uživali u bazenu. Navečer smo se svi družili i zabavljali vani na svježem zraku. Sudjelovali smo u društvenim igrama, a nije nedostajalo ni dobre glazbe. Bilo je jednostavno lijepo.

Trećeg, posljednjeg dana radionice su bile kratke jer smo samo saželi ono što smo prethodnog dana radili i naučili. Svima je bilo žao što se rastajemo i izrazili smo želju za ponovnim susretom. Naše je trodnevno druženje u Orahovici bilo poučno, zanimljivo i kreativno. Stekli smo nova prijateljstva i iskustva, a zajednički provedeno vrijeme svi ćemo još dugo pamtiti.

U trodnevnom druženju u Orahovici sudjelovali su mladi iz nekoliko hrvatskih zajednica mladih. Radionice, predavanja, društvene igre, glazba – samo su neki od sadržaja u kojima su mladi rado i aktivno sudjelovali, pa su na odlasku izrazili želju za ponovnim susretom. A stečena prijateljstva i nova iskustva još će dugo pamtiti.

DAN MLADIH U ORAHOVICI

Želja za ponovnim susretomPIŠE: Lorena MIĆANOVIĆ


16


infuzija 11

iz zagrebačke prošlosti i sadašnjosti

Zadubljeni u mislima o nekim davnim ljudima, sada već ispreplićući život i legende, stižemo do Kamenitih vrata, jedinih sačuvanih od četiriju starih gradskih vrata starog Gradeca. Kamenita vrata jedan su od bolje očuvanih spomenika starog Zagreba, a svoj su današnji oblik dobila 1760. godine. Zapadno pročelje Kamenitih vrata ukrašeno je kipom Dore Krupićeve, lijepe i čedne junakinje Šenoina romana Zlatarovo zlato Kip je djelo hrvatskog medaljera i kipara Ive Kerdića (1881. – 1953.).

U neposrednoj blizini Kamenitih vrata nalazi se stara ljekarna koja od sredine 14. stoljeća nije prekidala sa svojim radom, a jedan od njezinih ljekarnika potkraj istog stoljeća bio je Niccolo Alighieri, unuk velikog talijanskog pisca Dantea Alighijerija, autora čuvenog epa Božanstvena komedija. Iznad Kamenitih vrata u 17. stoljeću postavljen je buzdovan kao sigurna zaštita od vještica, a kameni lav, koji prema legendi potječe s broda Victol, koji se proslavio u pomorskoj bitki kod Trafalgara 1805. godine pod komandom legendarnog engleskog admirala Horatia Nelsona, štitio je građane Gradeca od zle kobi.

Slika Majke Božje časti se od davnina, a osobito je poznata od 31. svibnja 1731. godine kada je Zagreb poharao veliki požar. Poznati hrvatski povjesničar Adam Baltazar Krčelić u svome djelu Annuae ili Historia piše o tom požaru i navodi da je slika Majke Božje, koja je prije stajala iznad gradskih vrata, nađena čitava i neoštećena usred vatre i pepela – samo joj je okvir izgorio. Iste je godine slika postavljena u barokni

CRTICA IZ ZAGREBAČKE PROŠLOSTI

Kamenita vrata ili priča o molitvi i nadiPIŠE: Elza BERTOVIĆ, prof.

Uspinjući se Radićevom ulicom, zagrebačka donjogradska dinamika postupno nestaje, a misli se i osjećaji oboje romantikom i smirenošću. Ulica je to koja spaja svjetove, onaj užurbani, pun ljudske vreve, nervoze i tramvajskih kočnica s onim opuštenim, spokojnim, probuđenim tek veselim glasovima bezbrižnih srednjoškolaca ili podnevnim topom koji se oglasi s kule Lotrščak.

Kamenita vrata najpoznatija su po tome što se u udubljenju njihova prolaza nalazi zavjetna kapelica

Zavjetna kapelica sa slikom Majke Božje od Kamenitih vrata

17


infuzija 11

čovjek jučer, danas, sutraiz zagrebačke prošlosti i sadašnjosti

oltar u udubljenju prolaza Kamenitih vrata. Baroknu ogradu izradio je 1778. godine zagrebački majstor Ivan Korta. Na oltaru iznad Gospina lika nalazi se natpis: POMOĆNICA U SVIM NEVOLJAMA I PROTIV POŽARA.

Slika Majke Božje od Kamenitih vrata potječe iz 16. stoljeća i jedna je od najstarijih zagrebačkih slika. Izrađena je na lanenom platnu veličine 57x47 cm te je čavlima pričvršćena na dasku od jelovine. Slika prikazuje Gospu kao vladaricu sa žezlom u lijevoj ruci, dok desnom pridržava svoga sina Isusa, a on u lijevoj ruci drži mali globus. Stručna je komisija 1929. godine utvrdila da je slika nekoć doista bila zahvaćena plamenom. Utvrđeno je i to da je plamen zahvatio čak i prostor između slike i njene drvene podloge, a pokusom je dokazano da slika nije naslikana na materijalu otpornom na vatru. Prilikom 200. obljetnice čudesnog očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena krunom Ona, vratarica i čuvarica grada Zagreba i lik njezina sina Isusa.

Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper volio je nazivati Majku Božju od Kamenitih vrata imenom Gospa Zagrebačka. Dana 31. svibnja 1991. godine svečano je proslavljena 260. obljetnica svetišta. Tada je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić proglasio Majku Božju od Kamenitih vrata ZAŠTITNICOM GRADA ZAGREBA. U čast Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice Zagreba, svake se godine 31. svibnja održava velika procesija od Katedrale do Kamenitih vrata.

Sve drugo treperenje je svijeća, tiha molitva i nada ... I danas će mnogi na ovom osobitom mjestu, koje budi romantiku i nadu, zapaliti svijeću zavjetujući se Majci Božjoj od Kamenitih vrata za zdravlje, sreću i ljubav. Ili joj pak zahvaliti na onom što je već učinila i, dakako, preporučiti se njezinoj naklonosti. Zadovoljni i smireni krenut će u svijet Gornjeg grada, u njegovu romantiku, u kojoj se barem na kratko zaustavlja sat i vrijeme. Mi prolazimo, ali ulice i trgovi, legende i spomenici, umjetnost ostaju kao nijemo svjedočanstvo minulih vremena.

U neposrednoj blizini Kamenitih vrata nalazi se stara ljekarna, a jedan od njezinih ljekarnika bio je Niccolo Alighieri, unuk Dantea Alighijerija

Zapadno pročelje Kamenitih vrata ukrašeno je kipom Dore Krupićeve, lijepe i čedne junakinje Šenoina romana Zlatarovo zlato

18


infuzija 11

zanimljivosti iz svijeta medicineiz zagrebačke prošlosti i sadašnjosti

Zagreb ima vrlo zanimljivu povi-jest. Pokušat ću je skratiti. Znači, sve se počelo odvijati u ovaj .... prošlosti, spajanjem Gradeca i Kaptola i bla, bla, bla ... Povijest – dosada za veći-nu! Čast izuzecima. (Nadam se da ovo profesor iz povijesti ne čita). Zagreb je glavni grad Hrvatske i ima najveći broj stanovnika u Hrvatskoj – preko milijun. (Iako glavni grad Kine ima znatno više stanovnika nego cijela Hrvatska. Vje-rojatno je njihovo selo jedna Lijepa Naša.) No, hoću reći da to Zagreb ne može činiti posebnim.

Položaj Zagreba vrlo je povoljan, prometno te gospodarski. Klima je umjereno kontinentalna. No ni to ne čini Zagreb savršenim jer u Hrvatskoj ima i ljepših krajeva. Trgovina u Zagre-bu. To je zanimljivo. Vrlo je zahvalan Konzum jer „ide s nama kroz život već 50 godina“ dok Lidl ima „najniže cije-ne“, a o kvaliteti robe da i ne govo-rimo. Zagreb čak ima previše shoping centara s obzirom da je recesija, no glavno da je Arena Centar veća od Are-ne Zagreb. Prometni položaj Zagreba je savršen – kroz Zagreb prolaze sve glavne ceste a i imamo Glavni kolodvor koji su Mađari napravili zbog vlastita profi ta (eh, to je bio doba prosperite-ta!), a javni prijevoz je brutalan. Ze-tovci su carevi koji uvijek urane i koji ti bez beda zalupe vrata pred nosom trčao ti ili ne, žurilo se tebi ili ne. Sve u svemu, prometni položaj te sam pro-met ne čine Zagreb savršenim.

Arhitektura u Zagrebu je stvarno lijepa. Spomenici te određene zgrade

za svaku su pohvalu, no neke imaju i svoje nedostatke (Ne kaže se bezveze da ljepota i pamet ne idu zajedno.) Npr. Muzej suvremene umjetnosti koli-ko god je lijepo dizajniran, toliko je i u raspadnom stanju. (Kad smo već kod toga, sve koje zanima kako izgleda boja koju rasprsneš po papiru ili crta koja

Parkovi Zagreba – hmmmm. Kre-ćemo od Maksimira u kojem možete vidjeti sve od podivljalih navijača do zaljubljenih ugnježdenih parova na klupi koje kada pogledaš pomisliš: „A baš su slatki“, i sav se raznježiš, no ubrzo promijeniš mišljenje i zgroziš se. (Vjerojatno se zato susrećemo s mla-dim majkama, ‘ko zna?). Blizu stadio-na možete vidjeti životinjsko carstvo u ZOO-u, a čovjek se koji put zamisli kada vidi podivljale navijače i pomisli da nije slučajnost to što je Zoološki vrt tako blizu stadiona. Botanički vrt, koji svojim ulaznicama održavaju osnovne škole i učenici prisiljeni naučiti tamo nešto iz Prirode i društva, također ima

CRTICA IZ ZAGREBAČKE SADAŠNJOSTI

Moj lijepi Zagreb grad PIŠE: Sarah KAURINOVIĆ

Nitko i ništa nije savršeno, pa tako je i moj lijepi Zagreb grad daleko od savršenstva, ali Zagreb ima svoju priču, svoje ljude koji tu priču ne pričaju već žive. Ne želimo vidjeti „savršenu masku“ Zagreba, nego istinu Zagreba. Što ga ipak čini toliko posebnim, što ga čini gotovo savršenim?

ide kroz središte šest metara dugačkog zida neka odu pred Muzej suvremene umjetnosti jer čete se toga, i još puno sličnih stvari koje izražavaju suvreme-nu umjetnost, tamo da nagledati). Oči-to ni to nije savršenstvo Zagreba.

svoje dražesti. Tu je i Zrinjevac, gdje se redovito okupljaju metalci, no ni parkovi ni arhitektura ne čine grad Za-greb savršenim.

Obrazovanje je u Zagrebu vrlo sku-po. Koliko platiš, toliko prolaziš ili se

19


infuzija 11

iz zagrebačke prošlosti i sadašnjosti

jednostavno ubij od učenja (neka ti uzor bude jedan od štrebera iz zadnje klupe). Slično je i u zdravstvu koje je poprilično zaposleno pa kada dođeš na hitan prijam čekaš preko dvade-set minuta. Imamo i ludnicu u Vrap-ču za sve koji se osjećaju posebnima – imaju besplatan tretman: snalazi se kako znaš, ali zapamti da ti znanje nitko ne može oduzeti. Rijeka Sava teče Zagrebom, nije nešto posebno, uglavnom je prljava, a na nasipu mo-žeš susresti sportaše, još zaljubljenih parova, skinhedse pa nadalje. Zagre-bački kvartovi sastoje se većinom od klošara, forsera i šminkera. I dilere možeš naći, a mogu i oni tebe naći, pa ako ti što zatreba, nemaš frke. Ima svakakvih situacija koje nisu skladne i ne čine Zagreb savršenim.

Imamo mnoge profesionalne spor-taše u Zagrebu i raznolike trenere koji vode i odgajaju te sportaše, a neki to rade sa srcem, neki iz profi ta, a neki su poput Mamića posebni slučajevi u kojem ni Vrapče ne može više ništa napraviti. Općenito sport je u Hrvat-

skoj jako dobar i imamo vrhun-ske rezultate i sve dok ih imamo mogu se tolerirati „Mamići“.

U Zagrebu se trudimo prihvati-ti sve različitosti, onako bez diskri-minacije, pa se organiziraju i gay parade i sl. To dobro ne prolazi – više štete nego koristi, ali glavno da se trudimo ☺. Zagrepčani vole nametati svoju volju: ujedine se i prosvjeduju. Tvr-doglavi smo, sve bismo htjeli, ni-šta ne bismo dali i nikada nitko nije

sretan, svi govore kako svi kradu, a svi koji to govore su pošteni – i na kraju opet se ništa ne postigne. A tek „se-lebriti“: Modni Mačak, Simona i Ante Gotovac, Severina, pojedinci Big Brot-hera, uglavnom osobe koje su popu-

larne, iako se izdvajaju u društvu. To znači da možeš biti i nastran i prosti-tutka i mentalno zaostao, ma možeš biti što god želiš ('ko bi rekao, ipak uspijevamo prihvatiti različitosti) sve dok si zanimljiv gledateljima i čitate-ljima. Jedina stvar u kojoj su svi gra-đani isti i koju svi rade jest tračanje: koga, što, zašto, koje, gdje, komu, čemu, s kim, s čim, kako? Mislim da ljudi toliko tračaju da ne moraju učiti padeže. Ak' niš' drugo, uvijek se može o nečemu pričati, pa tako je svako zlo za neko dobro.

Kao što vidite, sve ove stvari poje-dinačno nisu savršene i ne čine Zagreb savršenim, ali su stvari koje opisuju grad i koje su temelj Zagreba i zato ga sve zajedno čine posebnim, savr-šenim na svoj način. I možda nisam rekla puno, no sve što sa sigurnošću znam jest to da Zagreb ima: parkove, muzeje, kazališta, medije, obrazova-nje, kulturu, umjetnost, klošare, štre-bere, dame prostitutke, šminkere, fosere, skinheadse, Bed Blue Boyse, Modne Mačke itd. kao i ostali gradovi, jer svako mjesto ima sličnu priču koja govori sama za sebe a nalazi se pod naslovom iste knjige. I zato nije nuž-no da prođete sve muzeje i parkove kako biste saznali sve o Zagrebu – no ipak dok kročite Zagrebom i obilazite znamenitosti, činite Zagreb poseb-nijim nego što jest i tada postajete dio zagrebačke priče koju vam nitko ne može ispričati, koju možete samo proživjeti.

20


infuzija 11

riječi, riječi, riječi

Školski daniSedam ujutro, dvije budilice da me razbude zvone,trljam oči, napamet tražim put do kupaone.„Neću u školu!“, frfl jam dok oblačim jaknu;tužit ću Ministarstvo da školu ujutro maknu.Ulazim u školu, po stepenicama se penjem;minuta od osam, počinje mi matematika.

RAP GRUPA ŠKOLE

Rap grupu Black and Yellow čine učenici koji su se zbog ljubavi prema rapu sprijateljili u školi. Pjesme nastaju u trenucima inspiracije bilo za vrijeme odmora, bilo na satu, ili … gdje god se stigne. Povodom Međunarodnog dana srednjoškolaca nastupali su na Trgu bana Jelačića gdje su izrepali svoju školsku svakodnevicu.

minuta od osam, počinje mi matematika.

svakodnevica

idi u krevet zaspi

san

san

san

san

polusan

buđenje

spremi se

idi u školu

u školiu školiu školi

ručaku školi

u školi

idi kući

internet

internet

večera

učenje

učenje

učenje

internet

Evo profesorice Durlen s logaritmima u razred uletava,dobro kol’ko je to brojeva, počinje me boljet’ glava.

Nakon škole Domino, idemo na kavu,škola nije problem ako imaš ekipu pravu,Brige na stranu, nemoj se nervirat’

Treba ipak učit’ ako misliš studirat’!

Per aspera ad astra, čujem nekog ispred sebe,

„Ne zvači žvaku!“, „Al’ profesore Golub, zašto gledate

u mene?„Profesorice Stipić, koja su

ona svojstva natrija?“„Evo Kraljice!“, neko vrišti preko hodnika, trč’ u razred, počinje ti geografi ja.Poslije škole, tjelesni, samo to mi je u glavi, ak’ ne dođem, Veličan će me tjerat’ da trčim po Savi.Evo tete Sudar, vidim

da predškolu dolazi;

zbog tako dobre ravnateljice, škola mi

bez bola prolazi.

Nakon škole Domino,idemo na kavu,

škola nije problem ako imaš ekipu pravu,

Brige na stranu, nemoj se nervirat’Treba ipak učit’ ako misliš studirat’!

P. S. Sve osobe koje se spominju u pjesmu, stvarne su osobe.Domino je kafi ć ispred škole gdje nalazimo inspiraciju i inspiracija nalazi nas.

PJESMU ISPJEVALI:Katarina ŠAKIĆ i Filip VIDOVIĆ

21


infuzija 11


Čim uđemo u pubertet, sve se čini težim, dobivamo više obveza i više se očekuje od nas: pomaži doma, uči za školu, čuvaj mlađu sestru, brata, nećaka ili koga već treba čuvati. Pa da poludiš! Gotovo nikad nemam vremena za sebe, a kad ga i imam, kraj mene sjedi kreštavo derište.

No dobro, kužim da nas starci time pripremaju za život. Tako barem oni tvrde. Ja ipak mislim da nas žele kazniti za sve one neprospavane noći, vrištanje i vikanje: „Mama, mama, kupi!“ Izlažem u svoju obranu: mislim da sam bila prilično mirno dijete, nisam puno toga zahtijevala, možda tek pokoju igračku (ili dv'je?). Za razliku od moje sestre koja je oduvijek željela imati sve, a sada još i više! Tata kupi mi, tata kupi mi... Šminka, kino, frendice itd. Nikad je nema doma, a kad je doma, onda se ona i mama svađaju. Padne koja suza i slijedi kazna. Ja se pak rijetko kad svađam s mamom, a kad se svađam, onda šutim i čekam da se ona ispuše.

Mi pubertetlije mislimo da je ostalim tinejdžerima lakše s njihovim roditeljima, ali kad se nađemo s frendovima ili dođemo u školu, čujemo: „Moji starci nisu normalni!“ ili pak ono svima poznato: „Opet sam u kazni.“ Znam da i roditeljima nije lako s nama. Stalno nešto želimo i ako to ne dobijemo, znamo biti užasni. Neki plaču, neki se dure, a neki se zatvore u sobu i ne izlaze dok ne dobiju što žele. Većinom su roditelji ti koji na kraju popuste. Moram im čestitati jer stvarno im nije lako, ali se oni ipak silno trude.

I Mi klinci bismo se trebali spustiti malo na zemlju, a ne stalno živjeti u oblacima. Zato vam dajem mali savjet: popustite koji put svojim roditeljima, nisu oni uvijek za sve krivi. I slušajte ponekad što vam govore, u većini su slučajeva ipak u pravu.

TINEJDŽERICALjudi moji, stalno nam se trubi u uši kao da se ulijeva u kakav lijevak.

J. D. Selinger

Literarni rad: Valentina STANKOVIĆ

NOKTURNOSjedim na balkonu u noći. Gledam niz ulicu prošaranu zlatnim drvećem čije grane

spokojno vijore na vjetru. Kroz maglu izbijaju blijedo vidljivi obrisi zgrada.Nebo je čisto. Jednostavno. Crno. Samo mjesec i pokoja ulična svjetiljka obasjavaju

put.Nikada prije nisam zapazila koliko tišina može biti glasna, koliko se stapamo i ističemo

u ništavilu.Ponekad nas samoća čini ispunjenima.Tada spoznajemo sami sebe.Zaboravljamo sve drugo i postajemo svjesni opće i vlastite prolaznosti.Shvaćamo da nema dovoljno vremena da ga ne bismo živjeli više. Za sve će biti prekasno

ako ne učinimo vrijeme za one stvari za koje ga nemamo. Jer one čine naš život onakvim kakav jest i određuju ga. Čak i u ovom miru, iako se to nama tako činilo, sat nikada neće stati.

Život ide dalje s nama ili bez nas.I upravo smo mi oni koji svoje vrijeme činimo dostojnim postojanja.

drvećem čije grane ada.

vjetiljka obasjavaju

e stapamo i ističemo

osti. sve će biti prekasno

ne naš život onakvim lo, sat nikada neće

Literarni rad: Dorotea ZADRO

22


infuzija 11


LjubavnaPredivan je tren taj kad utonem u tvoj san.Krećem se i plešemu ritmu tvoga zvuka.Tvoj glas je moja glazba, a ljepšeg mi od tvojih usanaNema glazbala.Dišem, živim, pjevam i sretna sam.Duša mi lebdi sanjiva.Ni još jedan ples s tobom mi dosta bio ne bi.Jer vječnost s tobom kratka je.

Ti Rukama tvojim hranim svoje tijelo.Poljupcima tvojim tažim svoju žeđ.Očima tvojim gradim snažan svijetKoji nikad neće spustiti svoj stijeg.

Kao nekadBudiš li se i ti katkad da pozdraviš me sjetnoS prozora bijelog sjećanja

Vihor odnosi i zadnji osmijeh tvoj.Pozdravi do mene ne dopiru.

Budiš li se i ti katkad da zagrliš me čvrsto;Kao nekad nježno poljubac mi podaš.

Čekam te na suncu i na kiši te čekam;Čekam te dok pahulje obasjavaju gradDok granje svoje usahlo lišće baca.Ali tebe nema;Sanjam te i tek tada s tobom sam.

Pisala bih ti pjesmuPisala bih ti pjesmu a nedostaju mi riječiNadahnuća.Pisala bih ti pjesmu, ali oblak sivi ruku mi priječi.Napisala bih ti riječ dvije, al' daljina među njima Poduža je.Al' evo pišem ti riječi da papir ne umre samDok sjaj u oku ugasi tama.

Sve što jesamSlikaš mi lice bojama svjetlaCrtaš sve što jesam bojama duge;Radiš akvarel života moga.Ne ostavljaš mjesta tmini od boja;

Tebi ja sam platno, svijete,Stoga slikaj po meni samonajljepše slike.

Prolazi sveProlazi sve,Kao žubor vodeotječe.Kao lišće žutii otpada.

Prolazi sve, Stari i mre.Kao grozdje dozrijeva I truli Kao prah postaje.

Prolazi sveGasne i tone.Pada sve dubljeI čuje se samo žamor:Prolazi.

PREDSTAVLJAMO...

Katarina MatićSamozatajna pjesnička nadaOve godine sve nas je svojim pjesmama iznenadila Katarina Marić, učenica 4. c razreda. Iako je već četiri godine u našoj školi, tek smo sada saznali da je ona, uz to što je dobra učenica, i dobra mlada pjesnikinja. Infuziomani, u ovom broju otkrivamo vam našu mladu književnu nadu. Donosimo vam izbor iz zbirke njezinih pjesama. Čitajte i uživajte!

SanKroz tvoje dlanove probirem valove,U morima tvojim ja gubim se.Na tvojim dlanovima snivam,Sanjam te.Raskoš livade na kojoj biram najljepše cvjetoveZa tebe koji moj si dan

23


infuzija 11

riječi, riječi, riječi... riječi, riječi, riječi

VječnoU tmini tvoj sam čuvar.U osvit tvoje sam svjetlo.U bunilu tvoj sam oslon.U beznađu tvoj sam cilj.

Kap sam na tvome dlanu Toplina ti u srcu.Pratim te i osjećam.Tvoja vječno.

Čuvam teDa te stavim na tlo od svile, ne mogu;Anđeli bi te nebeski k sebi uzeli.Da te polegnem u krevet od najljepšeg cvijeća, ne mogu;Ptice bi te povele da s njima krasiš nebeski svod.Da u ruke ti položim kamen sjajni, ne mogu;Oči će nebeske zatražiti tvoje.Čuvam te zato u dubini srcaI krijem ti nebeski lik od svihJer ti si duši mi najmiliji stih.

Olovne bojeOlovne su boje prekrile grad.Svaki je čovjek težak, lud i sanjiv.Nemir osjeća se u dahu i u zrakuKakovo je ovo vrijeme došlo? Vrijeme takovo, teškoOlovnih bojaI puno zloćudnih sanja.

Mom didiHtjedoh ti reći još jednom prije nego odešDa koraci tvoji nekako mi gode.

Htjedoh ti reći još jednom prije nego odeš Da glas tvoj jakom me čini.

Htjedoh ti reći još jednom prije nego odešDa bih voljela da vidiš kako rastem.

Htjedoh ti reći još jednom prije nego odešAl' u snu te smrt uze i ti odeodjednom.

U visineČesto me misao u nebesa nosiUzdiže lagano u svemirske svodi.Osjećam taj zrak, ugodni i topliKako hladi moja krilaZaista mi godi.

Često me misao u nebesa nosiUzdiže lagano u svemirske svodi.Zvijezde, kako li su krasne!No jesu li one sanŠto me u visine nosi?

Kako li je sladak zrakŠto prožima me cijeluCijelo moje biće Cijelu moju dušu.Zemljo silna, u tebe me više nemaMene sada imajedino visina.

***Kaplje snova dotiču moje lice.Putujem ka dugi i sanjam planine.Lovim oblake i hodam polakostazom bajkovitom,kojom hvatam sne.

***Lako je danju lažno se smiješitiJer ljudi ne vide, slijepi tumaraju.Lako je danju skrivati istinuUtapati svjetlom gorku tugu.No kada tama zamrači obzore,Sve iziđe na vidjelo,Srce se otvaraA suze zamagljuju očiI pokazuju istinu danu skritu.

Tri pjesme o postojanju

***Anđeo me taknuo.Dodirnuo oči moje – sada vidimProbudio usne moje – sada ljubimObgrlio ruke moje – sada dajemUčinio da letim – sada dišemI dajem sebe ljubavi i svijetu.

24


infuzija 11

novinari na zadatku

Rođendan Akademije obilježa-va se u spomen na 29. travnja 1861. godine kada je veliki mecena, biskup Josip Juraj Strossmayer održao zna-meniti govor u Hrvatskom saboru po-stavivši time pravne temelje osnutka Akademije.

U atriju Akademijine palače do-čekala nas je voditeljica koja nas je upoznala s osnovnim, ali i nekim vrlo zanimljivim podacima o dvjema Aka-demijinim znamenitostima. Prva od njih je Baščanska ploča, jedan od naj-dragocjenijih hrvatskih spomenika:

ona je najdulji i podacima najbogatiji spomenik među najstarijim hrvatskim glagoljskim natpisima. Baščanska je ploča u Zagreb stigla 31. kolovoza 1934. godine kako bi bila spašena od propadanja i očuvana za daljnja po-koljenja. Očišćena i uređena postav-ljena je na počasno mjesto u atriju Akademijine palače.

Druga znamenitost koju smo vi-djeli bila je kopija Škrinje sv. Šimuna iz 14. stoljeća čiji se original nalazi u zadarskoj crkvi Sv. Šimuna i najvred-nije je djelo srednjovjekovne zlatar-ske umjetnosti u Hrvatskoj. Kopiju je

izradio Teodor Krivak-Klaužer (1900. – 1980.), jedan od naših prvorazrednih majstora graverskog zanata.

Škrinja je u 14. stoljeću izrađena za mumifi cirano tijelo svetog Šimuna, jeruzalemskog svećenika koji je na svoje ruke primio Isusa u Jeruzalem-skom hramu, a koji se od 13. stolje-ća štuje u Zadru (Zadar 8. listopada slavi svog sveca zaštitnika). Njezinu je izradu u radionici zlatara Franje iz Milana naručila kraljica Elizabe-ta Kotromanić, žena hrvatsko-ugar-skog kralja Ludovika I. Anžuvinca. U izradi škrinje sudjelovali su i domaći majstori. Škrinja ima oblik sarkofaga s dvostrešnim krovom na kojem je u reljefu izrađen ležeći lik sveca. Osta-le su plohe ukrašene prikazom povi-jesnih događaja, svakodnevnim živo-tom zadarskih žitelja, a na stražnjoj i unutrašnjoj plohi poklopca prizori su svečevih čuda. Škrinja je napravljena od cedrova drva i obložena je debelim srebrnim pločama koje su djelomično pozlaćene. Proglašena je spomenikom nulte kategorije.

HAZU – DANI OTVORENIH VRATA

U zagrljaju znanosti i umjetnostiPIŠE: Lorena MIĆANOVIĆ

Dana 29. i 30. studenoga 2011. godine održavali su se Dani otvorenih vrata Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, temeljne nacionalne znanstvene insti-tucije. Budući da se 2011. godine slavilo 150 godina posto janja HAZU, ta je institucija prvi put otvorila svoja vrata građanima kako bi se bolje upoznali s njezi nom djelatnošću.

Akademijina dvokatna neorenesansna palača koju je projektirao arhitekt Friedrich von Schmidt, a pomogao mu je njegov učenik i suradnik Hermann Bollé

Kopija Škrinje sv. Šimuna u atriju Akademije

25


infuzija 11

novinari na zadatku

U atriju Akademije violinist Orest Shourgot svira na violini King Guarneri;u atriju se nalazi Baščanska ploča

Znamenita violina King Guarneri iz 1735. godine

Nakon prvih saznanja o vrijedno-stima koje se čuvaju u HAZU, uputili smo se u samostalno istraživanje te-meljne hrvatske znanstvene i umjet-ničke institucije. Krenuli smo na prvi kat gdje se nalazi salon i soba bisku-pa Josipa Jurja Strossmayera. Sve su sobe ogromne, raskošnog starinskog namještaja. Osobito su me oduševi-li kristalni lusteri stvarajući ugođaj kakvog srednjovjekovnog dvorca, a dugački, žarko crveni tepisi, koji se protežu kroz svaki hodnik i niza stepe-nište, pojačavali su takav ugođaj.

Vrlo je zanimljiva i Strossmaye-rova galerija starih majstora na dru-gom katu.U deset galerijskih dvorana izložene su slike europskih slikarskih škola od 15. do 19. stoljeća (talijanski i francuski slikari, majstori sjeverne Europe – Nijemci, Flamanci, Nizozem-ci, a ima i domaćih umjetnika). Sve su slike vjerske tematike, a na njima se najčešće pojavljuje lik Bogorodice. Vrlo me se dojmila slika koja prikazu-je Bogorodicu s djetetom u naručju. Pogledi majke prema djetetu puni su ljubavi, a te su me se emocije duboko dojmile.

Vidjeli smo prvi puta za javnost otvorene odaje Akademijine palače na katu u kojima po odsjecima vije-ćaju naši akademici i iznenadili su se njihovoj veličini, raskoši i uređenju i stilu iz prošloga stoljeća. Također smo bili u sobi J. J. Strossmayera koju su nastojali očuvati sa svim predmetima

koji su tamo bili i u njegovo vrijeme, zajedno s globusom u desnom kutu koji bi, ako bi se okretao, bio znak njegovu tajniku da osobu pred vrati-ma Strossmayer ne želi primiti i da joj treba reći kako je odsutan.

A tek knjižnica Akademije! Prekra-sno zdanje za prekrasna znanja.

U atriju Akademijine palače svirao je violinist iz Ukrajine Orest Shourgot uz klavirsku pratnju Domagoja Gu-ščića. Maestro Shourgot svirao je na znamenitoj violini Giuseppea (II.) Gu-arnerija del Gesùa (1698. – 1744.) po-znatoj kao King Guarneri. Ta je violina originalan umjetnički rad (izrađena je

1735.) slavnog talijanskog graditelja violina iz Cremone, glazbalo izvan-rednog zvukovnog bogatstva, a zbog svojih je iznimnih umjetničkih karak-teristika svrstana među devet najzna-čajnijih radova talijanskog graditelja violina. Glazba i elegancija pokreta ukrajinskog violinista očarale su nas. Svaki se ton zrcalio na licima glaz-benika otkrivajući na njima mnoštvo emocija. Harmonija violine i klavira milovala je naš sluh preplavljujući nas blaženstvom. To je bio predivan doživljaj.

Upoznavanje HAZU-a bilo je vrlo edukativno, ali bilo je to i predivan doživljaj: znanost i umjetnost u svom su jedinstvu jednostavno neodoljive.

Svi u Akademiju!

26


infuzija 11

novinari na zadatku

Bošnjačko kulturno-umjetničko društvo Sevdah osnovano je radi razvijanja i unapređenja kulturnog, prosvjetnog i zabavnog života među mladim Bošnjacima i drugima narodima koji žive u Hrvatskoj. Članovi društva prikupljaju, proučavaju, čuvaju i promiču tradicionalno i suvremeno kulturno blago Bošnjaka i ostalih naroda iz BiH. Zadatak im je da afi rmiraju kulturnu baštinu i suvremenu kulturu Bošnjaka i drugih naroda iz BiH i Republike Hrvatske te da razvijaju neposrednu i prisnu suradnju sa svim bošnjačkim, bosanskohercegovačkim i hrvatskim udrugama i kulturno-umjetničkim društvima.

Neke od uspješnih koreografi ja Sevdaha su Igre iz sjeverne Bosne,

Gostovanje u Slavonskom Brodu 2011. godine

Sarajevske igre, Gluho glamočko kolo, Bosansko posjelo, Rugovska svitu, Svadbeni običaji Bošnjaka, a članovi društva pjevaju i izvorne sevdalinke Alise Hasanbegović, Ghalie Hammad i Enesa Melkića. Prati ih orkestar pod vodstvom Dinka Mujanovića.

Sevdah je od svog osnivanja sudjelovao na raznim manifestacijama i smotrama folklornog stvaralaštva. Zapaženi su njegovi nastupi u Zagrebu, Zadru, Dubrovniku, Sisku, Petrinji, Tešnju, Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradiški, Srebrenici, Konjicu, Gornjoj Tuzli, Kalesiji, Trebinju, Stocu, Vitezu i Busovači te drugim hrvatskim i bosanskohercegovačkim gradovima. Društvo je gostovalo i na HRT-u, u Prizmi, emisiji posvećenoj

nacionalnim manjinama u Republici Hrvatskoj te na kantonalnoj TV BiH.

BKUD-u Sevdah pridružila sam se u ožujku 2010. godine. Čula sam da se članovi folklora jako dobro druže i zabavljaju, a među nekima plane i ljubavna strast. Iako ne patim od ljubavne čežnje, ipak sam i ja odlučila s njima zaplesati (a možda se i zaljubiti). Najdraži mi je ples Igre iz sjeverne Bosne s kojim ćemo ove godine nastupati u KD Vatroslav Lisinski.

Na probama i putovanjima odlično se zabavljamo i veselimo, ali ponekad i plačemo te se međusobno tješimo, najčešće zbog ljubavnih problema. Često putujemo na razne manifestacije i smotre folklora, a jedno od najdražih putovanja mi je bilo putovanje u Prag jer su tamo osim bošnjačkih nastupala i kulturno-umjetnička društava drugih naroda. A nakon svakog nastupa vrijeme je za veliki party, koji nikad ne propuštamo.

SEVDAH – PRVO BOŠNJAČKO KULTURNO-UMJETNIČKO DRUŠTVO U HRVATSKOJ

Zbog sevdaha u SevdahPIŠE: Mirela ĆORIĆ

BKUD Sevdah osnovano je 15. siječnja 2006. godine i prvo je registrirano bošnjačko kulturno-umjetničko društvo u Republici Hrvatskoj. Prvi predsjednik društva bio je uvaženi pjesnik Enes Kišević, a potpredsjednik i glavni koreograf je dr. Muhidin Alićehajić.

Djevojka i mladić u narodnim nošnjama

27


infuzija 11

novinari na zadatku

Jezična radionica na kojoj smo sudjelovali bila je lingvistička radio-nica somatskog tezaurusa. Tezaurus je rječnik u kojem natuknice nisu po-vezane prema oblicima riječi, nego prema sličnosti značenja jer su tako pohranjene u čovjekovu umu. Kako biste lakše shvatili što je tezaurus, evo jedanog primjera. U uobičajenim rječnicima prije riječi grožđe staja-lo bi npr. grmljavina. No, kako su u tezaurusu riječi poslagane po slično-sti, uz riječ grožđe našla bi se i riječ vino. Pojmovi se slažu po bliskosti značenja, a počivaju na apstraktnom ili konkretnom dualizmu (dvije razli-čite riječi istog ili sličnog značenja). Pri tom povezivanju fascinira to što se riječi popisuju izvan jedne govorne regije, odnosno iz miješanog jezika.

Kada smo promatrali različite zbirke takvih riječi, mogli smo pri-mijetiti da za neke pojmove postoji jako puno naziva. Naprimjer, za kosu postoji više od tristo različitih riječi. Isto tako i jedna riječ ima više opisa, kao npr. riječ brk. Tako je brk: 1) dla-ke koje rastu muškarcu iznad gornje usne; 2) dlake po sredini gornje usne; 3) duge dlake po čitavoj jednoj stra-ni gornje usne; 4) kratke podšišane dlake. Iz tezaurusa se može doznati da se brkovi još zovu i nausnice, i da postoji brkarina (namet za nošenje brkova). Iz tezaurusa se može do-znati koliko su dišni i krvožilni sustav čovjeka povezani jer ih je nemoguće jezično odvojeno opisati. Tezaurusi

su male enciklo-pedije stvarnosti.

Riječi koje se koriste u drugim zemljama pone-kad je teško pre-vesti, jer u svim jezicima nema riječi za svaki za-sebni predmet. Ako se dogodi ta-kav slučaj, tada se ona prevodi opi-som. Vrlo dobar primjer za to je riječ iz njemačkog jezika: Fussballen (mišić pod nožnim palcem) za koju u hrvatskom jeziku nema jedne riječi.

Na radnim li-stovima morali smo ispisati isto ili blisko značenja riječi oko/oči, zatim dijelove i vrste očiju, pa nadređene pojmove pojmu oko/oči, karakteristična svojstva i aktivnosti oka, sve asocijacije na tu riječ te frazeme i poslovice u vezi s njom. Koliko kod to lagano zvučalo, zna ponekad blokirati. Ali, to nije ni-šta loše. To nam je dokaz da moramo naše riječi i naše znanje nadopunja-vati. A o jeziku i riječima može se učiti cijeli život.

Ako ne znate odgonetnuti zna-čenje sljedećih izraza, posegnite za tezaurusom:

„žagriti očima“ (gledati sjajnih očiju)

„baciti oči/ baciti pogled“

(namjeriti se na nešto, poželjeti nešto)

„treće oko“ (duhovno gledanje)

„bežarišnost“ (astigmatizam)

Lingvistika je zanimljiva znanost. Ona čuva i njeguje jezik i znanje o jeziku. Zato se vi sada pogledajte oči u oči, a ne ispod oka i gledajte na lingvistiku drugim očima, jer je i prostim okom vidljivo da je treba čuvati kao oko u glavi.

A poslije ovih „mudrih“ riječi idi-te malo ubiti oko.

JEZIČNI PORTRET ČOVJEČJEG TIJELA

Lingvistika je zanimljiva znanostPIŠE: Lorena MIĆANOVIĆ

Dana 30. studenoga 2011. godine u Zavodu za lingvistička istraživanja organizirana je radionica iz konceptualne leksikografi je koju je predvodila dr. sc. Anja Nikolić-Hoyt. Slijedeći pojednostavljenu metodu izrade tezaurusnog članka za riječ oko/oči, morali smo naći što više riječi i izraza koji su s njom povezani.

I u znanju su velike oči

28


infuzija 11

novinari na zadatku

Što je za Vas knjiga? Koja je njezina vrijednost? Zašto je knjiga bitna za nas kao čitatelje i za Vas kao spisateljicu?

Svojim ste me pitanjima podsjetili na moju mladost, točnije na godine u kojima ste vi sada, ili ćete u njima biti sasvim uskoro. Mladić u kojeg sam, kao studentica prve godine književnosti, bila jako zaljubljena i s kojim ću poslije, a punih pet godina, dijeliti lijepe trenutke i profesionalnog i ženskog sazrijevanja tada je, a on je imao

INTERVJU S JULIJANOM MATANOVIĆ

Tkalja vlastitih sjećanjaRAZGOVARALE: Sarah KAURINOVIĆ i Katarina ŠAKIĆ

Julijana Matanović, popularna književnica i sveučilišna profesorica, u Knjižnici Vladimira Nazora na Kajfešovu brijegu predstaviIa je svoju novu knjigu Cic i svila, zbirku njezinih najboljih pripovijedaka. Tamo smo razgovarali s književnicom koja nam otkriva snagu napisanog i izgovorenog. Julijana Matanović predaje na Katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Suautorica je knjige kritičkih čitanja Četiri dimenzije sumnje te autorica četiriju stručnih knjiga s područja književnopovijesne i književnokritičke problematike. Napisala je više od dvjesto ogleda, eseja i književnih kritika. Autorica je mnogih bestselera (Zašto sam vam lagala, Bilješka o piscu, Kao da smo otac i kći, Laura nije samo anegdota, Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka i One misle da smo male) i dobitnica više nagrada.

dvadeset i jednu, objavio svoju prvu knjigu pjesama. Predstavljalo je to, drage moje, jako važnu činjenicu, podatak zbog koje je on ponosno šetao gradom, svjestan velike pažnje koja mu je upućena pogledom drugih. Objaviti knjigu značilo je biti i mudar, i pametan, i dobar. Danas to, i same znate, nije tako. Knjiga se u nekim slučajevima svela na korice i sadržaj kroz koje se osobe važne medijskom tržištu međusobno razračunavaju, zavode, osvećuju. Nemam ništa protiv

takvih naslova, ne govorim ružno ni o recipijentima takvih štiva. Malo me samo brine brisanje katova u neboderu zvanom umjetnost i dovođenje, primjerice, u suodnos ozbiljnog lektirnog pisca klasika i zvijezde crvenog tepiha čija će slava za samo nekoliko mjeseci izblijedjeti. Ne samo da je neće biti, nego će je se rijetki i sjećati. Znate, knjiga je u vrijeme moga odrastanja stanovala u najboljim dijelovima grada; u lijepim knjižarama na šetalištima. Sada se za prostor bori

29


infuzija 11

novinari na zadatku

s plastičnim loptama, podmetačima za čaše i plastičnim viklerima. Puno je trenutaka u nedavnoj prošlosti oslabilo pojam knjige; čak i ona minuta u kojoj se izložila na kioscima, u susjedstvu s dnevnim novinama, slanim štapićima i prezervativima. Za mene je imenica knjiga uvijek bila vlasnica nečeg mističnog, velikog, otvorenog. Ona mi je osiguravala jedini siguran životni prostor. U knjizi Kao da smo otac i kći napisala sam da mi je Književni Tekst (kao ime i prezime) oduvijek predstavljao idealnog životnog partnera.

Kad je knjiga objavljena ona živi među čitateljima svojim samostalnom životom. Kako izgleda Vaš idealni čitatelj? Postoji li dobar i loš čitatelj?

Ne postoji ni idealan, ni dobar, ni loš. Idealna nisam ni sama ja svom tekstu. Ne mogu to ni biti jer nikada ne uspijevam prikupiti dovoljno snage i hrabrosti da iznova, nakon objavljivanja, čitam svoje knjige. Možda zbog toga što sam unaprijed svjesna kako ću učitati nešto novo i spoznati koliko više nisam ni sebi nalik. Dodir s čitateljem odigrava se u ključnoj riječi prepoznavanje. Približim li se čitatelju i s jednim detaljem, on će me ili prihvatiti ili odbaciti. Osjećam potrebu naglasiti vam da taj dodir ne mora nužno ići u korist autoru. Znalo mi se dogoditi da me prozivaju upravo one čitateljice koje su u siromašnom djetinjstvu nosile bijele dokoljenice identične mojima, one žene koje su dale djecu na posvojenje pa ih je moja majka u mojim knjigama podsjetila na vlastiti čin. Tekst ih razbudio i osvijestio pa su zbog toga preko njega mrzile mene. Upravo zbog toga ne čitam forume, nepotpisane komentare jer se u njima bez puno odgovornosti, kobajagi govoreći o tvom djelu, čitatelji razračunavaju s nekim drugim. Priče se primaju u tišini, u njih se ugrađuje vlastito iskustvo i osobna lektira. I iste se čitaju, kroz godine, posvema različito. Volim uvijek ponoviti rečenicu u kojoj se sugerira kako pisci nude samo rečenice, a da prave priče i prava tumačenja nastaju u glavama primatelja. Varijanata je onoliko koliko i čitatelja.

Sve se može promatrati kao priča; život je priča. Molim Vas možete li nam objasniti odnos stvarnosti i fi kcije, odnosno života i književnosti?

Granice promaštanog, izmišljenog, lažnog, istinitog, doista su krhke. Kad u jednom životnom trenutku osjetimo potrebu posložiti svoje sjećanje, onda znači da smo se našli pred zidom koji nećemo moći savladati ako ne napravimo inventuru onoga iza nas. Meni je bilo petnaest godina kad sam saznala da se ne zovem Julijana, kad sam posložila gdje sam začeta, kad mi je na štednoj knjižici – darovanoj u formi nagrade za uspjeh u školi – pisala adresa Miloša Obilića 2, Sarajevo, a ja sam živjela u Đurđenovcu, industrijskom naselju pedesetak kilometara zapadnije od Osijeka. Poslije sam vidjela tu kuću s obilićkom adresom, stoji još i danas tamo, uz tramvajsku stanicu na Baš-čaršiji i u njoj je danas Konzum. Prije sedam dana kupila sam u njemu lipov čaj. U vrijeme kad je krasila moju knjižicu Slavonske banke, još nepretvorene i nepoklonjene strancima, na toj je adresi bila prodavaonica Borovo obuće u kojoj je radio moj otac Ilija. Sve to ne bih složila da nije bilo ispisivanja u tekstu, da mi literatura nije počela biti ono što je ženama tkalački stol i krpice iznošene odjeće koju one režu škarama i od toga prave prekrivače i tepihe. Tako i ja, uzimam dijelove tuđih života i njima gradim sebe. Onakvu kakvu

želim i mogu vidjeti. Sigurna sam da će nam ostati samo ono što je napisano i izgovoreno. A kako imamo sve manje vremena gledati druge u oči i slušati njihove priče (ne kažem i razumjeti), onda ćemo zapisati. Zapisat ćemo svoje viđenje i svoju istinu i ponuditi je na pamćenje mlađima od sebe. Nekoliko posljednjih mjeseci intenzivno sam iznova iščitavala Andrića. I uz njega mladog Josipa Mlakića. Potvrdila sam vjeru u priču, u način da postojimo samo ako izgovorimo. Pod uvjetom da su oni koji slušaju vrijedni naše emocije i naših rečenica. Riječi su ionako proizvoljne, reći će jedan hrvatski pjesnik. Književnost je slaganje, tumačenje sebi, briga o riječima, briga o iskazivanju vlastite strepnje. Pisala sam priče da bih se pojasnila samoj sebi. I bila sam sebična. Dala sam ih poslije vama. I oslobodila se tjeskobe. Sad vi u moje knjige upisujete nešto iz vaših života. I tu, usred rečenice mi se volimo, mrzimo, prijateljujemo. Rečenicama sam davala smisao vlastitu životu. Samo zapisani životi imaju smisao. Problem je što nam se čini da smisao imaju tuđi, a ne naš vlastiti život. Literatura ispravlja loš osjećaj i pogrešnu vjeru. Klanjam joj se zbog toga.

Je li Vaše zanimanje sveučilišne profesorice utjecalo na to da postanete spisateljica?

Itekako. Početkom devedesetih godina prošloga stoljeća osjetila sam

Vi u moje knjige upisujete nešto iz vaših života. I tu, usred rečenice mi se volimo, mrzimo, prijateljujemo.

30


infuzija 11

rečenice, stručnom sudu je najlakše poistovjetiti autora i pripovjedača. Već sam im naslovom prve knjige, naslovom Zašto sam vam lagala, sugerirala da me ne čitaju kao čistu autobiografi ju, ali nisam u tome uspjela.

Radujem se životu i onda kad se u pričama čini da sam odustala. Nisam u skladu sa svojim godinama. Nešto nezrelo a opet s prevelikim iskustvom. Kada ne bih pisala, vjerojatno bi za mene pronašli dijagnozu. Jer, sve mora imati latinsku šifru. Inače, nije ozbiljno i nije znanost.

Zapisujete li i dalje riječi svoje kćeri Magdalene?

Zapisujem od trenutka kada je re-kla, a imala je četiri godine: Ne brini mama, sašit ću ti haljinu od brusnica i mraka. Zasigurno me ni doktorica Do-rić nikada ne bi uspjela nagovoriti da joj napišem roman iza kojeg će slijediti njezina stručna rasprava o hpv-u da u toj priči ne osjećam teme koje će me uz Magdalenino odrastanje dočekati. Ne bih vjerojatno nikada ni s toliko pažnje pratila rečenice djece da ne čujem one moje djevojčice. Bilježim ih, kao što ste i same rekle, i na temelju njih pišem priče. Uskoro ih objavljujem u knjizi pri-ča. Evo, posljednja napisana tematizira ocjenjivanje književnog djela. Magdale-na se spremala na susret s književnikom Mirom Gavranom. Kao osmogodišnjaki-nja već je pročitala nekoliko njegovih romana. Prije polaska na Interliber, na koji je išla sa svojim učiteljem i ostalim klincima iz drugog razreda, zabrinuto je rekla: Mama, ali ja ne znam ocjenjivati književnost. Ja samo znam razlikovati dobre od loših ljudi.“ Zatajila sam joj da ja još uvijek ne znam razlikovati to što ona misli da zna. Želim vjerovati da je kod nje, s ljudima, doista tako.

U jednom ste intervjuu rekli: „Moj život ima opravdanja samo ako je u funkciji tuđih života.“ Koje su Vaše glavne životne vrijednosti?

Dobrota i vjera da podareni životi, emocijama pohranjenima u pričama, imaju smisao. Kakvi god oni bili. Sada moram ponovno spomenuti i svoju Magdalenu. To i ne treba, isticati. Bojim se da se riječi ne izližu i uproste. Volim poštovati ono što smo naslijedili od starijih. Poštujem hrvatske pisce, ne

novinari na zadatku

snažnu potrebu promijeniti svoj govor o književnosti. Do tada sam se pozivala samo na teorijsku literaturu i nisam dopuštala emociji i priči da ni u jednoj sekundi omete ozbiljnost tumačenja. Onda me preuzela priča. Dogodilo se to u vremenu krhke povijesti, ludila, jalovosti i smrti, kako bi rekao Nedjeljko Fabrio u romanu Vježbanje života. U uvodnim dijelovima rasprava o drugima ja sam unosila zbiljsku ili izmišljenu priču iz života i njome stizala do zadane građe. A onda je priča sve više jačala, a interpretacija se tanjila. Danas sam nekako sigurna da sam postala pripovjedač i zbog toga što sam imala potrebu oslabiti znanstveni diskurs i pokazati studentima da imaju pravo govoriti o sebi i literaturi u istom paketu. Nije li uostalom i Ugrešićkino Ministarstvo boli upravo primjer toga.

Postali ste popularni. Je li književnost za Vas još „prostor duše“ ili je zbog popularnosti postao „prostor moći“? Jeste li se promijenili u odnosu na vrijeme kada još niste bili popularni?

Krhka je ta popularnost književ-nika. Moja je biografi ja u pojedinim godinama bila odista dramatična i vjerujem da je puno više ona ne-goli što su to bile knjige, bila ma-mac novinarima i medijima. I dalje sam sigurna da je literatura prostor duše. Bojim se ikakve moći. Čak sam s nelagodom bila i predstavni-ca stanara u zgradi u kojoj živim. Sjećam se i sada riječi koje mi je jedan veliki književni kritičar i en-ciklopedist uputio u danu kad sam mu priopćila da ću napustiti mjesto urednice biblioteke Hit. Rekao je: To se ne radi. Gubiš prostor moći. E, tad sam bila sigurna da moram otići. Mene osjećaj moći plaši.

Smatra se da su Vaše knjige dijelom autobiografske. Krije li se u vama mala djevojčica?

Istina je da one polaze od nečeg provjerljivog, da u njima ima detalja iz mog života, ali toga je puno manje nego što se misli. Kako ja pišem u prvom licu jer tako razgovaram s tim očima na koje mislim u sekundama dok ispisujem

Dodir s čitateljem odigrava se u ključnoj riječi prepoznavanje. Približim li se čitatelju i s jednim detaljem, on će me ili prihvatiti ili odbaciti.

31


infuzija 11

novinari na zadatku

volim nelijep govor u struci, ponosna sam što sam na Filozofskom fakultetu sjedila u sobi profesora Ive Frangeša, uvijek ću reći da je moje dijete rođeno na isti dan kao i on, veliki profesor. Ljubomorna sam samo na vrijeme, razočarana stanjem u društvu u kojem se svakodnevno moraš pravdati i ispričavati što si sama s djetetom i što si i sama dijete. O tome vam više ne želim govoriti; zbog vaše mladosti i moga straha da bih mogla postati ogorčena.

Kako kaže lik u jednom Vašem romanu, ljubav je jedino o čemu vrijedi razgovarati. Mislite li da tinejdžeri, ali i odrasli danas ne shvaćaju razliku između zaljublje-nosti i ljubavi? Kada usporedite ti-nejdžere nekad i danas, koja je po vama najveća promjena?

Mi odrasli ukrali smo im djetinjstvo, nismo ih pripremili za lijepu mladost. Ta utrka za petice, ta želja za prestižem, taj teror sveznanja (moraš govoriti četiri jezika, svirati dva instrumenta, skijati, plivati, vježbati, pilotirati…) čini ih nesretnima. Društvo u kojem je osjećajnost postala sramota, u kojem se nemoralno ponašanje ocjenjuje kao sposobnost, ta fi lozofi ja da sve može i da ništa nije vrijedno truda i straha, bacila je i sjenu na samu ljubav. A da ne spominjem načine komuniciranja, nepotrebu razgovara oči u oči. Tješim se samo da smo stigli do točke nakon koje neće moći dalje i da ćemo se vratiti godinama

u kojima su lektiru predlagali profesori a ne Vijeće roditelja. Unatoč svemu, moram istaknuti da mi mladi ljudi poput vas vraćaju vjeru u dobrotu. Vjeru da ovo čime se bavim ima barem malkoc smisla.

Jeste li ikad u životu griješili, bili svjesni da je to što činite loše i svejedno uživali u tome?

Griješila jesam, vjerojatno i jako po-vrjeđivala neka bića uz sebe, ali nisam to činila metajezikom, nisam svjesno nanosila bol, činila krive poteze. Pri-znajem, jesam se malo ovnovski inatila, uvijek na štetu sebe. Znam da sam odu-vijek bila koncentrirana samo na to da ugodim drugima. Ta moja razbijena bio-grafi ja nagovorila me, i još me nagova-ra, da budem pažljiva i prema biološkim roditeljima, i prema posvojiteljima, i prema muževljevim roditeljima i prema profesoru koji je ponavljao da me voli kao svoje dijete… Željela sam ostajati u lijepim odnosima i s onima koji su me ostavljali. A jednostavno je nemoguće biti svima dobar.

Knjiga One misle da smo male završava tako da bolest povezuje obitelj. Možete li nam objasniti zašto ste odabrali takav kraj?

U jednoj od svojih priča napisala sam da je iskrenost jedino pravo uto-čište pisca. Na tragu tog iskaza, moram priznati, što mi je jako važno kad spo-minjete tu knjigu, da autorsko pravo na ideju pripada doktorici Anki Dorić. Nje-zini nagovori u početku nisu padali na plodno tlo. Razumjela sam i njezinu že-

lju, i brigu, a i potrebu da kao liječni-ca, upućena u sve opasnosti koje su ve-zane uz hpv infekcije, pronađe najbolji način na koji bi se teška tema približila mlađima. Obratila mi se još prije tri go-dine. Danas sam joj zahvalna što nije odustala od nagovaranja i što nije po-tražila neku drugu autoricu. Ili autora, možda. Jasno, razlozi moga nećkanja bili su prije svega profesionalni. Među-tim, ne znam koliko su, ili jesu li uopće, imalo blaži bili oni drugi koji se ne mogu objasniti razumnim mehanizmima. Pla-šila sam se da neću pogoditi ton pisma namijenjen mladim čitateljima, da ću im ponuditi neuvjerljivu priču jer nisam bila „u vlasništvu“ slične zbiljske. I na kraju, strahovala sam. Tvrdoglavo vje-rujući kako je smisao teksta u njegovoj realizaciji, zabojala sam se da ću se i sama, poslije napisanoga romana, naći u ordinaciji. Netko tko ne ide k liječniku jer ne želi čitati dijagnoze, mora imati puno, puno snage da se upusti u pisanje o bolesti. A sretan kraj? Toliko sam loših vidjela, o njima pročitala i osjetila ih na vlastitoj koži, da sam, poželjela sretan kraj. Vjerojatno je tu upisana posljedi-ca moje biografi je; moji strahovi i moje nade.

Jesu li današnja djeca prisiljena brže odrasti?

Jesu. Mene žalosti rečenica: Nemoj je štititi, nek’ se uči životu. Djeca se danas ne znaju igrati, mi smo im pre-nijeli svoje brige, a roditeljstvo smo pretvorili u prenosivu odgovornost. Pri-sili smo ih na odrastanje prije vremena, a ne sviđa nam se kad nam tako sitni odgovaraju odraslim rečenicama. Onda im spominjemo svoje roditelje kojima se mi nismo smjeli suprotstavljati, a ta-jimo da mi nismo podgrijavali sami sebi ručak već sa sedam godina.

Vi veliku pažnju posvećujete uređenju svoga stana. Objasnite nam smisao riječi dom?

Dom je tamo gdje je mama. Volim ugodan prostor, s detaljima prošlosti i njihovim pričama. Ne oduševljava me moderni dizajn hladnoće, stakla i me-singa. Moje zavjese sašivene su od do-maćeg platna. Znam tko je tkao lan i u čijem je vlasništvu bio tkalački stan. Ne znam je li to za mene dobro ili nije. Mi-ris čaja, ispečenog kruha, lijepa glazba i nasmijano dijete.

Književnost je slaganje, tumačenje sebi, briga o riječima, briga o iskazivanju vlastite strepnje.

32


infuzija 11

novinari na zadatku

Svako bi sebi trebao postaviti pi-tanje što mu znači Božić? Neki od od-govora mogli bi bili: obiteljsko zajed-ništvo, ljubav, sklad, duhovna obnova, vrijeme darivanja, najdraži dani u go-dini ili izvor beskrajne panike! Sve od navedenog je točno, ali na predavanju s Danom Šercarom, osnivačem, pred-sjednikom i voditeljem Angels centra u Zagrebu i Željkom Tokić, koja mu se pridružila u radu i sada zajedno vode Angels centar, drže meditacije, radio-nice i tečajeve, naučili smo da je cilj Božića pokušati se duhovno približiti božanskom rođenju.

RAZGOVOR S POVODOM – ANĐELI BOŽIĆA

Ne pokušavajte ljubavzamotati u šarenilo papiraPIŠE: Anita FILIPOVIĆ

U Knjižnici Marije Jurić Zagorke razgovarali smo na temu Anđeli Božića s voditeljima Angels centra Danom Šercarom i Željkom Tokić odgovarajući na pitanje kako nekoga darovanjem istinski obradovati i otkriti mu da nas i male stvari mogu učiniti sretnima.

Odakle zapravo potječe povijest kićenja jelke?

Ne biste vjerovali, ali prva jelka potječe još iz Rajskog vrta. Zapravo, to i nije bila jelka, nego drvo života.Na drvu života nalazi se deset ‘kugli-ca’ koje podsjećaju na ukrase na bo-žićnom boru.

Za Božić poklanjamo svima svašta, no ako nekog zaista želimo obradova-ti, onda tu osobu moram jako dobro poznavati i znati što ona voli. Ako ih dobro poznajemo, znači da su to oso-be do kojih nam je zbilja stalo i njima bismo trebali to nekako i pokazati.

Razgovarajući o tome, bilo je lije-po u to predbožićno vrijeme malo sta-ti i razmisliti, dok su ljudi oko mene, pa i ja sama, trčali okolo po shoping-centrima i svoju ljubav prema nekima pokušavali zamotati u šarenilo papira zatvarajući oči za ono što je bitno.

33


infuzija 11

film i glazba

Paramore je američki rock bend iz Franklina, država Tennessee, osnovan 2004. godine. Godine 2002. trinaestogodišnja se pjevačica Hayley Williams, rođena u američkoj državi Mississippi, preselila u Franklin, gdje je u jednoj privatnoj školi upoznala braću Josha i Zaca Farroa. Kada se prvi put susrela s njima, Williams je za dečke rekla: „Oni su bili prvi ljudi koji su strastveni glazbenici kao i ja.“

Bend su službeno osnovali Josh Farro (gitara), Zac Farro (bubnjevi), Jeremy Davis (bas gitara) i Hayley Williams (vokal).

Kada se Davis pojavio, bio je zapanjen činjenicom da bubnjar ima samo dvanaest godina. Priznao je: „Imao sam vrlo, vrlo, vrlo malo vjere u bend zbog godina njegovih članova. Ali prvi dan proveden vježbajući s njima bio je nevjerojatan, znao sam da smo na dobrom putu.“

Ime Paramore potječe od djevojačkog prezimena majke jednog od članova benda. Izvorno paramour znači „tajni ljubavnik“.

Njihove pjesme su nastajale kao rezultat suradnje Josha Farroa, skladatelja glazbe i nadarene Hayley koja piše tekstove i glavnu melodiju. Prije nešto više od godinu dana dva osnivača Paramorea (Josh i Zac Farro) napuštaju bend, ostavljajući svoje obožavatelje zbunjene i razočarane. Iako se bendu nakon odlaska braće pridružio gitarist Taylor York, Paramoreova je budućnost bila neizvjesna skoro šest mjeseci, sve do izlaska pjesme Monster u lipnju 2011. godine. A nakon tri mjeseca izdaju i sljedeće tri pjesme: Renegade, Hello cold world i In the morning. Sada snimaju svoj četvrti studijski album.

PARAMORE – TAJNI LJUBAVNIK IZ TENNESSEEJA

Na putu do uspjehaPIŠE: Rajka VUJAKLIJA

Kada su klinci iz Franklina, grada u američkoj državi Tennessee, osnovali rock bend, tko je mogao i pomisliti da će on postati jedna izvrsna alternativna rock priča. A sve je počelo kad se trinaestogodišnja djevojčica Hayley Williams doselila u Franklin i susrela braću Farro.

Hvala vam Hayley, Jeremy i Taylor što niste odustali od Paramorea!

Prvotni je plan bio pretvoriti Hayley Williams u pop pjevačicu, ali ona se usprotivila rekavši da želi svirati alternativnu rock glazbu

GLAZBENI POČECI(1981. - 1986.)

Poznati talijanski kantautor Eros Ramazzotti proveo je mladost sanjajući o glazbenoj karijeri. Godine 1981. kao osamnaestogodišnjak prijavio se na natjecanje glazbenih talenata s pjesmom Rock 80 koja mu je osigurala njegov prvi ugovor s izdavačkom glazbenom kućom. Već sljedeće godine izlazi njegov prvi singl Ad un amico. Dvije godine kasnije Ramazzoti ostvaruje svoj veliki san: nastup na Sanremu s pjesmom Terra

promessa. Singl je uskoro objavljen u cijeloj Europi pretvorivši mladog Ramazzottija u svjetsku glazbenu zvijezdu.

PRVI VEĆI USPJESI(1987. - 1993.)

Godine 1985. izlazi Ramazzottijev debitantski album Cuori agitati, a 1986. njegov drugi album Nuovi eroi, a iste godine pobjeđuje na Sanremu s pjesmom Adesso tu. Broj njegovih obožavatelja raste, a svjetska slava mu je bila osigurana petim albumom In ogni senso koji je objavljen 1990. godine u petnaest zemalja svijeta. Uskoro izlazi i Ramazzottijev dvostruki live album Eros in concert. Sljedeći album Tutte storie iz 1993. godine prodan je u šest milijuna primjeraka osvojivši sve europske top liste.

SVJETSKA SLAVA(1994. - 2003.)

Eros Ramazzotti 1994. godine potpisuje međunarodni izdavački ugovor s diskografskom kućom BMG koji mu otvara vrata svjetskih glazbenih tržišta. Album Dove c’èmusica iz 1996. godine prodan je u sedam milijuna primjeraka. Krajem godine Ramazzotti prvi put postaje otac, pa sljedećih nekoliko mjeseci ostaje uz svoju obitelj, a jedinu pjesmu That’s all I need to know objavljuje u suradnji s Joeom Cockerom. Sljedeće godine izlazi album njegovih najvećih hitova Eros, na kojem se nalazi duet s velikom divom Tinom Turner Can’t stop thinking of you, a deset godina poslije objavio je i svoj drugi album najvećih hitova E. Te je 2007. godine snimio i duet s portorikanskim pop pjevačem Rickyjem Martinom Non siamo soli.

Od 2000 godine izlaze još četiri njegova studijska albuma, a s posljednjeg Ali e radici izdan je

poznati singl Parla con me. Te je 2009. godine krenuo i na turneju promovirajući taj svoj posljednji album. Tijekom te turneje 11. listopada 2009. održao je koncert i u Areni Zagreb pred petnaest tisuća svojih obožavatelja.

EROS RAMAZZOTTI – NASTAVAK TRADICIJE VELIKIH TALIJANSKIH KANTAUTORA

Novi herojiPiše: Nikola ŠIMIĆ

Ljubav je osnova svega i ja nisam jedini koji je otkrio taj osjećaj. Vjerujem da svatko, pa čak i najekstremnija osoba, vjeruje da je ljubav izuzetno važna.

Koncert u rodnom Rimu 2004. godine

Eros i Tina Turner na snimanju za spot Can’t stop thinking of you

Album 9 iz 2003. godine

Naslovnica albuma Dove c’è musicaiz 1996. godine

34


infuzija 11

film i glazba

35


infuzija 11

film i glazba

Ljudi me često pitaju zašto toliko volim pogledati neki fi lm. Obično ih ispravim i kažem da volim pogledati dobar fi lm, ne bilo kakav fi lm. Ako dođem do zaključka da fi lm nije dobar, onda žalim što tih sat-dva nisam radila nešto drugo. Međutim, još uvijek nije izmišljen bolji način od fi lmskih najava i kritika koji bi mi pomogao u izboru fi lmova koje vrijedi pogledati. Šlag na torti bila je recesija koja se i prošle godine odrazila na moje neredovito odlaženje u kino. No nešto sam ipak uspjela pogledati, pa vam predstavljam pet fi lmova koje sam odabrala u 2010. godini. Ako imate vremena i novaca, izaberite i pogledajte neke od njih.

VRIJEME JE NOVAC

Prva stvar koju sam pomislila bila je: Justin Timber-lake. Zar zbilja Justin Timberlake? A onda sam pogledala fi lm. Iako ne mogu reći da sam oduševljena glumačkom podstavom ili fi lmskim efektima ili pak fi lmskom rad-njom, koja je mogla biti malo razvijenija, ono čime se ovaj fi lm može pohvaliti jest ideja. Svijet u kojem vrije-me predstavlja novčanu valutu i u kojem siromašni žive iz dana u dan strepeći pred zadnjim minutama svoga života, a bogati žive vječno, nešto je novo i, moram priznati, iznenađujuće. Ovaj vas fi lm možda neće natje-

rati na suze ili smijeh, ali ono na što će vas natjerati jest razmišljanje. Kako bi bilo da netko zbilja gospodari vašim životom i to ne na način koji gledamo u sapunicama, već da gospodari preostalim sekundama vašeg života? Jedan od mogućih scenarija saznat će te ako pogledate ovaj fi lm.

SRETNA NOVA GODINA

Neposredno nakon proslave dobrodošle nam 2012. godine prijatelji su me nagovorili da pogledam ovaj fi lm. Radnja smještena u NYC, nekoliko jako dobro osmišljenih rečenica i dobra glazba u pozadini natjerali su me da o ovom fi lmskom djelu mislim samo najbolje. Film želi pokazati načine dočeka Nove godine i kako svaki od njih nosi samo njemu svojstvenu ljepotu. Zgodan scenarij je ukrašen hollywoodskom glumačkom elitom. „Some people swear there’s no beauty left in the world, no magic. Then

TOP 5 FILMOVA

Godina hrabrih filmovaPiše: Jelena MIJATOVIĆ

Prošla je još jedna godina puna novih, uzbudljivih i nadasve hrabrih fi lmskih pothvata. U cijeloj toj zbrci bilo je iznimno teško izdvojiti fi lmove u kojima se može pronaći neka poruka ili pak vidjeti nešto što je vrijedno. Nažalost, tek radi zabave snima se sve više i više takozvanih blockbustera, a sve je manje i manje hvale vrijednih fi lmova kojima zbilja vrijedi posvetiti svoje dragocjeno slobodno vrijeme.

1.

2.

36


infuzija 11

film i glazba

how do you explain the entire world comming together on one night? To celebrate the hope of a New Year.’“ Navedenu misao ni sama ne bih znala bolje sročiti. Nakon gledanja ovog fi lma, zasigurno ćete doživjeti osjećaj ugode i radosti zbog novog početka, što je upravo i svrha fi lma.

VEZA BEZ OBVEZA

Ima onih dana kada smo jednostavno preumorni i osjećamo se kao da nam ništa ne ide od ruke. Upravo su to dani kada trebate pogledati fi lm poput ovoga. Još jedna u nizu romantičnih komedija s radnjom koja se ponavlja u svim romantičnim komedijama. Imamo zgodnog muškarca i još zgodniju ženu, oboje imaju težak život koji bismo svi mi željeli (ironija). Oni se, naravno, spletom okolnosti upoznaju i (sad dolazi dio fi lma koji se razlikuje od ostalih sličnih) sklapaju dogovor o „vezi bez obveza“. Upravo ih ta „veza bez obveza“ dovodi do zaljubljivanja, a kraj fi lma otkrijte sami. Nadasve zanimljiva i smiješna priča koja će vas opustiti i dopustiti kratki bijeg iz vaše, možda ne baš tako zanimljive, realnosti.

CRNI LABUDInače nisam ljubitelj trilera, a pogotovo ne psiholoških,

ali ovaj je srušio sve moje predrasude. Film vas vodi u život balerine New York City Baletta koji se vrti samo oko plesa. Ninna se priprema za ulogu života, ali sve više i više tone u svoju duboku i mračnu podsvijest koja je polako uništava. Teško je prihvatiti teret koji sa sobom nosi uspješna karijera, a još teže kada se nalazite u rivalstvu s jednako talentiranom osobom. Koliko teško to

može biti, saznat ćete ako pogledate ovaj fi lm. Ako mene pitate, Natalie Portman je apsolutno zaslužila svoj mali zlatni Oscar, a nakon što pogledate fi lm, nadam se da ćete shvatiti i zašto.

HARRY POTTER I DAROVI SMRTI - 2. DIO

3. 4.

5.

Moram priznati kako sam bila u dilemi razmišljajući trebam li ovaj fi lm svrstati u svojih top 5, a jedini razlog tome jest to što sam ovaj fi lm spominjala u svim svojim dosadašnjim, nazovimo ih tako, kritikama. Svoju oduševljenost ne samo ovim fi lmom nego i cijelom sagom ne mogu sakriti sve i da želim. Mnogi će, čitajući ovu kritiku, misliti da fi lm zbilja ne vrijedi toliko, ali priznajmo, on hvalu ipak zaslužuje, htjeli mi to ili ne. Harry Potter saga je završila, nekima napokon, a nekima nažalost. Pridjev za koji sam se odlučila jes – spektakularno. Bili vi obožavatelji prikazane radnje ili ne, fi lmskim efektima mana se ne može pronaći. Filmska saga o svjetski poznatom malom čarobnjaku završila je upravo onako kako je i trebala: nezaboravno i, budući da se to više ne može, nadam se da ste je uspjeli pogledati na velikom ekranu.

37


infuzija 11

sport

JAHANJE – SPORT I DRUŽENJE

Jezik privrženosti i povjerenjaPIŠE: Lorena MIĆANOVIĆ

Svima je poznata raskoš svijeta. Sjaj velegradova i svjetska čuda. No, ja sam otkrila nešto ljepše od toga. Otkrila sam snagu, nježnost, brzinu i eleganciju i to sve u jednom biću. Znate li o kome je riječ? Naravno, riječ je o konju. Konji su moja ljubav, a ta je ljubav započela prije nekoliko godina.

Još sam u djetinjstvu željela jahati, ali roditelji su se bojali ozljeda. I tako sam potisnula svoju želju duboko u sebi i ona je izblijedjela. Ali s trinaest sam godina otišla živjeti sa sestrom u Austriju gdje sam se ponovno srela s konjima. Prvo sam ih samo promatrala. Očarali su me svojim izgledom i ponašanjem. Sve sam više vremena provodila s njima i čvrsto sam odlučila početi jahati. Nakon dugog nagovaranja, i moja je sestra pristala na to. Bio je to moj najsretniji trenutak u životu. Moja ljubav prema konjima buknula je još jače jer se nikada i nije ni ugasila, samo je u meni tiho tinjala.

Još se i danas sjećam svog prvog sata jahanja. Bilo je vrlo komično. Na početku se nisam mogla ni popeti na konja, ali trener mi je pomogao i moj je konjić krenuo, polako. Bila sam dosta nesigurna i nestabilna na njemu, pa sam morala raditi vježbe održavanja ravnoteže. Zatim je konj krenuo u kas. Kas je malo brži hod u kojem te konj malo izbacuje iz sedla, pa jahač treba u taktu pratiti konja lagano jašući, tj. skladno se i lagano podizati i spuštati u sedlu. Ali ja to tada nisam znala. Konj me počeo izbacivati iz sedla i ja sam dobila napad smijeha jer sam se osjećala kao ping-pong

Trenirajući jahanje, svakim danom ste svjesniji koliko su konji plemenite životinje, a druženje s njima i vas oplemenjuje. Moja ljubav prema konjima traje oduvijek.

loptica. Nisam se mogla usredotočiti na ritmičko dizanje i spuštanje. Ali, kako se kaže, vježba čini majstora te sam se uskoro dobro održavala u sedlu jašući u kasu. Dvije sam godine u Austriji jahala i uživala sam u tome. Svaki svoj slobodni trenutak provodila sam s konjima, pa se moj napredak u jahanju mogao primijetiti.

Nakon dvije godine morala sam se vratiti u Hrvatsku i u početku mi jahanje nije bilo dostupno. Tek kad sam se doselila u Zagreb, opet sam počela jahati i otad živim svoj san. Sada treniram u Konjičkom klubu “Jarun” dva puta tjedno. Taj je zagrebački konjički klub osnovan krajem 2006. godine, a cilj mu je da na području Zagreba promiče konjički sport, okupi što više djece i mladeži, zaljubljenike u konje i sport kako bi aktivno trenirali i družili se s tim plemenitim životinjama. Treneri su dragi ljudi, uvijek su spremni pomoći ako se pojavi kakav problem. Imaju mnogo

38


infuzija 11

sport

Imamo četrdesetak članica i djelujemo u dvije dobne skupine: mlađe juniorke i juniorke. Treninzi se odvijaju tri puta tjedno, utorkom i petkom u večernjem terminu i subotom prije podne. Osim klasičnim mažoret plesom, bavimo se i twirlingom. Twirlin-gom smo se počele baviti prije pet godina kako bismo proširile svoje znanje rukovanja štapom te objedinile elemente ritmičke gimnastike, baleta i suvremenog plesa. Twirling nam pruža više mogućnosti u koreografi jama jer nemamo ograničenja u korištenju pro-stora, plesnih elemenata i kostima, odnosno nema klasične mažoret odore.

Često nastupamo u svom gradu, a puno više izvan njega. Organiziramo vlastite smo-tre mažoretkinja u sklopu manifestacije Dugoselske jeseni, a gostujemo i na smotrama diljem Hrvatske: u Kutini, Koprivnici, Ludbregu, Rovinju, Osijeku, Ninu, Umagu, Ivanić Gradu i Velikoj Gorici, na Danu grada Svetog Ivana Zeline, Zlatara te općina Zlatar Bistri-ce, Marije Bistrice, Konjščine, Belca i Lobora. Gostovale smo na snimanju TV-emisije „30 u hladu“, na aeromitin- gu u Zagrebu i božićnom velesajmu. Organiza- tori smo 1. regionalnog prvenstva u twirlingu u sjeverozapadnoj Hrvat-skoj. Prošlo smo ljeto provele u Biogradu na Moru gdje smo osim ve- černjih nastupa u centru grada, uživale u moru i suncu te dokazale kako se može spojiti ugodno s korisnim.

Tradicija koju na- stavljamo i ove godine je organizacija KUP-a u suvremenom plesu, ma-žoret plesu i twirlingu u Svetom Ivanu Zelini, s kojeg se svake godine vraćamo s mnogo odlič-ja. Tako smo se prošle godine okitile s pet zlat-nih, tri srebrne i jednom brončanom medaljom. Omiljene su nam desti- nacije Opatijski i Riječki karneval gdje je svake godine zagarantiran nezaboravan provod pod maskama. Državna prvenstva ne propušta- mo, a dosad smo bile na državnim prvenstvima u Sinju, Solinu, Požegi, Ludbregu, Novoj Gradiški i Čakovcu.

U novoj 2012. godini počele smo se pripremati za odlazak na još jedno državno prvenstvo koje će se u travnju 2012. godine održati u Cavtatu. Nadamo se odličnim re-zultatima jer smo i na prošlogodišnjem Državnom prvenstvu u Solinu osvojile 3. mjesto i brončanu medalju u mažoret plesu, kategoriji exibition corpa.

Kad smo se prije devet godina počele baviti mažoret plesom, treninge nismo shva-ćale ozbiljno, ali sada su oni naš život. Bilo nas je puno, ali ostale smo samo mi najupor-nije! Mnogo smo toga zajedno proživjele. Mnogo je suza proliveno, mnogo je osmjeha zasjalo, ni svađe nisu bile rijetkost, ali sve što smo zajedno proživjele i preživjele učinilo nas je bliskijima i postale smo čvrsta i složna ekipa. Najstariju i najuporniju četvorku koja je s dugoselskim mažoretkinjama od samog početka čine Ivona Brekalo, Petra Darojković, Dorotea Kovačić i moja malenkost, Daliborka Nikešić.

Treniram mažoret ples i twirling baton već deset godina. Zadovoljna sam svojim uspjehom i stečenim znanjem iako, naravno, uvijek se može bolje. U proteklih deset godina stekla sam puno sportskog i životnog iskustva zajedno s ostalim članicama svoje ekipe. Najljepše iskustvo je kada na natjecanju osvojimo medalju jer nas svaki uspjeh i priznanje ohrabruje i daje poticaj da se nastavimo truditi. Naravno, kao i u svakom sportu ili plesu, nismo pošteđene ozljeda, ali i to s lakoćom izdržavamo.

Biti mažoretkinja je ono što volim, što me raduje, disciplinira i uči radu i strpljenju. Tom sam posvetila većinu svoga slobodnog vremena, a nadam se da će moja strast potrajati jer me čini sretnijom osobom.

DUGOSELSKE MAŽORETKINJE

Možemo mi to!PIŠE: Daliborka NIKEŠIĆ

Dugoselske mažoretkinje osnovane su 22. siječnja 2003. godine pod vodstvom Tatjane Malinar i trene rice Amelije Kordić. Članice su Hrvatskog saveza mažo-retkinja i Hrvatskog twirling saveza.

U novim odorama

konja, oko trideset, od malih ponija do velikih preponskih konja. Vrlo je pohvalno što je sadržaj treninga vrlo raznolik i uvijek nešto novo vježbamo i tako stalno napredujemo u jahačkoj vještini. Često jašemo u grupama od tri do četiri člana, a treneri se uvijek trude biti posvećeni svima nama.

Jako sam sretna i zadovoljna da se napokon opet bavim onim što volim i da u tome u potpunosti uživam. Često me ljudi pitaju zašto sam baš izabrala jahanje. Zar nisam mogla izabrati nešto čisto, daleko od štala (nakon svakog treninga moramo u štali skinuti sedlo s konja, istimariti ga, a zimi ga i pokriti dekom). Ali uvijek dobiju isti odgovor: konji su moja velika ljubav i nisam ja izabrala njih, već su oni izabrali mene. A budući da govore jezikom povjerenja i privrženosti, uvijek smo se dobro razumjeli, ma gdje bili.

39


infuzija 11

sport

Petra Bračun, učenica 3. d razreda počela je trenirati rukomet s devet godina, a u 17. grize loptu više nego ikada.

Petra, zašto si se počela baviti rukometom?

Rukomet sam počela trenirati u trećem razredu osnovne škole. Prijateljica mi je predložila da se upišem na rukomet, ja sam je poslušala i evo, već sam pet godina rukometašica.

U kojem si klubu počela trenirati?Počela sam trenirati u RK

„Trešnjevka“, ali nisam dugo ostala u tom klubu jer sam bila najmlađa. Sve druge cure su bile po četiri-pet godina starije od mene i to mi se nije sviđalo, pa sam se ubrzo prebacila u RK „Lokomotiva“ u kojem još i danas igram.

Na kojoj si poziciji igrala kad si počela trenirati, a što sad igraš?

Prvo sam dvije-tri godine igrala pivota, ali budući da se promijenila trenerica, promijenila se i moja pozicija, pa sam počela igrati desnog vanjskog. Ubrzo je i ta trenerica otišla, a u klub je došla današnja trenerica Iva Kanjugović koja je odredila da

igram desno krilo, ali kad je potrebno, odigram i desnog vanjskog.

Koliko puta tjedno treniraš i koliko sati dnevno?

Treniram pet puta tjedno s time da vikendima imam i više utakmica jer igramo više liga. Treninzi traju po sat, sat i pol.

Koliko prosječno golova zabiješ na utakmici?

Broj golova koje postignem na nekoj utakmici ovisi o mojoj pripremljenosti, motivaciji, ali i protivničkoj obrani. Možda zabijem pet-šest golova po utakmici. Ali uglavnom sve akcije idu preko moje lijeve strane jer nam je lakše dati gol

s lijeve strane zbog toga što smo sve dešnjakinje.

Kako stojiš s ozljedama?Ozljede su moji česti neprijatelji.

Svake godine vučem za sobom neku ozljedu. Ove sam godine imala problema s ahilovom tetivom i nisam trenirala mjesec dana, ali brzo sam se vratila u igru jer je ta ozljeda trajala kraće od prijašnjih.

Sportaši često putuju. Gdje si sve bila sa svojim klubom?

Da, doista puno putujemo tako da smo svaki vikend u nekom drugom hrvatskom gradu. A izvan Hrvatske smo bili u Mađarskoj i u

PETRA BRAČUN – RUKOMETAŠICA RK LOKOMOTIVA

Odlikašica i u rukometuObučeš dres i tenisice, staviš štitnike, izađeš na

teren i ništa drugo više nije važno, nema veze jesi li dobila lošu ocjenu u školi ili ti je dečko totalni idiot: tvoj život je apsolutno savršen sljedećih 60 minuta.

Utakmica s Rukometnim klubom Umag

RAZGOVARALA: Sara GRGIĆ

40


infuzija 11

sport

Trenerica Iva Kanjugović izlaže nam pobjedničku taktiku

Švedskoj. U Švedsku idemo svake godine tako da se nadam da ćemo ići i ove.

Kakva je ekipa s kojom igraš? Kako se slažete na putovanjima?

Ekipa je da bolja biti ne može! Slažemo se jako dobro. Sve za jednu, jedna za sve!

Iza sebe imaš već dosta natjecanja. Znači li to da imaš i puno medalja?

Imam dosta natjecanja iza sebe, to je istina. Medalja imam šest, ali sigurna sam da će ih biti još. Da se malo i pohvalim, ovu polusezonu smo uspješno završile, prve smo u 2.ligi i bez poraza u državnoj, nadam se da

Moja ekipa na turniru u Švedskoj 2009. godine

Moj omiljeni rukometaš Tonči Valčić i ja

će i tako ostati, pa možda onda dođe i neka medalja.

Treniraš za RK „Lokomotiva“ koja ima reputaciju vrhunskog rukometnog kluba. Jesu li te zvali u reprezentaciju?

Nisam još dobila poziv da igram za reprezentaciju, ali nadam se da jednom ipak hoću. Ali igrala sam u re-prezentaciji regija. I to mi je bio velik korak prema naprijed, korak prema reprezentaciji Hrvatske. Nažalost, za-ustavila me ozljeda koljena, pa još uvi-jek igram samo za svoj klub.

Svakodnevno treniraš, a viken-dom si na utakmicama. Ostaje li ti vremena za izlaske i zabavu?

Svaki dobar sportaš zna da se mora odreći mnogih stvari, pa tako i izlaza-ka, ako želi biti netko i nešto u svome sportu. Ja imam tek 17 godina i nor-malno je da imam vremena za izlaske i zabave, samo što se zbog čestih tre-ninga i utakmica ne mogu zabavljati koliko i moji vršnjaci. Ali tako sam sama odlučila. Uvijek ću prije otići na utakmicu nego izaći van, jer meni je i rukomet zabava. Na terenu se istovre-meno igram i zabavljam.

Želiš li se profesionalno baviti rukometom?

Da, želim. San mi je postati pro-fesionalna rukometašica, kao vjero-jatno i svakom sportašu. Nadam se da će mi se taj san i ostvariti.

41


infuzija 11

sport

Igranje rukometa na pijesku dosta se razlikuje od običnog rukometu, tj. onoga na parketu, a i igralište je manjih dimenzija. Ono je pravokutnog oblika, dužine 27 m i širine 12 m. Sastoji se od polja za igru i dva vratareva prostora. Vrata se nalaze na sredini poprečnih linija. Unutarnja visina vrata je 2 m, a širina je 3 m. Vrata moraju biti opremljena mrežom tako ovješenom da se ubačena lopta ne može odbiti natrag u polje za igru. Ispred svakih vrata nalazi se vratarev prostor. Vratarev je prostor omeđen linijom vratarevog prostora tako da se traka ili uže vežu paralelno s poprečnom linijom na udaljenosti od 6 metara.

PRAVILA IGRANJA RUKOMETA NA PIJESKU

1. Igra se sastoji od dva poluvremena koja se odvojeno boduju. Svako poluvrijeme traje deset minuta. Pobjednik svakog

poluvremena dobiva jedan bod. Ako u oba poluvremena pobijedi ista momčad, ta je momčad sveukupni pobjednik utakmice s rezultatom od 2:0. Svaka momčad ima pravo na jednominutni time-out po poluvremenu tijekom redovnog vremena igre.

2. Rukomet na pijesku igra se okruglom gumenom loptom koja ne smije biti skliska. Na igralištu se mogu nalaziti najviše četiri igrača po momčadi (tri igrača i jedan vratar). Preostali su igrači zamjene i nalaze se u prostoru za zamjenu pojedine momčadi. Tijekom cijele utakmice svaka momčad mora na igralištu imati jednog igrača koji ima ulogu vratara. Igrač imenovan vratarom može u bilo koje vrijeme preuzeti ulogu igrača na terenu. Isto tako, igrač na terenu može u bilo koje vrijeme preuzeti ulogu vratara.

3. Igrač s loptom u posjedu smije se kretati najviše tri koraka. Ako taj isti igrač nakon tri koraka nema kome dodati loptu, može je kotrljati po pijesku (jer je nemoguće voditi loptu po pijesku kao što se radi u rukometu na parketu u dvorani) kako ne bi napravio grešku u koracima, a zatim može opet podići loptu i napraviti sljedeća tri koraka. Ako ni tada nema kome dodati loptu, igrač će pucati prema

golu ili će čekati da mu se neki suigrač oslobodi, ali pritom loptu u ruci može držati najviše tri sekunde.

4. Kreativni ili tzv. spektakularni zgodici vrijede dva boda (npr. zgoditak kojem prethodi pirueta u zraku ili cepelin (igrač u zraku hvata suigračevu loptu i zabija gol). Umjesto sedmerca u rukometu na pijesku izvodi se šesterac koji također vrijedi dva boda. I u slučaju kada vratar postigne zgoditak iz polja za igru, suci dodjeljuju dva boda.

Nakon ove kratke lekcije o rukometu na pijesku, ne preostaje vam ništa drugo nego da pričekate toplije dane, okupite svoju momčad, uputite se na Jarun i zaigrate ovu vrlo zabavnu sportsku igru.

RUKOMET NA PIJESKU

Piruetom do pogotkaPIŠE: Petra BRAČUN

Rukomet na pijesku mnogima je nešto novo ili uopće nisu čuli da taj sport postoji. Budući da je to igra gotovo akrobatskih načina postizanja golova i osvajanja bodova, svima koji su je gledali vrlo se svidjela. Čitatelje našeg školskog časopisa upoznat ćemo s osnovnim pravilima ove igre.

42


infuzija 11

sport

Zovem se Dora Hezler i idem u 2.d razred. Poslije završene Osnovnu školu „Voltino“. upisala sam Školu za medicinske sestre Vinogradska jer se nakon završene srednje škole želim upisati na Medicinski fakultet. U slobodno vrijeme treniram rukomet u Rukometnom klubu „Lokomotiva“, najboljem klubu u Zagrebu.

Rukomet treniram od svoje desete godine. Tim sam se sportom počela baviti na poticaj moje mame koja je i sama trenirala rukomet.

U RK „Lokomotiva“ treniram već šest godina i s klubom sam obišla gotovo cijelu Hrvatsku, ali smo igrali i u nekim stranim zemljama. Tako svake godine na Badnjak idemo tjedan dana igrati u Švedsku. Turnir se zove Lunda spelen i proglašen je najboljim europskim turnirom za moje godište. Jako me vesele putovanja u Švedsku jer tamo upoznajemo novo društvo i svake se godine uspijemo plasirati na bolje mjesto. Jednom smo za nagradu zbog dobrog plasmana na turniru, na povratku iz Švedske u Njemačkoj išle u shopping. Sviđa mi se što su u Švedskoj svi visoko obrazovani i ako se na ulici obratite nekoj osobi na engleskom, ona će vam i odgovoriti na engleskom bez obzira na to koliko godina ima.

Prvi turnir na koji smo išli izvan Hrvatske bio je u Mađarskoj 23. kolovoza 2008. godine, a u prosincu 2010.

RADOST IGRE

Uživamo u igri i druženjuPiše: Dora HEZLER

Rukomet treniram od svoje desete godine i svaki me rukometni trening iznova raduje. Jako me vesele putovanja jer tamo upoznajemo nove ljude i imamo mogućnost plasirati se na bolje mjesto.

Bronca na državnom prvenstvu u Čakovcu 22. listopada 2010. godine

Na otvorenju turnira u gradu Lundu, Švedska

godine u goste su nam došle reprezentacije Mađarske, Srbije i Hrvatske.

Svaki rukometni trening me iznova raduje. Kako bih mogla uskladiti svoje školske i sportske obaveze, Nastavničko vijeće mi je omogućilo da gradivo pojedinih predmeta odgovaram u dogovoru s predmetnim profesorom, što mi je omogućilo da se i dalje bavim rukometom, uživam u igri i druženju na rukometnom terenu.

Prije početka svake utakmice sportski se pozdravljamo; dvorana u Lundu

43


infuzija 11

sport

Tae kwon do sam počela trenirati u šestom razredu osnovne škole. Nakon sportova koje sam prije trenirala (ritmi-ka, sinkronizirano plivanje), konačno sam našla nešto što me stvarno zanima.

Još se i danas sjećam kako sam sva zbunjena došla u Tae kwon do klub Ja-streb i zadivljeno gledala borbaše. Od-mah sam znala da je to sport za mene. Svoj prvi trening smatram jednim do-brim početkom jer smo tada prvi put obukli oklop za tijelo i štitnike za ruke i noge i počeli se mlatiti kako je svat-ko znao i umio (ako se to može nazvati borbom).

Nakon toga došle su dvije godine mukotrpnog rada, truda i zalaganja da bi na kraju mogla izabrati jednu od triju disciplina: poomse ili forme, gdje je strogo određen i smišljen redoslijed udaraca i blokada u kretanju prema

zamišljenom protivniku; taeryon ili sparing čini sportski dio čija je glavna karakteristika udarci rukama i nogama u određene zone tijela; kyupka ili lo-mljenje predmeta načinjenih od različi-tih materijala radi provjeravanja snage udaraca (lomljenje crjepova, opeka i dasaka različite debljine).

Zbog oslabljenog vida izabrala sam tehničku grupu poomse i otada moji treninzi više nisu sadržavali elemente stvarnih udaraca, nego tehniku njihova izvođenja. Tjednima sam se mučila za-pamtiti svaki pokret, svaki blok ili uda-rac šakom ili nogom. To se mora izvoditi u zadanom vremenu, određenom brzi-nom i milimetarskom točnošću, simuli-rajući precizne udarce određene jačine u zamišljenog protivnika. Takav pristup zahtijeva veoma visoki stupanj kon-centracije, koordinacije pokreta i zbog

gledatelja određenu gracioznost vizu-alnog nastupa. Radi usporedbe mogu se spomenuti pokreti u sinkroniziranom plivanju ili koreografi ja u ritmici, ali bez naznake borbenih pokreta.

Trud se na kraju isplatio jer sam već na svojem prvom natjecanju osvojila iz-vrsno treće mjesto. Nakon toga shvatila sam gdje se u tom sportu nalazim i koli-ko za mene znače treninzi, koji ponekad mogu biti stvarno iscrpljujući.

Treninzima i nastupima na natjeca-njima stječem samopouzdanje, jačam volju i povećavam svoju koncentraciju. Svakim novim natjecanjem i sportskim susretima stječem nova poznanstva, prijateljstva, upoznajem ljude i kra-jeve. Dosad sam proputovala susjedne države i osvojila mnogo medalja te do-prinijela ekipnom uspjehu kluba osva-janjem triju pehara.

Pripremam se za polaganje višeg, crvenog pojasa, koji će mi omogućiti da se natječem i na ostalim međunarodnim natjecanjima višeg ranga.

Izabravši ovaj sport, donijela sam ispravnu odluku Ne bih ga mijenjala ni za što, pogotovo sada kada se približa-vam prelasku u višu, novu kategoriju mlađe seniorka. Svakim danom letim ususret novim izazovima, napornijim treninzima, i naravno, s velikom nadom u nove pobjede za sebe i za klub s kojim činim složnu cjelinu.

BORILAČKI SPORT

Gracioznost borbenih pokretaPIŠE: Veronika HORJAK

U borilačkom sportu udarci se moraju izvoditi u zadanom vremenu, određenom brzinom i milimetarskom točnošću, simulirajući precizne udarce određene jačine u zamišljenog protivnika. Takav pristup zahtijeva veoma visoki stupanj koncentracije i koordinacije pokreta.

Jedna od mnogobrojnih osvojenih medaljaJedna od mnogobrojnih osvojenih medalja

44


infuzija 11

svašta u mojoj glavi

U današnjem svijetu ima previše predrasuda. Jedna je od njih je ta da se slijepi ljudi u svom životu ne mogu potpuno ostvariti i da su nužno slabi i nesretni. No, sigurno to ne mora biti tako. Ljudi misle ako je netko slijep, nepokretan ili ima neku bolest, da je njegov život samo jedna velika patnja. Tu sam predrasudu imala i ja dok nisam upoznala čovjeka kojeg sljepoća nije spriječila da svoj život proživi i da ostvari svoje snove. To je Vojin Perić, voditelj Kazališta slijepih i slabovidnih Novi život. Ime kazališta kao da govori da oni ljudi koji oslijepe (jer se sljepoća često dogodi, odnosno mnogi se ne rađaju slijepi) tada počinju sa svojim novim životom i taj život pokazuju u svojim predstavama svima koje to zanima.

Kako smo saznali, i sam Perić je imao teških trenutaka (oslijepio je poslije udarca lopte u glavu i više operacija očiju poslije toga), ali je bio hrabar i nije odustao od svojih životnih ciljeva. Zahvaljujući svojoj hrabrosti i upornosti, danas je suprug, otac, glumac, dobar zabavljač i borac protiv predrasuda.

Fascinirao nas je i njegov način glume. Odglumio nam je jedan dio nove kabaretske predstave, koji je jako duhovit jer se šali na svoj vlastiti račun, a uglavnom su to šale o sljepoći.

Tko bi mogao pretpostaviti da se toliko šala može izreći na račun nečeg tako strašnog kao što je sljepoća!

Tijekom razgovora objasnio nam je da slijepe osobe ne vole kada ih pitamo treba li im pomoć da prijeđu cestu, nego da je njima draže kada ih pitamo žele li da zajedno prijeđemo cestu.

No, u vezi s tim ispričao nam je jednu anegdotu koja se dogodila njegovu prijatelju: stajao je on na semaforu i čekao znak da može prijeći cestu. Do njega je došao jedan gospodin i upitao ga želi li da zajedno prijeđu cestu. On je pristao. Kako su polako prelazili cestu, i prelazili, i prelazili, naletjeli su na rupu i obojica u nju upali. Perićev prijatelj upita nepoznatog gospodina: "Pa di ti mene vodiš, čovječe, jesi li slijep?" "Jesam", odgovori gospodin. Poanta je, kaže Perić: da ne bi završio u rupi, moraš dobro pogledati tko te vodi.

BORBA S PREDRASUDAMA

Ne gleda se samo očimaPIŠE: Ivana JURIĆ

U Hrvatskoj knjižnici za slijepe osobe sastali smo se s Vojinom Perićem, voditeljem Kazališta slijepih i slabovidnih Novi život i od njega saznali kako život slijepe osobe može biti aktivniji, veseliji, ispunjeniji negoli život neke osobe koja vidi. Slijepe osobe čitaju pomoću Brailleova pisma koje je

kombinacija jedne do šest točaka, a svaka kombinacija točaka znači jedno slovo

Kazalište slijepih islabovidnih Novi život

Jeste li znali da slijepe osobe čitaju više knjiga od ljudi koji vide. Tijekom ljeta Vojin Perić je pročitao Jeste li znali da slijepe osobe čitaju više knjiga od ljudi koji vide. Tijekom ljeta Vojin Perić je pročitao trideset i dvije knjige – fascinantno!trideset i dvije knjige – fascinantno!

45


Infuzija 11siječanj 2012.

Već kao trogodišnje dijete zbog obiteljskih sam problema počela živjeti samo s majkom i sestrama, bez oca. Prije toga gledala sam često sukobe oca i majke. Jedna od njihovih svađa bila je jako gruba i završila je tučom te je uzrokovala ne samo moj govorni poremećaj već i psihičke probleme.

Kad sam krenula u vrtić, malu školu i u osnovnu školu, ostala bi djeca primjećivala moje zastoje u govoru. Da bih uspjela tečnije govoriti, bilo mi je potrebno vrijeme te razumijevanje i pomoć okoline kako bih se opustila, osjećala sigurno i prihvaćeno.

Međutim, moji su sugovornici bili nestrpljivi ne dozvoljavajući mi da do kraja izgovorim svoju misao, često su me prekidali ili ponavljali za mnom, a neki su mi se i podsmjehivali. S vremenom sam se nekako priviknula na takve reakcije svoje okoline, ali i djeca, i ljudi s kojima sam komunicirala priviknuli su se na moj govor. Međutim, živeći s mucanjem, spoznala sam da ljudima oko mene moj govorni poremećaj nije važan i da ne utječe na kvalitetu naše međusobne komunikacije.

I baš kad sam psihički ojačala i opustila se, a moj se život smirio zbog stabilne obiteljske situacije, dogodilo se nešto strašno: sestra mi je nastradala u prometnoj nesreći i ostala u kolicima. Ta je tragedija opet loše utjecala na moj govor, moju psihu i moje djetinjstvo. Imala sam tek dvanaest godina kad je sestra postala invalid, ali bez obzira na svoje godine bila sam uz nju i pomagala joj, hranila je, kupala, presvlačila. Pomažući joj, shvatila sam da je upravo njegovanje nemoćnih i bolesnih ljudi moj životni poziv. Zato sam se i upisala u ovu školu i nadam se da će mi stručno medicinsko obrazovanje omogućiti da jednog dana kao medicinska sestra mogu pomoći i djeci s poremećajem u govoru.

Od malih nogu bila sam u situaciji koja nije bila milostiva prema jednom djetetu. Živjeti bez oca, a znati da ga imaš i biti svjestan da on ne zove i ne pita za tebe, niti pomaže majci da mene i sestre izvede na pravi put – bilo je vrlo teško i bolno. Unatoč

teškoj obiteljskoj situaciji, bila sam dobro dijete i izrasla sam u vrijednu djevojku. U mom odrastanju puno mi je pomogao sport. Uživam igrati odbojku, trčati i rolati jer mi fi zička aktivnost omogućuje da se rasteretim i zaboravim na svakodnevne probleme s kojima se u životu suočavam. Zahvaljujući svojoj hrabroj majci i svojim sestrama, koje su moje najveće bogatstvo, moj sigurni oslonac i stalna podrška, sve što mi se događa u životu prihvaćam s pozitivne strane jer sam se već odavno uvjerila u istinitost izreke: „Što te ne uništi, to te ojača!“

ISPOVIJEST – ŽIVJETI S MUCANJEM

Što te ne uništi, to te ojača!PIŠE: Nikolina MAROŠ

Nikolina Maroš, učenica 3. b razreda, iskreno nam je povjerila s kojim se životnim teškoćama suočila već u najranijem djetinjstvu, kako je uspjela pobijediti svoj govorni poremećaj i zašto je odlučila postati medicinska sestra.

46


infuzija 11


KNJIGA ILI FILM

Zašto je knjiga bolja od filmaPIŠE: Dorotea ZADRO

Prednosti čitanjaJoš od početaka drame u staroj

Grčkoj tragedije su na dramatičan, a komedije na smiješan način iskazivale ljudske probleme i dileme te je njihova uloga bila da ljudi, nakon što se pronađu u njima, shvate pogreške likova te ih ne ponavljaju. U knjigama mi sami, zamišljajući, stvaramo prostor, događaje i likove i možemo poruku pisca shvatiti na način koji mi želimo

i trebamo. U fi lmu je jasno iskazana vizija redatelja, dok mi čitajući knjigu, stvaramo svoju vlastitu.

Čitanjem poboljšavamo koncen-traciju pazeći na svaki detalj da bi-smo mogli dobro shvatiti postupke likova, za razliku od gledanja fi lmova u kojima je odgovor na svako pitanje već serviran. Kad čitamo, proširujemo rječnik, što poboljšava na naše komu-nikacijske vještine.

Kada se pitamo je li nam lakše pročitati knjigu ili pogledati fi lm snimljen po istoj knjizi, odgovor je potpuno jasan. Uvijek ćemo otići do videoteke i posuditi fi lm. No, je li ono što je lakše uvijek i bolje? Čitanje knjige daje nam nešto što nam ni najbolji fi lm nije u stanju dati – vlastiti doživljaj svijeta i mogućnost da ga izrazimo.

"Čovjek koji ne čita dobre knjige, nema nikakve prednosti u odnosu na onoga koji ih uopće ne zna čitati." Mark Twain

Postoje li knjige koje bi svakako trebalo pročitati?

Puno ljudi više zna - pa tako postoji popis od sto knjiga koje bi svatko trebao pročitati i iz kojeg valja po zanimanju i željama pronaći barem deset naslova knjiga koje se nikako ne mogu zaobići. Po nekima od tih poznatih knjiga snimljeni su vrlo uspješni fi lmovi, a druge tek čekaju svoju ekranizaciju.

3 4 5 6

1

47


infuzija 11

čovjek jučer, danas, sutrasvašta u mojoj glavi

u režiji Jamesa Ivoryja, s Helenom Bonham Carter u glavnoj ulozi.

6. ALISA U ZEMLJI ČUDESA Knjiga dječje fantastike napisana

je 1865. godine. Režiser Tim Burton je 2010. režirao ekstravagantnu vari-jantu poznate priče o zlatokosoj dje-vojci u plavom i bizarnoj zemlji u koju je uvodi histerični Bijeli Zec.

7. MALCOLM X AUTOBIOGRAFIJA Autobiografi ja (1965.) jednoga od

naju t je cajnih boraca za prava Afroa-merikanaca.

8. VREMEPLOVZnanstveno-fantastični roman iz

1895. godine po kojemu je nekoliko puta sniman fi lm, a najnoviji je onaj iz 2002. godine u režiji Simona Wellsa i Gorea Verbinskoga.

9. O MIŠEVIMA I LJUDIMA Novela objavljena 1937. za koju je

piscu dodijeljena Nobelova nagrada za književnost 1962. godine. Prva verzija fi lma snimljena je 1939., a druga 1992. godine u režiji Gerya Sinisea.

10. LJUBAVNIK LADY CHATTERLEY Jedan od najkontroverznijih roma-

na 20. st. objavljen je na autorov trošak 1928. godine. Roman, koji se danas smatra živim i izravnim prikazom veze temeljene na strasti, remek-djelo je svjetske književnosti te je mnogo puta adaptiran za fi lm.

mu za sebe i uživala do trenutka kad je počeo teror i patnja. Knjiga ismi-java sovjetski totalitaristički komu-nizam i Staljina. Životinjska farma je dva puta adaptirana za fi lm. Prvi put kao istoimeni hvaljeni britanski animirani fi lm 1954. godine, dru-gi put kao animatronički TV-fi lm sa stvarnim životinjama 1999. godine.

3. DORUČAK KOD TIFFANYJA Roman (1958.) koji govori o

mladoj Holly Golightly, bogatašici koja se nije obogatila legalnim putem, ovisnici o dijamantima... Adaptacija romana nastaje 1961. godine s Audrey Hepburn u glavnoj ulozi. Film je najviše poznat po liku Holly koja sa svojom cigaretom, malom crnom haljinom i večernjom ružičastom haljinom postaje fi lmska ikona i uzor djevojkama diljem svijeta.

4. FRANKENSTEIN Roman (1818.) je smatran prvim

djelom znanstvene fantastike i spekulativne fi kcije. SF fi lm Jamesa Whalea iz 1931. godine djelomično se temelji na istoimenom romanu.

5. SOBA S POGLEDOM Romantični roman iz 1908. godine

u kojem je prikazan život mlade žene u skučenoj građanskoj kulturi u Engleskoj za vrijeme kralja Edwarda. Istoimeni fi lm snimljen je 1985. godine

EVO MOG IZBORA

1. LET IZNAD KUKAVIČJEG GNIJEZDA Roman iz 1962. s temom tajne

ljudskog uma i kritikom državnih institucija i biheviorizma. Slavi humanistička načela. Godine 1975. redatelj Miloš Forman snima istoimeni fi lm s Jackom Nicholsonom i Louise Fletcher u glavnim ulogama. To je prvi fi lm koji je osvojio svih pet glavnih Oscara (najbolji fi lm, glavni glumac, glavna glumica, redatelj, scenarij).

2. ŽIVOTINJSKA FARMA Satirična alegorijska novela pi-

sana za vrijeme Drugoga svjetskog rata, a izdana 1945. godine. Govori o grupi životinja koja je osvojila far-

7 8 9 10

2

48


infuzija 11

zanimljivosti iz svijeta medicinesvašta u mojoj glavi

Recite nam nešto o sebi i svom poslovnom partneru!

Moje ime je Anton Rubin i radim u tvrtki DIZ//VIZ (dizajn i vizualizacija) koja je nastala 2008. godine, a osnovali smo je moj prijatelj Ivica Mamić i ja. Ivica je inženjer grafi čke tehnologije i tijekom fakulteta radio je kao asistent kiparu pri izradi scenografi je. Ja sam tehničar za elektroniku i studirao sam brodogradnju, no nikada nisam završio fakultet jer sam u isto vrijeme radio u jednoj fi rmi koja se bavi scenografi jom. No želim napomenuti da mi je žao što sam odustao od fakulteta i nadam se da ću ga jednog dana završiti. Moj posao u toj fi rmi bio je 3D vizualizacija događaja i njihova organizacija. Tim poslovima smo stekli podosta iskustva i jedne večeri smo se dogovorili da bismo mogli osnovati nešto svoje, jer smo smatrali da smo naučili podosta toga, i da možemo krenuti u samostalne vode. Kada smo krenuli sa svojim prvim projektima, shvatili smo da i ne znamo baš sve, pa smo morali koristiti svoje brojne kontakte koje smo imali na raspolaganju nakon naših poslova kako bismo uspješno obavljali poslove koje smo dobivali. Na taj smo način jako puno i jako brzo učili jer u praksi se najbolje svladava gradivo.

Kako ste osnovali svoju tvrtku? Tvrtku smo osnovali tako da smo u

početku imali probnu fazu u kojoj smo htjeli vidjeti možemo li skupiti dovolj-no posla i možemo li živjeti od toga. Vrijeme je pokazalo da možemo, pa smo stoga čekali prvi posao koji bi nam mogao pokriti troškove otvaranja tvrt-ke. Ubrzo smo nakon toga dobili posao uređenja jednog restorana u Novalji na

Pagu. Točnije, dobili smo upit za izradu namještaja potrebnog za taj restoran. Uzeli smo predujam i njime otvorili tvrtku s kojom smo uspjeli izdati račun.

Čime se bavi Vaša tvrtka?Tvrtka DIZ/VIZ bavi se 3D vizu-

alizacijama i dizajnom svih tipova interijera i eksterijera, bilo da je riječ o nekom poslovnom ili privat-nom prostoru. Klijentima nudimo idejno rješenje prostora na jedan malo drukčiji način od ostalih. Inače dizajneri rade prvo izradu nacrta, pa onda po potrebi 3D vizualizaciju. Mi idemo obrnutim smjerom! Budu-ći da smo u svome poslu shvatili da ljudi puno lakše gledaju slike nego nacrte, odlučili smo krenuti tim putem. Prvo ljudima prezentiramo njihove prostore 3D vizualizacijom, koju nastojimo napraviti što real-

NEŠTO POSVE DRUGO – INTERVJU S DIZAJNEROM ANTONOM RUBINOM

Dizajn jednostavnih oblikaRAZGOVARALA: Martina MUŽINIĆ

Jeste li potpuno sigurni da znate što je vaš životni poziv? Na to pitanje odgovorio nam je bivši student brodogradnje a danas jedan od vlasnika poznate tvrtke DIZ//VIZ koja se bavi 3D vizualizacijama i dizajnom svih tipova interijera i eksterijera. U intervjuu ćete otkriti uspon poznatih dizajnera koji nisu odustajali od svojih snova dajući sve od sebe kako bi postali uspješni.

49


infuzija 11


nije kako bi klijenti mogli što bo-lje doživjeti ugođaj koji će dobiti kada se sve izvede do kraja. Nakon što su klijenti zadovoljni izgledom, prelazimo na iscrtavanje svih nacr-ta i izradu troškovnika. Na kraju, klijentu predajemo knjigu s cijelim projektom, s kojom on može odla-ziti u dućane ili kod raznih izvođa-ča te tražiti ponude za izradu. No mi nudimo i svoje kooperante koje smo skupili tijekom godina i koji su pomno odabrani te garantiramo za njihovu kvalitetu.

Na koji način radite, odnosno, imate li svoj prepoznatljiv stil?

Ljudi znaju prepoznati našu 3D vizualizaciju, a prepoznatljivi smo i po jednostavnim linijama koje na-

prosto obožavamo. Na neki bih način mogao reći da volimo jednostavne oblike u prostoru, koji svi zajed-no čine jedan kompleksan privid, a cijenom je daleko niži od nekakvih kompliciranih oblika namještaja.

Imate li uzore koji su utjecali na Vaš dosadašnji rad?

Uzori su mi Zaha Hadid, Frank Lloyd Webber i Steve Jobs.

Gdje i kako pronalazite ideje za dizajn?

Ideje pronalazim u svemu oko sebe. Ponekad me neka situacija ili pogled na nešto asocira i motivira na nešto što nimalo nije vezano uz to. Naprimjer, sjećam se kada me obi-čan škamp inspirirao za dizajn stola. Škamp i stol?! Da.

Koliku slobodu u radu imate vi kao dizajneri, s obzirom na želje vaših klijenata?

Na prvom sastanku s klijentom, nakon što je on prihvatio ponudu za našu uslugu, saslušamo što on točno želi. Ponekad ljudi znaju što žele i uvjereni su da je to dobro. I ponekad su u pravu. Najčešće nam klijenti po-kazuju neke slike na kojima im se ne-što sviđa. No ako kao dizajneri sma-tramo da postoji nešto bolje za njih, pokazujemo im i svoju varijantu. Ako je njihova ideja dobra, ucrtavamo samo njihovu ideju u projekt. No svakako su nam najdraži klijenti koji kažu da imamo u potpunosti slobodne ruke, i tada nastaju najbolji radovi! Znači, naš posao kao dizajnera je u tome da ideje klijenata uspijemo prevesti u realan svijet i uglazbiti sve njihove želje i vizije u njihov prostor.

Možete li nam reći što ste dosad dizajnirali?

Mogu spomenuti lokal u Jelenov-cu u novim zgradama. Sudjelovali smo u dizajniranju kluba Sirup, loka-la PaLu u Green Gold centru, duća-na Andrews Baby Company, dućana Emily KDesign, Butika u Kaptol cen-tru i Diva butika u centru Kvaternik Plaza. Radili smo scenografi ju za Dane vjenčanja na Velesajmu i sta-nove mnogih slavnih osoba koje ne bih smio imenovati.

Imate li kakav savjet za nas mlade?

Savjet za mlade! Pokušajte iz svake situacije u svome životu, bila ona negativna ili pozitivna izvući nešto pozitivno, to jest, iz životnih situacija pokušajte naučiti i izvući nešto korisno, jer nikada ne znate na koji način ćete to moći iskoristi-ti. I ako imate neke snove o tome što želite biti, nikada nemojte odu-stati. Bez obzira ako i ne uspijete u tome ili ako postoji nešto drugo, a toga još niste svjesni ili jednostavno još nije vrijeme za to! Dakle, nika-ko se nemojte zbedirati, nego uvijek dajte sve od sebe. Pa ako na kraju ne uspijete, uvijek ćete moći reći da ste barem probali.

50


infuzija 11


Internet Meme obično nastaju zbog neke socijalne interakcije, situacija koje se često događaju ili nešto slično. Komercijalno se u Americi koriste za virusni marketing, gdje su jeftin oblik masovnog oglašavanja. Koriste se u marketingu kako bi stvorili interes za fi lmove koji inače imaju pozitivan publicitet među kritičarima. Meme može ostati isti, mijenjati se i nadograđivati.

INTERNET TEME – INTERNET MEME

Obožavati memsePIŠE: Ida KOLARIĆ

Jeste li ikad lutajući internetom naišli na nekakva čudna lica u još čudnijim stripovima? E, to su memsi. Internet Meme je ideja koja se širi World Wide Webom, a može biti u obliku videa, slike ili fraze.

Popularni su i možete ih naći na internetskim stranicama kao što su: 9GAG, Damn!Lol, 4chan i sl. Na Meme idemo ovisno o raspoloženju, kada se želimo nasmijati i ako nam je dosadno a surfamo netom, jer su to web-stranice koje doslovno ubijaju dosadu i čak vraćaju dobro raspoloženje smijehom. Možete i sebe naći u nekim od tih stripova, jer opisuju situacije koje se svakom

mogu dogoditi i često se događaju (pad sa stolice, jedno pomisliti a drugo reći, smješne situacije pri razvijanju tjesta za pizzu i sl.). Tako da nas često mogu podsjetiti na neke prošle smiješne osobne događaje.

No, pazite da se ne razvije ovisnost o tom tipu zabave. Ugasite ga dok se dovoljno nasmijete, pa nastavite s daljnjim običnim korisnim surfanjem.

ILUSTRACIJA: Stjepan SUMPOR

P

"Ili je nemir, Ili je strast Ima tog ovdje isuviše!"

J. B. Štulić

51


infuzija 11


Od 1961. do 2009. godine KHL Medveščak surađuje s nekim austrij-skim klubovima kao što su ATSE Graz, WEG Wien, Zell am See, Salzburg i Klagenfurt i napokon dana 15. svib-nja 2009. godine ulazi u EBEL ligu. Poslije toga sastavljaju novu momčad i uvode dvadeset novih igrača. Danas Medveščak još uvijek igra u istoj ligi a trenutno se nalazi na drugom mje-

stu na ljestvici, što je bolje od prošle sezone kada su bili na osmom mjestu i jedva ušli u playoff. Ove godine ne brinu za playoff, nego pokušavaju skinuti s prvog mjesta jako tvrdi klub zvan Black Wings Linz, koji ih je po-bijedio u zadnjoj utakmici potrebnoj za prvo mjesto. Tako važna utakmica održana je u Areni i atmosfera je bila paklena.

Arena Ice Fever bio je prošle i ove sezone veliki događaj jer je utakmicu Medveščaka došlo gledati petnaest tisuća gledatelja. Jedina razlika je ta da su se prošle sezone odigrale samo tri utakmice, a ove je sezone odigra-no čak sedam utakmica.

Veliki sam obožavatelj KHL Medveščaka. Idem na skoro svaku utakmicu koja se održi u Zagrebu. Najdraži igrač Medveščaka mi je Frank Banham, koji je došao pret-prošle sezone iz Tilie Olimpije, a u Medveščaku je potpisao ugovor na dvije sezone. Banham kaže da je došao u Medvjede zbog navijača. U mojim je očima on "ubojica" na ledu. Sviđa mi se to što je schillan ne hvata ga panika. Mislim, kako bi ga hvatala panika kad igra hokej cijeli život, no ipak… Samo je problem kad zabrije, pa se zna tu i tamo pogubiti. To gubljenje traje valjda pune dvije sekunde, tako da nije situacija za bediranje.

Utakmice Medveščaka pratim od kad me kum prvi put pofurao na te-kmu. I tako, prva piva (bezalkohol-na), druga (bezalkoholna) i uhvatim sam sebe kako divljački navijam.

Budući da smo često išli na tekme, kupili smo sezonske karte. Sad sam više-manje na svakoj tekmi i chill je,

baš uživancija. Svi smo k'o frendovi tamo na tekmi i nema nabrijavanja na tučnjavu.

Jedan moj frend igra u Medve-ščaku. On zna koliko brijem i brujim i slinim o Banhamu i njegovoj igri. Zvuči čudno, al’ tako je to kad vo-liš Medveščak i hokej. Taj frend me jedne večeri na cugi iznenadio kad je izvadio palicu Franka Banhama i poklonio mi ju je. Naravno palica je imala potpis kralja. Ne treba reći da sam otkačio od sreće i zakucao ju na zid u svoju sobu. Čak sam joj dao ime Banham, koja slučajnost!

A vi koje zanima Medveščak, šče-kirajte www.medvescak.com, saznaj-te gdje se kupuju karte, pa se vidimo na pivu (bezalkoholnom, naravno). ZdravPo!

IGRAČI I NJIHOVI NAVIJAČI

Palica s potpisom kraljaPIŠE: Stjepan SUMPOR

Zagrebački hokejski klub Medveščak osnovan je 1961. godine. Uz poznati slogan Zig-Zag Medveščak Medvjedi 15. svibnja 2009. godine, nakon suradnje s nekim austrijskim klubovima, napokon ulaz u EBEL ligu. Tada počinje pravo navijačko ludilo.

Palica Franka Banhama u rukama vjernog navijača

52


infuzija 11


Ova vrsta irskog plesa vrlo se brzo uči. Potrebno je samo uhvatiti osnovni korak, a ostalo dođe samo od sebe. U Irskoj ovaj ples plešu ljudi svih uzrasta i uopće nije čudno vidjeti veliku skupinu

Kad sam se prije dvije godine učlanila u Irish Maiden, došla sam na jedan tečaj, sjela na stolcu sa strane i rekla da ću samo malo vidjeti kako to izgleda. Ali čim su me ljudi primijetili, zgrabili su me sa stolice i dovukli nasred dvorane. Taj sam dan ostavila dušu i tijelo na podiju i od tada se vraćam svaki četvrtak po još. Pozitivna energija drugih polaznika tečaja i glazbe izbija iz mene negativnu energiju koja se nakuplja tijekom tjedna.

Paul O’Grady, voditelj Irish Maidena, započeo je sa svojim radom u jednom zagrebačkom pubu, potom u dvorani Nad Lipom, a sada se tečajevi održavaju u dvorani na Borongaju. Nalazimo se jednom tjedno i podijeljeni smo u tri grupe: početnici, srednja grupa i napredna grupa. Što se tiče godina članova, one variraju, ali većina smo između dvadeset i trideset godina.

Zaštitnik Irske je sveti Patrik, pa je njegov dan našoj grupi veliki događaj na kojem uvijek želimo zablistati. Vesela irska glazba, dobro pivo i Irish Maiden savršena su kombinacija. Inače irski set dancing je vrsta folklora. Jedan set ima osmero članova, tj. četiri para te se unutar setova rade fi gure.

IRISH MAIDEN

Zablistajmo na Dansv. PatrikaPIŠE: Ida KOLARIĆ

Irish Maiden je prva skupina obožavatelja sve-ga irskoga u Hrvatskoj koja je osnovana 2006. godine. Voditelj grupe je Paul O’Grady, Irac iz Du-blina. Glavni cilj Irish Ma-idena jest zabava, druže-nje, upoznavanje novih ljudi i naravno učenje ir-skog tradicionalnog plesa – set dancinga.

Irski tradicionalni ples set dancing

ljudi koji se vrte u ritmu žive glazbe u nekom skučenom prostoru.

Irish Maiden je neka vrsta ispušnog ventila gdje mogu biti ono što jesam,

smijati se do suza i skakati dok ne potrošim zadnji atom energije u sebi.

Vidimo se na Trgu 17. ožujkana Dan sv. Patrika!

ILUSTRACIJA: Stjepan SUMPOR

53


infuzija 11

čovjek jučer, danas, sutra zabavni kutak

� Bijelo grožđe eksplodira u mikrovalnoj pećnici

� Loptica za golf ima 336 udubina

� Žene trepću dvaput više od muškaraca

� Puž može spavati tri dana

� Ne hiberniraju svi polarni medvjedi, samo trudne ženke

� Žohar može živjeti par tjedana s odsječenom glavom

� SAD je kupio Aljasku od Rusije za 2 centa

� Medicinska pijavica ima 32 mozga, 100 zuba u svakoj od 3 čeljusti

� Neke hobotnice same sebi odgrizu krakove kad su pod stresom

� U Belgiji postoji muzej jagoda

Jeste li znali?PRIPREMILA: Ida KOLARIĆ

� Nojevi ne mogu hodati unatrag

� Slonovi su jedine životinje koje ne mogu skočiti

� Uobičajena santa leda teži 20 000 000 tona

� Obična olovka može povući crtu dugu 57 km

� Eskimi koriste hladnjake kako bi spriječili potpuno smrzavanje hrane

� Mačke ne osjećaju sladak okus

� Abraham Lincoln je imao protezu za zube od drveta, kao i većina ljudi toga vremena

� Jetra polarnog medvjeda su otrovna zato jer sadrži previše vitamina C

� Termiti rade 24 sata dnevno, i uopće ne spavaju

REZULTATI:0-2 boda Za tebe povijest baš i nije učiteljica života.3 boda Morat ćeš malo više zagrijati stolicu.4 boda Za jednog tinejdžera/icu nisi tako loš/a.5 bodova Zamalo pa u svih 6 punata! Nastavi se truditi!6 bodova Opa! U tebi se skriva veliki potencijal za budućeg povjesničara.

54


infuzija 11

zabavni kutak

1. Kako se zove najstarije nalazište iz starijeg kamenog doba na jugozapadnim obroncima planine Medvednice?a) Andautonijab) spilja Veternicac) Medvedgradski rog

2. Tatarske horde 1242. godine opustošile su prostore Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, pa tako i naselja Kaptol i Gradec. Koji se hrvatsko-ugarski kralj pred Tatarima skrivao na Gradecu?a) Bela III.b) Andrija II.c) Bela IV.

3. U prvom poznatom popisu stanovnika u Zagrebu popisano je približno 300 kuća i 2810 žitelja. Koje je godine proveden taj popis?a) 1278.b) 1325.c) 1368.

4. Temelj buduće Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu donacija je bogate zbirke knjiga i rukopisa iz 1777. godine hrvatskog povjesničara:a) Baltazara Adama Krčelićab) Jurja Rattkayac) Franje Račkoga

5. U Zagrebu su stalno ili povremeno živjele mnoge istaknute osobe. Izbaci uljeza:a) Marija Ružička Strozzib) fra Grga Martićc) Dušan Vukotić

6. Na zagrebačkoj adresi Markov trg broj 3 sjedište je zakonodavne vlasti Republike Hrvatske. Tu je smještena zgrada Hrvatskog sabora. Koliko zastupnika sjedi u ovom sedmom sazivu Hrvatskog sabora?a) 151b) 153c) 155

Kviz – povijest grada ZagrebaUz srdačne pozdrave učenicima i kolegama profesorima u 2012. godini javlja

vam se vaša umirovljena profesorica povijesti Elza Bertović. Odsad ću kao dopisna suradnica časopisa Infuzija pripremati radove s temom iz bogate povijesti našeg grada. Ta me suradnja veoma raduje jer zajedno možemo još puno toga naučiti o voljenom gradu.

PRIPREMILA: Elza BERTOVIĆ, prof.

Zagreb, tak imamo te rad, a tak malo znamo o tebi

KVIZ – Povijest grada Zagreba. Točni odgovori: 1. b, 2. c, 3. c, 4. a, 5. b, 6. a

55infuzija 11

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

KrižaljkaSASTAVILA: Svjetlana BRATIĆ

PITANJA1. potpuno uništenje bakterija i njihovih spora2. smanjeni puls3. šuplji mišić koji pumpa krv u krvne žile4. tvrdi oblik lijeka5. povraćanje ili... 6. odsutnost zdravlja7. glavna krvna žila u tijelu

RJEŠENJA: 1. sterilizacija; 2. bradikardija; 3. srce; 4. tablete; 5. vomitus; 6. bolest; 7. aorta; 8. nesvjestica; 9. krvarenje; 10. hipertenzija;11. dijareja; 12. jednjak; 13. crijevo; 14. oligurija; 15. fototerapija.

8. kolaps, sinkopa9. gubitak krvi10. povišeni krvni tlak11. često pražnjenje mjehura ili polutekuće stolice12. oesophagus13. debelo i tanko...?14. smanjeno izlučivanje mokraće15. liječenje svjetlom

Škola za medicinske sestre Vinogradska • Vinogradska cesta 29, Zagrebwww.skolamedvinogradska.hr

Education

INFUZIJA (SŠ - LiDrano 2012)